“Samoupravljanje danas ne da ne predstavlja legitimnu opciju za organizaciju politi\u010dko-ekonomskih odnosa, ve\u0107 je potpuno eliminirano i iz povijesnog prou\u010davanja Jugoslavije koja se na njemu upravo zasnivala.”<\/p>\n\n\n\n
—<\/p>\n\n\n\n
“Povijest dominantnih interpretacija jugoslavenskog radni\u010dkog samoupravljanja do\u017eivjela je nebrojene transformacije u proteklim desetlje\u0107ima, a za politologe, sociologe i ekonomiste diljem svijeta, jugoslavensko samoupravljanje neko\u0107 je bilo iznimno atraktivna tema. Dapa\u010de, socijalisti\u010dka Jugoslavija je dugo vremena bila pri\u010da o uspjehu, a tek su kriza 1980-ih i krvavi raspad zemlje uni\u0161tili nade koje su mnogi socijalisti diljem svijeta polagali u jugoslavenski model. No \u010dak su se i pozicije onih manje sklonih Jugoslaviji znatno razlikovale od kritika koje dominiraju u dana\u0161nje vrijeme. Primjerice, nekada je prili\u010dno veliku popularnost imala teza prema kojoj je problem samoupravljanja u tome \u0161to daje preveliku mo\u0107 radnicima, a \u0161to navodno sputava racionalno raspolaganje dru\u0161tvenim resursima. Tek kasnije, sukladno rastu popularnosti tzv. totalitarne paradigme, stvar je izokrenuta naopa\u010dke, pa se po\u010dinje tvrditi da nikakvog radni\u010dkog samoupravljanja tu nikada bilo nije. Vlast radnika u poduze\u0107ima po\u010dela se tretirati kao dimna zavjesa za prikrivanje \u201ctotalitarne\u201d prirode jugoslavenske dr\u017eave.”<\/p>\n\n\n\n
—<\/p>\n\n\n\n
Cijeli \u010dlanak dostupan je na poveznici:<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n