{"id":20955,"date":"2020-05-13T12:50:21","date_gmt":"2020-05-13T12:50:21","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=20955"},"modified":"2020-05-18T14:45:24","modified_gmt":"2020-05-18T14:45:24","slug":"azem-kozar-primitivni-vokabular-mrznje-andreja-rodinisa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=20955","title":{"rendered":"Azem Ko\u017ear – Primitivni vokabular mr\u017enje Andreja Rodinisa"},"content":{"rendered":"

PRIMITIVNI VOKABULAR MR\u017dNJE ANDREJA RODINISA<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Iako sam u po\u010detku imao bar neku nadu da polemiziram sa iole razumnom osobom, novi pamflet Andreja Rodinisa \u201eAzem Ko\u017ear i istina\u201c,<\/strong> objavljen na ovom portalu 4. 05. 2020. je, na\u017ealost, pokopao sve te moje iluzije i pokazao sve moje zablude o ovom tekstopiscu<\/strong>. Umjesto polemi\u010dnog teksta, po sistemu \u201eti ka\u017ee\u0161\/pi\u0161e\u0161\/smatra\u0161\/konstatira\u0161\/navodi\u0161\/tvrdi\u0161, itd\u201c da je to i to tako i tako, a \u201eja smatram da to nije tako\u201c iz tog i tog razloga (koliko i kakvih god da je razloga), Rodinis je posegnuo za primitivnim vokabularom mr\u017enje<\/strong>, koji je iz polemike u polemiku sve vulgarniji i otrovniji, otvoreno makijavelisti\u010dki, u funkciji ostvarenja cilja kojem je te\u017eio i njegov uzor i u\u010ditelj. Zbog toga se ponovo postavlja razumno pitanje: ima li<\/strong> se smisla ogla\u0161avati<\/strong> na sve te izlive mr\u017enje, na krupne uvrede te na beskrupulozne i primitivne u mnogo \u010demu i ogavne kvalifikacije?<\/p>\n

Moj stav je bio i ostao: da ima potrebe i smisla,<\/strong> ali u ovom slu\u010daju samo i isklju\u010divo \u010ditateljstva radi<\/strong> (kome se i obra\u0107am), ali ama ba\u0161 nikako zbog neke polemike sa ovim krajnje zlonamjernim, a uz to jo\u0161 i o\u010dito neobrazovanim i neodgojenim tekstopiscem serije pamfleta u imenu Andreja Rodinisa.<\/p>\n

Sve \u0161to je tekstopisac Rodinis od samog po\u010detka, a bez ikakvog povoda s moje strane, problematizirao u mojim radovima usmjereno je na diskreditaciju li\u010dnosti i djela<\/strong>,\u00a0 u po\u010detku podlo i oprezno a potom sve agresivnije, otvorenije i primitivnije. Po\u010deo je od osporavanja navodno \u201eapologetskog\u201c prikaza skripte Uvod u historiju<\/em>, preko na svoj na\u010din predstavljene polemike sa S. Jalimamom, a zavr\u0161io sa na\u0161im neslaganjima o sastavu Arhivskog vije\u0107a BiH koja je objavio u svom radu iz 2010. godine. \u201ePregazio\u201c je preko mojih historiografskih i arhivisti\u010dkih ud\u017ebeni\u010dkih izdanja, desetlje\u0107ima stvaranih, bez nekih posebnih uzora i urneka, nastoje\u0107i da sve to obezvrijedi ili bar relativizira. Pored obilja izri\u010ditih uglavnom neargumentiranih negiranja i osporavanja,<\/strong> slu\u017ei se i insinuacijama, tipa \u201esmatrao sam, zaklju\u010dio sam\u201c da bi ne\u0161to moglo biti tako i tako, samo zato da bi imao neki povod za diskreditacije i negacije razli\u010dite vrste. Ni \u0161tamparske gre\u0161ke nije propustio da istakne i \u201eemeritusa iz bosanskog ocijeni \u010distom jedinicom\u201c. (A ako ja sumljam<\/strong> Rodinis skre\u010de <\/strong>pozornost). Zanemaruje, minimizira i negira stajali\u0161ta o mom doprinosu razvoju historiografije i arhivistike obznanjenim u autorskim prilozima istaknutih arhivista i histori\u010dara iz 2011. godine, spo\u010ditavaju\u0107i mi da se zaklanjam iza toga, sve u smislu da te nau\u010dne autoritete zloupotrebljavam. A ja se zbog toga ne gordim, ne likujem, ne \u201ezaklanjam se\u201c kako to Rodinis zlonamjerno u svakom svom pamfletu konstatira nastoje\u0107i da me konfrotira sa kolegama i strukom, ve\u0107 jednostavno i primjereno, iz li\u010dnog uvjerenja,<\/strong> konstatiram da sam ponosan na svoj doprinos razvoju historiografije i arhivistike.<\/strong> Kada npr. konstatiram da bi svakom arhivisti trebala da imponira \u010dinjenica da je Arhivistika po prvi put uvedena u univerzitetske programe kao zasebna nau\u010dna disciplina, ne samo u Tuzli, Rodinis to do\u017eivljava kao svoj te\u017eak poraz. Ko to u ovom, ali i mnogim drugim pitanjima iz polemike, nastoji da nametne svoje mi\u0161ljenje drugima? O\u010dito je to Rodinis. Neosporna je \u010dinjenica osje\u0107aja zadovoljstva i li\u010dne satisfakcije kada se za svoj rad i doprinos dobije priznanje od institucija i asocijacija struke i nauke kojima se pripada, pa je i meni, normalno, \u010dast da je to slu\u010daj i sa mojim radom (uzgred: vi\u0161e me\u0111unarodnih i doma\u0107ih priznanja), ali to nije bio moj motiv, ili, ama ba\u0161 nikako i nikada nije bio moj jedini motiv. Ja jednostavno volim ono \u0161to radim, kao \u0161kolovani pedagog i histori\u010dar susreo sam se i sa arhivistikom, koju sam na najbolji mogu\u0107i na\u010din u na\u0161oj sredini nastojao povezati sa historijom, u svrhu afirmacije i jedne i druge. Koliko sam u tome uspio neka sude<\/strong> oni koji se tim rezultatima slu\u017ee, ili bar za njih znaju u izvornom sadr\u017eaju, a ne po dezinformacijama<\/strong> koje \u0161iri zlonamjerni mr\u017enjom natopljeni<\/strong> Andrej Rodinis.<\/p>\n

Pitanja neobrazovanosti i neznanja, koja se manifestiraju i kroz nivo kompetentnosti za svaku stru\u010dnu i nau\u010dnu raspravu, za mr\u017enjom natopljenog Rodinisa nisu ni signal a kamoli razlog \u00a0za oprez u kvalifikacijama pitanja suptilne stru\u010dno-nau\u010dne prirode. Primjer prvi.<\/strong> Ne znaju\u0107i, ili ne \u017eele\u0107i da zna, \u0161ta sve podrazumijeva pojam vjerodostojan dokument, da izme\u0111u ostalog mora biti protokoliran i\/ili ovjeren bar potpisom autora \u2013 odnosno odgovorne osobe, \u0161to je u arhivskim propisima i standardima jasno definirano, on studentske bilje\u0161ke sa predavanja (sude\u0107i po naznakama sa predavanja dr. \u0106irkovi\u0107a, mada te \u201enaznake\u201c meni nisu bile dostupne), neovjerene od ustanove ili autora, neprotokolirane i sl. smatra autorskim i vjerodostojnim izvorom. Tek je u zadnjem pamfletu donekle relativizirao<\/strong> njihovu vjerodostojnost<\/strong> nazivaju\u0107i ih \u201eto \u0161to su studenti nazvali predavanjima dr. \u0106irkovi\u0107a\u201c. To je Rodinis morao znati po svom arhivisti\u010dkom obrazovanju, ali i po historijsko-metodolo\u0161kom da je imao u rukama radove Grossove, \u0110ur\u0111eva, Mitrovi\u0107a i dr., pa i taj Uvod<\/em> u historiju.<\/em> Da bi mu dojam o svim tim pomenutim studentskim bilje\u0161kama bio potpuniji, mogu mu dostaviti i bilje\u0161ke studenata sa sarajevskog (mogu\u0107e dr. \u0110ur\u0111eva) i sa pri\u0161tinskog (zasigurno dr. Hrabaka koje sam ja bilje\u017eio i sre\u0111ivao) fakulteta. Dakle, iz \u010distog neznanja, ili zle namjere, Rodinis bilje\u0161ke studenata sa predavanja profesora, koje su vjerovatno dopunjavane iz generacije u generaciju, smatra skriptom,<\/strong> \u0161to podrazumijeva da je tekst autoriziran i odobren za kori\u0161tenje (kao neka vrsta internog ud\u017ebenika) od strane nadle\u017enog organa fakulteta\/univerziteta. Sasvim je jasno, izme\u0111u ostaloga i iz navoda iz zadnjeg pamfleta, da to nije slu\u010daj, tj. da to nisu skripte ve\u0107 neautorizirane bilje\u0161ke studenata,<\/strong> te da je s toga Rodinis bezbroj puta pogre\u0161no<\/strong> koristio rije\u010d skripta,<\/strong> \u0161to je po\u010detak i okosnica svih njegovih insinuacija na ovu temu. Naravou\u010denije: na imaginarnim osnovama ne mogu se praviti ozbiljne konstrukcije, ina\u010de \u0107e se uru\u0161iti kao kula od karata.<\/p>\n

Primjer drugi.<\/strong> Ne razumijevaju\u0107i, ili zlurado karikiraju\u0107i, odre\u0111enje pojma \u201earhivski fond\u201c,<\/strong> Rodinis konstatira da je \u201es tugom (te\u0161ko je i zamisliti kolika ga je tuga obuzela \u2013 nap. A. K.) spoznao da je jedan povjesni\u010dar, koji se nije bavio arhivistikom, jo\u0161 sredinom sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a BOLJE<\/em> objasnio jedan osnovni arhivisti\u010dki termin, nego \u0161to \u0107e to cijelih dvadeset godina poslije uraditi dugogodi\u0161nji direktor tuzlanskog arhiva\u201c, navode\u0107i i jedan i drugi tekst. Kada sam mu odgovorio da je moje odre\u0111enje ovog arhivisti\u010dkog termina \u201esadr\u017eajno i terminolo\u0161ki preciznije i ta\u010dnije\u201c<\/strong> i da se ne mo\u017ee pozivati na autorstvo teksta \u201ena osnovu nekih bilje\u0161ki sa predavanja dr. \u0106irkovi\u0107a\u201c, onda je on, \u0161to treba primijetiti, zna\u010dajno apstinirao <\/strong>od obje nazna\u010dene konstatacije (o autorstvu i o arhivskom fondu) i konstatirao: \u201eI kako me, kada ka\u017eem da nije u stanju ni termin arhivski fond objasniti bolje nego \u0161to je to u\u010dinjeno u onomu ‘\u0161to su studenti nazvali predavanjima dr \u0106irkovi\u0107a’<\/strong> pedagog i ‘nau\u010dnik’ Ko\u017ear diskvalificira?\u201c Dakle, vi\u0161e se ne poziva na skriptu ve\u0107 na \u201eono \u0161to su studenti nazvali predavanjima dr. \u0106irkovi\u0107a\u201c, niti vi\u0161e tvrdi da je \u0106irkovi\u0107 \u201eBOLJE\u201c<\/em> objasnio termin arhivski fond, ve\u0107 se od nje, ne komentiraju\u0107i moju konstataciju o tome,\u00a0 odmi\u010de konstatacijom da \u00a0\u201enisam u stanju ni termin arhivski fond objasniti bolje nego \u0161to je to u\u010dinjeno u onomu \u201e\u0161to su studenti nazvali predavanjima dr \u0106irkovi\u0107a\u201c. Naravno, da je Rodinis bio dobronamjeran mogao je u mojim knjigama prona\u0107i puno toga \u0161to sa \u0161ireg stanovi\u0161ta obja\u0161njava ovaj ali i mnoge druge arhivisti\u010dke pojmove, ali o\u010dito da nije. Dakle, ni ova Rodinisova usporedba, ni kod njega samog nije izdr\u017eala kriterij objektivnosti<\/strong>, ali je za njega od koristi utoliko \u0161to je bar dijelom shvatio u \u010demu je sve pretjerao.<\/p>\n

Svojom bahato\u0161\u0107u, brutalno\u0161\u0107u i oholo\u0161\u0107u<\/strong>, koje su konstantno iskazivane sve \u017ee\u0161\u0107im jezikom mr\u017enje, Rodinisovo pona\u0161anje ostavlja mjesta konstataciji da se radi o osobi sa nekim propustima u odgoju, ili, pak, o ostra\u0161\u0107enom mrzitelju mene li\u010dno, ali i vi\u0161e osoba iz, uslovno re\u010deno, tuzlanske \u0161kole historiografije i arhivistike. Ipak, \u017eelim vjerovati da je u pitanju ovo drugo, kao manje zlo. Naime, u svakom mom odgovoru (tj. u odbrani, jer me iz \u010dista mira napada), upozoravao sam ga na mr\u017enju koju iskazuje, tra\u017ee\u0107i da se pona\u0161a normalno, da se ne inatimo i ne vrije\u0111amo, ve\u0107 da raspravljamo. Ali to nije pomoglo, mr\u017enju nikada nije negirao<\/strong> i uporno me tjerao na jezik uvreda, tako da nisam uvijek mogao izbje\u0107i tu vrstu isku\u0161enja, \u0161to meni zaista nije svojstveno. Zadnji njegov tekst je pre\u0161ao svaku mjeru tolerancije. Izme\u0111u ostaloga tu je zajedljivi vokabular mr\u017enje<\/strong> tipa: gadarija, blebetanje, glupo, bestidno, odvratno, hojratluk, trabunjanje, hajvani itd., bezbroj prosta\u010dkih i uvredljivih kvalifikacija. A svaku mr\u017enju treba lije\u010diti, ili je bar unekoliko obuzdavati kako bi protok vremena u\u010dinio svoje, ostaviti je da preno\u0107i, jer je po onoj narodnoj \u201epametnije jutro od no\u0107i\u201c. Koliko li bi onda Rodinisu trebalo no\u0107i i jutara, bar za sada nije mogu\u0107e predvidjeti.<\/p>\n

Cjelovit odgovor<\/strong> na najnoviji Rodinisov pamflet, zahtijevao bi puno vremena i prostora. Umjesto toga ukazat \u0107u samo na nekoliko njegovih, nazovimo ih, zlonamjernih i neumjesnih<\/strong> konstatacija.<\/strong><\/p>\n

Rodinis osporava<\/strong> moja razumijevanja njegovih (i Jalimamovih) stajali\u0161ta o ud\u017ebeniku<\/strong> Pomo\u0107ne historijske nauke<\/em>, tvrde\u0107i da ga nije nazvao besmislenim, ve\u0107 da sam takav zaklju\u010dak ja izvukao satiru\u0107i se od napora da mu to uguram u tekst. Odgovaram da nisam nigdje napisao da ga je \u201enazvao besmislenim\u201c, niti je on to napisao, ve\u0107 sam naveo da ga smatra (tretira) besmislenim,<\/strong> \u0161to sam, razumljivo, osporavao. Me\u0111utim, po\u0161to on takav<\/strong> zaklju\u010dak negira, \u010dak se i ljuti<\/strong>, ja nemam nikakvog razloga da se oko toga sporim, da mu bilo \u0161ta tako \u201euguravam u tekst\u201c – \u00a0i mirna Bosna!<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de Rodinisove polemike o ud\u017ebeniku<\/strong> Pomo\u0107ne historijske znanosti i Arhivistika,<\/em> ta\u010dno je, na\u017ealost, da ga on smatra pro\u0161irenim izdanjem ud\u017ebenika Pomo\u0107ne historijske nauke<\/em> iz 2003,<\/em> da kritizira \u201eapologetski prikaz\u201c\u00a0 i stajali\u0161te prikaziva\u010da \u0161to ga nije tretirao kao drugo izdanje, a posebno mu smeta konstatacija da je u njemu \u201epo prvi put u ovoj formi obra\u0111ena Arhivistika kao fundamentalna znanost za historijska istra\u017eivanja\u201c<\/strong> (Rodinis navodi samo prvi dio ovog citata \u2013 primj. A. K.), smatraju\u0107i da je to prvi uradio Stjepan Antoljak davne 1971. godine, te da se radi o \u201epopabir\u010denom gradivu iz 1977.\u201c Dakle, ovaj ud\u017ebenik nije nikakvo drugo izdanje nekog prethodnog \u0161to potvr\u0111uju naznake autora u Predgovoru<\/em>, da li je \u201eapologetski\u201c prikazan neka svako sam procijeni, ja smatram da je primjeren, a ta\u010dno je i da je \u201eu skladu sa zahtjevima visoko\u0161kolskih nastavnih programa (…) po prvi put u ovoj formi obra\u0111ena Arhivistika kao fundamentalna znanost za historijska istra\u017eivanja\u201c, tako \u0161to je drugi dio ovog ud\u017ebenika \u201eposve\u0107en Arhivistici kao samostalnoj nau\u010dnoj disciplini\u201c (citirano prema Predgovoru<\/em>).\u00a0 A \u0161to se \u201epopabir\u010denja\u201c ti\u010de i kori\u0161tenja Priru\u010dnika iz arhivistike<\/em> iz 1977. o tome sam jasno iznio svoj stav, koji je sasvim razumljiv i o tome se nema \u0161ta polemizirati. Ono \u0161to u polemici do sada nije re\u010deno<\/strong> je \u010dinjenica da je Stjepan Antoljak napisao univerzitetski ud\u017ebenik Pomo\u0107ne istorijske nauke, <\/em>Kraljevo, 1971, u kojem je Arhivistika obra\u0111ena na pedesetak stranica, \u0161to je, koliko je meni poznato, do tada prvi put ura\u0111eno na ovaj na\u010din na onda\u0161njem srpskohrvatskom jezi\u010dkom podru\u010dju. Na tu \u010dinjenicu je ukazano u Predgovoru<\/em> ud\u017ebenika. Naznake \u201epo prvi put\u201c za Antoljakov ud\u017ebenik, i \u201epo prvi put\u201c<\/strong> za moj ud\u017ebenik (u kojem je napravljena ograda \u201eako se izuzme knjiga Stjepana Antoljaka\u201c) su ta\u010dne<\/strong> i za neupu\u0107ene (i zlonamjerne) na prvi pogled mogu izgledati suprostavljeno \u2013 isklju\u010divati jedna drugu, onako kako to i Rodinis zaklju\u010duje, tj. mo\u017ee se postaviti pitanje: kako mo\u017ee biti prvi put 2004, kad je prvi put bilo 1971. godine? Me\u0111utim, su\u0161tinski one su i jedna i druga apsolutno ta\u010dne. Prvo zbog toga \u0161to se radi o ud\u017ebenicima prilago\u0111enim konkrentnim univerzitetskim planovima i programima: u prvom slu\u010daju se radi o izu\u010davanju Arhivistike kao pomo\u0107ne historijske nauke u okviru tako oblikovanog programa (nastavnog predmeta) na \u0161irem \u2013 ne samo bh prostoru, dok se u drugom slu\u010daju Arhivistika izu\u010dava kao zasebna nau\u010dna disciplina, ne samo kao pomo\u0107na historijska nauka, u okviru nastavnog predmeta Pomo\u0107ne historijske nauke i Arhivistika, <\/em>a \u0161to je od posebnog zna\u010daja jer se po prvi put (misli se na Bosnu i Hercegovinu \u2013 jer 2004. iz poznatih razloga niko nije razmi\u0161ljao o nekoj Jugoslaviji i o nekom srpskohrvatskom jezi\u010dkom podru\u010dju) u univerzitetske programe uvodi Arhivistika kao zasebna nau\u010dna<\/strong> disciplina<\/strong>. Ti programi su, osim Tuzle, postojali na odgovaraju\u0107im studijima univerziteta u Biha\u0107u i Mostaru. Ubrzo iza toga novim nastavnim planovima Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli, Arhivistika<\/em> je izu\u010davana kao obavezni dvosemestralni nastavni predmet<\/strong>, a jedno vrijeme i izborni nastavni predmeti Arhivska praksa I i Arhivska praksa II.<\/em> Ove inovacije imale su uticaja i na druge bosanskohercegova\u010dke univerzitetske programe. Dakle, su\u0161tina je u tome da je Arhivistika<\/em> kao zasebna nau\u010dna disciplina po prvi put uvedena u univerzitetske programe i da je po prvi put za takav program napisan ovaj ud\u017ebenik. Koliko je to korisno ili, pak, \u0161tetno za arhive, arhiviste i Arhivistiku<\/em>, neka procijeni stru\u010dna i \u0161ira javnost. Naravno i Rodinis ima pravo na svoje mi\u0161ljenje. Ja sam tim rezultatima veoma zadovoljan.<\/strong> Razumljivo, o\u010dekujem da se arhivistika razvija, da nastanu novi i bolji arhivisti\u010dki ud\u017ebenici, studije i radovi svake vrste, sli\u010dno onome kako se ova struka i nauka razvija u susjednoj Republici Hrvatskoj.<\/p>\n

U svom najnovijem pamfletu Rodinis konstatira \u201eAzem Ko\u017ear nastavlja vrije\u0111ati inteligenciju<\/strong> \u010ditatelja<\/strong> portala historiografija.hr, skre\u010du\u0107i<\/strong> svim raspolo\u017eivim sredstvima pozornost s \u010dinjenice da je u svoja tri ud\u017ebenika prepisivao gradivo, tj. plagirao\u201c.\u00a0 Ova konstatacija je, upravo, vrije\u0111anje inteligencije \u010ditatelja a ne moja obja\u0161njenja<\/strong> Rodinisovih podvala<\/strong>, jer valjda \u010ditatelji imaju pravo na sopstveno prosu\u0111ivanje \u2013 kako god i kojim god \u010dinjenicama da se rukovode, a ne da im se po svaku cijenu poku\u0161avaju nametnuti svoja stajali\u0161ta kako to Rodinis \u010dini. U konkrentnom slu\u010daju Rodinis iz \u010dista mira optu\u017euje a ja se samo branim, a \u010ditatelji neka stvaraju svoj dojam o tome. A \u0161to se optu\u017ebi o prepisivanju i plagiranju ti\u010de, nekada navodi tri a nekada \u010detiri ud\u017ebenika, jasno sam ranije odgovorio: ne radi se o prepisivanju ve\u0107 o interpretaciji<\/strong> sadr\u017eaja u skladu sa nastavnim programom, \u0161to i jeste osnovna osobenost i svrha svakog ud\u017ebenika. U ud\u017ebeniku se predstavljaju nau\u010dni dometi<\/strong>, ne samo autora niti nu\u017eno autora ud\u017ebenika, ve\u0107 dometi nau\u010dnika iz odre\u0111ene nau\u010dne oblasti.\u00a0 Uostalom, neka Rodinis napi\u0161e bolje ud\u017ebenike, neka bilo ko to uradi, bit \u0107e mi zadovoljstvo, jer je time sama pojava prvih (prethodnih) ud\u017ebenika polu\u010dila odgovaraju\u0107i rezultat. Ni\u0161ta nije, ne mora a i ne mo\u017ee biti savr\u0161eno, bezgre\u0161no, idealno, ve\u0107 je sve podlo\u017eno promjenama u skladu sa dinamikom razvoja odre\u0111ene nau\u010dne discipline i dru\u0161tva u cjelini. Primjera radi Branislav \u0110ur\u0111ev<\/strong> je bio neprikosnoveni autoritet (uz sve polemike sa Mirjanom Gross) za metodologiju historiografskih istra\u017eivanja \u2013 bar u BiH. Me\u0111utim, neka njegova stajali\u0161ta koja se naslanjaju na poimanje historijskih izvora, njihovo kori\u0161tenje te unutarnju i vanjsku kritiku, postala su nedostatna, jer se pojam historijskih izvora promijenio (\u0161to se itekako ti\u010de i arhivistike i historije) a to podrazumijeva i nove opservacije u njihovom kori\u0161tenju, tako da nama treba neki novi Branislav \u0110ur\u0111ev. (O tome sam podnio izlaganje na nau\u010dnom skupu o B. \u0110ur\u0111evu koji je organizirala ANU BiH). U kontekstu toga iznio sam i stav o mojim ud\u017ebenicima<\/strong>: kada bi ih sada pisao (poslije 15 do 20 godina) puno toga bi bilo druga\u010dije i potpunije. I to je tako za svakoga ko se iole bavi naukom, ili bar pravilno shvata nauku. Sude\u0107i po Rodinisovim pisanijama jedino je on nepogre\u0161iv!<\/p>\n

Rodinis dalje, na istom mjestu \u2013 u uvodniku svoga pamfleta, navodi<\/strong>: \u201eOvoga puta, poku\u0161ao je obogatiti svoj pljuva\u010dki izri\u010daj<\/strong> (npr. \u201e\u0161i\u0107ard\u017eijske tvrdnje\u201c, nekakva \u201efeniksovska\u201c prestrojavanja i sl.), dok na moje u prethodnome tekstu iskazano iznena\u0111enje spram vrije\u0111anja sladostrasno veli da je rije\u010d o ‘istinitim konstatacijama’. U takve konstatacije jednoga emeritusa, \u010dija je raja nedavno samu sebe proglasila Akademicima, spada i konstatacija da sam ga \u201eogovarao (prema mojim saznanjima) u ‘alkoholiziranim grupicama’. Prema tome, kada Ko\u017ear ima neka saznanja to se automatski ima smatrati istinitim konstatacijama?! No, upravo zbog deklarativne istinoljubivosti, njegova nema\u0161tovito naslovljena gadarija<\/strong> zahtijeva odgovor: Najmanje pet puta naziva me la\u017eljivcem<\/strong> (\u201ela\u017ee\u201c, \u201evrije\u0111a la\u017eima\u201c, bezo\u010dno la\u017ee\u201c, bezo\u010dno la\u017ee\u201c, \u201eo\u010dito da la\u017ee\u0161\u201c)\u201c. Pa da krenemo redom.<\/p>\n

Ako su moje konstatacije \u201e\u0161i\u0107ard\u017eijske konstatacije\u201c i \u201efeniksovska\u201c prestrojavanja<\/strong>, nekakav pljuva\u010dki izri\u010daj, \u0161ta su to onda Rodinisove kvalifikacije tipa \u201egadarija\u201c<\/strong> koje na ovom istom mjestu, par redaka ispod, navodi? O\u010dito je Rodinis izgubio kompas<\/strong>, \u0161to se jedino njegovom mr\u017enjom<\/strong> mo\u017ee objasniti, na\u017ealost.<\/p>\n

\u0160to se navoda o vrije\u0111anju<\/strong> ti\u010de, odgovorio sam da to \u0161to sam napisao ne smatram uvredama, mislim na to \u0161to se izgleda ti\u010de (on bledunjav neutralnoga pogleda, ja sam vjerovatno malo manje bledunjav i mo\u017eda o\u0161trijeg pogleda) i to ne smatram uvredom<\/strong>. Time sam jednostavno iskazao iznena\u0111enje kako se u takvom, na prvi pogled dobro\u0107udnom liku koji \u201enikome zla ne misli\u201c, skriva osoba sa toliko mr\u017enje. A da mu je mr\u017enja motiv polemike<\/strong>, ponavljam, i pored upozorenja nije nikada negirao, na\u017ealost. A za naznaku da me \u201eogovarao (prema mojim saznanjima) u ‘alkoholiziranim grupicama’\u201c ponudio sam i mogu\u0107nost provjere<\/strong>. Iz ovoga Rodinis izvla\u010di, nesuvislo, zaklju\u010dak<\/strong> \u201ekada Ko\u017ear ima neka saznanja to se automatski ima smatrati istinitim konstatacijama<\/strong>\u201c. Ako ja i smatram tu konstataciju istinitom, to ne zna\u010di da se ona \u201eautomatski\u201c i imperativno ima takvom smatrati. Ja to nigdje nisam napisao, mada je evidentno da je i Rodinisu jasno da se radi o istini. Normalnom \u010dovjeku je nelagodno da je poznavao takve osobe a kamoli da o tome vodi neku raspravu. No, Rodinis na osnovu svojih tuma\u010denja svega toga dolazi do konstatacije da zbog moje \u201edeklarativne istinoljubivosti\u201c<\/strong> i \u201enema\u0161tovito naslovljena gadarija\u201c pi\u0161e ovaj pamflet kao odgovor.\u00a0 Da li se radi o mojoj deklarativnoj istinoljubivosti neka procijene drugi, mada sam siguran da ja ni\u0161ta ne radim reda radi, ve\u0107 iz li\u010dnog ubje\u0111enja. Dakle, ne radi se o mojoj \u201edeklarativnoj istinoljubivosti\u201c, \u0161ta god da Rodinis pod tim podrazumijeva, ve\u0107 o iskrenoj potrebi da se istinom ospori neistina<\/strong>. A \u0161to se ti\u010de \u201enema\u0161tovito naslovljena gadarija\u201c,<\/strong> kako \u010ditateljima predstavlja moj tekst, i nema potrebe za nekim komentarom. Ovo je zaista velika uvreda i beznade\u017eno moralno<\/strong> posrnu\u0107e tekstopisca<\/strong>. Sam se tamo \u201eugurao\u201c i niko ga otuda ne mo\u017ee izbaviti. Iako sam toga bio svjestan od samog po\u010detka, pa mu na to povremeno i ukazivao,\u00a0 \u0161to on nije \u201e\u0161tovao\u201c, ipak je najbolje da je \u201esam pao, sam se ubio\u201c.<\/strong><\/p>\n

Rodinis dalje ciljano, u jednoj umetnutoj re\u010denici, daje informaciju da je navodno moja \u201eraja nedavno samu sebe proglasila Akademicima<\/strong>\u201c, daju\u0107i dodatna obja\u0161njenja u fusnoti i upu\u0107uju\u0107i \u010ditaoce na \u0161ire informacije. Dakle, opet bez ikakvog povoda, ne\u0161to \u201e\u010da\u010dka\u201c i nastoji da otvori novi front nesporazuma, osporavanja, negiranja, vrije\u0111anja i polemiziranja, \u0161to nije te\u0161ko zaklju\u010diti iz njegove napomene \u201eima se \u0161ta vidjeti i \u010duti\u201c. Pregledao sam nazna\u010denu adresu ali ne i snimku lokalne televizije. Nemam potrebu da komentiram nazna\u010deno, iako je nedostatno, ve\u0107 samo, istine radi, mogu da konstatiram da je Akademija dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih nauka uredno registrirana kao udru\u017eenje gra\u0111ana 2016. godine,<\/strong> a radi ostvarenja Statutom nazna\u010denih djelatnosti. Ima nekoliko redovnih i vi\u0161e desetina aktivnih \u010dlanova. Ima svoje Statutom predvi\u0111ene organe. Organizator je i\/ili suorganizator nau\u010dnih skupova, \u010diji se rezultati objavljuju u zbornicima radova a izdaje i \u010dasopis. Njeno osnivanje i postojanje nije neki kuriozitet, jer akademija ove vrste ima na desetine \u0161irom Bosne i Hercegovine. Radi u skladu sa propisima i mogu\u0107nostima, finansijskim prije svega, a kako radi neka cijene njeni organi, \u010dlanstvo, finansijeri projekata i \u0161ira bosanskohercegova\u010dka javnost. O njoj vi\u0161e ne\u0107emo polemizirati, jer ja nisam ovla\u0161teni predstavnik, jedino mo\u017eemo, ako to Rodinisa interesira, o Dru\u0161tvu histori\u010dara Tuzla,<\/strong> \u010diji sam predsjednik, koje djeluje od 2002. godine, izdaje svoj \u010dasopis, organizira nau\u010dne skupove i izdaje zbornike radova sa istih, o \u010demu ima obilje informacija u elektronskim medijima. Neka i to Rodinis pregleda i neka procijeni mo\u017ee li se za \u0161ta \u201ezaka\u010diti\u201c.<\/strong><\/p>\n

Odgovore za\u0161to sam Rodinisa vi\u0161e puta nazvao la\u017eljivcem<\/strong>, ve\u0107 sam, dijelom ili u cjelosti, dao u ovom tekstu. One zaista stoje, mada su, priznajem, grube, te\u0161ka srca sam ih koristio,<\/strong> ali \u0161ta da radim, kako sam ranije napisao \u201eobmana je isuvi\u0161e blaga rije\u010d za neke njegove kvalifikacije\u201c.<\/strong><\/p>\n

I da razjasnimo pitanje Rodinisovog isticanja da sam Vrhbosansku nadbiskupiju nazvao<\/strong> mitropolijom,<\/strong> te mitropolijom Hrvata<\/strong> (ud\u017ebenik Historija Bosne i Hercegovine<\/em>), nazvao podmetanjem i izvla\u010denjem iz konteksta. Naime, u tom ud\u017ebeniku, str. 209-211, govori se ukratko (ovo je ud\u017ebenik za nehistori\u010dare, dakle za reduciran program iz historije BiH \u2013 nap. A. K.) o kulturno-prosvjetnim i vjerskim prilikanama u monarhisti\u010dkoj Jugoslaviji: o islamskoj vjerskoj zajednici, srpskoj pravoslavnoj crkvi i o katoli\u010dkoj crkvi u BiH. Svakoj od njih posve\u0107eno je po jedan do tri pasusa teksta. Nakon pasusa o Srpskoj pravoslavnoj crkvi (u kojem se govori o \u010detiri mitropolije i njihovom ujedinjenju u Srpsku patrijar\u0161iju), sljede\u0107a dva pasusa posve\u0107ena su Katoli\u010dkoj crkvi u BiH. \u00a0U prvom i dijelu drugog \u00a0psususa doslovce stoji: \u201eKatoli\u010dka crkva u Bosni i Hercegovini bila je organizirana u Vrhbosanskom nadbiskupijskom ordinarijatu, biskupskim ordinarijatima Mostara i Banja Luke, odnosno provincijalatima \u2013 Bosanskom i Hercegova\u010dkom. Sarajevska mitropolija je sve to<\/strong> objedinjavala, kao jedna od \u010detiri mitropolije Hrvata <\/strong>(podvukao A. K.). Brojala je 413 sve\u0107enika i 537 redovnica u ukupno 214 \u017eupa.<\/p>\n

Stav katoli\u010dke crkve prema dr\u017eavi bio je prili\u010dno rezerviran. Ta neuskla\u0111enost odnosa prema dr\u017eavnoj vlasti\u00a0 bitno je utjecala na sadr\u017eaje i tokove djelatnosti ove organizacije u cjelini.\u201c (Slijedi nastavak pasusa).<\/p>\n

Dakle, stoji \u010dinjenica da je termin mitropolija pogre\u0161no upotrijebljen<\/strong>, da je u pitanju o\u010diti lapsus,<\/strong> \u0161to se vidi iz prve (prethodne) i druge (naredne) re\u010denice ovog istog pasusa, a \u0161to ja nisam osporio kod Rodinisovog navo\u0111enja. Ali je svakome ko je iole razuman jasno da se ovdje radi o lapsusu. Dakle, kada ka\u017eem da mi podme\u0107e, mislim na podmetanje neznanja o tome \u0161ta je mitropolija a \u0161ta nadbiskupija, jer je iz teksta jasno da se govori o nadbiskupijama, a kada ka\u017eem da iz teksta izvla\u010di, jasno je da je izvukao jednu re\u010denicu iz sredine pasusa<\/strong> i tako o\u010diti lapsus tuma\u010di neznanjem, \u201egluparijom\u201c itd. Uostalom, brojne \u0161tamparske, pravopisne gre\u0161ke i ovakvi lapsusi koji su se autoru (i lektoru) potkrali, prepoznati su ubrzo po izlasku ud\u017ebenika iz \u0161tampe, te su potom ispravljene (podvu\u010dene) u tekstu ud\u017ebenika a zatim i od\u0161tampane i nalijepljene<\/strong> na unutarnju stranu zadnje korice ud\u017ebenika, tako da je u promet oti\u0161ao samo neznatan broj u po\u010detku distribuiranih primjeraka. Iako je mogu\u0107e, ipak je malo vjerovatno da je ba\u0161 od tih nekorigiranih primjeraka neki dosegao i do Rodinisa, \u0161to zna\u010di da je mogu\u0107e znao za ispravke. \u00a0Me\u0111utim, kad sve to ostavimo po strani, ja ne sporim \u0161to je Rodinis ukazao na ovu gre\u0161ku \u2013 lapsus, bez obzira \u0161to mi je i bila poznata, ali sporim \u0161to je glorificira i koristi<\/strong> za te\u0161ke kvalifikacije<\/strong>.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de Rodinisovih o\u010dekivanja polemike o sastavu i funkciji Arhivskog vije\u0107a BiH, \u201ejer trebamo biti zahvalni za svaku demonstraciju kozmi\u010dkih dimenzija njegove neupu\u0107enosti,<\/strong> neznanja i horjatluka<\/strong>\u201c(uvredljive konstatacije iz vokabulara mr\u017enje bez presedana), uvjeren sam da nema svrhe<\/strong> o tome deset godina kasnije polemizirati<\/strong>. Taj prijedlog ionako nije ni tretiran, kako to proizilazi iz Rodinisovih naznaka, te nije prouzro\u010dio nikakve posljedice. Kako sam i napisao Arhiv BiH i svaki arhiviski djelatnik imali su pravo na prijedlog o ovom i svakom drugom pitanju. Imao je to pravo i Rodinis i Azem Ko\u017ear (po Rodinisu s Filozofskog fakulteta \u2013 dakle, po njemu, izvan struke). To osporavanje s toga aspekta nije u redu, jer sam ja i tada itekako bio u struci, predavao Arhivistiku<\/em> i bio odgovoran nastavnik za realizaciju arhivske prakse studenata. Bio sam i \u010dlan vi\u0161e arhivisti\u010dkih udru\u017eenja. Dakle, pripadao sam i pripadam arhivistici. Posebno je pitanje razlika u viziji razvoja arhivske djelatnosti: ka etatizaciji ili demokratizaciji.<\/strong> Rodinis je uporno zastupao prvo a ja drugo stajali\u0161te. Moje stajali\u0161te se zasnivalo na shvatanjima arhivista, obznanjenog u vi\u0161e propisa i arhivisti\u010dkih radova, na toj Strategiji kulturnog razvoja koja je usmjerena na demokratizaciju cjelokupne kulture, i naravno na sopstvenim shvatanjima i razumijevanjima ove djelatnosti. Rodinis misli da to nije \u201eu\u010dinkovito\u201c, i koliko znam jedini se on o tome putem teksta javno deklarirao. I to nije problem. U \u010demu sam ja vidio problem kada se ti\u010de tog njegovog (ili Arhivovog) prijedloga, ve\u0107 sam napisao i nema potrebe da ponavljam<\/strong>. Rodinis i sam konstatira da po pitanju sastava Arhivskog vije\u0107a struka gubi u odnosu na dr\u017eavu, a da li je to rezultat 1:8, 3:9 ili 0:12, za mene je sasvim nebitno. Uostalom, bilo je kudikamo va\u017enijih pitanja struke o kojima su arhivisti trebali raspravljati, ali to Rodinisa nije interesiralo, vjerovatno smatraju\u0107i da to za njega nije profitabilno. Me\u0111utim, u ovom i drugim prilozima, Rodinis svjesno marginalizira<\/strong> napore Dru\u0161tva arhivskih radnika BiH, valjda zato \u0161to sam ja u tom periodu bio predsjednik, da Arhiv BiH u tom poratnom vremenu \u2013 do dono\u0161enja Zakona i kasnije do njegove konsolidacije, opstane kao centralna arhivska ustanova. To se vidi iz vi\u0161e pitanja koja on pominje kao sporna i\/ili nejasna, kao i iz njegovog autorskog rada objavljenoj u monografiji Arhiva iz 2007. godine. Arhivski djelatnici, njihovo udru\u017eenje i napori oko obnove arhivske slu\u017ebe BiH, sa Arhivom BiH kao mati\u010dnom ustanovom, u \u010demu su obavezu<\/strong> na seminaru u Londonu 1999. preuzeli i Arhiv i Dru\u0161tvo,<\/strong> ostali su efemerni \u2013 kao da ih i nije bilo. Naravno, ne negiram napore tada odgovornih osoba u Arhivu, ali je istina o svemu tome znatno druga\u010dija. Me\u0111utim, sve je to pro\u0161lost bremenita izazovima, koje Rodinis nije pro\u017eivio, na kojoj se moramo u\u010diti, a na kraju je najva\u017eniji pozitivan ishod (opstanak Arhiva) a sve drugo je manje va\u017eno, tako da i o tome sa ove vremenske distance nema potrebe polemizirati. Ovim sam samo \u017eelio dati kra\u0107u napomenu, kao sudionik svih tih zbivanja, izme\u0111u ostaloga i da bih osporio konstataciju u Rodinisovom radu iz 2010. godine, u kojoj on navodi \u201cda je Arhivsko vije\u0107e povod da u ovom uratku (misli na moj tekst iz 2010. godine \u2013 primj. A. K.) unizi i obezvrijedi<\/strong> ne\u0161to \u0161to dolazi iz Arhiva Bosne i Hercegovine<\/strong>\u201c, \u0161to ni\u010dim i nikada ne mo\u017ee dokazati, jer to jednostavno nije ta\u010dno<\/strong>. Jer, kada sam god ukazivao na pote\u0161ko\u0107e i propuste u razvoju ove djelatnosti, uvijek je to bilo u najboljoj namjeri da se stanje popravi a ne da se neko \u201eunizi\u201c. Naravno, ne pravdam se nikome,<\/strong> pogotovu ne Rodinisu, ve\u0107 samo konstatiram \u0161ta je nesporno ta\u010dno, tj. branim se istinom, a \u0161to je provjerljivo u dokumentaciji iz rada Dru\u0161tva arhivskih radnika BiH, ali i iz vi\u0161e mojih objavljenih radova.<\/p>\n

 <\/p>\n

Azem Ko\u017ear<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

\n

 <\/p>\n

Uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izre\u010dene u raspravama, polemikama i drugim tekstovima. Reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@ffzg.hr<\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-20955","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":20955,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52760,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52760","url_meta":{"origin":20955,"position":1},"title":"Izlo\u017eba \u201cLo\u0161injski brodovi, njihove zastave i ljudi\u201d, 4. svibnja u 19h","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski pomorski muzej Split, Glagolja\u0161a 18 (Tvr\u0111ava Gripe) Nakon \u0161to je u rujnu 2025. godine na otoku Lo\u0161inju, u suradnji Lo\u0161injskog muzeja i Hrvatskog pomorskog muzeja Split, predstavljena izlo\u017eba posve\u0107ena bogatoj pomorskoj ba\u0161tini otoka, njezino pro\u0161ireno izdanje postavlja se u Splitu. Uo\u010di blagdana svetog Dujma splitskoj \u0107e se publici predstaviti\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":20955,"position":2},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52536,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52536","url_meta":{"origin":20955,"position":3},"title":"Kader Abdolah, \u201ePrije nego \u0161to bude kasno\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Kader Abdolah \u017eeli se vratiti ku\u0107i. Ali povratak je nemogu\u0107: u Iranu bi bio uhap\u0161en. Pod la\u017enim imenom i s krivotvorenim paso\u0161em ipak uspijeva u\u0107i u domovinu i sti\u017ee do roditeljske ku\u0107e, visoko u planinama. Majka ga ne prepoznaje, otac je mrtav, a sve \u0161to je tra\u017eio izmi\u010de mu pred\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":20955,"position":4},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":20955,"position":5},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20955","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20955"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20955\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21068,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20955\/revisions\/21068"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20955"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20955"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20955"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}