{"id":22194,"date":"2020-07-28T14:47:36","date_gmt":"2020-07-28T14:47:36","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=22194"},"modified":"2020-07-28T14:47:36","modified_gmt":"2020-07-28T14:47:36","slug":"branimir-jankovic-stoljece-nade-klaic-polemike-ne-prestaju-je-li-nada-klaic-sluzila-totalitarnom-levijatanu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=22194","title":{"rendered":"Branimir Jankovi\u0107 – Stolje\u0107e Nade Klai\u0107 \u2013 polemike ne prestaju! Je li Nada Klai\u0107 slu\u017eila \u201ctotalitarnom Levijatanu\u201d?"},"content":{"rendered":"\n

Stolje\u0107e Nade Klai\u0107 \u2013 polemike ne prestaju! Je li Nada Klai\u0107 slu\u017eila \u201ctotalitarnom Levijatanu\u201d?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Naslov s jedne strane upu\u0107uje na stogodi\u0161njicu ro\u0111enja Nade Klai\u0107 (1920-1988), a s druge na tim povodom jo\u0161 uvijek aktualan problem vrednovanja njezina historiografskog opusa i djelovanja, postavljaju\u0107i pitanje je li mo\u017eda svojim polemi\u010dkim habitusom obilje\u017eila hrvatsku historiografiju u 20. stolje\u0107u i ne prestaje li to \u010diniti i dalje. Zbog o\u0161trog polemi\u010dkog stila njezine su knjige i radovi ve\u0107 po objavljivanju jednako polemi\u010dki i kriti\u010dki ocjenjivani, a valoriziranje njezina opusa nastavljeno je u nekrolozima povodom smrti 1988. godine te osobito prilikom 25. godi\u0161njice smrti kada je 2013. odr\u017ean znanstveni skup Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em> i zatim 2014. objavljen istoimeni opse\u017eni zbornik. Protekom vremena vrednovanje je i dalje ostajalo ni\u0161ta manje kriti\u010dko i polemi\u010dko, no u cjelini ipak razmjerno uravnote\u017eeno. I u navedenom zborniku isticana je iznimna \u0161irina njezina opusa, rijetko usporedive brojne teme koje je dotaknula i nova pitanja i pogledi koje je otvarala, izrazito kriti\u010dka analiza izvora i historiografije, priklju\u010divanje dru\u0161tvene i gospodarske povijesti politi\u010dkoj, kao i njezine sinteze Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku<\/em> (1971) i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku<\/em> (1976) te mnoge druge pojedina\u010dne knjige, prekretni\u010dki radovi i originalna i samosvojna tuma\u010denja.  <\/p>\n\n\n\n

Neovisno od opovrgavanja niza njezinih teza i zaklju\u010daka \u2013 koje je i sama \u010desto mijenjala, nerijetko brzopleto i kontradiktorno \u2013 kao i notornog pristupa \u201efalsifikatima\u201c, uspje\u0161nih i manje uspje\u0161nih radova i knjiga te znanstvenih faza, posebno zadnjih godina \u017eivota \u2013 uz neizbje\u017eno kretanje suvremene historiografije prema novim spoznajama i smjerovima \u2013 ve\u0107ina povjesni\u010dara i povjesni\u010darki \u0107e i dalje istaknuti neosporno va\u017ean i nezaobilazan doprinos Nade Klai\u0107 hrvatskoj medievistici i historiografiji druge polovice 20. stolje\u0107a. Kako je to primjerice formulirala Zdenka Janekovi\u0107 R\u00f6mer: \u201eOd nje smo ba\u0161tinili izuzetno velik i plodonosan opus, niz odgovora, ali i pitanja, kojima je zadu\u017eila hrvatsku historiografiju kao malo tko drugi.\u201c[1]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ne pripadam generacijama koje su slu\u0161ale predavanja N. Klai\u0107 ili svjedo\u010dile njezinim polemikama \u2013 \u0161to u ovom slu\u010daju nije neva\u017eno istaknuti \u2013 stoga je moja pozicija formirana na temelju \u010ditanja bilo njezinih radova bilo onih o njoj, njezinom opusu i \u0161irem djelovanju.[2]<\/a> Iz moje perspektive Nada Klai\u0107 i Mirjana Gross nisu samo me\u0111u prvim i najva\u017enijim hrvatskim profesionalnim povjesni\u010darkama nego i me\u0111u najva\u017enijim povjesni\u010darima hrvatske historiografije uop\u0107e. Po\u010dev\u0161i od M. Gross prihva\u0107amo da historijska znanost ne mo\u017ee bez teorije i metodologije i novih pristupa suvremene historiografije, a od N. Klai\u0107 da historiografija ne mo\u017ee bez polemika. Iako za razliku od M. Gross N. Klai\u0107 nije pokazivala izdvojen interes za teorijsko-metodolo\u0161ku problematiku i suvremene pristupe koje su donosili primjerice francuski Anali \u2013 \u0161to bi joj zasigurno dalo dodatnu kvalitetu[3]<\/a> \u2013 brojne polemike koje je vodila presedan su u hrvatskoj historiografiji. Ne zna\u010di naravno da ih treba voditi na na\u010din na koji ih je ona vodila (po\u0161tujem osje\u0107aje onih prema kojima je bila pretjerano o\u0161tra, gruba i nepravedna, \u0161to je potrebno uklju\u010diti u njezino cjelovito vrednovanje), no polemi\u010dnost N. Klai\u0107 po mom sudu ima zna\u010denje koje nadilazi medievistiku.<\/p>\n\n\n\n

Osim brojnih povjesni\u010dara, o\u0161tro je primjerice kritizirala i svog djeda, povjesni\u010dara Vjekoslava Klai\u0107a, potpuno suprotno od mnogih na\u0161ih suvremenika koji se kao povjesni\u010dari posve identificiraju s vlastitim obiteljskim iskustvom. Me\u0111utim, iako je kritizirala nacionalno-romanti\u010darsku historiografiju, i sama je na nizu mjesta preuzimala nacionalno-romanti\u010darski diskurs, vidljiv kako u isticanju onih li\u010dnosti i pojava nacionalne povijesti za koje je dr\u017eala da bismo trebali biti ponosni na njih tako i u stilu i psihologizaciji povijesnih li\u010dnosti \u2013 nerijetko crno-bijeloj \u2013 \u0161to je dakle upravo historiografsko naslje\u0111e Vjekoslava Klai\u0107a i moderne hrvatske historiografije, bez obzira na kritike koje im je upu\u0107ivala. To naravno govori o slo\u017eenosti svega onoga \u0161to karakterizira djelovanje povjesni\u010dara, koje bi takvim trebalo i prikazivati. Usprkos svim proturje\u010djima polemi\u010dkog habitusa Nade Klai\u0107, o kojima je nu\u017eno voditi ra\u010duna, mi\u0161ljenja sam da on nadilazi zna\u010denje medievistike jer su nam u hrvatskoj historiografiji itekako potrebne stru\u010dne polemike \u2013 na svim historiografskim podru\u010djima \u2013 i to ne samo me\u0111u povjesni\u010darima na suprotstavljenim pozicijama, nego mo\u017eda \u010dak i vi\u0161e na onim me\u0111usobno (suvi\u0161e) bliskim. Kao \u0161to je naveo Radoslav Kati\u010di\u0107: \u201eTek tamo gdje se preispituju uhodana mi\u0161ljenja i provjeravaju \u010dak i najuglednija, tek tamo po\u010dinje \u017eiva znanost. Njoj pripada sav istra\u017eiva\u010dki rad Nade Klai\u0107.\u201c[4]<\/a> I drugi su povjesni\u010dari isticali da je neprestano dovodila \u201eu pitanje postoje\u0107a tuma\u010denja\u201c[5]<\/a> i pokazivala \u201ekriti\u010dnost prema autoritetima i \u02bbvje\u010dnim istinama\u02bc\u201c,[6]<\/a> zbog kojih je \u201eporemetila ustajali mir\u201c[7]<\/a> i ima \u201eiznimne zasluge za tre\u0161nju hrvatske medievistike\u201c.[8]<\/a> Osobno bih volio da se to\u010dno tako nastavi na njezinom tragu i da apostrofirano \u201estolje\u0107e Nade Klai\u0107\u201c ima odjek upravo u tom smislu stru\u010dnih polemika koje bi premre\u017eile i dinamizirale hrvatsku historiografiju.<\/p>\n\n\n\n

No osim potrebe polemika u hrvatskoj historiografiji vrijedi posebno istaknuti da se jo\u0161 uvijek nastavljaju i polemike o samoj Nadi Klai\u0107. Sada se me\u0111utim ne radi samo o srednjovjekovnoj nego i o suvremenoj povijesti druge polovice 20. stolje\u0107a u kojoj je djelovala N. Klai\u0107. Polemi\u010dke teze koje bih \u017eelio komentirati objavljene su prije nekoliko godina \u2013 u vrijeme oko objave spomenutog zbornika Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em> iz 2014. godine \u2013 stoga je stogodi\u0161njica ro\u0111enja Nade Klai\u0107 dobra prigoda za raspravu o njima. Teze se ti\u010du pozicije N. Klai\u0107 u odnosu na \u201eslu\u017ebenu historiografiju\u201c u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Prije nego \u0161to pre\u0111em na njih naglasio bih da je dobro da je pro\u0161iren krug istra\u017eiva\u010dkih pitanja koja se postavljaju o Nadi Klai\u0107 i drugim povjesni\u010darima i povjesni\u010darkama 20. stolje\u0107a. Osobito jer se ne odnose samo na podru\u010dja njihova bavljenja \u2013 u ovom slu\u010daju srednjovjekovnu povijest \u2013 nego i na njihove pozicije u razdoblju u kojem djeluju. Tim vi\u0161e jer o tome nije bilo rije\u010di u spomenutom zborniku koji se prvenstveno fokusirao na znanstveni i nastavni rad N. Klai\u0107, dakle na srednjovjekovnu, a ne i suvremenu povijest u sklopu koje se taj rad odvijao.  <\/p>\n\n\n\n

Jedna od mogu\u0107ih istra\u017eiva\u010dkih tema vezanih uz suvremenu povijest je politika povijesti Nade Klai\u0107. Njezinu politiku povijesti mo\u017eemo primjerice vidjeti u bavljenju i isticanju plemi\u0107kih obitelji \u2013 poput Celjskih grofova te Kr\u010dkih i Bribirskih knezova \u2013 za koje je smatrala da bismo trebali biti ponosni na njih,[9]<\/a> kao i srednjovjekovnog Zadra za koji je dr\u017eala da je \u201ejedini od dalmatinskih gradova vodio zaista herojsku borbu za slobodu, a ipak se o toj borbi malo govori i pi\u0161e\u201c,[10]<\/a> te drugih li\u010dnosti o kojima je sudila kao junacima nacionalne povijesti, posve u suprotnosti s povijesnim li\u010dnostima koji su u njezino vrijeme prevladavaju\u0107e smatrani takvima. Politika povijesti pojedinih povjesni\u010dara i njezin suodnos sa dominantnim politikama povijesti zanimljivo je istra\u017eiva\u010dko pitanje \u2013 koje jo\u0161 nije obra\u0111ivano \u2013 kako za Nadu Klai\u0107 tako i za mnoge druge povjesni\u010dare i povjesni\u010darke. Bavljenje politikama povijesti povjesni\u010dara, kao i njihovim stru\u010dnim i dru\u0161tvenim pozicijama u \u0161irem historiografskom i dru\u0161tveno-politi\u010dkom okru\u017eju, va\u017eno je kako bismo historizirali hrvatske povjesni\u010dare 20. stolje\u0107a koji su na nas utjecali, ali i nas same koji kao povjesni\u010dari djelujemo upravo sada u 21. stolje\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Spomenute polemi\u010dke teze o Nadi Klai\u0107 u kontekstu njezina djelovanja u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji iznijeli su Stipe Kljaji\u0107 u \u010dlanku \u201e\u010cija je Bosna i Hercegovina?<\/em> Historiografija o povijesnom identitetu SR Bosne i Hercegovine \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stolje\u0107a\u201c iz 2012.[11]<\/a> i Mladen An\u010di\u0107 u \u010dlanku \u201eMjesto Bosne i Hercegovine u konstrukciji povijesti Dominika Mandi\u0107a (Kako danas \u010ditati djela Dominika Mandi\u0107a)\u201c iz 2014. godine.[12]<\/a> Teze se odnose na to jesu li odre\u0111ene interpretacije Nade Klai\u0107 pa onda i samo njezino znanstveno djelovanje slu\u017eili ideolo\u0161kim interpretacijama i politi\u010dkim ciljevima socijalisti\u010dke Jugoslavije. Navedene teze i pitanja te njihove implikacije mogu nam se u prvi mah u\u010diniti suprotnim uvrije\u017eenim pretpostavkama o N. Klai\u0107, odnosno onome kako ju poima velik dio povjesni\u010dara i povjesni\u010darki, naime da je samosvojno djelovala upravo protiv prevladavaju\u0107ih dru\u0161tvenih o\u010dekivanja. Uz ve\u0107 prethodno citirane rije\u010di, to je vidljivo i iz drugih napomena niza autora u spomenutom zborniku koje \u0107u ovdje navesti prema njihovom redoslijedu u zborniku.<\/p>\n\n\n\n

Franjo \u0160anjek: \u201eU tom smislu osobitu je pa\u017enju posve\u0107ivala radovima onih hrvatskih povjesni\u010dara, koji su po zavr\u0161etku Drugoga svjetskog rata (1945.) \u017eivjeli i pisali \u0161irom svijeta, prije svih Dominik Mandi\u0107, u\u010deni hercegova\u010dki franjevac, zbog \u010dega nailazi na neprilike i sumnji\u010davost poslijeratnih ne samo socijalisti\u010dkih vlasti nego i svih onih koji su smatrali da na\u0161a u\u010dena povjesni\u010darka umanjuje povijesne okvire hrvatskog etni\u010dkog prostora.\u201c[13]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Borislav Grgin: \u201eNaravno, nama studentima prve godine nisu tada bile poznate sve implikacije tih teza niti dotada\u0161nja diskusija u historiografiji, ali ono \u0161to nas je fasciniralo bila je profesori\u010dina hrabrost da bez sustezanja dovodi u pitanje navodno neupitne istine.\u201c;[14]<\/a> \u201eZastupati disonantne koncepcije o hrvatskoj nacionalnoj povijesti te pri tomu, primjerice, govoriti da je navodno marksisti\u010dka metodologija pojedinog autora, u stvari, samo \u201ecrvenim po\u0161pricana\u201c tradicionalna doga\u0111ajnica, bilo je u kontekstu vremena iskazom profesori\u010dine osobne hrabrosti i borbe za dignitet struke.\u201c[15]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Radoslav Kati\u010di\u0107: \u201eNevolja je s Nadom Klai\u0107 \u0161to je ona previ\u0161e u\u017eivala u pobuni protiv autoriteta, a svi\u0111alo joj se i pomalo da stje\u010de herostratsku slavu.\u201c[16]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Zrinka Nikoli\u0107 Jakus: \u201eKao da je grad koji je u periodu razvijenog srednjeg vijeka protiv mleta\u010dke vlasti podigao toliko pobuna, \u010desto i u okolnostima kad je bilo oportunije pribje\u0107i kompromisu, posebno imponirao temperamentu Nade Klai\u0107 koja je i sama bila sklona donkihotovski istupiti kao \u201cborac za povijesnu istinu\u201d ne mare\u0107i za posljedice i aktualnu atmosferu u javnosti.\u201c[17]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ivan Majnari\u0107: \u201eDr\u017eim da su njezini rezultati, kojima kao i svima valja pristupiti s oprezom, neke od najsvjetlijih to\u010daka u haloima tamne tvari hrvatske medievistike u prvim desetlje\u0107ima \u201cdruge Jugoslavije\u201d.\u201c[18]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Robert Kureli\u0107, isti\u010du\u0107i njezin \u201esukob sa svim pro\u0161lim i suvremenim autoritetima na polju historiografije\u201c, navodi sljede\u0107e: \u201eNakon desetlje\u0107a borbe s tradicionalnim problemima hrvatskog srednjovjekovlja, potkraj sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a dohvatila se i teme koja, u tada\u0161njem shva\u0107anju hrvatske, pa i jugoslavenske historiografije, nije bila zanimljiva ni nacionalno ni klasno. Bili su to grofovi Celjski.\u201c;[19]<\/a> \u201eRad Nade Klai\u0107 na Celjskim grofovima bio je polemi\u010dan, uvelike subjektivan, pa i metodolo\u0161ki manjkav, ali je ispunio jednu od temeljnih znanstvenih du\u017enosti: beskompromisnu borbu za one dijelove pro\u0161losti koji su iz politi\u010dkih i ideolo\u0161kih razloga bivali potisnuti u pozadinu, zanemarivani i ocrnjeni.\u201c[20]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Josip Bani\u0107: \u201eProblematika uvo\u0111enja feudalizma u Istri detaljno je obra\u0111ena prvenstveno zbog prvorazrednog vrela poput Ri\u017eanskog placita, ali i \u010dinjenice da je pod komunisti\u010dkom Jugoslavijom historiografija bila pod utjecajem marksizma te je ve\u0107a pozornost trebala biti posve\u0107ena ekonomskoj povijesti. Nada Klai\u0107 tako u vi\u0161e navrata preuzima teze Gina Luzzatta, talijanskog povjesni\u010dara ekonomije i istaknutog antifa\u0161ista.  No, autori\u010dine teze nisu pod utjecajem politi\u010dkih ideologija, a velik je dio iznesenih mi\u0161ljenja prihva\u0107en u suvremenim sintezama hrvatske srednjovjekovne povijesti.\u201c[21]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ivan Majnari\u0107: \u201eNa suvremenoj historiografskoj sceni njezine su teze i zaklju\u010dci bili inovativni, pa i prevratni\u010dki, a u odre\u0111enom dobu stvarala\u0161tva donekle i\u0161li i mimo re\u017eimskih kanona poimanja pro\u0161le zbilje.\u201c[22]<\/a>  <\/p>\n\n\n\n

Imaju\u0107i u vidu iznesene odlomke mo\u017ee se naravno re\u0107i da Kljaji\u0107eve i An\u010di\u0107eve polemi\u010dke teze zapravo propituju ustaljene predod\u017ebe o Nadi Klai\u0107 i njezinom historiografskom protivljenju svim autoritetima, na na\u010din na koji je to \u010dinila i sama Klai\u0107. Potrebno je stoga sada usredoto\u010diti se na njihovu argumentaciju. Stipe Kljaji\u0107 otvorio je u spomenutom \u010dlanku \u201e\u010cija je Bosna i Hercegovina?<\/em> Historiografija o povijesnom identitetu SR Bosne i Hercegovine \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stolje\u0107a\u201c va\u017enu temu (ina\u010de u svojim radovima \u010desto iznosi konceptualno dobro i inovativno osmi\u0161ljene ideje, neovisno \u0161to se ne moramo slo\u017eiti s njegovim interpretacijama) u kojoj propituje povezivanje interpretacija povijesti Bosne i Hercegovine s politikom jugoslavenskih komunista. Pitanje je dakle jesu li radovi i knjige kao i djelo N. Klai\u0107 Srednjovjekovna Bosna<\/em>, posthumno objavljeno 1989. godine, zapravo bili sukladni i odgovarali toj politici.<\/p>\n\n\n\n

Kljaji\u0107 \u2013 kao i An\u010di\u0107 \u2013 govori o polemici izme\u0111u Dominika Mandi\u0107a i Nade Klai\u0107: \u201eOno \u0161to je Mandi\u0107 zamjerao Nadi Klai\u0107 skupa sa Kulund\u017ei\u0107em jest reduciranje hrvatskoga povijesnoga prostora na granice tada\u0161nje SR Hrvatske, isklju\u010duju\u0107i iz njega Bosnu i Hercegovinu. Odgovor na to kako je Nada Klai\u0107 dospjela do takvih \u201enehrvatskih stavova\u201c Mandi\u0107 je tra\u017eio u \u201epartijskoj liniji koja ne trpi da se hrvatsko ime spominje van granica dana\u0161nje Federativne Republike Hrvatske\u201c.\u201c[23]<\/a> Slije\u0111enje partijske linije, odnosno slu\u017ebene politike re\u017eima, vidi i Stipe Kljaji\u0107 u svom tuma\u010denju djelovanja Nade Klai\u0107 u vezi te problematike: \u201eUnato\u010d zna\u010dajnom doprinosu razvoju hrvatske historiografije Nade Klai\u0107, njezino historiografsko \u201epovla\u010denje\u201c hrvatskoga povijesnoga prostora na granice Socijalisti\u010dke Republike Hrvatske i poku\u0161aj da se historiografskim putem opravda bosanska srednjovjekovna \u201esamostalnost\u201c u odnosu na hrvatsku i srpsku srednjovjekovnu dr\u017eavu, te\u0161ko da nije bilo determinirano tada\u0161njom slu\u017ebenom politikom re\u017eima u Jugoslaviji. Isticanjem u djelu Nade Klai\u0107 srednjovjekovne \u201eneovisnosti i samostalnosti\u201c Bosne trebalo je obraniti od velikosrpskih i velikohrvatskih koncepcija kojima su bile premre\u017eene i srpska i hrvatska historiografija te njihove nacionalne kulture. I u isto vrijeme doprinijeti izgradnji posebnoga povijesnoga i kulturnoga identiteta socijalisti\u010dke republike Bosne i Hercegovine, u sveop\u0107em procesu tzv. behaizacije koji se krajem 60-ih i 70-ih godina razvijao pod dirigentskom palicom re\u017eima. U istom pravcu je i pozivanje na \u201edr\u017eavnost\u201c srednjovjekovne Bosne u djelu Nade Klai\u0107, kojim se postavljao legitimitet za politi\u010dku akciju jugoslavenskih komunista u uspostavi nezavisnog polo\u017eaja te republike u jugoslavenskoj federaciji i suvremenoj izgradnji elemenata njezine dr\u017eavnosti.\u201c[24]<\/a> To osna\u017euje i sljede\u0107im tvrdnjama: \u201eS obzirom na va\u017enost tematike kojima se historiografija bavi za ideolo\u0161ki i politi\u010dki legitimitet svake vlasti, utjecaj slu\u017ebene politike re\u017eima u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji na historiografsko pisanje i istra\u017eivanje je bio dakako neprijeporan. Ne da je postojao stanovit utjecaj nego se i radilo o sustavnoj i izravnoj kontroli partijskih komisija nad dobrim dijelom historiografskog stvaranja.\u201c[25]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Pitanju utjecaja i kontrole re\u017eima nad historiografijom \u0107u se jo\u0161 vratiti, dok sada navodim da smatram da je S. Kljaji\u0107 u \u010dlanku iznio na\u010delne napomene koje jo\u0161 uvijek ne dokazuju izravnu vezu izme\u0111u djela N. Klai\u0107 i partijske politike. N. Klai\u0107 nije navodila izri\u010ditu namjeru da svojom knjigom o srednjovjekovnoj Bosni doprinese toj politici ili sli\u010dnim dru\u0161tvenim procesima. Nasuprot tome, mo\u017eemo i ovdje primijetiti da oponiranje postoje\u0107im hrvatskim i srpskim tuma\u010denjima te formuliranje vlastite samosvojne interpretacije razumije ponajprije kao svoj znanstveni stav. Na taj ga na\u010din i opravdava u prvim re\u010denicama knjige isti\u010du\u0107i uobi\u010dajene argumente tako karakteristi\u010dne za njezine radove i djela: \u201eValja priznati da prikaz politi\u010dkog \u017eivota neke dr\u017eave u srednjem vijeku nije tako te\u017eak zadatak, pogotovo kad se prou\u010davanju problema pristupa s dobrim poznavanjem teorije i s jo\u0161 boljim izvornog materijala. \u010cini mi se tako\u0111er da smijemo zahtijevati od svakoga medijevista da oslobo\u0111en tereta sada\u0161njosti u\u0111e u ispitivanje pro\u0161losti, posebno ako je ta pro\u0161lost optere\u0107ena nekim politi\u010dkim okovima. \u0160to se ti\u010de Bosne, problem njezina politi\u010dkog razvitka rijetko je postavljen kao isklju\u010divo znanstveni problem. (\u2026) Budu\u0107i da smo odlu\u010dili da u razmatranju postavljenog problema idemo svojim putem, osvrtat \u0107emo se unatrag samo na najva\u017eniju literaturu, tek toliko da poka\u017eemo \u0161to nas je potaklo da iza\u0111emo iz okvira uobi\u010dajenih shva\u0107anja.\u201c[26]<\/a> Nakon toga, opet karakteristi\u010dno za nju, polemizira s marksisti\u010dkim interpretacijama, kritiziraju\u0107i \u201etobo\u017ee marksisti\u010dki recept za otkrivanje dr\u017eave koji je odli\u010dno poslu\u017eio i histori\u010darima i pravnicima da dr\u017eavne organizacije u Ju\u017enih Slavena uskrise<\/em> tada i u tom razdoblju koje je pojedincima najvi\u0161e odgovaralo\u201c.[27]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Naravno da autor ne mora izre\u0107i sve svoje intencije i da ih mo\u017ee prikriti pozivanjem na znanstvenost i polemiziranjem s odre\u0111enim tezama ne napu\u0161taju\u0107i njihov \u0161iri okvir stoga njemu ili njoj ne treba dakako u potpunosti vjerovati, ali u ovom trenutku jo\u0161 uvijek nisu izneseni izri\u010diti dokazi da je N. Klai\u0107 svoje djelo hotimice uklapala u to\u010dno odre\u0111enu re\u017eimsku politiku povijesti, napose ne kao rezultat ideolo\u0161kog utjecaja i kontrole. Isticanje pak da je to \u010dinila implicitno mora uzeti u obzir brojne primjere u kojima polemizira bilo s marksisti\u010dkim interpretacijama bilo s prevladavaju\u0107im dru\u0161tveno-politi\u010dkim o\u010dekivanjima, kao u slu\u010daju selja\u010dke bune 1573. godine. Ostaje nam stoga na primjeru djela o srednjovjekovnoj Bosni tek osloniti se na problematiku na\u010delnog preklapanja ne\u010dijih historiografskih interpretacija s onima u politi\u010dkoj sferi i njihovih potencijalnih politi\u010dkih implikacija. Njih naravno autori mogu ili ne moraju biti posve svjesni, kao \u0161to nerijetko ne mogu utjecati na tada\u0161nje ili naknadne politi\u010dke upotrebe njihovih interpretacija. Do politi\u010dke upotrebe knjige Srednjovjekovna Bosna<\/em> N. Klai\u0107 do\u0161lo je ipak tek kasnije, nakon njezine smrti i raspada Jugoslavije. Tako Dubravko Lovrenovi\u0107 navodi da je \u201eknjiga Nade Klai\u0107 u me\u0111uvremenu postala \u201ebrevijarom\u201c bo\u0161nja\u010dkoga unitarizma\u201c, smatraju\u0107i da bi se Klai\u0107 suprotstavila \u201eovakvoj banalizaciji i neznanstvenim zloupotrebama njezinog djela\u201c te je to stoga i sam \u010dinio, \u201ebrane\u0107i znanstveni dignitet koliko profesorice Klai\u0107 toliko njezine knjige\u201c.[28]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Iako je naravno legitimno pitanje \u2013 na tragu Leszeka Ko\u0142akowskog \u2013 za\u0161to je upravo neko konkretno djelo omogu\u0107ilo to\u010dno odre\u0111ene upotrebe,[29]<\/a> mislim da dosad izneseni argumenti i dokazi ipak ne osporavaju tvrdnje N. Klai\u0107 da se svojom knjigom o srednjovjekovnoj Bosni i citiranim uvodnim rije\u010dima \u2013 u kojima izri\u010dito zaziva odbacivanje \u201etereta sada\u0161njosti\u201c \u2013 nastojala primarno dr\u017eati znanstvenih postulata u prou\u010davanju pro\u0161losti, naravno kako ih je ona razumijevala. Neovisno od toga \u0161to su rezultati vlastitog pozivanja na znanstvenost mogli u ve\u0107oj ili manjoj mjeri biti sukladni odre\u0111enim ideolo\u0161kim o\u010dekivanjima, znanstveni argumenti bili su za N. Klai\u0107 po svemu sude\u0107i ipak najva\u017eniji, \u0161to potvr\u0111uju i brojni slu\u010dajevi kada su bili formulirani upravo suprotno navedenim o\u010dekivanjima. U tome se mogu pozvati i na uvid Trpimira Vedri\u0161a na primjeru problematike pokr\u0161tavanja Hrvata: \u201eNaime iako N. Klai\u0107, kao ni brojni drugi povjesni\u010dari, osim u prihva\u0107anju temeljne frana\u010dke teze, nije, dakako, dosljedno i doslovno slijedila Babi\u0107ev redukcionizam, ne mo\u017ee se osporiti \u010dinjenica da \u201cfrana\u010dka teza\u201d nije samo stekla pravo gra\u0111anstva, ve\u0107 i prevladala me\u0111u \u201csrednjom strujom\u201d hrvatske poslijeratne medievistike. No valja naglasiti da se to, usprkos neupitnom ideolo\u0161kom pritisku, nije dogodilo isklju\u010divo zbog nekriti\u010dkog prihva\u0107anja \u201cBabi\u0107eve vizije\u201d (on je i sam bio instruiran od strane na projektu anga\u017eiranih povjesni\u010dara), nego prije svega zbog niza ozbiljnih argumenata.\u201c[30]<\/a> Zbog toga mislim da nije sve mogu\u0107e svesti samo na pitanje ideolo\u0161kog pritiska i ispunjavanja politi\u010dkih o\u010dekivanja jer je djelovanje pojedinih povjesni\u010dara \u2013 osobito N. Klai\u0107 \u2013 bilo bitno slo\u017eenije.<\/p>\n\n\n\n

Spomenute rije\u010di N. Klai\u0107 u kojima se poziva na znanstvenost \u2013 zajedno s brojnim \u010dlancima u kojima je uvijek iznova nagla\u0161avala kako ona vidi znanstvenu metodologiju i kriti\u010dku analizu izvora i literature te uop\u0107e profesionalni rad i pozicioniranje povjesni\u010dara \u2013 uklapaju se u nove pristupe bavljenju povjesni\u010darima koje bi \u2013 jo\u0161 \u0161ire od njihove politike povijesti \u2013 bilo mogu\u0107e dodatno istra\u017eivati. Tim vi\u0161e \u0161to to, kako na primjeru N. Klai\u0107 tako i drugih hrvatskih povjesni\u010dara, predstavlja problematiku koja kod nas jo\u0161 uvijek nije obra\u0111ivana, a sadr\u017eana je primjerice u zborniku How to be a historian: Scholarly personae in historical studies, 1800\u20132000<\/em> koji je 2019. godine uredio Herman Paul. Rije\u010d je o novom i poticajnom pristupu bavljenju povjesni\u010darima iz perspektive (samo)definiranja klju\u010dnih vrlina, vje\u0161tina i kompetencija njihovog stru\u010dnog identiteta (\u2018scholarly personae\u2019) \u0161to ih dr\u017ee nu\u017enima za istra\u017eivanje pro\u0161losti. Pristup mo\u017ee biti koristan u nadila\u017eenju klasi\u010dnog \u2013 i razmjerno uskog \u2013 naglaska na \u017eivot i djelo povjesni\u010dara i povjesni\u010darki kao i uop\u0107e (samo)razumijevanja povjesni\u010dara isklju\u010divo u tim kategorijama.<\/p>\n\n\n\n

Nakon Stipe Kljaji\u0107a, koji je o poziciji Nade Klai\u0107 u odnosu na \u201eslu\u017ebenu historiografiju\u201c govorio na primjeru Bosne i Hercegovine, op\u0107enitije se tom problematikom bavio Mladen An\u010di\u0107. Kao odli\u010dan poznavatelj teorijsko-metodolo\u0161kih uvida suvremene historiografije, An\u010di\u0107 je u spomenutom \u010dlanku \u201eMjesto Bosne i Hercegovine u konstrukciji povijesti Dominika Mandi\u0107a (Kako danas \u010ditati djela Dominika Mandi\u0107a)\u201c iznio sofisticirano i metodolo\u0161ki poticajno tuma\u010denje Dominika Mandi\u0107a. Ono \u0161iri fokus od preispitivanja to\u010dnosti pojedinih interpretacija prema osobnoj i dru\u0161tvenoj logici iz koje proizlaze, \u0161to vrijedi i za suvremene povjesni\u010dare u cjelini. Opravdano postulirav\u0161i historiografiju kao dru\u0161tveni i relacijski \u010din, An\u010di\u0107 navodi da je Mandi\u0107 reagirao na \u201eslu\u017ebenu historiografiju\u201c u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji koju je za njega predstavljala N. Klai\u0107, s kojom je uostalom i polemizirao. Smatram me\u0111utim da su tvrdnje koje je tom prilikom iznio o Nadi Klai\u0107 itekako otvorene za daljnju raspravu.<\/p>\n\n\n\n

Mladen An\u010di\u0107 \u201esustav totalitarnih ambicija (takav je dakako bio i u odnosu spram povjesni\u010dara)\u201c posebno oprimjeruje \u0110ilasovim tekstom \u201cO nacionalnoj istoriji kao vaspitnom predmetu\u201d iz 1949. godine: \u201eU tom je tekstu M. \u0110ilas dao smjernice za rad profesionalnih povjesni\u010dara koje \u0107e zadugo, u tragovima \u010dak i do dana\u0161njih dana, odre\u0111ivati na\u010din i ciljeve rada profesionalnih povjesni\u010dara u Jugoslaviji, ali i u dr\u017eavama sljednicama nastalima njezinim raspadom.\u201c[31]<\/a> Pritom navodi sljede\u0107e: \u201eDaleko bi nas odvelo tra\u017eiti sva mjesta u djelima hrvatskih povjesni\u010dara iz \u201csocijalisti\u010dkoga\u201d razdoblja koja predstavljaju, na ovakav ili onakav na\u010din, odjek ili odaziv na \u201czadatak\u201d \u0161to ga je postavio tada\u0161nji \u0161ef \u201cAgitpropa\u201d (sredi\u0161nje promid\u017ebene agencije nove dr\u017eave) u ovdje tek ukratko prikazanu tekstu. No, nemogu\u0107e je zaobi\u0107i upravo takav odjek i odziv u djelu jedinog hrvatskog povjesni\u010dara (odnosno, povjesni\u010darke) s kojim je D. Mandi\u0107 vodio javnu raspravu.\u201c[32]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Iako se N. Klai\u0107 ne poziva izravno na \u0110ilasa, An\u010di\u0107 smatra da \u201enjezino uporno (i u velikoj mjeri usamljeno u odnosu na svoje kolege povjesni\u010dare) ponavljanje o tome da ona postupa \u201ckriti\u010dki\u201c\u201c predstavlja \u201eposve neo\u010dekivan odjek ovdje ve\u0107 citirana \u0110ilasova zadatka povjesni\u010darima da \u201ckriti\u010dki pregledaju\u201d vrela kojima se koriste ne uzdaju\u0107i se u autoritet starih znanstvenih velikana (koje \u0110ilas svejedno naziva \u201cbur\u017eoaskim prethodnicima\u201d) (\u2026). U takvu svjetlu \u201ckriti\u010dnost\u201d Nade Klai\u0107 dobiva posve novo i neo\u010dekivano zna\u010denje, no to nije ni izdaleka usamljen odjek \u0110ilasovih \u201czadataka\u201d u njezinim tekstovima.\u201c[33]<\/a> M. An\u010di\u0107 ih vidi u sli\u010dnim op\u0107im izrazima i motivima u prikazu \u201eherojske pro\u0161losti\u201c, \u201estoljetne borbe za oslobo\u0111enje\u201c protiv stranih osvaja\u010da i \u201estoljetne borbe za Jadran\u201c kao i nekih drugih \u0161to ih dijele N. Klai\u0107 i M. \u0110ilas. Me\u0111utim takvo povezivanje \u0110ilasa i Klai\u0107 po mom mi\u0161ljenju ne djeluje uvjerljivo jer se spomenuti termini, sintagme i toposi javljaju i u historiografiji 19. stolje\u0107a te predstavljaju op\u0107a mjesta hrvatske historiografije i nacionalne povijesti 19. i 20. stolje\u0107a, zbog \u010dega ih je mogu\u0107e prona\u0107i kod mnogih autora i to razli\u010ditih politi\u010dkih pozicija. Dovoljno je uputiti primjerice na Tadiju Smi\u010diklasa koji je smisao hrvatske povijesti vidio \u201eu neprestanoj borbi Hrvata s onim narodima koji su tijekom povijesti ugro\u017eavali njegov opstanak, odnosno u \u010dinjenici da je hrvatski narod, premda slabiji, i unato\u010d stalnoj ugro\u017eenosti, uspio opstati kao narod, sa\u010duvav\u0161i pritom svoju dr\u017eavnost i kulturu\u201c.[34]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Iz toga razloga mislim da ne stoji ni sljede\u0107i An\u010di\u0107ev izvod: \u201eOdakle dolazi ova fascinantna podudarnost zadataka i zahtjeva postavljenih povjesni\u010darima od nove, \u201csocijalisti\u010dke\u201d dr\u017eave (nije na odmet podsjetiti: i sam autor koji je izravno formulirao te zahtjeve i zadatke ubrzo je postao \u017ertvom sustava u \u010dijoj je kreaciji aktivno sudjelovao i tome davao bitan doprinos), i onoga \u0161to se \u010dita u djelima naizgled neutralne, pa \u010dak i svojeglave povjesni\u010darke koja se bavila srednjovjekovnom povije\u0161\u0107u i nikad nije zauzimala va\u017ena mjesta u bilo kojem segmentu \u201csocijalisti\u010dke\u201d nomenklature.\u201c An\u010di\u0107 to argumentira time da je Klai\u0107 navodno \u201eprihvatila i posve interiorizirala postavljene agende\u201c,[35]<\/a> odnosno \u201ezahtjevi i zadatci su bili u potpunosti interiorizirani, postali su pojedin\u010deva \u201cdruga priroda\u201d, i na njih se odgovaralo po automatizmu, kako se to jasno razabire na primjeru Nade Klai\u0107 (ovdje je dakako orisan tek model utjecaja totalitarnoga sustava na djelovanje pojedinca, a kako je to prakti\u010dno izgledalo u konkretnim slu\u010dajevima stvar je mnogo detaljnije i dotjeranije ra\u0161\u010dlambe).\u201c[36]<\/a> No mislim kako pritom nisu dani dovoljno uvjerljivi primjeri da tako sudimo o djelovanju N. Klai\u0107 niti su uzeti u obzir oni primjeri koje svjedo\u010de posve opre\u010dno. Zbog toga se ne mogu slo\u017eiti ni sa sljede\u0107om An\u010di\u0107evom tvrdnjom: \u201eNije, na \u017ealost, Mandi\u0107 svoju misao nastavio i ustvrdio na \u010diju je to korist po njegovu sudu Nada Klai\u0107 radila \u201cprotiv svoga hrvatskog naroda\u201d. Ako je mislio na (uglavnom nesvjesno) slu\u017eenje totalitarnom Levijatanu, svakako bih se s njime slo\u017eio.\u201c[37]<\/a> \u0160tovi\u0161e, slu\u010daj Nade Klai\u0107 u najmanju je ruku iznimno ambivalentan, dok u mnogo\u010demu ne samo da ne predstavlja \u201e(uglavnom nesvjesno) slu\u017eenje totalitarnom Levijatanu\u201c, nego upravo suprotno.<\/p>\n\n\n\n

To je mogu\u0107e ilustrirati nizom historiografskih podru\u010dja u kojima N. Klai\u0107 kr\u0161i ideolo\u0161ka i politi\u010dka o\u010dekivanja. Prethodno sam primjerice citirao navode Roberta Kureli\u0107a za grofove Celjske kojima je Klai\u0107 posvetila knjigu nastoje\u0107i im dati dodatnu va\u017enost iako su za jugoslavenski socijalizam kao plemi\u0107i i stranci bili klasno i nacionalno Drugi. Posebno se to vidi u na\u010dinu na koji se Klai\u0107 bavila \u201ebunama i otporima\u201c. Ako je na ne\u0161to historiografija u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji stavljala ideolo\u0161ki i tematski naglasak onda su to bile revolucije i pobune, me\u0111u kojima je kanonizirano mjesto imala selja\u010dka buna 1573. godine. Upravo je s takvim interpretacijama koje su konvenirale ideolo\u0161kim i politi\u010dkim o\u010dekivanjima polemizirala N. Klai\u0107, na \u0161to upu\u0107uju i povjesni\u010dari u ve\u0107 spomenutom zborniku: \u201eU svojem sljede\u0107em istupu ne samo da je opovrgla ve\u0107inu Bromlejevih glavnih zaklju\u010daka o \u201eekonomskoj\u201c uvjetovanosti bune, ve\u0107 ga je optu\u017eila da uzroke toga povijesnog doga\u0111aja svodi na pitanje \u201eupitnih Tahijevih moralnih kvaliteta\u201c. Klai\u0107 se potom posebno za\u010dudila Bromlejevoj takozvanoj \u201epatriotskoj koncepciji\u201c, prema kojoj se u selja\u010dkom pokretu i njegovu glavnom cilju, a to je prema Bromlejevu vi\u0111enju \u201esamostalna selja\u010dka dr\u017eava\u201c, mo\u017ee nazrijeti \u201enarodno-oslobodila\u010dki\u201c karakter.\u201c[38]<\/a> Mnogo je pisano i o o\u0161trim polemikama Nade Klai\u0107 s Josipom Adam\u010dekom koji je iznosio klasnu, odnosno marksisti\u010dku interpretaciju selja\u010dke bune 1573. povodom njezine 400. obljetnice 1973. obilje\u017eene pod pokroviteljstvom Josipa Broza Tita. Klai\u0107 je tom prilikom posve izokrenula tuma\u010denje selja\u010dke bune suprotstavljaju\u0107i se svo\u0111enju njezinih uzroka samo na feudalnu eksploataciju kao i ciljeva na ru\u0161enje feudalnog poretka i stvaranje selja\u010dke dr\u017eave, potpuno izvrgavaju\u0107i ideolo\u0161ki i politi\u010dki karakter pripisivan buni, oponiraju\u0107i primjerice mitu o \u201ean\u0111eoskim podlo\u017enicima i vra\u017ejoj vlasteli\u201c.[39]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dno je \u010dinila i sa prevladavaju\u0107im interpretacijama Hvarske bune. O njezinom javnom suprotstavljanju i neslaganju svjedo\u010di i njezina knjiga Dru\u0161tvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stolje\u0107u <\/em>iz 1976. godine. U predgovoru knjizi navodi da je u po\u010detku i sama uzroke selja\u010dke bune 1573. \u2013 \u201epod sna\u017enim utjecajem R. Bi\u010dani\u0107a\u201c \u2013 pojednostavljeno tra\u017eila samo u ekonomskim razlozima, od \u010dega se kasnije odmaknula. Na isti na\u010din mo\u017eemo spomenuti i njezinu upotrebu odre\u0111enih marksisti\u010dkih termina primjerice u \u010dlanku \u201ePrilog pitanju klasne borbe u zagreba\u010dkoj op\u0107ini na po\u010detku XVII. stolje\u0107a\u201c u Historijskom zborniku<\/em> 1950. godine, ali zatim i odmicanje od njih. No ne samo da je mogu\u0107e navesti mnoge radove u kojima takve terminologije nema, nego je primjetno i da marksisti\u010dke autore koristi ne kako bi iznijela pravovjernije marksisti\u010dko tuma\u010denje ve\u0107 upravo polemizirala s marksisti\u010dki usmjerenim interpretacijama poput ekonomskih uzroka bune: \u201eNe ulaze\u0107i dublje u raspravljanje o tom zanimljivom problemu \u2013 ovdje nije ni mjesto za to \u2013 ponovit \u0107u rije\u010di P. Vranickog<\/em> koji je, po mom mi\u0161ljenju, s pravom osudio ovako jednostrano tuma\u010denje historijskih procesa. To je, kako on ka\u017ee, \u201etipi\u010dan na\u010din izrazito nedijalekti\u010dkog na\u010dina mi\u0161ljenja, toliko stranog Marxu, na\u010dina mi\u0161ljenja koje ne vidi totalitet historijskog<\/em>, nego samo neke strane tog totaliteta<\/em> [\u2026]\u201c (\u2026)\u201c.[40]<\/a> <\/p>\n\n\n\n

O problematici marksizma govori i M. An\u010di\u0107 u kontekstu knjige Magdalene Najbar-Agi\u010di\u0107 U skladu s marksizmom ili \u010dinjenicama? Hrvatska historiografija 1945-1960. <\/em>iz 2013. godine: \u201eIna\u010de, moja se interpretacija zna\u010denja \u0110ilasova programskoga teksta razlikuje od one koju daje Magdalena Najbar-Agi\u010di\u0107 poglavito u na\u010dinu kontekstualizacije pri \u010demu je pristup M. Najbar-Agi\u010di\u0107 vidljiv ve\u0107 iz naslova njezine knjige iz kojega proizlazi da je u \u201csocijalizmu\u201d bilo mogu\u0107e izbje\u0107i \u201cmarksisti\u010dku paradigmu\u201d pri pisanju o pro\u0161losti, \u0161to prakti\u010dno zna\u010di da to nije bio totalitaran sustav.\u201c[41]<\/a> Bez obzira smatramo li da spomenuto oponiranje marksisti\u010dkim interpretacijama upotrebom marksisti\u010dkih autora zapravo potvr\u0111uje nemogu\u0107nost izmicanja \u201emarksisti\u010dkoj paradigmi\u201c, ostanemo li samo na primjeru Nade Klai\u0107 mo\u017eemo istovremeno vidjeti i slu\u010dajeve kretanja u okvirima \u201emarksisti\u010dke paradigme\u201c, ali i sna\u017eno odmicanje od nje kao i oponiranje te polemiziranje s drugima koji su se u odre\u0111enoj mjeri i dalje kretali unutar nje. Zato mislim da nije sve mogu\u0107e objasniti partijskim utjecajem i kontrolom nad historiografijom koju onda povjesni\u010dari i povjesni\u010darke ve\u0107inom pasivno prihva\u0107aju, interioriziraju i provode (\u201eU tim i takvim okolnostima nije postojalo mnogo opcija izme\u0111u kojih se moglo birati \u2013 pojedinac je prihva\u0107ao nova pravila, usvajao ih i vi\u0161e ili manje interiorizirao te nastavljao po njima djelovati u okvirima sustava ili je \u201cispadao iz igre\u201d i gubio se u sivilu mase.\u201c[42]<\/a>). Takvu podjelu mo\u017eemo uslo\u017eniti pridodaju\u0107i joj one koji su iz oportunizma koristili postoje\u0107e okolnosti kao mogu\u0107nost karijernog napredovanja, ali i one kojima su to iz razli\u010ditih razloga bile ideolo\u0161ki bliske ideje, do onih kojima nikako nisu pa su koristili razli\u010dite strategije \u0161to prilago\u0111avanja, \u0161to neslaganja i oponiranja.<\/p>\n\n\n\n

Zbog toga smatram da nam treba metodolo\u0161ki pro\u0161ireniji pristup koji bi uklju\u010divanjem specifi\u010dnog djelovanja aktera u takvim okvirima ukazivao na razlike gotovo od povjesni\u010dara do povjesni\u010dara, kao i historiografskog razdoblja i teme bavljenja, uz promjene s obzirom na odre\u0111ene vremenske faze. Tako se u prvim brojevima Historijskog zbornika<\/em> op\u0161irno citiraju autoriteti marksizma-lenjinizma, s \u010dime se kasnije prestaje. U iznimno ideologiziranom uvodniku prvom broju Historijskog zbornika<\/em> iz 1948. godine poti\u010de se primjena historijskog materijalizma, ali i isti\u010de: \u201eSvako povr\u0161no i mehani\u010dko usvajanje nekih osnovnih postavaka historijskog materijalizma mo\u017ee dovesti samo do vulgarnih generalizacija, koje ne rje\u0161avaju i ne obja\u0161njavaju ni\u0161ta.\u201d[43]<\/a> Takve i sli\u010dne primjere mo\u017eemo dijelom tuma\u010diti i kao mehanizme prilago\u0111avanja i ubla\u017eavanja ideolo\u0161kih zahtjeva i o\u010dekivanja. Na taj na\u010din i Jaroslav \u0160idak \u2013 koji, kako An\u010di\u0107 opravdano nagla\u0161ava, prenosi u Historijskom zborniku<\/em> 1949. godine sredi\u0161nje naglaske \u0110ilasovog teksta \u201eO nacionalnoj istoriji kao vaspitnom predmetu\u201d \u2013 ubrzo zatim polemizira s ideolo\u0161kim interpretacijama revolucije 1848-1849. Vase Bogdanova te nikako ne predstavlja marksisti\u010dkog povjesni\u010dara.[44]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Uz slo\u017eeno djelovanje pojedinih aktera primjetna su i razli\u010dita proturje\u010dja. Tako je primjerice Tomislav Raukar u spomenutom zborniku o N. Klai\u0107 \u2013 isti\u010du\u0107i \u201epod kakvim je ideolo\u0161kim i politi\u010dkim pritiskom Partije uredni\u0161tvo Historijskog zbornika<\/em> godine 1948. zapo\u010delo svoj rad\u201c \u2013 skrenuo pozornost na sljede\u0107e: \u201ePri tome je veoma va\u017eno istaknuti da se novi metodolo\u0161ki obzori ve\u0107 u 50-im godinama, u neposrednom djelovanju povjesni\u010dara, prete\u017eno iskazuju u pomnijem istra\u017eivanju dru\u0161tvenog i gospodarskog razvoja u srednjem vijeku. Ili drugim rije\u010dima, poku\u0161aji ideologizacije historiografije imaju posve druga\u010diji ishod u istra\u017eiva\u010dkoj svakodnevici povjesni\u010dara od onoga \u0161to ga je pred o\u010dima imala Partija \u2013 usmjeravaju hrvatsku medievistiku prema istra\u017eiva\u010dkom napredovanju.\u201c[45]<\/a> Ne ulaze\u0107i u pitanje cjelovite ocjene hrvatske historiografije u neposrednom poslijeratnom ili cjelokupnom socijalisti\u010dkom razdoblju, osobno smatram da su individualno i skupno djelovanje povjesni\u010dara u praksi i razvojna dinamika historiografije ipak bili kompleksniji, heterogeniji i stru\u010dno motiviraniji nego \u0161to proizlazi kada ih se opisuje samo ideolo\u0161kim utjecajem i kontrolom te da bismo trebali napraviti metodolo\u0161ki iskorak prema obuhvatnijem pristupu.<\/p>\n\n\n\n

U tom smislu je Nada Klai\u0107, prema mom mi\u0161ljenju, upravo primjer djelovanja koji izmi\u010de generalizacijama o hrvatskoj historiografiji u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji, posebice na osnovu primjene totalitarne paradigme. To ne zna\u010di ubla\u017eavanje ukupnog vrednovanja tada\u0161nje hrvatske historiografije nego samo upu\u0107ivanje na potrebu vo\u0111enja ra\u010duna o \u0161to vi\u0161e razli\u010ditih aspekata cjeline. Slu\u010daj Nade Klai\u0107 i njezinog suprotstavljanja o\u010dekivanjima dr\u017eim stoga va\u017enim ne samo za pri\u017eeljkivano nastavljanje \u201estolje\u0107a Nade Klai\u0107\u201c kao stolje\u0107a stru\u010dnih polemika nego i za slojevito vrednovanje hrvatske historiografije druge polovice 20. stolje\u0107a. \u010cinjenica da o tome imamo razli\u010dita i suprotstavljena mi\u0161ljenja mo\u017ee nam biti samo od stru\u010dne, intelektualne i dru\u0161tvene koristi.<\/p>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> Zdenka Janekovi\u0107 R\u00f6mer, \u201cGrad i gra\u0111ani izme\u0111u kraljeva, velika\u0161a i prelata \u2013 pogled Nade Klai\u0107 na srednjovjekovnu trogirsku komunu\u201d, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa s me\u0111unarodnim sudjelovanjem odr\u017eanog u Zagrebu 29.-30. studenog 2013. godine<\/em>, ur. Tomislav Galovi\u0107 i Damir Agi\u010di\u0107, Zagreb 2014, str. 224.<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> Na to je upozorio i Ivan Majnari\u0107, \u201ePovjesni\u010darka Nada Klai\u0107 (Zagreb, 21. VII. 1920. \u2013 Zagreb, 2. VIII. 1988.). Biografska skica\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 515.<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> Vi\u0161e o tome pisao sam u Branimir Jankovi\u0107, Mijenjanje sebe same. Preobrazbe hrvatske historiografije kasnog socijalizma<\/em>, Zagreb 2016, str. 155-157, 234-238, 247.<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> Radoslav Kati\u010di\u0107, \u201eKritika ranosrednjovjekovnih diplomati\u010dkih vrela Nade Klai\u0107 i hrvatska historiografija\u201c, u:  Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 97.<\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a> Ludwig Steindorff, \u201eJedno od gradili\u0161ta Nade Klai\u0107: Ljetopis popa Dukljanina<\/em>\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, st. 183.<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a> Neven Budak, \u201eNada Klai\u0107 i problem porijekla i dolaska Hrvata\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 129.<\/p>\n\n\n\n

[7]<\/a> Ivan Basi\u0107, \u201eIzme\u0111u historiografske tradicije i novih tuma\u010denja. Problem postanka splitske nadbiskupije u djelu Nade Klai\u0107\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 163.<\/p>\n\n\n\n

[8]<\/a> Majnari\u0107, \u201ePovjesni\u010darka Nada Klai\u0107\u201c, str. 521.<\/p>\n\n\n\n

[9]<\/a> Bruno \u0160kreblin, \u201eDoprinos Nade Klai\u0107 u istra\u017eivanju zagreba\u010dkog Gradeca\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 287; Tomislav Galovi\u0107, \u201eTeme iz povijesti otoka Krka u opusu Nade Klai\u0107\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 440; Iva Mandu\u0161i\u0107, \u201eNada Klai\u0107 i njezin leksikografski rad\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 481.<\/p>\n\n\n\n

[10]<\/a> Citirano prema Zrinka Nikoli\u0107 Jakus, \u201eSrednjovjekovni Zadar i njegovo dru\u0161tvo u historiografskom opusu Nade Klai\u0107\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 243.<\/p>\n\n\n\n

[11]<\/a> Stipe Kljaji\u0107, \u201e\u010cija je Bosna i Hercegovina?<\/em> Historiografija o povijesnom identitetu SR Bosne i Hercegovine \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stolje\u0107a\u201c, u: Jaroslav \u0160idak i hrvatska historiografija njegova vremena. Zbornik radova sa znanstvenog skupa odr\u017eanog u Zagrebu 25. i 26. studenog 2011.<\/em>, ur. Damir Agi\u010di\u0107 i Branimir Jankovi\u0107, Zagreb 2012, str. 241-261.<\/p>\n\n\n\n

[12]<\/a> Mladen An\u010di\u0107, \u201eMjesto Bosne i Hercegovine u konstrukciji povijesti Dominika Mandi\u0107a (Kako danas \u010ditati djela Dominika Mandi\u0107a)\u201d, u: Dr. fra Dominik Mandi\u0107 (1889.-1973.). Zbornik radova sa znanstvenog simpozija odr\u017eanog u prigodi 40. obljetnice njegove smrti (Mostar – \u0160iroki Brijeg, 24. i 25. listopada 2013.)<\/em>, prir. Robert Joli\u0107, Mostar \u2013 Zagreb 2014, str. 867-883.<\/p>\n\n\n\n

[13]<\/a> Franjo \u0160anjek, \u201eProfesorica Nada Klai\u0107 kao integralni povjesni\u010dar\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 50.<\/p>\n\n\n\n

[14]<\/a> Borislav Grgin, \u201e\u0160okantne novosti \u2013 uspomene jednog studenta prve godine povijesti s predavanja profesorice Nade Klai\u0107\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 89.<\/p>\n\n\n\n

[15]<\/a> Ibid., str. 92.<\/p>\n\n\n\n

[16]<\/a> Kati\u010di\u0107, \u201eKritika ranosrednjovjekovnih diplomati\u010dkih vrela Nade Klai\u0107\u201c, str. 96.<\/p>\n\n\n\n

[17]<\/a> Nikoli\u0107 Jakus, \u201eSrednjovjekovni Zadar\u201c, str. 230.<\/p>\n\n\n\n

[18]<\/a> Ivan Majnari\u0107, \u201ePlemstvo Lu\u010dke \u017eupanije u historiografskom djelu Nade Klai\u0107\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 272.<\/p>\n\n\n\n

[19]<\/a> Robert Kureli\u0107, \u201eNada Klai\u0107 i grofovi Celjski: tri desetlje\u0107a kasnije\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 342.<\/p>\n\n\n\n

[20]<\/a> Ibid., str. 359.<\/p>\n\n\n\n

[21]<\/a> Josip Bani\u0107, \u201eTeme iz istarskog srednjovjekovlja u djelima Nade Klai\u0107\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 458.<\/p>\n\n\n\n

[22]<\/a> Majnari\u0107, \u201ePovjesni\u010darka Nada Klai\u0107\u201c, str. 519.<\/p>\n\n\n\n

[23]<\/a> Kljaji\u0107, \u201e\u010cija je Bosna i Hercegovina?<\/em>\u201c, str. 257.<\/p>\n\n\n\n

[24]<\/a> Ibid., str. 259-260.<\/p>\n\n\n\n

[25]<\/a> Ibid., str. 260.<\/p>\n\n\n\n

[26]<\/a> Nada Klai\u0107, Srednjovjekovna Bosna. Politi\u010dki polo\u017eaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.)<\/em>, Zagreb 1994, str. 5.<\/p>\n\n\n\n

[27]<\/a> Ibid., str. 6.<\/p>\n\n\n\n

[28]<\/a> Dubravko Lovrenovi\u0107, \u201eFormiranje srednjovjekovne bosanske dr\u017eave i ugarsko-bosanski odnosi u knjizi Srednjovjekovna Bosna<\/em> Nade Klai\u0107\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 336.<\/p>\n\n\n\n

[29]<\/a> \u201eTo pitanje oprimjeruje uz pitanje prirode odnosa nacizma prema Nietzscheu, pri \u010demu, naravno, Nietzsche \u00bbkao li\u010dnost nije odgovoran za takvo kori\u0161\u0107enje njegovih djela, ali to kori\u0161\u0107enje, pored svega, ne mo\u017ee a da nas ne uznemirava, ne mo\u017ee biti potcijenjeno kao neznatan slu\u010daj u razumijevanju njegovih tekstova\u00ab, jer su nacisti, kako Ko\u0142akowski podsje\u0107a, nare\u0111ivali \u010ditanje, primjerice, Nietzscheova djela Volja za mo\u0107<\/em>, a ne nekih drugih filozofskih djela. (\u2026) Marksizam je do\u017eivio lenjinisti\u010dko-staljinisti\u010dku interpretaciju, koja je bila \u00bbjedna mogu\u0107a<\/em> interpretacija\u00ab, iako \u00bbzasigurno ne jedino mogu\u0107a\u00ab.\u201d; Branimir Jankovi\u0107, \u201cMarksizam i povijest: povodom smrti Leszeka Ko\u0142akowskog (1927-2009)\u201d, u: Povijest u nastavi<\/em>, god. VII, br. 2 (14), str. 194-195.<\/p>\n\n\n\n

[30]<\/a> Trpimir Vedri\u0161, \u201eDominik Mandi\u0107 i njegovo vi\u0111enje pokr\u0161tavanja Hrvata u svjetlu spisa Hrvati i Srbi \u2013 dva stara razli\u010dita naroda<\/em>\u201c, u: Dr. fra Dominik Mandi\u0107 (1889.-1973.). Zbornik radova sa znanstvenog simpozija odr\u017eanog u prigodi 40. obljetnice njegove smrti (Mostar – \u0160iroki Brijeg, 24. i 25. listopada 2013.)<\/em>, prir. Robert Joli\u0107, Mostar \u2013 Zagreb 2014, str. 941.<\/p>\n\n\n\n

[31]<\/a> An\u010di\u0107, \u201eMjesto Bosne i Hercegovine u konstrukciji povijesti Dominika Mandi\u0107a\u201c, str. 874.<\/p>\n\n\n\n

[32]<\/a> Ibid., str. 876-877.<\/p>\n\n\n\n

[33]<\/a> Ibid., str. 877.<\/p>\n\n\n\n

[34]<\/a> Mario Strecha, \u201eO nastanku i razvoju moderne hrvatske historiografije u 19. stolje\u0107u\u201d, u: Povijest u nastavi<\/em>, god. III, br. 6, 2005, str. 110.<\/p>\n\n\n\n

[35]<\/a> An\u010di\u0107, \u201eMjesto Bosne i Hercegovine u konstrukciji povijesti Dominika Mandi\u0107a\u201c, str. 878.<\/p>\n\n\n\n

[36]<\/a> Ibid., str. 879.<\/p>\n\n\n\n

[37]<\/a> Ibid., str. 879.<\/p>\n\n\n\n

[38]<\/a> Branimir Brgles, \u201eHistoriografija o Selja\u010dkoj buni 1573. godine s posebnim osvrtom na doprinos Nade Klai\u0107\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 371.<\/p>\n\n\n\n

[39]<\/a> Citirano prema Jankovi\u0107, Mijenjanje sebe same<\/em>, str. 231. Vi\u0161e o svemu govorim u poglavlju \u201eBavljenje selja\u010dkom bunom 1573. godine povodom 400. obljetnice\u201d, str. 227-238.<\/p>\n\n\n\n

[40]<\/a> Nada Klai\u0107, Dru\u0161tvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stolje\u0107u<\/em>, Beograd 1976, str. 7.<\/p>\n\n\n\n

[41]<\/a> An\u010di\u0107, \u201eMjesto Bosne i Hercegovine u konstrukciji povijesti Dominika Mandi\u0107a\u201c, str. 874, bilj. 17.<\/p>\n\n\n\n

[42]<\/a> Ibid., str. 878.<\/p>\n\n\n\n

[43]<\/a> \u201eRije\u010d uredni\u0161tva\u201c, u: Historijski zbornik<\/em>, god. I, br. 1, 1948, str. 8.<\/p>\n\n\n\n

[44]<\/a> O tome vi\u0161e u Jankovi\u0107, Mijenjanje sebe same<\/em>, str. 39-45.<\/p>\n\n\n\n

[45]<\/a> Tomislav Raukar, \u201eNada Klai\u0107 i pregledi hrvatske povijesti u ranom i razvijenom srednjem vijeku\u201c, u: Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/em>, str. 31.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@ffzg.hr<\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-22194","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":22194,"position":0},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52439,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52439","url_meta":{"origin":22194,"position":1},"title":"Tribina “Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U \u010detvrtak, 16. travnja 2026. u 17 sati u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu odr\u017eat \u0107e se tribina pod nazivom Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime. Na tribini \u0107e govoriti Ivica \u0110iki\u0107, novinar, Mubera Masli\u0107 \u2013 \u017ddralovi\u0107, aktivistikinja, prevoditeljica za arapski, Domagoj Fuk, student politologije, \u010dlan\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52505,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52505","url_meta":{"origin":22194,"position":2},"title":"Izlo\u017eba “Eschenstock \/ Jasenov prut”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) i Vizura aperta postavljaju izlo\u017ebu \u0161vicarskog slikara Velimira Ili\u0161evi\u0107a: Eschenstock \/ Jasenov prut. Izlo\u017eba se uz prisustvo autora otvara povodom 81. godi\u0161njice proboja logora\u0161a iz usta\u0161kog logora smrti Jasenovac 22. aprila 2026. u 19 sati u Srpskom kulturnom centru (SKC) u Preradovi\u0107evoj ulici 21 u Zagrebu.\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":22194,"position":3},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52717,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52717","url_meta":{"origin":22194,"position":4},"title":"Okrugli stol “Dvjestapedeset godina Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava \u2013 od kolonije do prve zemlje svijeta i dalje”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Ove godine obilje\u017eava se 250. obljetnica osnutka Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, povodom koje je pokrenut niz rasprava o ameri\u010dkoj povijesti, njezinoj globalnoj ulozi i naslje\u0111u koje se prote\u017ee od 1776. do danas. Obljetnica je ujedno prilika za promi\u0161ljanje o tome kako danas tuma\u010dimo ameri\u010dku pro\u0161lost, ali i (aktualnu) ulogu SAD-a u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52578,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52578","url_meta":{"origin":22194,"position":5},"title":"Poziv za sudjelovanje: XXII. Dani Julija Bene\u0161i\u0107a u Iloku","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Zavod za lingvisti\u010dka istra\u017eivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zajedno s Muzejom grada Iloka, organizira XXII. Dane Julija Bene\u0161i\u0107a, koji \u0107e se odr\u017eati od 28. do 30. listopada 2026. u Iloku.\u00a0Teme ovogodi\u0161njih Dana podijeljene su u dvije cjeline: Knji\u017eevno-jezikoslovni d\u00ecv\u0101n s Bene\u0161i\u0107em te Ilok i Srijem u povijesnim stalnicama i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/HE2_Benesic.jpg?fit=413%2C591&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22194","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22194"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22194\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22195,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22194\/revisions\/22195"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22194"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22194"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22194"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}