{"id":21873,"date":"2020-07-08T11:07:43","date_gmt":"2020-07-08T11:07:43","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=21873"},"modified":"2020-07-08T11:07:43","modified_gmt":"2020-07-08T11:07:43","slug":"marino-badurina-povjesnicari-su-partibrejkeri-komentar-na-tekst-branimira-jankovica-povjesnicari-nisu-promatraci-politickih-borbi-o-povijesti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=21873","title":{"rendered":"Marino Badurina – Povjesni\u010dari su partibrejkeri – Komentar na tekst Branimira Jankovi\u0107a \u201ePovjesni\u010dari nisu promatra\u010di politi\u010dkih borbi o povijesti\u201c"},"content":{"rendered":"\n

Povjesni\u010dari su partibrejkeri<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Komentar na tekst Branimira Jankovi\u0107a \u201ePovjesni\u010dari nisu promatra\u010di politi\u010dkih borbi o povijesti\u201c<\/p>\n\n\n\n

George Orwell svojevremeno je, govore\u0107i o (ne)anga\u017eiranoj knji\u017eevnosti, kazao kako je kod pisca \u010dak i \u201eizostanak politi\u010dkog stava odre\u0111eni politi\u010dki stav\u201c. Transponirano na polje povijesne znanosti Branimir Jankovi\u0107 u svom tekstu[1]<\/a> svrsishodno upozorava na potencijalne probleme koji se u takvoj po\u010detnoj poziciji povjesni\u010dara mogu javiti, a koju i ja sam, na jednom drugom mjestu, pomalo autoironi\u010dno nazivam historiografskim larpurlartizmom<\/em>,otprilike svjestan mnogih pukotina i kontradikcija koje se u okviru takve logike pritom otvaraju. No i takav moj stav, kako rekoh i za samu Deklaraciju o obrani povijesne znanosti, treba uzeti kontekstualno, kao reakciju na ono \u0161to mi se \u010dini prevladavaju\u0107im stanjem pani\u010dne dru\u0161tvene svijesti, koja onda sve vi\u0161e blokira slobodni rad, protok i spajanje na\u0161ih neurona, odnosno slobodne misli. Misli koja nije u trajnom gr\u010du. Neuropsiholozi bi to bolje objasnili, a neki ameri\u010dki sociolozi rekli bi da je \u201emalo otu\u0111enosti vra\u0161ki dobra stvar\u201c (Ken Jowitt). Ne mo\u017ee se naravno osporiti da \u201ehistoriografija nije (…) izolirana od utjecaja politika povijesti i kolektivnog pam\u0107enja te politi\u010dkih i dru\u0161tvenih odnosa snaga (…) [te] [p]ovjesni\u010dari stoga nisu bezinteresni promatra\u010di mati\u010dne historiografije i njezinog dru\u0161tvenog konteksta.\u201c Ono \u0161to, me\u0111utim, smatram jest samo to da se historiografija u sklopu tih i takvih \u201epoliti\u010dkih i dru\u0161tvenih odnosa snaga\u201c mora izboriti za svoju autonomnu poziciju, a ne da tim snagama samo sekundira ili da ih servisira. Ona bi morala preuzimati inicijativu, biti u svojim spoznajama, znanju, razumijevanju, pa i, kao \u0161to Jankovi\u0107 citiraju\u0107i Hobsbawma isti\u010de \u2013 pam\u0107enju, ispred drugih, a ne za njima kaskati. Biti vi\u0161e aktivna, a manje reaktivna. Pred javne intelektualce (ne samo povjesni\u010dare) danas se u Hrvatskoj stavlja vrlo primamljiva (ne)moralna ponuda i jednostavno rje\u0161enje svih problema i kontradikcija: osuditi svu pro\u0161lost (\u201esve totalitarizme\u201c) izuzev onu pro\u0161lost od 90-ih naovamo (jer to je temelj bez kojeg nas nema) i okrenuti se \u2013 budu\u0107nosti.  Za povjesni\u010dare, ne bez presedana, to prakti\u010dki zna\u010di \u2013 novo (i ugodno) nametanje zaborava. No s obzirom da se sla\u017eemo da su povjesni\u010dari ti koji moraju pamtiti i ono \u0161to svi drugi rado zaboravljaju, njihova zada\u0107a je time ve\u0107 u za\u010detku vrlo osjetljiva. Razne vrste in\u017eenjeringa pam\u0107enja mogu biti razumljive iz pozicije politike, pa i politi\u010dke didaktike i pedagogije, u sklopu kojih i zaborav igra svoju, katkad i blagotvornu ulogu, ali zanat povjesni\u010dara je upravo zbog te vrste \u201eoptere\u0107enog pam\u0107enja\u201c zapravo vrlo tjeskoban, nezahvalan i ba\u0161 zato nimalo lak. U tom smislu povjesni\u010dari su uistinu sve samo ne puki promatra\u010di. Dapa\u010de, prije ih zapada da igraju ulogu trajno iritantnih zanovijetala i partibrejkera<\/em>.Na\u017ealost, mnogi se za tu profesiju odlu\u010duju s pogre\u0161nim motivacijama, da bi u njoj upra\u017enjavali neke svoje frustracije, obiteljske i druge traume ili pak dje\u010da\u010dke snove, da bi unutar nje uga\u0111ali vlastitim feti\u0161ima, kroz nju \u0161vercali politi\u010dki aktivizam, dapa\u010de da bi im ona, kako vidimo, poslu\u017eila samo kao odsko\u010dna daska za uskakanje na razne izborne liste itd. Premda je i to legitimna pozicija, takvi ipak dugoro\u010dno \u010dine medvje\u0111u uslugu i toj profesiji, i samoj politici jer na eksplicitan na\u010din mije\u0161aju razine koje prije ili kasnije ne mogu ne do\u0107i u protuslovlje, prave\u0107i se da je sve u redu i da kontradikcije nema (o tome iz povijesne perspektive u jednom od nedavnih intervjua dobro govori Dubravka Stojanovi\u0107).[2]<\/a> A najmanje \u0161to bi oni mogli i morali u\u010diniti jest priznati dvostrukost i antiteti\u010dnost svog polo\u017eaja. Sve drugo je besprizorna intelektualna oholost. Naravno, priznali \u2013 ne priznali, ta kontradikcija \u0107e za povjesni\u010dara, koji je i javni radnik, naposljetku ostati do kraja nerazrje\u0161iva, stoga naposljetku samo o pojedincu i njegovom stupnju svijesti i samosvojnosti ovisi kako \u0107e se s time nositi. Nema univerzalnog recepta. \u010cak ni nominalna pripadnost nekoj politi\u010dkoj partiji ili pokretu ne mora presudno o\u0161tetiti ne\u010diji stru\u010dni kredibilitet, kao \u0161to ni tzv. nesvrstanost ne jam\u010di \u0161irinu i dubinu uvida, pa ni intelektualno po\u0161tenje. Za povjesni\u010dare (kao i za sve druge) nezaobilaznim ostaju snaga i teret osobne odgovornosti. Tako uostalom razumijem i stavku iz Deklaracije: \u201eHistoriografija mora biti odgovorna\u201c. Ona u najmanju ruku mora u svojim rukama imati i zadr\u017eati inicijativu za preobrazbu sebe same, kako uostalom sugerira i naslov i sadr\u017eaj Jankovi\u0107eve knjige, \u0161to se pred neko vrijeme pojavila kao vrijedan poticaj jednoj novoj historiografskoj generaciji.[3]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Bez obzira je li sva povijest zapravo povijest nacija (Ranke) ili povijest integracija (Snyder), tzv. nacionalisti\u010dkoj<\/em> historiografiji danas bi se (naj)lak\u0161e moglo suprotstaviti stavom koji, upravo preispituju\u0107i metodolo\u0161ke nacionalizme, iznosi Andreas Wimmer kako smo \u201euz tek poneku iznimku, zapravo svi mi nacionalisti\u201c, a identificirati nacionalizam isklju\u010divo s desnicom zna\u010di zanemariti prirodu nacionalizma i ignorirati koliko je on duboko oblikovao sve moderne politi\u010dke ideologije, uklju\u010duju\u0107i one liberalne i progresivne.[4]<\/a> Razlika je samo, rekao bih, jesmo li pritom dovoljno samouvjereni nacionalisti da mislimo da na\u0161e dru\u0161tvo ili nacija imaju snage da izdr\u017ee istinu o samima sebi, ili smo pak u vje\u010ditoj frojdovskoj nesigurnosti i strahu da \u0107e nas vlastita psihoanaliza dekonstruirati i dekomponirati, da \u0107emo se od nje raspasti. Strah koji je iracionalan, ali zbog toga ni\u0161ta manje stvaran i ozbiljan. Povjesni\u010dari trebaju biti prvi \u201epsihoanaliti\u010dari\u201c koji \u0107e poru\u010diti: povijest se ne dijeli naprosto samo na ono \u010dime se trebamo ponositi i ono \u010dega se trebamo sramiti, ono \u0161to je u njoj dobro i \u0161to je zlo, ono \u0161to je progresivno i \u0161to je nazadno, ve\u0107 je va\u017eno da osvijestimo (i shvatimo) i jedno i drugo (\u201ePaveli\u0107, to sam ja\u201c, rekao bi Stanko Lasi\u0107). Ina\u010de \u0107emo mo\u017eebitno zapeti u analnoj fazi na\u0161eg razvoja i ostati svojevrsni anus mundi<\/em>, te biti osu\u0111eni na trajnu dinamiku \u2013 korak naprijed, dva nazad. Umjesto toga potreban nam je \u2013 \u201eveliki skok naprijed\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Na tom dugom putu (odolijevam sintagmi \u201edugi mar\u0161\u201c) i slu\u017eenje sredstvima rasprave, polemike, dijaloga su dobrodo\u0161la, napose ona njihova vrsta koja otvara va\u017ena pitanja, ne slu\u017ei se \u0111onom, ve\u0107 glavom i donosi more light than heat<\/em>, rekli bi Englezi. Nadamo se da je i ovo makar mali doprinos tome, premda naposljetku osje\u0107am potrebu i da (samokriti\u010dki) istaknem kako forma kritike i polemike ne bi smjela biti pre\u010dica nekome da ambicijom pretekne vlastita postignu\u0107a. Zato se, na tragu re\u010denog i u ranijem tekstu, katkad valja i suzdr\u017eati pretjeranog polemisanja<\/em> i s tim povezanog \u017eara u koji se vrlo lako upada i gdje se pojedinac lako pretvara u suca, te radije nastojati oprimjeriti i opredmetiti vlastite pozicije. U svakom slu\u010daju, doma\u0107a historiografija ima \u0161anse da poljuljanu vjerodostojnost povrati i odr\u017ei samo kao pluralna, promi\u0161ljena, proaktivna disciplina, ona u kojoj \u0107e biti mjesta za svakoga, ali koja ne\u0107e biti bez kriterija, koja \u0107e biti u stanju apsorbirati ono \u0161to je vrijedno, a prepoznati ono \u0161to krnji njen integritet, koja \u0107e biti originalna, ali ne ekscesna, neovisnih institucija i pojedinaca, koja se ne\u0107e zatvarati u kule od bjelokosti, ali niti savijati pred dru\u0161tveno-politi\u010dkim imperativima i ucjenama. Za sve to ona se mora trajno i te\u0161ko boriti. Unutar nacije, koja je uvijek svojevrsni kulturni kompromis, autonomna i slobodna historiografija je upravo \u2013 svakodnevni plebiscit.<\/p>\n\n\n\n

Marino Badurina<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> https:\/\/historiografija.hr\/?p=21861<\/a><\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> https:\/\/www.autonomija.info\/dubravka-stojanovic-predstoji-nam-borba-za-slobodu.html<\/a> (8.7.2020.)<\/p>\n\n\n\n

Posebno citat: \u201eSu\u0161tina je u tome da od po\u010detka, pa sve do danas mi skoro nemamo dru\u0161tvenih slojeva nezavisnih od dr\u017eave. Nismo imali ni velikoposednike ni ozbiljne industrijalce, banke su bile vezane za stranke\u2026Samim tim i intelektualci su bili zavisni od dr\u017eave, po\u010dev\u0161i od toga da je ve\u0107ina intelektualaca \u0161kolovana zahvaljuju\u0107i dr\u017eavnim stipendijama, do toga da su radili na Univerzitetu za dr\u017eavnu platu. A onda su opet skoro svi ulazili u politiku, bili vode\u0107i ljudi stranaka, poslanici, ministri\u2026 To jeste normalno jer su bili najobrazovaniji deo dru\u0161tva, ali je to bilo lo\u0161e i za politiku i za Univerzitet.\u201c<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> Branimir Jankovi\u0107, Mijenjanje sebe same: preobrazbe hrvatske historiografije kasnog socijalizma<\/em>, Zagreb, 2016.<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> https:\/\/www.foreignaffairs.com\/articles\/world\/2019-02-12\/why-nationalism-works<\/a> (8.7.2020.)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-21873","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":21873,"position":0},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":21873,"position":1},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":21873,"position":2},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":21873,"position":3},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52717,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52717","url_meta":{"origin":21873,"position":4},"title":"Okrugli stol “Dvjestapedeset godina Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava \u2013 od kolonije do prve zemlje svijeta i dalje”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Ove godine obilje\u017eava se 250. obljetnica osnutka Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, povodom koje je pokrenut niz rasprava o ameri\u010dkoj povijesti, njezinoj globalnoj ulozi i naslje\u0111u koje se prote\u017ee od 1776. do danas. Obljetnica je ujedno prilika za promi\u0161ljanje o tome kako danas tuma\u010dimo ameri\u010dku pro\u0161lost, ali i (aktualnu) ulogu SAD-a u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52654,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52654","url_meta":{"origin":21873,"position":5},"title":"Gostuju\u0107e predavanje – Danijel D\u017eino \u201eKasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doktorski studij predmoderne povijesti poziva na predavanje \"Kasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201d koje \u0107e odr\u017eati profesor Danijel D\u017eino sa Sveu\u010dili\u0161ta Macquarie u Sydneyu u\u00a0utorak 28. travnja 2026. u 17h u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje \u0107e predo\u010diti nova saznanja dobivena kroz arhivsko-dokumentarna istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21873","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21873"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21873\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21874,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21873\/revisions\/21874"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21873"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21873"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21873"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}