{"id":2059,"date":"2014-04-15T22:00:05","date_gmt":"2014-04-15T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=2059"},"modified":"2020-12-21T17:17:34","modified_gmt":"2020-12-21T17:17:34","slug":"ivo-goldstein-jacques-le-goff-i-moja-sjecanja-na-njega","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=2059","title":{"rendered":"Ivo Goldstein – Jacques Le Goff i moja sje\u0107anja na njega"},"content":{"rendered":"
Jacques Le Goff (1924), umro je u Parizu 1. travnja u 91. godini \u017eivota. Kako je \u017eivio \u2013 s historijom, tako je i oti\u0161ao: preminuo je u pari\u0161koj bolnici Saint-Louis koja je dobila ime po jednom od junaka njegova opusa \u2013 francuskom kralju Luju IX. Svetom.<\/p>\n

\u201eJacques Le Goff je posljednji od velikih koji je upravo oti\u0161ao\u201c, izjavio je, \u010duv\u0161i za Le Goffovu smrt, tako\u0111er veliki histori\u010dar Pierre Nora koji mu je istovremeno bio i prijatelj i jedan od prvih izdava\u010da. Jer, objasnio je Nora, Jacques Le Goff pripada tom nizu histori\u010dara koji su kao \u201eMarc Bloch i Lucien Febvre, Fernand Braudel i Georges Duby, promijenili na\u0161 odnos prema povijesti i historiji\u201c. Nakon Le Goffa, obja\u0161njava Nora, \u201esrednji vijek vi\u0161e ne\u0107e nikad biti ono \u0161to je bio prije njega\u201c. On vi\u0161e nikada ne\u0107e biti onako \u201emra\u010dan\u201c kao \u0161to je bio, iako Le Goff nije nikada pre\u0161u\u0107ivao strahote toga doba \u2013 poput, primjerice, isklju\u010divanja leproznih te \u017eestokih progona heretika i svih \u201edrugih\u201c i \u201edruga\u010dijih\u201c. Ako se bit Le Goffova djela mo\u017ee svesti na jednu klju\u010dnu re\u010denicu, onda je to ova: tijekom srednjega vijeka stvoreni su temelji modernoga doba, u mnogim domenama; bilo je to vrijeme u kojem su nastale jezgre suvremenih gradova kao i sveu\u010dili\u0161ta.  <\/p>\n

Imao je, kako govore njegovi prijatelji, \u201estra\u0161an apetit za povijest i historiju\u201c. Medievist sa \u201eznati\u017eeljom gurmana\u201c, nezasitan u prikupljanju znanja \u2013 da parafraziramo velikog Marca Blocha, za kojeg je Le Goff govorio da je njegov \u201eposthumni u\u010denik\u201c (Bloch je strijeljan 1944).<\/p>\n

Moj prvi susret s Le Goffom dogodio se na drugoj godini studija \u2013 putem njegove fascinantne knjige, beogradskog izdanja Civilizacije srednjovjekovnog Zapada<\/i>. Tu sam knjigu pro\u010ditao nakon Feudalnog dru\u0161tva<\/i> Marca Blocha: bilo je to vi\u0161e nego solidna osnovica da bi se krenulo prema Le Goffu, koji mi je, pak, otvorio posve nove vidike.<\/p>\n

Diplomirav\u0161i, krenuo sam na postdiplomski studij, postao asistent na katedri za Op\u0107u povijest srednjega vijeka, po\u010deo se baviti bizantskom povije\u0161\u0107u. Kako sam tada bio obavezan \u010ditati i knjige o metodologiji historije, moja velika u\u010diteljica Mirjana Gross davala mi je uglavnom knjige njema\u010dkih histori\u010dara, usmjeravaju\u0107i me prema njema\u010dkoj historiografiji. Tada se pojavila prilika da dobijem stipendiju za specijalizaciju u inozemstvu. Iako se \u010dinilo da moji znanstveni putevi idu u drugom smjeru, moja fascinacija Le Goffom je ostala, pa sam uspio nagovoriti mog \u0161efa Miroslava Brandta i Mirjanu Gross, koji su se dogovarali kuda \u0107e me uputiti, da to bude Pariz, odnosno Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales (\u0160kola za visoke studije u dru\u0161tvenim znanostima), gdje je Le Goff bio profesor.<\/p>\n

Tada, u doba bez interneta, bilo je potrebno dosta truda da se do\u0111e do reda predavanja za tu godinu, da se do\u0111e do Le Goffa. Prof. Brandt mu je uputio pismo s molbom da me primi na svoj seminar i da mi bude neka vrsta mentora. Nakon nekog vremena stigao je potvrdan odgovor – bio sam presretan i istovremeno za\u010du\u0111en da veliki Le Goff, mene, jedva 23-godi\u0161njaka, \u017eeli primiti pod svoje. Ali, poslije sam shvatio da veli\u010dina \u010dovjeka ne \u010dini nepristupa\u010dnim i oholim \u2013 u Le Goffovu slu\u010daju bilo je upravo suprotno.<\/p>\n

Nekoliko dana po dolasku u studenom 1981. na stipendiju u Pariz, primio me Le Goff u svom uredu u Ecole, na tada\u0161njoj lokaciji na bulevaru Raspail. Bio je neformalan, opu\u0161ten, s neizbje\u017enom lulom. Pitao me \u0161to \u0107u i kako \u0107u raditi, odmah se ponudio da mi posudi ne\u0161to novca, ako mi treba. Rekao mi je da mu se mogu javiti kad ho\u0107u.<\/p>\n

A kako sam tada radio magisterij iz bizantske povijesti – o Prokopiju iz Cezareje, na Le Goffovim seminarima dobio sam status \u201eauditeur libre\u201c (\u201eslobodni slu\u0161a\u010d\u201c). Dakle, nisam imao formalnih obaveza, \u0161to mi je ostavljalo punu slobodu da radim u bibliotekama i arhivima te da poha\u0111am druga predavanja, prisustvujem razli\u010ditim doga\u0111anjima.<\/p>\n

Na taj sam na\u010din imao priliku usporediti dvojicu najve\u0107ih u toj generaciji: \u010desto sam odlazio slu\u0161ati i  predavanja Georgesa Dubyja na College de France. Ma koliko Duby i Le Goff bili prijatelji i suradnici, u pristupu nekim problemima \u010dak i istomi\u0161ljenici, u mnogo \u010demu su bili vrlo razli\u010diti, i to se o\u010ditovalo i na njihovim predavanjima. Ve\u0107 je i atmosfera bila druga\u010dija: tradicionalisti\u010dkom Collegeu pristajala je Dubyjeva strogost i slu\u017ebenost, \u0160koli za visoke studije, stvorenoj tijekom burnih \u0161ezdesetih, i njezinim postdiplomandima, odli\u010dno je odgovarala Le Goffova neformalnost koja se iskazivala u mnogobrojnim improvizacijama i asocijacijama, lucidnim primjedbama, slobodnom pona\u0161anju, \u010desto za\u010dinjenom rje\u010dnikom s pari\u0161kih ulica \u2013 ironi\u010dno spominju\u0107i neke pojave, izjave, itd., znao je re\u0107i da su to \u201econneries\u201c.<\/p>\n

Kad je radio sa studentima, Le Goff je bio otvoren, \u017eeljan diskusije, argumenata, ali je istovremeno nametao \u017eeljeznu disciplinu historiografske metode i logike. Bez obzira \u0161to je volio razmi\u0161ljati, sintetizirati, znao je, i drugima je davao do znanja da je \u201efilozofiranje ustima histori\u010dara smrtni grijeh\u201c, drugim rije\u010dima, da se svaki zaklju\u010dak treba temeljiti na minucioznom poznavanju te razumijevanju izvora i skrupuloznoj analizi. A kad sam mu ja donio prvu verziju moga sinopsisa o \u201ehistoriografskim kriterijima Prokopija iz Cezareje\u201c, \u0161to mi je bio naslov magisterija, uz pohvale koje, mislim, nisu bile puka forma, primijetio je da se trebam kloniti \u201eimpresionizma\u201c.<\/p>\n

Prakti\u010dki u danima kad sam potkraj 1981. stigao u Pariz, iza\u0161la je jo\u0161 jedna Le Goffova knjiga, koju ne mogu ne ocijeniti fascinantnom \u2013 La Naissance du purgatoire<\/i> (Ro\u0111enje \u010distili\u0161ta, 1981). Bili su je puni izlozi pari\u0161kih knji\u017eara. Ona je u stvarnom i simboli\u010dkom smislu ozna\u010dila drugi dio Le Goffove karijere. Tu sam knjigu \u010ditao i pro\u010ditao, s velikim naporom, zbog za mene posve novih tema koje je obra\u0111ivala i niza posve nepoznatih ljudi, doga\u0111aja i izvora. U\u017eivao sam na njegovu seminaru \u201eSustav gesta u srednjem vijeku\u201c, marljivo sve zapisivao, \u0161to mi je kasnije, uz druge Le Goffove knjige i knjige njegovih u\u010denika, bila osnovica za predavanja zagreba\u010dkim studentima u sljede\u0107ih dvadesetak godina. Ugledaju\u0107i se na Le Goffa, i ja sam svoj kolegij nazivao \u201eHistorijska antropologija\u201c. \u201eLe Goff je antropologizirao historiju\u201c, zaklju\u010duje Pierre Nora.<\/p>\n

Od sedamdesetih se Le Goff bavio gestama, smijehom, bukom, snovima i sli\u010dnim fenomenima. Kao kruna tih istra\u017eivanja 1999. je iza\u0161ao Dictionnaire raisonn\u00e9 de l’Occident m\u00e9di\u00e9val<\/i> (Obrazlo\u017eeni rje\u010dnik srednjovjekovnog Zapada) \u010dije je pisanje koordinirao zajedno sa Jean-Claudeom Schmittom. Ne radi se o rje\u010dniku poput drugih: u njemu nisu akumulirane stotine, tisu\u0107e bilje\u0161ki o povijesnim li\u010dnostima, institucijama, o datumima i mjestima; u njemu se u osamdesetak \u010dlanaka (od 15 do 25 stranica svaki) nastoji opisati klju\u010dne elemente europskog srednjovjekovnog dru\u0161tva i civilizacije.  Le Goff i Schmidt, ali prvenstveno Le Goff, odabrao je teme iz domene materijalne kulture, dru\u0161tva ili simbolike. Tako su, naravno, u Dictionnaire raisonn\u00e9<\/i> uvr\u0161tene natuknice feudalizam<\/i>, Carstvo<\/i> i vitezovi<\/i>. Postoje i one teme koje se ba\u0161 i ne o\u010dekuju \u2013 Lov<\/i>, An\u0111eli<\/i>, Bog<\/i> ili Individua<\/i>. Naposljetku, objavljen je i niz bilje\u0161ki koje ve\u0107 i po naslovu ukazuju na problem, odnosno na povijesnu dijalektiku, poput Sve\u0107enstvo<\/i>\/Laici<\/i>, Mu\u0161karac\/\u017dena<\/i>, Tijelo\/Du\u0161a<\/i>, Sredi\u0161te\/ Periferija<\/i>.<\/p>\n

Jacques Le Goff nije bio samo histori\u010dar, bio je i intelektualac, zapravo anga\u017eirani intelektualac \u2013 cijeli je \u017eivot ostao vjeran \u201eidealisti\u010dkoj ljevici\u201c, obja\u0161njava Pierre Nora, onoj koja je \u201enasljednica predratnog Narodnog fronta\u201c, potom Socijalisti\u010dke partije \u010diji je \u010dlan bio samo od 1958. do 1962. godine. Vrlo se rano oslobodio fascinacije \u201erealnog socijalizma\u201c odnosno staljinizma, jer je bio o\u010devidac dr\u017eavnog udara u \u010cehoslova\u010dkoj 1948. godine. Me\u0111utim, ostao je nepokolebljivo na ljevici, do\u010dim su se drugi intelektualci \u010desto od staljinista u mladosti pretvarali u zrelim godinama i u starosti u konzervativce ili desni\u010dare, uglavnom se srame\u0107i ili skrivaju\u0107i svoje mladala\u010dke ideale. Le Goff se, slijedom svojih politi\u010dkih uvjerenja, sna\u017eno anga\u017eirao nakon pu\u010da 1981. u Poljskoj \u2013 predvodio je u Francuskoj akciju \u201e1000 intelektualaca\u201c protiv dr\u017eavnog udara. Bio sam neposredni o\u010devidac tog njegova anga\u017emana: kako sam i ja \u017eelio potpisati, na nekoj dodatnoj listi, zabrinuto me pitao nije li to za mene opasno \u2013 kad sam rekao da nije, radosno je prihvatio da se upi\u0161em na listu.<\/p>\n

Jean-Claude Schmitt, koji se s pravom mo\u017ee prvi nazvati njegovim nasljednikom i u znanstvenom, i u intelektualnom pogledu, inzistira na pravednosti prosudbi tog \u201e\u010dovjeka principa\u201c, dosljednog u obrani \u201egra\u0111anskih vrijednosti\u201c.<\/p>\n

A ja sam, po povratku u ljeto 1982. u Zagreb, nastavio povremeno pisati svom profesoru u Pariz: znao sam mu \u010destitati Novu godinu ili mu poslati razglednicu s neke u srednjovjekovnom smislu zanimljive destinacije. A od njega sam dobio primjerice, hrvatsko izdanje njegove knjige \u201eIntelektualci u srednjem vijeku\u201c \u2013 stigla mi je s posvetom: A Monsieur Goldstein \u2013 tr\u00e8s amicalement \u2013 Jacques Le Goff<\/i> i to dok sam bio u vojsci, u Kninu. Le Goff i njegovi srednjovjekovni intelektualci s jedne, i artiljerijski puk, ju\u017ena kasarna u Kninu, s druge strane.<\/p>\n

Vremenom sam, zaokupljen svim mogu\u0107im profesionalnim i privatnim obavezama, posve izgubio kontakt s prof. Le Goffom. Dolazio sam u Pariz s vremena na vrijeme, na neke konferencije, uvijek je to bilo kratko, i nisam mu se javio \u2013 sam sam se sebi pravdao da nemam vremena. A iskreno govore\u0107i, nekako mi je bilo nelagodno: znao sam da bih mu trebao objasniti kako sam \u201epobjegao\u201c sa srednjega vijeka i zavr\u0161io na 20. stolje\u0107u. A zapravo, trebao sam mu se javiti, jer bi me lako shvatio. I on je, naime, pretr\u010davao u novija razdoblja: u mnogim je prilikama govorio o Europi i njezinoj povijesti sa znanjem, iskustvom i iz perspektive medievista (naposljetku, po\u010detkom novog tisu\u0107lje\u0107a pokrenuo je veliki projekt o Europi i njezinoj povijesti).<\/p>\n

Pierre Nora opisuje posljednje godine \u017eivota svoga prijatelja \u2013 \u201ebile su te\u0161ke\u201c. Le Goff je te\u0161ko podnio smrt supruge Hanke te joj je posvetio knjigu \u2013 Avec Hanka<\/i> (S Hankom, 2008). U predgovoru je objasnio kako je to \u201eknjiga ljubavi, a istovremeno i \u010din sje\u0107anja. No, ona je prvenstveno poku\u0161aj da o\u017eivim jednu \u017eenu u individualnosti njezine osobe i njezina postojanja\u201c. Kako je bio strastveni pisac, pisanje te knjige mu je omogu\u0107avalo da, kako je objasnio, \u201eprodu\u017ei \u017eivot sa \u017eenom koju sam beskrajno volio i koju \u0107u beskrajno voljeti do smrti\u201c. Tih se mjeseci pitao kako nastaviti \u017eivjeti bez supruge. Odgovor je bio njemu svojstven \u2013 nastavio je raditi, bez predaha. Pisao je o \u201eduga\u010dkom srednjem vijeku\u201c, objavio je jo\u0161 jednu izvrsnu knjigu \u2013 A la recherche du temps sacr\u00e9<\/i>, Jacques de Voragine et la L\u00e9gende dor\u00e9e<\/i> (U potrazi za svetim vremenom, Jacques iz Voragine i Legenda o zlatu, 2011). I nakon toga  je nastavio pisati te je, u tjednima pred smrt, objavljena i Pourquoi d\u00e9couper l’histoire en tranches?<\/i> (Za\u0161to rezati povijest u dijelove?, 2014).<\/p>\n

Kad sam po\u010detkom 2013. preuzeo mjesto ambasadora\/veleposlanika RH u Francuskoj, zapljusnuo me, kao i svakog na tom mjestu, niz najrazli\u010ditijih obaveza. Govorio sam sebi \u2013 kontaktirat \u0107u Le Goffa kad mi se situacija malo smiri. I stvarno, putem starih veza dobio sam adresu u Parizu, napisao sam mu pismo, ali odgovora nije bilo. Nakon nekog vremena, kad sam vidio da to s pismom ne ide, poku\u0161ao sam dobiti broj telefona, ali mi je tada re\u010deno da je ve\u0107 te\u0161ko bolestan, gotovo nepokretan te da komunicira isklju\u010divo s naju\u017eim krugom rodbine i prijatelja. Tih je dana, u studenom 2013. godine, posljednji put javno istupio \u2013 podr\u017eao je predsjednika Fran\u00e7oisa Hollandea protiv bretonskih radikala (njegov je otac bio Bretonac, pa je u tom smislu to imalo te\u017einu). Zaokupljen brojnim obvezama jednostavno nisam vi\u0161e stigao ni misliti da vjerojatno Le Goffa vi\u0161e ne\u0107u vidjeti niti s njim popri\u010dati. Sada mi je iskreno \u017eao.<\/p>\n

Jacques Le Goff bio je, najkra\u0107e re\u010deno, intelektualac. Poput glavnih likova u njegovoj mo\u017eda najljupkijoj knjizi, odnosno knjizi koju je pisao s mladala\u010dkom energijom i s neposrednom porukom \u2013 \u201eIntelektualci u srednjem vijeku\u201c, Le Goff je razbijao neznanja i predrasude i otvarao nove vidike svojoj brojnoj \u010ditala\u010dkoj publici u vremenu koje je od njegova srednjeg vijeka bilo toliko razli\u010dito, a opet \u2013 po mnogo \u010demu sli\u010dno.<\/p>\n

Ivo Goldstein<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[20,4],"tags":[],"class_list":["post-2059","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-obavijesti-o-smrti-i-nekrolozi","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52505,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52505","url_meta":{"origin":2059,"position":0},"title":"Izlo\u017eba “Eschenstock \/ Jasenov prut”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) i Vizura aperta postavljaju izlo\u017ebu \u0161vicarskog slikara Velimira Ili\u0161evi\u0107a: Eschenstock \/ Jasenov prut. Izlo\u017eba se uz prisustvo autora otvara povodom 81. godi\u0161njice proboja logora\u0161a iz usta\u0161kog logora smrti Jasenovac 22. aprila 2026. u 19 sati u Srpskom kulturnom centru (SKC) u Preradovi\u0107evoj ulici 21 u Zagrebu.\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52536,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52536","url_meta":{"origin":2059,"position":1},"title":"Kader Abdolah, \u201ePrije nego \u0161to bude kasno\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Kader Abdolah \u017eeli se vratiti ku\u0107i. Ali povratak je nemogu\u0107: u Iranu bi bio uhap\u0161en. Pod la\u017enim imenom i s krivotvorenim paso\u0161em ipak uspijeva u\u0107i u domovinu i sti\u017ee do roditeljske ku\u0107e, visoko u planinama. Majka ga ne prepoznaje, otac je mrtav, a sve \u0161to je tra\u017eio izmi\u010de mu pred\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Prije-nego-sto-bude-kasno.webp?fit=566%2C872&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":2059,"position":2},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":2059,"position":3},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":2059,"position":4},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":2059,"position":5},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2059","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2059"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2059\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24204,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2059\/revisions\/24204"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2059"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2059"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2059"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}