{"id":2047,"date":"2013-04-13T22:00:05","date_gmt":"2013-04-13T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=2047"},"modified":"2013-04-13T22:00:05","modified_gmt":"2013-04-13T22:00:05","slug":"marko-fucek-prikaz-knjige-vladimir-stipetic-dva-stoljeca-razvoja-hrvatskoga-gospodarstva-1820-2005-hrvatska-akademija-znanosti-i-umjetnosti-zagreb-2012-388-str","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=2047","title":{"rendered":"Marko Fu\u010dek – Prikaz knjige: Vladimir Stipeti\u0107, Dva stolje\u0107a razvoja hrvatskoga gospodarstva (1820.-2005.), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2012, 388 str."},"content":{"rendered":"

Vladimir Stipeti\u0107, Dva stolje\u0107a razvoja hrvatskoga gospodarstva (1820.-2005.)<\/i>, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2012, 388 str.<\/span><\/p>\n

Monografija Vladimira Stipeti\u0107a Dva stolje\u0107a razvoja hrvatskoga gospodarstva (1820.-2005.)<\/i> svakako predstavlja va\u017ean doprinos hrvatskoj ekonomskoj povijesti. Iznimno pozitivne reakcije koje su pratile objavljivanje knjige nesumnjivo su zaslu\u017eene, ne samo zbog velikog vremenskog odmaka od posljednje objave ozbiljne sinteze ekonomske povijesti Hrvatske. Ovo djelo tako\u0111er pobu\u0111uje nadu u mogu\u0107nost kvalitetne obnove te povijesne discipline u hrvatskoj historiografiji. Zbog obilja savjesno prikupljenih, analiziranih i prezentiranih podataka djelo akademika Stipeti\u0107a zaslu\u017euje pozitivan odjek neovisno o stanju u tom segmentu hrvatske historiografije. Ipak, imaju\u0107i na umu navedene neosporne kvalitete ovoga djela, njihovo preciziranje ovaj \u0107e osvrt popratiti nu\u017enim primjedbama, koje se mo\u017ee smatrati primjedbama povjesni\u010dara ekonomistu. Prvenstveno, radi se o problemima s kontekstualizacijom i komparacijom podataka o ekonomskom razvoju i njegovih pokazatelja koji, kako bih \u017eelio pokazati, imaju u kona\u010dnici epistemolo\u0161ke izvore. Osvrt \u0107e ugrubo pratiti strukturu same knjige, kroz pet velikih cjelina, no navedeni cilj osvrta nu\u017eno uvjetuje povremeno napu\u0161tanje takve strukture i istodobno referiranje na razli\u010dite cjeline. Kona\u010dno, s obzirom na spomenuti historiografski kontekst objave ovoga djela i njegov kapitalni karakter, navedene primjedbe ne bi trebale oduzeti od tvrdnje o njegovoj vrijednosti.<\/span><\/p>\n

U uvodu saznajemo koje klju\u010dne pristupe autor koristi u svom djelu: polaze\u0107i od suvremene ekonomije kao znanosti (1), autor je nastoji primijeniti na povijesno istra\u017eivanje, oslobo\u0111eno od vladaju\u0107ih dominantnih ekonomskih pretpostavki i ideologija. Autor se u uvodu veoma brzo eksplicitno distancira od \u201eideologije neoliberalizma\u201c kao dominantne u ekonomskoj znanosti. (2) Nu\u017eno se op\u0161irnije osvrnuti na te dvije tvrdnje, jer uvelike predstavljaju klju\u010dne osi djela u cjelini. U znanstvenost ekonomije autor nimalo ne sumnja. Tako ve\u0107 na prvoj stranici mo\u017eemo pro\u010ditati kako <\/span>\u00ab<\/span>u op\u0107em rasapu uvjerenja i ideologija jedna znanost odolijeva neupitnom vitalno\u0161\u0107u: ekonomija<\/span>\u00bb<\/span> i, klju\u010dno, <\/span>\u00ab<\/span>tomu pridonosi i pretvorba ekonomske znanosti od inicijalno deskriptivne discipline u znanstveno utemeljenu spoznaju… s ciljem pove\u0107anja bogatstva pojedinca<\/i> [kurziv Stipeti\u0107] (i tek preko njega dru\u0161tva)<\/span>\u00bb<\/span>. \u010cak i prihva\u0107aju\u0107i slabo definiran karakter onoga \u0161to autor u djelu naziva \u201eideologija neoliberalizma\u201c, mo\u017eemo ustvrditi kako su njene osnovne postavke \u201eznanstvenost\u201c slobodnotr\u017ei\u0161nog kapitalizma i primat individue u promi\u0161ljanju, analizi i organizaciji dru\u0161tva.[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Time Stipeti\u0107, iako se eksplicitno udaljava od onoga \u0161to naziva \u201eideologijom neoliberalizma\u201c ipak implicitno prihva\u0107a njene osnovne postavke. <\/span><\/p>\n

No, to je u osnovi tek posljedica prve uvodno navedene tvrdnje o znanstvenom karakteru ekonomije. Bez pretenzija na mogu\u0107nost kona\u010dnog odgovora na pitanje da li ekonomija jest ili nije znanost, ovdje \u0107e biti dovoljno navesti mogu\u0107i pravac dovo\u0111enja u pitanje znanstvenosti ekonomije. Pri tome tako\u0111er mo\u017eemo ostati u okvirima samoga djela. Naime, u pogovoru Stipeti\u0107 pi\u0161e <\/span>\u00ab<\/span>Smatram ovaj svoj rad prilogom stvaranju paradigme<\/i> [kurziv Stipeti\u0107] uspje\u0161ne ekonomske politike budu\u0107nosti Hrvatske.<\/span>\u00bb<\/span> Pri tome pojam \u201eparadigma\u201c u 759. fusnoti jasno koristi prema Thomasu Kuhnu poja\u0161njavaju\u0107i je kao <\/span>\u00ab<\/span>univerzalno prihva\u0107ena znanstvena dostignu\u0107a koja \u0107e nekoj zajednici prakti\u010dara pru\u017eati modele problema i rje\u0161enja<\/span>\u00bb. Na\u017ealost, time Kuhnovu Strukturu znanstvenih revolucija<\/i> svodi na rje\u010dni\u010dku definiciju pojma paradigme. Dok su sam Stipeti\u0107 i suvremena ekonomija uop\u0107e, kao \u0161to vi\u0161e puta navodi u svojem djelu, gotovo u potpunosti oslonjeni na induktivni pristup, Kuhn je radikalni dedukcionist, na kraju lanca koji mo\u017eemo sa\u017eeti kao Russell \u2013 Popper \u2013 Kuhn.[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Primijenimo li Kuhnovu epistemologiju na ekonomiju kao znanost, najbolje \u0161to o njoj mo\u017eemo re\u0107i, s obzirom na dominaciju indukcije i supostojanje vi\u0161e teoretskih okvira \u010dak i u samom liberalnom svjetonazoru (npr. kejnzijanizam, neoliberalizam), jest da se radi o pred-paradigmatskoj znanosti. Kuhn se sam ne osvr\u0107e na ekonomiju, no ostaje otvoreno pitanje mo\u017ee li ekonomija uop\u0107e ste\u0107i paradigmu u tom smislu. <\/span><\/p>\n

Ako je osvrt na uvod do sada pretjerano opse\u017ean, i istodobno preusko fokusiran na tek dvije autorove tvrdnje, nadam se da to mogu opravdati njihovim sredi\u0161njim polo\u017eajem u daljnjoj razradi i interpretaciji u djelu. Kona\u010dno, nu\u017eno se osvrnuti na glavni cilj koji sam autor postavlja u uvodu: \u201eosigurati za Hrvatsku dugoro\u010dnu seriju BDP-a, \u0161to \u0107e omogu\u0107iti mjerenje u\u010dinkovitosti pojedinih mjera u nas\u201c. (40) U tom smislu mo\u017ee se ustvrditi kako je primarni cilj osiguranja dugoro\u010dne serije BDP-a iznimno uspje\u0161no ostvaren iscrpnim sakupljanjem, prera\u010dunavanjem,  <\/span>prezentacijom i analizom bogatstva podataka o u\u010dinku hrvatske ekonomije kroz dugo povijesno razdoblje. Ve\u0107 time djelo postaje nezaobilaznim elementom ve\u0107ine budu\u0107ih povijesnih istra\u017eivanja razdoblja obra\u0111enoga u ovome djelu. <\/span><\/p>\n

Autor u prvoj cjelini, \u201eIstra\u017eivanja makroekonomske povijesti Hrvatske\u201c, u osnovi daje u\u017ei i tematski specifi\u010dan uvod u provedeno istra\u017eivanje. Ono je bazirano na visini i dinamici bruto doma\u0107eg proizvoda (BDP) kao sintetskog pokazatelja. (43) Naravno, prepoznata su ograni\u010denja BDP-a kao ekonomskog pokazatelja, upravo zbog njegova sintetskog karaktera. Svako takvo sa\u017eimanje slo\u017eene dru\u0161tvene i ekonomske stvarnosti na jedan numeri\u010dki pokazatelj nu\u017eno izostavlja veliki dio dru\u0161tvene stvarnosti. Ipak, kako je u djelu klju\u010dan element dinamika BDP-a, iz koje se zaklju\u010duje o op\u0107oj ekonomskoj dinamici, te zamjerke mnogo su relevantnije za BDP u funkciji suvremenog pokazatelja i vodi\u010da u suvremenoj ekonomskoj politici nego za povijesni pregled u kojemu je upravo dinamika klju\u010dna. Drugi problem je primjena tog pokazatelja na razdoblja u kojima nije bio kori\u0161ten, no autor stru\u010dno prilazi prera\u010dunavanju povijesnih pokazatelja, naro\u010dito \u201edru\u0161tvenog proizvoda\u201c koji je kao pokazatelj kori\u0161ten u socijalisti\u010dkom razdoblju. Struktura djela odre\u0111ena je fazama gospodarskog razvoja Europe i svijeta koje autor prihva\u0107a iz induktivne analize Agnusa Maddisona. Ukratko, prva faza 1820.-1870. obilje\u017eena je europskom ekonomskom dominacijom i postupnom eliminacijom carinskih barijera i trgova\u010dkih restrikcija. (91) Druga faza 1870.-1913. u osnovi je kvantitativno nastavljanje prve, obilje\u017eena ubrzanom dinamikom gospodarskog razvoja. Tre\u0107a faza 1914.-1950. razdoblje je daljnjeg razvoja ekonomskih potencijala i njihove ograni\u010dene primjene u pove\u0107anju blagostanja zbog ratova i ekonomske krize. (92) \u010cetvrta faza 1950.-1973. puni je izraz ranije stvorenih potencijala i gospodarski najuspje\u0161nije razdoblje u promatrana dva stolje\u0107a, ali i razdoblje ubrzanog rasta nejednakosti. (93) Kona\u010dno, peta faza, koja prema ovoj podjeli jo\u0161 traje, karakterizirana je usporavanjem rasta u Europi, raspadom socijalisti\u010dkog modela i sna\u017enom dinamikom rasta azijskih ekonomija. (94)<\/span><\/p>\n

Druga cjelina, \u201eHrvatsko gospodarstvo izme\u0111u 1820. i 1913.\u201c prema tome obuhva\u0107a dvije uvodno navedene faze. Struktura cjeline ponovljena je i za kasnija razdoblja, po\u010dinje s pregledom demografskih kretanja, zatim op\u0107im politi\u010dkim i dru\u0161tvenim kontekstom te kona\u010dno glavninu nosi sam pregled gospodarskog razvoja prema pojedinim gospodarskim granama i zatim ukupno, sintetski. Gospodarska politika, kretanja i razvoj Hrvatske postavljeni su u austrougarski kontekst, su\u010deljavaju\u0107i prednosti velikog i razvijenog unutra\u0161njeg tr\u017ei\u0161ta s manama nedostatka politi\u010dke autonomije u dugoro\u010dnom strate\u0161kom ekonomskom planiranju. U ovoj cjelini vra\u0107a se uvodno razra\u0111ena pretpostavka postojanja \u201eobjektivno prirodnog\u201c puta razvoja ekonomija. Naravno rije\u010d je o liberalnom konceptu slobodnog tr\u017ei\u0161ta, te Stipeti\u0107 tra\u017ei uzroke hrvatskoga odstupanja od tog zami\u0161ljenog ideala. Uzroke nalazi dijelom u spomenutom nedostatku autonomije u strate\u0161kom planiranju, i klju\u010dno u ograni\u010denom pristupu \u0161irem svjetskom tr\u017ei\u0161tu. Pretpostavka idealnog, \u201eprirodnog\u201c razvoja implicitna je u izboru dr\u017eava s kojima Stipeti\u0107 komparira Hrvatsku u ovom razdoblju \u2013 Danska, Belgija, \u0160vicarska. (160) Veliko unutra\u0161nje tr\u017ei\u0161te Austro-Ugarske, no kao cjelina za\u0161ti\u0107ena protekcionizmom prema svjetskom tr\u017ei\u0161tu, za autora je osnovni uzrok ograni\u010denoj specijalizaciji za to unutra\u0161nje tr\u017ei\u0161te, dok navedene dr\u017eave s kojima uspore\u0111uje Hrvatsku specijalizaciju provode u svjetskim razmjerima. (158) Cilj komparacije trebao bi biti apstrahiranje jednog ili nekoliko elemenata kao zavisnih varijabli, koliko je to u povijesnom istra\u017eivanju mogu\u0107e. Dakle, taj pristup zahtijeva komparaciju s dru\u0161tvima koja su po ostalim strukturnim elementima \u0161to sli\u010dnija prou\u010davanom. Zavisna varijabla koju Stipeti\u0107 tra\u017ei ovdje je upravo nedostatak politi\u010dke samostalnosti. No, tra\u017ee\u0107i odstupanja od idealnog liberalnog modela uzima navedene Dansku, Belgiju i \u0160vicarsku kao analogne slu\u010dajeve maloljudnih dr\u017eava na svjetskom tr\u017ei\u0161tu, s tom politi\u010dkom autonomijom. Zanimljivo je \u0161to ne odabire npr. Srbiju kao strukturno i geografski mnogo sli\u010dnije dru\u0161tvo hrvatskome od odabranih, sa razlikom u klju\u010dnoj zavisnoj varijabli \u2013 politi\u010dkoj autonomiji (kao de facto<\/i> neovisne i prije de jure<\/i> priznanja 1878.). \u010cak i ako Srbiju ne bismo smatrali autonomnom prije 1878., s obzirom kako je ta komparacija izvr\u0161ena u poglavlju \u201eGospodarski rast Hrvatske 1870.-1913.\u201c komparacija bi bila mnogo opravdanija od navedene, no ne bi podr\u017eala implicitnu tezu o postojanju \u201eprirodnog\u201c modela razvoja. Vratimo li se na uvod, u tome vidimo epistemolo\u0161ke probleme s induktivnom metodom. Deduktivni pristup nu\u017eno bi zahtijevao poku\u0161aj falsifikacije teze, koju bi komparacija sa Srbijom ovdje pru\u017eila.<\/span><\/p>\n

\u201eHrvatsko gospodarstvo izme\u0111u 1913. i 2005. godine\u201c, tre\u0107a cjelina, pokriva tri uvodno navedene faze gospodarskog razvoja. Poput druge cjeline, po\u010dinje sumarnim pregledom demografskih kretanja, a zatim op\u0107eg politi\u010dkog okvira razdoblja cjeline. Politi\u010dkim prelaskom iz austrougarskog na jugoslavenski kontekst, promijenjeno je i unutra\u0161nje tr\u017ei\u0161te u kojemu je Hrvatska djelovala. Ono je istodobno su\u017eeno u odnosu na ranije, ali i ekonomski nerazvijenije, \u0161to zna\u010di da Hrvatska od periferije ve\u0107ega, postaje uz Sloveniju jedan od industrijskih centara novoga, u\u017eega tr\u017ei\u0161ta. Ipak, navode\u0107i tu promjenu, autor prvenstveno nagla\u0161ava negativne posljedice lomljenja vi\u0161estoljetnih veza s Ma\u0111arskom i Austro-Ugarskom u cjelini, istih onih koje su prema ranijoj analizi sprije\u010dile integraciju Hrvatske u svjetsko tr\u017ei\u0161te i specijalizaciju na toj razini. (233, 234). Isti problem protekcionizma, odnosno nemogu\u0107nosti specijalizacije preostaje, \u010dime autor obja\u0161njava kako se, usprkos ostvarenom napretku, razlika izme\u0111u Hrvatske i najrazvijenijih gospodarstava svijeta dalje pove\u0107ava, no to je trend i za svijet u cjelini. (303). Najbr\u017ei gospodarski rast Hrvatske u cijelom promatranom razdoblju jest u \u010detvrtoj fazi, od 1950. do 1973. Iako je to tako\u0111er razdoblje najbr\u017eeg svjetskog rasta, razlika izme\u0111u Hrvatske i najrazvijenijih gospodarstava se smanjuje. (324) Autor to obja\u0161njava s tri \u010dimbenika: konstantnim pritiskom ekonomske politike na pove\u0107anje investicija, visokim priljevom inozemnih sredstava i sposobno\u0161\u0107u ekonomske politike da mijenja svoje po\u010detne dogme. (325, 326) Istovremeno, po\u010detke strukturalnih problema s gospodarstvom autor povezuje s liberalizacijom zapo\u010detom od 1961. i ograni\u010denim otvaranjem prema svjetskim tr\u017ei\u0161tima, a naro\u010dito pristupom Op\u0107em sporazumu o trgovini i carinama, GATT. Usprkos te\u0161koj prilagodbi, autor je smatra u kona\u010dnici nu\u017enom i najve\u0107i problem tog razdoblja pronalazi u reakciji na unutra\u0161nje probleme i odustajanju od mnogih reformi nakon studentskog bunta 1968. (327) Ponovno, funkcija slobodnog tr\u017ei\u0161ta u svjetskim razmjerima ostaje neupitno pozitivna za razvoj, a jedini problem jest ako tog slobodnog tr\u017ei\u0161ta \u201enema dovoljno\u201c. Nije potrebno ulaziti u postoje\u0107e debate da li otvorenost svjetskom tr\u017ei\u0161tu poti\u010de ili onemogu\u0107ava industrijalizaciju i intenzivni razvoj slabije razvijenih ili ekonomija u razvoju. Dovoljno je spomenuti njihovo postojanje, koje i sam autor navodi u posljednjoj cjelini, kako bi se ponovno istaklo pitanje \u201eznanstvenosti\u201c ekonomije, odnosno njen pred-paradigmatski status. Posljednje razdoblje obuhva\u0107eno ovom cjelinom, od 1973. do 2005., obilje\u017eeno je usporenim razvojem, ponovno u skladu sa svjetskim i europskim trendom, te klju\u010dnom tranzicijskom prekretnicom. Stipeti\u0107 navodi neuspjeh izvozne orijentacije hrvatskog gospodarstva u tranziciji. (344) Obnavljaju\u0107i eksplicitnu kritiku neoliberalnog modela, iako ga implicitno prihva\u0107a u njegovim osnovama kako sam nastojao pokazati, Stipeti\u0107 kao osnovni uzrok navodi \u00abuvjerenje hrvatskih vlada da su tr\u017ei\u0161ne sile \u2013 laissez-faire<\/i> \u2013 u stanju automatski regulirati sve defekte u naslije\u0111enoj proizvodnoj strukturi gospodarstva. Taj tr\u017ei\u0161ni fundamentalizam,\u00bb tvrdi Stipeti\u0107, \u00ab…sputava i sada i proizvodnu i ekonomsku politiku u provo\u0111enju potrebnih mjera za sanaciju nezavidne situacije.\u00bb (345, 346)<\/span><\/p>\n

\u010cetvrta cjelina, \u201eNaslije\u0111e: hrvatsko gospodarstvo 1500.-1820.\u201c, sa\u017eet je pregled razvoja hrvatskog gospodarstva u svjetskom kontekstu u razdoblju koje prethodi primarnoj analizi. Osnovna teza cjeline komparativna je analiza hipoteze o zaostajanju Hrvatske zbog osmanskih napada koje, pi\u0161e Stipeti\u0107, do sada ne potvr\u0111uju nikakva komparativna istra\u017eivanja. (369). Autor pru\u017ea upravo takvo komparativno istra\u017eivanje, koriste\u0107i analize Agnusa Maddisona za Europu i svijet u cjelini. Polaze\u0107i od pada broja stanovnika Hrvatske u razdoblju 1500. do 1700. i osiroma\u0161enja Hrvatske u istom razdoblju, Stipeti\u0107 je eksplicitno komparira sa Zapadnom Europom. (385, 398) Osim ratnih zbivanja, relativno zaostajanje obja\u0161njava i podijeljeno\u0161\u0107u hrvatskih zemalja te velikom povr\u0161inom obuhva\u0107enom Vojnom krajinom s ekstenzivnom poljoprivredom i nazadovanjem zbog nova\u010denja vojnika. (419) Stoga zaklju\u010duje: \u00abHrvatska zapo\u010dinje svoj gospodarski uspon tek nakon 1820. godine; gotovo tri stolje\u0107a nakon \u0161to su to u\u010dinile zemlje Zapadne Europe.\u00bb (420) Zapadna Europa ovdje je kori\u0161tena kao to\u010dka usporedbe jer predstavlja jednu od jedinica analize kod Maddisona, no u istoj je funkciji kao ranija usporedba s Danskom, Belgijom i \u0160vicarskom. Zanemaruju\u0107i velike razlike izme\u0111u dvije regije, spomenimo samo atlantsku trgovinu i razli\u010dit povijesni razvoj feudalizma, usporedba sa Zapadnom Europom ponovno postavlja jedan \u201eprirodni\u201c model, odstupanje od kojega je potrebno objasniti.<\/span><\/p>\n

Peta cjelina \u201eSinteza makroekonomske povijesti Hrvatske 1820.-2005\u201c rekapitulacija je obavljene analize, uz ponovnu eksplicitnu kritiku neoliberalnog modela, ovaj put s prepoznavanjem kako se primjena Washingtonskog konsenzusa pokazala neu\u010dinkovitom u mnogim nerazvijenim zemljama. (429) Ne ponavljaju\u0107i odnos eksplicitnih tvrdnji i implicitnih pretpostavki u djelu, mo\u017eemo spomenuti kako bi uvid o nejednakoj u\u010dinkovitosti jednakih mjera u razli\u010ditim kontekstima bilo nu\u017eno primijeniti i na analizu ekonomske povijesti, napu\u0161taju\u0107i tra\u017eenje jednostavnih uzroka odmicanja Hrvatske od pretpostavljenog idealnog puta razvoja. Napu\u0161tanje samog koncepta takvog idealnog puta u tome bi bio prvi korak. Kona\u010dno, \u0161esta cjelina \u201eStatistika o svjetskom gospodarstvu 1820.-2005.\u201c niz je tabli\u010dnih i grafi\u010dkih prikaza kretanja svjetskog gospodarstva te ne uklju\u010duje njihovu posebnu analizu.<\/span><\/p>\n

Zaklju\u010duju\u0107i ovaj osvrt nu\u017eno je ponoviti kako opse\u017ena kritika ne oduzima od trajne vrijednosti ovoga djela kao sinteze dugoro\u010dne serije BDP-a za Hrvatsku, \u0161to je uostalom i osnovni cilj naveden u uvodu. Podsjetimo li se navedenih kritika, prvenstveno epistemologije te komparacije i kontekstualizacije, trebamo postaviti pitanje mo\u017ee li se ekonomska povijest napisati iz perspektive koja je prvenstveno perspektiva ekonomista? Ukoliko odgovor i jest negativan te je nu\u017ena prvenstveno povjesni\u010darska perspektiva (kao npr. kod Ivana Berenda), posao koji je ovim kapitalnim djelom odradio akademik Stipeti\u0107 nu\u017ean je preduvjet za takav projekt u hrvatskoj historiografiji.<\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Marko Fu\u010dek<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n


<\/p>\n
\n
\n

[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a>    <\/span>Tvrdnje o te dvije pretpostavke kao temelju neoliberalizma mo\u017eemo potvrditi osloncem na njegove duhovne i prakti\u010dne za\u010detnike, Friedricha Hayeka i Miltona Friedmana. Hayek u Put u ropstvo<\/i> totalitarizme XX. stolje\u0107a obja\u0161njava upravo napu\u0161tanjem ekonomskih sloboda liberalizma XVIII. i XIX. stolje\u0107a te klju\u010dno s time povezanoga individualizma. [prema F. A. Hayek, The Road to Serfdom<\/i>, London 2001, 13-14] Friedman u binarnoj opoziciji centralno usmjeravanje \u2013 slobodno tr\u017ei\u0161te posljednje postavlja ne samo kao nu\u017ean uvjet i komponentu svih drugih sloboda, nego i kao “objektivno”, gotovo prirodno stanje organizacije dru\u0161tva. [prema Milton Friedman, Kapitalizam i sloboda<\/i>, Zagreb 1992, 19, 24, 36]<\/p>\n<\/p><\/div>\n

\n

[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a>    <\/span>Op\u0161irnije obja\u0161njenje Kuhnove epistemologije i filozofije znanosti ovdje nije nu\u017eno, no kratak osvrt mo\u017ee biti koristan. Naj\u010de\u0161\u0107e je kritiziran zbog njegova nekumulativnog pogleda na povijest znanosti, ali te kritike \u010desto su usmjerene vi\u0161e na nastavlja\u010de Kuhna s radikalno post-modernim odbacivanjem objektivnosti same, nego na njegovu osnovnu tezu. Nekumulativnost za Kuhna proizlazi prvenstveno iz nesumjerljivosti paradigma u znanosti, definiranih kao \u0161iri nad-teorijski koncept koji usmjerava istra\u017eivanje tzv. “uobi\u010dajene znanosti”, koja jest i za Kuhna kumulativna. Tek za znanstvene revolucije, promjene paradigme, uvodi nekumulativnost i nesumjerljivost, tvrde\u0107i kako znanstvenici djeluju\u0107i u razli\u010ditim paradigmama u osnovi govore razli\u010ditim jezicima. [prema Thomas Kuhn, The Structure of Scientific Revolutions 3rd<\/sup> edition<\/i>, Chicago, London 1996., 10-13, 36-42, 71 itd.] <\/p>\n

         <\/span>Spomenimo jo\u0161 da iako je za Kuhna proces znanstvene revolucije ili promjene paradigme u osnovi temeljen na falsifikaciji deducirane teorije\/paradigme, za to smatra potrebnim ve\u0107i korpus kontradiktornih podataka i istodobno postojanje alternativne paradigme, dok za Karla Poppera svaka kontradiktorna \u010dinjenica ru\u0161i deduciranu teoriju. [prema Karl Popper, The Logic od Scientific Discovery<\/i>, London, New York 2005.,58-72 itd.]<\/p>\n<\/p><\/div>\n<\/p><\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2047","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":2047,"position":0},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":2047,"position":1},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52563,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52563","url_meta":{"origin":2047,"position":2},"title":"Predavanje Nenada Fabijani\u0107a o stadionu Poljud u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstveno vije\u0107e za arhitekturu, urbanizam i ure\u0111enje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje \u201cPo Poljudu\u201d koje \u0107e u srijedu 22. travnja 2026. s po\u010detkom u 14 sati u Knji\u017enici HAZU, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, odr\u017eati\u00a0prof. emerit. dr. art. Nenad Fabijani\u0107,\u00a0\u010dlan suradnik HAZU. Predavanje \u201ePo Poljudu\u201c (Projekt obnove)\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52589,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52589","url_meta":{"origin":2047,"position":3},"title":"Predstavljena knjiga Miomira \u017du\u017eula “Dayton: Diplomacija – druga strana rata”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knjiga Miomira \u017du\u017eula \u201eDayton: Diplomacija \u2013 druga strana rata\u201d predstavljena je u srijedu, 22. travnja 2026. godine u foajeu Hrvatskoga narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu. Op\u0161irnije: https:\/\/vijesti.hrt.hr\/hrvatska\/predstavljena-knjiga-miomira-zuzula-dayton-diplomacija-druga-strana-rata-12683259 https:\/\/www.vecernji.ba\/amp\/vijesti\/zuzulova-knjiga-o-daytonu-predstavljena-u-zagrebu-diplomacija-kao-druga-strana-rata-1953700 https:\/\/www.tportal.hr\/vijesti\/clanak\/bivsi-sanaderov-ministar-odrzao-promociju-evo-tko-je-sve-dosao-na-predstavljanje-knjige-miomira-zuzula-foto-20260422 https:\/\/direktno.hr\/zivot\/kultura\/zuzul-otkrio-sve-o-drugoj-strani-rata-za-hrvatsku-se-nije-libio-povuci-nekoga-i-za-kosu-395042 https:\/\/www.24sata.hr\/news\/miomir-zuzul-predstavio-je-knjigu-o-daytonu-diplomacija-je-bila-druga-strana-rata-1123152 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/kolinda-grabar-kitarovic-otvoreno-miomir-zuzul-nije-vukao-samo-za-rukav-nego-i-za-kosu-1953722 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/i-papa-lav-xiv-eksplicitno-je-daytonski-sporazum-istaknuo-kao-primjer-uspjesna-rjesavanja-sukoba-1952215","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":2047,"position":4},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52578,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52578","url_meta":{"origin":2047,"position":5},"title":"Poziv za sudjelovanje: XXII. Dani Julija Bene\u0161i\u0107a u Iloku","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Zavod za lingvisti\u010dka istra\u017eivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zajedno s Muzejom grada Iloka, organizira XXII. Dane Julija Bene\u0161i\u0107a, koji \u0107e se odr\u017eati od 28. do 30. listopada 2026. u Iloku.\u00a0Teme ovogodi\u0161njih Dana podijeljene su u dvije cjeline: Knji\u017eevno-jezikoslovni d\u00ecv\u0101n s Bene\u0161i\u0107em te Ilok i Srijem u povijesnim stalnicama i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/HE2_Benesic.jpg?fit=413%2C591&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2047","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2047"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2047\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2047"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2047"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2047"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}