<\/p>\n
Zinn, Howard, Narodna povijest Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, 1492. \u2013 danas<\/i>, V.B.Z., Zagreb 2012, 791 str.<\/span><\/b><\/p>\n Pi\u0161e: Luka Peji\u0107, doktorand, Filozofski fakultet, Zagreb<\/span> <\/p>\n <\/span><\/p>\n Rijetko koji povjesni\u010dar za \u017eivota do\u017eivi svjetsku slavu i op\u0107i interes za njegovim radovima kao \u0161to je to bio slu\u010daj s Howardom Zinnom, nedavno preminulim autorom kultne knjige Narodna povijest SAD-a<\/i>. No iako je slovio za svojevrsnu popularnu ikonu lijevo orijentiranih intelektualnih kretanja u SAD-u, ba\u0161 poput lingvista Noama Chomskog, Zinn je zapravo tek toleriran ili naj\u010de\u0161\u0107e \u017eestoko kritiziran od strane pobornika konzervativnog krila ameri\u010dke historiografske paradigme. Primjera radi, Arthur M. Schlesinger mla\u0111i, povjesni\u010dar koji je za \u017eivota uglavnom pisao o ameri\u010dkim predsjednicima, o Zinnu je svojevremeno rekao: \u201eZnam da me on vidi kao opasnog reakcionara. (…) Ali ni ja njega ne do\u017eivljavam naro\u010dito ozbiljno. On je polemi\u010dar, a ne povjesni\u010dar.\u201c[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Tako \u0161to i ne \u010dudi s obzirom na Zinnova nastojanja demistificiranja nacionalne epike. Naprosto, za njega niti jedan ameri\u010dki predsjednik, visokopozicionirani politi\u010dar, gospodarstvenik ili vojni zapovjednik koji je na ovaj ili onaj na\u010din obilje\u017eio povijest SAD-a te tako prona\u0161ao svoje mjesto u \u0161kolskim ud\u017ebenicima povijesti nije imao povla\u0161ten status i izuze\u0107e od kriti\u010dkog promi\u0161ljanja ili negiranja ve\u0107 ustaljenih, uglavnom pozitivnih predod\u017ebi o njegovom liku i djelu. Zinn \u010ditave administracije, politi\u010dke kolektive i inicijative, korporativne konglomerate i druga sredi\u0161ta mo\u0107i postavlja na optu\u017eeni\u010dku klupu. Otvoreno je pristran i to ne skriva. Fundamenti ovog intrigantnog \u0161tiva dobrim dijelom po\u010divaju na ideji kako je \u201enemogu\u0107e biti neutralan na vlaku koji se kre\u0107e\u201c, na vlaku neoimperijalisti\u010dkih preventivnih ratova, sve ve\u0107ih socijalnih razlika izme\u0111u ekstremno bogatih i siroma\u0161nih, na tra\u010dnicama koje nas lako mogu odvesti u ne\u0161to poput apokalipti\u010dnog nuklearnog rata. \u010citaju\u0107i ovu knjigu te\u0161ko se oteti dojmu da je Zinn zapravo pisao \u201eaktivisti\u010dku\u201c historiografiju, \u0161to god ona zapravo jest. Za Zinna, biv\u0161eg ameri\u010dkog vojnika i deklariranog pacifista, povijest (ili bolje re\u010deno, historija) je svojevrsno oru\u017eje uma \u2013 s jedne strane, ona mo\u017ee predstavljati vje\u0161tu i pogubnu orvelovsku manipulaciju sa svrhom racionalizacije postupaka i postojanja trenutnih dru\u0161tveno-politi\u010dkih struktura, no mo\u017ee poslu\u017eiti i kao \u010dimbenik razotkrivanja klasnih sukoba koji, prema Zinnovim rije\u010dima, stoje iza svakog \u201enacionalnog interesa\u201c. (str. 740) Kada je krajem 1970-ih po\u010deo pisati Narodnu povijest<\/i> Zinn je, prigrliv\u0161i ideju \u201epovijesti odozdo\u201c (history from below<\/i>), odlu\u010dio ispri\u010dati pri\u010du o razvoju SAD-a kroz prizmu siroma\u0161nih, potla\u010denih i zaboravljenih.<\/span><\/p>\n Ne\u0161to vi\u0161e od trideset godina nakon objavljivanja ameri\u010dkog originala, u nakladi V.B.Z.-a kona\u010dno je i na hrvatskom tr\u017ei\u0161tu iza\u0161ao prijevod Zinnove knjige. Na taj je na\u010din doma\u0107em \u010ditateljstvu predstavljena nova\/stara sinteza ameri\u010dke povijesti u vrlo dobrom prijevodu Snje\u017eana Hasna\u0161a. Predgovor V.B.Z.-ovom izdanju napisao je povjesni\u010dar Tvrtko Jakovina, a knjiga je kroz gotovo osamsto stranica podijeljena na dvadeset pet poglavlja, uz dodatak zavr\u0161ne rije\u010di, bibliografije, kazala i nekoliko crtica o samom autoru. Narodnu povijest<\/i> otvara poglavlje pod nazivom \u201eKolumbo, Indijanci i ljudski napredak\u201c, a posljednjih nekoliko stranica posve\u0107eno je izborima iz 2000. i \u201eratu protiv terorizma\u201c. <\/span><\/p>\n Pi\u0161u\u0107i o otkrivanju i kolonizaciji Novog svijeta, Zinn u prvi plan stavlja genocidne aspekte ove povijesne etape europske civilizacije u susretu s indijanskim narodima. Kako bi kontekstualizirao navedene procese i indirektno ponovio svoja stajali\u0161ta, Zinn prenosi ulomke iz spisa de las Casasa, \u0161panjolskog dominikanca iz 16. stolje\u0107a: \u201e… zna\u010di da je od 1494. do 1508. nestalo vi\u0161e od tri milijuna ljudi zbog rata, ropstva i rudnika. Tko \u0107e u budu\u0107im generacijama povjerovati u to? Ja sam pi\u0161u\u0107i o tome kao upu\u0107eni o\u010devidac, jedva povjerovao u to…\u201c (str. 25) \u010citatelju tada, ako ne i ranije, postaje jasna Zinnova gotovo pa misionarska agenda \u2013 artikulacija i davanje glasa onima koji su se izgubili negdje u vremenu, zaboravljeni od strane povjesni\u010dara i kolektivne svijesti. Isti se obrazac ponavlja i u preostalim poglavljima, od sjevernoameri\u010dkog robovlasni\u0161tva, mita o ameri\u010dkoj revoluciji, etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja usmjerenog prema indijanskim plemenima, subordinacije \u017eena, eksploatacije tvorni\u010dkih radnika, do ratni\u010dkog napu\u0161tanja izolacionizma po\u010detkom 20. stolje\u0107a. <\/span><\/p>\n Naro\u010dito je zanimljiv dio o revoluciji protiv Britanskog Carstva, gdje Zinn tvrdi kako je tada nazna\u010den obrazac daljnjeg tijeka ameri\u010dke povijesti koja se, prema njegovom mi\u0161ljenju, o\u010ditovala u regrutaciji ljudi ni\u017eeg dru\u0161tvenog statusa kako bi se borili za ideale i interese svojih vo\u0111a. (str. 81) Pritom izdvaja jo\u0161 jednu odliku nove nacije: s obzirom na svoje enormno bogatstvo, dr\u017eava je bila u mogu\u0107nosti stvoriti najimu\u0107niju elitu na svijetu te u isto vrijeme iskoristiti srednji stale\u017e kao svojevrsnu \u201etampon zonu\u201c izme\u0111u dvije krajnosti ameri\u010dkog dru\u0161tva \u2013 mo\u0107nika i obespravljenih. Srednji sloj (obrtnici, mornari, farmeri, i dr.) obuhva\u0107en je revolucionarnom retorikom kao \u201enarod\u201c, dok prosvjetiteljski ideali o prirodnom pravu i op\u0107oj jednakosti nisu dotaknuli robove, \u017eene, siromahe i uro\u0111enike.<\/span><\/p>\n Zinn \u0161irenje rane ameri\u010dke dr\u017eave prema zapadu u postrevolucionarnom periodu te naseljavanje bijelih doseljenika na indijansku zemlju bez zadr\u0161ke naziva kra\u0111om <\/i>uro\u0111eni\u010dkog teritorija. \u201eTi su sporazumi, te otima\u010dine zemlje<\/i>, postavili osnovu za kraljevstvo pamuka, za robovske planta\u017ee.\u201c (str. 152) Naro\u010dito je kriti\u010dan prema sedmom predsjedniku SAD-a, Andrewu Jacksonu, zagovorniku ideje o agresivnoj relokaciji Indijanaca. Zinn razmatra ustaljene interpretacije Jacksonovog lika od strane drugih povjesni\u010dara te nudi svoje mi\u0161ljenje. \u201eAko pro\u0111ete kroz srednjo\u0161kolske i osnovno\u0161kolske ud\u017ebenike iz ameri\u010dke povijesti, prona\u0107i \u0107ete Jacksona grani\u010dara, vojnika, demokrata, \u010dovjeka iz naroda \u2013 ne Jacksona robovlasnika, \u0161pekulanta za poslove sa zemljom, krvnika vojnika disidenata, istrebljiva\u010da Indijanaca.\u201c (str. 153) Dakako, Jackson nije jedini ameri\u010dki predsjednik podlo\u017ean Zinnovoj kritici. U kontekstu abolicionisti\u010dkog pokreta i Gra\u0111anskog rata, Zinn Abrahama Lincolna, tradicionalno jednog od \u0161iroj javnosti dra\u017eih ameri\u010dkih predsjednika, opisuje kao vje\u0161tog kalkulanta s izra\u017eenim smislom za trenutak. \u201eUpravo je Abraham Lincoln savr\u0161eno kombinirao potrebe poslovnog svijeta, politi\u010dke ambicije nove Republikanske stranke, retoriku humanitarizma. Njemu ukidanje robovlasni\u0161tva nije bilo na vrhu liste glavnih prioriteta, me\u0111utim bilo je dovoljno blizu da bi ga onamo privremeno mogli pogurati pritisci abolicionista i prakti\u010dna politi\u010dka korist.\u201c (str. 212) <\/span><\/p>\n Ulazak SAD-a u Prvi svjetski rat Zinn obja\u0161njava kao neki oblik kapitalisti\u010dkog pragmatizma; s jedne strane, postojala je potreba za stvaranjem nacionalnog konsenzusa, a s druge pak za me\u0111unarodnim suparni\u0161tvom, odnosno ratom kako bi se stvorila umjetna zajednica interesa izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih. (str. 398) Nakon smrti 50.000 ameri\u010dkih vojnika zemljom se pro\u0161irilo ogor\u010denje i otre\u017enjenje, kao i strah od socijalisti\u010dke agitacije. Klasni rat i dalje je trajao u tom navodno besklasnom dru\u0161tvu, tvrdi Zinn. (str. 411) Me\u0111uratno razdoblje Narodna povijest <\/i>obra\u0111uje u okvirima radni\u010dkih gibanja i \u0161trajkova, s kra\u0107im osvrtom na polo\u017eaj Afroamerikanaca i \u017eena, prije svega feministica. <\/span><\/p>\n U Drugom svjetskom ratu Zinn je i sam aktivno sudjelovao te ovoj problematici pristupa kao povjesni\u010dar ali, i u neku ruku, svjedok vremena. Prilikom obrade navedene povijesne etape, on kritiku usmjerava prema hipokriziji ameri\u010dke politike kada je rije\u010d o obrani na\u010dela neuplitanja u poslove drugih zemalja. Iako je Bijela ku\u0107a bila nominalno protiv ove vrste intervencionizama, Zinn nabraja brojne slu\u010dajeve kada su upravo Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave prekr\u0161ile ovo na\u010delo, poput vojnih djelovanja u Kolumbiji, Nikaragvi, Haitiju, Kubi, itd.. Iako priznaje \u010dinjenicu da je SAD ipak bila demokratska dr\u017eava s odre\u0111enim slobodama, dok je Njema\u010dka nedvojbeno bila fa\u0161isti\u010dka diktatura, <\/span>Zinn pi\u0161e sljede\u0107e: \u201eMe\u0111utim, promatraju\u0107i antisemitizam u Njema\u010dkoj, crnci vlastitu situaciju u SAD-u nisu mogli smatrati previ\u0161e razli\u010ditom. A i Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave malo su u\u010dinile glede Hitlerove politike progona. Zapravo, one su se pridru\u017eile Engleskoj i Francuskoj u umirivanju Hitlera tijekom cijelih tridesetih. (…) Roosevelt je bio toliko zainteresiran da okon\u010da ugnjetavanje \u017didova kao \u0161to je Lincoln bio zainteresiran da okon\u010da robovlasni\u0161tvo tijekom Gra\u0111anskog rata; njihov prioritet u politici nisu (kakvo god bilo njihovo osobno suosje\u0107anje prema \u017ertvama progona) bila prava manjina, ve\u0107 mo\u0107 zemlje.\u201c (str. 447 – 448) Drugim rije\u010dima, i ameri\u010dko je dru\u0161tvo bilo definirano obrisima \u0161ovinizma rasne segregacije i patrijarhalnosti. Razloge ulaska SAD-a u rat Zinn pronalazi u ugrozi ameri\u010dkih gospodarskih interesa od strane japanskog imperijalizma u Kini. Japansko osvaja\u010dko napredovanje pre\u0161utno je prihva\u0107eno, kao i zajedni\u010dka eksploatacija kineskog teritorija. Ipak, onog trenutka kada je Japan poku\u0161ao zauzeti Kinu, zemlju iz koje je dolazila ve\u0107ina ameri\u010dkog kositra i gume, kao i znatne koli\u010dine drugih sirovina, zapo\u010dela je faza izra\u017eenog ameri\u010dko-japansko antagonizma za \u010diju je vojno-oru\u017eanu manifestaciju kao izgovor poslu\u017eio prosinac 1941. i napad na Pearl Harbor. Zinn se jednako o\u0161tro obru\u0161ava i na bacanje nuklearnih bombi na Japan. \u201eDa Amerikanci nisu inzistirali samo na bezuvjetnoj predaji \u2013 to jest, da su htjeli prihvatiti samo jedan uvjet predaje, da car, sveta figura za Japance, ostane na polo\u017eaju \u2013 Japanci bi pristali zaustaviti rat. Za\u0161to Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave nisu poduzele taj mali korak da se spase i ameri\u010dki i japanski \u017eivoti?\u201c (str. 462) U knjizi se prenosi razmi\u0161ljanje povjesni\u010dara Gabriela Kolka koji jezgrovito iznosi motivaciju SAD-a tijekom ovog rata, tvrde\u0107i da je \u201eameri\u010dki ekonomski ratni cilj bio spasiti kapitalizam kod ku\u0107e i u inozemstvu.\u201c (str. 452) Po zavr\u0161etku rata dogovoren je novi me\u0111unarodni ekonomski poredak s izra\u017eenom dominacijom nekoliko imperijalnih sila, i to prije svega SAD-a i Sovjetskog Saveza. \u201eRat je pomladio ameri\u010dki kapitalizam\u201c, zapisao je povjesni\u010dar Lawrence Wittner. (str. 464) Nadalje, Zinn posve\u0107uje znatnu pozornost ameri\u010dkom pokretu za gra\u0111anska prava (za njega iznimno va\u017enom razdoblju u intelektualno formativnom smislu), tridesetak stranica izdvaja za rat u Vijetnamu, osvr\u0107e se na ameri\u010dke feministkinje, seksualnu revoluciju, \u017eivot Indijanaca u rezervatima, kulturolo\u0161ki zna\u010daj rock and rolla<\/i>, promjene u obrazovnom sustavu tijekom 1960-ih i 1970-ih godina… Brojna izdanja i dopune Zinnove originalne Narodne povijesti <\/i>iz 1980. godine u svojim posljednjim ina\u010dicama, pa tako i u ovoj hrvatskoj, \u010ditatelje vode na rub 21. stolje\u0107a. <\/span><\/p>\n U enormnom historiografskom pothvatu, kakav danas ne prili\u010di mnogim povjesni\u010darima, ukoliko nije rije\u010d o nekoj vrsti kolektivnog projekta, Zinn je prevalio uistinu zadivljuju\u0107 put \u2013 od iskrcavanja prvih Europljana na Antilima krajem 15. stolje\u0107a do tragi\u010dnog 11. rujna 2001. godine. U razgovoru za Flagpole Magazine <\/i>objavljenom u velja\u010di 1998., na pitanje kako bi izgledala njegova povijest svijeta, Zinn je odgovorio: \u201ePoku\u0161ao bih naglasiti razlike izme\u0111u mo\u0107nih i eksploatiranih nacija. Bila bi to povijest imperijalne mo\u0107i, od Europe 16. stolje\u0107a do 20. stolje\u0107a i Amerike. Volio bih se osvrnuti na nastojanja ljudi da zbace imperijalizam i uspostave demokraciju u smislu iskorjenjivanja rata i nasilja.\u201c Prilikom istog intervjua, dostupnog i na Internetu[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a>, Zinn je ponovno istaknuo svoj intelektualni credo<\/i> prema kojem je du\u017enost svakog povjesni\u010dara \u201eobrana \u017ertava, onih koji nisu imali mo\u0107.\u201c Tome je dodao i sljede\u0107e diskutabilno stajali\u0161te: \u201ePovijest je sve \u0161to se dogodilo do prije desetak minuta. Ne razlikujem povijest i suvremene doga\u0111aje. Ako zanemarimo noviju pro\u0161lost povla\u010dimo umjetnu liniju izme\u0111u daleke i neposredne pro\u0161losti, a potreban nam je \u010ditav raspon pro\u0161losti kako bismo razumjeli \u0161to se doga\u0111a.\u201c Prigovor ovakvom poimanju povijesne znanosti prvenstveno bi mogao biti usmjeren prema Zinnovom neuvi\u0111anju ili odbacivanju ideje da je i sam povijesni narativ, kakav god on bio – artificijelan<\/i>, odnosno da je historiografska rekonstrukcija pro\u0161le zbilje uvijek, bez ili s \u201eumjetnim granicama\u201c koje razdvajaju pro\u0161lost i sada\u0161njost, stanovita diskurzivna konstrukcija<\/i>. Korijen navedene Zinnove artikulacije poimanja, blochovski govore\u0107i, \u201ezanata povjesni\u010dara\u201c, vjerojatno jednim dijelom le\u017ei i u lingvisti\u010dkom aparatu engleskog jezika koji s puno manje spretnosti, od recimo hrvatskog jezika, semanti\u010dki razlikuje pro\u0161lost<\/i>, povijest<\/i>, historiju<\/i> i historiografiju<\/i>. I uistinu, polaze\u0107i od ovakve dihotomije, legitimno je nazvati povije\u0161\u0107u sve ono \u0161to se dogodilo do prije deset do dvadeset minuta, no to nikako nije historija (kriti\u010dko-znanstvena svijest, odnosno prosudba) niti pisana prezentacija iste, dakle historiografija. <\/span><\/p>\n Zinnovo odbacivanje pretpostavke o nu\u017enoj objektivnosti povjesni\u010dara davno je apsolvirano i op\u0107e je poznata stvar. Naime, razumljivo je da i sam odabir teme istra\u017eivanja \u010desto upu\u0107uje na svjetonazorsku orijentaciju povjesni\u010dara, kao \u0161to i interpretacije historijskih procesa te selekcija dostupnog faktografskog korpusa ocrtavaju <\/i>ideolo\u0161ku uvjetovanost i limite ljudske episteme, no relativno lako odbacivanje metodolo\u0161ko-znanstvenog instrumentarija povijesne znanosti prije ide kao \u201evoda na mlin\u201c ad hoc<\/i> kriti\u010darima bez stvarnog uvida u sadr\u017eaj kra\u0107eg rada ili knjige, nego u prilog samom autoru. Na tom su tragu Zinnu upu\u0107eni brojni prigovori. Narodna povijest SAD-a<\/i>, naime, <\/i>napisana je kori\u0161tenjem isklju\u010divo sekundarnih izvora, bez konzultacije arhivske gra\u0111e, a u samom tekstu Zinn prilikom izno\u0161enja odre\u0111enih tvrdnji ne navodi izvore osim ponekad, ako je rije\u010d o citatima ili parafrazama tvrdnji drugih povjesni\u010dara. \u201eUkazati na svaki izvor informacija u tekstu zna\u010dilo bi knjigu nemogu\u0107e zakr\u010diti bilje\u0161kama…\u201c, stoji kao obja\u0161njenje u uvodnom paragrafu prije navo\u0111enja kori\u0161tene bibliografije. (str. 744) Kako god bilo, novim bi generacijama povjesni\u010dara koristile podrobnije istra\u017eiva\u010dke upute, usmjeravanje na konkretne izvore i teorijsko-metodolo\u0161ki savjeti \u010demu i na koji na\u010din pristupiti prilikom nove obrade pojedinih poglavlja ameri\u010dke povijesti, kao \u0161to bi i s implementacijom znanstvenog iskazivanja referenci bio oboren i jedan od najve\u0107ih prigovora Zinnovom radu.<\/span><\/p>\n Narodna povijest SAD-a <\/span><\/i>do\u017eivjela je brojna izdanja i prijevode na mnoge svjetske jezike, izdane su ina\u010dice knjige u stripu, tekst je prilago\u0111en najmla\u0111im \u010ditateljima, snimljeni su i dokumentarni filmovi po Zinnovom predlo\u0161ku, a za pretpostaviti je da \u0107e se taj trend nastaviti. Iako je Zinn do smrti napisao dvadesetak knjiga, Narodna povijest <\/i>ostaje njegovo kapitalno djelo, rad s tendencijom odva\u017ene dekonstrukcije ameri\u010dke povijesti. Na zasadama marksisti\u010dkog mi\u0161ljenja i koncepta klasnog sukoba, Zinn je pa\u017enju vi\u0161emilijunskog \u010ditateljstva usmjerio na skupine i pojedince nerijetko zanemarene od strane tradicionalne historiografije \u2013 pisao je o genocidu nad Indijancima, robovima, sufra\u017eetkinjama, \u0161trajkovima tvorni\u010dkih radnika… S pravom se mo\u017ee re\u0107i da je Narodna povijest SAD-a <\/i>postala nezaobilazna bibliografska referenca kada je ameri\u010dka ali i \u0161ira svjetska povijest u pitanju. Iako \u0107e neki dobronamjerno istaknuti da je Zinn otkrio \u201ene\u010distu savjest Amerike\u201c, ili \u0107e s ogor\u010denjem istaknuti da je upravo on \u201ezatrovao umove mnogih mladih Amerikanaca sa svojim vulgarnim povijesnim narativom prema kojem su Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave zauvijek ozna\u010dene kao zlo\u010dinac\u201c[3]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a>, ponekad odlaze\u0107i u nevjerojatne krajnosti poput zabrane citiranja Zinna na diplomskim studijima u studentskim radovima[4]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a>, te\u0161ko je ostati ravnodu\u0161an kada je ova knjiga u pitanju, ba\u0161 kao \u0161to niti sam Howard Zinn, povjesni\u010dar disident<\/i>, nije bio nepristran kada se uhvatio u ko\u0161tac s pisanjem iste.<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n [1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u201cHoward Zinn: The People\u2019s Historian\u201d, Paul Street, Z Space<\/i>, 2010, poveznica: http:\/\/www.zcommunications.org\/howard-zinn-the-peoples-historian-by-paul-street<\/a> (25. 3. 2013.)<\/span><\/p>\n<\/p><\/div>\n [2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span>\u201cThe Conscience of the Past\u201c, Catherine Pareyre, Flagpole Magazine Online<\/i>, 1998., poveznica: http:\/\/web.archive.org\/web\/20010525003828\/http:\/\/www.flagpole.com\/Issues\/02.18.98\/lit.html<\/a> (19. 3. 2013.)<\/span><\/p>\n<\/p><\/div>\n
<\/p>\n
\n