{"id":2065,"date":"2014-08-06T22:00:05","date_gmt":"2014-08-06T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=2065"},"modified":"2014-08-06T22:00:05","modified_gmt":"2014-08-06T22:00:05","slug":"william-m-johnston-predavanje-vizije-dugog-trajanja-austrije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=2065","title":{"rendered":"William M. Johnston – Predavanje – Vizije dugog trajanja Austrije"},"content":{"rendered":"
Godine 1977. po prvi sam put odr\u017eao predavanje u Be\u010du, a moja je tema tada bila \u201eDie Auseinandersetzung der Wiener Literaten mit den sogenannten ‘\u00f6sterreichischen Menschen’\u201c [\u201eRazila\u017eenja be\u010dkih knji\u017eevnika oko takozvanog ‘austrijskog \u010dovjeka’\u201c].(1)
<\/b>
Moja se sada\u0161nja tema upravo na to nadovezuje. Sre\u0107om je prije godinu i pol iza\u0161lo i novo izdanje mojeg Austrijskog duha<\/i>,(2) pa se otada uvijek iznova zapitam: u kojoj se mjeri moj pogled na kulturnu povijest Austrije promijenio od onoga prije trideset i pet godina? \u0160to se u mom pogledu promijenilo i \u0161to je druga\u010dije u austrijskoj historiografiji? U nastavku \u0107u se baviti odgovorima na ta dva pitanja.<\/p>\n

Uvo\u0111enje dugoro\u010dne perspektive<\/b><\/p>\n

Zapo\u010det \u0107u prou\u010davanjem jedne velike preobrazbe koja je u okolici Austrije zahvatila povjesni\u010dare, a po\u010dela se doga\u0111ati od otprilike 1970. Pred \u010detrdeset godina se podru\u010dje Dunavske Monarhije bez rasprave moglo smjestiti unutar okvira novije povijesti Austrije. Tko se tada odlu\u010dio pisati \u201ePovijest Austrije\u201c \u2013 kao Hugo Hantsch, Erich Z\u00f6llner ili Adam Wandruszka \u2013 bio je ve\u0107 naviknut u svoje djelo uklju\u010diti \u010ditavo podru\u010dje stare Monarhije. Povijest Austrije je bez daljnjega obuhva\u0107ala i povijest \u010de\u0161kih, galicijskih, ma\u0111arskih ili ju\u017enoslavenskih zemalja. To gledi\u0161te odgovaralo je i podnaslovu moje knjige koja je 1974. izdana \u2013 \u201eIdeen und Gesellschaft im Donauraum\u201c [\u201eIdeje i dru\u0161tvo na prostoru Dunava\u201c]. Radilo se tu o \u010ditavom Carstvu.<\/p>\n

Dakako, bilo je te\u0161ko takvo shva\u0107anje povijesnog prostora Austrije prenijeti i na dvije republike, pa je sedamdesetih godina do\u0161lo do promjene, unutar koje je uspostavljen konsenzus koji i danas vlada. Danas \u201ePovijest Austrije\u201c obi\u010dno uklju\u010duje pro\u0161lost podru\u010dja dana\u0161nje Savezne Republike. U takvoj koncepciji austrijske povijesti \u010ce\u0161ka, Galicija, Ma\u0111arska ili Balkan imaju samo mjestimi\u010dnu ulogu. Taj obrat u historiografiji Druge Republike bio je potreban i svrsishodan. Izme\u0111u ostaloga, spomenuti je obrat u zna\u010dajnoj mjeri pomogao u potrazi za austrijskim identitetom, a istra\u017eivanja koja su mu uslijedila razjasnila su brojna do tada nejasna pitanja. Podr\u017eavam i cijenim te doprinose mojih kolega povjesni\u010dara. Kao \u0161to \u0107u kasnije naglasiti, povjesni\u010dari su Austrije u posljednjih \u010detrdeset godina postigli sjajne rezultate na brojnim podru\u010djima, na \u0161to bi naro\u010dito gra\u0111ani Druge Republike trebali biti ponosni. <\/p>\n

Ako se, me\u0111utim, poku\u0161a takvu koncepciju povijesti saveznog podru\u010dja Austrije protegnuti nekoliko stolje\u0107a unatrag, javljaju se nepodudarnosti koje su sve sna\u017enije \u0161to se se\u017ee dublje u pro\u0161lost. Habsbur\u0161ko Carstvo bilo je multiregionalno, multikulturno i multikonfesionalno. U razli\u010ditim razdobljima Carstvo su sa\u010dinjavale raznovrsne regije, a \u2013 samo da navedem jedan primjer \u2013 habsbur\u0161ki posjedi u Belgiji i \u0160vapskoj prije 1789. te\u0161ko se uklapaju u samosvijest gra\u0111ana Druge Republike. Nije li neobi\u010dno, da je dana\u0161nji glavni grad Europe prije dvjesto pedeset godina pripadao ku\u0107i Habsburg? Kako povjesni\u010dar Druge Republike mo\u017ee tu \u010dinjenicu upotrijebiti? U principu, te\u0161ko je na\u0161em mentalitetu razjasniti zna\u010daj multikulturne Monarhije ako je na\u0161 pogled usmjeren prete\u017eno na dana\u0161nje savezno podru\u010dje. Postoji li stoga neko sredstvo, pomo\u0107u kojega bi ba\u0161tina ukupne Monarhije postala relevantna i za savezno podru\u010dje Austrije?<\/p>\n

Naravno, takvo sredstvo postoji. U povijesnoj perspektivi koju je Fernand Braudel (1902.-1985.) nazvao longue dur\u00e9e<\/i>, perspektivi koja sa\u017eima \u010ditava stolje\u0107a, vidim sredstvo pomo\u0107u kojega je mogu\u0107e pratiti va\u017ene crte habsbur\u0161ke ba\u0161tine unutar povijesti saveznog podru\u010dja Austrije. Braudel je u longue dur\u00e9e<\/i> gledi\u0161tu prona\u0161ao metodu pomo\u0107u koje je mogao distancirano i neideolo\u0161ki sagledati pro\u0161lost odre\u0111ene zemlje, uklju\u010duju\u0107i sve njene gradove i krajobraze. Pristupi li se perspektivi dugog trajanja<\/i>, koju nazivam i dugoro\u010dnom perspektivom<\/i>, bez predrasuda, mogu\u0107e je produbiti povijest saveznog podru\u010dja Austrije. Ona mjesnim gra\u0111anima poma\u017ee na na\u010din da nudi razradu pojedinosti, nadila\u017eenje predrasuda i omogu\u0107uje bolje shva\u0107anje tijeka povijesti vlastite zemlje. Tako zami\u0161ljena, dugoro\u010dna se perspektiva pribli\u017eava preduvjetima jedne fenomenologije kulture, koja pomo\u0107u novih kategorija, trezveno i nepristrano, preispituje stanje stvari. U ovom predavanju \u017eelio bih potaknuti promi\u0161ljanje o \u201ekorisnosti i nedostatcima dugoro\u010dne perspektive za austrijsku povijest\u201c. <\/p>\n

Prvo \u0107u postaviti jedno osjetljivo pitanje. Zbog \u010dega je dugoro\u010dna perspektiva unutar kulturne povijesti Austrije bila sumnjiva? Ovo \u0107e pitanje razjasniti pogled na jedan zbornik iz tridesetih godina. Godine 1936., usred vremena \u201eStale\u0161ke dr\u017eave\u201c ili, bolje re\u010deno, \u201eKr\u0161\u0107ansko-njema\u010dke savezne dr\u017eave\u201c (1934.-1938.), dva su be\u010dka profesora, Josef Nadler i Heinrich Ritter von Srbik, objavila zbornik pod sudbonosnim naslovom \u00d6sterreich: Erbe und Sendung im deutschen Raum<\/i> [Austrija: ba\u0161tina i poslanje na njema\u010dkom prostoru] (Salzburg i Leipzig: Pustet, 1936.). Od ukupno \u0161esnaest eseja, ve\u0107ina ih je zastupala gledi\u0161te prema kojemu je stanovni\u0161tvo Prve Republike Austrije, takozvanog \u201enjema\u010dkog jugoistoka\u201c, predstavljalo tisu\u0107ljetni \u201eud njema\u010dkog naroda\u201c. \u010cudno je kako su ti povjesni\u010dari slo\u017eni u svom gledi\u0161tu: povijest Austrije je oduvijek patila od nerazrje\u0161ivih napetosti izme\u0111u carstva i kraljevstva, zapada i istoka, planinskog i nizinskog kraja. Prema mi\u0161ljenju tih stru\u010dnjaka, nikada nije bilo jednostavno izraziti sve proturje\u010dnosti Habsbur\u0161kog Carstva unutar jednog historiografskog djela. Hvala Bogu, ne osje\u0107a se ba\u0161 u svim esejima zagri\u017eeni i njema\u010dkonacionalni prizvuk. Eseji Hansa Sedlmayra (1896.-1986.) \u201e\u00d6sterreichs bildende Kunst\u201c [\u201eLikovna umjetnost Austrije\u201c] i Leopolda Nowaka (1904.-1991.) \u201eDie Musik in \u00d6sterreich\u201c [\u201eGlazba u Austriji\u201c] gotovo da zvu\u010de vedro, a Heinrich Ritter von Srbik, nedvojbeno najzna\u010dajniji povjesni\u010dar me\u0111u tim autorima, na dvadeset stranica je napisao sjajan pregled svojeg, u to vrijeme novog, dvosve\u0161\u010danog kapitalnog djela \u201eDeutsche Einheit\u201c [\u201eNjema\u010dko jedinstvo\u201c] (1935.). Zastarjela terminologija samo je dodatno dala lo\u0161 glas dugoro\u010dnoj perspektivi zbornika u poslijeratnom vremenu, jer je primjerice donjoaustrijski arhivar Karl Lechner (1897.-1975.) neprestano govorio o Austriji koja je \u201enjema\u010dko grani\u010dno podru\u010dje\u201c i o \u201eklju\u010dnoj misli\u201c koja se potvr\u0111uje \u201ezemaljskopovijesnim prou\u010davanjima\u201c. Samo po sebi se razumije da u tim esejima Slaveni imaju malenu ulogu, dok je \u017didovi uop\u0107e nemaju. To djelo, koje je Friedrich Heer 1981. godine ocijenio \u201eizuzetno zna\u010dajnim\u201c, \u0161teti ugledu dugoro\u010dne perspektive u Austriji do dana dana\u0161njeg.<\/p>\n

Dva su desetlje\u0107a morala prote\u0107i, da bi drugi zbornik zauzeo ponovno takvu perspektivu. Mislim na zbornik koji je prije to\u010dno pedeset godina izdao tada\u0161nji vr\u0161itelj du\u017enosti glavnog urednika Presse <\/i>Otto Schulmeister (1916.-2001.) pod naslovom Spectrum Austriae<\/i> (Wien: Herold, 1957.). Upravo je micanje svih nacionalisti\u010dko-narodnja\u010dkih prizvuka iz dugoro\u010dne perspektive bio jedan od ciljeva sveska. Od ukupno dvadeset priloga, skoro \u010detvrtina autora razmatra tisu\u0107ljetno trajanje razli\u010ditih kulturnih podru\u010dja, od crkve, \u017eivota naroda, knji\u017eevnosti, glazbe, likovne umjetnosti do kulture gradova. Ti su doprinosi po prvi put u Drugoj Republici poku\u0161ali napraviti obrise austrijskog dugog trajanja. Tada je trebalo krenuti od potpuno novog po\u010detka, kako bi dugo trajanje ponovno bilo dru\u0161tveno prihvatljivo. To je jedna od zasluga inicijative Otta Schulmeistera. Njegov se svezak s time hvata u ko\u0161tac.<\/p>\n

Dvije austrijske republike i njihova preoptere\u0107enost povije\u0161\u0107u<\/b><\/p>\n

Pitam se, zbog \u010dega bi dana\u0161njoj Austriji, pedeset godina nakon \u0161to se pojavio Schulmeisterov zbornik, trebali povjesni\u010dari koji se rado bave dugim trajanjem? Kako moj naslov nazna\u010duje, Druga Republika bi mogla zbog jednog posebnog razloga profitirati pomo\u0107u dugoro\u010dne perspektive. Posvetimo se na trenutak preoptere\u0107enosti povije\u0161\u0107u koja je zahvatila savezni teritorij Austrije od 1900. godine. Prvo je tu osamnaest zavr\u0161nih godina Habsbur\u0161ke Monarhije, od kojih \u010detiri posljednje zahva\u0107aju rat na istoku i jugu. Zatim je izbila krizna 1919. godina, koju je Republika, makar dubinski o\u0161te\u0107ena, pre\u017eivjela. Ve\u0107 unutar prvih devetnaest godina Prve Republike Austrije pronalazimo dva oblika vlasti \u2013 1919. i 1934. \u2013 koji su prethodili katastrofi nacisti\u010dke dr\u017eave. Ukupno je Austrija izme\u0111u 1900. i 1945. pro\u0161la kroz \u010detiri dr\u017eavna oblika, a uslijedila su potom jo\u0161 dva nova: okupacijski period do 1955. godine te potom stalna neutralnost Druge Republike od 1955. do 1995. Dubinske promjene dogodile su se otvaranjem Istoka 1989. godine i austrijskim ulaskom u Europsku Uniju. Dakle, \u0161est dr\u017eavnih sustava i sedam kriznih godina unutar osamdeset godina \u2013 to je ne\u010duvena koli\u010dina temeljnih preobrazbi, koje je trebala prihvatiti mala zemlja. Gra\u0111ani Austrije, kao i njeni povjesni\u010dari, pate od preoptere\u0107enosti povije\u0161\u0107u. Svima su nam potrebna pomagala, pomo\u0107u kojih se ta preoptere\u0107enost nadilazi. <\/p>\n

Paralelno s preobrazbama dr\u017eavnih institucija teku i kulturni prevrati, koje su potakli svjetski ratovi, nacionalsocijalisti\u010dko vrijeme i deset godina sovjetske okupacije (u Donjoj Austriji). Povjesni\u010dar vrti glavom kada poku\u0161ava toliko toga proturje\u010dnoga zajedno sa\u017eeti. Neka bude re\u010deno jednom za sva vremena: prou\u010davati austrijsku povijest je doista izrazito te\u0161ko. Nagrada mo\u017ee biti niz izvanrednih djela koja su austrijski povjesni\u010dari objavili u posljednjih pedeset godina. Ta djela pru\u017eaju povijesne sinteze 20. stolje\u0107a, poput monumentalnog niza \u00d6sterreichische Geschichte<\/i> [\u201eAustrijska povijest\u201c], \u010dijih je petnaest svezaka neumorno izdao be\u010dki medievist Herwig Wolfram. Radi se doista o izvanrednom postignu\u0107u koje me odu\u0161evilo, no Wolframov sjajan uspjeh ne rje\u0161ava problem kojime se bavimo. Kako da se \u010ditatelj triju ili \u010detiriju svezaka tog golemog djela, koji obra\u0111uje 20. stolje\u0107e, mo\u017ee sna\u0107i? Uz spomenuti niz, svakako bih \u017eelio posebno istaknuti gotovo bezbrojne doprinose koje su postigli profesor dr. Ernst Bruckm\u00fcller i njegovi suradnici. Sli\u010dne zasluge u smislu nove razrade austrijske kulturne i intelektualne povijesti pripadaju profesoru dr. Moritzu Cs\u00e1kyju i njegovom istra\u017eiva\u010dkom timu u Grazu i drugdje. Isto treba re\u0107i i za nasljednika Friedricha Heera na Sveu\u010dili\u0161tu u Be\u010du, profesora dr. Norberta Lesera.<\/p>\n

Kako osoba koja nije u struci mo\u017ee pro\u0107i kroz \u0161est upravnih sustava i \u0161est glavnih kriznih godina dviju Republika (1914., 1918.-1919., 1934., 1938., 1945., 1955., 1989.)? Ti nacionalisti\u010dki usmjereni povjesni\u010dari tridesetih godina imali su pravo: nikada nije bilo jednostavno pisati povijest Austrije. Kao svojevrsni protuotrov od mogu\u0107e prezasi\u0107enosti nepreglednog 20. stolje\u0107a u Austriji, savjetujem pogled na dugo trajanje saveznog teritorija Austrije. Ukratko: u kojoj mjeri nam pri nadila\u017eenju tih pote\u0161ko\u0107a mo\u017ee pomo\u0107i perspektiva dugog trajanja?

<\/i>Spectrum Austriae <\/i>(1957.)<\/b><\/p>\n

Prije negoli odgovorim na to pitanje, spomenut \u0107u glavne povijesne poante koje razra\u0111uje ve\u0107ina eseja Schulmeisterovog zbornika Spectrum Austriae<\/i> (1957.). Prvo je to jedna vrsta dugoro\u010dne perspektive koju su preuzeli istra\u017eiva\u010di u potrazi za Austrijom, a koju je francuski povjesni\u010dar Fernand Braudel zvao longue dur\u00e9e<\/i>. Skoro svi autori Schumeisterovog zbornika sagledavaju Austriju iz perspektive koja obuhva\u0107a pet, deset ili dvadeset stolje\u0107a. Dnevni kruh tih eseja su kontinuiteti koji traju pola milenija. Drugo, svi su ti stari majstori razmi\u0161ljali geografski. Dugo trajanje kulture smjestili su unutar okvira geografije, kako fizi\u010dke tako i kulturne, ba\u0161 kao i sam Fernand Braudel. Kako bi razjasnio takav na\u010din razmi\u0161ljanja, kasnije \u0107u naglasiti prilog svjetski poznatog be\u010dkog geografa Hansa Bobeka. Tre\u0107e, svi su ti majstori izuzetni knji\u017eevnici, koji su znala\u010dki oblikovali svoje eseje, kako bi stilski odgovarali sadr\u017eaju i odra\u017eavali osnovne teze teksta. Friedrich Torberg pi\u0161e primjerice vlastitu ocjenu na temu \u201eSelbstgericht in der \u00f6sterreichischen Literatur\u201c [\u201eVlastita ocjena u austrijskoj knji\u017eevnosti\u201c], Hans Sedlmayr izgra\u0111uje arhitektoni\u010dku galeriju pojmova austrijske arhitekture, a Viktor Zuckerkandl je svoj prilog o glazbi organizirao nalik na sonatu u tri dijela, pri \u010demu unutar skoro svakog stavka odjekuju tonovi onog pro\u0161log.<\/p>\n

Promotrimo sada Schulmeisterov svezak podrobnije. Taj je zbornik, slo\u017een od dvadeset eseja o austrijskom identitetu, sagledan kroz prizmu visoke kulture, prije to\u010dno pedeset godina iza\u0161ao u izdanju Herder Verlaga. Zbornik se nadovezuje na ranije poku\u0161aje razgrani\u010davanja i opisivanja austrijskog u povijesti i visokoj kulturi. Neki su suradnici zbornika kasnije postali poznati kao predvodnici austrijske kulture \u2013 kao povjesni\u010dar Friedrich Heer, folklorist Hanns Koren (1906.-1985.), knji\u017eevnik Friedrich Torberg (1908.-1979.) i povjesni\u010dar umjetnosti Hans Sedlmayr \u2013 dok su neki drugi, ni\u0161ta manje briljantni autori, skoro zaboravljeni \u2013 kao Viktor Zuckerkandl, njema\u010dko-nacionalisti\u010dki esejist Anton B\u00f6hm (1904.-1998.) i njema\u010dki germanist Gerhart Baumann (1920.-2006.). Poseban je spomen zaslu\u017eio be\u010dki kulturni geograf Hans Bobek (1903.-1990.). S ishodi\u0161nom to\u010dkom u Austrijskoj akademiji znanosti, revolucionirao je podru\u010dje gradske geografije na svjetskoj razini. Svaki stanovnik, odnosno posjetitelj Be\u010da, mo\u017ee biti zahvalan Hansu Bobeku, koji je razradio i postavio temelje za pobolj\u0161anje gradskog planiranja i gradske obnove. Svezak Spectrum Austriae<\/i> sadr\u017ei analizu geografskog okvira austrijske kulture. Hans Bobek, koji je me\u0111u geografima svjetski poznat, u Schulmeisterovom zborniku je majstorski sa\u017eeo unutar tisu\u0107lje\u0107a geografiju teritorija Druge Republike.<\/p>\n

U nastavku bih \u017eelio predstaviti tri eseja iz spominjanog sveska. Radi se o eseju Hansa Sedlmayra (1896.-1984.) o \u201elikovnoj umjetnosti\u201c, potom prilogu Viktora Zuckerkandla (1896.-1965.) o \u201eglazbenom duhu\u201c te naposljetku prilog Friedricha Heera (1916.-1983.) o takozvanoj Humanitas austriaca<\/i>. Spomenuta su tri priloga remek-djela povijesne analize, zbirke citata i pojmovnog redefiniranja. Sve vas pozivam da se divite nezapa\u017eenom kontekstu, nevjerojatnim zapa\u017eanjima i konciznim uvidima tog zbornika. Izdvojio sam temu dugog trajanja iz tih koncepcija austrijske povijesti i stoga, jer imate pravo na to da od povjesni\u010dara kulture poput mene o\u010dekujete novu perspektivu kulturne povijesti Austrije.<\/p>\n

Hans Sedlmayr (1896.-1984.)<\/b><\/p>\n

Zapo\u010det \u0107emo s esejom Hansa Sedlmayra \u201eCharaktere der bildenden Kunst\u201c [\u201eKarakteri likovne umjetnosti\u201c], unutar kojega je tada\u0161nji redovni profesor u M\u00fcnchenu prou\u010davao konstante u likovnoj umjetnosti Austrije. Pritom je razradio dalje esej koji je prije dvadeset godina objavio u Nadlerovom i Srbikovom zborniku \u00d6sterreich: Erbe und Sendung<\/i> (1936.). Ina\u010de, Sedlmayr je jedini autor koji se pojavljuje u oba zbornika, a na sre\u0107u je u dvadeset godina razmaka ubla\u017eio svoje njema\u010dko-nacionalisti\u010dko stajali\u0161te. U tu svrhu Sedlmayr pozornost okre\u0107e na jednog novog umjetnika \u2013 Georga Raphaela Donnera (1693.-1741.), kojega je sam Sedlmayr 1947. godine iznova otkrio. Sedlmayr posebno opisuje zdenac na be\u010dkom trgu Neuer Markt (1739.), umjetni\u010dko djelo koje je od 1921. premje\u0161teno u Donji Belvedere. Sedlmayr kao analiti\u010dar strukture, po Donnerovoj plastici tre\u0107eg i \u010detvrtog desetlje\u0107a 18. stolje\u0107a, procjenjuje Donnerovu sklonost prema proto\u010dnom i raspu\u0161tenom, te, s obzirom na to, manjak gr\u010devitih napetosti kod Donnera. Taj manjak \u201ekrutosti i usiljenosti\u201c gledateljima predo\u010duje, kako ka\u017ee Sedlmayr, \u201edu\u0161evno stanje mirno\u0107e i oblikovanog i blago\u0107u oplakivanja\u201c [str. 574].  Skoro je u ekstazi kada govori o \u201eblagosti oplakivanja\u201c, na \u0161to se dodaje: \u201e\u2026uz blago\u0107u oplakivanja se vezuje [kada je rije\u010d o zdencu] su\u0107ut, \u201espokoj\u201c, pogled \u2013 koji potpuno opre\u010dno od barokne geste pune patosa \u2013 koji se spu\u0161ta, kao i voda, koja je sama sebi prepu\u0161tena\u2026\u201c [str. 574].(3) Prema Sedlmayru je to klju\u010dna stvar kod Donnera: njegova obrada olova stvara od metala u\u010dinak vode koja te\u010de. Povjesni\u010dar umjetnosti nastavlja: \u201eU to ulazi ‘blago’ olovo, obra\u0111eno poput potoka koji pod mjese\u010dinom nje\u017eno treperi, i njegova srodnost s teku\u0107im elementom, s vodom, s kojom se pomo\u0107u zdenca u potpunosti povezuje\u201c [str. 573-574]. Sve je to dolazilo do izra\u017eaja u be\u010dkim i bratislavskim ateljeima, dvadeset godina prije negoli je Donnerov u\u010denik, Adam Friedrich Oeser (1717.-1799.), neke od tih klasi\u010dnih praksi prenio na dvije klju\u010dne osobe u Njema\u010dkoj, isprva na Johanna Joachima Winckelmanna u Dresdenu, a potom na sasvim mladog Johanna Wolfganga von Goethea u Leipzigu. Prema Sedlmayru je prema tome njema\u010dki neoklasicisti\u010dki kult zapo\u010deo s Georgom Raphaelom Donnerom u Be\u010du.<\/p>\n

Iz Sedlmayrovog odu\u0161evljenja prema te\u010dnom u radu Donnera mogao bi se izabrati niz metafora, koje bi karakterizirale austrijsku umjetnost: primjerice sklonost prema te\u010dnom, manjak usiljenosti i krutosti, te nadasve sklonost prema \u201eblagom oplakivanju\u201c. Na \u010dudnovat na\u010din Donnerova umjetnost tako prema Sedlmayru ilustrira karakteristike koje je Hugo von Hofmannsthal (1874.-1929.) u poznatoj shemi o Prusiji i Austriji (1917.) pripisao Austrijancima, primjerice u frazama: \u201e[Austrijanac] sve izokre\u0107e na socijalno\u2026[Austrijanac] radije ostaje u nejasnom\u2026 [Austrijanac] najradije izbjegava krize\u2026\u201c. \u201eBlago oplakivanje\u201c, koje je prema Sedlmayru prikladno Donnerovim oblicima, sukladno je Hofmannsthalovom pojmu \u201eironije koja vodi do raspada\u201c. Sve u svemu, Sedlmayrova shema je istozna\u010dna onoj Hofmannsthala: potezi Austrijanca nadilaze bilo kakvu povr\u0161nu karakterizaciju. Ti potezi teku kroz ruke kao voda, koja od blagog olova uti\u010de u Donnerov zdenac na Neue Marktu. U tekstu iz 1947. Sedlmayr je to sa\u017eeo: \u201eDonnerovo djelo, prije svega proto\u010dno i raspu\u0161teno, te\u0161ko se mo\u017ee stilski odrediti…[ono je] mo\u017eda \u010disti izra\u017eaj be\u010dkoga na podru\u010dju likovne umjetnosti, a sasvim sigurno njegova najbolja izvedba\u201c.(4) Sada \u0107u se usuditi napraviti analogiju. Navodno Donnerovo veli\u010danje \u201eblagog oplakivanja\u201c s ljubazno\u0161\u0107u isti\u010de ambivalentnost, za koju su neki analiti\u010dari \u201eaustrijskog \u010dovjeka\u201c, poput Antona Wildgansa (1881.-1932.) i Friedricha Torberga (1908.-1979.), smatrali da je tipi\u010dno \u017eivotno dr\u017eanje Austrijanaca.(5) Nadam se da mali poto\u010di\u0107 tog \u201eblagog oplakivanja\u201c te\u010de i niz ovo predavanje.<\/p>\n

Sedlmayrov glavni doprinos me\u0111utim le\u017ei drugdje, na jednom daljnjem podru\u010dju. U Schulmeisterovom svesku je tom povjesni\u010daru umjetnosti uspjelo ne\u0161to doista rijetko: izlo\u017eio je stilske zna\u010dajke koje su austrijskoj umjetnosti odavno nedostajale. Naime, on obja\u0161njava koji stilovi se unutar saveznog teritorija Austrije ne mogu prona\u0107i, me\u0111u kojima je i rokoko u razvijenom obliku, kojeg pronalazimo u unutra\u0161njosti bavarskih crkva. Osim toga, u Be\u010du nedostaje i stilsko usmjerenje koje je pod Rudolfom II. procvalo u Pragu \u2013 manirizam. Jo\u0161 je uo\u010dljivije da u austrijskoj likovnoj umjetnosti nedostaje \u201eherojsko-kozmi\u010dka romantika\u201c, kakvu su zastupali njema\u010dki slikari Caspar David Friedrich, Philipp Otto Runge i Gustav Carus [str. 567]. Jo\u0161 je te\u017ee zaboraviti najo\u010ditiji primjer nedostajanja u austrijskoj arhitekturi: za razliku od \u010ce\u0161ke i Bavarske austrijski arhitekti izbjegavaju takozvani polustup, dakle u zid ugra\u0111ena polovica stupa. Razmislite o pala\u010di Czernin (1668.) u pra\u0161kim Hrad\u010danyma, \u010diju golemu fasadu dana\u0161njeg ministarstva vanjskih poslova herojski nagla\u0161ava trideset polustupova. U Austriji \u0107e se uvijek prije prona\u0107i samostoje\u0107i stup ili pilastri, ali polustupova poput onih pala\u010de Czernin gotovo da i nema. Ako se i javljaju, uglavnom ih je postavio talijanski majstor, poput Andree Pozza (1642.-1709.) iz Trsta, koji je izgradio glavnu salu vrtne pala\u010de Liechtenstein [str. 566].(6)  <\/p>\n

Isto tako je zanimljivo i kako Sedlmayr nagla\u0161ava nekoliko stilova u austrijskoj likovnoj umjetnosti, koji nigdje drugdje u Europi nisu imenovani. Kako nas uvjerava na\u0161 povjesni\u010dar umjetnosti, \u201eaustrijska umjetnost ponekad izme\u0111u dva svijeta\u201c tra\u017ei \u201esasvim nove pristupe\u2026\u201c [str. 573]. On pritom ime daje nekolicini do tada neimenovanih stilova, me\u0111u kojima i materijalni stil be\u010dke arhitekture u vrijeme vladanja Josipa II. Sedlmayr tako spominje primjer be\u010dke Allgemeines Krankenhaus [Op\u0107e bolnice u Be\u010du] koju je projektirao Isidore Canevale (1730.-1786.) [str. 575]. Nije li neobi\u010dno da je upravo u desetlje\u0107u tijekom kojeg je Mozart \u017eivio u Be\u010du nastao isto tako novi stil, koji je bio djelatan na potpuno drugom podru\u010dju utilitarne arhitekture? Nekada\u0161nji Allgemeines Krankenhaus krase jasno\u0107a i manjak ornamenata, \u0161to je Mozartu bilo strano. Car Josip je Mozartu navodno rekao: \u201ePrevi\u0161e nota, gospodine Mozart!\u201c To bi te\u0161ko mogao re\u0107i za Allgemeines Krankenhaus. Fasade te zgrade ne nastaju ni na kakvim notama, zbog \u010dega vjerojatno ni stil nije dobio ime.<\/p>\n

Pred kraj mojeg hvalospjeva Sedlmayru \u017eelio bih podcrtati sljede\u0107e: da bi se imenovalo ono \u0161to je u povijesti umjetnosti neimenovano, potrebno je dose\u0107i visoki du\u0161evni nivo, odre\u0111enu pretenziju. K tome stru\u010dnjak stalno treba na umu imati dugo trajanje, kako bi iz stolje\u0107a mogao probrati ne\u0161to \u0161to jo\u0161 nije klasificirano. Dugoro\u010dna perspektiva kod Sedlmayra pru\u017ea izrazito stvarala\u010dki usmjeren pogled. U svezi s time bih postavio dalekose\u017eno pitanje: nije li istina da je Austrija izrazila mno\u0161tvo dotada nepoznatih kulturnih fenomena? Nije li sama austrijska kultura posebno podru\u010dje ne\u010dega \u0161to jo\u0161 nije imenovano? Je li to mo\u017eda razlog zbog kojeg je intelektualna povijest Austrije do Friedricha Heera, koji se te teme prihvatio pred oko pedeset i pet godina, premalo istra\u017eivana? Intelektualna je povijest Austrije prehranila suvi\u0161e pjesnika i mislioca, koje bi se vrlo te\u0161ko uklopilo u uobi\u010dajene periodizacije Francuske, odnosno Njema\u010dke. Ono \u0161to Sedlmayr uo\u010dava u austrijskoj povijesti umjetnosti, odnosi se i na intelektualnu povijest i politi\u010dku povijest. Austriju je te\u0161ko uklopiti u ne\u0161to. To je rezultat svih poku\u0161aja primjenjivanja dugoro\u010dne perspektive na slu\u010daj Austrije.<\/p>\n

Viktor Zuckerkandl (1896.-1965.)<\/b><\/p>\n

Me\u0111u ovdje izdvojenim tuma\u010dima kulture Schulmeisterovog zbornika Spectrum Austriae<\/i>, Viktor Zuckerkandl je istovremeno vjerojatno najmanje poznat i najvi\u0161e originalan. Viktor Zuckerkandl bio je ne\u0107ak znamenitog be\u010dkog anatoma Emila Zuckerkandla (1849.-1910.), \u010dija je \u017eena, Berta Szeps-Zuckerkandl, iza sebe ostavila sjajna sje\u0107anja na vrijeme kraja 19. i po\u010detka 20. stolje\u0107a.(7) Ne\u0107ak Viktor baca skoro anatomski pogled na knji\u017eevni diskurs o austrijskom identitetu, pomo\u0107u kojega \u201eaustrijskog \u010dovjeka\u201c opisuje kao glazbenika. Viktor Zuckherkandl bio je u\u010denik legendarnog be\u010dkog glazbenog analiti\u010dara Heinricha Schenkera (1868.-1935.), \u010dija su djela unutar trideset posljednjih godina u potpunosti promijenila teoriju glazbe u Sjedinjenim Dr\u017eavama. U\u010deniku, Viktoru Zuckerkandlu, uspjelo je nadovezati se na Schenkerovu ingenioznost. Kao \u0161to je na vr\u0161njaka Hansa Sedlmayra, tako je i na Zuckerkandla utjecala metoda ge\u0161taltisti\u010dke psihologije. Spomenuta dva stru\u010dnjaka oslanjaju se na metodologiju povezanu pojmom \u201eoblikovne kakvo\u0107e\u201c [\u201eGestalt-qualit\u00e4ten\u201c], koji je nastao u Be\u010du. Taj je izuzetno plodonosni pojam koncipirao austrijski filozof Christian von Ehrenfels u Be\u010du 1890. godine. Spomenuta tri Austrijanca su bila veliki majstori \u201ege\u0161taltisti\u010dkog vida\u201c.<\/p>\n

Svakako, u Schulmeisterovom zborniku je Zuckerkandlov esej u smislu forme najcjelovitiji. Njegova je struktura kristalno jasna, jednaka konstrukciji Haydnove ili Mozartove sonate. Uvod slijede tri dijela te potom veli\u010danstvena coda koja sve sa\u017eima. Posebne fraze prodiru sve poput leitmotiva, a stvaralac \u010ditavo vrijeme ne gubi iz vida cjelovitost \u2013 sposobnost koju ba\u0161tini od be\u010dke klasike u glazbi. U oblikovnom smislu razlikuje tri aspekta odnosa kulturnog krajolika i kulture koja unutar njega nastaje. Austrija prvo funkcionira kao popri\u0161te muziciranja, drugo kao izvor narodne glazbe i tre\u0107e kao mjesto na kojemu se stvaraju remek-djela. Pomo\u0107u ta tri aspekta Zuckerkandlovo odre\u0111ivanje prostora uz pomo\u0107 glazbe prelazi u odre\u0111ivanje tipa austrijskog \u010dovjeka, koji je glazbenik [str. 526]. Ponosan na svoju struku, Zuckerkandl s tipi\u010dnom jasno\u0107om izjavljuje: \u201e\u2026 kako govorni jezici dijele naciju od nacije, tako jezik tonskih znakova dijele kulturu od kulture. Zajednica tonskih znakova je kulturna zajednica. Svaka kultura ima jezik tonskih znakova, svoju glazbu. Zapadni svijet nema svoju glazbu, on je svoja glazba\u201c [str. 526]. Jednako je tako mogao zaklju\u010diti: \u201eAustrija nema svoju glazbu, ona je svoja glazba\u201c. <\/p>\n

Zuckerkandl preferira staru retori\u010dku gestu koja slikovitim nabrajanjem odlikuje odre\u0111enu stvar na na\u010din \u201enije ni ovo ni ono, ve\u0107 je ne\u0161to tre\u0107e\u201c. Tako primjerice uz pomo\u0107 zgodne dosjetke izra\u017eava Beethovenovu prostornu odre\u0111enost: \u201eGdje se nalazi Beethoven? Na obali olujnog mora? Na vrhu Montblanca? Ne, u Hinterbr\u00fchlu\u2026\u201c [str. 547]. Takve trodijelne usporedbe mogu\u0107e je prona\u0107i skoro na svakoj stranici Zuckerkandlova eseja. Autor posebno nagla\u0161ava tvrdnju da Beethoven utjelovljuje suprotnost austrijskom. Titan iz Rheinlanda je mnogo vi\u0161e usporediv s onom \u201eheroi\u010dno-kozmi\u010dkom\u201c romantikom Caspara Davida Friedricha i Philippa Otta Rungea, dakle upravo s onim njema\u010dkim umjetni\u010dkim pravcem, za kojeg je Hans Sedlmayr ustvrdio da ne postoji u Austriji. Kao gost u Be\u010du, Beethoven nikada nije utjelovio austrijski duh na na\u010din na koji su to \u010dinili Haydn, Mozart, Schubert i Bruckner. Da taj aspekt pojasnimo u odnosu na Raphaela Donnera, rije\u010dima Sedlmayra \u201e’blago’ olovo, obra\u0111eno poput potoka koji pod mjese\u010dinom nje\u017eno treperi\u201c u glazbenom smislu mo\u017eemo \u010duti kod Schuberta, ili jo\u0161 jasnije kod Huga Wolfa, a pogotovo u nekom Wienerliedu.(8) Tim je nje\u017enim treperenjem pod mjese\u010dinom protkano i pjesni\u0161tvo Josefa Weinhebera (1892.-1945.), no mo\u017ee li se taj be\u010dki temeljni glas \u010duti i kod Beethovena? \u010cak niti u takozvanoj \u201eMondschein-sonati\u201d. \u201eBlago oplakivanje\u201c Raphaela Donnera, drugim rije\u010dima, ambivalentnost kao \u017eivotni stav, gotovo u potpunosti nedostaje kod usamljenog velikana iz Bonna.<\/p>\n

Zuckerkandla ne\u0107u tako opse\u017eno prenijeti kao njegovog vr\u0161njaka Sedlmayra, prvenstveno zbog toga jer dugoro\u010dnu perspektivu u austrijskoj povijesti glazbe majstorski isti\u010du stru\u010dnjaci poput Rudolfa Flotzingera i Gernota Grubera, te zbog toga jer jo\u0161 uvijek \u010dekamo na to da se Viktor Zuckerkandl dostojno ponovno otkrije.(9) Hitno bih vam preporu\u010dio njegove tekstove, budu\u0107i da je jedan od najduhovitijih Austrijanaca uop\u0107e. Kao \u0161to nam je svima vjerojatno dobro poznato, nije ba\u0161 rijetko da u Austriji jedna toliko originalna glava \u010deka nekih pedesetak godina, prije negoli joj se otvore vrata akademske ku\u0107e slavnih. <\/p>\n

Zaklju\u010dit \u0107u ovaj dio mojeg predavanja s citatom, koji je dio vrhunca Zuckerkandlovog eseja: on nagla\u0161ava menuet iz Mozartovog Divertimenta za violinu, violu i violon\u010delo (K\u00f6chel 563), kojeg je komponirao u rujnu 1788., te pomo\u0107u te proze reproducirati efekt Divertimenta. \u201e[Usred menueta] nastupa ovaj doga\u0111aj\u2026 naglo tone tlo, sve \u010dvrsto, sadr\u017eajno, nose\u0107e, mirno se sve nastavlja bez poda, bez tijela, bez te\u017eine\u2026 nastavljanje bez tijela, bez te\u017eine pretvara se u L\u00e4ndler(10). Svi su elementi prisutni, ritam, takt, veseli predtakt melodije \u2013 ali u potpunosti bez tijela, prozirno, naj\u010di\u0161\u0107i duhovni obris. Najuzvi\u0161enije sa zemaljskim oblikom, zemaljsko kao upotpunjena poredba najuzvi\u0161enijeg. Produhovljenost koja ne zna\u010di udaljavanje od prirode, ve\u0107 mnogo vi\u0161e put prema du\u0161i koji prolazi u neposrednoj blizini prirode. Mo\u017eda je taj Mozartov L\u00e4ndler najiskreniji odgovor na pitanje: \u0161to je Austrija?\u201c [str. 553].<\/p>\n

Fraza \u201enaj\u010di\u0161\u0107i duhovni obris\u201c obilje\u017eava Zuckerkandlov esej, ali i njegov op\u0107eniti stav. I on ponekad svojom glazbenom fenomenologijom objedinjuje najuzvi\u0161enije i zemaljsko. Glazba pojmova je ono \u0161to je te\u0161ko u njegovoj prozi.<\/p>\n

Friedrich Heer (1916.-1983.)<\/b><\/p>\n

Za kraj sam sa\u010duvao dvadeset godina mla\u0111eg Friedricha Heera. On je izme\u0111u 1955. i 1983. na njema\u010dkom govornom podru\u010dju bio veliki me\u0161tar kulturne i intelektualne povijesti i to ne samo Austrije, ve\u0107 \u010ditave Europe. Njegove knjige nude mno\u0161tvo \u010dinjenica, aluzija i citata, misaonu gusto\u0107u koja bi druge povjesni\u010dare mogla obeshrabriti. Kakva li je samo povijesna preoptere\u0107enost vladala u glavi Friedricha Heera, tijekom \u010ditavog njegovog \u017eivota! Ba\u0161 zbog toga njegov kra\u0107i esej u Schulmeisterovom zborniku djeluje olak\u0161avaju\u0107e. Taj esej, napisan prije pedeset godina, lako je dostupan, za razliku od njegovog posljednjeg remek-djela, Der Kampf um die \u00f6sterreichische Identit\u00e4t <\/i>(1981.) [Borba za austrijski identitet], koje je preoptere\u0107eno imenima i citatima.<\/p>\n

Friedrich Heer pod formulom Humanitas austriaca<\/i> (dakle dru\u0161tveno svojstvo, koje Heer povremeno naziva i Clementia austriaca<\/i> ili Concordiantia austriaca<\/i>) razumije povijesno utemeljenu sposobnost da se proturje\u010dnosti pomiruju, da se nedodirnutom odr\u017eava sredi\u0161nja to\u010dka izme\u0111u ekstrema, da se krajnje suprotnosti toleriraju.(11) Povijesni kontekst unutar kojega se ti obrisi razvijaju, Friedrich Heer pronalazi u vjerskim sukobima tijekom razdoblja Reformacije, tijekom koje su protestanti i katolici u Austriji, unutar barem dvije generacije, sve do 1580. godine vi\u0161e ili manje mirno me\u0111usobno \u017eivjeli. Katoli\u010dka vladavina ku\u0107e Habsburg ozbiljno je zemlju pritisnula tek 1580., posebno u \u010ce\u0161koj, gdje se i dalje osje\u0107aju tragi\u010dne posljedice \u0161irenja protestantizma.(12) Austrijanci su znali \u2013 prema Friedrichu Heeru \u2013 kako ubla\u017eiti takve tragi\u010dne proturje\u010dnosti, kako odr\u017eati mirnu ravnote\u017eu narodnog su\u017eivota. Humanitas austriaca<\/i> se tijekom stolje\u0107a ukorijenila kao dru\u0161tveni obi\u010daj. Heer to sa\u017eima: \u201e\u2026 [Austrijanci] se moraju odre\u0107i svoje samovolje, bezuvjetne \u017eelje da budu u pravu, m\u00eesli zatvoriti u sustav\u2026 sprovesti unato\u010d svima drugima [str. 479].<\/p>\n

Humanitas austriaca<\/i>, kako ga shva\u0107a Heer, funkcionira unutar njegovog diskursa u potpunosti kao pojam, kojega jedan drugi majstor dugoro\u010dne perspektive, njema\u010dki sociolog Norbert Elias, naziva habitus. Za Eliasa je ta rije\u010d sinonim za dugoro\u010dnu dru\u0161tvenu predispoziciju, nekoliko desetlje\u0107a prije negoli je isti izraz postao \u010duven po francuskom sociologu Pierreu Bourdieuu (1930.-2002.). Prema Eliasu je habitus dugotrajna dru\u0161tvena konstelacija koju sa\u010dinjava nau\u010deno dr\u017eanje, ba\u0161tinjeno vladanje, preneseno pona\u0161anje. Habitus mogu nositi jedna klasa ili jedan ceh ili jedna jezi\u010dna zajednica. Ukratko, Humanitas austriaca<\/i>, koju Friedrich Heer Austrijancima pripisuje od 16. stolje\u0107a, je u osnovi habitus kako ga je shva\u0107ao Norbert Elias. Austrijancima je habitus sklonost prema Concordiantia austriaca<\/i>.<\/p>\n

Ne treba nas \u010duditi ako primijetimo da Heerov pojam Humanitas austriaca <\/i>sadr\u017eava i neke izraze koji poti\u010du iz sheme Huga von Hofmannsthala o Prusima i Austrijancima, koja je, kako sam ve\u0107 ranije spomenuo, objavljena 1917. godine. Moglo bi se re\u0107i da je pjesnik iz Rodauna,(13) koji Austrijancu, za razliku od Prusa, pripisuje odre\u0111ene crte, \u201emisaono u\u017eivljavanje u druge sve do gubitka karaktera\u201c, \u201edjelovanje koje odre\u0111uje pristojnost\u201c ili \u201esamoironiju\u201c, pro\u010ditao Heerov esej \u010detrdeset godina prije negoli je objavljen. Heerova genijalnost dakle ne le\u017ei u tome \u0161to izmi\u0161lja nove crte, ve\u0107 postoje\u0107ima pronalazi korijene u austrijskoj povijesti od 1500. godine. Heer poku\u0161ava dugo trajanje hofmannsthalskih crta unutar pet stolje\u0107a dokumentirati u sklopu dru\u0161tvenih i politi\u010dkih okolnosti u Austriji.<\/p>\n

Kako bih Heerov doprinos kao povjesni\u010dara dalje precizirao, predlo\u017eio bih daljnju kontekstualizaciju, pomo\u0107u koje \u0107emo njegovu potragu za austrijskim habitusom bolje razumjeti. Kada Heer provjerava jedno tisu\u0107lje\u0107e Austrije, odre\u0111ene obi\u010daje posebno nagla\u0161ava, a neke, naravno, odbacuje. On je u ulozi suca koji tradicije razvrstava prema njihovoj uporabljivosti: neke od tih tradicija su jo\u0161 uvijek prikladne, druge nisu. Mo\u017eemo se sada zapitati: tko je jo\u0161 u Europi u pedesetim godinama 20. stolje\u0107a vodio takav postupak u kojem se nanovo prosu\u0111uju obi\u010daji? Nitko drugi negoli francuski dominikanac, teolog Yves Congar (1904.-1995.), koji je isti proces provodio u vezi s tradicijama zasnovanim na crkvenoj povijesti. Taj je postupak razvrstavanja prijenosa obi\u010daja Congar u tridesetim godinama na francuskom nazvao \u201eressourcement\u201c, dakle \u201eosvje\u017eavanje izvora\u201c. Tko prakticira to osvje\u017eavanje izvora kre\u0107e se, tako re\u010deno, uzvodno prema vrelu odre\u0111ene tradicije. Potom na samom vrelu razabire zapostavljene izvore, te naposljetku u sada\u0161njost donosi neke od tih izvora. Taj \u201eressourcement\u201c dovodi do \u201eponovnog izviranja\u201c, dakle do ponovnog uspostavljanja svje\u017eih izvora mudrosti. Taj postupak mije\u0161anja novih i starih izvora o\u017eivljava okamenjene tradicije. <\/p>\n

Takvu praksu ponovnog uspostavljanja poluzaboravljenih izvora je reformirani katolik Friedrich Heer do\u017eivotno primjenjivao na sve kulturne predjele Austrije. Heerova potraga za istinitim izvorima koje nam iz dugog trajanja pribli\u017eava, dose\u017ee vrhunac u remek-djelu Der Kampf um die \u00f6sterreichische Identit\u00e4t <\/i>(1981.). Djelo se jednako tako moglo nasloviti i \u201eBorba za tuma\u010denje dugog trajanja Austrije\u201c ili jo\u0161 bolje \u201eBorba za osvje\u017eavanje vrela o austrijskom identitetu\u201c. U razdoblju izme\u0111u objavljivanja Schulmeisterovog zbornika 1957. i objavljivanja djela Der Kampf um die \u00f6sterreichische Identit\u00e4t<\/i> 1981. Heer je stekao reputaciju velikog me\u0161tra prakse osvje\u017eavanja vrela u austrijskoj povijesti. Me\u0111u austrijskim je povjesni\u010darima \u017eelio sloviti kao njihov Yves Congar. <\/p>\n

U kojoj mjeri takva praksa nakon pedeset i pet godina jo\u0161 vrijedi? Na\u017ealost, samo djelomi\u010dno. Postmoderna nas je kao kulturne povjesni\u010dare obilje\u017eila novom terminologijom, unutar koje se odbija bilo kakva pau\u0161alna karakterizacija \u010ditavih naroda, plemena ili kultura. Hugo von Hofmannsthal i Friedrich Heer su pretjerano opredmetili su\u0161tinu \u201eaustrijskog \u010dovjeka\u201c, na na\u010din da su premalo prostora ostavili iznimkama, sporednostima, pojedincima. Takva poop\u0107enja nama postmodernima idu previ\u0161e na \u017eivce, jer smo skloni identificirati kontekst pojedina\u010dnih slu\u010dajeva i pronalaziti razli\u010ditosti izme\u0111u najmanjih mogu\u0107ih skupina, umjesto da razli\u010ditosti pro\u0161log vremena svodimo pod isti nazivnik. Autori Schulmeisterovog zbornika rado su poop\u0107avali i to u odnosu na \u010ditava stolje\u0107a; protivno njima, mi danas diferenciramo stvari u odnosu na pojedine godine. <\/p>\n

Poku\u0161at \u0107u pomiriti ove dvije metodologije pa \u0107u sada pred kraj ovog predavanja pobli\u017ee usporediti Heerovo osvje\u017eavanje izvora habitusa Humanitas austriaca<\/i> sa \u017eivotnim djelom njema\u010dkog povijesnog sociologa Norberta Eliasa. Usporedit \u0107u Heerov nacrt specifi\u010dnog austrijskog \u017eivotnog pristupa, dakle dugoro\u010dno njegovanu Concordiantia austriaca<\/i> i Eliasov misaoni put koji ga je doveo do toliko poznatog civilizacijskog procesa koji se doga\u0111ao u Europi nakon 1500. godine. Oba su stru\u010dnjaka prou\u010davala dugo trajanje europske kulturne povijesti. \u0160tovi\u0161e, Heerov pojam Humanitas austriaca <\/i>predstavlja u tom smislu specifi\u010dnu austrijsku ina\u010dicu procesa koji je zahvatio \u010ditavu Europu, procesa civiliziranja \u017eivotinjskih nagona \u010dovjeka, dakle procesa koji se nalazio u sredi\u0161tu Eliasovog \u017eivotnog djela. Prema Heeru su Austrijanci eliasovski proces \u201epoliranja manira\u201c provodili posebno srda\u010dno i uz uzajamnu popustljivost. Ideja o funkciji civilizatorskih procesa u Europi koju je koncipirao Norbert Elias tako je preko Heerovog pojma Humanitas austriaca <\/i>integrirana u Austriju. Friedrich Heer je tako bio duhovni vr\u0161njak skoro dvadeset godina starijeg Norberta Eliasa, a da to sam nije bio svjestan.<\/p>\n

Kada bismo uspjeli osuvremeniti Heerov jezi\u010dni izra\u017eaj i problematiku, mi postmoderni ne bismo imali puno toga za osuditi kod njegovog osvje\u017eavanja izvora. Jer, nije Heerova perspektiva dugog trajanja ono \u0161to nam se \u010dini vreme\u0161nim, ve\u0107 njegova zastarjela terminologija. Naravno, ta nas terminologija ne zastra\u0161uje na na\u010din na koji to \u010dini narodski [u smislu populisti\u010dko rasisti\u010dkog, op. prev.] na\u010din izra\u017eavanja frustriranih austrijskih povjesni\u010dara koji su tridesetih godina sudjelovali sa svojim tekstovima u zborniku \u00d6sterreich: Erbe und Sendung <\/i>(1936.). Norbert Elias nam je u dva posljednja desetlje\u0107a pokazao kako se takva terminologija mo\u017ee i treba preoblikovati. Prou\u010davanje dugog trajanja austrijske kulture, pa ako \u017eelite i istra\u017eivanje \u201eba\u0161tine i poslanja\u201c Austrije odnosno Austrije koja \u201evje\u010dno\u201c traje, postat \u0107e tek dru\u0161tveno prihvatljivo uz odgovaraju\u0107u terminologiju i s uvjerljivom metodologijom. \u017divotno djelo Norberta Eliasa u tom smislu izuzetno doprinosi.<\/p>\n

Zavr\u0161etak<\/b><\/p>\n

Prije pedeset godina je Otto Schulmeister izdao zbornik Spectrum Austriae<\/i>. Usmjerio sam va\u0161u pozornost na nekoliko vrhunaca dugoro\u010dne perspektive koja je, primijenjena na Austriju, predstavljena u tom zborniku. Naravno, pritom sam mogao dati samo \u010detiri ili pet primjera iz pojedinih priloga. Zbornik u odnosu na budu\u0107nost mnogo vi\u0161e obe\u0107ava nego \u0161to bi se to dalo zaklju\u010diti iz mojeg predavanja. Koji se op\u0107i zaklju\u010dak name\u0107e iz mog izbora kulturnopovijesnih eseja, koji su usmjereni na dugo trajanje Austrije? Pomo\u0107u njih se sve jasnije izra\u017eava povijesni tijek Austrije, smiono se sve jasnije profilira duhovnost nosioca kulture, sve se vidljivije kristaliziraju usporedbe s drugim kulturama. Sve postaje jasnije, prozirnije, preglednije. Strpljivo se biraju povijesni primjeri, argumenti se ilustriraju na na\u010din da ih je te\u0161ko zaboraviti, a siluete \u010ditavog povijesnog tijeka postaju o\u0161trije. Sve \u0161to je austrijsko, dobiva odre\u0111eni oblik.<\/p>\n

Zato bih se \u017eelio na kraju jo\u0161 jednom vratiti na Viktora Zuckerkandla. U Mozartovom Divertimentu, pod K\u00f6chelovom oznakom broj 563, do\u017eivljavamo, \u0161to je u slu\u010daju Mozarta \u010desta pojava, kako Zuckerkandl opisuje: \u201eProduhovljenost koja ne zna\u010di udaljavanje od prirode, ve\u0107 [je to] mnogo vi\u0161e put prema du\u0161i koji prolazi u neposrednoj blizini prirode\u201c [str. 553]. Ako tu formulu smijem, u odnosu na dugoro\u010dnu perspektivu kulturne povijesti, izokrenuti, mogao bih o Hansu Sedlmayru, Viktoru Zuckerkandlu i Friedrichu Heeru, njihovom razumijevanju povijesti, re\u0107i: produhovljenost kod njih ne do\u017eivljavamo kao kretanje koje se udaljava od povijesti, ve\u0107 je to mnogo vi\u0161e put prema du\u0161i koji prolazi u neposrednoj blizini povijesti.    <\/p>\n

S njema\u010dkog preveo
Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107<\/i>
   
———————————————————————————
* William M. Johnston (1936.) odr\u017eao je ovo predavanje pod naslovom \u201eVisionen der langen Dauer \u00d6sterreichs\u201c u studenom 2007. godine u Be\u010dkoj vije\u0107nici, u sklopu niza predavanja \u201eWiener Vorlesungen\u201c. Predavanje je unutar iste serije publikacija u izdanju Picus Verlaga i objavljeno dvije godine kasnije [op. prev.].<\/p>\n

 1) \u201eAustrijski \u010dovjek\u201c je za Johnstona totalitet geografsko-, psiholo\u0161ko-, kulturno- i socijalnopovijesno determiniranih osobnosti Austrije. On historiografskom i knji\u017eevno-kriti\u010dkom metodom izdvaja tako eseje raznolike naravi nastale u razli\u010ditim okolnostima (uglavnom u vremenu izme\u0111u 1910. i 1970. godine), kojima je zajedni\u010dka potraga za \u201eaustrijskim\u201c ili \u201eaustrijanstvom\u201c (suprotstavljeno \u010desto pruskome ili njema\u010dkome) kao odrednicom identiteta [op. prev.].
 
2) Spominjana knjiga objavljena je izvorno na engleskom jeziku; William M. Johnston, The Austrian Mind: An Intellectual and Social History 1848-1938<\/i> (Berkeley-Los Angeles-London: University of California Press, 1972.); hrv. prijevod: Austrijski duh: intelektualna i dru\u0161tvena povijest 1848-1938<\/i> (Zagreb: Globus, 1993.) [op. prev.].
 
3) U nastavku \u0107e se svi citati iz ovdje navedene knjige biti u uglatim zagradama: Otto Schulmeister (ur.), Spectrum Austriae<\/i> (Wien: Verlag Herder, 1957.).
 
4) Hans Sedlmayr, Epochen und Werke<\/i> 2 (1960.), 201.
 
5) Eseje koje su na tu temu napisali von Hofmannsthal, Wildgans, Torberg i Heer, kao i one dvadeset drugih autora, istra\u017euje podrobnije: William M. Johnston, Der \u00f6sterreichische Mensch. Kulturgeschichte der Eigenart \u00d6sterreichs<\/i> (Wien: B\u00f6hlau, 2009.).
 
6) Polustupove na novom dijelu Hofburga projektirao je njema\u010dki arhitekt Gottfried Semper (1803.-1879.), koji je u Be\u010d do\u0161ao tek 1871., nakon \u0161to je karijeru ostvario u Dresdenu i Z\u00fcrichu.
 
7) Berta Szeps-Zuckerkandl, Ich erlebte 50 Jahre Weltgeschichte<\/i> (Stockholm: Fischer, 1939.); i \u00d6sterreich intim: Erinnerungen 1892-1942<\/i>, ur. Reinhard Federmann (Frankfurt-Berlin-Wien: Propyl\u00e4en, 1970.).
 
8) Wienerlied [Be\u010dka pjesma] ili Weanaliad je tradicionalni \u017eanr pjesama na be\u010dkom dijalektu s prete\u017eito be\u010dkim \u017eivotnim temama kao glavnim motivom [op. prev.].
 
9) Vidi: Gerhard Lipp, Das musikanthropologische Denken von Viktor Zuckerkandl <\/i>(Tutzing: Schneider, 2002.).
 
10) L\u00e4ndler je tradicionalni narodni ples u trodijelnoj mjeri, umjerena tempa koji je od 18. stolje\u0107a postao popularan na podru\u010dju Austrije, \u0160vicarske, Njema\u010dke i Slovenije [op. prev.].
 
11) Sedlmayr tako\u0111er govori o \u201esposobnosti povezivanja i pomirenja suprotnosti. Takva tendencija prema \u201ecomplexio oppositorum\u201c\u2026 na odre\u0111en na\u010din daje klju\u010dni poticaj, koji je duboko spremna i dugo pripremana nadarenost zemlje \u010dekala\u201c. Sedlmayr, \u201eCharaktere der bildenden Kunst\u201c, u: Schulmeister, Spectrum Austriae<\/i>, 571.
 
12) U knjizi Der Kampf um die \u00f6sterreichische Identit\u00e4t<\/i> Heer je, poput Heinricha von Srbika, branio represiju nad \u010de\u0161kim plemstvom, smatraju\u0107i da se radilo o \u201eja\u010danju dr\u017eave slamanjem \u010de\u0161kog plemstva i stale\u0161kog otpora\u201c (str. 380).
 
13) Radi se o nekada\u0161njoj samostalnoj op\u0107ini pored Be\u010da koja je danas dio grada [op. prev.].<\/p>\n

Bibliografija<\/b><\/p>\n

Frodl-Kraft, Eva. \u201eHans Sedlmayr\u201c, Wiener Jahrbuch f\u00fcr Kunstgeschichte <\/i>44 (1991.), str. 7-46.<\/p>\n

Heer, Friedrich. Der Kampf um die \u00f6sterreichische Identit\u00e4t<\/i>. Wien-K\u00f6ln-Weimar: B\u00f6hlau, 1981.<\/p>\n

Johnston, William M. \u00d6sterreichische Kultur- und Geistesgeschichte: Ideen und Gesellschaft im Donauraum 1848-1938. <\/i>[1974.], 4. izdanje, Wien-K\u00f6ln-Weimar: B\u00f6hlau, 2006.<\/p>\n

Johnston, William M. Der \u00f6sterreichische Mensch. Kulturgeschichte der Eigenart \u00d6sterreichs<\/i>. Wien: B\u00f6hlau, 2009.<\/p>\n

Nadler, Josef i Heinrich von Srbik (ur.). \u00d6sterreich: Erbe und Sendung im deutschen Raum<\/i>. Salzburg-Leipzig: Verlag Anton Pustet, 1936.<\/p>\n

Schulmeister, Otto. Spectrum Austriae<\/i>. Wien: Verlag Herder, 1957.<\/p>\n

Sedlmayr, Hans. \u201eRaphael Donner: Ein Beitrag \u00d6sterreichs zur europ\u00e4ischen Plastik\u201c. [1947] U: Epochen und Werke<\/i> 2. Wien: Herold, 1960., str. 194-202. <\/p>\n

Zuckerkandl, Viktor. Vom musikalischen Denken: Begegnung von Ton und Wort<\/i>. Z\u00fcrich: Rhein-Verlag, 1963.
   <\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2065","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52496,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52496","url_meta":{"origin":2065,"position":0},"title":"30 godina Podru\u017enice \u2013 Javno predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u201eSlavonski Brod u Domovinskom ratu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U 2026. navr\u0161ava se trideset godina od osnutka Podru\u017enice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest. Obilje\u017eavanje ove zna\u010dajne obljetnice zapo\u010dinje ciklusom javnih povijesnih predavanja znanstvenika Instituta. Tre\u0107e po redu je predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u2013 \u201eSLAVONSKI BROD U DOMOVINSKOM RATU\u201c. Predavanje \u0107e se odr\u017eati 21. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52654,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52654","url_meta":{"origin":2065,"position":1},"title":"Gostuju\u0107e predavanje – Danijel D\u017eino \u201eKasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doktorski studij predmoderne povijesti poziva na predavanje \"Kasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201d koje \u0107e odr\u017eati profesor Danijel D\u017eino sa Sveu\u010dili\u0161ta Macquarie u Sydneyu u\u00a0utorak 28. travnja 2026. u 17h u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje \u0107e predo\u010diti nova saznanja dobivena kroz arhivsko-dokumentarna istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52536,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52536","url_meta":{"origin":2065,"position":2},"title":"Kader Abdolah, \u201ePrije nego \u0161to bude kasno\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Kader Abdolah \u017eeli se vratiti ku\u0107i. Ali povratak je nemogu\u0107: u Iranu bi bio uhap\u0161en. Pod la\u017enim imenom i s krivotvorenim paso\u0161em ipak uspijeva u\u0107i u domovinu i sti\u017ee do roditeljske ku\u0107e, visoko u planinama. Majka ga ne prepoznaje, otac je mrtav, a sve \u0161to je tra\u017eio izmi\u010de mu pred\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52619,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52619","url_meta":{"origin":2065,"position":3},"title":"Predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 “Izme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Memorijalni stan Marije Juri\u0107 Zagorke poziva Vas na predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 \u201eIzme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka\u201c koje \u0107e se odr\u017eati u utorak, 28. travnja 2026. s po\u010detkom u 18 h u sklopu Ciklusa predavanja u Memorijalnom stanu Marije Juri\u0107 Zagorke. Kako su se susrele knji\u017eevnost i fotografija\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":2065,"position":4},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":2065,"position":5},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2065","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2065"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2065\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2065"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2065"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2065"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}