{"id":2061,"date":"2014-05-03T22:00:05","date_gmt":"2014-05-03T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=2061"},"modified":"2014-05-03T22:00:05","modified_gmt":"2014-05-03T22:00:05","slug":"marko-pustaj-prikaz-knjige-christopher-clark-the-sleepwalkers-how-europe-went-to-war-in-1914-penguin-books-london-2013-697-str","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=2061","title":{"rendered":"Marko Pustaj – Prikaz knjige – Christopher Clark, The Sleepwalkers: How Europe Went to War in 1914, Penguin Books, London 2013, 697 str."},"content":{"rendered":"
\n
Po\u010detkom kolovoza 2014. godine svijet \u0107e obilje\u017eiti 100. godi\u0161njicu po\u010detka Prvoga svjetskog rata. Obljetnica je to koja predstavlja veliki izazov za mnoge stru\u010dnjake humanisti\u010dkih znanosti, a ponajvi\u0161e za povjesni\u010dare kojima \u0107e to u velikoj mjeri biti primarna tema. Iako sama obljetnica jo\u0161 uvijek nije zapo\u010dela, ve\u0107 je zaokupila znatan interes brojnih povjesni\u010dara. \u0160tovi\u0161e, iza\u0161ao je nemali broj knjiga koje tematiziraju Veliki rat, me\u0111utim u ovom trenutku jo\u0161 uvijek s naglaskom na teme \u0161to prethode samom ratu, dr\u017ee\u0107i se time kronolo\u0161kog slijeda obljetnice. U svjetskim okvirima to su primjerice 1913: In Search of the World Before the Great War<\/i> (2013) autora Charlesa Emmersona ili pak The War That Ended Peace: The Road to 1914<\/i> (2013) autorice Margaret MacMillan koja je prijevodom Mirotvoraca<\/i> (Zagreb 2008) ve\u0107 poznata hrvatskoj javnosti. Na doma\u0107oj sceni to je knjiga Igora Despota Balkanski ratovi 1912.-1913. i njihov odjek u Hrvatskoj <\/i>(Zagreb 2013), \u010dime se i hrvatska historiografija, iako manjim obujmom, priklju\u010dila svjetskim trendovima. Za o\u010dekivati je da \u0107e tijekom sljede\u0107ih godina biti ponu\u0111eni vrlo zanimljivi naslovi o Prvom svjetskom ratu slijede\u0107i upravo kronolo\u0161ki ritam obljetnice, stoga mo\u017eemo primjerice 2016. o\u010dekivati naslove koji \u0107e tematizirati bitku na Sommi, a 2018. godine naslove koji \u0107e tematizirati kraj rata, njegove posljedice, kao i Pari\u0161ku mirovnu konferenciju.
       Me\u0111u ve\u0107 objavljenim djelima o prijeratnom razdoblju trenutno je ipak, nesumnjivo, najzanimljivija knjiga povjesni\u010dara Christophera Clarka The Sleepwalkers: How Europe Went to War in 1914<\/i> koja je i tema ovog prikaza. Christopher Clark, rodom iz Australije, profesor je moderne europske povijesti na Sveu\u010dili\u0161tu u Cambridgeu. Autor je knjiga o kr\u0161\u0107ansko-\u017eidovskim odnosima u Pruskoj The Politics of Conversion. Missionary Protestantism and the Jews in Prussia, 1728-1941<\/i> (1995), posljednjem njema\u010dkom caru Kaiser Wilhem II <\/i>(2000) i povijesti Pruske Iron Kingdom. The Rise and Downfall of Prussia, 1600-1947<\/i> (2006). Njegova zadnja knjiga The Sleepwalkers <\/i>prvi je puta objavljena 2012. u izdanju Allen Lanea te je odmah privukla veliku pozornost. Ian Kershaw ju opisuje kao odli\u010dnu knjigu \u0161to \u0107e ju malo koja knjiga koja se bavi uzrocima Velikog rata nadma\u0161iti, dok Niall Ferguson za nju ka\u017ee da je jedan od na\u010ditkijih prikaza uzroka koji su prethodili ratnoj 1914. godini. Knjiga je predmetom brojnih recenzija i diskusija, a Clark sudjeluje na mnogim znanstvenim skupovima o Prvom svjetskom ratu (tako i na simpoziju \u201eCommemorating 1914: Exploring the War\u2019s Legacy\u201c, 5-6. svibnja 2014. u Zagrebu). U Hrvatskoj su Sleepwalkersi <\/i>pro\u0161li ipak prili\u010dno nezapa\u017eeno i jo\u0161 uvijek bez recenzija, \u0161to se ne mo\u017ee re\u0107i i za na\u0161e susjede. U Srbiji je naime ova knjiga nai\u0161la na sna\u017ean odjek, \u0161to ne iznena\u0111uje s obzirom da je autor velik broj stranica posvetio upravo interpretaciji doga\u0111anja u Srbiji neposredno prije izbijanja rata. \u0160tovi\u0161e, u nekim je krugovima u Srbiji knjiga do\u010dekana na no\u017e zbog sumnje da implicira kako je Srbija odgovorna za po\u010detak rata, \u0161to je i sam autor kasnije odlu\u010dno odbacio. U Bosni i Hercegovini Clarkovo je djelo, kao i u Srbiji, izazvalo odre\u0111eni interes vjerojatno isto tako zahvaljuju\u0107i pozama\u0161nom broju stranica posve\u0107enih Bosni i Hercegovini i zna\u010denju koje je ona imala na politi\u010dkoj mapi predratne Europe.
         Sama knjiga tematizira uzroke Prvog svjetskog rata od kraja 19. stolje\u0107a sve do prvih pucnjeva u ljeto 1914. godine. Prvi svjetski rat kompleksan je doga\u0111aj, a njegovi uzroci jo\u0161 kompleksniji, nagla\u0161ava Clark. Brojnost upletenih sudionika kao i broj razli\u010ditih jezika vezanih uz temu \u010dine ovo razdoblje vrlo izazovnim za istra\u017eivanje. Clark napominje da je samo Njema\u010dka nakon rata izdala slu\u017ebene dokumente u opsegu od 57 svezaka, te da je jo\u0161 prije dvadeset godina postojalo 25.000 knjiga i \u010dlanaka na tu temu. Brojni neposredni sudionici objavili su poslije rata svoje memoare u kojima su ponudili vlastite, \u010desto opre\u010dne, interpretacije doga\u0111aja koji su prethodili po\u010detku sukoba 1914. godine. Clark u svom djelu uspijeva identificirati i opisati sve va\u017enije sudionike doga\u0111anja prije ljeta 1914. godine, pokrivaju\u0107i na iscrpan i suvisao na\u010din gotovo cijeli europski prostor, ne ispu\u0161taju\u0107i pritom iz vida kolonijalne razmirice izvan Europe koje su imale odre\u0111enu te\u017einu na odnose izme\u0111u europskih dr\u017eava. Opisuje isto tako i dr\u017eavne politike glavnih aktera, ali ne zanemaruju\u0107i ni utjecaj pojedinaca na te politike. Knjiga je organizirana oko tri velike cjeline (\u201eRoads to Sarajevo\u201c; \u201eOne Continent Divided\u201c; \u201eCrisis\u201c) podijeljene na dvanaest poglavlja i niza potpoglavlja, \u010dine\u0107i djelo iscrpnim prikazom doga\u0111anja koja su dovela prvo Europu, a zatim i svijet u prvi pravi globalni sukob.
          \u0160to se ti\u010de samih autorovih namjera pri pisanju knjige, Clark napominje da njegov cilj nije bio istra\u017eiti za\u0161to se rat dogodio, ve\u0107 kako je do njega do\u0161lo. Pitanje za\u0161to naime implicira krivnju, dok on ne \u017eeli identificirati krivca nego baciti svjetlo na svaki korak koji je doveo do rata i razjasniti ga, s ciljem potpunijeg razumijevanja i same spoznaje rata, a ne zbog mogu\u0107eg kasnijeg upiranja prsta u krivca ili krivce. Cilj je dakle prikazati kako je do rata do\u0161lo, ali niti u jednom trenu ta putanja nije prikazana kao determinirana linija ve\u0107 se sna\u017eno implicira da je do rata do\u0161lo slijedom doga\u0111aja \u0161to su se mogli odigrati i na drugi na\u010din. Clark odbija tezu da su europske velesile bile \u201ekao napete pu\u0161ke\u201c te da su samo \u010dekale iskru koja \u0107e zapaliti kontinent. Nagovje\u0161taj takvog razmi\u0161ljanja krije se i u samom naslovu, koji \u017eeli poru\u010diti da su europske velesile kao u nekom polusnu, nesvjesne svojih poteza i njihovih posljedica, u\u0161etale napola drijemaju\u0107i, odnosno mjese\u010dare\u0107i u najve\u0107u katastrofu koju je svijet do tada vidio.
          Za razumijevanje prijeratnih savezni\u0161tva i podjela oslanjanje samo na politi\u010dke okvire nije dovoljno. Na nekoliko mjesta u knjizi Clark pro\u0161iruje interpretaciju i na ekonomiju kao osnovu za bolje razumijevanje doga\u0111aja koji su prethodili 1914. godini. Primjerice, ve\u0107e vezivanje Srbije uz sile Antante, posebice uz Francusku, uvjetovano je, naravno, smjenom Obrenovi\u0107a i dolaskom Kara\u0111or\u0111evi\u0107a na vlast te aneksijskom krizom, ali u obzir treba uzeti i preslagivanja na ekonomskom polju. Naime, Srbija u potrazi za ve\u0107om ekonomskom neovisno\u0161\u0107u 1905\/1906. naru\u010duje oru\u017eje od francuskih umjesto od austrougarskih proizvo\u0111a\u010da \u0161to navodi Be\u010d da zatvori svoje granice za izvoz srpske svinjetine. Srbija se u tom trenutku okre\u0107e drugim tr\u017ei\u0161tima za svoje proizvode, nalaze\u0107i pritom i nove kreditore \u2013 Francuze, \u010diji su krediti bili uvjetovani odre\u0111enim utjecajem u zemlji. Francuska je na kraju posjedovala tri \u010detvrtine srpskog duga, \u010dine\u0107i tako 1906. godinu va\u017enom prekretnicom za srpsku politi\u010dku orijentaciju prema silama Antante.
         Bugarska situacija nosi sli\u010dna obilje\u017eja kao srpska, ali s politi\u010dkim preslagivanjem u suprotnom pravcu. Naime, nakon Balkanskih ratova sve zemlje sudionice tra\u017eile su financijsku pomo\u0107 od velikih sila, u \u010demu je prednja\u010dila Bugarska. Rusija, koja je do tada bila za\u0161titnica Bugarke, odbila je ponuditi financijsku pomo\u0107 uvjetuju\u0107i je odlaskom bugarske vlade koju je smatrala neprijateljskom prema njoj. Francuska, \u010dvrsto vezana uz Srbiju, tako\u0111er je odbila ponuditi svoje zajmove. Na scenu tada stupa Njema\u010dka nude\u0107i svoju pomo\u0107, \u0161to Bugarska prihva\u0107a. Nakon toga Rusija i Francuska poku\u0161avaju ponuditi svoje zajmove, me\u0111utim bezuspje\u0161no. Time je Bugarska, kako navodi Clark, uvu\u010dena u njema\u010dku sferu utjecaja, a posljedi\u010dno tome i na stranu Centralnih sila.
           Kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto, izvjestan dio knjige posve\u0107en je doga\u0111anjima u Srbiji od kraja 19. stolje\u0107a, preko smjene dinastija, kroz aneksijsku krizu i sve do po\u010detka rata. Srbija je prikazana kao mala i ekonomski nerazvijena zemlja u kojoj je vojska vodila glavnu rije\u010d, sa sna\u017enim nacionalizmom u pozadini koji je bio najja\u010de politi\u010dko oru\u017eje i kulturna sila u zemlji. Nacionalizam je pogodovao rastu iredentizma koji je opet gurao Srbiju u agresivnu vanjsku politiku. Smjenu Obrenovi\u0107a i dolazak Kara\u0111or\u0111evi\u0107a kao i aneksijsku krizu Clark opisuje kao odlu\u010duju\u0107e faktore u srpskoj preorijentaciji od Austro-Ugarske prema Rusiji. Balkanski ratovi su rezultirali velikim pove\u0107anjem srpskog teritorija, ali su i stvorili presedan u odnosima s Austro-Ugarskom koji \u0107e se pokazati presudnim pri izbijanju krize u ljeto 1914. godine. Naime, 1912. izbija kriza oko albanskog pitanja. Nakon Prvog balkanskog rata srpske trupe ulaze u prostor Albanije i zahtijevaju njezino pripojenje, \u010demu se Be\u010d protivi te je spreman upotrijebiti i silu. Strah od izlaska Srbije na Mediteran bio je uvjetovan strahom od dolaska druge strane sile koja bi djelovala preko Srbije, u prvom redu Rusije. Prepiranja oko srpskog povla\u010denja nastavila su se i sljede\u0107u godinu, kada Austro-Ugarska upu\u0107uje Srbiji ultimatum, nakon \u010dega se Srbija povla\u010di. Taj je doga\u0111aj, kako Clark navodi, stvorio dva presedana u srpsko-austrijskim odnosima: obi\u010dna diplomacija ne donosi rezultate, dok, s druge strane, \u010dvrsti stav i ultimatum to \u010dine.
         U razmatranju Sarajevskog atentata i rezultiraju\u0107e krize Clark iznosi nekoliko teza. Napominje da je Beograd bio krucijalan faktor koji je radikalizirao atentatore te da su srpske vlasti bile povezane s njima, kao i da su svakako morale znati za njihove planove. Tako\u0111er, pobija argumente nekih povjesni\u010dara koji su inzistirali da su austrougarske vlasti same odgovorne za atentat na Ferdinanda i njegovu \u017eenu zbog toga \u0161to su lo\u0161e tretirale bosanske Srbe. Clark napominje da situacija kod bosanskih Srba i nije bila tako nepovoljna kada se uzmu u obzir selja\u010dki standardi ranog 20. stolje\u0107a. Isti\u010de da im je vjerojatno bilo bolje nego seljacima u Dalmaciji ili ju\u017enoj Italiji. Austrougarska politika prema Bosni nije bila politika kolonijalne dominacije s ciljem iscrpljivanja zemlje i stanovni\u0161tva, nego je, kako nasuprot tome tvrdi autor, politika prema Bosni bila progresivna, s ciljem pokazivanja humanosti i efikasnosti austrijske vlasti. U pogledu ultimatuma koji je upu\u0107en Srbiji Clark napominje da su ga srpske vlasti, u po\u010detku nesigurne kako \u0107e Rusija reagirati, bile spremne prihvatiti. Srbija nije zaboravila kako ju Rusija nije podr\u017eala u aneksijskoj krizi kao niti u krizi oko albanskog pitanja. Me\u0111utim, nakon ohrabruju\u0107ih glasova iz Sankt Peterburga, koji su bili podr\u017eani glasovima iz Pariza, Srbija se odlu\u010dila usprotiviti austrijskim zahtjevima.
        Nasuprot dr\u017eavama i interpretacijama njihove politike Clark posve\u0107uje veliku pa\u017enju istaknutim pojedincima koji su odre\u0111ivali tu politiku. Time \u017eeli istaknuti njihov zna\u010daj i utjecaj u me\u0111unarodnoj areni nagla\u0161avaju\u0107i kako su stvari mogle po\u0107i drugom linijom da su umjesto tih osoba njihovo mjesto zauzimale neke druge, malo manje ratobornije li\u010dnosti. Nagla\u0161ava da proklamirani nacionalni interesi \u010desto nisu bili ono za \u0161to su se izdavali, ve\u0107 su to bili partikularni interesi pojedinaca, te da je, barem u francuskom slu\u010daju, interna borba za utjecaj u ministarstvu vanjskih poslova mogla imati direktne posljedice na orijentaciju dr\u017eavne politike. Nikola Hartvig, ruski veleposlanik u Beogradu od 1909. godine, ozna\u010den je vatrenim panslavistom koji je raspirivao rusofilske i austrofobne sentimente me\u0111u srpskim vodstvom. Sna\u017eno je pridonio sve ja\u010dem vezivanju Srbije s Rusijom te je njegov utjecaj me\u0111u srpskom politi\u010dkom elitom ponekad bio utjecajniji od nekih ministara. Maurice Herberte, \u0161ef komunikacija u francuskom ministarstvu vanjskih poslova od 1907. do 1911. godine, opisan je kao jedna od ve\u0107ih prepreka detantu s Berlinom, dok su sokolovi iz ministarstva vanjskih poslova 1911. bili glavni faktor u generiranju marokanske krize, vuku\u0107i glavne poteze iza kulise, dok je sama vlada ostala u inferiornijem polo\u017eaju spram njih. U Berlinu su pak stalni slu\u017ebenici ministarstva vanjskih poslova imali ve\u0107i utjecaj od samog ministra, dok je u Britaniji sir Edward Grey vodio glavnu rije\u010d. Pojedinci su imali znatan utjecaj na politike svojih dr\u017eava, a \u201ezanimljiva zna\u010dajka Srpanjske krize 1914. je da su\u201c, kao \u0161to autor navodi, \u201emnogi klju\u010dni akteri znali jedni druge jako dugo\u201c, te da \u201eispod povr\u0161ine mnogih klju\u010dnih transakcija su se skrivale osobne antipatije i dobro zapam\u0107ene povrede.\u201c (str. 90).
      U ve\u0107ini literature militarizacija se ozna\u010dava kao jedan od glavnih, ako ne i glavni uzrok za po\u010detak rata, s naglaskom na njema\u010dku militarizaciju. Clark me\u0111utim tvrdi suprotno. U knjizi navodi da je u po\u010detku Rusija diktirala tempo naoru\u017eanja, dok je njema\u010dko naoru\u017eanje bilo samo odgovor. U istom tonu, njema\u010dko pomorsko naoru\u017eanje ne vidi kao faktor koji je Europu gurnuo bli\u017ee ratu. Isti\u010de da njema\u010dki program nije bio niti \u201ene\u010duven, niti neopravdan potez\u201c (str. 148). Smatra da ono nije gurnulo Britaniju prema bli\u017eim odnosima s Rusijom i Francuskom, ve\u0107 da se razlozi za to kriju na imperijalnoj periferiji. Nadalje, smatra da su britanski politi\u010dari bili manje opsjednuti njema\u010dkim pomorskim naoru\u017eanjem nego \u0161to se to danas smatra. Clark na naoru\u017eanje gleda kao na proces onoga vremena u kojemu su sve dr\u017eave sudjelovale, te je bilo reakcija, odnosno naoru\u017eavanje jedne sile moralo je utjecati na naoru\u017eavanje druge sile \u010dine\u0107i tako potragu za krivcem uzaludnom.
       Europa je Prvi svjetski rat do\u010dekala podijeljena u blokove, no oni niti izbliza nisu bili tako \u010dvrsti kako se na prvi pogled mo\u017ee \u010diniti, nagla\u0161ava Clark. U razdoblju od 1894. do 1905. Rusija, a ne Njema\u010dka bila je najve\u0107a prijetnja britanskim interesima. Francuska je tako\u0111er predstavljala suparnika, posebice u Africi. U tim okolnostima sporazum izme\u0111u Francuske i Velike Britanije iz 1904. \u2013 Entente Cordiale<\/i> \u2013 nije bio antinjema\u010dki sporazum, ve\u0107 u prvom redu sporazum kojim su se nastojali izgladiti nesporazumi i tenzije s Francuskom. Nadalje, isti\u010de Clark, sporazum Britanije i Rusije iz 1907. imao je istu funkciju \u2013 izgladiti nesporazume oko Perzije, Afganistana i Tibeta. Sporazum je dakle vi\u0161e i\u0161ao u pravcu obuzdavanja Rusije, a ne Njema\u010dke. Za Rusiju je taj sporazum ozna\u010davao mogu\u0107nost preorijentacije na doma\u0107e probleme i otklon sa spornih podru\u010dja. Jedino bi se za Francusku moglo tvrditi da je svoje sporazume s Britanijom i Rusijom gledala u okviru antinjema\u010dke politike. Primamljivo je, nagla\u0161ava Clark, gledati doga\u0111aje iz 1904-1907. i stvaranje Antante kao uvod u rat, ali to se uvodom \u010dini samo u na\u0161im o\u010dima, tj. u retrospektivi. \u201eGodine 1907. jo\u0161 je daleko od toga da je bilo jasno, nagla\u0161ava on, da \u0107e novi savezi povesti Europu u rat.\u201c (str. 166). Isti\u010de se da su u predve\u010derje rata pote\u0161ko\u0107e izme\u0111u Rusije i Britanije opet isplivale na povr\u0161inu, daju\u0107i glasove onima u britanskom ministarstvu vanjskih poslova koji su i dalje smatrali da je ruska prijetnja ve\u0107a od njema\u010dke. U Parizu je postojala bojazan da ne do\u0111e do nekakvog dogovora izme\u0111u Rusije i Njema\u010dke, a sumnje su postojale i na relaciji izme\u0111u Njema\u010dke i Britanije, sa strahom da te dvije sile ne izglade svoje razmirice mimo Francuske. Na drugoj su strani isto tako tinjali odre\u0111eni strahovi i nesigurnosti. Uz tradicionalno sumnjivu Italiju, Austro-Ugarska se bojala da \u0107e Njema\u010dka rije\u0161iti svoje nesuglasice sa silama Antante i ostaviti ju samu da se snalazi na Balkanu.
          Polarizacija Europe i stvaranje dvaju suprotstavljenih blokova bili su krucijalni za po\u010detak rata 1914. godine, u smislu da bi bez te podjele, kako autor isti\u010de, bilo nemogu\u0107e uvu\u0107i cijelu Europu u rat koji je po\u010deo kao kriza u austro-srpskim odnosima. No podjela na dva bloka nije uzrokovala rat, iako bez te podjele do rata ne bi do\u0161lo, zaklju\u010duje Clark.
          Nakon atentata situacija se u Europi zakuhala, ali niti pribli\u017eno toliko da bi bilo jasno da \u0107e do\u0107i do rata. Njema\u010dka je davala potporu Austriji u njenim potezima vjeruju\u0107i da se Rusija ne\u0107e mije\u0161ati, te da \u0107e sukob biti lokaliziran. Francuska je, a s njom i Rusija, davala sna\u017enu potporu Srbiji ne vjeruju\u0107i austrijskim optu\u017ebama koje su nosile breme Friedjungova procesa. Ruski stav bio je izrazito \u010dvrst i odlu\u010dan, s francuskom potporom u pozadini, ne popu\u0161taju\u0107i niti milimetra, \u0161to je, prema Clarkovim rije\u010dima, samo pogor\u0161alo i eskaliralo krizu. Britanija se ve\u0107i dio Srpanjske krize dr\u017eala po strani, s pogledom na, za nju, problemati\u010dnu Irsku. Nikako se nije htjela uvu\u0107i u kontinentalni rat uzrokovan doga\u0111anjima na Balkanu. Nadalje, Clark uzima doga\u0111aje u srpnju 1914. godine kao jo\u0161 jedan dokaz protiv njema\u010dkih agresivnih namjera te navodi: \u201eNi\u0161ta u na\u010dinu na koji su reagirali na doga\u0111aje u ljeto 1914. ne sugerira da su vidjeli krizu kao dobrodo\u0161lu priliku da pokrenu davno postavljeni plan, te da zapo\u010dnu preventivni rat protiv njema\u010dkih susjeda.\u201c (str. 519-520). Na samom kraju zaklju\u010duje da do rata nije do\u0161lo zbog nekih dugoro\u010dnih saveza i sporazuma koji su utrli put doga\u0111anjima u ljeto 1914. godine, ve\u0107 zbog kratkoro\u010dnih odluka koje, da su donesene na druga\u010diji na\u010din, sve bi se mo\u017eda moglo izbje\u0107i.
          U hrvatskoj historiografiji Prvi svjetski rat nema niti pribli\u017ean tretman kakav zaslu\u017euje. \u010cesto je zanemaren i u sjeni puno ve\u0107eg, Drugog svjetskog rata. Ilustrativan je primjer \u010dinjenica da je i dalje jedno od temeljnih djela o Velikom ratu dostupnih na hrvatskom jeziku knjiga Pierrea Renouvina Europska kriza i Prvi svjetski rat<\/i>, objavljena prvi puta davne 1934. godine (prijevodna izdanja Zagreb 1965. i 2008). Stogodi\u0161njica \u0107e ponovno nakon mnogo godina vratiti Prvi svjetski rat u centar interesa. Na tom tragu bilo bi korisno kada bi se jo\u0161 poneko djelo prevelo na hrvatski jezik. To svakako zaslu\u017euje i Clarkova knjiga, a sljede\u0107ih godina njoj \u0107e se zasigurno pridru\u017eiti i druga djela, stoga \u0107e hrvatskoj historiografiji preostati zadatak realiziranja primjerenog izbora.
                                                                                                                   
Marko Pustaj<\/i><\/div>\n

<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2061","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":2061,"position":0},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":2061,"position":1},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":2061,"position":2},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52768,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52768","url_meta":{"origin":2061,"position":3},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp za mlade \u201cYouth in Cold-War Europe\u201d","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Otvoren je poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp \"Youth in Cold-War Europe\", koji se odr\u017eava od 28.08. do 06.09. 2026. godine u Weimaru (Njema\u010dka). Kamp se odr\u017eava u organizaciji Europskog centra za obrazovanje mladih (EJBW) iz Weimara i njegovih me\u0111unarodnih partnera, te uz financijsku podr\u0161ku Europske unije i Savezne\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":2061,"position":4},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":2061,"position":5},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2061","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2061"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2061\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2061"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2061"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2061"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}