<\/p>\n
Povodom prve godi\u0161njice smrti povjesni\u010darke Mirjane Gross (22. svibnja 1922 \u2013 23. srpnja 2012) objavljujemo njezin tekst \u201eStar\u010devi\u0107ansko nadahnu\u0107e u djelima Ante Kova\u010di\u0107a\u201c.<\/p>\n
Proiza\u0161ao iz izlaganja na znanstvenom skupu \u201eAnte Kova\u010di\u0107 \u2013 \u017eivot i djelo\u201c odr\u017eanom u Zapre\u0161i\u0107u 28. sije\u010dnja 2005, tekst je ostao u rukopisu, budu\u0107i da zbornik radova nije u me\u0111uvremenu tiskan. O mogu\u0107nostima njegova objavljivanja ve\u0107 smo svojevremeno razgovarali s profesoricom Gross, stoga smo smatrali prikladnim da upravo povodom protjecanja prve godine od profesori\u010dine smrti taj tekst pridru\u017eimo njezinom historiografskom opusu i time jo\u0161 jednom podsjetimo na djelo Mirjane Gross. Objavljeni tekst s obzirom na cjelinu toga opusa predstavlja jedini rad o prava\u0161tvu nastao nakon opse\u017ene knjige Izvorno prava\u0161tvo. Ideologija, agitacija, pokret<\/i> iz 2000. godine, kao sinteze \u010detrdesetogodi\u0161njeg bavljenja prava\u0161tvom, ostaju\u0107i ujedno i posljednjim prilogom M. Gross o prava\u0161tvu. Osim kao prava\u0161ki dio opusa, tekst o devetnaestostoljetnom knji\u017eevniku Anti Kova\u010di\u0107u nastavak je dotada\u0161njih istra\u017eivanja M. Gross o prisutnosti ideologije u knji\u017eevnosti i kulturi, u sklopu njezinih nastojanja da obrada \u0161to sveobuhvatnijeg dru\u0161tvenog razvoja uklju\u010di i kulturu i ne svede ju samo na izdvojeni dodatak dominantnom prikazu politi\u010dkih i socio-ekonomskih procesa. Kako je historiografsko prou\u010davanje knji\u017eevnosti i kulture mogu\u0107e usmjeriti prema raznim istra\u017eiva\u010dkim pravcima, tekst M. Gross o knji\u017eevniku A. Kova\u010di\u0107u \u2013 pored toga \u0161to poti\u010de na ocjenu dosega njezinog bavljenja realizacijom ideologije u knji\u017eevnosti i kulturi 19. stolje\u0107a \u2013 pru\u017ea i jedno od polazi\u0161ta za raspravu o tome na koje bi sve na\u010dine povjesni\u010dari i povjesni\u010darke mogli pristupati suvremenoj analizi knji\u017eevnosti i kulture kao povijesnih i dru\u0161tvenih fenomena.<\/p>\n
Branimir Jankovi\u0107<\/p>\n
<\/span><\/p>\n Mirjana Gross<\/span><\/p>\n <\/span>Star\u010devi\u0107ansko nadahnu\u0107e u djelima Ante Kova\u010di\u0107a<\/span><\/b><\/p>\n <\/span><\/p>\n Pod utjecajem europskoga duhovnoga kretanja i hrvatskoga iskustva, Ante Star\u010devi\u0107 formulira razmjerno \u010dvrst ideolo\u0161ki sustav koji obuhva\u0107a u\u010denje o dr\u017eavi, dru\u0161tvu, pojedincu i naciji. Hrvatski narod ima povijesno-dr\u017eavno i prirodno pravo na samostalnu hrvatsku dr\u017eavu. Hrvatska nema ni\u0161ta zajedni\u010dko s Austrijom i Ugarskom osim kralja pa je zato njen polo\u017eaj u okviru Habsbur\u0161ke monarhije drsko i golo nasilje. Zato bi hrvatski narod mora prekinuti s vjerolomnom dinastijom koja bezobzirno kr\u0161i \u201eugovor\u201c s hrvatskim \u201epoliti\u010dkim\u201c narodom. Po pro\u0161losti suveren i ponosan hrvatski narod ne smije biti ni\u010diji podanik nego gospodar svoje sudbine. Samostalna hrvatska dr\u017eava Star\u010devi\u0107u je prostor usavr\u0161avanja ljudskih osobina pa se mora temeljiti na pravednom dostojanstvenom dru\u0161tvu koje odgovara ljudskoj prirodi i suverenom narodu. Odlu\u010dno se protivi u\u010denju da vladar nije postavljen voljom naroda nego Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u. U Star\u010devi\u0107a je sna\u017ena antifeudalna kritika i stale\u0161ko mu je dru\u0161tvo prije 1848. u cjelini nemoralno i pogubno. On naime zastupa jednakost gra\u0111ana pred zakonom, isklju\u010denje diskriminacije utemeljene u stale\u0161kom dru\u0161tvu, tj. osiguranje prava zajam\u010denih ustavom za sve gra\u0111ane jednako. Star\u010devi\u0107 posebno utje\u010de na Kova\u010di\u0107a svojom grubom i bijesnom osudom dru\u0161tva liberalnoga kapitalizma koje ne uva\u017eava na\u010delo op\u0107ega dobra i moralne vrijednosti zajednice nego samo sebi\u010dne interese bogatih i mo\u0107nih i njihove svite. Zato se \u017eestoko protivi normama pona\u0161anja u mladom hrvatskome gra\u0111anskom dru\u0161tvu.<\/span><\/p>\n <\/span>Kao stvaratelj sveobuhvatnoga ideolo\u0161koga sustava, Star\u010devi\u0107 predla\u017ee pristalicama fundamentalna eti\u010dka pravila s jasnim kriterijem \u0161to je dobro a \u0161to zlo. Uvjeren je da propovijeda apsolutnu istinu i nepobitnu spoznaju pravde. Prema tome, svi oni \u201edrugi\u201c, koji ne prihva\u0107aju njegov nauk, pripadaju la\u017enome svijetu, nemaju ili ne upotrebljavaju um i zato ne mogu, a i ne \u017eele, razlikovati dobro od zla. Prije svega, prevlast tu\u0111inaca i njihovih hrvatskih pomaga\u010da izopa\u010dila je ljudsku narav Hrvata koji su skloni jedno misliti a drugo raditi i ne razlikuju bitno pod povr\u0161noga. U vezi s padom svih vrednota i s premo\u0107i novca, Hrvati u suvremenom dru\u0161tvu mogu posti\u0107i ostvarenje svojih osobnih \u017eelja samo mitom, silom ili glasnim odobravanjem onoga \u0161to im mo\u0107ni nare\u0111uju.<\/span><\/p>\n <\/span>Star\u010devi\u0107eva se retorika dakle temelji na potpunoj negaciji cijeloga moralnoga, politi\u010dkoga, gospodarskoga i kulturnoga ustroja. Za sve to zlo kriva je Habsbur\u0161ka monarhija kao takova a ne samo dualizam kao ustroj koji osigurava prevlast njema\u010dkih Austrijanaca i Ma\u0111ara nad drugim narodima. Zato se po\u017eeljan identitet i moral ve\u0107ine Hrvata mo\u017ee oblikovati tek u samostalnoj hrvatskoj dr\u017eavi koja \u0107e po\u0161tovati neotu\u0111iva prava hrvatskoga naroda i pojedinih gra\u0111ana na slobodu, sigurnost i sretan \u017eivot a stvorit \u0107e se dru\u0161tvo u kojem \u0107e bogati i siroma\u0161ni slijediti iste moralne norme. Prema Star\u010devi\u0107evu u\u010denju svaka politi\u010dka akcija prije stvaranja samostalne hrvatske dr\u017eave je krajnje nemoralna i pogubna jer je \u201edespotska\u201c Habsbur\u0161ka monarhija i njena dinastija stolje\u0107ima tla\u010dila hrvatski narod i ne priznaje mu dr\u017eavno i prirodno pravo na vlastitu dr\u017eavu. Genij hrvatskoga naroda, nekada gospoduju\u0107ega na ju\u017enoslavenskom prostoru, koji je stvorio veli\u010danstvenu pro\u0161lost, sada je \u017ertva dvostrukoga pritiska njema\u010dke Austrije i Ma\u0111ara i njihovih pomaga\u010da, tj. i onih koji se oportunisti\u010dki prilago\u0111uju i onih koji vode opozicijsku politiku. <\/span><\/p>\n <\/span>Svoje unaprijed zami\u0161ljene predod\u017ebe Star\u010devi\u0107 opravdava odre\u0111enim vi\u0111enjem slavne hrvatske pro\u0161losti. Otpor protiv mrskoga tu\u0111inca zahtijeva jasnu osudu pokoravanja tome zlu u pro\u0161losti i sada\u0161njosti. Uglavnom, Star\u010devi\u0107 \u017eeli uvjeriti svoje pristalice da pravac prema samostalnoj hrvatskoj dr\u017eavi u skladu s duhom hrvatskoga naroda skre\u0107e samo Austrija i njeni su\u017enji u Hrvata koji nemaju ljudsku narav. Uvjeren je da je njegovo u\u010denje sinteza duha hrvatskoga naroda, a ta je isklju\u010divost omogu\u0107avala njegovoj doktrini poticanje volje, ma\u0161te, strastvenih osje\u0107aja, stvaranje mitova i nacionalnoga katekizma. Svi ti Star\u010devi\u0107evi poticaji odrazili su se u jeziku svakodnevnoga \u017eivota karakteristi\u010dnom \u201estekli\u0161kom\u201c (bijesnom) i strasnom bukom mnogih mladih ljudi.[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n <\/span>Kada je rije\u010d o \u201eprijevodu\u201c Star\u010devi\u0107eve ideologije na jezik knji\u017eevnosti, treba najprije uo\u010diti da ona nije medij koji bi mogao interpretirati cjelovit ideolo\u0161ki sustav. Knji\u017eevnik ilustrira povijesne ili suvremene pojave te ideologije preko do\u017eivljaja i duhovnoga stanja svojih junaka i junakinja te pojedinih doga\u0111aja i pri tom bira one komponente koje su najbli\u017ee njegovu \u017eivotnom iskustvu. Kova\u010di\u0107 ne komentira neke bitne sastavne dijelove Star\u010devi\u0107eve ideologije. Kada bi njegovi junaci govorili, makar samo aluzijama, o samostalnoj hrvatskoj dr\u017eavi, o pseudoustavnom sustavu Habsbur\u0161ke monarhije, o nu\u017enosti ustavnoga i demokratskoga ure\u0111enja, njegova bi djela postala \u017ertve cenzure. Preostaje zapravo ono \u0161to mu najbolje odgovara, i \u0161to radi s najve\u0107om stra\u0161\u0107u, naime satiri\u010dka apsolutizacija suvremenoga dru\u0161tvenoga zla. Prava\u0161ki knji\u017eevnik i intelektualac vi\u0161e je nego drugi u opasnosti od cenzure i njenih posljedica: sudskoga procesa a i gubitka egzistencije. Zato mnogi mladi\u0107i kada svr\u0161e studij napu\u0161taju prava\u0161tvo. Stranka prava je naime \u201eljevica\u201c u Hrvatskome saboru, ona je \u201eveleizdajni\u010dka\u201c. Ne samo da Star\u010devi\u0107 okrivljuje habsbur\u0161ku dinastiju za zlo koje je stolje\u0107ima nanosila hrvatskome narodu nego ne krije ni svoju \u017eelju da ona propadne. O\u010dekuje oslobo\u0111enje Hrvatske najprije od Francuske, a kasnije od Rusije. Vrijeme banova Ladislava Peja\u010devi\u0107a i Khuena-H\u00e9derv\u00e1ryja, kada Kova\u010di\u0107 pi\u0161e kao star\u010devi\u0107anac, doba je uzleta prava\u0161koga pokreta ali ujedno i njegova progona. Zato Kova\u010di\u0107 mora biti oprezan.<\/span><\/p>\n <\/span>On udahnjuje \u017eivot Star\u010devi\u0107evim ideolo\u0161kim stereotipima jer su njegovi junaci i junakinje nositelji i nositeljice osobina koje Star\u010devi\u0107 pripisuje iskvarenim i razvratnim vi\u0161im slojevima dru\u0161tva a donekle i naivnom, zaostalom selja\u0161tvu. Iako Star\u010devi\u0107 ponekad zdvaja jer mu se \u010dini da njegovo u\u010denje nema uspjeha, on u svojim pristalicama izaziva nadu u svijetlu budu\u0107nost samostalne hrvatske dr\u017eave i ponos na slavnu pro\u0161lost hrvatskoga naroda. Bez toga, sama sada\u0161njost hrvatskoga naroda je beznadna i stravi\u010dna jer je, prema Star\u010devi\u0107u, njema\u010dka Austrija apsolutno zlo ne samo zbog pretvaranja Hrvata od nekada gospoduju\u0107ega u su\u017eanjski narod nego i s obzirom na spre\u010davanje op\u0107eljudskih, moralnih te demokratskih normi u europskim razmjerima. Takvoga zla nema nigdje pa je, prema Star\u010devi\u0107u, i Turska neusporedivo bolja. (Zato je protivnik bosansko-hercegova\u010dkoga ustanka.) Kova\u010di\u0107 se dakle bez nade usredoto\u010duje na hrvatsko dru\u0161tvo kao proizvod toga stra\u0161noga zla. Kod njega jedva ima \u201estekli\u0161a\u201c koji u Star\u010devi\u0107a jesu ili bi trebali biti obrazovani, umni u\u010ditelji hrvatskoga naroda, dakle nositelji nade. Zato su neki autori proglasili Kova\u010di\u0107ev opis zbilje pesimisti\u010dkim i fatalisti\u010dkim. <\/span><\/span><\/p>\n <\/span>Star\u010devi\u0107 je svojom ideologijom reagirao na postoje\u0107e, za mnoge te\u0161ko podno\u0161ljivo, dru\u0161tveno i politi\u010dko stanje nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. pa je zato nai\u0161ao na odziv kod mladih ljudi. Kova\u010di\u0107 je ve\u0107 prije nego \u0161to ga je obuhvatio \u201estekli\u0161ki\u201c bijes posjedovao podlogu za prihva\u0107anje Star\u010devi\u0107evog nauka. No izravni dodir s njime i upoznavanje njegovih spisa izazvali su u Kova\u010di\u0107a intenzitet, zagri\u017eenost i \u017eelju za propagandom Star\u010devi\u0107eva nauka putem kritike hrvatskoga dru\u0161tva. Objavljuju\u0107i u Primorcu<\/i>, organu dr. Milana Makanca, Kova\u010di\u0107 je zacijelo i prije svoga zanosa Star\u010devi\u0107em odobravao Makan\u010devu osudu revizije nagodbe 1873. i mr\u017enju protiv onih istaknutih pripadnika Narodne stranke koji su je odobrili.[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Na Kova\u010di\u0107evu sklonost prema \u017eestokoj i bijesnoj osudi gra\u0111anstva, plemstva i pojedinaca, pogotovo iz Narodne stranke, zacijelo je utjecala negativna kritika njegova knji\u017eevnoga rada a i ogor\u010den odziv okoline na njegovu totalnu osudu hrvatskoga dru\u0161tva.<\/span><\/p>\n <\/span>Kova\u010di\u0107ev interes i osje\u0107aj za selja\u0161tvo ima izvor u njegovu porijeklu te djetinjstvu u vrijeme apsolutisti\u010dkoga re\u017eima pedesetih godina kada su se postupno sre\u0111ivali zemlji\u0161no-posjedovni odnosi izme\u0111u biv\u0161ih feudalnih vlasnika zemlji\u0161ta i njihovih kmetova.[3]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Kova\u010di\u0107 je izravno do\u017eivio taj veliki dru\u0161tveni preokret. Seljaci sada postaju vlasnici odre\u0111enoga dijela zemlji\u0161ta, koje su dotada obra\u0111ivali kao kmetovi, a u novim dru\u0161tveno-posjedovnim odnosima te\u0161ko se snalaze zbog o\u0161tro suprotstavljenih interesa izme\u0111u njih i biv\u0161ih feudalaca \u2013 aristokracije i plemstva. Taj preokret izaziva promjenu mentaliteta u seljaka o kojoj <\/span>Kova\u010di\u0107 dijelom i svjedo\u010di gledaju\u0107i na te velike preobrazbe o\u010dima zagorskoga seljaka kojemu su \u201egospoda\u201c i seljaci kao vatra i voda. On dr\u017ei da je \u201ekmetski stali\u0161\u201c zdrav i jedar puk a da su aristokracija ali i gra\u0111anstvo krajnje pokvareni. Pod Star\u010devi\u0107evim utjecajem on tra\u017ei lo\u0161e osobine i u seljaka koje u njih dodu\u0161e nisu iskonske nego ucijepljene od gospode. Kova\u010di\u0107 se i prije nadahnu\u0107a Star\u010devi\u0107evim naukom pita je li blagodat za selja\u010dkoga sina da postane gospodin, ali tek pod njegovim utjecajem odgovara da je to apsolutno zlo jer selja\u010dki sin kao \u201egospodin\u201c postaje \u017ertva pokvarenosti, izopa\u010denosti, izdajstva domovine.<\/span><\/p>\n <\/span>Kova\u010di\u0107 mrzi Nijemce i prije svoga odu\u0161evljenja Star\u010devi\u0107em. Razdoblje neoapsolutizma (1850-1860) s germanizacijskom politikom be\u010dkoga sredi\u0161ta ostavilo je traga u protunjema\u010dkim osje\u0107ajima mnogih obrazovanijih Hrvata.[4]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Kova\u010di\u0107 je zato sklon prihvatiti Star\u010devi\u0107eve tvrdnje o zlokobnoj njema\u010dkoj civilizaciji koja ne posjeduje nikakve vrednote. Valja re\u0107i da nije tek Star\u010devi\u0107 pretvorio Kova\u010di\u0107a u Hrvata s nagla\u0161enim nacionalnim osje\u0107ajem. Kova\u010di\u0107eva hrvatska svijest oblikovala se prije. Naime pedesetih je godina po\u010deo prodor hrvatskoga imena i njegovo isticanje nasuprot ilirizmu i Karad\u017ei\u0107evoj srpskoj ideologiji s jedne strane od Ante Star\u010devi\u0107a a s druge strane od pobornika jugoslavizma. Tako Kova\u010di\u0107 sa svojim pripovijestima izlazi pred hrvatski narod u nadi da \u0107e Hrvati i Hrvatice poduprijeti njegov trud da im vjerno naslika stari i novi svijet, tj. onaj prije i nakon 1848. Dakako da takva slika zna\u010di u Kova\u010di\u0107a dru\u0161tvenu kritiku.<\/span><\/p>\n <\/span>Poznato je da je ideolo\u0161ka propaganda grupe mladi\u0107a koja se \u0161ezdesetih godina okupljala oko Star\u010devi\u0107a i Kvaternika, a nazivala se Strankom prava, bila onemogu\u0107ena nakon Kvaternikove bune u Rakovici 1871. Ogor\u010deni Star\u010devi\u0107 sasvim se povukao ali neki su mladi\u0107i unato\u010d tome odr\u017eavali njegovu \u201evatru\u201c. Pogotovo nakon osnivanja Sveu\u010dili\u0161ta 1874. stvorili su se uvjeti za obnovu prava\u0161tva jednim dijelom u studentskom \u201enau\u010dno-zabavnom\u201c dru\u0161tvu \u201eHrvatski dom\u201c sa zadatkom \u201edu\u0161evne naobrazbe\u201c uz isklju\u010denje politi\u010dke aktivnosti. Ve\u0107 je prvi svezak zabavnika Hrvatski dom<\/i> (1876) u povodu 800. godi\u0161njice krunidbe kralja Zvonimira izazvao slu\u017ebenu osudu zbog \u201esuvi\u0161e\u201c hrvatskoga duha, a me\u0111u mladim piscima isticao se Ante Kova\u010di\u0107. Ujesen 1877, dakle prije nego \u0161to je <\/span>Kova\u010di\u0107 (1878) diplomirao, do\u0161lo je u Dru\u0161tvu do prvih trzavica izme\u0111u prava\u0161a i \u0161trosmajerovaca. No sve do po\u010detka izla\u017eenja prava\u0161koga organa Sloboda<\/i> mnogi se mladi\u0107i nisu mogli opredijeliti. Njima je vjerojatno pripadao i Kova\u010di\u0107.[5]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U svojoj polemici s J. F. Jorgovani\u0107em zbog lo\u0161e kritike Baruni\u010dine ljubavi<\/i> u prolje\u0107e 1878. Kova\u010di\u0107 jo\u0161 ka\u017ee da kao \u0111ak ne pripada ni jednoj stranci.<\/span><\/p>\n <\/span>Prvoga rujna 1878, tj. neposredno nakon okupacije Bosne i Hercegovine, pojavila se na Su\u0161aku prava\u0161ka Sloboda <\/i>a pogotovo je Star\u010devi\u0107eva saborska adresa od 14-15. listopada 1878. sustavno izlo\u017eila njegov nauk. Dotada Star\u010devi\u0107evi spisi nisu bili toliko poznati pa su se me\u0111u potencijalnim mladim prava\u0161ima i kolebljivim nezadovoljnicima prenosile razli\u010dite predod\u017ebe. No sada je Star\u010devi\u0107 jasno izlo\u017eio svoju poruku i to upravo u vrijeme kada je tijekom Ma\u017eurani\u0107eva banovanja postalo jasno da ma\u0111arska vlada postupa s hrvatskom autonomijom (utemeljenom nagodbom 1868. i njenom revizijom 1873) kao s uskom pokrajinskom autonomijom koju ona mora jo\u0161 su\u017eavati i u cijelosti nadzirati isklju\u010divo u skladu sa svojim vlastitim interesima.[6]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> To je bio jedan od glavnih razloga da je prava\u0161tvo buknulo kao \u017eesto odgovor u \u201estekli\u0161kom\u201c obliku i kao masovni pokret koji je upravo za Kova\u010di\u0107eve knji\u017eevne djelatnosti nosio do 1887. \u201eveleizdajni\u010dki\u201c pe\u010dat. Kao i drugi mladi ljudi i Kova\u010di\u0107 negdje po\u010detkom 1879. postaje odu\u0161evljen i zagri\u017een pristalica Ante Star\u010devi\u0107a i nalazi se me\u0111u brojnim posjetiteljima koje Star\u010devi\u0107 u neposrednom kontaktu izvanredno impresionira snagom uvjeravanja, originalno\u0161\u0107u, cini\u010dnom satirom, uporno\u0161\u0107u i zaneseno\u0161\u0107u.[7]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n <\/span>U Kova\u010di\u0107evom se knji\u017eevnom djelu uglavnom nije izrazilo Star\u010devi\u0107evo izlaganje u spomenutoj adresi. Njegovo su nadahnu\u0107e Pisma Magjarolacah<\/i> (28 pisama) objavljivana u prava\u0161kom tisku prije Rakovice (1871) i prvi put cjelovito izdana 1879, tj. na po\u010detku prava\u0161koga pokreta.[8]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> \u017du\u010dnom, grubom \u201estekli\u0161kom\u201c satirom Star\u010devi\u0107 je u Pismima<\/i> \u017eelio \u0161ibati zlo u hrvatskome dru\u0161tvu. Baratanjem izmi\u0161ljenim situacijama i osobama koje su trebale predo\u010diti bit su\u017eanjskoga polo\u017eaja hrvatskoga naroda, njegova se osobnost nametala \u010ditateljima sna\u017enije nego u ozbiljnim spisima u kojima je tako\u0111er bilo mnogo satire. Pisma <\/i>dakako nose pe\u010dat svoga vremena kada su psova\u010dki napadi na tada opozicijsku Narodnu stranku (jer je priznala zajedni\u010dke poslove Hrvatske s Habsbur\u0161kom monarhijom) odgovarali Rauchovu re\u017eimu \u0161to ga tada\u0161nji prava\u0161ki tisak nije mogao napadati. No Narodna stranka i Neodvisna narodna stranka (koja se od nje odvojila 1880. i pre\u0161la u opoziciju protiv Nagodbe) ostaju u prvim godinama prava\u0161koga pokreta (nakon 1878) osnovni cilj \u201estekli\u0161kih\u201c napada samo \u0161to sada prava\u0161i osu\u0111uju dualisti\u010dki ustroj Monarhije \u0161to Star\u010devi\u0107 u Pismima<\/i> nije radio.<\/span><\/p>\n <\/span>\u201eSlavoserbi\u201c ili \u201emagjarolci\u201c (\u201eslavoserb\u201c je kovanica od pojmova sclavus<\/i> i servus<\/i> a \u201emagjarolac\u201c je ropski podanik Ma\u0111ara i Tirolaca-Nijemaca) su identificirani s pripadnicima Narodne stranke kao podljudima su\u017eanjske naravi koji nisu postigli niti stupanj \u017eivotinje. U tobo\u017enjim razgovorima \u201estekli\u0161a\u201c i \u201eslavoserba\u201c Star\u010devi\u0107 tuma\u010di svoju ideologiju. Ovi prvi su razumni, mnogo \u010ditaju i razmi\u0161ljaju, ulaze \u201eu naravu stvari\u201c a \u017eeljeli bi \u201epostekli\u0161iti\u201c hrvatski narod. Nasuprot njima Star\u010devi\u0107 ismijava i psuje \u201eslavoserbe\u201c kao budale, prevrtljivce i podlace bez vlastitih misli koji stalno mijenjaju svoja gledi\u0161ta. Ali uvijek slu\u0161aju svoje \u201eravnateljstvo\u201c (vodstvo Narodne stranke) i \u201eravnateljstvo ravnateljstva\u201c (be\u010dko sredi\u0161te). Svaka je baba pametnija od pripadnika njihove Jugoslavenske akademije. Uostalom Jugoslavenska akademija je \u201eslavoserbska\u201c tvorevina Austrije na zator hrvatskoga naroda i Star\u010devi\u0107 nastoji ismijati neznalice koji \u017eele biti u\u010denjaci.[9]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> <\/span><\/span><\/p>\n <\/span>Prema Star\u010devi\u0107u hrvatski je narod bio stolje\u0107ima varan i tla\u010den od vlastitih sinova i ne razlikuje dobro do zla jer \u0161tuje one koji ga tla\u010de. Zato ga treba osvijestiti najprije \u201eskidanjem krinki\u201c njegovim zlokobnim predvodnicima jer oni varaju \u201eprostotu\u201c izjavama da se zala\u017eu za hrvatstvo dok im je glavni cilj uni\u0161titi Hrvate kao narod po zapovijedi Austrije. Prema tome dru\u0161tveno-politi\u010dki polo\u017eaj hrvatskoga naroda potje\u010de isklju\u010divo iz izdajni\u010dko-\u017eivotinjske naravi vo\u0111a kao \u0161to je prije svih Strossmayer. Zlokobna Austrija ne bi mogla toliko nauditi Hrvatima da nema te su\u017eanjske pomaga\u010de. Oni nisu u stanju ni\u0161ta drugo nego klanjati se do crne zemlje i dublje a njihov je pozdrav: \u201eil u vatru il u vodu\u201c (tj. ili pod Be\u010d ili pod Pe\u0161tu) odnosno \u201ena zapoved\u201c. <\/span><\/p>\n <\/span>U Pismima <\/i>i u drugim spisima Star\u010devi\u0107 daje poraznu ocjenu svim hrvatskim dru\u0161tvenim slojevima: plemstvu, gra\u0111anstvu i njegovoj inteligenciji koja nadma\u0161uje sve u zlo\u0107i. On negativno ocjenjuje sve elemente hrvatske gra\u0111anske kulture. Ogor\u010den \u0161to njegovo u\u010denje nije nigdje imalo pristupa, on je odgoj, naobrazbu i recepciju znanosti od pu\u010dkih \u0161kola pa preko gimnazija te Sveu\u010dili\u0161ta do Jugoslavenske akademije prikazivao isklju\u010divo kao \u201eslavoserbsko\u201c kvarenje mladi\u0107a i hrvatskoga naroda uop\u0107e. Samo neizravnim putem prava\u0161tvo se moglo uklju\u010diti preko mladih u\u010ditelja i \u0111aka u te ustanove, osim dakako Jugoslavenske akademije. Star\u010devi\u0107 se osje\u0107ajno poistovjetio sa selja\u0161tvom koje je njemu jedino prijemljivo za dobro i uzvi\u0161eno ali to paralizira njegova neukost i potla\u010denost. Narod vi\u0161e dr\u017ei do tu\u0111inaca nego do svojih sinova jer nema vlastitu volju. Zato Star\u010devi\u0107 u jednom trenutku o\u010daja priznaje da ne o\u010dekuje ni\u0161ta od hrvatskoga naroda i da \u0107e biti dobro ako za praunuka bude pedeset \u201emu\u017eevah\u201c zauzetih za dobro naroda. <\/span><\/span><\/p>\n <\/span>Kada sinovi \u201enegospode\u201c (seljaka, zanatlija, maloga gra\u0111anstva uop\u0107e) dobiju \u010dinovni\u010dku slu\u017ebu odmah \u201ezabace, preziru, mrze, psuju svoje ro\u0111ake i iste roditelje, i stide ih se\u201c dok se Star\u010devi\u0107 nada da \u0107e u samostalnoj hrvatskoj dr\u017eavi \u017eivjeti \u201esre\u0107na\u201c gospoda uz \u201esre\u0107nu negospodu\u201c. Ipak vjeruje da \u0107e selja\u0161tvo, vi\u0161e osje\u0107ajno nego razumski, prihvatiti njegovu \u201evatru\u201c kada mu Stranka prava skine s grba\u010de \u201eslavoserbe\u201c i tu\u0111ince. Prava\u0161ka inteligencija \u0107e ga odgojiti. Star\u010devi\u0107 slika ljudske slabosti i njihov oblik u nerazvijenome gra\u0111anskom dru\u0161tvu ali najgora moralna izopa\u010denja njemu su isklju\u010divo hrvatske pojave. Zato je i Kova\u010di\u0107 tako ogor\u010den i strastveno \u0161iba poroke svojih junaka i junakinja prikazuju\u0107i ih u star\u010devi\u0107anskome duhu kao posebno hrvatske.<\/span><\/p>\n <\/span>Star\u010devi\u0107 osu\u0111uje i katoli\u010dke sve\u0107enike kao \u201eslavoserbe\u201c i \u201eprakti\u010dnike\u201c koji dr\u017ee da je nu\u017ena politi\u010dka praksa a ne Star\u010devi\u0107eva osuda sudjelovanja Hrvata u politi\u010dkom \u017eivotu dok postoji Habsbur\u0161ka monarhija. Star\u010devi\u0107 im predbacuje da koriste vjeru za \u201eobsjeniti prostotu\u201c dijelom i zato \u0161to neki do njih pristaju uz Strossmayera. No mla\u0111i sve\u0107enici su osamdesetih godina po\u010deli pristupati Stranci prava. U Kova\u010di\u0107a ne mo\u017eemo na\u0107i takve tvrdnje jer ih mo\u017eda nije prihva\u0107ao ili se nije htio zamjeriti sve\u0107enstvu, no on sudjeluje u psovanju biskupa Strossmayera jer je on glavna Star\u010devi\u0107eva meta. \u201eJoza na\u0161ki\u201c, tj. Strossmayer, kojega je Star\u010devi\u0107, uz ostalo i zbog njegova njema\u010dkoga porijekla, progla\u0161ava tre\u0107im najve\u0107im zlotvorom hrvatskoga naroda nakon Nikole \u0160ubi\u0107a Zrinskoga i Jela\u010di\u0107a. On je za Star\u010devi\u0107a budalasta i pokvarena kreatura Austrije. Nepodno\u0161ljivo mu je da se Strossmayer svuda slavi kao \u201epervi sin domovine\u201c a za njime po zlu slijedi \u201eIv\u0161a na\u0161ki\u201c, tj. Ma\u017eurani\u0107.[10]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Star\u010devi\u0107 bijesno nastoji \u0161to vi\u0161e ocrniti Strossmayerovo mecenatstvo izjavama da on tro\u0161i novac \u201esamo na nesre\u0107u i za sramotu naroda\u201c (tj. za narodne zavode te kulturne i politi\u010dke akcije koje su u skladu s njegovim pomaganjem hrvatske kulture vi\u0111ene u duhu njegove jugoslavenske ideologije) a izdaje se za \u201edobro\u010dinitelja\u201c naroda.<\/span><\/p>\n U Pismima Magjarolacah<\/i> su \u201eslavoserbi\u201c samo pripadnici Narodne stranke \u0161to je odgovaralo Star\u010devi\u0107evim interesima u doba njihova objavljivanja do 1871. No kasnije on ih je pronalazio me\u0111u politi\u010dkim \u010diniteljima i dru\u0161tvenim pojavama i u drugih naroda pogotovo kod Francuza i Rusa i dakako Srba. Iako ih \u201eslavoserbi\u201c spre\u010davaju u napretku prema nacionalnoj slobodi i pravednom dru\u0161tvu svi narodi imaju, prema Star\u010devi\u0107u, zdrave jezgre. Jedino Nijemci su iskonski \u201eslavoserbi\u201c kao nositelji najgorih ljudskih mana i kao neznatan narod s kukavnom knji\u017eevno\u0161\u0107u i on bi volio loviti buhe nego baviti se njome.<\/span><\/p>\n Star\u010devi\u0107 je uvjeren da su svi ju\u017eni Slaveni osim Bugara (u koje ra\u010duna i Makedonce) Hrvati. Njihovi \u201eslavoserbi\u201c im onemogu\u0107avaju da se tako osje\u0107aju. On je protivnik svake opozicijske politi\u010dke akcije i zato \u0161to se ova kre\u0107e na temelju tradicionalne hrvatske autonomije, tj. hrvatskoga dr\u017eavnog prava Trojedne kraljevine, koja prema Star\u010devi\u0107u predstavlja samo tri \u201epernjka\u201c velike Hrvatske.<\/span><\/p>\n Kada je rije\u010d o utjecaju Star\u010devi\u0107a na Kova\u010di\u0107a valja obratiti pa\u017enju ilirizmu. Biv\u0161i ilirci i njihovi mla\u0111i sljedbenici pedesetih su se godina slo\u017eno odricali ilirskoga imena i njegova sadr\u017eaja: razmjerno krutoga izjedna\u010davanja pri usmjerenju prema jedinstvenoj ju\u017enoslavenskoj kulturi (ali bez nametanja tradicije bilo kojega \u201erodoslovnoga\u201c imena) te upotrebe ilirskoga imena i onda kada se radilo samo o hrvatskom podru\u010dju ili hrvatskoj kulturi. Dok su pobornici jugoslavizma dodu\u0161e dr\u017eali da je nekada\u0161nja \u201efirma\u201c ilirstva bila \u201eneistinita\u201c ali u svoje vrijeme \u201ehvale vriedna\u201c, da je to dakle bio hrvatski narodni preporod, dotle je Star\u010devi\u0107 prokleo ilirizam. Pogotovo je odbacio njegov ju\u017enoslavenski i slavenski okvir jer je on pod hrvatskim imenom obuhva\u0107ao i ostale ju\u017enoslavenske narode.[11]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n Kova\u010di\u0107eve su razvratne fatalne \u017eene, \u0161tovi\u0161e i ubojice, posljedica njegove intime ali on pri tom u mnogome slijedi Star\u010devi\u0107eve impulse. Ovome su naime gra\u0111anske i plemi\u0107ke \u017eene va\u017ena karika u op\u0107em razvratu s kojim \u201eslavoserbi\u201c upropa\u0161tavaju hrvatski narod. U Pismima<\/i> ka\u017ee: \u201e\u017dene nisu za drugo van za naslade svakojake. Tako je \u017eena najte\u017eje breme, najve\u0107je zlo na vratu, a mo\u0107i ju je imati i bez \u017eenitbe.\u201c I kada se \u017eena udaje \u017eeli ljubavnike a djeca su joj prokletstvo i teret.[12]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> U svom ogor\u010denju na hrvatsko \u201ebolje\u201c dru\u0161tvo i njegovo njem\u010darenje, on posebno optu\u017euje \u017eene jer su nesposobne da odgoje djecu u hrvatskome duhu.<\/span><\/p>\n Star\u010devi\u0107ev utjecaj na Kova\u010di\u0107a je dvostruk. Najprije Kova\u010di\u0107 opona\u0161a ili nastavlja Pisma Magjarolacah<\/i> a zatim u svoje pri\u010danje sa zapletima u ve\u0107oj ili manjoj mjeri ume\u0107e Star\u010devi\u0107eve tvrdnje i vi\u0111enja. Prvoj vrsti pripadaju prije svega pamfleti Iz Bombaja<\/i> (1879, 1880, 1884) i stihovi. Kova\u010di\u0107eva sklonost prema star\u010devi\u0107anskoj \u017eu\u010dnoj osudi dru\u0161tveno-politi\u010dke zbilje ve\u0107 se vidi prije njegova izravnoga propagiranja Star\u010devi\u0107evih teza.[13]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> No tek nakon izlaska sabranih Pisama<\/i> (1879) pokazuje svoju sposobnost opona\u0161anja \u201eStaroga\u201c. U Pismima Magjarolacah <\/i>razgovaraju \u201eslavoserbi \u2013 magjarolci\u201c, nositelji svih budala\u0161tina, opa\u010dina, apsurda i neljudskih osobina koje Star\u010devi\u0107 pripisuje onima koji nisu prava\u0161i. \u201eSlavoserbi\u201c pri tom psuju \u201estekli\u0161e\u201c ali na na\u010din koji pokazuje da je \u201estekli\u0161ka\u201c gruba i bu\u010dna kritika opravdana, neophodna i moralna. U skladu s time u Kova\u010di\u0107a pripovijeda \u201eu\u010denjak\u201c iz Bombaja koji \u201ebombasti\u010dnim\u201c na\u010dinom hvali sve u Star\u010devi\u0107a progla\u0161ene nakazne strane \u201eJugoslavije\u201c, Jugoslavenske akademije, \u201eTrojednice\u201c kao k\u0107eri \u201eJugoslavije\u201c, \u201ena\u0161instvo\u201c. Ti budalasti zlotvori grde \u201estekli\u0161e\u201c kao nihiliste, socijaliste, komuniste, barbare ali je \u010ditatelju jasno da ih optu\u017euje za sve to samo zato \u0161to oni na svoj jezgrovit na\u010din uvijek govore istinu. Pogotovo se \u201eStari\u201c, prvak \u201estekli\u0161a\u201c, usred \u201ejugoslavjanske Trojednice\u201c u \u201ejugoslavjanskom trojedni\u010dkom ili srbohrvatskom parlamentu\u201c slavi kao narodni prorok. Pamflet Iz Bombaja<\/i> je nastavak Pisama<\/i> i zato \u0161to Kova\u010di\u0107 karikira politi\u010dke odnose koji su mnogo raznolikiji i bogatiji od onih koje je nekada \u0161ibao Star\u010devi\u0107. Kova\u010di\u0107 psuje nove li\u010dnosti iz kulturnoga i politi\u010dkoga \u017eivota, pozivaju\u0107i se na dnevne doga\u0111aje. Uz ostalo osu\u0111uje Kukuljevi\u0107a i Ra\u010dkoga koji upotrebljavaju\u0107i izvore kao svjedo\u010danstva pro\u0161losti nisu pisali u duhu prava\u0161koga vi\u0111enja hrvatske pro\u0161losti.[14]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> No kao i u Pismima<\/i> i u Kova\u010di\u0107a je glavni negativac \u201emecena\u201c Strossmayer i \u201etrojedni\u010dka\u201c inteligencija kao budalasta \u201etelegencija\u201c. Nju optu\u017euje da djeluje pod utjecajem tobo\u017enje velike i mo\u0107ne a stvarno bezvrijedne njema\u010dke literature koja je mje\u0161avina ukradenih elemenata od drugih naroda. U tekstovima iz 1884. Kova\u010di\u0107u je meta nova opozicijska Neodvisna narodna stranka kojoj se uglavnom priklonio i Strossmayer.<\/span><\/p>\n Treba spomenuti da Kova\u010di\u0107 nije nikada upotrijebio Star\u010devi\u0107ev pojam \u201eslavoserb\u201c ili \u201emagjarolac\u201c ali je u pjesmi i prozi davao svojim li\u010dnostima upravo one nakazne osobine koje im je Star\u010devi\u0107 pripisao i nesumnjivo je prihva\u0107ao tu ideolo\u0161ku shemu. Na poseban na\u010din to je uradio nekim svojim stihovima u koje je zapravo sustavno preto\u010dio Star\u010devi\u0107ev stereotip o \u017eivotinjskim osobinama \u201eslavoserba\u201c. Oni su, prema Star\u010devi\u0107u, iskvarene budale koje ne mogu imati svoje vlastito mi\u0161ljenje pa ga neprekidno mijenjaju prema zapovijedima Austrije i vlastitim koristima. U jednoj takvoj Kova\u010di\u0107evoj pjesmi (Kameleonu<\/i>, 1884) stoji: \u201eU svietu tom si \u017eiv kameleon, \/ U tabor svaki vazda sko\u010dit sklon. (\u2026) Kad budalasta snaga vojsku vodi, \/ Tad plakat tek je robkinji slobodi!\u201c. Star\u010devi\u0107 tvrdi da njegovi protivnici progla\u0161avaju maloumne i pokvarene osobe velikim li\u010dnostima. Zato Kova\u010di\u0107 u istoimenoj pjesmi vidi \u201evelikog patuljka\u201c koji gramzi za kesom, tu\u0111e mu je svako ljudsko \u010duvstvo, ne pozna nikakve moralne norme, ukratko on je sve samo ne \u010dovjek. Star\u010devi\u0107eve izjave da \u201eslavoserbi\u201c ne misle ni na \u0161to drugo nego na svoje \u201eme\u0161ine\u201c, Kova\u010di\u0107 ilustrira odom \u201etrbuhu\u201c. Star\u010devi\u0107u su posebno opasne \u201esveznalice\u201c, tj. pripadnici neprava\u0161ke i protuprava\u0161ke inteligencije i \u010dlanovi Jugoslavenske akademije. Oni su putovali stranim svijetom, pa se preko Be\u010da vra\u0107aju ku\u0107i s prezirom na Hrvate, koji da su bez njih ni\u0161tice, kako pjeva Kova\u010di\u0107.<\/span><\/p>\n \u201eMu\u010denik\u201c je dakako seljak, uz ostalo i zato jer nema od \u010dega pla\u0107ati \u201e\u0161tibru\u201c gospodi koja ga plja\u010dkaju. Tipi\u010dan simbol je i \u201epokorno kljuse\u201c jer ono ve\u0107 kod prvih udaraca svoga gospodara spu\u0161ta glavu i podnosi sve muke. Ne\u0161to druga\u010dija je \u201etravestija\u201c posve\u0107ena \u201e\u017eivim pokojnikom\u201c, objavljena nakon pada bana Ma\u017eurani\u0107a gdje uz ostale psuje Strossmayera. S time je u vezi \u201etravestija\u201c Smrt babe \u010cengi\u0107kinje<\/i>, poruga najpoznatijega knji\u017eevnoga djela ilirizma te suvremenih politi\u010dkih \u010dinitelja i Kova\u010di\u0107eva najpoznatija pjesma. Tako je Ma\u017eurani\u0107a ve\u0107 nazvao Star\u010devi\u0107 jer se nije mogao oduprijeti ma\u0111arskoj sili kao da je baba.[15]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n U Kova\u010di\u0107a nalazimo i pjesme u stilu prava\u0161koga nazdravi\u010darstva. Davorija Stranka prava<\/i> ispjevana je ujesen 1879. u vrijeme njegova prvoga odu\u0161evljenja za prava\u0161tvo. Poziva hrvatske mu\u010denike na noge jer \u0107e Stranka prava, a na \u010delu joj starac Ante, zaustaviti klete izdajnike. Hrvati ve\u0107 \u010detiri vijeka pate. Na podli Be\u010d digla su se dva junaka: Zrinski i Frankopan.[16]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Pjesnik se nada da \u0107e nestati tama koja se sada prote\u017ee od hrvatskoga sinjega mora preko Balkana i da \u0107e Stranka prava vratiti Hrvatskoj staru slavu i slomiti izdajstvo i renegatstvo. Kova\u010di\u0107 je pjevao i Prvaku stranke prava Anti Star\u010devi\u0107u <\/i>zajedno s A. Haramba\u0161i\u0107em i J. Hranilovi\u0107em u povodu njegova \u0161ezdesetog imendana (1883). Star\u010devi\u0107 je spasio narodno ime i u\u010dinio Hrvate Hrvatima, strijelom je pogodio orla (Austriju) kada je ovaj stao \u010dupati zdravo hrvatsko srce i pogubio Zrinskoga i Frankopana. Star\u010devi\u0107 je strah i trepet tiranina, \u0161iba bo\u017eja te grom nebeski \u0161arenjacima i odmetnicima. Taj gigant svojom veli\u010dinom duha pou\u010dava mladost. Naposljetku Kova\u010di\u0107 ima viziju u kojoj majka Hrvatska zove svoju djecu ali ona su uglavnom ludo roblje. Star\u010devi\u0107evo \u0107e ime \u017eivjeti dok bude i jednoga Hrvata. Stihovi su spjevani potpuno u duhu i na razini ra\u0161irene prava\u0161ke propagande za puk kojoj je glavni sadr\u017eaj kult Ante Star\u010devi\u0107a.<\/span><\/p>\n Jedna pjesma-alegorija Petrovim \u0161tukam<\/i> izravni je komentar selja\u010dkoj buni ujesen 1883. koju su prava\u0161i odobravali a bila je uperena protiv ma\u0111arske prevlasti. Kova\u010di\u0107 pjeva kako su seljaci, uz sje\u0107anje na Gupca, slijedili \u201estekli\u0161e\u201c i utjerali strah u kosti azijatskim Hunima. Nazdravlja \u201estekli\u0161ima\u201c i \u201estricu\u201c na Uralu, tj. Rusiji i tako dijeli Star\u010devi\u0107evo odu\u0161evljenje za Rusiju koja \u0107e zaratiti s Habsbur\u0161kom monarhijom i osloboditi Hrvatsku.<\/span><\/p>\n Slijede\u0107i li\u010dkoga seljaka Star\u010devi\u0107a, zagorski seljak Kova\u010di\u0107 na svoj na\u010din opisuje selo kao neku vrst izvora moralnih osobina dru\u0161tva ali se i ono kvari jer u novim dru\u0161tvenim uvjetima ne mo\u017ee ostati kakvo je dotada bilo niti napredovati kako bi to \u201estekli\u0161ki\u201c novatori \u017eeljeli. Rodna brda Ivice Ki\u010dmanovi\u0107a u romanu U Registraturi<\/i> (1888), br\u0111ansko siroma\u0161tvo, selja\u010dke kolibice rastepene po bre\u017euljcima, tj. potleu\u0161ice sa sitnim prozor\u010di\u0107ima kroz koje se mo\u017ee jedva proturiti pesnica, nepismeni otac \u201eZgubidan\u201c, sve je to okru\u017eje u biti zdravoga ali zbog stoljetne potla\u010denosti neobrazovanoga i tragi\u010dno zaostaloga selja\u010dkoga puka izlo\u017eenoga velikim preokretima.<\/span><\/p>\n Glavna je tema \u0161to su \u201egospoda\u201c i kako da seljak postane \u201egospodin\u201c. Budu\u0107i da su uglavnom sva \u201egospoda\u201c zlokobni star\u010devi\u0107anski \u201eslavoserbi\u201c taj je problem sam po sebi duboko tragi\u010dan i donekle ga ilustrira provalija izme\u0111u po\u0161tene selja\u010dke kolibice i razvratne gospodske ku\u0107e. Pri tom valja imati na umu da Kova\u010di\u0107 gleda pred sobom neizdiferencirano gra\u0111ansko dru\u0161tvo, koje se velikim dijelom oblikovalo za Ma\u017eurani\u0107eva banovanja. Rije\u010d je o \u201epurgarskom\u201c sloju, koji gubi selja\u010dku podlogu ali jo\u0161 nema gra\u0111ansku svijest niti mogu\u0107nost gra\u0111anske egzistencije. To su njegova \u201egospoda\u201c u selja\u010dkim ga\u0107ama i ko\u0161ulji koji se mogu obogatiti obrtom i trgovinom ali se time odnaro\u0111uju pa seljak-trgovac konjima Miha nosi na crkveni praznik ma\u0111arsko odijelo. Pri tom je takvim pojedincima glavni cilj posti\u0107i bogatstvo ali samim tim do\u017eivljavaju moralnu propast. Drugi je na\u010din kako do\u0107i do gospodstva postati gospodski sluga, koji zna govoriti iskvarenim njema\u010dkim jezikom, snosi poni\u017eavaju\u0107i ropski polo\u017eaj a ipak se smatra gospodinom koji s visine svoga gospodskoga \u017eivota prezire svoje selja\u010dke ro\u0111ake, glupe \u201emu\u017eeke\u201c. Tako se pona\u0161a \u201ekumordinar \u017dor\u017e\u201c i mislim da je on kao simbol su\u017eanjskoga mentaliteta najkarakteristi\u010dniji star\u010devi\u0107anski lik u Kova\u010di\u0107a.<\/span><\/p>\n Star\u010devi\u0107evo bolno uvjerenje da ropski duh prodire i u stolje\u0107ima tla\u010den i \u201epo\u017eivin\u010den\u201c selja\u010dki puk, Kova\u010di\u0107, uz ostalo, ilustrira prvobitnom \u017eeljom Ivi\u010dina oca, seljaka u du\u0161i plemenitoga s malim ljudskim slabostima, da mu sin postane gospodski sluga. Kova\u010di\u0107 posebno nagla\u0161ava kako gospoda kvare i ru\u0161e sve oko sebe jer i sluge primaju navade velike gospode. On to podcrtava opisom razvrata i raskala\u0161enosti posluge u \u017dor\u017eovoj dru\u017einskoj sobi. Naposljetku, tre\u0107i je na\u010din da seljak postane gospodin \u0161kolovanjem za sve\u0107enika, \u201efi\u0161kala\u201c, suca, \u010dinovnika. Pri tom postoje dvije mogu\u0107nosti. Prva je da seljak u manjini slu\u010dajeva postigne ne\u0161to od toga ali samo ako postane potpuno sli\u010dan gospodi, da se naime klanja vi\u0161emu, da gazi ni\u017ee, da la\u017ee i vara, da se pona\u0161a kao budala a pravi se pametan, da izdaje svoj narod. Drugu sudbinu ima Ivica Ki\u010dmanovi\u0107, koji nije \u201eslavoserb\u201c jer i u tijeku svoga pogospo\u0111enja ne mijenja svoju ljudsku prirodu. No on se mora \u201eudvospoliti\u201c, tj. ostati kao \u017ertva pokvarene gospode visjeti izme\u0111u gospodina i seljaka, i zato mu \u017eivot mora biti krajnje nesretan i isprazan. On \u0161tovi\u0161e nu\u017eno poprima negativne osobine birokrata od kojih seljak toliko pati. On je gubitnik u okru\u017eju \u201eslavoserbske\u201c gospode i zato naposljetku mora poludjeti.<\/span><\/p>\n Kako je Star\u010devi\u0107u najve\u0107i zlotvor me\u0111u \u201eslavoserbima\u201c Strossmayer, nije slu\u010daj da ga Kova\u010di\u0107 poku\u0161ava opisati U registraturi <\/i>kao simbol Sodome i Gomore koju gospoda \u0161ire oko sebe i u hrvatskome narodu uop\u0107e. Pri tom je nai\u0161ao na pote\u0161ko\u0107e jer kako u romanu prikazati nakazne osobine jednoga biskupa a ne zamjeriti se sve\u0107enstvu. U tome Kova\u010di\u0107 slijedi Star\u010devi\u0107a i ne pomi\u0161lja na to da Strossmayer ni kao \u010dovjek ni kao politi\u010dar nimalo ne li\u010di objektu Star\u010devi\u0107eva psovanja. Izlaz je Kova\u010di\u0107u da nacrta \u201elustrisimu\u0161a\u201c (illustrissimusa) kao nekakvoga debeloga, debilnoga i razvratnoga poluaristokrata koji podsje\u0107a na Strossmayera po tome \u0161to ga \u201epatuljasti velikani\u201c, tj. \u010dlanovi Jugoslavenske akademije, progla\u0161avaju mecenom. Pri tom je razumljiva veza Kova\u010di\u0107eva junaka s Jugoslavenskom akademijom koju je Star\u010devi\u0107 u Pismima<\/i> proglasio simbolom pokoravanja Austriji. Zato je u Kova\u010di\u0107a spomenuta li\u010dnost predsjednik Dru\u0161tva poniznosti i uztrpljivosti kojemu je svrha: podlo\u017enost, \u010dedna knji\u017eevnost, podupiranje siroma\u0161nih i nemo\u0107nih, te za\u0161tita \u017eivotinja! Taj razvratnik i pijanac, kojega Kova\u010di\u0107 na razne na\u010dine poku\u0161ava prikazati smije\u0161nom figurom, ima tupu glavu poput bukvina panja pa mu drugi sastavljaju govore za godi\u0161nje skup\u0161tine Dru\u0161tva poniznosti a on ih nije kadar niti pro\u010ditati. Govore mu pi\u0161e i slavi ga pjesmama \u201eprvi brbljavac svih lirika ovoga svieta\u201c biv\u0161i \u201emu\u017eek\u201c Bombardirovi\u0107, tj. pjesnik na ilirski na\u010din.[17]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n Kova\u010di\u0107 uvjerava \u010ditatelja da porijeklo pokvarenosti gospode i gospo\u0111a, tj. njihova \u201eslavoserbskoga\u201c duha u Star\u010devi\u0107evu smislu, mo\u017ee biti i u njihovu grje\u0161nom ro\u0111enju. Tako je \u201emecena\u201c nezakonito dijete jednoga velika\u0161a i jedne krajnje raskala\u0161ene \u201eDalile\u201c a njegov je razbludni \u017eivot posljedica materinske krvi. U fantasti\u010dnom grijehu rodila se i njegova k\u0107erka, demonska \u017eena, grje\u0161nica i ubojica Laura. Kova\u010di\u0107 je pone\u0161to kriti\u010dan i prema selja\u010dkim \u017eenama koje bi u zamjenu za lonce i tkanine (canjke) dale prodava\u010du sve \u0161to imaju u ku\u0107i. (U Kova\u010di\u0107evo doba na selu je jo\u0161 postojala zamjena proizvoda umjesto kupnje novcem.) No predmet njegove strastvene mr\u017enje jesu plemi\u0107ke i gra\u0111anske \u017eene jer su mu ljubavni odnosi jedan od pokazatelja gospodske pokvarenosti. Ivka u Zagorskom \u010dudaku<\/i> (1878) ka\u017ee da \u0107e se ona, zbog iznevjerene ljubavi, osvetiti mu\u0161kome rodu. Kova\u010di\u0107 optu\u017euje \u017eene da odgajaju tu\u0111e su\u017enje i da su jedva sposobne da svoju djecu zadahnu ponosom na pre\u0111e, hrvatsko dr\u017eavno pravo i na slavno hrvatsko ime. Ne ulaze\u0107i u Kova\u010di\u0107ev opis njegovih razvratnih i zlo\u0107udnih junakinja, moram spomenuti da je on najbli\u017ei Star\u010devi\u0107evu negativnu odnosu prema \u017eenama u nedovr\u0161enom romanu Me\u0111u \u017eabari<\/i>. U Karlovcu \u201e\u017eabarske\u201c su \u017eene \u201efurije\u201c koje zapravo vladaju mu\u0161karcima, One ne \u017eele biti majke niti dojiti djecu maj\u010dinim mlijekom jer bi ostarjele. Dijete daju na selo \u201edojkinjama\u201c kojima \u010desto ne pla\u0107aju jer novac tro\u0161e na haljine, plesove i koncerte. \u017dabar\u010di\u0107i i \u017eabar\u010dice dolaze u roditeljski dom tek kada poodrastu. Udate \u017eene su lijene, nisu doma\u0107ice, imaju ljubavnike velikim dijelom husarske \u010dasnike (Ma\u0111are) koje mu\u017eevi podnose.<\/span><\/p>\n Ponekad su Kova\u010di\u0107eve zlokobne \u017eene Njemice. On vi\u0161e puta psuje svoje junake jer dr\u017ee da je njema\u010dki kulturan jezik. Mladi iz ionako mo\u010dvarnih predjela Hrvatske idu na austrijska sveu\u010dili\u0161ta gdje piju iz jo\u0161 blatnije kalju\u017ee. Kova\u010di\u0107 slijedi Star\u010devi\u0107a i u pojedinim aspektima njegove mr\u017enje protiv Nijemaca. Tako je jednom prilikom rekao da Hrvati ne bi smjeli piti njema\u010dko pi\u0107e \u2013 pivo a Kova\u010di\u0107, uz ostalo, ka\u017ee u Fi\u0161kalu<\/i> da je njema\u010dka \u201epasmina\u201c jo\u0161 kukavnija od pive negoli po samoj naravi.<\/span><\/p>\n Kako je ve\u0107 re\u010deno Star\u010devi\u0107eva ideologija obuhva\u0107a sva dru\u0161tvena i duhovna podru\u010dja vidljiva suvremenicima pa zato i Kova\u010di\u0107, ponekad usput, uklju\u010duje u svoj tekst brojna Star\u010devi\u0107eva vi\u0111enja. Tako se primjerice izra\u017eava negativno o dubrova\u010dkom pjesni\u0161tvu. Znatnu va\u017enost pripisuje ilirizmu kao protivnom hrvatstvu a njegovi su nositelji uz ostalo budalasti pjesnici i pokvarenjaci. Valja istaknuti da je ilirizam 80-ih godina pro\u0161lost. Kova\u010di\u0107 u Fi\u0161kalu<\/i> (1882) posve\u0107uje pa\u017enju toj povijenoj pojavi vjerojatno kao odgovor drugom svesku Smi\u010diklasove Poviesti hrvatske<\/i> (1879) u kojoj on hvali \u201ehrvatski narodni preporod\u201c. Osim toga Smi\u010diklas je u povodu 50. godi\u0161njice prvih koraka ilirskoga pokreta (1880) napisao u Obzoru<\/i> niz \u010dlanaka koji se mogu smatrati na\u010delnim za interpretaciju sa strane Jugoslavenske akademije.[18]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Kova\u010di\u0107 u Fi\u0161kalu<\/i> slijedi Star\u010devi\u0107evu mr\u017enju protiv nekada\u0161njih iliraca i dr\u017ei da je ilirstvo djetinjstvo Hrvata i da su oni u me\u0111uvremenu krenuli prema mu\u017eevnosti. <\/span><\/span><\/p>\n Treba re\u0107i da Kova\u010di\u0107 donekle podr\u017eava Star\u010devi\u0107eve stavove o \u017eidovima uz ostalo kao predstavnicima njema\u010dko-ma\u0111arskoga tu\u0111instva. Star\u010devi\u0107 se 1883, u vezi s poznatim procesom za ritualno umorstvo u ma\u0111arskome Tisza-Eszlaru izjasnio protiv \u017eidova i njihova osloba\u0111anja od krivnje u sudskom procesu. Poslije Kova\u010di\u0107eve smrti (1889) on je osudio davanje gra\u0111anskih prava \u017eidovima u Francuskoj revoluciji. Kova\u010di\u0107 je dodu\u0161e izazivao otpor protiv \u017eidova u jednoj od va\u017enih scena U registraturi<\/i> kada se kupuje Ivi\u010dino odijelo kod pokvarenoga trgovca sa silnim skoro preko usta zavinutim \u201ejevrejskim\u201c nosom, a usput i drugdje. No \u010dini se da je odbacio ma\u0111arski antisemitizam kao politi\u010dki pokret a njegov \u017eupnik pou\u010dava puk da \u017eidovi kao i kr\u0161\u0107ani vjeruju u jednoga Boga i \u0161tovi\u0161e da je Spasitelj bio njihova koljena. Zato ih treba trpjeti.[19]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a><\/span><\/p>\n Kova\u010di\u0107eva Ladanjska sekta<\/i> (1880) s temom darvinisti\u010dke i socijaldemokratske grupe na selu zacijelo nema Star\u010devi\u0107evo nadahnu\u0107e. Radni\u010dki a pogotovo socijaldemokratski pokret bio je u doba nastanka te novele u povojima ali su se neki mladi prava\u0161i 1871. pokazali kao po\u0161tovatelji Pari\u0161ke komune. Za Star\u010devi\u0107a je socijaldemokratski pokret isklju\u010divo proizvod zlokobne njema\u010dke politike a postao mu je tema tek nakon osnivanja II Internacionale u devedesetim godinama kada nastaju uvjeti za pojavu socijalne demokracije i u Hrvatskoj. Kova\u010di\u0107 je zacijelo upozoren na Darwinovu teoriju jer je sedamdesetih godina bila predmet polemike i u Zagrebu. On sigurno nije bio pobornik tih struja ali je vjerojatno imao iskustvo sa strahom gra\u0111anstva od spomenutih u\u010denja i preno\u0161enjem fantasti\u010dkih predod\u017ebi o njima. Bio je satiri\u010dar pa je i ovom prilikom postupio kao u ostalim djelima, naime porugom budalaste i pokvarene \u201epoluinteligencije\u201c i njene buke oko pojava o kojima nema ni pojma. To mu se mo\u017eda \u010dinilo smije\u0161nim pogotovo u vezi s tako \u201eegzoti\u010dnim\u201c temama kao \u0161to su socijalna demokracija i darvinizam.<\/span><\/p>\n Star\u010devi\u0107evo vi\u0111enje kaosa u suvremenome hrvatskom dru\u0161tvu, jer se, prije svega, inteligencija ne odnosi razumno prema zbilji, Kova\u010di\u0107 je ilustrirao razgovorima spisa U registraturi<\/i> u kojima ni \u201estarci\u201c ni mla\u0111i \u201eliberalci\u201c ne prolaze dobro. Oni su neznalice koje bu\u010de i prepiru se o stvarima o kojima nemaju obavijesti. Kao spisi tako i mali polutanski \u010dinovni\u010di\u0107i u pisarnici, koji ureduju polunjema\u010dki i poluhrvatski kako bi impresionirali seljake, jo\u0161 su jedan dokaz Star\u010devi\u0107eva u\u010denja o su\u017eanjskom mentalitetu. No dok se Star\u010devi\u0107 ipak nadao da \u0107e \u201estekli\u0161i\u201c kao nositelji njegova iskonskoga hrvatskoga gospoduju\u0107ega duha mo\u017eda uspjeti u budu\u0107nosti preporoditi hrvatski narod, Kova\u010di\u0107 ne vidi izlaza. Zato je za njegov pristup zbilji logi\u010dno da Ivica Ki\u010dmanovi\u0107 poludi i zapali registraturu i sebe. Na taj na\u010din nestaje registratura kao simbol pokvarenoga dru\u0161tva i pojedinac ljudske prirode koji mu se ne mo\u017ee oduprijeti.<\/span><\/p>\n Star\u010devi\u0107 je uvijek propovijedao da nastojanju oko preporoda hrvatskoga naroda na putu za samostalnu dr\u017eavu mora prethoditi borba protiv krajnje nemoralnosti hrvatskoga dru\u0161tva. Po\u010detak svemu je pri tom \u201eskidanje krinki\u201c neprava\u0161kim ili protuprava\u0161kim grupama i pojedincima kao krivcima za hrvatsko su\u017eanjstvo i sljepilo puka. Po svom zagri\u017eenom \u201eskidanju krinki\u201c u tom smislu Kova\u010di\u0107 je bio pravi Star\u010devi\u0107ev \u201estekli\u0161\u201c. <\/span><\/p>\n
<\/span><\/p>\n