U historiografiji posve\u0107enoj Dubrovniku postoji nekoliko zaista velikih pitanja koja ve\u0107 generacijama, \u010dak stolje\u0107ima fasciniraju istra\u017eiva\u010de. Neka od njih su, ako ne rije\u0161ena, onda barem \u010desto spominjana, poput pitanja o razlozima nevjerojatno dugog opstanka si\u0107u\u0161ne dr\u017eavice ili na\u010dina na koji je ostvarila ekonomsku i kulturnu va\u017enost neproporcionalnu svojoj veli\u010dini. No, postoji jo\u0161 jedna velika zagonetka dubrova\u010dke povijesti koja se mnogo rje\u0111e spominje, a mo\u017eda je najve\u0107a od svih. Naime, Dubrova\u010dka Republika bila je jedna od dru\u0161tveno i politi\u010dki najstabilnijih dr\u017eava europske povijesti. Tijekom gotovo 450 godina svog postojanja iskusila je samo dvije ozbiljne pobune, i to vremenski kasne, a prostorno periferne \u2013 pobunu na Lastovu ranih 1600-tih i u Konavlima 1799-1800. Uz dru\u0161tvenu, Republika je u\u017eivala i iznimnu politi\u010dku stabilnost: institucije vlasti ostale su u osnovi iste od sredine 14. stolje\u0107a sve do francuske okupacije, unato\u010d odre\u0111enim reformama sredinom 15. i 18. stolje\u0107a. Drugim rije\u010dima, tijekom gotovo pola milenija \u2013 i to burnog novovjekovnog razdoblja, drugdje obilje\u017eenog pobunama i revolucijama \u2013 Dubrovnik je u\u017eivao dru\u0161tvenu i politi\u010dku stabilnost, iznena\u0111uju\u0107u u naj\u0161irim europskim razmjerima.<\/p>\n\n\n\n
Nova knjiga Lovra Kun\u010devi\u0107a, Vrijeme Harmonije, u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, predstavlja poku\u0161aj da se objasni ta iznimna \u010dinjenica. To\u010dnije re\u010deno, ta knjiga je prvi sustavni poku\u0161aj da se ispitaju razlozi za odsutnost ozbiljnih dru\u0161tvenih i politi\u010dkih sukoba u Dubrova\u010dkoj Republici, po\u010dev\u0161i od sredine 14. stolje\u0107a do potresa 1667. godine. Naravno, vi\u0161estoljetna stabilnost Dubrovnika ne mo\u017ee se objasniti samo jednim razlogom: njezino obja\u0161njenje nu\u017eno je polikauzalno, jer je bila posljedica me\u0111udjelovanja \u010ditavog niza politi\u010dkih, socijalnih i gospodarskih faktora. Stoga se u Kun\u010devi\u0107evoj studiji analiziraju najrazli\u010ditiji aspekti dubrova\u010dke povijesti, od pomorstva i financija, preko dru\u0161tvenih struktura i Crkve, sve do institucija i politi\u010dkog mentaliteta. U svakom od tih podru\u010dja upozorava se na klju\u010dne faktore stabilnosti, odnosno na \u010dinjenice koje su ubla\u017eavale nezadovoljstvo, kanalizirale ga u prihvatljive oblike pona\u0161anja ili ote\u017eavale njegovu eskalaciju u otvoreno nasilje.<\/p>\n\n\n\n
Ova zanimljiva i inovativna studija sastoji se od pet poglavlja. U prvom Kun\u010devi\u0107 obja\u0161njava specifi\u010dnosti problema stabilnosti i daje opse\u017enu listu pobuna i protesta u starom Dubrovniku, koja potvr\u0111uje da se doista radilo o iznimno stabilnoj zajednici. Drugo poglavlje posve\u0107eno je analizi geopoliti\u010dkih i gospodarskih razloga stabilnosti. Ono ukazuje na stabiliziraju\u0107i u\u010dinak koji su imali faktori poput dubrova\u010dke neutralnosti i civilizacijske odijeljenosti od zale\u0111a, ali i gospodarskog prosperiteta ili pak masovne odsutnosti odraslih mu\u0161karaca zbog trgovine i pomorstva. Tre\u0107e poglavlje posve\u0107eno je neuralgi\u010dnom odnosu plemstva i puka. S jedne strane, ono ispituje razloge za (relativnu) discipliniranost i mirno\u0107u same plemi\u0107ke elite, upozoravaju\u0107i, na primjer, na njezinu izrazito trgova\u010dku prirodu i manjak privatne mo\u0107i zbog nedostatka veleposjeda i klijentelisti\u010dkih mre\u017ea. S druge strane, to poglavlje analizira razloge za poslu\u0161nost gra\u0111anstva i sitnog puka, upozoravaju\u0107i na faktore poput slabosti dubrova\u010dkih bratov\u0161tina, sna\u017enih veza s vlastelom i raznih mehanizama kojima je razvla\u0161tenima kompenzirana isklju\u010denost iz vlasti. Jednako tako, ovo poglavlje ispituje ulogu Crkve u stabiliziranju dubrova\u010dkog dru\u0161tva, analiziraju\u0107i mehanizme patricijske kontrole nad njom, ali i na\u010dine na koje je pridonosila legitimaciji poretka. \u010cetvrto poglavlje posve\u0107eno je institucijama i politi\u010dkoj kulturi Dubrovnika. S jedne strane, ono analizira tri temeljne politi\u010dke vrijednosti \u2013 kolektivizam, konzervativizam i ideal dru\u0161tvene harmonije \u2013 koje su \u201cpripitomljavale\u201d elitu i olak\u0161avale funkcioniranje sustava. S druge strane, ono ispituje institucionalne mehanizme povezane s tim vrijednostima, koji su osiguravali kolektivno vr\u0161enje vlasti, sprje\u010davali koncentraciju mo\u0107i ili prikrivali plemi\u0107ke sukobe od \u0161ire javnosti. Kona\u010dno, zaklju\u010dak ove studije rezimira rezultate i upozorava na njihovu relevantnost u \u0161irem kontekstu europske republikanske tradicije. Sve u svemu, ovo zanimljivom i \u010ditkom studijom Lovro Kun\u010devi\u0107 ukazao je na dosad zanemaren, a va\u017ean problem dubrova\u010dke povijesti. Obuhvatnom i komparativnom analizom ponudio je odgovor na zagonetku poznatog dubrova\u010dkog \u201esklada\u201c koji je, iznena\u0111uju\u0107e u europskim razmjerima, trajao stolje\u0107ima. Kona\u010dno i mo\u017eda najva\u017enije, time je ukazao na jo\u0161 jednu posebnost Dubrovnika, na jo\u0161 jednu specifi\u010dnost u njegovom bogatom povijesnom identitetu.<\/p>\n\n\n\n