{"id":22057,"date":"2020-07-17T07:57:17","date_gmt":"2020-07-17T07:57:17","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=22057"},"modified":"2020-07-17T16:17:48","modified_gmt":"2020-07-17T16:17:48","slug":"intervju-sa-silvestrom-miletom-prica-o-diani-budisavljevic-izmice-svrstavanju-u-ideoloske-ladice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=22057","title":{"rendered":"Intervju sa Silvestrom Miletom: Pri\u010da o Diani Budisavljevi\u0107 izmi\u010de svrstavanju u ideolo\u0161ke ladice"},"content":{"rendered":"\n

U razgovoru za portal Historiografija.hr<\/strong> povjesni\u010dar i filmolog Silvestar Mileta<\/strong> govori o svojim istra\u017eivanjima o Diani Budisavljevi\u0107 i suradnji na nagra\u0111ivanom filmu Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107 <\/a>koji je izazvao veliku pozornost javnosti u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i drugdje.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Silvestar Mileta diplomirao je povijest i komparativnu knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autor je niza tekstova o povijesnim, knji\u017eevnim i posebno filmskim temama. \u010clan je Me\u0111unarodnog udru\u017eenja filmskih kriti\u010dara FIPRESCI i Hrvatskog dru\u0161tva filmskih kriti\u010dara. Bio je voditelj povijesnog istra\u017eivanja na filmu \u201cDnevnik Diane Budisavljevi\u0107\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Historiografija.hr: Me\u0111u povjesni\u010darima \u0161to su sura\u0111ivali na filmu \u201cDnevnik Diane Budisavljevi\u0107\u201d bila je i Nata\u0161a Matau\u0161i\u0107 koja je u me\u0111uvremenu obranila doktorski rad \u201cDiana Budisavljevi\u0107 i gra\u0111anska akcija spa\u0161avanja djece \u2013 \u017ertava usta\u0161kog re\u017eima\u201d, koji \u0107emo vjerujemo uskoro mo\u0107i \u010ditati kao knjigu. Voljeli bismo \u010duti va\u0161e poglede na ovu problematiku, osobito jer imate i povijesnu i filmsku perspektivu. \u0160to ste sve istra\u017eivali za potrebe filma i kako ste u kona\u010dnici pomirivali u sebi poziciju povjesni\u010dara i filmologa?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Silvestar Mileta:<\/strong> U najkra\u0107im crtama, trogodi\u0161nje istra\u017eivanje za film obuhvatilo je 25 arhivskih i muzejskih institucija u Hrvatskoj i inozemstvu (ponajprije u Austriji, Srbiji i Njema\u010dkoj, ali i u drugim zemljama \u2013 njihov se popis nalazi na odjavnoj \u0161pici filma), velike koli\u010dine arhivske gra\u0111e svih medijskih oblika (dokumenti, fotografije, film) te oralnohistorijski postupak sa 113 svjedoka, stru\u010dnih suradnika i informatora (tako\u0111er popisani na odjavnoj \u0161pici). Pregledano je djelomi\u010dno ili potpuno 60 arhivskih fondova s nekoliko stotina kutija materijala, izra\u0111eno je oko 3000 stranica kopija relevantne gra\u0111e u fotografiji i ispisu. 29 svjedoka vremena snimljeno je kamerom i\/ili diktafonom (u trajanju izme\u0111u 45 i 180 minuta), sastavljeno je 49 pisanih izvje\u0161taja i transkripta (od 1 do 18 kartica teksta). Pribavljena je obilna fotografska gra\u0111a, prije svega iz privatnih obiteljskih albuma suradnika Akcije Diane Budisavljevi\u0107, kao i vi\u0161e sati arhivskog filmskog materijala. Arhivsku gra\u0111u prikupljali su i na raspolaganje stavljali pored troje povjesni\u010dara uklju\u010denih u projekt i zaposlenici razli\u010ditih institucija, entuzijasti i kolekcionari. Dakako, u sklopu istra\u017eivanja proradili smo i postoje\u0107u literaturu o \u0161irem kompleksu tema koje se ti\u010du Akcije Diane Budisavljevi\u0107, poput aparata Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske, logorskog sustava, Bitke na Kozari i humanitarne katastrofe koja je uslijedila.<\/p>\n\n\n\n

Uz mene, kao istra\u017eiva\u010di na filmu radili su i Sr\u0111an Grbi\u0107 te Nata\u0161a Matau\u0161i\u0107. Polo\u017eaj kolegice Matau\u0161i\u0107 u odre\u0111enom je smislu bio specifi\u010dan jer se ona ovom temom intenzivno bavila i prije i nakon filmskog projekta, pa je stoga bila i prva koju su producentica Miljenka \u010cogelja i redateljica Dana Budisavljevi\u0107 kontaktirale u svojstvu stru\u010dne suradnice. Kolega Grbi\u0107 i ja na projekt smo do\u0161li kao honorarci u prolje\u0107e 2012. godine i u potpunosti se posvetili traganjima s obzirom na potrebe filma, dok je kolegica Matau\u0161i\u0107 nastavila raditi svoje istra\u017eivanje za potrebe budu\u0107e disertacije te je ono stoga bilo i druk\u010dije postavljeno. Rezultate smo, me\u0111utim, dijelili bez ikakva zazora, a \u010desto smo i zajedni\u010dki raspravljali i interpretirali pronalaske. Kako sam ja u prolje\u0107e 2013. i stalno zaposlen na projektu imao sam potom dvije godine punog radnog vremena koje sam mogao u potpunosti posvetiti istra\u017eivanju ove teme, \u0161to je, koliko je meni poznato, jedinstven slu\u010daj u povijesti hrvatskog filma. Kada uzmete u obzir da je Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107 1941-1945.<\/a><\/em> objavljen na najslu\u017ebeniji mogu\u0107i na\u010din, u Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu i popra\u0107en bilje\u0161kama na kojima su radili profesionalni arhivari, provjeravati taj tekst i kontekst za potrebe filma \u010dini mi se izrazito naprednim. Tom dalekovidnom i posve netipi\u010dnom postupku trogodi\u0161njeg anga\u017emana povjesni\u010dara, prije negoli mojim sposobnostima, treba pripisati \u010dinjenicu da sam samostalno do\u0161ao do nekih uistinu vrijednih pronalazaka, koje je potom i kolegica Matau\u0161i\u0107 inkorporirala u svoju disertaciju. Disertaciju sam, kao i ranu verziju budu\u0107e knjige, pro\u010ditao i dr\u017eim da je rije\u010d o iznimnom postignu\u0107u doma\u0107e povijesne znanosti. Disertacija je doista katalog dosada\u0161njih spoznaja o ovoj temi, a neki njezini manji stilski i strukturni problemi koji stoje na putu vi\u0161eg stupnja komunikativnosti bit \u0107e, siguran sam, otklonjeni u budu\u0107oj knjizi. No kada se zna da se ta disertacija temelji, izme\u0111u ostaloga, i na barem dva klju\u010dna arhivska pronalaska do kojih se do\u0161lo u procesu rada na filmu, kao i da u sebi sadr\u017ei pristojan dio fotografske gra\u0111e prikupljene za film, naposljetku i da je gotovo cijela njezina oralnohistorijska komponenta nastala u tom filmskom procesu produkcijske ku\u0107e Hulahop, onda moram re\u0107i da me neugodno iznenadilo maliciozno retori\u010dko pitanje \u010dlana povjerenstva i neslu\u017ebenog mentora postavljeno na njezinoj obrani \u2013 \u201eNe\u0107e li se uspjeh filma negativno odraziti na daljnja istra\u017eivanja ove teme?\u201c Takav stav nisam u stanju logi\u010dki objasniti, pa mi ga ostaje jedino pripisati povrije\u0111enoj ta\u0161tini i nespretnom poku\u0161aju obrane vlastite sfere utjecaja.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de moje \u201eposture\u201c na ovom projektu, iako se, s obzirom na znanstvene i stru\u010dne doprinose, osje\u0107am mnogo vi\u0161e filmologom, negoli povjesni\u010darom, ovdje sam ipak \u201edisao\u201c prije svega kao istra\u017eiva\u010d. U tom smislu morao sam u praksi iskusiti ono \u0161to mi je tek teorijski bilo poznato \u2013 da izme\u0111u arhivskog dokumenta i umjetni\u010dkog filma zjapi medijski ponor te da su, primjerice, \u017eivi svjedoci filmski podatniji od fotografija. Povjesni\u010dar na filmu mo\u017eda ne mora dobro poznavati filmsku teoriju, ali mora biti svjestan da se zahtjevi filma i historiografskog \u010dlanka temeljito razlikuju. U televizijskom dokumentarnom filmu bez umjetni\u010dkih i univerzalisti\u010dkih pretenzija panoramiranje po komadu papira nije nepoznat postupak, ali Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107<\/em> ra\u0111en je s druk\u010dijim ambicijama. To je i razlog \u0161to svjedoci, koje smo pronalazili na cijelom podru\u010dju biv\u0161e dr\u017eave, nisu nizani metodom \u201egovore\u0107ih glava\u201c, ve\u0107 su humanizirani poetizacijom koja nadilazi obavijesnu funkciju. Uostalom, ve\u0107 postoje i televizijski dokumentarac o ovoj temi (Dijanina deca<\/em>) i stotine snimljenih svjedo\u010denja (od filma Zave\u0161tanje<\/em>, preko JUSP-a Jasenovac i njegove arhive, do nekih srpskih TV filmova i emisija, pa i opskurne stranice <serbianholocaust.org>) stoga nije postojao neki hipotetski moralni imperativ koji bi prije\u010dio takvu umjetni\u010dku obradu (iako umjetni\u010dku obradu smatram, ustvari, najmoralnijom mogu\u0107om, pa ona ovdje ne zna\u010di odustajanje od vjerodostojnosti, ve\u0107 odre\u0111eni tip selekcije gra\u0111e).<\/p>\n\n\n\n

Iako su promi\u0161ljane mnoge koncepcije, film je u osnovi uvijek mi\u0161ljen kao adaptacija, ekranizacija jednog povijesnog izvora \u2013 Dnevnika Diane Budisavljevi\u0107<\/em> \u2013 a ne njih nekoliko tisu\u0107a prikupljenih u procesu istra\u017eivanja. Smisao cjelokupnog istra\u017eivanja bio je stoga \u201eovjeroviti\u201c taj jedan dokument uvjetno re\u010deno dnevni\u010dke, a zapravo izvje\u0161tajne provenijencije. U tome smo, mislim, posve uspjeli, usprkos \u010dinjenici da je on na cijelu poznatu pri\u010du o tzv. kozara\u010dkoj djeci (tzv. jer nisu sva djeca bila s Kozare) bacao potpuno novo i zapravo za\u010dudno svjetlo, uglavnom u kontradikciji s vi\u0161e od pola stolje\u0107a poznate historiografije. Pa iako mi je ponekad bilo \u017eao \u0161to najve\u0107i dio te lijepe gra\u0111e ne\u0107e stati u film, danas smatram da je njezina temeljna funkcija bila filmu pru\u017eiti odre\u0111eni nevidljivi temelj koji \u0107e uroditi nekim op\u0107im osje\u0107ajem autenti\u010dnosti. Publika, filmska struka, kulturna javnost i nastavnici povijesti su, kao \u0161to znamo, taj osje\u0107aj sjajno prepoznali. Dakako, sva ta gra\u0111a ne\u0107e ostati nedostupna javnosti \u2013 uz to \u0161to sam je s kolegama istra\u017eiva\u010dima, pa i s kolegicom Matau\u0161i\u0107, dijelio i tijekom rada na filmu, ona \u0107e svoje mjesto na\u0107i u budu\u0107em Virtualnom muzeju Diane Budisavljevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Historiografija.hr: \u0160to istra\u017eivanja provedena za potrebe filma \u201cDnevnik Diane Budisavljevi\u0107\u201d, kao i sam film donose povijesnoj znanosti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Silvestar Mileta:<\/strong> U strogo historiografskom smislu najvrjednijim mo\u017eemo smatrati pronalazak i valorizaciju ostav\u0161tine Tatjane Marini\u0107 u fondu Ivana O\u010daka i ustanovljavanje identiteta Gustava von Kocziana (klju\u010dne osobe u procesu dobivanja dozvole za odvo\u0111enje djece iz jasenova\u010dkog kompleksa koja je u njezinom Izvje\u0161taju o radu Akcije zabilje\u017eena \u201epo sluhu\u201c te stoga popra\u0107ena pogre\u0161nom bilje\u0161kom) uz pomo\u0107 spisa denacifikacijskog procesa Wilhelma Knehea (koje \u0107e, potom, dalje obra\u0111ivati i Nata\u0161a Matau\u0161i\u0107) iz arhiva Sjeverne Rajna-Vestfalije te potvrda \u010dlanova obitelji (s kojima sam stupio u kontakt putem genealo\u0161kih foruma). Potom je tu pronalazak nemontiranih dijelova jednog broja \u017eurnala Hrvatski slikopisni tjednik\/Hrvatska u rie\u010di i slici<\/em> u Jugoslovenskoj kinoteci te po prvi put korektno atribuiranje osoba koje se u montiranom dijelu pojavljuju. Rije\u010d je o broju \u017eurnala posve\u0107enom Hrvatskom crvenom kri\u017eu koji se djelomi\u010dno ve\u0107 koristio u razli\u010ditim dokumentarnim filmovima, ali bez spoznaja o cijelom kontekstu i, naravno, bez spoznaje o tome koga prikazuje. Kako se i sam \u010din snimanja toga \u017eurnala spominje u Dnevniku Diane Budisavljevi\u0107 1941-1945.<\/em> jer mu je Diana prisustvovala, ovaj je pronalazak za sam film bio mo\u017eda i najzna\u010dajniji. Potom su tu rekonstrukcija biografije Dragice Habazin, ustanovljavanje identiteta in\u017eenjera Vasili\u0107a, zna\u010dajno produbljivanje spoznaja o Loborgradu temeljem nove arhivske gra\u0111e (naro\u010dito o njegovu upravitelju Dragutinu Karlu Hegeru kojega se u na\u0161oj historiografiji do sada \u010dak i brkalo s Vilkom Hegerom), dopunjavanje biografije Marka Vidakovi\u0107a, ustanovljavanje identiteta i zapisa \u0161vedskih i \u0161vicarskih diplomata koje Diana Budisavljevi\u0107 spominje samo imenom ili prezimenom, a koji su sudjelovali u brizi za djecu itd. itd. Ustvari, kako je istra\u017eivanje bilo podosta \u201ebiografski\u201c postavljeno, a prije njega Dianin se Dnevnik<\/em> barem meni \u010dinio kao telefonski imenik uglavnom nepoznatih ljudi, \u010desto zabilje\u017eenih samo imenom ili prezimenom, mislim da bi drugo izdanje Dnevnika<\/em> s popravljenim i dopunjenim bilje\u0161kama o tim sjajnim \u017eenama i mu\u0161karcima bio projekt vrijedan truda, ba\u0161 kao i prijevod toga izdanja na ve\u0107e europske jezike kako bi ono bilo dostupno i inozemnoj javnosti.<\/p>\n\n\n\n

Usprkos mogu\u0107im zamkama, pripadam onima koji se usu\u0111uju visoko vrednovati i dosege oralne historije (kada se ti dosezi, dakako, potvrde i drugim izvorima), pa stoga smatram da su i prikupljena svjedo\u010danstva djece spa\u0161ene u Akciji Diane Budisavljevi\u0107 iznimno vrijedna. Intimno sam ponajvi\u0161e vezan uz pronalazak nekih fotografija u obiteljskim ostav\u0161tinama jer sam time ljudima kojima sam se godinama bavio napokon prispodobio lica.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
(fotografije u vlasni\u0161tvu Hulahop d.o.o.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Za sam film od najve\u0107e je koristi bila ostav\u0161tina Diane Budisavljevi\u0107. Ona se jednim svojim, tehni\u010dki svakako najzna\u010dajnijim dijelom, no uglavnom u kopijama \u010duva u Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu, ali za intimnu rekonstrukciju mnogo je zna\u010dajniji onaj njezin dio o kojem desetlje\u0107ima u obiteljskom krugu skrbi Dianina unuka, prof. dr. sc. Silvija Szabo koja gaji i mnogobrojna sje\u0107anja na svoju baku. Dianini predmeti, fotografije, privatna korespondencija, pjesme\u2026 sve nam je to bilo od velike va\u017enosti u promi\u0161ljanju njezina lika. Profesorica Szabo je uz to, kao vrhunska i iznimno pedantna znanstvenica, bila i vrlo aktivan stru\u010dni suradnik i pronicljivi korektor mojih ponekad suvi\u0161e iskri\u010davih pretpostavki u istra\u017eiva\u010dkom procesu.<\/p>\n\n\n\n

Kada je rije\u010d o doprinosu samog filma historiografiji, svakako se ne smije smetnuti s uma ono \u0161to sam ve\u0107 spomenuo, a to je da bez filma ne bi bilo ni nekih vrijednih pronalazaka. Suprotno spomenutom kolegi, smatram da ovaj film mo\u017ee samo pota\u0107i, a nikako ote\u017eati daljnja istra\u017eivanja teme. Film su, za po\u010detak, prepoznali brojni nastavnici povijesti i samoinicijativno ga uklju\u010dili u svoj rad i prije negoli je nedavno slu\u017ebeno preporu\u010den za nastavu povijesti \u2013 ve\u0107 i to govori o njegovoj vrijednosti. Uostalom, kao \u0161to je rekao Rory Yeomans, \u201e[Film] Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107<\/em> napravio je vi\u0161e za pobijanje la\u017ei i mr\u017enje nego bilo koji broj akademskih napisa. Povjesni\u010dari Holokausta u biv\u0161oj Jugoslaviji tako\u0111er bi dobro postupili da zainteresiraju \u010ditatelje na sli\u010dan na\u010din, onaj koji se obra\u0107a emocijama isto kao i intelektu\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Uspjeh filma je, rekao bih, i poticaj na snimanje vi\u0161e povijesnih filmova s ozbiljnim pristupom. Iako u sebi sadr\u017ei i povijesne izvore za Drugi svjetski rat, film je ponajprije povijesni izvor za jedan po\u0161teni kolektivni umjetni\u010dki, a dijelom i historiografski napor iz drugog desetlje\u0107a 21. stolje\u0107a. Naposljetku, film je tek jedna, ali va\u017ena potvrda da doma\u0107a historiografija mo\u017ee istupiti iz provincijalno-autisti\u010dne kavanske tu\u010dnjave i sitnog politiziranja koje nikoga ne zanima u spregu s umjetnosti koja dopire do ve\u0107eg broja ljudi.<\/p>\n\n\n\n

Najve\u0107i doprinos ove pri\u010de u cjelini, bez obzira konzumiramo li je u dnevni\u010dkoj ili filmskoj formi, ogroman je intelektualno-emocionalni izazov nu\u017enosti odbacivanja vi\u0161e od pola stolje\u0107a historiografije i publicistike o jednoj temi. Istovremeno, to je tek jo\u0161 jedna, dodu\u0161e duboko potresna potvrda odvratnosti i neprihvatljivosti usta\u0161kog re\u017eima. S takvim se dvostrukim izazovom i mnogi vrlo pametni i vrlo emotivni pojedinci te\u0161ko nose jer je svaki poku\u0161aj bijega od njega ulijevo ili udesno duboko proma\u0161en. Ova je pri\u010da poziv na odbacivanje onoga \u0161to nije valjalo i slavljenje onoga \u0161to jest, bez obzira na svjetonazorski predznak. Ona svakako nije poziv na nekakvo \u201ebriselsko balansiranje\u201c (misli se na Rezoluciju Europskog parlamenta) niti na sivu sredinu, nego jednostavno na uva\u017eavanje mogu\u0107nosti izmicanja zoni ugode. \u010cinjenice su ovdje za mnoge bolne, komplicirane i tra\u017ee nijansu: KPJ nije imala ba\u0161 ni\u0161ta organizirano ni strukturno sa spa\u0161avanjem djece, uz iznimku isklju\u010divo pojedina\u010dnih doprinosa \u017eena koje su ujedno i nevezano bile i aktivistice NOP-a, ali to ne zna\u010di ni da je NDH spa\u0161avala djecu (koju je sama zatvorila u logore). Jugoslavenska historiografija svakako jest o mnogo\u010demu lagala kada je rije\u010d o NDH, ali to ne zna\u010di da NDH nije bila zlo\u010dina\u010dka tvorevina \u2013 o tome imamo sasvim dovoljno i \u201ene-partijskih\u201c izvora. Pojedina\u010dni dobri ljudi koji su se zatekli u institucijama te kvislin\u0161ke tvorevine pritom nimalo ne mijenjaju tu strukturnu \u010dinjenicu.<\/p>\n\n\n\n

Historiografija.hr: O\u010dito dakle postoje razni izvori o Diani Budisavljevi\u0107, no zanimljivo je i kako je njezina pri\u010da prisutna u vi\u0161e \u017eanrova. Uz Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107 1941-1945.<\/em> objavljen 2002. godine, tu je dakako i historiografija, ali i biografski roman austrijskog knji\u017eevnika Wilhelma Kuehsa Dianas Liste<\/em> (beogradsko izdanje Dijanina lista <\/em>2017. godine) te naravno film, a spomenuli ste i digitalni muzej. Nema mnogo povijesnih li\u010dnosti koje su zastupljene u toliko razli\u010ditih \u017eanrova. U \u010demu su specifi\u010dnosti i razlike njihovih reprezentacija Diane Budisavljevi\u0107, \u0161to \u017eele pokazati, kako joj pristupaju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Silvestar Mileta:<\/strong> Ozbiljne historiografije ustvari i nema previ\u0161e, pri \u010demu mislim na Akciju Diane Budisavljevi\u0107, a ne na \u0161iri kompleks kozara\u010dke djece. Uz disertaciju i ranije \u010dlanke kolegice Matau\u0161i\u0107, tu su jo\u0161 doprinosi Jasmine Tutunovi\u0107 Trifunov, Gavra Burazora i Milana Koljanina te \u010dlanak Nikice Bari\u0107a o kojemu vrijedi posebno govoriti, ali usprkos prividno impozantnoj znanstvenoj opremi ne u pozitivnom kontekstu. Valja posebno ista\u0107i i neobjavljenu monografiju Narcise Lengel Krizman iz 1990-ih Spa\u0161avanje djece<\/em> \u010diji se izvornik, koliko je meni poznato, \u010duva u JUSP-u Jasenovac i koji bi trebalo objaviti po hitnom postupku. Lengel Krizman bila je vode\u0107a istra\u017eiva\u010dica teme kozara\u010dke djece u razdoblju socijalisti\u010dke Jugoslavije (pored vrlo aktivnog i u javnosti mnogo prisutnijeg publicista Dragoja Luki\u0107a) \u010diji su doprinosi ina\u010de vrlo vrijedni i znanstveno utemeljeni, ali je i sama, mo\u017eda nesvjesno, doprinijela zna\u010dajnom umanjivanju zasluga Diane Budisavljevi\u0107, \u0161to otvoreno priznaje u toj monografiji. Jo\u0161 su se neke autorice, poput Marine Ajdukovi\u0107 i Anne Marije Gr\u00fcnfelder, usputno, ali ozbiljno pozabavile Dianom u sklopu svojih istra\u017eivanja o drugim temama.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de pojave razli\u010ditih beletristi\u010dkih naslova koji su svoju inspiraciju prona\u0161li u ovoj pri\u010di, kao i vi\u0161e ili manje neukusnih komemorativnih praksi, mo\u017ee se \u010diniti kako je rije\u010d o povijesnoj pravdi jer jedna dugo zaboravljena i aktivno zatomljena heroina napokon dobiva javni prostor koji joj pripada. Tako\u0111er se opravdanim mo\u017ee \u010diniti i interes za tako veliku, a donedavno \u0161iroj javnosti nepoznatu pri\u010du. No taj val, pokrenut ina\u010de i prije pojave filma, uglavnom predstavlja raznorodne poku\u0161aje osobnog, politi\u010dkog i\/ili financijskog profitiranja mahom ekskluzivne, namjesto inkluzivne prirode. Konkretno, knjiga Wilhelma Kuehsa, koja se kvalitetom ne razlikuje od istovrsne knjige srpskog pisca Bo\u0161ka Lomovi\u0107a, nastala je kao usputni najamni posao povjeren od strane izdava\u010dke ku\u0107e Tyrolia koja igrom slu\u010daja ima urede u zgradi u kojoj je nekada \u017eivjela Diana Budisavljevi\u0107. Iz te \u201ezgodne koincidencije\u201c trebalo je na brzinu napraviti knjigu. Kuehs za svoj \u201eprojekt\u201c nije dobio podr\u0161ku obitelji Budisavljevi\u0107, pa se okrenuo Srpskoj pravoslavnoj omladini Innsbrucka i \u010dituckanju odavno prevladane literature o ovim temama po kojoj su, primjerice, \u010dasne sestre od djece kuhale sapun. Njemu nejasne \u201enijanse\u201c tamo nekih balkanskih zavada popunio je senzacionalizmom i \u201euzletima ma\u0161te\u201c. Lomovi\u0107 nije bio ni\u0161ta bolji u svojim opisima Diane koja vi\u010de, prijeti i pla\u010de pred isljednicima OZN-e koji su do\u0161li izbrisati identitet srpske djece. To \u201eizma\u0161tavanje\u201c Diane Budisavljevi\u0107 ima, dodu\u0161e, i svoju zanimljivu pretpovijest \u2013 Nikola Nikoli\u0107, iako nosi zasluge barem za njezino spominjanje, izmislio je Dianin susret s Glaise von Horstenauom, a ni Slava Ogrizovi\u0107 nije odoljela takvoj \u201eoperaciji\u201c. Ti bi romaneskni uzleti ma\u0161te bili, dodu\u0161e, sasvim u redu kada ih se ne bi percipiralo vjerodostojnima. Problem Kuehsove knjige nije njezina porazna literarnost, ve\u0107 la\u017eno reklamiranje na valu popularne teme. Film Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107<\/em> ra\u0111en je tako dugotrajno i minuciozno izme\u0111u ostaloga i zato \u0161to je nastajao uz punu uklju\u010denost Dianine obitelji koja o njoj, slijedom vlastita po\u0161tovanja i posve\u0107enosti, ima najvi\u0161e dokumentiranih to\u010dnih informacija. Jedna od rijetkih zamjerki filmu bila je ona da glavni lik nije prikazan razvojno. To je u\u010dinjeno upravo zato da se ne bi doga\u0111ali takvi \u201euzleti ma\u0161te\u201c u konstrukciji Dianine mladosti, starosti ili motiva, odnosno kako bi lik odgovarao samo onome \u0161to smo o njemu uspjeli doznati. \u0160tovi\u0161e, taj ponekad izvana i suvi\u0161e sustegnuti, a iznutra gorljivi i nepokolebljivi karakter kakvoga smo uspjeli rekonstruirati stilski je obilje\u017eio \u010ditav film koji u igranim dijelovima dosljedno po\u0161tuje upravo njezinu fokalizaciju.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 \u0107e mnogo knjiga biti napisano i predstava izvedeno, a mo\u017eda i filmova snimljeno na motiv Diane Budisavljevi\u0107. Pri\u010da koja se sada nalazi u javnoj sferi nastavit \u0107e inspirativno djelovati. I to je posve normalan proces jer se njezino zna\u010denje ne mo\u017ee nadzirati, koliko god bi oni rijetki koji je dobro poznaju ponekad po\u017eeljeli da je to ipak mogu\u0107e. Film Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107<\/em> nije, me\u0111utim, olako uzeo onu uobi\u010dajenu napomenu da se temelji na stvarnim doga\u0111ajima i osobama, ve\u0107 se jako trudio, koliko je to medijski uop\u0107e mogu\u0107e, prikazati istinu na pojedina\u010dnoj i op\u0107oj razini, dr\u017ee\u0107i se samo jednoga postulata \u2013 da je ono \u0161to pi\u0161e u Dnevniku Diane Budisavljevi\u0107 1941-1945.<\/em> istinito i da se u igranim i arhivskim dijelovima valja dr\u017eati Dianine perspektive. Ako Diana nije smatrala da je u Dnevnik<\/em> (izvje\u0161taj) potrebno uklju\u010diti ekstenzivne opise vlastitih emocija te ako njezina ukupna ostav\u0161tina pokazuje odre\u0111eni tip karaktera, mi nismo osje\u0107ali potrebu dalje ga izma\u0161tavati. Prigovore kako takva perspektiva mnogo toga izostavlja smatram proma\u0161enima jer osim \u0161to ignoriraju zahtjeve filmske strukture, te\u0161ko da je uop\u0107e mogu\u0107e snimiti totalni, sveukupni film o Drugom svjetskom ratu. Ovakva selekcija, uostalom, otvara prostora i novim djelima. Nadam se da \u0107e prvo me\u0111u njima biti o Kamilu Bresleru.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
(fotografije u vlasni\u0161tvu Hulahop d.o.o.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Historiografija.hr: U \u0161iroj i dijelu stru\u010dne javnosti pisalo se da Diana Budisavljevi\u0107 nije mogla sama provoditi toliku akciju spa\u0161avanja djece i da je za nju trebala imati odobrenje i pomo\u0107 vlasti NDH, odnosno \u010dak samog Paveli\u0107a te drugih organizacija. O tome je me\u0111u povjesni\u010darima pisao Nikica Bari\u0107 (\u201eAko neki, u \u0161iroj javnosti, me\u0111u novinarima, komentatorima i politi\u010darima misle da je Diana Budisavljevi\u0107 potajno i protiv volje NDH spasila 12.000 srpske djece, to nema logike. (\u2026) Dakle \u017eelim re\u0107i, nedvojben je humanitarni rad Diane Budisavljevi\u0107, ali nije ona tu bila jedina, niti je mogla biti.\u201c; Povjesni\u010dar Nikica Bari\u0107 u preispitivanju uloge Diane Budisavljevi\u0107<\/a>). Nata\u0161a Matau\u0161i\u0107 u reagiranju<\/a> na tekst Tomislava Vukovi\u0107a upozorava na dijelove iz Dnevnika DB o osje\u0107aju \u017eivotne ugro\u017eenosti u Jasenovcu i Luburi\u0107evim prijetnjama. Do kojih ste vi spoznaja do\u0161li u svom istra\u017eivanju? Jesu li vlasti NDH pomagale Diani Budisavljevi\u0107 u njezinom djelovanju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Silvestar Mileta:<\/strong> S obzirom na mjesta s kojih ve\u0107im dijelom dolazi, pod ovo se pitanje ustvari mo\u017ee podvesti ukupna reakcija na ovu temu, a potom i na film, onog dijela javnosti koji dijeli ekstremno desnu politi\u010dku orijentaciju. Unutar te amorfne mase treba ipak razlikovati trabunjanja potpuno neinformiranih pojedinaca koji prostor neznanja fugiraju ideolo\u0161kom fikcijom, kakvi su raznorazni vukovi\u0107i, leljaci, novaci itd., od opasno manipulativnog dvojca koji, svaki na svoj na\u010din, o ovoj temi ipak ne\u0161to zna \u2013 Nikice Bari\u0107a i Igora Vuki\u0107a (a valja ih, bez obzira na razlike u akademskom stupnju, promatrati zajedno).<\/p>\n\n\n\n

Iza fasade mno\u0161tva domobranskih i usta\u0161kih izvora koje Bari\u0107 koristi pomalja se jedna posve fantasti\u010dna slika \u2013 to je slika 5-6 tisu\u0107a partizanskih boraca koji ispred sebe tjeraju najmanje 60 (po nekim izvorima i do 100) tisu\u0107a civila na Kozaru, potom ih bezo\u010dno ostavljaju\u0107i da se za njih, uredno i civilizirano, uz razumljive te\u0161ko\u0107e ratnih operacija, pobrine ure\u0111eni aparat NDH. U stvarnosti su ti ljudi, \u017eene, djeca i starci kojima su zreli mu\u0161ki \u010dlanovi obitelji (civili) \u010desto prethodno bili pobijeni, dizani iz vlastitih, \u010desto odmah potom zapaljenih ku\u0107a, a o tome tko ih je od tamo tjerao postoje \u010dak i filmski zapisi, ako nam se ve\u0107 svjedo\u010denja i arhivski dokumenti ne-usta\u0161ke i ne-domobranske provenijencije ne \u010dine vjerodostojnima. Ako i zanemarimo uobi\u010dajene usta\u0161ke random<\/em> pokolje, interes toga nesumnjivo etni\u010dkog (a ne tek vojno-operacijskog) \u010di\u0161\u0107enja stanovni\u0161tva bio je i transfer robovske radne snage u osovinske zemlje, no logori nisu, usprkos Luburi\u0107evom busanju u prsa, bili spremni primiti toliki broj ljudi \u0161to je dovelo do pomora gla\u0111u i tifusom. U jo\u0161 daljem planu ove bari\u0107-vuki\u0107evske freske nalazi se zamisao o ure\u0111enoj utopiji NDH u kojoj problemi po\u010dinju s pojavom krvolo\u010dnih partizana koji naru\u0161avaju ustavnopravni poredak, a ne s protusrpskim i antisemitskim zakonskim odredbama, otvaranjem prvih logora i pokoljima u travnju 1941. Ova nekima o\u010dito dopadljiva zamisao o NDH koja \u201espa\u0161ava djecu partizansko-\u010detni\u010dkih bandi\u201c ustvari je jedan za jedan, doslovno preuzeta usta\u0161ka propaganda iz Hrvatskog naroda<\/em>, slu\u017ebenog glasila NDH, kao i spomenutog \u017eurnala iz 1942. godine i drugih onodobnih tiskovina.<\/p>\n\n\n\n

NDH se u spa\u0161avanje djece nevoljko uklju\u010dila doista na izravan pritisak Nijemaca koji je potakla Diana Budisavljevi\u0107, a koji se sretno sljubio i s njema\u010dkim vojno-ekonomskim interesima na ovom podru\u010dju. Koliko se za sada zna, taj pritisak i\u0161ao je preko Wilhelma Knehea (s kojim je Diana i nakon rata ostala u dobrim odnosima) i Gustava von Kocziana. Za sada ne postoje dokazi da je Dianin utjecaj i\u0161ao izravno do Glaise von Horstenaua, premda se to ne mo\u017ee isklju\u010diti s obzirom da je barem von Koczian, kao biv\u0161i vojnik austrougarske vojske, pripadao Glaiseovom krugu, no to ovdje i nije toliko bitno. Pritom su nositelji te akcije sa strane NDH bili \u010dinovnici i povjerenici Ministarstva udru\u017ebe koji su, poput Kamila Breslera, radili izravno protiv volje svojih ministara. Stoga je posebno uveseljavaju\u0107e kada se pojedini povjesni\u010dari i \u201epovjesni\u010dari\u201c filousta\u0161kih nagnu\u0107a hvataju za Breslera kao krunski dokaz endeha\u0161kog spa\u0161avanja djece, ignoriraju\u0107i sebi vjerojatno dobro poznata svjedo\u010denja koja je Bresler dao kako pred komisijom ZKRZ-a, tako i u procesu Paveli\u0107-Artukovi\u0107. Bresler u tim svjedo\u010denjima jasno govori, ba\u0161 kao i u svojim tek kod Pete\u0161i\u0107a po prvi put objavljenim memoarima, a o tome uostalom svjedo\u010di i Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107 1941-1945.<\/em>, da je radio suprotno volji ministra udru\u017ebe Su\u0161i\u0107a te suprotno volji predsjednika Hrvatskog crvenog kri\u017ea H\u00fchna. \u0160tovi\u0161e, Bresler je upravo zbog \u201epretjeranog zalaganja za partizansku djecu\u201c ostao bez svoga mjesta u odboru Hrvatskog crvenog kri\u017ea, \u0161to je dobro dokumentirano. Sve \u0107e to, naposljetku, potvrditi i drugi \u010dinovnici Ministarstva udru\u017ebe poput Velimira De\u017eeli\u0107a i Mihajla Komunickog. Dakle ako je netko iz aparata NDH spa\u0161avao djecu (a jest), bili su to pojedini \u010dinovnici (Bresler je svojim dalekose\u017enim utjecajem i organizacijom prihvatili\u0161ta bio najva\u017eniji) koji nisu dijelili usta\u0161ku ideologiju i sestrinstvo HCK (predvo\u0111eno Dragicom Habazin), a ne ministri, Paveli\u0107 ili vodstvo dr\u017eavnog HCK. Dakako, bili su to i upravitelji prihvatili\u0161ta pod Ministarstvom, brojni lije\u010dnici (Bo\u0161njakovi\u0107, Maloj\u010di\u0107, Davila, obitelj \u010cernozubov, Desanka Ristovi\u0107 \u0160tampar itd. itd.), sestre pomo\u0107nice Higijenskog zavoda, obi\u010dni gra\u0111ani\u2026 ali sve se to nije doga\u0111alo zahvaljuju\u0107i, ve\u0107 usprkos volji i raspolo\u017eenju vodstva NDH. Jednom kada je NDH dokazano nevoljko uklju\u010dila dio svoga aparata u ovu humanitarnu akciju, domislila se, a to doista nije bilo te\u0161ko, i potencijalnom propagandnom efektu \u2013 to ustvari dr\u017eava spa\u0161ava djecu koju su zvijeri ostavile za sobom u bezglavom bijegu i\/ili nakon \u0161to su ih (ponekad i vlastite porodice) iskoristile kao ljudski \u0161tit. Tu propagandnu konstrukciju NDH iz 1942. danas Igor Vuki\u0107 i prijatelj Ivice Marija\u010di\u0107a, doktor Nikica Bari\u0107 jednostavno kopiraju, selektiraju\u0107i pritom samo one izvore koji njihovoj utopijskoj, gore opisanoj fantaziji o NDH idu u prilog.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u010daj gospodina Vuki\u0107a potrebno je jo\u0161 malo razlo\u017eiti jer predstavlja temelj najve\u0107eg dijela onoga \u0161to se po opskurnim \u201edomoljubnim\u201c portalima uobi\u010dajilo kopirati kao komentar o filmu. U vrijeme istra\u017eivanja za film Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107<\/em> gospodin Vuki\u0107 bio je anonimni novinar Privrednog vjesnika<\/em> koji mi se ljubaznim e-mailom obratio \u017eele\u0107i nekako doprinijeti radu na filmu. Materijali koje mi je slao ve\u0107 su nam bili poznati, a kava koju smo popili uvjerila me da nije u stanju dati neke nove informacije. U posljednjoj poruci koju mi je uputio stajalo je i “vidi se da radite temeljito”. Nekoliko godina kasnije gospodin Vuki\u0107 je crkveno i televizijski ovjerovljeni propovjednik \u201enove povijesti\u201c, pa ne\u0161to vi\u0161e od mjesec dana prije svjetske premijere filma, dakle prije negoli je film itko, uklju\u010duju\u0107i kolaudatora HAVC-a, vidio, javno objavljuje kako nema sumnje da je rije\u010d o antihrvatskoj propagandi. Potom taj o\u010dito povrije\u0111eni nesu\u0111eni suradnik filma objavljuje na opskurnim portalima sada ve\u0107 slavni tekst o njegovih 11 podvala. Kako je mahom rije\u010d o nepoduprtim osobnim dojmovima, zadovoljit \u0107u se ovdje tek citatom to\u010dke 5 \u2013 \u201eJulije Budisavljevi\u0107 pokazuje iskaznicu na kojoj pi\u0161e ‘Srbin 498’, koju mu je, kao, izdala neka dr\u017eavna institucija, a to je izmi\u0161ljotina jer jednostavno u to doba nije bilo praksa\u201c. Ovdje mo\u017eete vidjeti izvornik te iskaznice iz ostav\u0161tine obitelji Budisavljevi\u0107:<\/p>\n\n\n\n

\"\"
(fotografije u vlasni\u0161tvu Hulahop d.o.o.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Toliko o tome da to tada nije bila praksa \ud83d\ude00 Vidi se da je broj iskaznice prilago\u0111en filmskom dijalogu jer bi izvornik bilo nezgrapno izgovoriti.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 je zanimljiviji drugi dokument koji se ti\u010de Julija Budisavljevi\u0107a:<\/p>\n\n\n\n

\"\"
(fotografije u vlasni\u0161tvu Hulahop d.o.o.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kao \u0161to vidimo, ako je Julije Budisavljevi\u0107 bio izuzet od mjera protiv Srba, onda je, \u010dini se, nekih antisrpskih mjera u NDH ipak bilo \ud83d\ude00 Nevjerojatno je koliko nam logika ponekad mo\u017ee pomo\u0107i u povijesnim znanostima, \u010dak i ako smo posve li\u0161eni hermeneuti\u010dkih sposobnosti. O tome kako su gospoda Vuki\u0107 i Leljak, svaki za sebe jasno, u Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu \u201euspjeli locirati izgubljenu kartoteku Diane Budisavljevi\u0107\u201c na ovom pristojnom mjestu ipak ne bih jer je rije\u010d o neukusnoj travestiji. Dakako da nije rije\u010d o kartoteci Diane Budisavljevi\u0107, ve\u0107 o kartoteci Ministarstva udru\u017ebe\/socijalne politike koja joj ne odgovara ni po svojim vanjskim, formalnim, ni po svojim unutarnjim, sadr\u017eajnim karakteristikama.<\/p>\n\n\n\n

Vezano uz ovakve reakcije na film, treba re\u0107i i kako nitko tko se ozbiljno bavio ovom temom nikada nije tvrdio da je Dianina akcija bila tajna (naro\u010dito u ljeto 1942.), niti da bi ona ostvarila takve rezultate bez kori\u0161tenja infrastrukture NDH, poput prostora, \u017eeljeznica i prihvatili\u0161ta (za koje je Kamilo Bresler, uz ljude koji su ih vodili, ponajvi\u0161e osobno zaslu\u017ean). Diani je od po\u010detka Akcije bilo iznimno va\u017eno ishoditi dozvole vlasti za ono \u0161to radi, iako joj to ba\u0161 i nije uvijek polazilo za rukom, bilo zbog inertnosti i nevoljkosti sustava, bilo zbog dobro poznate katastrofalne vertikalne organizacije dr\u017eave u kojoj je, uostalom, i bilo mogu\u0107e da Luburi\u0107 u Staroj Gradi\u0161ki ka\u017ee kako ga nikakve dozvole ne zanimaju jer je tamo on gospodar te da Diani Vilko K\u00fchnel napomene kako joj njegova dozvola ne mo\u017ee garantirati sigurnost.<\/p>\n\n\n\n

Sistemski je dr\u017eavni projekt bio tek jedan tipi\u010dno endeha\u0161ki a posteriori<\/em> \u2013 progla\u0161avanje djece, izvedene iz logora, smje\u0161tene pa udomljene zahvaljuju\u0107i Diani Budisavljevi\u0107, Kamilu Bresleru i njihovim suradnicima, dr\u017eavnom siro\u010dadi kojoj se, u slu\u010daju nepostojanja podatka, kao datum ro\u0111enja upisivao 10. travnja. U tome Paveli\u0107 i Su\u0161i\u0107 doista jesu izravno sudjelovali.<\/p>\n\n\n\n

Historiografija.hr: Uz pri\u010du o Diani Budisavljevi\u0107 neizostavno se spominju i mnoga druga imena, posebice Tatjana Marini\u0107 i Alojzije Stepinac. Pritom se Marini\u0107 dr\u017ei glavnim krivcem za prikrivanje djelovanja Diane Budisavljevi\u0107 kako bi sve zasluge bile pripisane Komunisti\u010dkoj partiji, dok se uloga Alojzija Stepinca u Dianinoj akciji razli\u010dito tuma\u010di, u rasponu od odbijanja pomaganja do sudjelovanja u pomo\u0107i. Koji su va\u0161i uvidi o tome?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Silvestar Mileta:<\/strong> U to da damnatio memoriae <\/em>proveden nad Dianom Budisavljevi\u0107 potje\u010de od Tatjane Marini\u0107 danas, u svjetlu novih arhivskih spoznaja, nemam nikakve sumnje. To je, uostalom, temeljem i mojih pronalazaka znanstveno ovjerovila disertacija kolegice Matau\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Tatjana Marini\u0107 je kompleksna osoba, zaslu\u017ena za razvoj socijalnog rada u Hrvatskoj i Jugoslaviji (bez obzira na posvjedo\u010denu grubost u opho\u0111enju sa studenticama iz gra\u0111anske klase), rad s djecom na oslobo\u0111enom teritoriju, pa \u010dak i s kozara\u010dkom djecom u Jastrebarskom, te za razvoj komunisti\u010dkog pokreta. U Partiji od samog osnutka, kao aktivistica je vi\u0161e puta uhi\u0107ivana i premla\u0107ivana, \u0161to je osim fizi\u010dkih ostavilo i psihi\u010dke rane od kojih se lije\u010dila u inozemstvu (medicinska dokumentacija nalazi se u njezinoj ostav\u0161tini). U vrijeme \u010distki izba\u010dena je iz Partije, a u SSSR-u joj je ubijen \u017eivotni partner \u0110uka Cviji\u0107. Pi\u0161e tada niz flagelantskih referata o tome kako \u0107e vlastitim zalaganjem zaslu\u017eiti povratak u redove. Uo\u010di Drugog svjetskog rata zapo\u0161ljava se u Ministarstvu socijalne politike gdje Kamilo Bresler, suprotno kolegama koji je smatraju \u201ehisteri\u010dnom\u201c, prepoznaje njezin talent u radu s djecom te je upu\u0107uje u Rude pokraj Samobora gdje pokre\u0107e Malu \u0161kolu. Godine 1942. Bresler nju i njezine pitomice zove da pomognu u radu s kozara\u010dkom djecom u Jastrebarskom. Marini\u0107 dolazi u sukob s \u010dasnim sestrama koje vode prihvatili\u0161te i uskoro odlazi u partizane. Uz rad s djecom na oslobo\u0111enom teritoriju, u Odjelu socijalne politike ZAVNOH-a budno prati \u0161to se doga\u0111a s Akcijom Diane Budisavljevi\u0107. Dva tjedna nakon Oslobo\u0111enja daje nalog za oduzimanje Dianine kartoteke i fotoalbuma.<\/p>\n\n\n\n

U ostav\u0161tini Tatjane Marini\u0107 nalazi se, izme\u0111u ostaloga, izvorno svjedo\u010denje glavne sestre Crvenog kri\u017ea Dragice Habazin koje u prvom dijelu govori o realnim zaslugama Diane Budisavljevi\u0107 kao inicijatorice, voditeljice i najodgovornije osobe za spas djece. Taj dio svjedo\u010denja precrtan je olovkom. U fondu ZKRZ-a, na uobi\u010dajenoj adresi ve\u0107ine istra\u017eiva\u010da ovog vremena i ovih tema, na dakle slu\u017ebenoj adresi, nalazi se tako cenzurirana verzija toga svjedo\u010denja koja je potom ponavljana i u publikacijama o ovim temama te je u\u0161la u kolektivnu memoriju. Tatjana Marini\u0107 autorica je i jednog od prvih napisa o ovim temama May it never happen again<\/em> u kojem su konstruirane zasluge “\u0161iroke mre\u017ee aktivistica NOP-a”, a o namjeri brisanja gra\u0111anskog doprinosa jasno svjedo\u010de njezina epistolarna korespondencija i referati iz iste ostav\u0161tine. Kao jedna od urednica seminalne dvotomne knjige \u017dene Hrvatske u NOB-i<\/em> Tatjana Marini\u0107 je (a ne Marija \u0160oljan kao glavna urednica) bila odgovorna za poglavlja o ovim temama. Postoji i jedno svjedo\u010denje prikupljeno tijekom rada na filmu Marini\u0107kine bliske suradnice i prijateljice koja je dodatno potvrdila njezin projekt.<\/p>\n\n\n\n

Oduzetoj kartoteci Diane Budisavljevi\u0107 (koju je ona namjeravala predati novim vlastima na normalan na\u010din, a to zna\u010di s naputcima kako je koristiti ili osobom koja je tu mogla pomo\u0107i \u2013 Ivankom D\u017eakulom ili Verenom Kogoj) trag se do danas gubi. Me\u0111utim, kako su Diani oduzeti i fotoalbumi djece koji su kasnije prona\u0111eni, pri\u010da o njihovoj sudbini tako\u0111er je “rje\u010dita”. Oni su na\u0111eni u lo\u0161em stanju, u vlazi i plijesni, na tavanu Visoke \u0161kole za socijalni rad na kojoj je do umirovljenja predavala Tatjana Marini\u0107. Te je albume, na koje je tjeraju\u0107i golubove slu\u010dajno nabasao student Jeronim Trputec i odnio ih u Muzej revolucije, prve to\u010dno atribuirala Nata\u0161a Matau\u0161i\u0107. Postoje razumne pretpostavke o sudbini kartoteke, poput sravnjivanja s ostalim kartotekama (jer ih je tijekom rata u Zagrebu bilo nekoliko po razli\u010ditim institucijama) i potom odbacivanja. Problem je samo \u0161to je to sravnjivanje, ako se uistinu dogodilo, provedeno nestru\u010dno, bez obazrivosti prema metodologiji kojom se slu\u017eila Diana Budisavljevi\u0107, pa su neka djeca, pogotovo ona najmanja, doista tako ostala bez \u0161ansi da naknadno saznaju svoje izvorne identitete. Vjerojatno iz neutemeljenog pouzdanja u vlastite sposobnosti, a ne, dakako, radi ciljanog brisanja identiteta djece, ali \u0161teta je u\u010dinjena. Tako\u0111er, iako je OZN-a doista dala ljude za jedno od dva oduzimanja (u filmu je to komprimirano u jedno oduzimanje) nema dokaza da je imala posebno istaknutu ulogu u ovom doga\u0111aju, ve\u0107 je mnogo vjerojatnije da je za tako brzo oduzimanje zaslu\u017ena osoba koja se na njega i potpisala \u2013 Tatjana Marini\u0107, koja je o Akciji DB imala najvi\u0161e informacija (ovdje izuzimam informacije koje je izbjegli\u010dka vlada u Londonu imala putem Me\u0111unarodnog crvenog kri\u017ea, o \u010demu je pisao Mario Kevo), toliko da je o njoj ustvari ona informirala i novog ministra socijalne politike Drau\u0161nika (kojemu je, uzgred, Akcija Diane Budisavljevi\u0107 djecu izvukla iz logora). Kasnije je OZN-a mogla ste\u0107i dodatne informacije, ali nikada nije ispitivala nikoga vezanog uz Dianinu akciju, osim Marka Vidakovi\u0107a koji je preslu\u0161avan povodom svoga nepovezanog humanitarnog rada s odraslima, veza s Gestapom i Kaptolom. Marini\u0107 \u0107e, u sklopu op\u0107eg obra\u010duna novih vlasti s Katoli\u010dkom Crkvom, imati i vrlo ne\u010dasnu ulogu u demonizaciji \u010dasnih sestara iz reda K\u0107eri kr\u0161\u0107anske ljubavi sv. Vinka Paulskog koje su vodile prihvatili\u0161te u Jastrebarskom, \u010demu se Kamilo Bresler, na vlastitu \u0161tetu, otvoreno suprotstavio. Po mojem mi\u0161ljenju, zahvaljuju\u0107i \u201edoprinosu\u201c Tatjane Marini\u0107, bez obzira pripi\u0161emo li mu individualnu motivaciju ili ga tuma\u010dimo kao postupak \u201evjernog vojnika Partije\u201c, oko kozara\u010dke djece u Jugoslaviji izgra\u0111ena je pripovijest koja nije bila istinita i koja je time tu djecu, vrijeme \u0107e pokazati, dodatno viktimizirala, a danas posljedi\u010dno otvorila \u0161irom vrata povijesnom revizionizmu.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de Alojzija Stepinca, morate uzeti u obzir da istra\u017eiva\u010dkoj ekipi filma nije cilj bio dati neki zna\u010dajan prilog \u201estepincologiji\u201c. Na\u0161e su se spoznaje ograni\u010dile na njegovo djelovanje u kontekstu Dianine akcije, pri \u010demu smo ipak konzultirali i njegove mistificirane dnevnike, ina\u010de objavljivane u nastavcima jo\u0161 ranih 1990-ih u \u010dasopisu Danas<\/em>. Iako u njima nije bilo prijelomne 1942. (Lengel Krizman je zato imala u rukama i taj dio i spominjala susrete Breslera i Stepinca) neke su se stvari ipak dale i\u0161\u010ditati, ba\u0161 kao i iz mahom hagiografskih, ali kad\u0161to i marnih Stepin\u010devih biografija poput Benigarove. Moram priznati da je tu svoj doprinos dao i pokojni pater Vladimir Horvat, koji mi je, bez obzira \u0161to nismo dijelili politi\u010dke svjetonazore, samoinicijativno ponudio pomo\u0107, pri \u010demu je za razliku od Vuki\u0107a s kojim je dijelio \u010dlanstvo u revizionisti\u010dkom dru\u0161tvu, mogao ponuditi i vrijednu dokumentaciju. U svakom slu\u010daju, moj odgovor na Va\u0161e pitanje treba uzeti s rezervom jer za \u017eivot i djelo Alojzija Stepinca uistinu nisam ekspert, ali temeljem pro\u010ditanog i prona\u0111enog gajim neka svoja razmi\u0161ljanja.<\/p>\n\n\n\n

Alojzije Stepinac bio je vrlo rano uvjereni antibolj\u0161evik i hrvatski nacionalist, ali vjerujem ne prava\u0161kog usmjerenja. Moja je hipoteza da je u nekoj genezi bio mo\u017eda na liniji katoli\u010dkog hrvatstva kr\u010dkog biskupa Mahni\u010da s po\u010detka 20. stolje\u0107a. Bio je uz to prije svega \u010dovjek izrazito metafizi\u010dke orijentacije, posve neprakti\u010dan i nespreman na \u201evelika povijesna zbivanja\u201c, ali i svjestan svojih mana \u2013 poznato je da je preklinjao Bauera da ga ne naslijedi. Za tako i\u0161\u010ditanog \u010dovjeka, koji je uvijek gledao i prema Vatikanu, meni nije nimalo \u010dudno da je propovijedao o psovci dok su ljude odvodili u logore. Zanimljivo mi je, uzgred, da Stepin\u010devi kriti\u010dari koji nisu vjernici pred njega kada je rije\u010d o Drugom svjetskom ratu ustvari postavljaju zahtjev svetosti \u2013 i\u0161tu od njega sveta\u010dko, a ne ljudsko dr\u017eanje. (Stepin\u010deva svetost me, uzgred, uop\u0107e ne zanima \u2013 to je unutarnje politi\u010dko pitanje Katoli\u010dke Crkve koje ne bi trebalo koristiti za hrvatsko-srpske obra\u010dune, no ako Stepinac svecem ikada postane bit \u0107e to zbog njegova antikomunizma, a ne zbog onoga \u0161to je u\u010dinio ili ne-u\u010dinio u Drugom svjetskom ratu.)<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de njegovih zasluga i krivnji \u2013 ako i ostavim po strani navode poznate mi samo iz literature da je osobnim zalaganjem spa\u0161avao neke ljude, ostaje \u010dinjenica da je na moje o\u010di i u\u0161i jedna od ikona NOP-a, pokojna Anica \u0160tefanac, u kameru izgovorila kako ju je iz Stare Gradi\u0161ke spasio Alojzije Stepinac. Za \u010dovjeka, meni je to dovoljno. Za nadbiskupa je, me\u0111utim, pitanje \u017eelimo li uklju\u010diti \u201ezapovjednu odgovornost\u201c. Ako \u017eelimo, onda Stepinac snosi odgovornost za \u201ezlo\u010dine jednog dijela katoli\u010dkog klera\u201c, kao i za pozdravljanje i blagoslivljanje usta\u0161kog re\u017eima, ali snosi bogme i zasluge za doprinos Caritasa u Akciji Diane Budisavljevi\u0107, bez obzira \u0161to je Caritasom rukovodio Stjepan Dumi\u0107. Stepinac sasvim sigurno, suprotno navodima postulatora kauze za njegovo posve\u0107enje (kojega, uzgred, nisu zanimali ni novoprona\u0111eni njema\u010dki dokumenti koji Stepincu govore u prilog, a njegovom ignoriranju pridru\u017eio se i Nadbiskupski arhiv), nije bio inicijator akcije spa\u0161avanja djece, ali joj je u kasnijoj fazi dao vrijedan doprinos \u2013 bez infrastrukture Caritasa i mre\u017ee seoskih sve\u0107enika smje\u0161taj tolikog broja djece u tom trenutku popunjenosti prihvatili\u0161ta u Zagrebu i okolici jednostavno ne bi bio mogu\u0107. Pritom treba re\u0107i kako je ta tzv. kolonizacija bila zamisao Diane Budisavljevi\u0107 i Kamila Breslera koji su vjerovali da \u0107e selja\u010dkoj djeci biti bolje na selu, a ne program vjerskog prijelaza, pohrva\u0107ivanja i brisanja srpskog identiteta. Naravno, na tako velik broj djece bilo je pritom, i uz mjere Dianina nadzora, u udomiteljskim obiteljima svakakvih slu\u010dajeva, ali ne i sistemskog projekta brisanja identiteta. Kada je, me\u0111utim, rije\u010d o op\u0107oj problematici prijelaza s pravoslavlja na katoli\u010danstvo u vremenu Drugog svjetskog rata, tj. o pitanju u kolikoj je mjeri ono bilo dijelom usta\u0161kog programa (odn. nasilno provo\u0111eno), a u kolikoj poku\u0161aj spa\u0161avanja, o tome nemam dovoljno spoznaja (pored u literaturi zabilje\u017eenih Stepin\u010devih rije\u010di) da bih mogao donositi bilo kakav sud.<\/p>\n\n\n\n

Nemam, me\u0111utim, nikakve dileme oko toga da se Stepincu od 1945. (planirano, dakako, i ranije) nadalje, uklju\u010duju\u0107i i montirani sudski proces (na kojemu je Julije Budisavljevi\u0107 doista \u017eelio svjedo\u010diti u njegovu korist) pakiralo \u2013 sam Dumi\u0107 svjedo\u010dio je protiv njega na tako groteskan na\u010din da je i isljednik na to svjedo\u010denje stavio napomenu kako ga ne treba uzimati u obzir. Kaptol je, ina\u010de, i ranije na druge i mnogo manje bitne na\u010dine bio uklju\u010den u ovu pri\u010du, primjerice prostorima Jeronimske dvorane, Nadbiskupskog cvjetnjaka i Brezovice, a kasnije jednim brojem prihvatili\u0161ta te, naravno, \u010dinjenicom da su \u010dasne sestre radile u bolnicama i dje\u010djim domovima. Ta veza sa Stepincem i\u0161la je ponajvi\u0161e preko Marka Vidakovi\u0107a, \u010dijim je posredovanjem i jedna djelomi\u010dna kopija Dianine kartoteke prepisana u bilje\u017enice pohranjena na Kaptolu. Diana Budisavljevi\u0107 koristila se, ukratko re\u010deno, svakom pomo\u0107i koju je za svoju Akciju mogla dobiti. Negativni stavovi koje s punim pravom mo\u017eemo imati o dana\u0161njem politi\u010dkom anga\u017eiranju i djelovanju Katoli\u010dke Crkve u Hrvatskoj i s njom povezanih institucija ne bismo trebali nekriti\u010dki transponirati na pro\u0161lo vrijeme jer je, uostalom, njezino pozivanje na kontinuitet (“Stepin\u010deva crkva”) uglavnom iluzija.<\/p>\n\n\n\n

Iako je bila vjernica, Diana Budisavljevi\u0107 blago re\u010deno nije ba\u0161 ljubila kler, pa ne\u0161to od te njezine netrpeljivosti probija i kada je rije\u010d o odnosu sa Stepincem \u2013 jednostavno je o\u010dekivala previ\u0161e i odmah na adresi koja za to nije bila sposobna, koja bilo iz psiholo\u0161kih, bilo iz politi\u010dkih razloga nije znala dijeliti njezin zanos. U filmu su njihovi susreti komprimirani u jedan, pa iako jednima smeta \u0161to Stepinac u toj sceni nema barem jednu kozju nogu i rep, a drugima \u0161to se koleba, iz perspektive Diane Budisavljevi\u0107 Stepinac svakako jest bio kolebljivac. Mislim da ga je Livio Badurina maestralno dao i da u toj sceni ni\u0161ta nije pogre\u0161no \u2013 poznato je da je zbog svojih zanovijetanja on doista od jednog trenutka imao problema s usta\u0161kim vlastima, a iako je te\u0161ko zamisliti da bi Diana na samom sastanku tako izravno prozivala nadbiskupa, \u010dinjenica da je to u\u010dinila u svome Dnevniku daje opravdanja takvom filmskom postupku.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de umotvorine Vatikan = Jasenovac, mogu samo re\u0107i da ba\u0161 kao \u0161to se povodom ove pri\u010de hrvatska javnost s oba ideolo\u0161ki ekstremna pola ima prilike suo\u010diti s nekim svojim zabludama, ista se prilika nudi i srpskoj. Tamo \u0107e posebno te\u017eak biti slu\u010daj Jastrebarskog, ali prepu\u0161tam kolegici Matau\u0161i\u0107 da ponese taj teret.<\/p>\n\n\n\n

Historiografija.hr: Zanimljivo je raspravljati o odnosu filma \u201eDnevnik Diane Budisavljevi\u0107\u201c prema suprotstavljenim kolektivnim sje\u0107anjima na prijeporne teme hrvatske, srpske i jugoslavenske povijesti: odnosu prema NDH i fa\u0161izmu, komunisti\u010dkom i gra\u0111anskom antifa\u0161izmu, genocidu nad Srbima, dvama totalitarizmima. \u010cini se da je film nastojao iznijeti ponajprije emotivnu pri\u010du o tome kako je u ekstremnim vremenima ipak prevladala ljudskost (\u201eo najboljim ljudima u najgorim vremenima\u201c) te da nastoji djelovati pomirljivo, izbjegavaju\u0107i kori\u0161tenje ove teme za daljnje raspirivanje hrvatsko-srpskih antagonizama (poput teze o genocidnosti Hrvata sa srpske strane ili umanjivanja genocida sa hrvatske). Tome u prilog ide i prikazivanje filma na HRT-u i RTS-u povodom obljetnice proboja logora\u0161a iz Jasenovca. Iako film jasno pokazuje kakva je bila NDH i itekako poti\u010de hrvatsko suo\u010davanje sa svojom fa\u0161isti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u, neki su smatrali da je bilo potrebno jo\u0161 vi\u0161e naglasiti njezinu brutalnost i same po\u010dinitelje, zatim dodatno naglasiti razliku izme\u0111u usta\u0161kog i komunisti\u010dkog re\u017eima (dr\u017ee\u0107i da film pogoduje tezi o dvama istovjetnim totalitarizmima). S druge strane, o\u010dito je da film \u017eeli ukazati na gra\u0111anski antifa\u0161izam koji su predstavljale osobe poput Diane Budisavljevi\u0107, a o kojem se vrlo malo ili uop\u0107e ne govori. Kako vi vidite politiku povijesti koju u odre\u0111enoj mjeri sadr\u017ei film \u201eDnevnik Diane Budisavljevi\u0107, kao i to kako se nezaobilazno postavlja prema spomenutim konfliktnim kolektivnim sje\u0107anjima i prevladavaju\u0107im politikama povijesti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Silvestar Mileta:<\/strong> Teza o izjedna\u010davanju dvaju totalitarizama posredstvom arhivskih prizora ulaska dviju vojski u Zagreb, kao i posredstvom simbolike \u010dinovnika koji 1945. \u201emijenja kaput\u201c te naposljetku posredstvom tobo\u017ee problemati\u010dnog izostavljanja zagreba\u010dkih ilegalaca i partizanske borbe iz filma po mojoj se evidenciji prvi puta pojavila u tekstu Marka Kostani\u0107a, da bi potom bila ponavljana u onima Borisa Postnikova, Viktora Zahtile i dr., ali i u nekim napisima u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Teza polazi od pretpostavke da je film Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107<\/em> mi\u0161ljen i ra\u0111en bilo revizionisti\u010dki, bilo relativisti\u010dki, bilo \u201ebriselski\u201c (balansiraju\u0107i), odnosno svakako temeljem nekakve jasne ideolo\u0161ke tendencije. Podsje\u0107am da je proces rada na filmu zapo\u010det 2010. godine u posve druk\u010dijoj politi\u010dkoj panorami koja se tijekom rada na filmu i vi\u0161e puta mijenjala. Kod nas je vrlo rano postojala puna anticipacija negativnih reakcija na oba ideolo\u0161ki ekstremna pola s obzirom na pri\u010du koja sna\u017eno izmi\u010de svrstavanju u ladice i \u010dije su spoznaje mijenjale stavove i svijest i same ekipe filma tijekom rada na njemu. Je li dakle film trebao izbje\u0107i neke s lijeva gledano neugodne detalje poput oduzimanja kartoteke ili ih je trebao prepraviti kako ne bi “otvorio bok” desnim revizionistima?<\/p>\n\n\n\n

\"\"
(fotografije u vlasni\u0161tvu Hulahop d.o.o.)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Za po\u010detak, o dr\u017eanju \u010dinovnika Ma\u0111era (ponegdje Magjera ili Ma\u0111ara) postoje pored arhivskih dokumenata i objavljeni memoarski fragmenti u knjizi Kakvi smo bili?<\/em> Velimira De\u017eeli\u0107a. Rije\u010d je o povijesnoj osobi \u010diji lik, eufemisti\u010dki re\u010deno, u filmu nije konstruiran u nekom naro\u010ditom raskoraku s poznatim podacima o njegovom dr\u017eanju u vremenskom periodu kojim se film bavi. On dakle nije toliko simbol, koliko je konkretan povijesni lik, ali to \u0161to se u recepciji od njega stvara simbol samo je pokazatelj da gledatelji imaju \u017eivotnih iskustava sa sli\u010dnim profilima. Dalje, novootkrivenom arhivskom gra\u0111om neupitno je dokazan projekt (ciljani, namjerni, mi\u0161ljeni) znatnog umanjivanja zasluga Diane Budisavljevi\u0107 i njezinih suradnika (me\u0111u kojima, po njezinoj evidenciji, nije bilo suradnika NOP-a) i preuveli\u010davanja zasluga “\u0161iroke mre\u017ee NOP-a” koje jednostavno NIJE BILO. Pojedina\u010dni doprinosi Jane Koch, Vere Luketi\u0107, Sta\u0161e Jeli\u0107 itd. itd., koji su se uostalom dobrim dijelom odvijali pod okriljem Akcije koju je pokrenula Diana Budisavljevi\u0107 (premda one nisu pripadale u\u017eem krugu njezinih suradnica), ne upu\u0107uju na organizirano spa\u0161avanje djece koje bi pokrenula KPJ. Za\u0161to u filmu nema zagreba\u010dkih ilegalaca? Nema ih zato \u0161to nisu imali zna\u010daja za Akciju DB (pored doprinosa koji su kao obi\u010dni gra\u0111ani neki od njih dali preuzimanjem djece i pomo\u0107i na individualnoj razini) i zato \u0161to o njima filmovi ve\u0107 postoje (recimo Duhovi Zagreba<\/em> Jadrana Bobana), a o Diani Budisavljevi\u0107 ne. Rasprava o onome \u010dega u filmu nema, uostalom, redovito je proma\u0161ena. Ima mnogo potencijalno atraktivnih scena i potencijalno atraktivnih biografija vezanih uz ovu pri\u010du. Ali prigovor da ne\u010dega nema u filmu meni se \u010dini kao prigovor na koji je jedino mogu\u0107e odgovoriti hipotetskim i nemogu\u0107im svefilmom.<\/p>\n\n\n\n

Naposljetku, pored \u010dinjenice da su se ulasci obje vojske uistinu dogodili, ja njihovo filmsko opravdanje vidim u sljede\u0107em. Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107<\/em> umjetni\u010dki je kino-film za \u010dije je razumijevanje klju\u010dan filmolo\u0161ki, izvorno knji\u017eevnoznanstveni pojam fokalizacije. Pojam je \u0161iri od o\u010di\u0161ta ili perspektive i ne odnosi se samo na ono \u0161to netko vidi ili mo\u017ee vidjeti (npr. subjektivni kadar), ve\u0107 i, primjerice, na onaj lik \u010diji karakter, ukus, stil, svjetonazor itd. u bitnome obilje\u017eavaju cjelokupan stil filma. Po mome mi\u0161ljenju u igranim, ali i u arhivskim dijelovima filma fokalizacija Diane Budisavljevi\u0107 dosljedno je provedena, dok su svjedo\u010denja poku\u0161aj metafizi\u010dkog spajanja Diane i djece \u010dije je \u017eivote omogu\u0107ila, a koja joj nikada nisu imala prilike zahvaliti. Osim \u0161to je film mi\u0161ljen i kao trostruka potvrda onoga o \u010demu govori, on je u bitnome obilje\u017een karakterom i svjetonazorom glavne junakinje koji se reflektiraju i na njegovu vizualnu pojavnost, naravno u onoj mjeri u kolikoj se taj njezin karakter dao rekonstruirati. Arhivski snimci koji se u filmu vide po prilici su to\u010dno ono \u0161to je i Diana mogla vidjeti i onakvi kakvima ih je ona mogla do\u017eivjeti. U tom smislu, meni se \u010dini da Diana ulaske dviju vojski vidi donekle u istoj ravni, tj. da oni ome\u0111uju njezino iskustvo Akcije opisano u Dnevniku, ali i da je njezino privatno stajali\u0161te izrazito civilno, s odbojno\u0161\u0107u prema militarizmu. Ulazak partizana bilje\u017ei, me\u0111utim, ipak kao Oslobo\u0111enje.<\/p>\n\n\n\n

Vrlo je pritom zna\u010dajno, \u0161tovi\u0161e presudno, da je u filmu kadar koji slijedi ulazak partizana kadar Dianina blagog osmjeha jednog sun\u010danog dana dok vje\u0161a ve\u0161 u ozra\u010dju bitno vedrije zvu\u010dne slike. Tako i kadar koji je ve\u0107 s lijeva prokazivan kao podao, onaj igre s unu\u010dicom Silvijom, mo\u017eemo gledati ne samo s obzirom na ono \u0161to slijedi (oduzimanje, prekinuta igra s djetetom), ve\u0107 i s obzirom na ono \u0161to mu prethodi, kao njezinu anticipaciju novoga, vedrijeg vremena. Rat je za nju doista bio zavr\u0161en, a oduzimanje nije o\u010dekivala \u2013 Ma\u0111era o\u010dekuje u dobrom raspolo\u017eenju ni\u0161ta ne slute\u0107i \u2013 nema, dakle, apriorni stav prema novim vlastima kao “tek jo\u0161 jednoj vojsci”, “istoj kao pro\u0161loj”. Ne bih stoga rekao da je provedeno bilo kakvo autorsko izjedna\u010davanje re\u017eima koje bi proizlazilo iz stilskih odabira i selekcije materijala, dapa\u010de. Razumljivo je da izbori koji jesu doneseni uvijek imaju zna\u010denje, no moja je teza da se te izbore mo\u017ee cijeniti kao stilski uspjele ili neuspjele, ali da u njima ne treba vidjeti ideolo\u0161ku tendenciju izjedna\u010davanja totalitarizama ili pre\u0161u\u0107ivanja partizanske borbe. Mogli bismo se na istoj ravni, naravno s drugih ideolo\u0161kih pozicija, onda zapitati i za\u0161to je iz filma izostavljena Tatjana Marini\u0107. Meni se \u010dini da to \u0161to je Marini\u0107ka prisutna samo putem naloga, kao Tito u Bici na Neretvi<\/em>, ne samo da poja\u010dava dojam, nego ponovno ima veze s fokalizacijom jer je nalog koji je Marini\u0107 potpisala to\u010dno i jedino ono \u0161to Diana o njoj spominje u Dnevniku.<\/p>\n\n\n\n

Dr\u017eim tako\u0111er da Diana Budisavljevi\u0107 nije u filmu kori\u0161tena toliko kao predstavnica gra\u0111anske klase koliko kao jedinstveno sna\u017ena pojava na neo\u010dekivanom mjestu (\u017eena, ku\u0107anica, Austrijanka, osoba sa zagarantiranom udobno\u0161\u0107u u ratnim vremenima), ali kako i ona i njezini suradnici pripadaju gra\u0111anskoj klasi, doista jesu i dokaz postojanja gra\u0111anskog antifa\u0161izma. Slu\u017ebena kultura sje\u0107anja socijalisti\u010dke Jugoslavije bila je, po mome mi\u0161ljenju, u nekim pogledima izrazito progresivna (apstraktna plastika), ali je s druge strane gotovo isklju\u010divom usmjereno\u0161\u0107u na bora\u010dku komponentu antifa\u0161izma (zbog njezine ugra\u0111enosti u temelje dru\u0161tva i dr\u017eave) propustila na pravilan na\u010din komemorirati ovakve gra\u0111anske doprinose, \u0161to je dijelom i paradoksalno kada se zna koliko su va\u017enu komponentu antifa\u0161isti\u010dke borbe \u010dinili gra\u0111anski intelektualci i umjetnici. Potreba da se na njih uka\u017ee javila se zato u umjetnosti vrlo rano \u2013 primjerice ve\u0107 u Zastavi<\/em> Branka Marjanovi\u0107a iz 1949.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[13,14,4,17],"tags":[],"class_list":["post-22057","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-filmovi-i-serije","category-intervjui","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52505,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52505","url_meta":{"origin":22057,"position":0},"title":"Izlo\u017eba “Eschenstock \/ Jasenov prut”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) i Vizura aperta postavljaju izlo\u017ebu \u0161vicarskog slikara Velimira Ili\u0161evi\u0107a: Eschenstock \/ Jasenov prut. Izlo\u017eba se uz prisustvo autora otvara povodom 81. godi\u0161njice proboja logora\u0161a iz usta\u0161kog logora smrti Jasenovac 22. aprila 2026. u 19 sati u Srpskom kulturnom centru (SKC) u Preradovi\u0107evoj ulici 21 u Zagrebu.\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52569,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52569","url_meta":{"origin":22057,"position":1},"title":"[Predavanje] Ne \u010dekaju\u0107i inspiraciju \u2013 anga\u017eovane intelektualne, kulturalne i umetni\u010dke prakse u me\u0111uratnom periodu: teorija i praksa kriti\u010dke levice u jugoslovenskoj kulturi (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U vreme agresivnog ja\u010danja globalne desnice, (pro)fa\u0161isti\u010dkih, rasisti\u010dkih i imperijalisti\u010dkih politika, dok je istovremeno globalna levica izrazito slaba, a progresivni pokreti atomizirani i fragmentisani, va\u017eno je iz savremene perspektive vratiti se revolucionarnim i emancipatorskim zbivanjima u jugoslovenskom (ali i s njima u vezi internacionalnim de\u0161avanjima), kao i dru\u0161tvenoj ulozi kulturalnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":22057,"position":2},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52563,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52563","url_meta":{"origin":22057,"position":3},"title":"Predavanje Nenada Fabijani\u0107a o stadionu Poljud u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstveno vije\u0107e za arhitekturu, urbanizam i ure\u0111enje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje \u201cPo Poljudu\u201d koje \u0107e u srijedu 22. travnja 2026. s po\u010detkom u 14 sati u Knji\u017enici HAZU, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, odr\u017eati\u00a0prof. emerit. dr. art. Nenad Fabijani\u0107,\u00a0\u010dlan suradnik HAZU. Predavanje \u201ePo Poljudu\u201c (Projekt obnove)\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":22057,"position":4},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":22057,"position":5},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22057","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22057"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22057\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22077,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22057\/revisions\/22077"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22057"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22057"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22057"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}