Izdanje namijenjeno svim ljubiteljima klasi\u010dne glazbe. Godina 1840., grad Leipzig: mlada, ali svjetski poznata pijanistica Clara Wieck i jo\u0161 uglavnom nepoznati skladatelj Robert Schuman uspjeli su se vjen\u010dati, unato\u010d svim zaprekama. Dan nakon vjen\u010danja, na Robertov poticaj, po\u010dinju bilje\u017eiti \u017eelje i nade, brige i radosti bra\u010dnoga \u017eivota. Pi\u0161u naizmjence, svatko po tjedan dana, isprva s mnogo zanosa. Stranicama njihovog dnevnika \u2013 koji prvi put objavljujemo u hrvatskom prijevodu \u2013 promi\u010du brojni likovi povezani s glazbenim \u017eivotom onodobne Europe; govori se o koncertima i ku\u0107nom muziciranju, o skladanju i \u201estudiranju\u201c tu\u0111ih skladbi, o svakodnevici pro\u017eetoj glazbom \u2013 i govori se o ljubavi. No u tim prvim godinama braka, koje su za Roberta bile razdoblje velike kreativnosti, a za Claru svojevrsnog zastoja, nije ipak sve onako svijetlo i lako kako bi trebalo biti…<\/p>\n\n\n\n
Prijevod s njema\u010dkog i predgovor: Sanja Lovren\u010di\u0107<\/p>\n\n\n\n
Protivno je dogovoru da ovaj tjedan ja vodim dnevnik, no kad mu\u017e pi\u0161e simfoniju, ne mo\u017ee se zahtijevati od njega da se bavi drugim stvarima \u2013 \u010dak i \u017eena mora gledati kako je se stavlja u drugi plan! Simfonija \u0107e ubrzo biti gotova; nisam jo\u0161 ni\u0161ta od nje \u010dula, no beskrajno se veselim \u0161to se Robert napokon otisnuo u podru\u010dje kojemu, sa svojom velikom fan\u00adtazijom, pripada; mislim da \u0107e se u to toliko udubiti da vi\u0161e ne\u0107e ni skladati ni\u0161ta osim instrumentalne glazbe.<\/em><\/p>\n\n\n\n