{"id":20913,"date":"2020-05-12T11:40:17","date_gmt":"2020-05-12T11:40:17","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=20913"},"modified":"2020-05-12T14:03:17","modified_gmt":"2020-05-12T14:03:17","slug":"dunja-pelin-prikaz-knjige-tea-perincic-rijeka-ili-smrt-dannunzijeva-okupacija-rijeke-1919-1921-2019","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=20913","title":{"rendered":"Dunja Pelin – prikaz knjige – Tea Perin\u010di\u0107, “Rijeka ili smrt! D’Annunzijeva okupacija Rijeke, 1919.\u20131921.”, 2019."},"content":{"rendered":"

Tea Perin\u010di\u0107, Rijeka ili smrt! D’Annunzijeva okupacija Rijeke, 1919.\u20131921.,<\/em> Naklada Val, Rijeka 2019, 216 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Tea Perin\u010di\u0107 povjesni\u010darka je \u010diji je opus pro\u017eet povijesti njezina rodnog grada (Revolucionarna 1848. u Rijeci<\/em>, D\u2019Annunzio \u2013 Bo\u017ei\u0107 1920.<\/em>, Kr\u010dka komuna u doba Lepantske bitke 1571. godine<\/em> i dr.), u kojemu radi kao kustosica u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka. U svojoj sintezi Rijeka ili smrt! D’Annunzijeva okupacija Rijeke, 1919.\u20131921.<\/em>, objavljenoj krajem 2019. godine, autorica obra\u0111uje temu kojoj hrvatska historiografija dosad nije posvetila mnogo pa\u017enje. D’Annunzijevo zauze\u0107e grada znatno je vi\u0161e prostora dobilo u talijanskoj historiografiji, koja mu, prema sudu autorice, \u010desto pristupa suvi\u0161e romantizirano i apologetski.<\/p>\n

Knjiga Rijeka ili smrt!<\/em> nastala je u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture za 2020. godinu, zajedno s izlo\u017ebom D\u2019Annunzijeva mu\u010denica \u2013 L\u2019olocausta di D\u2019Annunzio <\/em>iste autorice. Stoga ne iznena\u0111uje \u0161to je knjiga pisana jednostavnim, primamljivim stilom prilago\u0111enim \u0161irem \u010ditateljstvu. Tako\u0111er valja istaknuti da je knjiga dvojezi\u010dna (hrvatsko-engleska), \u0161to ju \u010dini pristupa\u010dnom svjetskoj publici. Autorica u tekst uklju\u010duje dnevni\u010dke i novinske izvore, a popra\u0107en je mno\u0161tvom fotografija. Struktura teksta organizirana je na temelju metafore o D’Annunzijevu zauze\u0107u grada kao kazali\u0161noj predstavi, pa je tako prvo poglavlje koje govori o razvoju Rijeke uo\u010di zauze\u0107a nazvano Priprema pozornice<\/em> (str. 15-63), drugo poglavlje Glavni glumac<\/em> (str. 63-87) progovara o D’Annunzijevu \u017eivotu, tre\u0107e poglavlje Ulazak na pozornicu (Santa entrata)<\/em> (str. 87-109) opisuje zauze\u0107e grada, kulminaciju predstavlja poglavlje Velika predstava<\/em> (str. 109-185) koje prati 16 mjeseci danuncijade<\/em>, a zastor se spu\u0161ta u poglavlju Grande finale<\/em> (str. 185-203).<\/p>\n

Rijeka u Habsbur\u0161koj Monarhiji, u kojoj se od 1779. kao corpus separatum<\/em> razvija pod ugarskim utjecajem, ubrzano gospodarski napreduje zahvaljuju\u0107i merkantilisti\u010dkoj politici. Gospodarski i dru\u0161tveni razvoj Rijeke pretvara grad u \u201eetni\u010dki, vjerski, kulturolo\u0161ki i leksi\u010dki \u0161aroliko sredi\u0161te\u201c (str. 17). Tijekom revolucionarnih zbivanja 1848. njezino patricijsko gradsko vodstvo gubi politi\u010dka prava ste\u010dena na osnovu plemi\u0107kog statusa. Taj se dru\u0161tveni sloj ipak ponovno name\u0107e kao gra\u0111anska elita mije\u0161anoga etni\u010dkog sastava koji uklju\u010duje Talijane. Kulturni identitet talijanskoga gra\u0111anstva o\u010ditovao se u pravu na kori\u0161tenje talijanskoga jezika u gradskim poslovima, no, neovisno o tome, rije\u010dki Talijani nisu osje\u0107ali poveznice s Italijom koja zapo\u010dinje proces svoga ujedinjenja.<\/p>\n

U razdoblju od 1848. do Hrvatsko-ugarske nagodbe Rijeka je slu\u017ebeno hrvatski grad, a Nagodba donosi privremenu ma\u0111arsku upravu. Isticanje talijanskoga jezika i kulturnih posebnosti, pojava koja se intenzivira nakon uvo\u0111enja ma\u0111arskog kao jezika uprave, postalo je na\u010din isticanja rije\u010dke autonomije spram stranih uprava. Protivljenje ma\u0111arskim nastojanjima da smanje rije\u010dku autonomiju o\u010ditovalo se u osnivanju Autonomne stranke, u \u010dijem se djelovanju ubrzo istaknuo Riccardo Zanella. Politika autonoma\u0161a, koja se oslanjala na talijanski kulturni identitet grada, nije izra\u017eavala tendencije prema ujedinjenju s Italijom. Jezi\u010dna i kulturna isklju\u010divost ipak se po\u010dela \u0161iriti me\u0111u stanovni\u0161tvom te je bila usmjerena protiv Ma\u0111ara, ali i Hrvata. Po\u010detkom 20. stolje\u0107a uz autonoma\u0161tvo se javlja i iredentizam, tj. te\u017enja za pripajanjem Rijeke Kraljevini Italiji. Iredentisti\u010dku politiku zagovara udru\u017eenje Giovine Fiume<\/em> osnovano 1905. godine. U Italiji se uo\u010di Velikog rata nije govorilo o pripajanju Rijeke, premda je bilo simpatija za rije\u010dku iredentisti\u010dku politiku.<\/p>\n

Italija se krajem rata na\u0161la na pobjedni\u010dkoj strani te je o\u010dekivala ispunjenje svojih teritorijalnih zahtjeva, posebice onih na isto\u010dnom Sredozemlju. Njezini unutarnji gospodarski i politi\u010dki problemi padaju u drugi plan, a pa\u017enja javnosti usmjerava se prema objedinjavanju svih Talijana u jednoj dr\u017eavi. Na ulicama ve\u0107ih talijanskih gradova odr\u017eavaju se demonstracije u kojima mase tra\u017ee da se terre iredente<\/em> pripoje Kraljevini Italiji. Talijani su o\u010dekivali da \u0107e im Pari\u0161ka mirovna konferencija donijeti ispunjenje tih zahtjeva, no Wilson, Clemenceau i Lloyd George nisu gajili simpatije prema talijanskom ekspanzionizmu. Italija, uz podru\u010dja spomenuta u Londonskom ugovoru, zahtijeva pripojenje Rijeke, \u010demu se posebno protivio Woodrow Wilson. Wilson je smatrao da Rijeka, kao multietni\u010dko sredi\u0161te, treba biti slobodno podru\u010dje pod me\u0111unarodnom za\u0161titom. Perin\u010di\u0107 isti\u010de kako \u201enije postojala povijesna osnova pomo\u0107u koje bi se Rijeka i njezin distrikt povijesno prikazali kao talijanski teritoriji kao \u0161to se pripojenje Istre i Dalmacije nastojalo pravdati vi\u0161estoljetnom vladavinom nekada\u0161nje Mleta\u010dke Republike\u201c (str. 16).<\/p>\n

Uo\u010di svr\u0161etka Prvoga svjetskog rata vlast u Rijeci preuzima novoosnovana Dr\u017eava SHS. Me\u0111utim, politi\u010dari talijana\u0161ke orijentacije istoga dana osnivaju Talijansko nacionalno vije\u0107e te izdaju proglas u kojemu tra\u017ee da se Rijeka pripoji Italiji, pozivaju\u0107i se na pravo naroda na samoodre\u0111enje. Atmosfera u gradu postaje napeta: organiziraju se protalijanske i projugoslavenske demonstracije, a u grad pristi\u017eu savezni\u010dki vojnici sa zadatkom odr\u017eavanja reda do dono\u0161enja kona\u010dne odluke o sudbini Rijeke. Talijanski vojnici ubrzo omogu\u0107avaju Talijanskome nacionalnom vije\u0107u da preuzme vlast nad gradom \u2013 istjeran je rije\u010dki veliki \u017eupan kojega je postavilo Narodno vije\u0107e SHS, zapo\u010dinje talijanizacija naziva ulica i obiteljskih imena, a netalijansko stanovni\u0161tvo do\u017eivljava diskriminaciju. Me\u0111utim, djelovanje vije\u0107a bilo je ograni\u010deno na uklanjanje tragova hrvatskoga stanovni\u0161tva iz javnog prostora \u2013 izuzev toga, grad se na\u0161ao na rubu bezvla\u0161\u0107a. Izostanak prometa i industrijske proizvodnje dodatno su ote\u017eavale brojne plja\u010dke. Rijeka je postala odredi\u0161te talijanskih dobrovoljaca koji se dolaze obogatiti i osloboditi grad \u2013 za njih je Rijeka bila \u201enestvaran, gotovo idealan grad, puka opre\u010dnost razorenoj i osiroma\u0161enoj Italiji\u201c (str. 55).<\/p>\n

\u010citava 1919. godina u Rijeci, navodi autorica, protekla je \u201eu znaku vje\u0161anja zastava, izlazaka na ulice i skandiranja\u201c (str. 57). Veliku ulogu u rije\u010dkom iredentisti\u010dkom pokretu imale su \u017eene koje su \u0161ivale zastave i sudjelovale u raznim vrstama javnih demonstracija. Me\u0111unarodna komisija ubrzo ukida Talijansko nacionalno vije\u0107e te se uprava nad gradom povjerava zajedni\u010dkom predstavni\u0161tvu SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Italije. Odr\u017eavanje reda prepu\u0161teno je britanskim i ameri\u010dkim vojnicima, a talijanski vojnici, na veliku \u017ealost talijana\u0161a, napu\u0161taju grad. Talijansko nacionalno vije\u0107e ogor\u010deno je odlukama me\u0111unarodne komisije te tra\u017ei kandidata koji bi mogao predvoditi talijanski mar\u0161 na Rijeku \u2013 D’Annunzio \u0107e se pokazati savr\u0161enim glumcem za tu ulogu.<\/p>\n

Gabriele D’Annunzio, mladi pjesnik iz dobrostoje\u0107e gra\u0111anske obitelji, rano je po\u010deo razvijati ekstravagantan karakter i demonstrirati svoj veliki ego \u2013 rije\u010dima autorice, \u201e[z]nao je od malih nogu kako izgraditi vlastiti mit\u201c (str. 63). Unato\u010d fizi\u010dkim nedostacima, svojom je retorikom i pojavom osvajao \u017eene i narodne mase. Na prijelazu iz 19. u 20. stolje\u0107e D’Annunzio u\u017eiva veliku popularnost u Italiji, a isti\u010de se svojim lascivnim tekstovima te brojnim ljubavnim avanturama. Njegov je stil \u017eivota ekscentri\u010dan i rastro\u0161an (zbog \u010dega je upadao u financijske probleme), a va\u017enu ulogu pridaje praznovjerju i mistici. D’Annunzio nije bio samo knji\u017eevnik, ve\u0107 i politi\u010dar \u2013 dvije je godine bio zastupnik u talijanskom parlamentu, premda je politiku smatrao dosadnom i nije ju naro\u010dito razumio. Protivio se politi\u010dkoj demokratizaciji te s visine gledao na obi\u010dan puk, no bio je svjestan svoje sposobnosti manipulacije masama i mo\u0107i koja iz toga proizlazi. Njegova je pojava nagovijestila \u201enovo doba politi\u010dke komunikacije i neposrednost u odnosu vo\u0111e i naroda, u stvaranju kulta li\u010dnosti i manipulaciji masa\u201c (str. 73).<\/p>\n

Od izbijanja Prvoga svjetskog rata D’Annunzio je bio njegov gorljivi zagovornik, vidjev\u0161i priliku da se nametne u ulozi vo\u0111e. Dr\u017eao je govore u kojima je veli\u010dao talijanski narod i isticao nu\u017enost teritorijalne ekspanzije talijanske dr\u017eave, oslanjaju\u0107i se na njezinu slavnu pro\u0161lost. U vrijeme talijanskoga ulaska u rat D’Annunzio se dobrovoljno javlja u vojsku \u2013 zbog dobi od 52 godine nije se nalazio na popisu vojnih obveznika. Kao zapovjednik III. armije u\u017eivao je velik ugled me\u0111u vojnicima, s kojima se dru\u017eio i fotografirao u svojoj elegantnoj uniformi \u0161ivanoj po mjeri. D’Annunzio iskazuje futuristi\u010dki interes za avione i brza plovila, a njegova propaganda spaja elemente romanti\u010darskog vite\u0161tva i nemilosr\u0111a prema neprijatelju. Jedan je od njegovih zapam\u0107enih ratnih pothvata let avionom iznad Be\u010da kada je razasuo letke u kojima poziva gra\u0111ane na odbijanje poslu\u0161nosti habsbur\u0161kom caru. Godine 1916. prilikom leta biva ranjen te gubi vid na jedno oko. Svojim je suludim pothvatima (npr. poku\u0161aj osvajanja kote 28 nedaleko Trsta i torpediranje austrougarskih brodova u bakarskoj luci) te ratnim ranjavanjima D’Annunzio stekao ugled u vojnim krugovima i status ratnog heroja.<\/p>\n

Brojne elemente D’Annunzijeve nacionalisti\u010dke i populisti\u010dke retorike te njegovih rituala kasnije su preuzeli Mussolini i Hitler, pa se D’Annunzio \u010desto spominje kao \u201eprototip fa\u0161isti\u010dkoga vo\u0111e\u201c (str. 81). Primjerice, D’Annunzio je o\u017eivio rimski vojni\u010dki pozdrav koji je kasnije preuzeo Mussolini. Latinizirao je mnoge izreke kako bi nalikovale na rimske, a pokli\u010d \u201eeia, eia, eia, alal\u00e0\u201c izmislio je kako bi izbjegao kori\u0161tenje britanskoga \u201ehip-hip-hurra\u201c. Njegova politi\u010dka propaganda isprepli\u0107e se s vjerskom simbolikom koju koristi u svjetovne svrhe, posebice simbolikom mu\u010deni\u0161tva.<\/p>\n

D’Annunzio je zauzimanje Rijeke smatrao isplativim politi\u010dkim i materijalnim podvigom koji \u0107e pa\u017enju Mirovne konferencije u Parizu skrenuti na teritorije koji pripadaju Italiji. Teritorijalno pro\u0161irenje trebalo je biti pra\u0107eno formiranjem nove vlade \u201eratnih heroja\u201c \u010dime bi talijanska pobjeda u ratu kona\u010dno postala potpuna, a ne \u201eosaka\u0107ena\u201c (vittoria mutilata<\/em>). Tako\u0111er, D’Annunzio se bojao da mu kraj rata donosi kraj obo\u017eavanja koje su mu iskazivali mladi vojnici, \u0161to je bio dodatan poticaj za pothvat poput osvajanja Rijeke.<\/p>\n

Premda je Talijansko nacionalno vije\u0107e jo\u0161 u svibnju 1919. D’Annunziju poslalo telegram u kojemu ga moli da u ime Italije zauzme Rijeku, pjesnik-vojnik nije se upu\u0161tao u takav pothvat bez priprema i oklijevanja, strahuju\u0107i da ga Rijeka ne\u0107e do\u010dekati ra\u0161irenih ruku. Zauzimanju Rijeke prethodilo je stvaranje bliskih veza izme\u0111u rije\u010dkih iredentista i talijanskih nacionalista te pokretanje lista La Vedetta d’Italia<\/em> (Predstra\u017ea Italije<\/em>) u kojem su objavljivani protalijanski propagandni tekstovi. Praznovjerni D’Annunzio \u010dekao je nadnaravni znak. Odlu\u010duje u pohod krenuti 11. rujna 1919. budu\u0107i da je broj 11 smatrao svojim sretnim brojem, a u Rijeku ulazi dan kasnije. D’Annunzio se u pohodu na Rijeku najvi\u0161e oslanjao na tzv. ardite (\u201esmjeli\u201c), skupinu mladih fanati\u010dnih vojnika koji su njegovali kult rata, fizi\u010dke snage i hrabrosti te su, poput D’Annunzija, te\u0161ko prihva\u0107ali \u010dinjenicu da je rat gotov.<\/p>\n

Regularna talijanska vojska primila je uputstva da sprije\u010di D’Annunzijev ulazak u Rijeku, no nitko se nije pokazao voljnim reagirati. \u0160tovi\u0161e, talijanska mu se vojska pridru\u017eila, a na ulicama ga je do\u010dekalo odu\u0161evljeno mno\u0161tvo. Savezni\u010dke postrojbe mirno su se povukle iz grada, a D’Annunzio je istoga dana odr\u017eao teatralni govor s balkona Guvernerove pala\u010de, \u0161to \u0107e postati \u201eobrazac njegovih mnogobrojnih javnih nastupa\u201c (str. 107). D’Annunzio je odmah po ulasku u Rijeku od Talijanskoga nacionalnog vije\u0107a dobio ovlasti gotovo neograni\u010dena upravljanja gradom \u2013 postao je Comandante<\/em>. Me\u0111utim, reakcije Italije nisu bile po volji D’Annunzija. Comandante<\/em> je o\u010dekivao promptnu aneksiju Rijeke i pad premijera Nittija, no ni\u0161ta se od toga nije dogodilo. Nitti razmi\u0161lja o volji saveznika te nastoji okon\u010dati okupaciju Rijeke. Kad se nekoliko delegacija s tim ciljem pokazalo bezuspje\u0161nima, talijanska se vlada odlu\u010duje na blokadu Rijeke. Cilj D’Annunzija bio je okrenuti talijansku javnost protiv Nittija te stvoriti sliku o \u201emu\u010deni\u010dkoj Rijeci\u201c (str. 119), \u201enajtalijanskijem\u201c od svih gradova.<\/p>\n

U Rijeku su dolazili mladi, entuzijasti\u010dni ljudi \u0161arolikih i nespojivih ideologija koje su na\u0161le svoje mjesto pod ki\u0161obranom \u201efiumanesima<\/em>\u201c (str. 123). Uz mu\u0161karce, velik broj prido\u0161lih Talijana \u010dinile su \u017eene koje su u Rijeci vidjele priliku za emancipaciju i jednakopravno izra\u017eavanje vlastitih nacionalnih osje\u0107aja. Velik broj doseljenika promijenio je etni\u010dki sastav Rijeke. Tijekom 16 mjeseci D’Annunzijeve okupacije Rijeka je bila grad bezvla\u0161\u0107a i neprekidnih bakanalija. Mnoge dru\u0161tvene konvencije bile su sru\u0161ene: seksualne slobode bile su velike, a u\u010destale bludne zabave rezultirale su valom spolnih bolesti; ekstravagantnom odijevanju nisi odolijevali ni vojnici, a jedini obvezan modni detalj, \u010dak i za \u017eene, bio je bode\u017e; ra\u0161irena je bila uporaba droga, a posebno kokaina; raspustio se \u010dak i dio sve\u0107enstva. Stil \u017eivota bio je toliko razuzdan da je \u010dak i sam D’Annunzio upozoravao vojnike da moraju \u010duvati snagu za obranu od neprijatelja.<\/p>\n

D’Annunzija su podr\u017eali mnogi umjetnici, idealisti i zanesenjaci koji su u njegovu djelovanju vidjeli napredne ideje, ali i mnogi nacionalisti i imperijalisti koji su, dakako, bili bli\u017ei njegovu stvarnom ideolo\u0161kom odre\u0111enju. Podr\u017eavali su ga futuristi, premda su mnogi vode\u0107i umjetnici ovoga pokreta zamjerali D’Annunziju nedostatak odlu\u010dnosti u dru\u0161tvenim promjenama nakon zauzimanja Rijeke. D’Annunzio je nesuglasice imao i s Mussolinijem, kojemu je zamjerao nedovoljan politi\u010dki anga\u017eman u Italiji. S vremenom su pripadnici vi\u0161ih vojnih krugova napustili Comandantea<\/em>, koji nadomje\u0161ta izostanak njihove potpore dovo\u0111enjem mnogih slavnih li\u010dnosti u Rijeku. Tako je, primjerice, Guglielmo Marconi posjetio Rijeku i omogu\u0107io prvi radioprijenos D’Annunzijeva govora.<\/p>\n

D’Annunzijevi suradnici ugrubo se mogu podijeliti na one tradicionalne, \u010diji su ciljevi bili ograni\u010deni na dogovor s talijanskim vlastima oko pripojenja Rijeke, te na idealiste koji su Rijeku vidjeli kao priliku za izgradnju novog dru\u0161tva koje \u0107e odbaciti sve tradicionalne konvencije (premda nije postojalo prihva\u0107eno mi\u0161ljenje oko toga u kojem smjeru treba i\u0107i to novo dru\u0161tvo). Potonji su se okupljali oko ekscentri\u010dnoga pilota Guida Kellera, vegetarijanca i nudista. Autorica navodi kako je skupina oko Kellera bila bliska anarhisti\u010dkim idejama utoliko \u0161to ih nisu privla\u010dili nikakvi tradicionalni oblici vlasti, pa tako ni vladanje Rijekom. Sljedbenike svojih antitradicionalnih ideja Keller je okupio u organizaciji Udru\u017eenje slobodnih duhova \u2013 Yoga<\/em> kojemu je za\u0161titni znak bila svastika (i naziv i simbol odabrani su bez preuzimanja ikakva sadr\u017eaja koji se uz njih ve\u017ee u isto\u010dnja\u010dkoj tradiciji). Istaknuti D’Annunzijev suradnik bio je i belgijski \u017didov Leon Kochnitzky koji je u Rijeku do\u0161ao na novinarskom zadatku te se odu\u0161evio D’Annunzijevim idejama. Kochnitzky je bio zadu\u017een za vanjske poslove te je radio na osnivanju \u201eAnti-lige naroda\u201c \u2013 Lega di Fiume <\/em>(str. 158), koja je trebala okupiti potla\u010dene narode i nacionalne manjine, siroma\u0161ne dr\u017eave, kao i dr\u017eave zakinute na Pari\u0161koj mirovnoj konferenciji. Rije\u010dka liga, me\u0111utim, nije oformljena zbog \u010dega Kochnitzky odlazi iz Rijeke u lipnju 1920. godine. Suprotnost navedenim primjerima zanesenjaka u D’Annunzijevim redovima bio je njegov racionalni \u0161ef kabineta Giovanni Giurati, kasniji \u010dlan Fa\u0161isti\u010dke stranke.<\/p>\n

U sije\u010dnju 1920. Giuratija zamjenjuje anarhosindikalist Alceste de Ambris, glavni autor rije\u010dkog ustava \u2013 Carte del Carnaro<\/em>. D’Annunzio je, dodu\u0161e, izmijenio mnoge elemente nacrta ustava pa se, primjerice, umjesto predlo\u017eene \u201erepublike\u201c rije\u010dka dr\u017eava naziva \u201enamjesni\u0161tvom\u201c (reggenza<\/em>). Tako je u rujnu 1920. progla\u0161eno Talijansko namjesni\u0161tvo Kvarnera (La Reggenza italiana di Carnaro<\/em>). Progla\u0161enje rije\u010dke dr\u017eave nije zna\u010dilo odbacivanje ideje o pripojenju Italiji, ve\u0107 je primarna ideja ustava bila stvaranje novog, naprednog dru\u0161tvenog ure\u0111enja koje \u0107e se \u0161iriti svijetom. Carta del Carnaro<\/em> bila je mje\u0161avina raznih ideja, od naprednih socijalnih prava do netolerancije prema drugim narodnostima. Rije\u010dki ustav nikada nije proveden u praksi.<\/p>\n

U \u017eelji da pripoje Rijeku Talijani su nastojali dokazati kako ona nije hrvatski grad. Zbog toga su rije\u010dki Hrvati trpjeli razne oblike nasilja i diskriminacije \u2013 svi su netalijani smatrani gra\u0111anima drugog reda. Mnogi su zbog toga sami napustili Rijeku, a D’Annunzio je u velja\u010di 1920. donio odredbu o iseljavanju svih stranaca iz Rijeke koju su provodile fa\u0161isti\u010dke grupacije skvadrista<\/em> i policija. Premda je zauzimanje grada intenziviralo unutarnje podjele me\u0111u stanovni\u0161tvom, gospodarske posljedice blokade okrenule su i dio talijana\u0161ki orijentiranog stanovni\u0161tva, koje je ionako bilo u manjini, protiv D’Annunzija.<\/p>\n

Potpisivanje Rapalskoga ugovora izme\u0111u Italije i Kraljevine SHS u studenome 1920. rije\u0161ilo je pitanje Rijeke, koja je progla\u0161ena slobodnom dr\u017eavom. U talijanskoj javnosti i vojnim krugovima tada je gotovo potpuno i\u0161\u010deznula podr\u0161ka D’Annunziju, a talijanska je vlada od njega zatra\u017eila napu\u0161tanje grada. Pjesnik-vojnik isprva je obznanio kako se namjerava boriti do smrti, ali nakon petodnevnih borbi izme\u0111u talijanske vojske i njegovih legionara krajem prosinca (doga\u0111aji zvani \u201eKrvavi Bo\u017ei\u0107\u201c) Comandante<\/em> se odlu\u010duje povu\u0107i. D’Annunzio je Rijeku napustio u sije\u010dnju, preseliv\u0161i se u dvorac pored jezera Garda.<\/p>\n

Autorica zaklju\u010duje djelo komentiraju\u0107i zna\u010daj D’Annunzijeve rije\u010dke predstave. Premda se u Italiji nagla\u0161ava revolucionaran i romanti\u010dan duh D’Annunzijeva pohoda, Perin\u010di\u0107 smatra kako u njemu nije bilo ni\u010dega revolucionarnog ni romanti\u010dnog. Okupacija Rijeke bila je, navodi autorica, poligon za fa\u0161izam koji nije donio niti jednu pozitivnu dru\u0161tvenu promjenu. Sve su promjene u smjeru socijalnih prava i antiimperijalisti\u010dke vanjske politike ostale na rije\u010dima te bile u proturje\u010dju sa stavovima pjesnika-vojnika. U nastojanju stvaranja talijanske Rijeke provedeno je etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje koje je trajno promijenilo etni\u010dku sliku grada i zaustavilo njegov prethodni multietni\u010dki razvoj. Premda je D’Annunzio svjesno provodio i dopu\u0161tao diskriminaciju i nasilje, Perin\u010di\u0107 navodi kako na njemu ne le\u017ei sva odgovornost za rije\u010dku epizodu. Talijansko nacionalno vije\u0107e, navodi autorica, jo\u0161 je 1918. po\u010delo provoditi politiku diskriminacije i nasilne talijanizacije te je iniciralo D’Annunzijev dolazak.<\/p>\n

Obilje\u017eavanje stote godine od rije\u010dkog Krvavog Bo\u017ei\u0107a pru\u017ea priliku za otvaranje ove, u doma\u0107oj historiografiji zanemarene, teme u koju su svojevremeno bile uprte o\u010di svjetske javnosti. \u010cinjenica da su mnogi elementi fa\u0161izma svoju prvu pojavu do\u017eivjeli upravo u Rijeci \u010dini ovu epizodu zna\u010dajnom ne samo za hrvatsku, ve\u0107 i za svjetsku povijest. U tome le\u017ei i zna\u010daj knjige Tee Perin\u010di\u0107 \u2013 ona doprinosi hrvatskoj historiografiji nude\u0107i sveobuhvatan prikaz zauze\u0107a Rijeke, ali i svjetskoj historiografiji nude\u0107i kritiku romanti\u010dnih interpretacija D’Annunzija kao pjesnika-revolucionara. Tea Perin\u010di\u0107, Rije\u010danka, tvrdi kako impresa di Fiume<\/em> njenome gradu treba biti lekcija za budu\u0107nost. Rijeka je bila \u017ertva talijanskoga nacionalizma te njezina sudbina govori o opasnostima svake nacionalisti\u010dke i imperijalisti\u010dke ideologije, populizma i manipulacije masa.<\/p>\n

 <\/p>\n

Dunja Pelin<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-20913","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":20913,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":20913,"position":1},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52580,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52580","url_meta":{"origin":20913,"position":2},"title":"Conference “Living in the aftermaths: Trauma, politics and survival in Yugoslavia and successor states, 1945 \u2013 present”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"The conference aims to explore how war-related psychological distress was experienced, narrated, debated and reframed in Yugoslavia in the second half of the twentieth century. It asks how the theme of wounded psyche and wartime suffering was addressed and acknowledged in political, psychiatric and broader cultural discourses of socialist Yugoslavia,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52575,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52575","url_meta":{"origin":20913,"position":3},"title":"Izlo\u017eba dje\u010djih radova \u201cU po\u010detku bija\u0161e crte\u017e\u2026\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U subotu, 25. travnja 2026. u 11 sati u Galeriji Klovi\u0107evi dvori sve\u010dano otvaramo izlo\u017ebu dje\u010djih radova pod nazivom U po\u010detku bija\u0161e crte\u017e\u2026 Radovi su nastali u sklopu likovnih radionica uz izlo\u017ebu U po\u010detku bija\u0161e kraljevstvo \u2013 izlo\u017eba povodom 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva. Na brojnim likovnim radionicama, uz \u0161kolsku djecu,\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":20913,"position":4},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":20913,"position":5},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20913","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20913"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20913\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20914,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20913\/revisions\/20914"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20913"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20913"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20913"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}