I dok u hrvatskoj javnosti povodom 25. obljetnice Oluje traju rasprave o novim dijalo\u0161kim inicijativama koje komentiraju politi\u010dari, povjesni\u010dari, suvremenici i svjedoci, jedan \u010ditatelj portala Historiografija.hr poslao nam je kriti\u010dke zapise o Oluji Stanka Lasi\u0107a iz 2000. godine na koje je reagirao Petar Selem i na koje su se osvrnuli i drugi autori. Lasi\u0107 pritom kritizira \u010destitku Predsjedni\u0161tva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti povodom Oluje i govori o \u201cprotestima katoli\u010dkih pisaca kao \u0161to je Zvonimir Bono \u0160agi\u201d i drugih. Sve to ilustrira raspon razli\u010ditih i polemi\u010dkih reakcija intelektualaca povodom Oluje i predstavlja jedan dio hrvatske intelektualne povijesti. Dakako, u cjelovitu sliku trebalo bi uklju\u010diti i tekstove drugih hrvatskih intelektualaca \u2013 i one koji su pisali afirmativno i kriti\u010dki ili pak vremenom mijenjali mi\u0161ljenja \u2013 kao i srpske intelektualce u Hrvatskoj. Bio bi naravno potreban detaljniji pregled tada\u0161njih novina i \u010dasopisa u potrazi za tekstovima koji bi pokazali cjelinu tada\u0161nje hrvatske intelektualne povijesti, stoga ovaj prilog tek otvara spomenutu problematiku i slu\u017ei kao poticaj budu\u0107im istra\u017eiva\u010dima.<\/p>\n\n\n\n
Iz knjige \u2013 Stanko Lasi\u0107: \u201eAutobiografski zapisi\u201c, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2000, 660 stranica, citati sa str. 574 i 581-585.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tekst je prethodno, kao ulomak iz knjige koja je tada bila pred izlaskom, objavljen u tjedniku \u201eGlobus\u201c, 31. 3. 2000. Naslov u \u201eGlobusu\u201c je glasio: \u201e’Oluja’ je, na\u017ealost, najve\u0107i hrvatski proma\u0161aj, a ne veli\u010danstveni doga\u0111aj\u201c.<\/p>\n\n\n\n Slika s Tu\u0111manove Cvjetnice upozorila me da ubrzo ne\u0107e biti u opasnosti Hrvatska nego sloboda: Hrvatsku ni\u0161ta ne\u0107e slomiti ako ona ne slomi samu sebe gaze\u0107i po slobodi i u\u017eivaju\u0107i u svom monolitnom bi\u0107u. Nema nijedne moje rije\u010di izre\u010dene u tim godinama u kojoj ne postoji upozorenje da moramo te\u017eiti istinskoj a ne prividnoj slobodi, da je dijalo\u0161ka svijest temelj napretka, \u010dak opstanka, da \u0107emo po\u010diniti najte\u017ei prijestup ako izigramo principe demokracije, ako sami ne omogu\u0107imo pojavu objektivne, korektne i analiti\u010dke \u0161tampe, ako odmah ne uvedemo (ne \u010dekaju\u0107i “bolje dane”) pravnu dr\u017eavu u kojoj \u0107e kr\u0161enje ljudskih prava, demokratskih sloboda, pravila tr\u017ei\u0161ne ekonomije i prava manjina biti najstro\u017ee ka\u017enjeno. Tko je to \u010duo? Zavladao je monolog (pun endeha\u0161kih blezgarija), gradila se strana\u010dka dr\u017eava, tajili se zlo\u010dini, pojavila se jedino senzacionalna i pristrana \u0161tampa.<\/p>\n\n\n\n (…)<\/p>\n\n\n\n Pokolj \u0161to ga je po\u010dinilo Hrvatsko vije\u0107e obrane (HVO) u Ahmi\u0107ima i Stupnom Dolu (1993) zaprepastio me i paralizirao. Govorilo se o tome nekakvim zakukuljenim i prljavim jezikom zasoljenim obranom zapadne civilizacije, ali se istina nije mogla sakriti: HVO je pobio \u017eene, djecu, starce. O tome su svjedo\u010dili CNN, BBC, dio na\u0161eg opozicijskog tiska, sve nezavisne novine koje sam dobio u ruke, od pari\u0161kog “Le Mondea” do amsterdamskog “Volkskranta” i rotterdamskog “NRC-a”. Ni \u0160agoljevi legendarni “izvje\u0161taji” nisu pomogli da se skrije istina.<\/p>\n\n\n\n Cijela je Hrvatska znala da se me\u0111u Hrvatima neka\u017enjeno \u0161epire ubojice, nitko nije udario u crkvena zvona, zaustavio predstavu u Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu te kriknuo, nitko nije pozvao ljude da zapla\u010du nad sobom i hrvatstvom, nitko nije iza\u0161ao na ulice, uzalud sam \u010dekao na masu koja \u0107e porazbijati Banske dvore i Predsjedni\u010dke urede. Kad me je Dubravko Merli\u0107 pozvao da u njegovoj emisiji “Slikom na sliku” slobodno govorim, ja sam upravo to rekao: nisu krivi samo Mate Boban, Banski dvori i Predsjedni\u010dki uredi, nego svi mi, naravno, netko vi\u0161e, netko manje. Da je dvjesto-tristo tisu\u0107a ljudi spontano iza\u0161lo na Jela\u010di\u0107ev trg, sve bi se promijenilo. Na tome sam inzistirao i Merli\u0107 je to pustio u eter, a zatim, godinu dana kasnije, objavio u svojoj knjizi. \u017divio sam izme\u0111u ogor\u010denja i tuge: kod nas se dogodilo ono isto<\/em> \u0161to i u Parizu, Amsterdamu i Rimu. Ljudi su izlazili na ulice, stotine tisu\u0107a, pola milijuna, \u0161trajkali i protestirali da bi dobili povi\u0161icu od pedeset maraka, ali se nitko (ili gotovo nitko) nije maknuo kad se (i<\/em> njihovom krivnjom) ubijalo u Vukovaru, Kigaliju i Srebrenici. Pljuvali smo po “Evropi” kada je ostala ravnodu\u0161na na na\u0161e patnje, a po \u010demu smo se sada od nje razlikovali? <\/p>\n\n\n\n Do\u0161ao sam jednom u isku\u0161enje da napustim “distancirani politi\u010dki anga\u017eman” i uklju\u010dim se u aktivnu politiku odnosno u profesionalnu politi\u010dku analiti\u010dnost. Bilo je to tjedan dana nakon 4. kolovoza 1995. U “Oluji” se dogodilo ono \u010dega sam se najvi\u0161e bojao poslije mimohoda na Jarunu 30. svibnja 1995. Hrvatska je u\u017eivala u snazi a ne u misli i moralu. Ja sam – za razliku od svog naroda, u njegovoj golemoj, pregolemoj ve\u0107ini, za razliku od meni blizih i dragih osoba – odmah procijenio “Oluju” kao najve\u0107i hrvatski proma\u0161aj a ne kao veli\u010danstven doga\u0111aj odnosno kao “ne\u0161to najveli\u010danstvenije \u0161to je imao domovinski rat” kako je o tome govorio Zvonimir \u010cervenko, na\u010delnik Glavnog sto\u017eera Hrvatske vojske u vrijeme operacije “Oluja”.<\/p>\n\n\n\n Da ne bi bilo nikakve zabune, \u017eelim odmah re\u0107i da sam smatrao da je najve\u0107i zlo\u010din po\u010dinilo rukovodstvo Krajine koje je u svojoj samouvjerenosti, ludosti i kriminalu izgubilo svaki dodir sa stvarno\u0161\u0107u. Raketirali su u svibnju Zagreb, tukli i dalje po Karlovcu, Gospi\u0107u, Sisku, itd., odbijali sve prijedloge za sporazum, krenuli s vojskom prema Biha\u0107u a ni 3. kolovoza, u \u017denevi, nisu shvatili kakvo \u0107e zlo nanijeti svom narodu. Milanu Babi\u0107u i Milanu Marti\u0107u sudit \u0107e jednoga dana sam taj narod a ve\u0107 mu je danas jasno u kakvu su ga katastrofu oni uvukli.<\/p>\n\n\n\n Nisam htio i nisam mogao svaliti svu<\/em> krivicu na njih. Njihov me je zlo\u010din dirao samo u onoj mjeri u kojoj me dira tu\u0111i zlo\u010din a ne moj. Bio sam protiv vojne “operacije”. \u010cak i uo\u010di “Oluje” nisam u nju htio vjerovati, to sam svima oko sebe govorio. Bojao sam se da \u0107e u njoj do\u0107i do punog<\/em> izra\u017eaja oni postupci koji su bili zata\u0161kavani, neka\u017enjavani i tolerirani cijelo vrijeme rata i o kojima javnost nije bila do kraja<\/em> upoznata ali se ipak<\/em> znalo da hrvatske vojne i civilne operacije nisu bile bez zlo\u010dina: Pakra\u010dka Poljana, Meku\u0161anski most u Karlovcu, Gospi\u0107, ubojstva civila po selima i gradovima, osobito u Osijeku, Sisku, Karlovcu, Splitu ali i u Zagrebu (pra\u0107ena i silovanjima, slu\u010daj Zec), ru\u0161enje srpskih ku\u0107a (koje se poku\u0161alo spa\u0161avati ovom kukavi\u010dkom krilaticom, ne ru\u0161ite,<\/em> dobro \u0107e nam do\u0107i!<\/em>), dizanje u zrak crkava i sjedi\u0161ta crkvenih vlasti, plja\u010dkanje tu\u0111e imovine.<\/p>\n\n\n\n Nadao sam se da je dr\u017eavni i vojni vrh svjestan ove opasnosti i da ne\u0107e i\u0107i u takvu “operaciju” dok ne bude posve siguran da ona ne\u0107e Hrvatsku baciti na moralno dno. Vjerovao sam da \u0107e se poduzeti sve kako bi se i najmanji prijestupi onemogu\u0107ili ako se ve\u0107 “operaciju” nije moglo izbje\u0107i zbog Marti\u0107evih ubijanja i ucjena.<\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost, “Oluja” je opravdala moja strahovanja. Ni ovog puta hrvatsko dr\u017eavno vodstvo nije htjelo predvidjeti \u0161to se sve u jednoj takvoj “operaciji” mo\u017ee dogoditi i nije (svjesno ili nesvjesno?) osiguralo sna\u017ene policijske snage, vojne i sudske organe koji bi sprije\u010dili svaki zlo\u010din a onaj po\u010dinjeni najstro\u017ee ka\u017enjavali na licu mjesta. S gnu\u0161anjem sam primio kvalifikaciju Petera W. Galbraitha kao “traktorskog” ambasadora jer je pomagao srpskom stanovni\u0161tvu koje je u panici bje\u017ealo. Nisam mogao podnijeti ljubljenje hrvatske zastave na kninskoj tvr\u0111avi (to se radi u operetama lo\u0161eg ukusa), mahanje rukom uz slavodobitni povik, Idite, neka idu <\/em>(s potajnom nadom da smo ih <\/em>se napokon rije\u0161ili). Najgora je ipak bila svijest da \u0107e biti pobijeni brojni ljudi koji nisu uspjeli pobje\u0107i. Njihov se broj, zasada, popeo na nekoliko stotina nevinih \u017ertava! Ubojstva starih \u017eena opravdavala su se “samoobranom”: dr\u017eale su pod kikljama te\u0161ke mitraljeze! Odmah se pozivalo na\u0161e prognanike i izbjeglice da se mirno usele u ku\u0107e u kojima su kreveti biv\u0161ih vlasnika jo\u0161 bili topli. Plja\u010dkalo se sve do \u010dega se moglo do\u0107i te su \u010dak i re\u017eimske novine priznavale da su u Kninu nestali i \u0161alteri i klju\u010danice pa ne treba tro\u0161iti vrijeme na odlazak u Knin! Ukratko, ponovila se slika s kraja 1991. kada su crnogorske i srpske trupe divljale po okolici Dubrovnika, Cavtata i Slanog. Bio sam sretan \u0161to vi\u0161e nisam \u010dlan Federalnog savjeta Evropskog pokreta. Sve je nalikovalo na katastrofu a ne na pobjedu.<\/p>\n\n\n\n Za mene<\/em> je “Oluja” zna\u010dila – kako se to ka\u017ee – zadnju kap u prepunoj \u010da\u0161i. Usred slavopojki, samohvala i nevjerojatnog samozadovoljstva nastojao sam sa\u010duvati hladnu glavu, kriti\u010dku svijest. Od svega je najstra\u0161nije bilo to \u0161to se u tom pijanstvu nije diglo vi\u0161e trijeznih glasova, osobito u oporbi. \u0160utjelo se, me\u0111u nama su zlo\u010dinci mirno hodali. Kao heroji.<\/p>\n\n\n\n Rekao sam sebi: to nije samo te\u017eak politi\u010dki proma\u0161aj nego i ekonomski, intelektualni, kulturni pa \u010dak i vojni. Kad spominjem ovaj posljednji mislim na opasnu ta\u0161tinu i neumjerenu oholost koja je spopala stalni vojni kadar a prije svega vojni vrh i neke “vitezove” i “sokolove” (Zovi, samo zovi\u2026) <\/em>od kojih se pravio mit.<\/p>\n\n\n\n A \u010dime se ta vojska imala hvaliti i \u0161to je to ona u\u010dinila da bi se njezina “operacija” prou\u010davala “po svjetskim vojnim \u0161kolama”, kako se hvalisavo brbljalo? Je li s pedeset puta manjim snagama pobijedila Krajinu kao Aleksandar Veliki Darija III. ili kao Bonaparte Austrijance u Italiji (1796\/97)? Ili barem uspje\u0161no dr\u017eala mostobran kao ona \u0161a\u010dica Wehrmachta kod Monte Cassina (1944)?<\/p>\n\n\n\n Ne. Jedna se dr\u017eava od \u010detiri i pol milijuna stanovnika obru\u0161ila na svoju pokrajinu od 150.000 stanovnika (ako?). Jedna je vojska od 190.000 vojnika stajala nasuprot s sedam puta slabijim snagama. Na samom boji\u0161tu koncentrirala je 130.000 do zuba naoru\u017eanih vojnika s najmodernijom tehnikom, dakle \u0161est puta vi\u0161e od onog \u0161to joj je neprijatelj mogao suprotstaviti. Je li joj prijetila invazija iz Jugoslavije? Nije. Ili u posve sitnom postotku jer je i djetetu bilo o\u010dito da Milo\u0161evi\u0107 ne\u0107e zbog Knina riskirati svoju vlast. Jesu li Amerikanci i Evropljani zaprijetili da \u0107e nas sravniti sa zemljom ako ih ne slu\u0161amo? Nisu. Prema rije\u010dima samog \u010cervenka “oni su pre\u0161utno na to pristali. Ne mo\u017ee se re\u0107i da su dali odobrenje da se ide, ali su znali da je to na\u0161e pravo i pristali su na to, naravno, upozoravaju\u0107i da se sve mora izvesti brzo i korektno”. Brzo se doista izvelo jer to nije predstavljalo nikakvu te\u0161ko\u0107u ali se u “korektnosti” potpuno zakazalo. Ova golema vojska nije u tom pustom kraju uspjela odr\u017eati ni minimalan red: pobjeda se pretvorila u sramotu koju nam ni Amerikanci ni Evropljani nisu oprostili. Ovi su se drugi \u010dak radovali. A mi smo ovu sramotu ovjekovje\u010dili u Danu domovinske zahvalnosti.<\/em> \u010cista groteska.<\/p>\n\n\n\n Sli\u010dnu grotesku nalazim i u onom gromoglasnom brzojavu \u0161to ga je Predsjedni\u0161tvo (moje<\/em>) Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti uputilo Predsjedniku Republike 7. kolovoza da mu \u010destita na pobjedi. Ve\u0107 smo vidjeli Galbraitha na traktoru i \u010duli neka idu<\/em>, a HAZU govori o “ovim sretnim trenucima hrvatske povijesti” kada se osloba\u0111aju podru\u010dja “svete hrvatske zemlje” a sve u “jedinstvenoj radosti i slavlju hrvatskoga naroda”. Da su barem bili suzdr\u017eaniji u epitetima. Ali ne! Sve je ovdje – i “sretni trenuci”, i “sveta hrvatska zemlja”, i “radost i slavlje”, i “sretna budu\u0107nost”, i “rodna gruda”, i “tisu\u0107ljetna borba Hrvata”, i “blagodati istinske demokratske slobode”. Pomislio sam, ah kaj, nema veze, sve su akademije iste<\/em>, ali sam ipak bio obeshrabren: vode li to Breughelovi slijepci svoj slijepi narod?<\/p>\n\n\n\n Javile su se odmah politi\u010dke komplikacije jer nismo svojim gra\u0111anima (srpske nacionalnosti) dopu\u0161tali povratak ku\u0107ama u koje smo kratkovidno smjestili izbjegle Hrvate kao da se njihovi vlasnici vi\u0161e nikada ne\u0107e vratiti. Blokirali su nas na svim evropskim politi\u010dkim instancijama, morali smo potpisivati sve\u010dane izjave, i to s pravom, jer nam se vi\u0161e nije vjerovalo, hrvatska je rije\u010d postala sli\u010dna Milo\u0161evi\u0107evoj. Iz evropskih su nas ekonomskih i financijskih planova i institucija ili udaljili (“Phare”) ili su nas stavili na marginu ili u fri\u017eider da u njemu \u010dekamo bolje dane. To nam je donijela ovakva “Oluja” kad bolju nismo znali ni zamisliti ni ostvariti.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 je te\u017ee posljedice “Oluja” imala na intelektualnom i kulturnom planu. Ve\u0107 se od priznanja 1992. preko “Herceg Bosne” (1993\/94) do “Bljeska” (1. svibnja 1995) po\u010dela slaviti snaga kao vrhovna vrijednost. Uniforma sa sovjetskim prsima punim kolajna postala je primjer zasluga za Hrvatsku. U “Oluji” smo stigli do kulminacije. Samostalna misao, dugotrajan istra\u017eiva\u010dki rad, nezavisni nakladnici, znanstveni pomladak, kriti\u010dka rije\u010d, moderno \u0161kolstvo, slobodno sveu\u010dili\u0161te, ravnopravnost svjetovnog i vjerskog nazora, po\u0161tovanje knjige kao duhovnog a ne samo trgova\u010dkog artikla, civilizirani govor, misao da je bit nacije u kulturi, a ne u dr\u017eavi i njezinoj vojsci. itd. – nisu mogli biti do\u010dekivani ra\u0161irenih ruku u sredini u kojoj se pjevaju himne snazi i stalno evociraju pothvati na\u0161ih branitelja u ovom ili onom “maskirnom” odijelu. Glorifikacija snage prodrla je posvuda. Nismo svjesni koliko je ona jaka u na\u0161oj misli i u na\u0161oj podsvijesti. “Ovjekovje\u010dena” u “Danu domovinske zahvalnosti”, “Oluja” je oja\u010dala i onako jak monolog u kojem je Drugi sveden na slu\u0161atelja. Put do Drugog \u010dinio mi se u tim danima sve dalji i dalji.<\/p>\n\n\n\n Zaklju\u010dio sam u tom tamnom kolovozu punom pobjedonosnih mar\u0161eva da nije dovoljno da samo stanem uz bok onih koji nas zovu da lucidno vidimo \u0161to radimo, nego da je \u010das za moj potpun politi\u010dki anga\u017eman. Vjerojatno bih to u\u010dinio da nisam shvatio da me svaki strana\u010dki \u017eivot odbija i da postoje ljudi koji su o\u0161troumniji, sposobniji, dosljedniji i \u010dvr\u0161\u0107i od mene. Njihov je glas u mnogome postao moj. Oni su govorili o nali\u010dju “Oluje” s boljim argumentima u ruci i sa svestranijim uvidom u situaciju nego \u0161to bih ja o tome govorio, bilo da se radi o “putopisima” po Krajini liberalnih intelektualaca, svjedo\u010danstvima Hrvatskog helsin\u0161kog odbora, Amnesty International i humanitarnih organizacija ili pak o protestima katoli\u010dkih pisaca kao \u0161to je Zvonimir Bono \u0160agi i nekih nezavisnih analiti\u010dara.<\/p>\n\n\n\n Petar Selem: Zapis o Autobiografskim zapisima Stanka Lasi\u0107a. \u2013 \u00abForum\u00bb, Zagreb, god. 40, knjiga 73, br. 4-6, travanj-lipanj 2001., str. 881-886.<\/strong><\/p>\n\n\n\n (\u2026)<\/p>\n\n\n\n \u201cS tim u vezi treba kazati ne\u0161to i o Lasi\u0107evu odnosu prema \u00abOluji\u00bb. Tu se \u010dini da iz njega progovara intelektualac sartreovskog tipa: sklonost javnom podu\u010davanju naroda. Za Lasi\u0107a je \u00abOluja\u00bb proma\u0161aj, ne vidi da je krenula tek kad su svi poku\u0161aji mirne reintegracije propali, te je akcija bila \u00abprirodna stvar\u00bb.(884) Trebalo je vratiti hrvatskom narodu \u00abpobjedni\u010dki osje\u0107aj\u00bb, \u00absamopo\u0161tovanje\u00bb (884) Lasi\u0107 ka\u017ee da nam zbog \u00abOluje\u00bb ni Evropa ni Amerika ne\u0107e oprostiti. \u00ab\u010cudi me da Lasi\u0107, isti Lasi\u0107 koji u ovoj knjizi mudro upozorava da ne idealiziramo Europu, da od nje previ\u0161e ne o\u010dekujemo, sada tu Europu, u dru\u017ebi s Amerikom, stavlja u polo\u017eaj presudnog moralnog orijentira, \u010diji bi pravorijek bio neporeciv.\u00bb (884-885) Ono \u0161to se poslije \u00abOluje\u00bb dogodilo valja osuditi. \u00abAli odbijam da mi o tome sude oni koji su, nazo\u010dni i mo\u0107ni, mirno promatrali u\u017easne zlo\u010dine u Srebrenici, koji \u2013 iako su to mogli \u2013 nisu sprije\u010dili odvo\u0111enje bolesnika i ranjenika iz bolnice u Vukovaru na strati\u0161te Ov\u010dare.\u00bb (885) Zlo\u010dini koji su se u \u00abOluji\u00bb dogodili, a nisu se smjeli dogoditi, bili su izazvani u\u017easom koji nam je bio nametnut i koji nismo htjeli. Vi\u0161e je boraca Hrvatske vojske samo sebe ubilo od PTSP nego \u0161to su oni ubili srpskih civila nakon \u00abOluje\u00bb (\u2026).\u201d<\/p>\n\n\n\n Lino Veljak: Put k razre\u0161enju duhovne krize. Stanko Lasi\u0107, \u00abAutobiografski zapisi\u00bb, Nakladni zavod Globus, Zagreb 2000. \u2013 \u00abRepublika\u00bb, Glasilo gra\u0111anskog samoosloba\u0111anja, Beograd, god. 13, br. 263, 16. \u2013 30. lipnja 2001.<\/strong><\/p>\n\n\n\n URL: http:\/\/www.yurope.com\/zines\/republika\/arhiva\/2001\/263\/263_24.html<\/p>\n\n\n\n (\u2026)<\/p>\n\n\n\n \u201eU Zapisima se nalazi i jedna od najo\u0161trijih osuda \u00abBljeska\u00bb i \u00abOluje\u00bb \u00abiz pera nekoga hrvatskog intelektualca od ranga\u00bb. Eventualni prigovori toj osudi ne stoje. \u00abMoglo bi se prigovoriti Lasi\u0107u da je njegova ocjena ‘Oluje’ do\u0161la post festum. Me\u0111utim, mora se imati u vidu da je rukopis dovr\u0161en jo\u0161 1999. godine, ali i \u010dinjenicu da je jo\u0161 i danas ‘Oluja’ na\u010delno neupitna: razlika izme\u0111u nove i biv\u0161e vlasti svodi se na dilemu treba li ili ne kazniti individualne zlo\u010dine koji su za vrijeme ‘Oluje’ i nakon nje po\u010dinjeni nad kraji\u0161kim civilnim stanovni\u0161tvom. Stoga je katarzi\u010dna mo\u0107 Lasi\u0107eve analize i ocjene ‘Oluje’ apsolutno neupitna. Njegov pristup predstavlja jedan od prvih ozbiljnih poku\u0161aja da se ona dovede u pitanje na principijelnom planu, a ne samo s obzirom na ‘zastranjivanja pojedinaca i grupa’.\u00bb (\u2026)\u201c<\/p>\n\n\n\n Ivica Marija\u010di\u0107: Klevetnici i epigoni. \u2013 \u00abSlobodna Dalmacija\u00bb, Split, 27. kolovoza 2000.<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201e*Raspravljaju\u0107i o \u00abOluji\u00bb i Domovinskom ratu op\u0107enito, Marija\u010di\u0107 se obara i na Lasi\u0107a, ovako: \u00abMo\u017eda je Hrvatska trebala \u010dekati jednog Stanka Lasi\u0107a da se vrati iz Nizozemske, kamo je sklonio svoju ‘visokoznanstvenu stra\u017enjicu’, iako su granate padale stotinama kilometara dalje, da objasni naciji svoju ingenioznu strategiju oslobo\u0111enja od srpske okupacije. Taj Lasi\u0107, koji zlorabi svoj znanstveni rejting i sramno tvrdi da je Oluja bila sramota hrvatskog naroda, nakon \u010dega Milan \u0110uki\u0107 perpetuira takvu kvislin\u0161ku tezu, samo je jedan od mnogih koji grubo \u017eeli izvrnuti naglava\u010dke sve ono \u0161to se doga\u0111alo od 1991. do 1995. godine, a za njim strojevim korakom mar\u0161iraju nebrojeni epigoni koji, lije\u010de\u0107i vlastite politi\u010dke frustracije, \u017eele Hrvatsku vojsku pribiti na stup srama jer je, eto, dopustila da je vode pekari, li\u010dioci, vatrogasci, (…) sinovi usta\u0161a i partizana, vjernici i ateisti, svi oni \u010dija se krv mije\u0161ala na ledini, a iz te mje\u0161avine se ra\u0111ala i rodila nada u slobodu.\u00bb\u201c<\/p>\n\n\n\n Navedene reakcije na Lasi\u0107eve zapise o Oluji preuzete su iz Bibliografije Stanka Lasi\u0107a<\/em><\/strong> \/ Branko Matan, Stanko Lasi\u0107 (Zagreb: Gordogan, 2004) u kojoj se nalaze i druge reakcije i osvrti.<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":22270,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[3,17],"tags":[],"class_list":["post-22269","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/08\/lasic.jpg?fit=181%2C279&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":22269,"position":0},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":22269,"position":1},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52505,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52505","url_meta":{"origin":22269,"position":2},"title":"Izlo\u017eba “Eschenstock \/ Jasenov prut”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) i Vizura aperta postavljaju izlo\u017ebu \u0161vicarskog slikara Velimira Ili\u0161evi\u0107a: Eschenstock \/ Jasenov prut. Izlo\u017eba se uz prisustvo autora otvara povodom 81. godi\u0161njice proboja logora\u0161a iz usta\u0161kog logora smrti Jasenovac 22. aprila 2026. u 19 sati u Srpskom kulturnom centru (SKC) u Preradovi\u0107evoj ulici 21 u Zagrebu.\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":22269,"position":3},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":22269,"position":4},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52511,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52511","url_meta":{"origin":22269,"position":5},"title":"Izlo\u017eba “Lica Sljemena”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srda\u010dno vas pozivamo na otvorenje izlo\u017ebe Lica Sljemena koje \u0107e se odr\u017eati u srijedu 22. travnja 2026. u 18 h ispred Muzeja Prigorja (Trg Dragutina Domjani\u0107a 5, Sesvete). Izlo\u017eba proizlazi iz istra\u017eivanja Nevene \u0160krbi\u0107 Alempijevi\u0107, Petre Kelemen i Sanje Potkonjak te intervjua sa Sljemena\u0161icama i Sljemena\u0161ima, koji su provedeni u\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22269","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22269"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22269\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22272,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22269\/revisions\/22272"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/22270"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22269"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22269"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22269"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}