{"id":21861,"date":"2020-07-07T14:20:00","date_gmt":"2020-07-07T14:20:00","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=21861"},"modified":"2020-07-07T20:37:52","modified_gmt":"2020-07-07T20:37:52","slug":"branimir-jankovic-povjesnicari-nisu-promatraci-politickih-borbi-o-povijesti-komentar-clanka-marina-badurine-povjesnicari-nisu-brokeri-na-burzi-zrtava-povodom-deklaracije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=21861","title":{"rendered":"Branimir Jankovi\u0107 – Povjesni\u010dari nisu promatra\u010di politi\u010dkih borbi o povijesti \u2013 komentar \u010dlanka Marina Badurine \u201cPovjesni\u010dari nisu brokeri na burzi \u017ertava\u201d povodom Deklaracije \u201cObranimo povijest\u201d"},"content":{"rendered":"\n

Povjesni\u010dari nisu promatra\u010di politi\u010dkih borbi o povijesti \u2013 komentar \u010dlanka Marina Badurine \u201cPovjesni\u010dari nisu brokeri na burzi \u017ertava\u201d povodom Deklaracije \u201cObranimo povijest\u201d<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Deklaracija \u201eObranimo povijest<\/a>\u201c kod jednog je dijela stru\u010dne i \u0161ire hrvatske javnosti do\u010dekana<\/a> uobi\u010dajenim setom apriornih diskvalifikacijskih oznaka sadr\u017eanih u rije\u010dima poput Beograda i Jugoslavije ili komentiranjem imena njezinih autora i potpisnika. Kao da je suradnja povjesni\u010dara onkraj nacionalnih granica protivna povijesnoj znanosti ili da postoje teme o kojima ne treba govoriti ili pak da na\u0161i neistomi\u0161ljenici me\u0111u povjesni\u010darima ne mogu ni\u0161ta relevantno re\u0107i. \u0160to bi tek bilo da je njezin naziv bio Deklaracija o zajedni\u010dkoj povijesti (na tragu \u017eestoko osporavane Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku) koja bi upozorila na neizbje\u017eno dijeljenu i me\u0111usobno isprepletenu povijest koju nije mogu\u0107e sjeckati na jednonacionalne krugove. Naravno, svi su takvi apeli i deklaracije nu\u017eno otvoreni polemi\u010dkim reakcijama i kriti\u010dkim komentarima \u2013 upravo \u017eele\u0107i potaknuti reagiranja i diskusije \u2013 no preduvjet za to je pola\u017eenje od tvrdnji i argumenata koji se u njoj iznose. Pritom je osnovno pitanje stoji li zaista ono na \u0161to se u Deklaraciji upozorava ili ne stoji?<\/p>\n\n\n\n

Zbog svega navedenog vrijedi izdvojiti kriti\u010dki osvrt Marina Badurine \u201ePovjesni\u010dari nisu brokeri na burzi \u017ertava\u201c (tacno.net<\/a><\/em>, 19.6.2020), potpisnika Deklaracije i sudionika projekta \u201eKo je prvi po\u010deo? Istori\u010dari protiv revizionizma\u201c. Budu\u0107i da sam i sam potpisnik Deklaracije i sudionik spomenutog projekta, nastojat \u0107u da se diskusija vodi o tezama i argumentaciji. Tim vi\u0161e \u0161to nam trebaju kriti\u010dke rasprave koje nisu unaprijed \u2013 osobito personalno \u2013 obilje\u017eene te polaze od samog teksta. Osim toga, va\u017eno je u historiografiji artikulirati \u0161to vi\u0161e razli\u010ditih mi\u0161ljenja i razvijati heterogenost me\u0111u naizgled istovjetnim pozicijama te izbjegavati gdje god je mogu\u0107e potpuna jednoglasja. Zbog toga mi se Badurinin kriti\u010dki osvrt \u010dini ne samo kao vrijedna historiografska nego i intelektualna gesta kojoj bih \u017eelio dati dodatno zna\u010denje, bez obzira na razli\u010dite poglede na pojedina pitanja.<\/p>\n\n\n\n

Marino Badurina pozdravlja Deklaraciju \u201ekao izraz potrebe da se stane u obranu profesije koja je u na\u0161im dru\u0161tvima trajno izlo\u017eena pove\u0107anim politi\u010dkim pritiscima, kao vid strukovne solidarnosti, kao dru\u0161tvenu kritiku, ali i kao poziv na daljnje promi\u0161ljanje\u201c. Isti\u010de da Deklaraciju \u201etreba \u010ditati i razumjeti prije svega kontekstualno\u201c jer je reakcija \u201ena odre\u0111eno stanje politi\u010dko-ideolo\u0161kog pritiska na jednu znanstvenu disciplinu koja vapi za autonomijom, ali pritiska u konkretnom prostoru i vremenu\u201c. Smatra da \u201enikakvog efekta ona ne\u0107e imati ako \u0107e je jedni po\u017eeljeti spaliti, drugi je samozadovoljno podr\u017eati, a tre\u0107i je pak ignorirati. Valjalo bi joj, nasuprot tome, pristupiti vrlo ozbiljno i kriti\u010dki, po mogu\u0107nosti je uzeti kao povod za \u0161iru stru\u010dnu i javnu raspravu\u201c. U svakom slu\u010daju, daleko od \u201eaprioristi\u010dkih stavova (i osuda)\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Pritom Badurina dr\u017ei da je \u201eosnovna mana, to\u010dnije kontradikcija\u201c Deklaracije to \u0161to \u201e\u017eeli relativizirati jedne dihotomije (one nacionalne ili nacionalisti\u010dke), dok ustraje u nekim drugim (npr. vje\u010diti fa\u0161izam vs. antifa\u0161izam kao prezentni vrijednosni stavovi, a ne historicisti\u010dki pojmovi), iako ono \u0161to bi na\u0161oj povijesnoj znanosti danas i u budu\u0107nosti trebalo, recimo to samo na primjeru suvremene hrvatske povijesti, jest upravo analiti\u010dko dekonstruiranje \u2013 onoga \u0161to se (s figom u d\u017eepu ili bez nje) \u010desto progla\u0161ava nacionalnim, dr\u017eavnim, ustavnim temeljima \u2013 i antifa\u0161izma i Domovinskog rata, kao slo\u017eenih, vi\u0161ezna\u010dnih, multikauzalnih, u krajnjoj liniji problemati\u010dnih doga\u0111aja i fenomena\u201c. Prema autoru, povjesni\u010dari bi trebali problematizirati i Domovinski rat i antifa\u0161isti\u010dku borbu, ne izostavljaju\u0107i od kritike niti jedan utemeljuju\u0107i mit: \u201ePolitika naravno mo\u017ee forsirati utemeljuju\u0107e nacionalne mitove, ali historiografija ima pravo i obavezu ne slijediti je.\u201c<\/p>\n\n\n\n

U svom kriti\u010dkom osvrtu Badurina posebno isti\u010de da je \u201etzv. antifa\u0161izam danas osu\u0111en da postaje sve rubniji koncept. On naprosto koristi mrtvi kapital (kao i kapital mrtvih) te time i sam ulazi u kontekst, u ovoj Deklaraciji spomenute, samoviktimiziraju\u0107e perverzije i naslade. Krajnje pojednostavljeno re\u010deno: antifa\u0161izam, funkcionalno i metodolo\u0161ki gledano, djeluje kao samo jo\u0161 jedan uteg na ple\u0107ima povijesne znanosti, i zato ga (u historiografiji) ne treba pretjerano zazivati. (\u2026)  Zato bi nam umjesto ve\u0107 antikvarnog \u201eantifa\u0161izma\u201c puno potrebniji bio dosljedni i sveobuhvatni \u2013 antifeti\u0161izam!, odbacivanje svih totema.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Na istom tragu smatra da dio \u201ekontradikcija ova Deklaracija detektira, ali ih ne razrje\u0161ava. Ponegdje ih \u010dak i prigrljuje. U formulacijama poput onih u kojima se tra\u017ei od ministarstava (kulture i obrazovanja) i op\u0107enito vlasti \u201eda povijest ne pretvaraju u predmet koji slu\u017ei isklju\u010divo formiranju nacionalnog identiteta i \u0161irenju mr\u017enje\u201c ili da mediji preko parahistoriografije \u201ene koriste pro\u0161lost za raspirivanje antagonisti\u010dkih politika\u201c, zapravo s druge strane implicitno sugerira uloga historiografije u gradnji mira, pomirenja, tolerancije itd. (\u2026) Protuslovno je dakle da jedan teret \u017eelite zbaciti, da biste odmah preuzeli neki sljede\u0107i, a to sa sobom nosi nove (ne)znanstvene imperative i ograni\u010denja. Najvi\u0161e \u0161to bi se u tom pogledu moglo re\u0107i jest da historiografija nije tu da slu\u017ei miru, ali bi mir svakako trebao (po)slu\u017eiti slobodnoj historiografiji, njenom neostra\u0161\u0107enom, smirenom, od svake predratne, ratne ili postratne psihoze oslobo\u0111enom razvoju.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Sa\u017eeto re\u010deno, za autora historiografija treba biti kriti\u010dna prema svemu i ne treba slu\u017eiti nikome. Na\u010delno se sla\u017eemo u tome i vjerujem da bismo to svi mogli potpisati kao osnovno na\u010delo na\u0161e profesije. No historiografija se nikad nije nalazila izvan vremena i prostora pa je jo\u0161 od antike imala odgojnu ulogu, a od oblikovanja moderne povijesne znanosti u 19. stolje\u0107u jaku nacionalnu ulogu. Zbog toga i danas vrijedi kriti\u010dki upozoravati na stavljanje historiografije, nastave povijesti i politika povijesti u slu\u017ebu nacionalnog identiteta, a povjesni\u010dara u ulogu \u201emisionara slu\u017ebenog nacionalnog evan\u0111elja\u201c (Lucien Febvre). Imaju\u0107i u vidu i sljede\u0107u napomenu Georga Iggersa (\u201eGledaju\u0107i unazad, profesionalni istori\u010dari su odve\u0107 \u010desto u\u010destvovali u konstrukciji nacionalnih mitova. Sada njihov zadatak kao po\u0161tenih nau\u010dnika mora da bude razgradnja tih mitova.\u201c), o\u010dito je da postoji tradicija teorijskog promi\u0161ljanja koja zadatak historiografije vidi u kriti\u010dkoj poziciji spram upotrebe povijesti u nacionalne svrhe (Stefan Berger, \u201eHistory and national identity: why they should remain divorced\u201c), ne dr\u017ee\u0107i to za kontradikciju ili nametanje novih utilitarnih zadataka historiografiji koji su s njom navodno nespojivi.<\/p>\n\n\n\n

Ne zna\u010di naime da iz prozivanja nacionalno antagonisti\u010dkih upotreba povijesti implicitno proizlazi zagovaranje mirotvorne historiografije jer je uobi\u010dajeno kritizirati historiografiju zbog njezinih zloupotreba (Henry Rousso: \u201cThe loss of credibility of a discipline enlisted to wage war, one that played an important role in defining the war objectives and constructing the enemy for the principal belligerents, was thus universal.\u201d). Osim tako poimanog zadatka, historiografija je tijekom 20. stolje\u0107a bila i dodatno kriti\u010dki anga\u017eirana u vidu primjerice feministi\u010dke i rodne historije ili razli\u010dito intonirane klasne historije s fokusom na radni\u0161tvo i potla\u010dene u \u0161irom smislu. Njima se predbacivala pretjerana anga\u017eiranost i stavljanje historiografije u slu\u017ebu svojih odabranih subjekata, ali se pritom nije vidjela ideologi\u010dnost i anga\u017eiranost navodno neutralne nacionalno usmjerene historiografije (Transnational Challenges to National History Writing<\/em>: \u201cAttacks are launched against the scientific character of alternative approaches, such as class history or gender history. They are accused of representing particular interests and of being too closely tied to political movements. Although methodological nationalism does not deny its own connection to the national movement, it does deny any partisanship.\u201d).<\/p>\n\n\n\n

I navedeni primjeri potvr\u0111uju va\u017enost spomenutog pitanja kriti\u010dnosti historiografije prema svemu, ali i to da historiografija nikad nije bila bezinteresna. Itekako ju stoga zanima kakvu \u0107e poziciju imati primjerice pojam roda u dru\u0161tvu i politici jer \u0107e se to odra\u017eavati i na njegovu poziciju u historiografiji. Zato suvremena historiografija ne mo\u017ee gledati na rod samo kao pojam povijesne znanosti jer ako prevlada njegovo politi\u010dko i dru\u0161tveno proskribiraju\u0107e poimanje kao dijela \u201erodne ideologije\u201c onda \u0107e takvom biti do\u017eivljavana i rodna historija. Isto tako, ako se pojam antifa\u0161izma politi\u010dki i dru\u0161tveno proskribira zbog komunisti\u010dkih zlo\u010dina ili navodnog protuhrvatstva onda se to neizostavno odra\u017eava i na historiografiju, ne samo interpretacijski nego i izborom tema \u2013 \u0161to se ve\u0107 sada vidi u potpunom zanemarivanju tema vezanih uz NOB \u2013 te \u0161iroj poziciji u znanstvenom i akademskom polju. Dakle, kriti\u010dnost i samokriti\u010dnost su znanstveni imperativi, ali nije ni\u0161ta manje va\u017eno ni sudjelovanje u politi\u010dko-dru\u0161tvenim borbama oko povijesti. Historiografija nije naime izolirana od utjecaja politika povijesti i kolektivnog pam\u0107enja te politi\u010dkih i dru\u0161tvenih odnosa snaga. Povjesni\u010dari nisu stoga bezinteresni promatra\u010di mati\u010dne historiografije i njezinog dru\u0161tvenog konteksta. Historiografija nikad nije vrijednosno neutralna.<\/p>\n\n\n\n

U javnosti je u optjecaju \u010ditav niz borbenih pojmova (pretvorenih, kako Badurina to\u010dno isti\u010de, u vrijednosne stavove) \u2013 antifa\u0161izam\/fa\u0161izam, socijalizam\/komunizam, Jugoslavija\/Hrvatska, nacionalizam\/domoljublje \u2013 te se u reakcijama na Deklaraciju stru\u010dna i \u0161ira javnost ve\u0107inom referira na pojmovni sklop povijesnog revizionizma, Jugoslavije i antifa\u0161izma. Osobno dr\u017eim posebno va\u017enim problemom spomenuto stavljanje historiografije, nastave povijesti i politika povijesti u slu\u017ebu nacionalnog identiteta i nacionalizma te svih posljedica \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e potpuno neosvije\u0161tenih \u2013 koje ono nosi sa sobom. Tako se i Jure Kri\u0161to u svojoj kritici Deklaracije fokusirao gotovo isklju\u010divo na pojmove povijesnog revizionizma, Jugoslavije i antifa\u0161izma, isti\u010du\u0107i nu\u017enost revizije slike pro\u0161losti prisutne u SFRJ, ali posve ignoriraju\u0107i prakse ubla\u017eavanja ocjene NDH i pridavanja historiografiji antagonisti\u010dke nacionalne uloge (\u201eObranimo povijest od Deklaracija\u0161a\u201c, Crkva na kamenu<\/a><\/em>, 26.6.2020).<\/p>\n\n\n\n

To je vidljivo i kod sveprisutnog pitanja \u017ertava. Badurina navodi da bi historiografijama \u201ebilo krajnje vrijeme da se, makar privremeno, odmaknu od svih viktimiziraju\u0107ih intonacija i interpretacija, da shvate da povijest nije samo \u017ertvoslovlje, a jo\u0161 manje \u2013 \u017ertvoslavlje. Da se dokinu pozicije (prividne) moralne superiornosti koje pojedinci i skupine uzurpiraju na ra\u010dun njihovih povijesnih elegija i tu\u017ebalica (\u2026). Potrebna je, ne vi\u0161e ni vremenska distanca, ve\u0107 upravo \u2013 distanca ili predah od \u017ertve. Nije potrebno frazerski izjedna\u010diti sve stradalnike, ve\u0107 po mogu\u0107nosti obustaviti sva rudarenja i eksploatiranja \u017ertava, kao repromaterijala i pogonskog goriva za razne manihejske vizije povijesti (\u2026). Povjesni\u010dari nisu suci, a ne bi smjeli biti ni svojevrsni brokeri na burzi \u017ertava.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to je velika tema za diskusiju upotreba antifa\u0161izma i fa\u0161izma kao vrijednosnih pojmova, a ne samo povijesnih \u2013 na \u0161to Badurina s pravom upozorava \u2013 to je slu\u010daj i s temom odnosa historiografije prema \u017ertvama. Njime se historiografija \u010desto svodi samo na jedan \u2013 iako iznimno tragi\u010dan \u2013 aspekt povijesti. No polemi\u010dki fokus na \u017ertve razumljiv je utoliko \u0161to se o jednim \u017ertvama govori, a o drugima ne \u2013 posebice kad je rije\u010d o Drugom svjetskom ratu i ratovima 1990-ih \u2013 stoga imamo stalnu borbu oko njihova priznanja. Me\u0111utim sla\u017eem se s autorovom efektnom napomenom da povjesni\u010dari nisu brokeri na burzi \u017ertava. Iako ni ovdje ne bih namijenio povjesni\u010darima ulogu promatra\u010da u simboli\u010dkim borbama oko priznanja \u017ertava.<\/p>\n\n\n\n

Tako u recentnom tekstu o hrvatskoj inteligenciji kao \u017ertvi jugoslavenske revolucije Stipe Kljai\u0107 navodi \u201eda je naj\u017ee\u0161\u0107i udar do\u017eivjela inteligencija koja se otvoreno suprotstavljala komunisti\u010dkoj ideologiji i okupljala na strani usta\u0161kog pokreta i NDH\u201c, kao i \u201emuslimanska inteligencija hrvatskog osje\u0107anja\u201c te novinari i sve\u0107enici (\u201eProleterskim revolucijama kormilarila je inteligencija da bi likvidirala inteligenciju\u201c, Ve\u010dernji list<\/a><\/em>, 17.6.2020). No ne navodi stradanje hrvatske, srpske i \u017eidovske inteligencije u NDH. Kljai\u0107 spominje i progon, me\u0111u ostalim, Vlade Gotovca, me\u0111utim mogu\u0107e je spomenuti i fizi\u010dki napad na Gotovca 1997. godine. U takvim je narativima komunisti\u010dka Jugoslavija glavni predmet osude \u2013 \u010desto daju\u0107i posve opravdane razloge za to \u2013 ali pritom u pravilu izostaje govor o hrvatskom nacionalizmu i njegovoj proizvodnji neprijatelja i \u017ertava u 20. stolje\u0107u, \u0161to je pak u \u0161iroj javnosti gotovo potpuno neosvije\u0161teno. Stoga se ovdje mo\u017ee prikladno uklopiti napomena Erica Hobsbawma da su povjesni\u010dari \u201eprofesionalni \u010duvari pam\u0107enja onih stvari koje njihovi sugra\u0111ani \u017eele zaboraviti\u201c. To je jo\u0161 jedan primjer koji povjesni\u010darima uz profesionalnu pridaje i dru\u0161tvenu odgovornost.<\/p>\n\n\n\n

Pritom treba ozbiljno uzeti u obzir sljede\u0107e Badurinine napomene: \u201eNaravno, anga\u017eiranost je jedna od osnovnih osobina intelektualaca, ali valja uvijek paziti da se anga\u017eiranost ne prelije u svojevrsno puko du\u0161obri\u017eni\u0161tvo i isprazno moraliziranje. Danas se ve\u0107 namno\u017eilo i previ\u0161e svojevrsnih \u201epit bull intelektualaca\u201c (ili intelektualnih policajaca) \u0161to samo vrebaju i zapjenjeno i instinktivno ska\u010du na niz pojava umjesto da vrijeme i energiju ulo\u017ee kako bi te pojave, ako su u stanju, malo bolje promislili i razumjeli. Uostalom do supstancijalnih spoznajnih pomaka naj\u010de\u0161\u0107e i ne dolazi kroz beskrajne, nerijetko besplodne invektive, rasprave i dijaloge (\u2026) ve\u0107 prije kroz osamljeni\u010dki rad i promi\u0161ljanje, mirno\u0107u (\u2026)\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Iako se sla\u017eem da je zadatak povjesni\u010dara da ne iznose samo stavove nego i donose razumijevanje pojava te stalno promi\u0161ljaju i preispituju vlastite teze i pozicije, kao i da rasprave i dijalozi \u010desto znaju biti besplodni, historiografija ipak te\u0161ko mo\u017ee i\u0107i naprijed bez suprotstavljenih teza i kriti\u010dkog dijaloga koji nas tjeraju da svoja polazi\u0161ta formuliramo \u0161to je mogu\u0107e bolje te uvijek iznova nadogra\u0111ujemo i mijenjamo. Sigurno u tome doprinose i Badurinine kritike Deklaracije.<\/p>\n\n\n\n

Zanimljiva je pritom i njegova napomena \u201eda sada ovdje jedna Deklaracija protestira protiv svih drugih deklaracija te time ona, premda formalno na\u010delna, dakle ona koja ne zalazi u konkretne narative mada se o njima implicitno ipak o\u010dituje, dijelom prihva\u0107a pravila igre onih od kojih se historiografija te\u017ei emancipirati.\u201c No nije neuobi\u010dajeno preuzimanje forme deklaracije kao na\u010dina oponiranja onim deklaracijama koje imaju iza sebe neusporedivo ve\u0107u politi\u010dku mo\u0107, subvertivno koriste\u0107i istovjetnu formu da biste joj dali druga\u010diji sadr\u017eaj od o\u010dekivanog. Tako je i Olympe de Gouges objavila Deklaraciju o pravima \u017eene i gra\u0111anke kao reakciju na Deklaraciju o pravima \u010dovjeka i gra\u0111anina iz 1789. godine. \u010cesto je od strane povjesni\u010dara i posezanje za formom manifesta, poput recentnih Manifestos for History<\/em> (2007) i The History Manifesto<\/em> (2014).<\/p>\n\n\n\n

U svakom slu\u010daju, Deklaracija \u201eObranimo povijest\u201c i Badurinin kriti\u010dki osvrt na nju pozivaju na daljnja promi\u0161ljanja klju\u010dnih pitanja o profesionalnoj i dru\u0161tvenoj ulozi povjesni\u010dara i povijesne znanosti, o kojima se me\u0111utim kod nas \u010desto uop\u0107e ne govori ili se govori o svemu drugome samo ne o njima. Zbog toga \u2013 kao i s obzirom na dosada\u0161nje prete\u017ene reakcije na Deklaraciju \u2013 vrijedi istaknuti rije\u010di iz romana Nepravilni glagoli <\/em>Jenny Erpenbeck: \u201eVa\u017eno je da postavi prava pitanja. A prava pitanja nisu nu\u017eno ona koja se izgovaraju\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Branimir Jankovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-21861","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":21861,"position":0},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52148,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52148","url_meta":{"origin":21861,"position":1},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodnu znanstvenu konferenciju \u201eGranice (ne)slobode: Zadarski krug 1966. Intelektualna opozicija u totalitarnom dru\u0161tvu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Povodom \u0161ezdesete obljetnice poku\u0161aja osnivanja \u010dasopisa Slobodan glas u Zadru 1966. godine, pozivamo vas na znanstvenu konferenciju posve\u0107enu istra\u017eivanju disidentstva, intelektualne opozicije i granica divergentnog mi\u0161ljenja nasuprot slu\u017ebenoj ideologiji u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji. Ideja konferencije je analizirati konkretan fenomen zadarskog slu\u010daja razloge i okolnosti njegove pojave, ali uz otvaranje komparativnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":21861,"position":2},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":21861,"position":3},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52746,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52746","url_meta":{"origin":21861,"position":4},"title":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18.stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18. stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c odr\u017eat \u0107e se u sklopu ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, u utorak 5. svibnja, s po\u010detkom u 16 sati. Sudjeluju: Teodora Shek Brnardi\u0107, Marta Jurkovi\u0107, Matea Maru\u0161i\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":21861,"position":5},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21861","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21861"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21861\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21872,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21861\/revisions\/21872"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21861"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21861"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21861"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}