{"id":21942,"date":"2020-07-11T21:48:06","date_gmt":"2020-07-11T21:48:06","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=21942"},"modified":"2020-07-11T22:47:31","modified_gmt":"2020-07-11T22:47:31","slug":"branimir-jankovic-povjesnicari-jos-uvijek-plesu-u-nacionalnom-ritmu-uz-tekst-marina-badurine-povjesnicari-su-partibrejkeri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=21942","title":{"rendered":"Branimir Jankovi\u0107 \u2013 Povjesni\u010dari jo\u0161 uvijek ple\u0161u u nacionalnom ritmu \u2013 uz tekst Marina Badurine \u201ePovjesni\u010dari su partibrejkeri\u201c"},"content":{"rendered":"\n

Sla\u017eem se s napomenama iz novog komentara<\/a> Marina Badurine o va\u017enosti autonomije povijesne znanosti i potrebi da historiografija bude \u201evi\u0161e aktivna, a manje reaktivna\u201c te drugim njegovim opaskama, posebno o ulozi povjesni\u010dara kao \u201etrajno iritantnih zanovijetala i partibrejkera<\/em>\u201c. \u017delio bih se jedino osvrnuti na neke njegove napomene u vezi nacionalizma s obzirom da je rije\u010d o velikoj temi za historiografiju, nastavu povijesti, politike povijesti i kolektivno pam\u0107enje. Nije mi pritom namjera polemizirati nego vi\u0161e ocrtati najva\u017enije probleme s tim u vezi, budu\u0107i da \u0107u se toj temi u narednom periodu nastojati vi\u0161e znanstveno i nastavno posvetiti.<\/p>\n\n\n\n

Naveo sam u prethodnom tekstu rasprave s Badurinom da \u201eosobno dr\u017eim posebno va\u017enim problemom spomenuto stavljanje historiografije, nastave povijesti i politika povijesti u slu\u017ebu nacionalnog identiteta i nacionalizma te svih posljedica \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e potpuno neosvije\u0161tenih \u2013 koje ono nosi sa sobom\u201c. Badurina je o toj problematici istaknuo sljede\u0107e bitne napomene: \u201eBez obzira je li sva povijest zapravo povijest nacija (Ranke) ili povijest integracija (Snyder), tzv. nacionalisti\u010dkoj<\/em> historiografiji danas bi se (naj)lak\u0161e moglo suprotstaviti stavom koji, upravo preispituju\u0107i metodolo\u0161ke nacionalizme, iznosi Andreas Wimmer kako smo \u201euz tek poneku iznimku, zapravo svi mi nacionalisti\u201c, a identificirati nacionalizam isklju\u010divo s desnicom zna\u010di zanemariti prirodu nacionalizma i ignorirati koliko je on duboko oblikovao sve moderne politi\u010dke ideologije, uklju\u010duju\u0107i one liberalne i progresivne.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Njih mo\u017eemo povezati s ve\u0107 isticanom Badurininom va\u017enom napomenom o odre\u0111enim pojmovima \u2013 u ovom slu\u010daju nacionalizma \u2013 kojima se pristupa kao da su \u201eprezentni vrijednosni stavovi, a ne historicisti\u010dki pojmovi\u201c. Tom prilikom je u svom prvom kriti\u010dkom osvrtu naveo da bi u Deklaraciji \u201eObranimo povijest\u201c \u2013 umjesto \u201ePovijest je nadnacionalna\u201c \u2013 \u201emo\u017eda sretnija formulacija bila \u02bbpovijest je i nacionalna i nadnacionalna\u02bc\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Treba podsjetiti da je sli\u010dne primjedbe ve\u0107 isticao Ivo Banac kriti\u010dki pi\u0161u\u0107i o knjizi Jugoslavija u istorijskoj perspektivi<\/em> (2017): \u201eTako je nacionalizam, jedna od mnogih ideologija modernosti, u ovom naslije\u0111enom, pone\u0161to razvodnjenom, ali danas jo\u0161 uvijek \u017eivu\u0107em sustavu, postao pojam za vrlo opasnu neprijateljsku ideologiju, neki tvrde najopasniju. (Ironija je da gotovo identi\u010dno ozna\u010davanje danas funkcionira u ideologiji hiperliberalizma, premda su nacionalizam i liberalizam u modernosti funkcionirali gotovo kao blizanci.) Ka\u017ei \u201enacionalizam\u201c i posao je obavljen. Ne morate razmi\u0161ljati o stvarnom \u017eivotnom procesu ili povijesti ove ideologije, kako se razvijala, s kojim sadr\u017eajima, u kojim uvjetima, s kojim nositeljima, je li imala posve raznolike funkcije, kako je preoblikovala europski i izvaneuropski svijet te kako se mijenjala.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Te sam kriti\u010dke napomene komentirao tada na sljede\u0107i na\u010din: \u201eBanac uvodno smatra da se ideologija nacionalizma nedovoljno slojevito prikazuje u knjizi i da ga se dr\u017ei glavnim ideolo\u0161kim neprijateljem (iako su npr. \u201cnacionalizam i liberalizam u modernosti funkcionirali gotovo kao blizanci\u201d itd.). No jasno je da se u slu\u010daju povijesti Jugoslavije govori o suvremenom nacionalizmu koji se kod nas odavno odvojio od liberalizma te koji iza sebe ima iskustvo ekstremnog nacionalizma i me\u0111usobno sukobljenih etni\u010dkih nacionalizama tijekom Drugog svjetskog rata i ratova 1990-ih godina. I da op\u0107enito prema ideologiji nacionalizma prete\u017eno izostaje kriti\u010dki odmak u historiografiji, javnosti, politici. Banac kriti\u010dki navodi i da \u201cnacionalizam\u201d funkcionira kao rije\u010d \u010dije imenovanje zna\u010di odmah i presu\u0111ivanje, ali sli\u010dno ve\u0107 dugo funkcionira i rije\u010d \u201cJugoslavija\u201d, ni\u0161ta manje na\u017ealost ni kod Banca u cijelom njegovom osvrtu.\u201c (Ivo Banac polemi\u010dki o knjizi \u201cJugoslavija u istorijskoj perspektivi\u201d, Historiografija.hr<\/a><\/em>, 29.9.2018).<\/p>\n\n\n\n

Iako inzistiram na tome da nije mogu\u0107e zanemariti neliberalne aspekte nacionalizma i njegove ekstremne forme, sla\u017eem se naravno da je nacionalizam puno kompleksniji fenomen. Zbog toga primjerice ne zna\u010di, kako se \u010desto pretpostavlja, da su socijalizam i nacionalizam potpuno suprotstavljeni i izri\u010dito razdvojeni ve\u0107 postoje mnoga me\u0111usobna isprepletanja i prisvajanja. Na to upu\u0107uje sada ve\u0107 brojna literatura, s kojom je Badurina dobro upoznat, primjerice Martina Meviusa (\u201eReappraising Communism and Nationalism\u201c, Nationalities Papers<\/em>, 2009), Jana Palmowskog (Inventing a Socialist Nation: Heimat and the Politics of Everyday Life in the GDR, 1945-1990<\/em>, 2009), Toma\u017ea Ive\u0161i\u0107a (Jugoslovanska socialisti\u010dna nacija: Ideja in realizacija (1952\u20131958)<\/em>, 2016) i niza drugih. Ne treba zanemariti ni koncept socijalisti\u010dkog patriotizma koji je tako\u0111er bio mnogo upotrebljavan i analiziran. Stoga je ra\u0161irenu tezu o iznenadnom prodoru nacionalizma 1980-ih i 1990-ih godina u kontekstu raspada Jugoslavije i ratova koji su ga pratili potrebno precizirati i ukazati na kontinuitete dugog trajanja.<\/p>\n\n\n\n

Uz povijesne veze nacionalizma sa socijalizmom, liberalizmom i fa\u0161izmom te uop\u0107e moderno\u0161\u0107u, jasno je i da su nacionalizam i nacionalna dr\u017eava \u2013 ispreple\u0107u\u0107i se s republikom i demokracijom \u2013 nezaobilazni dio na\u0161e politi\u010dke sada\u0161njosti i budu\u0107nosti. Tako Sini\u0161a Male\u0161evi\u0107 u knjizi Dr\u017eave-nacije i nacionalizmi: organizacija, ideologija i solidarnost<\/em> (2017) isti\u010de da je nacionalizam \u201ejo\u0161 uvijek najpopularniji ideolo\u0161ki diskurs a dr\u017eava-nacija jedini priznati vid vladavine nad nekim teritorijem\u201c, a u recentnim intervjuima kako \u201ebez obzira na globalizaciju, \u017eivimo i dalje u nacio-centri\u010dnom svijetu, gdje su dr\u017eave-nacije i dalje dominantan organizacijski i ideolo\u0161ki oblik politi\u010dkog djelovanja\u201c (Al Jazeera<\/a><\/em>, 27.4.2020) , iz \u010dega proizlazi sljede\u0107e: \u201eNa\u017ealost, nacionalizam \u0107e i dalje ja\u010dati. To je malo pesimisti\u010dan zaklju\u010dak. Dokle god postoje nacije-dr\u017eave kao dominantni teritorijalni oblik u svijetu, on \u0107e biti u njihovu temelju. On mo\u017ee biti vi\u0161e pacificiran ili vi\u0161e agresivan, uklju\u010div ili isklju\u010div. Ali ne\u0107e nestati, sve dok se ne rije\u0161imo tog tipa dr\u017eave koji imamo. A to rje\u0161avanje mo\u017ee biti u ne\u0161to bolje, ali i u ne\u0161to gore, kao \u0161to su primjerice bili imperiji.\u201c (Novosti<\/a><\/em>, 12.11.2019).<\/p>\n\n\n\n

No osim prou\u010davanja fenomena nacionalizma, za povjesni\u010dare je posebno va\u017eno kako se on o\u010dituje u historiografiji, nastavi povijesti, politikama povijesti i kolektivnom pam\u0107enju. Time se me\u0111utim povjesni\u010dari u Hrvatskoj teorijski i istra\u017eiva\u010dki razmjerno malo bave i mnogi u tome uop\u0107e ne vide historiografski problem. Treba stoga izdvojiti knjige Mladena An\u010di\u0107a \u0160to \u2018svi znaju\u2019 i \u0161to je \u2018svima jasno\u2019: historiografija i nacionalizam<\/em> (Zagreb 2009) i Ogledi o historiografiji i nacionalizmu u jugoisto\u010dnoj Evropi<\/em> (ur. A. Duranovi\u0107, Sarajevo 2019).<\/p>\n\n\n\n

S druge strane, me\u0111unarodna literatura o toj je problematici \u2013 koju prati i dio doma\u0107ih povjesni\u010dara \u2013 iznimno opse\u017ena. U njoj je ukazivano na kontinuitete u pridavanju nacionalne i dr\u017eavotvorne uloge povjesni\u010dara i uop\u0107e povijesti te nacionalne paradigme u historiografiji (Stefan Berger, \u201cMo\u0107 nacionalnih povijesti: pisanje nacionalne povijesti u Europi 19. i 20. stolje\u0107a\u201d, Pro tempore<\/em>, 2016). Posebno se to na op\u0107em planu europske povijesti odnosi na zbornike i knjige iz vi\u0161esve\u0161\u010dane edicije \u201eWriting the Nation\u201c, kao \u0161to su primjerice zbornici Nationalizing the Past: Historians as Nation Builders in Modern Europe <\/em>(2010), Transnational Challenges to National History Writing<\/em> (2013) ili pak knjiga Stefana Bergera The Past as History: National Identity and Historical Consciousness in Modern Europe<\/em> (2015). Iz toga je, kao \u0161to sam ve\u0107 spomenuo u prethodnom tekstu, proizlazilo da se povjesni\u010dari trebaju pozicionirati kriti\u010dki spram velikih nacionalnih narativa (Georg Iggers: \u201eGledaju\u0107i unazad, profesionalni istori\u010dari su odve\u0107 \u010desto u\u010destvovali u konstrukciji nacionalnih mitova. Sada njihov zadatak kao po\u0161tenih nau\u010dnika mora da bude razgradnja tih mitova.\u201c, Od istorizma do postmodernizma<\/em>, 2019).<\/p>\n\n\n\n

Pritom se dekonstrukcija nije odnosila samo na nacionalne mitove i velike nacionalne narative nego i na naizgled neutralno povezivanje historiografije i nacionalnog identiteta. Stoga Stefan Berger u tako\u0111er prethodno ve\u0107 spomenutom \u010dlanku \u201eHistory and national identity: why they should remain divorced\u201c (2007<\/a>) isti\u010de da je historiografski nacionalizam (u kojem je nacionalna povijest imala va\u017enu ulogu u oblikovanju nacionalnog identiteta) doprinosio ksenofobiji, isklju\u010divanju, diskriminaciji, nasilju, ratu i genocidu te da je tanka granica izme\u0111u \u2013 s jedne strane \u2013 dobro\u0107udnog, gra\u0111anskog i liberalnog nacionalizma i \u2013 s druge strane \u2013 zlo\u0107udnog, etni\u010dkog i autoritarnog nacionalizma, osobito s obzirom na potencijalno isklju\u010divanje i nasilje. Autor stoga kritizira tradicionalnu ulogu povjesni\u010dara u izgradnji i ja\u010danju nacionalnog identiteta, plediraju\u0107i za teorijsko-metodolo\u0161ke pristupe koji nadilaze historiografski nacionalizam i dominantnu nacionalnu paradigmu u historiografiji, o \u010demu \u0107e jo\u0161 biti rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dni uvidi vrijede i za hrvatsku povijest, \u0161to je primjerice vidljivo u doma\u0107im i me\u0111unarodnim analizama ud\u017ebenika povijesti (Snje\u017eana Koren, \u201eSlike nacionalne povijesti u hrvatskim ud\u017ebenicima uo\u010di i nakon raspada Jugoslavije\u201c, Historijski zbornik<\/em>, 2007). Prema njima proizlazi da odre\u0111ivanje sredi\u0161njeg cilja nastave povijesti u vidu ja\u010danja nacionalnog identiteta podrazumijeva dominiranje uske nacionalne perspektive i izdvajanje mati\u010dne povijesti iz regionalnog, europskog i svjetskog konteksta, pra\u0107eno crno-bijelom slikom i jednostranim prikazima nacionalne povijesti \u2013 u kojima se uglavnom ne govori o \u201etamnim stranama\u201c vlastite povijesti \u2013 pri \u010demu se iznose stereotipi i negativne predod\u017ebe o susjednim narodima i manjinama kojima se simboli\u010dki obnavljaju i u\u010dvr\u0161\u0107uju me\u0111unacionalni konflikti.<\/p>\n\n\n\n

Sukobi oko prikaza \u201etamnih strana\u201c vlastite nacionalne povijesti uvijek iznova rezultiraju povijesnim ratovima (history wars<\/em>) diljem svijeta oko uloge povjesni\u010dara i historiografije, nastave povijesti i politika povijesti (Stuart Macintyre, Anna Clark, The History Wars<\/em>, 2003). Potvr\u0111uju to i stalni prijepori o nastavi povijesti, ud\u017ebenicima povijesti i kurikulumu povijesti u Hrvatskoj krajem 20. i po\u010detkom 21. stolje\u0107a. I preko njih mo\u017eemo vidjeti sna\u017ene kontinuitete hrvatske historiografije od 19. do 21. stolje\u0107a, a u nekim aspektima i u jo\u0161 daljoj pro\u0161losti. U modernoj i suvremenoj hrvatskoj povijesti taj kontinuitet se\u017ee primjerice od iskaza jednog od prvih modernih povjesni\u010dara Franje Ra\u010dkog (\u201eNarodna sviest, kritika i znanost imaju se vien\u010dati u narodnom poviestniku\u201c, s \u201enarodnom\u201c u zna\u010denju \u201enacionalnom\u201c) do nedavne izjave Stru\u010dnog vije\u0107a Odjela za povijest Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru koja prijedlog kurikuluma povijesti ozna\u010dava kao \u201cprotivan ideji stvaranja koherentnog nacionalnog narativa, a time protivan i temeljnim vrednotama Republike Hrvatske kao nacionalne dr\u017eave\u201d (Ve\u010dernji list<\/a><\/em>, 27.1.2019). <\/p>\n\n\n\n

Spomenuti historiografski kontinuiteti dugog trajanja vide se dakle u prete\u017enom razumijevanju uloge povjesni\u010dara kao onog koji bi trebao afirmativno govoriti u ime svoje nacije. To se u slu\u010dajevima tuma\u010denja povijesti me\u0111unacionalnih ratova \u2013 poput Domovinskog rata, odnosno ratova 1990-ih \u2013 \u010desto u praksi pretvara primjerice u opravdavanje ratnih ciljeva i politika svoje nacije \u2013 \u0161to je odlika velikog dijela povjesni\u010dara sa svih zara\u0107enih strana. Isto tako, zbog zanemarivanja kontinuiteta i klju\u010dnih odrednica nacionalnih ideologija i pokreta nerijetko se u \u0161iroj i dijelu stru\u010dne javnosti mo\u017ee \u010duti da su nacionalisti\u010dke ideologije i njihovi pojedini postupci tek rezultat njihova potiskivanja u prvoj i drugoj Jugoslaviji ili samo reakcija na stvarne prijetnje drugih \u2013 ponajprije susjednih \u2013 nacionalizama. Pritom se me\u0111utim ispu\u0161ta iz vida da nacionalni i (ultra)nacionalisti\u010dki pokreti 19. i 20. stolje\u0107a ne djeluju samo kao reakcija na navedene sukobe nego ujedno imaju inherentno konfliktne osobine.  Neovisno o specifi\u010dnim lokalnim situacijama i kontekstima, nacionalne ideologije i pokreti dijele mnoga zajedni\u010dka obilje\u017eja diljem svijeta.<\/p>\n\n\n\n

Osim navedenog kontinuiteta hrvatske historiografije 19-21. stolje\u0107a u apostrofiranom stavljanju povijesti u slu\u017ebu nacionalnog identiteta te (samo)pripisivanju povjesni\u010darima i historiografiji nagla\u0161ene nacionalne i dr\u017eavotvorne uloge, treba uzeti u obzir i poimanje nacionalne povijesti kao prevladavaju\u0107e paradigme u \u010dijem bi okviru hrvatska historiografija trebala prvenstveno djelovati. Taj aspekt promatranja povijesti iz primarno nacionalne perspektive jo\u0161 je manje osvije\u0161ten u hrvatskoj historiografiji i do\u017eivljava ga se gotovo prirodnim.<\/p>\n\n\n\n

Potrebno je stoga skrenuti pozornost na to da je u me\u0111unarodnoj literaturi u me\u0111uvremenu razvijen \u010ditav niz teorijsko-metodolo\u0161kih pristupa kojima se nastoje nadi\u0107i ograni\u010denja prevladavaju\u0107e nacionalne paradigme u historiografiji, odnosno onoga \u0161to se naziva metodolo\u0161kim nacionalizmom. Uz konstruktivisti\u010dke pristupe prou\u010davanju nacija i nacionalizama, treba svakako spomenuti komparativnu, transnacionalnu i globalnu povijest, kao i povijest veza i isprepletanja (entangled history<\/em>). O tome dobro svjedo\u010di ve\u0107 spomenuti zbornik Transnational Challenges to National History Writing<\/em> \u2013 zajedno s primjerice Uvodom u komparativnu historiju<\/em> ili pak Comparative and Transnational History: Central European Approaches and New Perspectives<\/em> \u2013 kao i mnoga druga djela o transnacionalnoj i globalnoj povijesti. O tome se u hrvatskoj historiografiji jo\u0161 uvijek nedovoljno govori, stoga se nadam da \u0107emo uskoro dobiti vi\u0161e tematskih priloga i prijevoda o tim va\u017enim i poticajnim pristupima. To bi istovremeno zna\u010dilo uklju\u010divanje u me\u0111unarodne historiografske diskusije, kao i uno\u0161enje novih argumenata u doma\u0107e rasprave o povijesti i historiografiji.<\/p>\n\n\n\n

Mogu tek zaklju\u010diti da se sla\u017eem s Marinom Badurinom da o fenomenu nacionalizma treba naravno govoriti znatno kompleksnije \u2013 i to ne samo polemi\u010dki na osnovu suprotstavljenih vrijednosnih pozicija nego i (na svim stranama) bitno analiti\u010dnije nego dosad. Osim toga, bilo bi dobro kad bismo \u2013 svi zajedno \u2013 brojne aspekte me\u0111uodnosa nacionalizma i povijesti, nacionalizma i historiografije, nacionalnog identiteta i povijesti \u0161to bolje poznavali, kao dio na\u0161e profesionalne historiografske kulture. To bi zasigurno pridonosilo nu\u017enoj (samo)refleksiji o velikim pitanjima historiografije i nacionalizma te nastave povijesti i nacionalnog identiteta.<\/p>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-21942","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":21942,"position":0},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":21942,"position":1},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":21942,"position":2},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52746,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52746","url_meta":{"origin":21942,"position":3},"title":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18.stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18. stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c odr\u017eat \u0107e se u sklopu ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, u utorak 5. svibnja, s po\u010detkom u 16 sati. Sudjeluju: Teodora Shek Brnardi\u0107, Marta Jurkovi\u0107, Matea Maru\u0161i\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52657,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52657","url_meta":{"origin":21942,"position":4},"title":"[Predavanje] Jezik i drugost u (post)socijalisti\u010dkoj Srbiji: diskurzivne politike identiteta (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta Prizma \/ IMAGINATION (\u201eZami\u0161ljanje nacije: srpski nacionalni narativi u sporu (XX\u2013XXI vek)\u201c), koji se realizuje na Institutu za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju Univerziteta u Beogradu (2024\u20132027) uz finansijsku podr\u0161ku Fonda za nauku Republike Srbije, organizuje se serija predavanja na kojoj istra\u017eiva\u010di i istra\u017eiva\u010dice projekta predstavljaju rezultate svojih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52760,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52760","url_meta":{"origin":21942,"position":5},"title":"Izlo\u017eba \u201cLo\u0161injski brodovi, njihove zastave i ljudi\u201d, 4. svibnja u 19h","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski pomorski muzej Split, Glagolja\u0161a 18 (Tvr\u0111ava Gripe) Nakon \u0161to je u rujnu 2025. godine na otoku Lo\u0161inju, u suradnji Lo\u0161injskog muzeja i Hrvatskog pomorskog muzeja Split, predstavljena izlo\u017eba posve\u0107ena bogatoj pomorskoj ba\u0161tini otoka, njezino pro\u0161ireno izdanje postavlja se u Splitu. Uo\u010di blagdana svetog Dujma splitskoj \u0107e se publici predstaviti\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21942","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21942"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21942\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21958,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21942\/revisions\/21958"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21942"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21942"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21942"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}