<\/p>\n
Revizija revizionizma. Prilog raspravi Davora Marijana i Mirjane Kasapovi\u0107 \u2013 dio prvi<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n U zadnja tri broja \u010casopisa za suvremenu povijest<\/em> imali smo prilike pratiti raspravu izme\u0111u Davora Marijana, povjesni\u010dara s Hrvatskog instituta za povijest te Mirjane Kasapovi\u0107, politologinje sa zagreba\u010dkog Fakulteta politi\u010dkih znanosti. Prvo je Marijan napisao tekst \u201eSuvremena hrvatska povijest i nevolje s revizionizmom\u201c<\/a>, na \u0161to je Kasapovi\u0107 odgovorila tekstom \u201ePovijest, povijesni revizionizam i politike povijesti\u201c<\/a>, da bi joj u zadnjem broju Marijan na to odgovorio tekstom \u201eO znanosti, ideologiji i totalitarnoj svijesti u nedovr\u0161enoj hrvatskoj tranziciji\u201c<\/a>. Ne znamo jo\u0161 ho\u0107e li ova polemika imati svoj nastavak, odnosno ho\u0107e li Kasapovi\u0107 \u0161to napisati kao odgovor, no ve\u0107 sada ima dovoljno materijala da se osvrnemo na ovu diskusiju i poku\u0161amo istaknuti neke neuralgi\u010dne to\u010dke koje su tako vidljive u ovoj diskusiji i kojih se ona zasigurno ne\u0107e rije\u0161iti, koliko god da se nastavi. Prije svega, vrlo je va\u017eno da se o ovome pi\u0161u ovakve akademske diskusije te da se javni prostor nastoji \u201eo\u010distiti\u201c od amaterizma u ovom pogledu, ali utjecaj tog amaterizma i srozavanja diskursa, na\u017ealost, primjetan je i ovdje. To je tim ve\u0107i problem \u0161to i Marijan i Kasapovi\u0107 slove kao ugledni znanstvenici. U ovom \u0107u osvrtu, kao prilogu toj raspravi, nastojati \u201era\u0161\u010dlaniti\u201c pojam revizionizma, tj. osvrnuti se na njega metateorijski, \u0161to nije po\u0161lo za ruku Marijanu, ali ni Kasapovi\u0107. Drugim rije\u010dima, \u201erevizijom revizionizma\u201c probat \u0107u dekonstruirati taj pojam i u\u010diniti ga ponovno upotrebljivim. Na nekom mjestu, kona\u010dno, i moramo postaviti granicu \u2013 kako \u201erevizija revizije revizionizma\u2026\u201c ne bi oti\u0161la ad infinitum<\/em>, u beskona\u010dni regres. \u010cini mi se da ni Marijan ni Kasapovi\u0107 ne nastoje preduhitriti tu opasnost, pa zato treba raspetljati taj revizionisti\u010dki circulus vitiosus<\/em>.<\/p>\n Pojam revizionizma nije nov u znanosti i filozofiji. Op\u0107enito, u znanstvenim se disciplinama pojam revizionizma, neovisno o historijskoj znanosti, koristi u razli\u010ditim zna\u010denjima i s razli\u010ditim svrhama. Primjerice, u povijesti filozofije, u jednoj mo\u017eda sasvim ezoteri\u010dnoj platoni\u010darskoj poddisciplini, imamo podjele na \u201eunitariste\u201c i \u201erevizioniste\u201c kada su u pitanju interpretacije Platonove teorije spoznaje u Teetetu<\/em>. Tako \u201eunitaristi\u201c nagla\u0161avaju jedinstvo Platonove doktrine, dok \u201erevizionisti\u201c nagla\u0161avaju razlikovanje izme\u0111u Platonova srednjeg i kasnijeg perioda. U tom smislu, dijalog Parmenid<\/em> je prijelomna to\u010dka, a Teetet<\/em> pokazuje znatno napredovanje u odnosu na ranijeg Platona jer je, po \u201erevizionistima\u201c, napustio krutost teorije ideja. Va\u017eno je naglasiti da su \u201eunitaristi\u201c dominantna interpretativna tradicija, takore\u0107i \u201eklasi\u010dna\u201c, koja vu\u010de kontinuitet od Aristotela preko njema\u010dkih romanti\u010dara do anglosaksonskih autora poput Cornforda; a \u201erevizionisti\u201c predstavljaju \u201eskretni\u010dare od dominantne paradigme\u201c te su uglavnom zastupljeni u suvremenoj anglosaksonskoj analiti\u010dkoj tradiciji (poput npr. Rylea).[1]<\/a><\/p>\n Za\u0161to je bitna ova paralela s primjenom pojma \u201erevizionizma\u201c u jednoj, na prvi pogled, ezoteri\u010dnoj raspravi o platoni\u010darskoj tradiciji u povijesti filozofije? Upravo zato da d\u00e2 ilustraciju \u0161to zna\u010di \u201etehni\u010dko\u201c kori\u0161tenje odre\u0111enih pojmova u znanosti, u ovom slu\u010daju ponajprije pojma revizionizma. Naime, nije samo \u201erevizionizam\u201c tehni\u010dki upotrijebljen radi imenovanja jedne interpretativne tradicije u povijesti filozofije nego je to slu\u010daj i s pojmom \u201eunitarizma\u201c \u2013 netko tko \u010dvrsto dr\u017ei do okamenjenosti pojmova i njihovu opiranju od polisemi\u010dnosti, re\u0107i \u0107e kako \u201eunitarizam\u201c zna\u010di to\u010dno ne\u0161to odre\u0111eno u teoriji dr\u017eave i svoju upotrebu mo\u017ee imati samo u politologiji ili historiografiji. Pa kako onda odjednom taj pojam u sasvim specifi\u010dnom zna\u010denju u raspravi o naslje\u0111u Platona? Odgovor je vrlo jednostavan \u2013 on se prvenstveno koristi u tehni\u010dkom smislu, a sadr\u017eajnost mu je pridana s obzirom na podru\u010dje (kontekst) u kojemu se koristi \u2013 pa tako u tom kontekstu unitarizam nije dr\u017eavni centralizam, \u201ejedinstvo nacije\u201c, nego \u201ejedinstvo Platonove doktrine\u201c, nasuprot rezovima i diskontinuitetima koje nagla\u0161avaju \u201erevizionisti\u201c. Paralelno, dakle, s time mo\u017eemo gledati i na pojam \u201erevizionizma\u201c \u2013 on iz svojeg \u201eformalno-tehni\u010dkog\u201c smisla mo\u017ee prelaziti u odre\u0111eni kontekst koji mu daje sadr\u017eajnost, \u010dime poprima sposobnost za svoju specifi\u010dno znanstveno-\u017eargonsku upotrebu. I, doista, to je mogu\u0107e onda u mnogim znanstvenim disciplinama \u2013 bilogdje gdje se nagla\u0161ava odre\u0111en \u201eodmak\u201c od ustaljene paradigme, od neke dominantne tradicije. Kada se usidri u taj odre\u0111eni kontekst, njegova upotreba postaje \u201estvarno znanstvena\u201c, odnosno \u201e\u017eargonska\u201c u znanstvenom smislu, i onda prema tom pojmu postupamo s obzirom na to. Zato svaki put kada iskoristimo pojam revizionizma, bilogdje, nastojmo ga prvo definirati, tj. \u201eusidriti\u201c njegovu upotrebu.<\/p>\n Primijenimo to na historijsku znanost i nevolje, kako Marijan ka\u017ee, s revizionizmom u njoj. Tako je potpuno izli\u0161no tra\u017eiti trenutak u na\u0161oj doma\u0107oj historiografiji (ili \u201epopularnoj historiografiji\u201c, pa \u010dak i pseudohistoriografiji[2]<\/a>) kada se taj pojam uobi\u010dajio koristiti. Umjesto toga, krenimo od jedne njegove \u201etehni\u010dke\u201c upotrebe (upotreba prvog reda) i onda ga ubacimo u njegovu \u201e\u017eargonsku\u201c upotrebu (upotreba drugog reda) te pristupimo problemu s obzirom na to. Prema tome, ovdje se ne\u0107u osvrtati na osobu, vrijeme i kontekst \u201eprve upotrebe\u201c revizionizma u historiografskom smislu prema Marijanu, nego na autora kojeg Marijan otpisuje kao pripadnika \u201eekstremne ljevice\u201c, makar u ovom tuma\u010denju samo koristi \u201erevizionizam\u201c da teorijski opi\u0161e jednu pojavu u historijskoj znanosti koja predstavlja \u201eotklon od paradigme\u201c. Dakako, za to taj \u201eekstremni ljevi\u010dar\u201c nije uop\u0107e trebao biti pripadnik ljevice, a da jednako reflektira danu pojavu. O tome malo kasnije.<\/p>\n Marijan kao mogu\u0107u upotrebu pojma revizionizma vidi njegovo \u201eizvorno\u201c marksisti\u010dko zna\u010denje \u2013 namijenjeno obra\u010dunu u Drugoj internacionali kada su Bernstein i Kautsky prozivani za \u201erevizionizam\u201c jer su odstupili od standardne teorije revolucije, odnosno toga da je socijalizam mogu\u0107e posti\u0107i jedino prevratom, tj. revolucionarnom promjenom dru\u0161tvenih odnosa. Otada su mnogi \u201eskretni\u010dari\u201c s navodno ispravnog marksisti\u010dko (kasnije marksisti\u010dko-lenjinisti\u010dkog) puta prozivani \u201erevizionistima\u201c. I tome se nema \u0161to prigovoriti \u2013 doista je \u201erevizionizam\u201c bio \u010desta etiketa primjenjivana na politi\u010dke protivnike unutar komunisti\u010dkih partija, bile one na vlasti ili ne. Druga mogu\u0107a upotreba pojma revizionizma jest ona s kojom se \u017eeli obra\u010dunati, a koja slu\u017ei, kako ka\u017ee, za potpuno neznanstven poku\u0161aj obeshrabrivanja mnogih istra\u017eiva\u010da da unaprje\u0111uju spoznaje u historijskoj znanosti. Prema tome, to je \u201eetiketa\u201c kojom se slu\u017ee ideolozi (uglavnom lijevi), a svaki pravi znanstvenik-povjesni\u010dar jest revizionist:<\/p>\n \u201ePovijesni revizionizam pojam je novijeg postanka, osjetno mla\u0111i od Republike Hrvatske. U socijalizmu je revizionizam bio rezerviran isklju\u010divo za sferu marksizma, stoga ne \u010dudi da nema povijesnoga rada o revizionizmu do 1990. godine. Sve \u0161to se o revizionizmu pisalo bilo je ideologija i bilo je usmjereno protiv onih koji su smatrali da se u komunizam mo\u017ee bez socijalisti\u010dke revolucije\u2026 Prozivanja za revizionizam u znanosti, pa tako i u historiografiji, apsurdna su. \u0160to je znanost bez revizije?… Prozivanje za povijesni revizionizam ima nakanu da se stanje hibernira, a potencijalni istra\u017eiva\u010di obeshrabre\u2026 Povjesni\u010dari koji nisu revizionisti nemaju \u0161to tra\u017eiti u znanosti.\u201c[3]<\/a><\/p>\n Nije se te\u0161ko slo\u017eiti s Marijanom kada obja\u0161njava zna\u010denje revizionizma u marksisti\u010dkoj teoriji i praksi, pa ni tada kada ka\u017ee \u0161to je znanost bez revizije \u2013 tada se pak poziva na teoriju i povijest znanosti. Samo je problem taj \u0161to nam to ni\u0161ta i dalje ne govori o specifi\u010dnoj (dakle, \u017eargonskoj) upotrebi revizionizma u historijskoj znanosti, za koju \u010dak pogre\u0161no i ka\u017ee da je \u201enovijeg postanka\u201c i da je povezana s tzv. detu\u0111manizacijom. O tome bismo stvarno i mogli govoriti kada bismo na\u0161u historijsku znanost isklju\u010divo provincijalizirali, no rasprave u kojima se koristi pojam revizionizma uobi\u010dajene su me\u0111u povjesni\u010darima u svijetu, o \u010demu dovoljno svjedo\u010di \u010dak i vikipedijska (na engleskom) natuknica \u201eHistorical revisionism\u201c<\/a>. Na kraju krajeva, nedavno objavljen zbornik pod istim naslovom<\/a> daje kriti\u010dki pregled \u201ehistorijskog revizionizma\u201c s naglaskom na SAD gdje obra\u0111uje Gra\u0111anski rat, abolicionizam, Hladni rat, odnos prema Holokaustu u SAD-u itd. Ta, o tome pi\u0161u povjesni\u010dari, a ba\u0161 nema veze s \u201edetu\u0111manizacijom\u201c, dok Jasenovac i NDH \u010dak nisu ni teme!<\/p>\n Referirao bih se prvo na svoj \u010dlanak koji je nedavno objavljen u zborniku radova s konferencije o Prvom svjetskom ratu koja je odr\u017eana u prosincu 2018. godine u Banjoj Luci. Napisao sam rad pod naslovom \u201eKraj Prvog svjetskog rata i izvori\u0161ta historijskog revizionizma\u201c u kojemu se referiram na jednu sasvim specifi\u010dnu interpretaciju rezultata Prvog svjetskog rata i njegovih posljedica koja se mo\u017ee nazvati \u201erevizionisti\u010dkom\u201c (tu je pojam jo\u0161 na svojoj \u201etehni\u010dkoj\u201c razini) jer predstavlja jednu vrstu \u201ealternativne interpretacije\u201c, otklona od ustaljene, dominantne paradigme (kada se \u201eusidri\u201c u taj kontekst, pojam dobiva svoj puni sadr\u017eaj, i dalje \u201e\u017eargonsku\u201c upotrebu). Tako se referiram dobrim dijelom na Domenica Losurda (kojega Marijan progla\u0161ava \u201eekstremnim ljevi\u010darom\u201c) koji je s obzirom na to tuma\u010dio teoriju historijskog revizionizma.[4]<\/a> S obzirom na \u0161to? Obja\u0161njavam to u sljede\u0107im re\u010denicama:<\/p>\n \u201eHistorijski revizionizam ovdje se definira u onom zna\u010denju koje poprima kroz opus i djelovanje prije svega Ernsta Noltea i Francoisa Fureta. Svjesni potencijalne vi\u0161ezna\u010dnosti ovog pojma ograni\u010davamo se tako na ono tuma\u010denje koje najbolje obja\u0161njava svakodnevnu upotrebu toga pojma, a za to je najkorisnije obratiti se prilikama u povijesnoj znanosti osamdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a u Njema\u010dkoj, tj. pojavi koja se naziva Historikerstreit jer je otvorila jednu veliku intelektualnu diskusiju koja se rezultatima kraja \u201ekratkog 20. stolje\u0107a\u201c samo jo\u0161 dodatno zakomplicirala.\u00a0 Ernst Nolte, koji ve\u0107 zna\u010dajno na historiografskoj sceni djeluje i \u0161ezdesetih godina kada se pojavljuje Fritz Fischer, osamdesetih je godina pokrenuo lavinu reakcija objavom svoga feljtona u konzervativnom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung pod nazivom \u201eBetween Myth and Revisionism. The Third Reich in the Perspective of the 1980s\u201c gdje izlazi s tezom da su holokaust i nacisti\u010dki koncentracijski logori napravljeni po uzoru na ve\u0107 postoje\u0107e sovjetske gulage, odnosno kao \u201epretjerana reakcija na bolj\u0161evizam\u201c (tzv. \u201eannihilation therapy\u201c).\u201c[5]<\/a><\/p>\n Dakle, nagla\u0161avam, kao \u0161to \u010dini Losurdo i kao \u0161to \u010dine mnogi drugi koji koriste pojam \u201erevizionizam\u201c u svrhe historijske znanosti, na \u0161to se u daljnjem diskursu pojam revizionizma i odnosi, te posebno isti\u010dem da je nu\u017eno dati tu odredbu. To se \u010dini iz razloga \u0161to se revizionizam zaista mo\u017ee odnositi na ne\u0161to sasvim deseto, tako\u0111er u historijskoj znanosti, da ovaj put ne dajemo previ\u0161e primjera iz drugih disciplina. Kako pak Marijan \u201eotpisuje\u201c Losurda, makar je \u010dovjek objasnio \u0161to razumijeva pod \u201ehistorijskim revizionizmom\u201c:<\/p>\n \u201eLosurdo je bio marksist, \u010dlan Komunisti\u010dke partije Italije, anga\u017eirani djelatnik koji je pod krinkom znanstvenika proturao ideologiju koju je povijest porazila nekoliko godina prije. Za Losurda je povijesni revizionizam negiranje revolucionarne tradicije, tj. historijskog ciklusa od 1789. do 1917. godine. Losurdo se dr\u017ei pravovjerne marksisti\u010dke definicije revizionizma i nakon propasti komunizma brani njegovu smislenost.\u201c[6]<\/a><\/p>\n To\u010dno je da Losurdo definira historijski revizionizam kao likvidaciju revolucionarne tradicije u kontinuitetu od Francuske do Oktobarske revolucije, ali to nema veze s onom \u201epravovjernom marksisti\u010dkom definicijom revizionizma\u201c koju Marijan spominje ranije, a koja se odnosi na obra\u010dun prvo unutar Druge internacionale. Nasuprot tome, Losurdo vidi teorijske osnove u obra\u010dunu sa spomenutim revolucionarnim kontinuitetom od strane onih koji su bili nezadovoljni rezultatima i posljedicama Prvog svjetskog rata, a koji su kasnije na bazi razumijevanja tog nezadovoljstva inaugurirali relativizaciju nacionalsocijalizma kao posljedice (tu se misli, naravno, na Ernsta Noltea).<\/p>\n \u010cinjenica je da, zbog svog denotativnog zna\u010denja, i predominantne tehni\u010dke upotrebe, pojam (historijskog) revizionizma mo\u017ee biti zlorabljen, i toga su svjesni i oni koji ga ne\u0107e a priori<\/em> odbaciti kao mo\u017eda koristan pojam za druge svrhe. Primjerice, James McPherson u \u010dasopisu Ameri\u010dke asocijacije povjesni\u010dara<\/a> obra\u010dunava se s kori\u0161tenjem \u201ehistorijskog revizionizma\u201c u izri\u010daju tada\u0161njeg predsjednika SAD-a Georgea W. Busha koji je tim terminom karakterizirao, u kontekstu Ira\u010dkog rata, sve one koji negativno konotiraju odre\u0111ene ratove koje je SAD vodio u pro\u0161losti. To je zna\u010denje u kojemu odre\u0111eni politi\u010dar \u201eetiketira\u201c svoje kriti\u010dare, ali, nagla\u0161ava McPherson, revizionizam je ustvari va\u017ean, i neizostavna je komponenta svake znanosti (upravo to ka\u017ee i Marijan), pa se tu referira na \u010dlanak Cristena Congera \u201eHow Revisionist History Works\u201c<\/a> koji ka\u017ee:<\/p>\n \u201eSince the days of ancient Greek and Roman scholars, such as Plutarch and Tacitus, people have been editing recorded history. But modern historical revisionism originated in the 20th century, after the first global military conflict that shocked the world: World War I. The aftermath of the war would alter the way scholars and laymen alike viewed historical preservation\u2026 By challenging the authoritative historical record of the war, these post-World War I historians opened the door to a new form of historical study. No longer was the past a two-dimensional collection of facts and dates, but rather a living, evolving dialogue. The scholars involved with the second major wave of historical revisionism that started in the 1960s recognized the difficulty of chronicling a living history. Consequently, specific social lenses emerged in that turbulent era’s historical records.\u201c<\/p>\n I na ovom se mjestu pribli\u017eavamo zna\u010denju \u201ehistorijskog revizionizma\u201c veoma sli\u010dnoga kao i u \u201eekstremnog ljevi\u010dara\u201c Losurda. I vikipedijska natuknica na engleskom \u201ehistorical revisionism\u201c nagla\u0161ava upotrebu revizionizma \u010desto kao krinke za \u201enegacionizam\u201c kada je u pitanju osporavanje Holokausta. Da ipak treba napraviti razlikovanje izme\u0111u \u201erevizionizma\u201c i \u201enegacionizma\u201c, unato\u010d poroznoj granici, nagla\u0161avam tako\u0111er u svojemu radu:<\/p>\n \u201eU tom smislu valja razlikovati revizionizam od negacionizma \u2013 dok negacionizam stremi negiranju dokazanih \u010dinjenica pose\u017eu\u0107i za tzv. teorijama zavjera, revizionizam ne negira \u010dinjenice, ve\u0107 ih zna\u010dajno reinterpretira, mijenja eventualno ustaljenu paradigmu unutar koje se promatralo odre\u0111ene procese i doga\u0111aje. Tako je negiranje holokausta negacionizam, dok je reinterpretacija razloga za\u0161to je do njega do\u0161lo, u kojoj klju\u010dnoj uzro\u010dno-posljedi\u010dnoj vezi, revizionizam. Drugim rije\u010dima, revizionizam ostaje dio znanstvenog diskursa u naj\u0161irem smislu, iako vrlo \u010desto, radi potkrijepe vlastitih polazi\u0161nih to\u010daka, mora posegnuti za negacionizmom kao sredstvom, pa je zato granica izme\u0111u toga dvoga u praksi vrlo porozna. Porazom pak izvjesnih modernisti\u010dkih ideja, npr. socijalizma 1989.\/90.\/91. godine, otvorio se jo\u0161 ve\u0107i prostor za preispitivanje svega onoga \u0161to je dovelo do njega, pa su zato nakon tih doga\u0111aja i zavr\u0161etka \u201ekratkog 20. stolje\u0107a\u201c uvjeti za historijski revizionizam jo\u0161 znatno izra\u017eeniji.\u201c[7]<\/a><\/p>\n Ovo nagla\u0161avam kako se ne bi shvatilo historijskog revizionista Ernsta Noltea kao negatora Holokausta nego kao njegova \u201ereinterpretatora\u201c. Ako je pak ta reinterpretacija sastavni dio znanosti, kako nagla\u0161ava Marijan, za\u0161to onda ne i propustiti sasvim legitiman pojam \u201erevizionizma\u201c, umjesto da ga se a priori<\/em> progla\u0161ava ideologiziranim i ispolitiziranim? Ipak, ovo nam otvara neka daljnja pitanja jer odre\u0111eni zaokret dominantne paradigme nije do\u0161ao s Nolteom nego zapravo \u0161ezdesetih godina s Fritzom Fischerom koji znatno nagla\u0161ava da je njema\u010dko vodstvo prije Prvog svjetskog rata mnogo radilo na pripremanju rata u Europi.[8]<\/a> To je odmak od \u201ekonsenzualnih\u201c poslijeratnih godina kada se htjelo nivelirati pitanje \u201enjema\u010dke krivice\u201c i izgraditi Njema\u010dku u drugom smjeru. Fischer, i prema Nolteu, ponovno inaugurira \u201enjema\u010dku krivicu\u201c, pa mu on (Nolte) na to \u017eeli radikalno odgovoriti \u010dime je i zapo\u010deo Historikerstreit<\/em> u osamdesetima u Njema\u010dkoj \u2013 tip intelektualne diskusije kakvu mi nikada nismo imali \u2013 jer velika ve\u0107ina onih koji se bave obra\u010dunom s \u201edominantnom interpretacijom\u201c Jasenovca i NDH \u010dine to na na\u010din negacionizma. A k tome jo\u0161 neki nisu ni, \u0161to se sigurno Marijanu ne svi\u0111a, profesionalni povjesni\u010dari niti \u010dlanovi akademske zajednice.<\/p>\n Kasapovi\u0107 s primjerom Noltea i Njema\u010dke dobro poentira \u2013 to \u010dini kako bi \u201eusidrila\u201c pojam revizionizma u historijskoj znanosti, i u tome se ne razlikuje njezino oprimjerenje od mojega, no \u010dini onda veliku pogre\u0161ku, \u010dak bi se moglo re\u0107i \u201erevizionisti\u010dku\u201c pogre\u0161ku kada suprotstavlja \u201etotalitarizam\u201c i \u201edemokraciju\u201c, pristaju\u0107i tako na hladnoratovski diskurs koji donosi samo jedno od mogu\u0107ih desetak odre\u0111enja pojma \u201etotalitarizma\u201c.[9]<\/a> A upravo je ovo odre\u0111enje \u201etotalitarizma\u201c koje donosi Kasapovi\u0107 dio \u0161ire \u201erevizionisti\u010dke\u201c paradigme koju koristi u svojem primjeru \u2013 dodu\u0161e, ne direktno Nolteova, ali svakako Furetova. U tom smislu, Kasapovi\u0107 ne poma\u017ee puno u dekonstrukciji onoga zbog \u010dega i odgovara na Marijanov \u010dlanak, ali ukazuje na snagu revizionisti\u010dke paradigme koju Marijan uop\u0107e otpisuje kao koncept.<\/p>\n \u201eTotalitarizam i demokracija ozna\u010duju dva razli\u010dita tipa politi\u010dkoga poretka i pojmovi su istoga reda, a komunizam i vi\u0161estrana\u010dje ne ozna\u010duju dva razli\u010dita tipa politi\u010dkoga poretka i nisu pojmovi istoga reda. Komunizam je oznaka za politi\u010dki sustav, a vi\u0161estrana\u010dje je oznaka za tip strana\u010dkoga sustava kao jednoga podsustava politi\u010dkoga sustava. U vi\u0161estrana\u010dje se prelazi iz jednostrana\u010dja, a u demokraciju iz totalitarizma.\u201c[10]<\/a><\/p>\n Profesorica Kasapovi\u0107 ovdje, u samo nekoliko re\u010denica, \u010dini vi\u0161e pogre\u0161aka, zbog \u010dega u vodu pada cijelo njeno nastojanje da argumentirano odgovori na Marijanove teze, pa i neke njegove ad hominem<\/em> iskaze. Naime, profesorica Kasapovi\u0107, kao politologinja, \u010dini se da nije \u010dula za pojam \u201etotalitarne demokracije\u201c koji u \u0161iru upotrebu uvodi izraelski povjesni\u010dar Jacob Talmon svojom knjigom The Origins of Totalitarian Democracy<\/em><\/a>, pa koristi \u201etotalitarizam\u201c i \u201edemokraciju\u201c kao isklju\u010divo opre\u010dne pojmove istoga reda. Time se ograni\u010dava tek na jedno odre\u0111enje totalitarizma, i to ono koje je dio hladnoratovske paradigme, a \u010diji su najpoznatiji predstavnici Carl Friedrich i Zbigniew Brzezinski, a tako\u0111er i Francois Furet koji pak stoji bok uz bok, u dijelu argumentacije, Ernstu Nolteu kojega je Kasapovi\u0107 iskoristila (sasvim ispravno) kao primjer dosljednog historijskog revizionista. Isto tako, Kasapovi\u0107 pogre\u0161no komunizam naziva politi\u010dkim sustavom \u2013 komunizam je dru\u0161tveno-ekonomsko ure\u0111enje, a politi\u010dki sustav mo\u017ee biti npr. \u201ejednostrana\u010dka vlast komunisti\u010dke partije\u201c. Zbog ignoriranja tih bitnih razlikovanja, \u0161to je opet dio Friedrich-Brzezinski-Furet paradigme, i imamo tako nisku razinu diskusije o komunizmu, socijalizmu, liberalizmu i demokraciji. To treba promijeniti, a profesorica Kasapovi\u0107 to bi mogla da nije i sama koristila to povr\u0161no tuma\u010denje.<\/p>\n Na kraju, postavlja nam se pitanje kako otpetljati na\u0161 \u201erevizionisti\u010dki za\u010darani krug\u201c? Drugim rije\u010dima, da sprije\u010dimo beskona\u010dni regres \u2013 da ne bismo imali \u201ereviziju revizije revizije\u2026revizionizma\u201c, u \u0161to se vrlo lako mo\u017eemo upetljati ako \u201erevizionizmu\u201c pristupamo isklju\u010divo tehni\u010dki. No, onda treba imati na umu da svaki \u201erevizionisti\u010dki\u201c \u010din u znanosti, kako god se on nazvao (npr. kao \u201erevolucija\u201c u kuhnovskom smislu) osim svoje tehni\u010dke dimenzije (prvog reda) odmah se usidrava i u drugoj dimenziji \u2013 sadr\u017eajnoj.[11]<\/a> Ako stanemo na tome, vi\u0161e \u201erevizionizam\u201c (kao koncept) ne\u0107e biti samo simptom neke ideologizacije, ali ako se dosljedno dr\u017eimo Marijanovih rije\u010di, mo\u017eda se kona\u010dno jednom koncepcija revizionizma usidri i kao revizija odre\u0111enih mitova i narativa koji su dominantni iz jednog novijeg razdoblja, a za \u010diju nu\u017enost revizije Marijan i mnogi drugi dosad nisu pokazivali volju i znanstvenu ljubopitljivost. Neka nas budu\u0107nost na\u0161e historijske znanosti u tome razuvjeri, ali vi\u0161e o klju\u010dnom elementu koji je uvjet mogu\u0107nosti toga \u2013 politici povijesti, koja se tako\u0111er spominje kao predmet polemike Marijan\u2013Kasapovi\u0107 \u2013 u drugom dijelu osvrta na ovu raspravu.<\/p>\n <\/p>\n Karlo Jurak<\/em><\/p>\n <\/p>\n [1]<\/a> Vi\u0161e o tome vidi u: Sophie-Grace Chappell, \u201ePlaton on Knowledge in the Theaetetus<\/em>\u201c, Stanford Encyclopedia of Philosophy, URL: https:\/\/plato.stanford.edu\/entries\/plato-theaetetus\/<\/a>.<\/p>\n [2]<\/a> Ovo je posebno nazna\u010deno jer se Marijan naro\u010dito osvr\u0107e na to \u0161to je navodno pojam \u201erevizionizma\u201c u historiografiji inaugurirao \u010dovjek koji uop\u0107e nije povjesni\u010dar po struci, niti je imao akademsko zvanje\/titulu.<\/p>\n [3]<\/a> Davor Marijan, \u201eSuvremena hrvatska povijest i nevolje s revizionizmom\u201c, \u010casopis za suvremenu povijest<\/em>, vol. 51, no. 2, str. 413-414.<\/p>\n [4]<\/a> Domenico Losurdo, Historijski revizionizam. Problemi i mitovi<\/em>, Prosvjeta, Zagreb, 2017.<\/p>\n [5]<\/a> Karlo Jurak, \u201eKraj Prvog svjetskog rata i izvori\u0161ta historijskog revizionizma\u201c, u: Prvi svjetski rat: 1914 \u2013 1918.<\/em>, Filozofski fakultet Banja Luka, Banja Luka, 2019., str. 10.<\/p>\n [6]<\/a> Davor Marijan, \u201eSuvremena hrvatska povijest i nevolje s revizionizmom\u201c, \u010casopis za suvremenu povijest<\/em>, vol. 51, no. 2, str. 403.<\/p>\n [7]<\/a> Karlo Jurak, \u201eKraj Prvog svjetskog rata i izvori\u0161ta historijskog revizionizma\u201c, u: Prvi svjetski rat: 1914 \u2013 1918.<\/em>, Filozofski fakultet Banja Luka, Banja Luka, 2019., str. 10.<\/p>\n [8]<\/a> Fritz Fischer, Posezanje za svetskom mo\u0107i. Politika ratnih ciljeva carske Nema\u010dke 1914-1918<\/em>, Filip Vi\u0161nji\u0107, Beograd, 2014.<\/p>\n [9]<\/a> Za sva mogu\u0107a odre\u0111enja pojma totalitarizma vidi: Enzo Traverso, \u201eTotalitarizam. Povijest i aporije koncepta\u201c (\u201eLe totalitarisme. Histoire et apories d\u00b4un concept\u201c), L\u00b4Homme et la soci\u00e9t\u00e9<\/em>, no. 129, str. 97 \u2013 111. Prijevod: Milena Ostoji\u0107, Slobodni Filozofski, URL: http:\/\/slobodnifilozofski.com\/2018\/04\/totalitarizam-povijest-aporije-koncepta.html<\/a>.<\/p>\n