{"id":2067,"date":"2014-11-02T23:00:05","date_gmt":"2014-11-02T23:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=2067"},"modified":"2014-11-02T23:00:05","modified_gmt":"2014-11-02T23:00:05","slug":"dora-kosorcic-prikaz-knjige-alon-confino-foundational-pasts-the-holocaust-as-historical-understanding-cambridge-university-press-2012-180-str","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=2067","title":{"rendered":"Dora Kosor\u010di\u0107 – Prikaz knjige – Alon Confino, “Foundational Pasts: The Holocaust as Historical Understanding”, Cambridge University Press, 2012, 180 str."},"content":{"rendered":"
Alon Confino, Foundational Pasts: The Holocaust as Historical Understanding<\/i>, Cambridge University Press, 2012, 180 str.<\/b><\/p>\n

Holokaust, istrebljenje \u017didova \u0161to su ga nacisti po\u010dinili diljem Europe, ima specifi\u010dno mjesto u kolektivnom pam\u0107enju europskih naroda. Iako Holokaust nije bio ni prvi ni posljednji genocid po\u010dinjen tijekom 20. stolje\u0107a, ipak ga se, ne samo zbog njegovih razmjera, percipira kao jedinstvenog, zbog \u010dega je i predmet brojnih istra\u017eivanja u dru\u0161tvenim i humanisti\u010dkim znanostima, napose me\u0111u povjesni\u010darima. Rezultat toga interesa jest opse\u017ena historiografska produkcija o Tre\u0107em Reichu i Holokaustu, njegovim uzrocima, posljedicama te mehanizmima istrebljenja. Me\u0111utim, unato\u010d velikom broju znanstvenih radova, povjesni\u010dari jo\u0161 uvijek ne uspijevaju u potpunosti objasniti uzroke Holokausta, niti razjasniti zbog \u010dega je Holokaust u kolektivnom sje\u0107anju i pam\u0107enju druga\u010dije percipiran no ostali slu\u010dajevi genocida. <\/p>\n

      Alon Confino, ameri\u010dki povjesni\u010dar, profesor na sveu\u010dili\u0161tu Virginia, svojom knjigom Foundational Pasts: The Holocaust as Historical Understanding<\/i> problematizira pitanja mogu\u0107nosti i ograni\u010denja historijske reprezentacije ekstremnih doga\u0111aja, u ovome slu\u010daju Holokausta i Francuske revolucije, koje smatra \u201etemeljnim pro\u0161lostima\u201c \u2013 doga\u0111ajima koji u modernoj europskoj povijesti predstavljaju eru, jer utjelovljuju historijski novitet koji ima ulogu historijsko-moralne vertikale (str 5-6.). Holokaust i Francuska revolucija su za Confina temeljne pro\u0161losti, u svojoj sr\u017ei sli\u010dni: ekstremni doga\u0111aji koji se nalaze na rubovima historijske reprezentacije, u smislu da su zbog svoje ekstremnosti percipirani kao te\u0161ko obja\u0161njivi i shvatljivi, odnosno u svojoj biti neobja\u0161njivi i neshvatljivi. Me\u0111utim, u slu\u010daju Holokausta, Confino zastupa tezu da ekstreman karakter genocida pokazuje mogu\u0107nosti i ograni\u010denja historijske reprezentacije, stoga te\u0161ko\u0107e u interpretaciji Holokausta ne treba shva\u0107ati kao intrinzi\u010dne samom Holokaustu. Naime, ekstremnost Holokausta razotkriva te\u0161ko\u0107e historijskog obja\u0161njenja, koje su karakteristi\u010dne za historijsku znanost u cjelini, \u010dime analiza historiografije Holokausta predstavlja analizu metodologije samog historijskog istra\u017eivanja. Stoga je Confino definirao \u010detiri temeljna interpretativna problema \u2013 pitanje po\u010detaka i kraja, pitanje konteksta, pitanje kontingencije te pitanje ideja, ideologije i kulture \u2013koji pokazuju mogu\u0107nosti i ograni\u010denja historijske reprezentacije Holokausta, i historijske reprezentacije op\u0107enito.<\/p>\n

      Confinov rad nije pregled povijesti Tre\u0107eg Reicha, niti kronologija Holokausta. U knjizi Foundational Pasts<\/i> Confino preispituje postoje\u0107e metodolo\u0161ke i interpretativne obrasce u historiografiji o Holokaustu, predstavljaju\u0107i Holokaust kao predmet istra\u017eivanja kulturne povijesti. Naime, pitanje izvora Holokausta za Confina jest pitanje razumijevanja kulture koja ga je zamislila. Prema Confinu, razumijevanje mentaliteta, motivacija i percepcija njema\u010dkoga naroda, istra\u017eivanje onoga \u0161to su Nijemci mislili <\/i>da se doga\u0111a, jest klju\u010d za pronala\u017eenje novih spoznaja i pobli\u017eeg razumijevanja progona i istrebljenja \u017didova. Me\u0111utim, problematiziraju\u0107i postoje\u0107e stanje u historiografiji o Holokaustu, Confino isti\u010de da je tijekom desetlje\u0107a razvoja historiografije uspostavljena dominacija nekoliko istra\u017eiva\u010dkih komponenti \u2013 ponajprije rasne ideologije, konteksta rata i radikalizacije nacisti\u010dke politike spram \u017didova \u2013\u010dime je nastalo nekoliko interpretativnih okvira, koji se razlikuju jedino u hijerarhijskom raspore\u0111ivanju uzroka. Temeljni problem historiografije koja djeluje na tim postavkama jest nemogu\u0107nost stjecanja novih spoznaja o doga\u0111aju koji se istra\u017euje. Confino isti\u010de da, iako dana\u0161nju historiografiju o Holokaustu  karakterizira opse\u017ena istra\u017eiva\u010dka aktivnost te rad na novim i dosad neobra\u0111enim dokumentima, ne otkrivaju se nove informacije jer povjesni\u010dari i dalje razmi\u0161ljaju unutar kombinacija odre\u0111enih istra\u017eiva\u010dkih kategorija, \u0161to onemogu\u0107uje postavljanje novih pitanja te rasvjetljavanje klju\u010dnih elemenata Tre\u0107eg Reicha i Holokausta. \u0160tovi\u0161e, monopol kategorija proizveo je historiografiju koju je, unato\u010d provokativnoj temi, definirao pre\u0161utan konsenzus struke oko pitanja koja se postavljaju i metoda kojima se pojedina pitanja istra\u017euju. Naime, koriste\u0107i se primjerom razvoja historiografije o Francuskoj revoluciji, Confino zaklju\u010duje da, neovisno o predstavljenim interpretativnim inovacijama, nije do\u0161lo do promjene temeljnih kulturnih percepcija i interpretacija, niti uvo\u0111enja novih istra\u017eiva\u010dkih metoda. Stoga, da bi se do\u0161lo do novih spoznaja, potrebno je ne samo promijeniti istra\u017eiva\u010dke metode, ve\u0107 promijeniti i fokus istra\u017eivanja.
     
      Analiziraju\u0107i stanje u historiografiji o Holokaustu, Confino zaklju\u010duje da su latentan interpretativni konsenzus i dominacija odre\u0111enih kategorija rezultirali specifi\u010dnim narativom. Narativ dosada\u0161nje historiografije karakterizira stav da je nacizmu i Holokaustu imanentna neobja\u0161njivost, zbog \u010dega je cilj istra\u017eivanja postala rekonstrukcija povijesti Tre\u0107eg Reicha, odnosno, onih elemenata koji se mogu logi\u010dki objasniti. Na taj je na\u010din stvoren logi\u010dan narativ vojne, socijalne i politi\u010dke povijesti, me\u0111utim, u takvome se narativu zanemaruje utjecaj mentaliteta, osje\u0107aja, predod\u017ebi, motivacija i imaginacija u oblikovanju doga\u0111aja. Stoga je, da bi se stekao bolji uvid u zbivanja, nu\u017eno istra\u017eivati kulturu onoga vremena, simboli\u010dki univerzum, \u0161to bi pru\u017eilo i bolje razumijevanje percepcije Holokausta kao specifi\u010dnog me\u0111u genocidima.<\/p>\n

      Da bi se stvorio narativ o zbivanjima, potrebno je konkretan doga\u0111aj povezati s onim \u0161to se dogodilo prije i onim \u0161to se dogodilo poslije. Pritom se, me\u0111utim, povjesni\u010dar susre\u0107e s nekoliko zamki. Jedna od njih jest zamka obja\u0161njavanja dugoro\u010dnih uzroka doga\u0111aja, \u010dime se stvara narativ o porijeklu, koji se\u017ee daleko u pro\u0161lost, bez kronolo\u0161ki definiranog po\u010detka. Stoga se postavlja pitanje kako stvoriti logi\u010dan narativ o uzrocima i posljedicama Holokausta, a da se ne upadne u zamku stvaranja narativa o porijeklu. U problematiziranju ovoga pitanja, Confino daje vlastiti interpretativni model Holokausta. Prema njegovu mi\u0161ljenju, budu\u0107i da je Holokaust specifi\u010dan doga\u0111aj kojem se zna kraj, a to je 1945. godina, ali se ne zna to\u010dan po\u010detak, prikladna po\u010detna to\u010dka istra\u017eivanja bila bi krenuti od kraja, odnosno, krenuti od 1945. godine i pratiti zbivanja unatrag. Confino zaklju\u010duje da je Holokaust, tako promatran, genocid kojeg karakterizira totalno istrebljenje \u017didova bez definiranog roka po\u010detka, koji se odvijao od 1941. do 1945. godine, a prethodili su mu manji genocidi, po\u010dinjeni od po\u010detka rata u rujnu 1939. godine do jeseni 1941. godine.<\/p>\n

      Confino, dakle, razlikuje tri perioda: progon \u017didova u razdoblju od po\u010detka nacisti\u010dke vlasti 1933. godine do 1939. godine, period manjih genocida od 1939. do 1941. godine, te sam Holokaust od 1941. do 1945. godine. Ovo odvajanje perioda za Confina je klju\u010dno, jer smatra da pokazuje da svako razdoblje ima vlastitu logiku, odvojenu od logike prethodnih i narednih perioda. Me\u0111utim, pogre\u0161no je pretjerano pouzdanje u izoliranje perioda, kao i pretpostavka da je svakom periodu inherentan smisao, neovisan o drugim zbivanjima. Confino nastoji dokazati da su zbivanja tijekom tri perioda elementi koji upotpunjuju \u0161iru sliku, a to je razumijevanje simboli\u010dkoga univerzuma predratne i ratne Njema\u010dke. Na taj na\u010din fokus istra\u017eivanja nije mehanizam provo\u0111enja istrebljenja, ve\u0107 ideja stvaranja njema\u010dkoga svijeta bez \u017didova, jer Confino tvrdi da je stav njema\u010dkog naroda prema \u017didovima bio takav da mnogo \u017didova ne bi ostalo na \u017eivotu \u010dak ni da se Holokaust nije dogodio. Naime, cilj nacista bio je stvaranje, ponajprije Njema\u010dke, a onda i Europe, bez \u017didova. U periodu od 1939. do 1941. godine u njema\u010dkoj se svijesti dogodila promjena: odlu\u010deno je da \u017didovi nemaju pravo na ljudsku egzistenciju, te je napravljen pomak prema implementaciji mjera za daljnji progon, te, kona\u010dno, istrebljenje \u017didova. Ovakvo rezoniranje za percepciju Holokausta zna\u010di da on nije bio neizbje\u017ean, \u0161to je jedan od postulata dosada\u0161njih historiografskih ostvarenja o Holokaustu, ve\u0107 da je on bio jedna od mogu\u0107nosti u realizaciji nacisti\u010dkih planova za stvaranje svijeta bez \u017didova. Prepletanje razli\u010ditih ideja, motivacija i zbivanja na koje nacisti nisu mogli utjecati, poput savezni\u010dkih odluka o tijeku rata, doveli su do istrebljenja \u017didova u koncentracijskim logorima, \u010diji je ultimativni simbol Auschwitz. Me\u0111utim, Confino tvrdi da su koncentracijski logori samo ubrzali implementaciju planova za stvaranje svijeta bez \u017didova, koji bi bio stvoren i bez logora.
  
      Upravo ta problematika neizbje\u017enosti i mogu\u0107nosti posebno zaokuplja Confinovu pa\u017enju. Confino odbacuje postavke historiografije da je Holokaust bio neizbje\u017ena posljedica zbivanja u Njema\u010dkoj, te nastoji implementirati koncept kontingencije, kao konfiguraciju u kojoj je odre\u0111en doga\u0111aj mogu\u0107, ali ga se ne mo\u017ee predvidjeti sa sigurno\u0161\u0107u. Drugim rije\u010dima, Holokaust nije bio proizvod apsolutne slu\u010dajnosti, ali niti proizvod apsolutne nu\u017enosti. Zadatak je povjesni\u010dara na\u0107i ravnote\u017eu izme\u0111u te dvije krajnosti. Confino, dakle, zaklju\u010duje da je kontingencija odra\u017eava mogu\u0107nosti unutar postoje\u0107ih struktura, me\u0111utim, iako uvijek postoje mogu\u0107nosti za razli\u010dite izbore, one postoje unutar odre\u0111enoga idejnog sklopa koji ih de facto definira i time odre\u0111uje tijek zbivanja. Ipak, Confinovi su stavovi kontradiktorni: iako kritizira historiografsku sklonost obja\u0161njenju da je Holokaust bio neizbje\u017ean nastavak nacisti\u010dke politike \u2013 nagla\u0161avaju\u0107i da povjesni\u010dar mora promatrati Holokaust kao jednu od mogu\u0107nosti, a ne apsolutnu nu\u017enost \u2013 usprkos tome zaklju\u010duje da je bilo malo prostora za bilo kakav druga\u010diji razvoj doga\u0111aja. Mo\u017ee li onda historiografija o Holokaustu usvojiti paradigmu o Holokaustu kao mogu\u0107nosti? Prema Confinu, odgovor na to pitanje treba tra\u017eiti u istra\u017eivanju rasne ideologije u okvirima njema\u010dke kulture i kulture Tre\u0107eg Reicha.<\/p>\n

      Iako je ideologija konstitutivni element istra\u017eivanja Holokausta, nu\u017eno je biti oprezan s kori\u0161tenjem ideologije kao ultimativnog obja\u0161njenja. Ideologija je, naime, u nacisti\u010dkoj Njema\u010dkoj morala koegzistirati s nizom drugih kolektivnih reprezentacija i koncepata, kao \u0161to su kr\u0161\u0107anstvo i pripadnost naciji, \u0161to je pak dio kulture. Stoga, da bi se razumio Holokaust, potrebno je istra\u017eiti kulturu, odnosno, transformaciju kolektivne svijesti koja je omogu\u0107ila da istrebljenje \u017didova postane zamislivo, a time i provedivo. Confino isti\u010de da je Holokaust nemogu\u0107e razumjeti bez ideologije, ali ideologija treba biti polazi\u0161na to\u010dka istra\u017eivanja, a ne odgovor. Taj pomak prema istra\u017eivanju ideolo\u0161kog u \u0161irem kontekstu kulturnog zna\u010di da povjesni\u010dari mogu lak\u0161e identificirati motivaciju, istra\u017eiti mentalitete i time pru\u017eiti dublji uvid u zbivanja. <\/p>\n

      Alon Confino u knjizi temeljito ra\u0161\u010dlanjuje dominantne metodolo\u0161ke i interpretativne obrasce u historiografiji o Holokaustu, ukazuju\u0107i istovremeno na njihovu nedostatnost u obja\u0161njavanju uzroka Holokausta. Confino zastupa tezu da nacisti\u010dka dr\u017eava kao jedan element \u0161irega konteksta njema\u010dke kulture 20. stolje\u0107a, iako jest imala ulogu u oblikovanju zbivanja, sama za sebe ne mo\u017ee do kraja objasniti zbivanja, ve\u0107 se disparatne razloge i obja\u0161njenja treba povezati i sagledavati u koegzistenciji, i to unutar \u0161irega kulturnog konteksta. Historiografija o Holokaustu pokazuje sklonost jednostrukim i naizgled jednostavnim obja\u0161njenjima i rje\u0161enjima, me\u0111utim, Confino smatra da se time zanemaruju bitni dijelovi cjelokupne slike, stoga je nu\u017eno pro\u0161iriti istra\u017eiva\u010dku bazu,  \u0161to podrazumijeva  istra\u017eivanje kulture, odnosno, u u\u017eem smislu, kolektivne reprezentacije, percepcije i imaginacije. To su faktori koji su Holokaust u\u010dinili zamislivim, a time i provedivim. Takvo konceptualno distanciranje od analize administrativnih mehanizama Tre\u0107eg Reicha, genocidnih praksi, politi\u010dke, socijalne i ekonomske povijesti, i njihova kronolo\u0161kog organiziranja predstavlja pozitivan korak prema dubljem razumijevanju uzroka Holokausta.<\/p>\n

      Ipak, postavlja se pitanje je li Confino izrazio originalne teze i mi\u0161ljenja. S jedne strane, ideja o kulturi kao fokusu istra\u017eivanja nije nova, me\u0111utim, kultura je u dosada\u0161njim istra\u017eivanjima Tre\u0107eg Reicha i Holokausta imala \u010dak i marginalan status, stoga je vrijednost Confinove knjige u argumentiranju va\u017enosti kulture za razumijevanje mehanizama koji su uvjetovali Holokaust. Tako\u0111er, Confino smatra pogre\u0161nom paradigmu i europske i njema\u010dke historiografije da je nacizam bio aberacija u njema\u010dkom i europskom kulturnom razvoju, te zastupa tezu da je nacizam produkt modernoga politi\u010dkog i kulturnog doba, stoga i dio moderne europske i njema\u010dke kulture i civilizacije. To je smje\u0161tanje nacisti\u010dke kulture unutar europskog modernog doba klju\u010dno za promjenu percepcije perioda. Naime, promatranjem nacizma i Holokausta kao dijela moderne europske i njema\u010dke kulture zasigurno bi se prona\u0161la potpunija obja\u0161njenja i uzroci istrebljenja \u017didova.<\/p>\n

      Foundational Pasts<\/i> je knjiga pitanja o metodolo\u0161kim i interpretativnim tendencijama u historiografiji o Holokaustu, ali i historiografiji op\u0107enito, \u010dija je vrijednost kriti\u010dka analiza tih tendencija. Pritom Confino uvjerljivo promi\u010de epistemolo\u0161ki koncept Holokausta kao oglednog primjera ograni\u010denja historijske reprezentacije. Confinovu je radu nemogu\u0107e na\u0107i zamjerku iz metodolo\u0161ke ili interpretativne perspektive, budu\u0107i da je okosnica njegova rada kritika postoje\u0107ih metodolo\u0161kih i interpretativnih koncepata. Ipak, iako je Confinova analiza stanja u historiografiji korak u pravcu promjena postoje\u0107ih paradigmi, sam rad djeluje nedovr\u0161eno, vi\u0161e kao uvod u studiju Holokausta na postavkama koje Confino nagovje\u0161ta nego kao samostalno djelo. Neovisno o tome, Foundational Pasts<\/i> nudi svje\u017eu perspektivu o metodologiji i interpretaciji Holokausta, ali i mogu\u0107nost redefiniranja metodolo\u0161kih i interpretativnih postulata historijske znanosti, stoga je i preporu\u010dljiva literatura i istra\u017eiva\u010dima Holokausta, ali i povjesni\u010darima op\u0107enito.<\/p>\n

Dora Kosor\u010di\u0107<\/i><\/p>\n

————————————————————————————————————————————————————————————<\/p>\n

Dora Kosor\u010di\u0107<\/b> dosad je prikazala prijevod knjige Hanne Krall<\/b> (Sti\u0107i prije Boga<\/i>, Zagreb 2011) o ustanku u var\u0161avskom getu, kao sugestivan primjer sje\u0107anja na Holokaust (usp. Historijski zbornik<\/i>, br. 2-2012, str. 533-537), a zatim recentnu knjigu povjesni\u010dara Jana T. Grossa<\/b> (Golden Harvest. Events at the Peripheries of the Holocaust<\/i>, s Irenom Grudzi\u0144ska Gross, 2012), kao nastavljanje dotada\u0161njih osvrta na njegove knjige u Gordoganu<\/i> (usp. Historijski zbornik<\/i>, br. 1-2013, str. 248-255). Prikaz pak knjige Alona Confina, koji ovdje donosimo, dodatno upu\u0107uje na nove perspektive u bavljenju Holokaustom. (Nap. ur.<\/i>)  <\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2067","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":53394,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53394","url_meta":{"origin":2067,"position":0},"title":"Enzo Traverso, “Singular Pasts: The “I” in Historiography”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"15. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Translated by Adam Schoene Columbia University Press Pub Date: November 2022 Today, history is increasingly written in the first person. A growing number of historical works include an autobiographical dimension, as if writing about the past required exploring the inner life of the author. Neither traditional history nor autobiography, this\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Traverso.avif","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":2068,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=2068","url_meta":{"origin":2067,"position":1},"title":"Stjepko Barac – Prikaz knjige – Carlo Ginzburg, “Threads and Traces: True, False, Fictive”, University of California Press, 2012, 328 str.","author":"admin","date":"7. prosinca 2014.","format":false,"excerpt":"Carlo Ginzburg, Threads and Traces: True, False, Fictive, University of California Press, 2012, 328 str.Ljudi vole pri\u010de. Ima ne\u0161to u pri\u010dama, u uzbudljivosti naracije i i\u0161\u010dekivanju trenutka kada se po\u010detak, sredina i kraj spoje u razumljivu cjelinu iz \u010dega proizlazi osobita mo\u0107 preno\u0161enja znanja i iskustva. Jo\u0161 je 1979. godine\u2026","rel":"","context":"U "Prikazi i osvrti"","block_context":{"text":"Prikazi i osvrti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=4"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":49637,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=49637","url_meta":{"origin":2067,"position":2},"title":"Nikola Toma\u0161egovi\u0107 – Hrvatska historiografija u dijalogu sa srednjoeuropskim studijima: Central European History Convention 2025.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"14. studenoga 2025.","format":false,"excerpt":"Hrvatska historiografija u dijalogu sa srednjoeuropskim studijima: Central European History Convention 2025. Sredinom srpnja ove godine u Be\u010du se okupilo vi\u0161e od 300 povjesni\u010darki i povjesni\u010dara Srednje Europe iz cijeloga svijeta. Ako izuzmemo konvencije ASEEES-a, koje su zbog visokih tro\u0161kova \u010desto nedostupne istra\u017eiva\u010dima iz regije, bilo je to najve\u0107e okupljanje\u2026","rel":"","context":"U "Prikazi i osvrti"","block_context":{"text":"Prikazi i osvrti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=4"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52677,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52677","url_meta":{"origin":2067,"position":3},"title":"CfP: NAVIGATING THE PAST, FACING THE PRESENT: CHALLENGES AND OPPORTUNITIES IN RE-PRESENTING CONFLICTS AND VIOLENCE IN MEMORY AND EDUCATION INSTITUTIONS, WARSAW, 22ND\u201324TH OCTOBER 2026 (DEADLINE: 30TH APRIL 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"The conference and graduate workshop (October 22-24, 2026, Warsaw) addresses the representation of history in public and institutional contexts, with a focus beyond the often-studied field of \u201cmemory culture\u201d. Rather than emphasizing the politicization of memory and cultural institutions, the discussion shifts toward new methods, media, and challenges in historical\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52920,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52920","url_meta":{"origin":2067,"position":4},"title":"Memorijalna intervencija Marka Tadi\u0107a u Rakovom Potoku","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"6. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Privremena memorijalna umjetni\u010dka intervencija u \u010dast \u017ertava fa\u0161izma Vidi, vrata su otvorena\u00a0autora Marka Tadi\u0107a otvara se 8. svibnja, povodom Dana oslobo\u0111enja Grada Zagreba u Drugom svjetskom ratu, u spomen-parku Rakov Potok. Rakov Potok drugo je najve\u0107e mjesto masovnog stradanja tijekom Drugog svjetskog rata u Zagrebu. Mjesto gdje se danas nalazi\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/marko-tadic.jpeg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/marko-tadic.jpeg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/marko-tadic.jpeg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52625,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52625","url_meta":{"origin":2067,"position":5},"title":"Omer Bartov, \u201eIsrael: What Went Wrong?\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Professor Omer Bartov was born on a kibbutz, grew up in Tel Aviv and served in the Israel Defence Forces during the Yom Kippur War. He went on to become an expert on the German army and the Holocaust, before turning his attention to his native country.In Israel: What Went\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Bartov.jpeg?fit=320%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2067","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2067"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2067\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2067"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2067"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2067"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}