<\/p>\n
Davor Mandi\u0107, Istra u vihoru Velikog rata \u2013 sudbina evakuiraca 1914.-1918.<\/span><\/b><\/p>\n Nakladnik Susreti na dragom kamenu,<\/i><\/span><\/span> <\/i><\/span><\/b>sunakladnik Povijesni i pomorski muzej Istre,<\/i> Grafi\u010dki zavod Hrvatske, Zagreb 2013., 300 stranica<\/span><\/p>\n <\/span><\/b><\/p>\n Knjiga Istra u vihoru Velikog rata \u2013 sudbina evakuiraca 1914.-1918.<\/i> dr. Davora Mandi\u0107a bavi se temom Prvoga svjetskog rata na prostoru jugozapadne Istre, konkretno u ratnoj zoni utvrde Pula, arealu u kojemu su stanovnici ratna zbivanja 1914.-1918. do\u017eivjeli na najgori mogu\u0107i na\u010din – prisilnim evakuiranjem iz svojih domova. Razli\u010diti oblici migriranja ljudi, dakako, naj\u010de\u0161\u0107e potaknuti ratom, na hrvatskim prostorima nipo\u0161to nisu nepoznanica. Mo\u017ee se re\u0107i da je historiografska literatura bogata temama koje opisuju prisilna migriranja od ranog novog vijeka pa do kraja 20. stolje\u0107a. Ipak, tema kojom se autor u ovoj knjizi pozabavio druk\u010dija je od postoje\u0107ih. Ona uranja u svakodnevicu i borbu za pre\u017eivljavanje malih ljudi tijekom rata, govori o njihovim \u017eivotima kojima su upravljali i odlu\u010divali drugi, tobo\u017ee u ime njihove dobrobiti, a u stvarnosti za vlastite ciljeve. Zbog sva\u0111e oko mo\u0107i i utjecaja na Balkanu u Prvi svjetski rat bile su uvu\u010dene sve velike svjetske sile. Ako je rat i po\u010deo igrom slu\u010daja 1914., sljede\u0107e \u010detiri godine najnaprednije dr\u017eave uvukle su ljude, bogatstvo, plodove znanosti i tehnologije u rat koji je okon\u010dan velikim ljudskim \u017ertvama \u010diji to\u010dan broj nikad ne\u0107e biti poznat. Statistika kao egzaktna disciplina tu je bila prisiljena zatajiti i prepustiti se vi\u0161e ili manje pribli\u017enim procjenama smrtno stradalih.<\/span><\/p>\n Knjiga dr. Davora Mandi\u0107a opisuje dramati\u010dan prijelaz iz mirnodopskog u ratno stanje grada Pule, glavne ratne luke Austro-Ugarske Monarhije, \u010diji je statutarni urbani \u017eivot, kako ga tuma\u010di Mate Balota u knjizi Puna je Pula,<\/i> desetlje\u0107ima bio u\u010dinkovito reguliran, napose od vremena demografske eksplozije kada je Pula, neposredno pred Prvi svjetski rat (31. 12. 1913.) imala 70.506 stanovnika te je nakon Zagreba zauzimala drugo mjesto po napu\u010denosti (od svih gradova dana\u0161nje Hrvatske). Stanovni\u0161tvo okolnih sela hrlilo je tra\u017eiti zaradu u brodogradili\u0161tu i arsenalu da bi se s vremenom stalno nastanilo u gradu. No Pula je imala i dru\u0161tvenu elitu koja je njegovala politi\u010dku kulturu formiranu u habsbur\u0161kom miljeu, gdje se multietni\u010dnost i multijezi\u010dnost smatrala samorazumljivom, bez obzira na stvaran odnos izme\u0111u ve\u0107ine i manjine. Tu je \u010dinjenicu va\u017eno znati jer \u0107e ratna zbivanja dotaknuti svakog pulskog \u017eitelja, poput Kugine ku\u0107e<\/i> iz \u0160enoine povjestice, <\/i>ne gledaju\u0107i pritom na njegovu nacionalnost ili socijalni status. <\/span><\/p>\n Zakoni i uredbe koje po\u010detkom rata donose civilne i vojne vlasti Monarhije bile su odgovor na politi\u010dke i vojne prilike u Austro-Ugarskoj Monarhiji ali i na odnose me\u0111u europskim dr\u017eavama. Njima \u0107e se drasti\u010dno promijeniti svakodnevni \u017eivot pulskih gra\u0111ana: bit \u0107e pozvani u voja\u010denje, drasti\u010dno \u0107e im pasti \u017eivotni standard, smanjit \u0107e im se radna prava, uvest \u0107e im se radne obaveze, sloboda kretanja \u0107e im se ograni\u010diti. Sve su to, kako isti\u010de autor u Uvodnim pripomenama<\/i> svoje knjige, bile zakonske predradnje za budu\u0107e iseljavanje iz ratne zone Pomorske utvrde Pula.<\/span><\/p>\n I tu dolazimo do okosnice koju autor istra\u017euje i razla\u017ee u svojoj knjizi. To je mukotrpna povijest istarskih bjegunaca, evakuiraca u Prvom svjetskom ratu. Njihove sudbine autor prati kronolo\u0161ki kroz \u0161est zasebnih cjelina, uvijek daju\u0107i pritom dru\u0161tveni kontekst povijesnih zbivanja.<\/span><\/p>\n U poglavlju Pripreme i po\u010detci iseljavanja u kontekstu vojnih, politi\u010dkih i gospodarskih prilika u ratnoj zoni Pomorske utvrde Pula<\/i> upoznajemo se s va\u017enim odlukama gradskih vlasti. One su ve\u0107 u prvim danima kolovoza 1914. odnosno odmah po zavr\u0161etku prvih nova\u010denja ustrojili Povjerenstvo za aprovizaciju, istodobno ostavljaju\u0107i vrlo vjerojatnom opciju iseljavanja civilnog stanovni\u0161tva iz podru\u010dja ratne zone Pomorske utvrde Pula. Te, i ostale odluke autor tuma\u010di kao me\u0111usobno djelovanje vojne i vanjske politike Monarhije. Cilj je bio, isti\u010de autor, vanjsku politiku pripremiti i osigurati je odgovaraju\u0107im vojnim mjerama. U taj okvir ulazila je Pomorska utvrda Pula kao podru\u010dje od najvi\u0161eg dr\u017eavnog interesa pa su se ve\u0107 postoje\u0107i ratni zakoni u koji je ulazio i Zakon o izvanrednom stanju iz 1912. mogli brzo aktivirati. Autor na mikrorazini prikazuje kako se novonastala situacija odrazila na svakodnevni \u017eivot malih ljudi te kako su do\u017eivjeli uredbe i zapovijedi vojnih i gradskih vlasti koje su se mijenjale takore\u0107i iz dana u dan. Detaljnom rekonstrukcijom politi\u010dke, a napose gospodarske situacije, autor istodobno dekonstruira neke va\u017ee\u0107e stereotipe starije historiografije koja je prilike na po\u010detku rata u Monarhiji opisivala kaoti\u010dnima. Autor, naprotiv, na temelju izvora kojima raspola\u017ee, pokazuje da su vlasti itekako kontrolirale situaciju te da su, koliko je to uop\u0107e bilo mogu\u0107e, raznovrsnim administrativnim mjerama nastojale odr\u017eati redovno stanje u gradu. Gradske su vlasti do u najsitnije detalje izradile plan evakuacije ljudi, daju\u0107i im pritom odre\u0111enu koli\u010dinu novca i hrane. Evakuacija se uglavnom provodila \u017eeljeznicom, u manjoj mjeri i brodovima prema Trstu i Rijeci. Ve\u0107 8. kolovoza 1914. kre\u0107u prvi posebni vlakovi s onima koji su dragovoljno napustili svoje domove. Autor isti\u010de kako se u prvom valu uglavnom radilo o imu\u0107nijim gra\u0111anima. Njihov se odlazak ubrzo odrazio na pad potro\u0161nje, poglavito u specijaliziranim trgovinama, ali i na zatvaranje banaka \u0161to je potra\u017enju za dobrima u uvjetima slobodnog tr\u017ei\u0161ta svelo na minimum. Tijekom kolovoza 1914. vlakovima je evakuiran velik dio civilnog stanovni\u0161tva. Dio preostalog civilnog stanovni\u0161tva progla\u0161en je zaposlenicima za op\u0107e dobro<\/i>. U tu skupinu ubrajali su se lije\u010dnici, ljekarnici, vatrogasci, pogrebnici, sve\u0107enici, babice, mlinari, postolari, brija\u010di i drugi, dakle svi oni koji su na razli\u010dite na\u010dine servisirali gra\u0111ane. U Puli ostaje i onaj dio stanovni\u0161tva koji ima zaliha namirnica i ogrijeva za tri mjeseca, uz uvjet da ih mo\u017ee obnoviti. U historiografiji dobro opisan kontekst ulaska Italije u rat na strani Antante 1915. autor je dodatno o\u017eivio na primjeru pulske svakodnevnice. Mnogobrojnim nepoznatim detaljima opisao je dinamiku pogor\u0161anja \u017eivotnih prilika, konkretno ocrtanim prikazom oskudice i daljnjim restrikcijama \u017eive\u017enim namirnicama za preostalo stanovni\u0161tvo grada Pule. Tom opisu slu\u017ee i op\u0161irne bilje\u0161ke iz onodobnog tiska. Iz njih se i\u0161\u010ditavaju mnogobrojni, pa i bizarni detalji iz svakodnevnice iz koje izranjaju ljudi sa svojim tjeskobama. U uvjetima kad Pula postaje zatvoreni grad u koji se ne mo\u017ee ni u\u0107i niti iza\u0107i bez propusnice, \u017eivot pojedinca srozan je na golu borbu za pre\u017eivljavanje s nimalo izvjesnom budu\u0107no\u0161\u0107u. U sklopu navedenog poglavlja autor detaljno opisuje nastojanje austro-ugarskih vlasti da Pulu u\u010dine polivalentnim ratnim sredi\u0161tem. Osim \u0161to postaje sredi\u0161tem za voja\u010denje novaka, Pula dobiva klju\u010dno mjesto i ulogu u ratnim planovima Monarhije. U pulski arsenal uskoro \u017eeljeznicom sti\u017eu njema\u010dke podmornice iz Kiela i Bremena. Cilj te akcije, isti\u010de Davor Mandi\u0107 , bio je oja\u010dati njema\u010dku pomorsku prevlast u Sredozemlju te istodobno pomo\u0107i saveznici Turskoj. S podmornicama koje su se u Puli sklapale stizali su i njema\u010dki specijalizirani radnici koje se smjestilo u posebno izgra\u0111ene barake. \u010cetiri velike njema\u010dke podmornice, upu\u0107ene u Sredozemlje imale su logistiku Ratne mornarice Monarhije pa je od lipnja 1915. njema\u010dko zapovjedni\u0161tvo u Puli bilo ustrojeno kao zapovjedni\u0161tvo Podmorni\u010dke flotile Pula<\/i>. Autor navodi podatke o broju pulskog vojnog kontingenta. On je 1915. brojao vi\u0161e od 70.000 ljudi, s tendencijom stalnog porasta.<\/span><\/p>\n U tre\u0107em poglavlju Evakuacija pu\u010danstva s ratne zone i \u017eivot na novim odredi\u0161tima <\/i>govori se o tijeku provedbe evakuacije planiranog broja stanovnika s ratnog u razli\u010dita sjeverna podru\u010dje Monarhije koja ratnim zbivanjima nisu bila zahva\u0107ena. Na ukupan broj od 61 i pol tisu\u0107u bjegunaca, 26 i pol tisu\u0107a otpadalo je na preostale stanovnike Pule a 41 tisu\u0107a s prostora ju\u017eno i sjeverno od crte Barbariga, Vodnjan, Valtura. Ta opse\u017ena akcija evakuacije zapo\u010dinje u trenutku kad Italija poduzima posljednje diplomatske korake za ulazak u rat na strani Antante. U svega pet dana \u017eeljezni\u010dkim je transportima odlazilo osam tisu\u0107a osoba dnevno.Teretnim vagonima istarski su bjegunci krenuli preko Diva\u010de, Ljubljane, Ptuja, Maribora prema izbjegli\u010dkom logoru Wagna blizu Leibnitza odakle su razvrstavani prema nacionalnoj pripadnosti: Talijani i politi\u010dki sumnjivci na jednu, a Hrvati i Slovenci na drugu stranu. Zatim se bjegunce dijelilo prema narodnosti, vjeroispovijesti, obiteljskom statusu i zavi\u010dajnosti da bi ih se uputilo na daljnja odredi\u0161ta, u posebno izgra\u0111ene logore blizu Leibnitza, Be\u010dkog Novog Mjesta, Graza i drugih mjesta u Austriji, u razne logore u \u010ce\u0161koj, Ugarskoj i Moravskoj. U Puli, iz koje je oti\u0161lo 26 i pol tisu\u0107a stanovnika, a ostalo 7 tisu\u0107a radno sposobnih osoba, ratne su prilike postajale sve te\u017ee. O njima autor iznosi niz neumoljivih, hladnih i surovih \u010dinjenica, sastavljenih u ratnim kabinetima, oblikovanih u formi naredbi i proglasa. poput, primjerice onog o prijekom sudu. <\/span><\/p>\n Dr. Davor Mandi\u0107 zatim iznosi podatke o istarskim bjeguncima u pojedinim zemljama, odnosno odredi\u0161tima gdje su bili smje\u0161teni. Koriste\u0107i raspolo\u017eive izvore te obavijesti iz onodobnog tiska, poimeni\u010dno je rekonstruirao ve\u0107inu obitelji i pojedinaca koji su do\u0161li u logore u Ugarskoj, Austriji, Moravskoj i \u010ce\u0161koj. Opis prilika u kojima su se bjegunci na\u0161li autor je osna\u017eio mnogobrojnim dokumentima i pismima pojedinaca koja predstavljaju prvorazredna svjedo\u010danstva njihove potresne stvarnosti. U pismima se, primjerice, navodi kako domicilno stanovni\u0161tvo nema previ\u0161e sluha za njihove patnje, kako im materijalna pomo\u0107 neredovito pristi\u017ee, kako su majke \u010desto bile prisiljene prosja\u010diti od vrata do vrata kako bi prehranile svoju djecu i tome sli\u010dno. Sve te \u017eivotne pri\u010de govore o velikim patnjama, o napetostima izme\u0111u domicilnog i prido\u0161log stanovni\u0161tva, o \u010de\u017enji za zavi\u010dajem. Iz podataka koje autor navodi, \u010dini se da je \u017eivot evakuiraca u logorima u Ugarskoj bio lo\u0161iji od \u017eivota u logorima na podru\u010dju Austrije, \u010ce\u0161ke i Moravske. U Austriji je bio bolje organiziran, a samim tim i podno\u0161ljiviji dok je u \u010ce\u0161koj i Moravskoj domicilno stanovni\u0161tvo prema evakuircima bilo susretljivije. Ipak, ukupno gledaju\u0107i, \u017eivot istarskih evakuiraca bio je daleko od normalnog, o \u010demu dokumentirano pi\u0161e autor. Osobito se to odnosilo na logore s talijanskim bjeguncima. Iskaze nezadovoljstva i buntovni\u0161tvo \u2013 isti\u010de autor \u2013 neke uprave logora gu\u0161ile su silom, a red i mir odr\u017eavale represijom. Usprkos cenzuri, neki listovi ipak objavljuju \u010dlanke o prilikama u logorima u kojima se upozorava na zakidanja u prehrani, veliku smrtnost, posebice djece, neishranjenost, bolesti i potkupljivost uprava logora. Autor navodi, dodu\u0161e rijetke, ali i pozitivne primjere gdje je domicilno stanovni\u0161tvo po\u0161tovalo istarske bjegunce zbog njihova primjerena vladanja, gdje su doma\u0107i pojedinci istarskim bjeguncima nosili darove. Zanimljiva je i pri\u010da o bjeguncu knji\u017eevniku Miji Mirkovi\u0107u \u2013 Mati Baloti koji se s ostalim Rakljancima na\u0161ao u ju\u017enoj Moravskoj. Pi\u0161u\u0107i priloge za Hrvatski list<\/i>, Mirkovi\u0107 u jednom tekstu spominje da je u selu nastanjenom njema\u010dkim \u017eivljem saznao da se u blizini nalazi selo nastanjeno Hrvatima, bjeguncima pred Osmanlijama iz 17. stolje\u0107a. Balota je naravno ushi\u0107en tim otkri\u0107em pa ka\u017ee \u201ekako je namjeriti se u tu\u0111ini na ljude svoga jezika zna\u010di biti prenesen iz pakla u nebo.\u201d Balota je obi\u0161ao hrvatska sela, izme\u0111u ostalih i jedno od najve\u0107ih, Novu Prerovu. Ipak, na kraju, bio je razo\u010daran \u0161to je doma\u0107i hrvatski govor \u201esamo bijedna pepeljuga odredjena samo za obiteljsko ognji\u0161te.\u201d<\/span><\/p>\n Kao i svugdje drugdje, tako su i logori bilje\u017eili demografske mijene \u2013 vjen\u010danja, ro\u0111enja i smrti. Autor je koristio pulske mati\u010dne knjige ro\u0111enih i kr\u0161tenih iz kojih se vide podaci o mjestu ro\u0111enja, a iz mati\u010dnih knjiga umrlih saznajemo naj\u010de\u0161\u0107e uzroke smrti: upala plu\u0107a, tuberkuloza, bronhitis, upala slijepog crijeva, meningitis, ospice i drugo. <\/span><\/p>\n U poglavlju Skrb za ratne bjegunce <\/i>autor <\/i>tuma\u010di \u0161to je na zakonodavnom planu poduzimao Austrijski parlament kako bi se za\u0161titili ratni bjegunci, posebno u domeni prava bjegunaca na naknade i potpore. Vidljivo je da su te odredbe bile razra\u0111ene do u najsitnije detalje i da su bile primjenjive za svaku mogu\u0107u \u017eivotnu situaciju, \u0161to potvr\u0111uje ve\u0107 poznati stav o Monarhiji kao dr\u017eavi s ure\u0111enim zakonima.<\/span><\/p>\n Bjeguncima su pomagale vojne i civilne vlasti a jednako tako anga\u017eirali su se i istaknuti politi\u010dki prvaci te mnogobrojni sve\u0107enici. U pomo\u0107 se priklju\u010dio i Zagreb gdje je 1915. u HNK-u prikazana predstava Zimsko sunce<\/i> Viktora Cara Emina. Sav prihod od ulaznica bio je namijenjen kao pomo\u0107 istarskim bjeguncima. Autor navodi kako je svoj prilog za istarske bjegunce u Moravskoj dao i zagreba\u010dki nadbiskup Bauer, sli\u010dnu skrb pokazao je i pore\u010dki biskup Pederzolli.<\/span><\/p>\n U petom poglavlju knjige <\/i>autor se vra\u0107a analizi \u017eivota u ratnoj zoni od 1914. do 1918. Istra\u017euju\u0107i gospodarsku situaciju, prikazao je kako se u novom povijesnom realitetu vojne i civilne vlasti odnose prema klju\u010dnim gospodarskim granama, napose poljoprivrednoj proizvodnji koja je zbog uvoja\u010denog stanovni\u0161tva najvi\u0161e trpjela. Posebno ustrojena Poljoprivredna povjerenstva imala su zadatak prikupiti podatke o ljetini te utvrditi odnos izme\u0111u proizvodnje i potreba. Nastojalo se da podru\u010dje ratne zone bude \u0161to manje ovisno o uvozu proizvoda nu\u017enih za prehranu stanovni\u0161tva. Unato\u010d ulo\u017eenim naporima civilnih i vojnih vlasti, \u017eivot u ratnoj zoni iz godine u godinu bivao je sve te\u017ei, opskrba neredovita, nadnice niske, cijene u porastu. Autor isti\u010de kako je u takvim uvjetima vlast bila prisiljena uvoditi opskrbne iskaznice za vojsku i civile koje su se od po\u010detka do kraja rata mijenjale u tri navrata. Prve, zelene iskaznice postaju obavezne od svibnja 1915., a dobili su ih svi oni koji su ostali na prostoru ratne zone, s tim da su civili morali nositi bijelu, a crno \u017eutu traku iznad rukava oni koji su imali radnu obavezu.Od 1. lipnja 1916. iskaznice se mijenjaju \u2013 civili imaju bijele, a vojne osobe i civili u vojnoj slu\u017ebi te osobe koje imaju radnu obavezu \u2013 crvene. Napokon, od 1. svibnja 1918. tre\u0107i put se mijenjaju iskaznice: bijele s crvenom crtom za civile, bijele sa slovom B za one koje rade te\u0161ke poslove i zelene za seosko stanovni\u0161tvo. Vlast se odlu\u010dila na taj korak jer je na taj na\u010din u\u010dinkovito mogla vr\u0161iti kontrolu i suzbijati korupciju. Drasti\u010dan pad ponude \u017eive\u017enih namirnica uvjetovao je skok njihovih cijena. Osobito su rasle cijene masti i maslinova ulja pa su vlasti, kako isti\u010de autor, morale pribje\u0107i kontroliranom branju i preradi maslina. Osje\u0107ala se nesta\u0161ica i drugih namirnica, poput \u0161e\u0107era i mlijeka, zatim i petroleja. Kako bi stanovnicima ratne zone osigurali barem jedan obrok dnevno, vlasti su 1916. u Puli otvorile tri pu\u010dke kuhinje ukupnog kapaciteta 4 tisu\u0107e obroka dnevno. Nastavak rata donijet \u0107e stanovni\u0161tvu ratne zone i druge vrste oskudica \u2013 odje\u0107e i obu\u0107e. Rabljena odje\u0107a i obu\u0107a siroma\u0161nim gra\u0111anima nudit \u0107e se ili prodavati po povla\u0161tenim cijenama. U ovom poglavlju autor tako\u0111er markira fenomen socijalne nejednakosti te prikazuje sloj imu\u0107nih gra\u0111ana \u2013 \u010dinovnike dr\u017eavne uprave, vojne slu\u017ebenike, mornari\u010dke \u010dasnike, poduzetnike i trgovce, vlasnike restorana i hotela i obrtni\u010dkih radionica \u010dija je dobit i desetorostruko prema\u0161ivala prihode radnika, nadni\u010dara ali i stru\u010dnih djelatnika. To dokazuje da ratne prilike do kraja prve polovine 1917. nisu imale jednak odraz na sve stanovnike u ratnoj zoni.<\/span><\/p>\n Iako je Lu\u010dko zapovjedni\u0161tvo po\u010detkom 1916. procijenilo kako postoje uvjeti za povratak dijela bjegunaca iz grani\u010dnih predjela ratne zone Pula, onih s podru\u010dja Kanfanara, Svetvin\u010denta, Barbana, Krmeda, Krnice, Bala, Rovinjskog Sela i Gola\u0161a. Ukupno se vra\u0107a 6.731 bjegunac, no ofenziva na So\u010di zaustavlja daljnji povratak. Evakuircima se odmah nudi i povratak u sjeverne dijelove Istre u kotare Buzet, Motvun i Buje, me\u0111utim njihov pristanak zna\u010dio bi i gubljenje ratne potpore od 1,15 kruna dnevno po osobi pa na to ne pristaju. I narodni zastupnici, Laginja i Spin\u010di\u0107, svojim su intervencijama nastojali potaknuti povratak izbjeglica u Istru. No prema autoru, povratak iz vi\u0161e razloga nije i\u0161ao glatko. U drugoj polovini 1917. proces povratka se nastavlja. Bjegunci se vra\u0107aju na rubna podru\u010dja op\u0107ine Pula, ali ne i u sam grad. Povratnici se vra\u0107aju neishranjeni, bez sredstava za \u017eivot, suo\u010deni sa sporo\u0161\u0107u administracije koja im je trebala pomo\u0107i. Ipak, u velja\u010di 1918. vojno zapovjedni\u0161tvo dopu\u0161ta povratak ratnih bjegunaca u podru\u010dje ratne zone Pula te slijedi njihov postupan povratak i u sam grad Pulu.<\/span><\/p>\n <\/span>Posljednje, \u0161esto poglavlje Godina 1918.- posljednja ratna godina<\/i> ujedno je najop\u0161irnije u ovoj knjizi \u0161to je logi\u010dno budu\u0107i da se upravo svr\u0161etkom Prvog svjetskog rata ne samo u zoni ratne utvrde Pula, nego i na prostoru \u010ditave Istre promijenila politi\u010dka, upravna i teritorijalna konstelacija u koju su bili uvu\u010deni i istarski evakuirci. Nastalu atmosferu u Puli u posljednjoj godini rata autor je opisao kao iznimno te\u0161ku i optere\u0107enu \u0161trajkom nezadovoljnih radnika koji izra\u017eavaju bunt protiv rata i niskih nadnica dok s druge strane vojne vlasti jo\u0161 uvijek ne dopu\u0161taju evakuircima povratak u Pulu budu\u0107i da \u201e\u017eivotni uvjeti nisu nimalo ugodni te da im vlasti ne jam\u010de sigurnost, osobito od neprijateljskih zrakoplova.\u201d Zaista, Pula je tijekom Prvog svjetskog rata do\u017eivjela 41 zra\u010dni napad u kojemu je sudjelovalo gotovo 400 talijanskih zrakoplova. Proces masovnijeg povratka izbjeglica s jedne strane je ovisio o op\u0107im vojnim prilikama, a s druge o mogu\u0107nostima civilnih i vojnih vlasti da ratnim bjeguncima osiguraju najnu\u017enije koli\u010dine racioniranih namirnica. Uslijed pote\u0161ko\u0107a, ponajprije izazvanih ratnim zbivanjima, najkasnije \u0107e se vratiti evakuirci koji su prije odlaska obitavali u u\u017eem podru\u010dju grada Pule. Autor navodi da se potkraj rujna 1918. jo\u0161 uvijek 10 tisu\u0107a ljudi nalazilo u izbjegli\u0161tvu. Njihov kona\u010dan povratak u ratnu zonu Pula odobrit \u0107e Ministarstvo unutra\u0161njih poslova posebnom uredbom u listopadu 1918. Svakodnevni \u017eivot pulskih stanovnika u posljednjoj godini rata bio je iznimno te\u017eak. Gradom je zapovijedao Utvrdni povjerenik, vojna osoba na koju je bila prenesena sva vlast. Kao izvr\u0161ni predstavnik civilnih vlasti, grada i op\u0107ine, njegova se nadle\u017enost protezala i na cijeli politi\u010dki kotar Pulu. Brojnim uredbama ure\u0111ivala su se prava i obaveze stanovni\u0161tva. Opskrba stanovni\u0161tva namirnicama, uslijed vi\u0161ekratno ponavljane redukcije potro\u0161nje po stanovniku me\u0111u civilima 1918. dosegla je to\u010dku razumnog ograni\u010denja. Autor dokazuje da je kriza opskrbe hranom bila vi\u0161e nego jasan signal predstoje\u0107eg sloma. Neuspjeh austrougarske ofenzive na rijeci Piavi i njema\u010dke ofenzive na zapadnom boji\u0161tu uzdrmali su temelje Monarhije. Autor detaljno prikazuje prevratni\u010dku atmosferu u pulskoj mornarici, pobunu mornara i vojnika te njihov zahtjev da se okon\u010da ratno stanje, a da zajednica koja ga utjelovljuje, zauvijek nestane. Politi\u010dke doga\u0111aje koji su potom uslijedili autor je vje\u0161to ugradio u historijski kontekst kako bi na mikrorazini prikazao njihove stvarne posljedice. U tim trenucima u Puli, obja\u0161njava autor, Mjesni \u0107e odbor Narodnog vije\u0107a SHS-a u ime Sredi\u0161njeg odbora Narodnog vije\u0107a SHS-a 31. listopada 1918. preuzeti ratnu flotu Austro-Ugarske Monarhije. Samo tjedan dana nakon toga, 7. studenog 1918. talijanska mornarica i vojska na temelju primirja i u ime saveznika i SAD okupiraju Pomorsku utvrdu Pula. Ratni bjegunci s teritorija ratne zone Pomorske utvrde Pula, nakon nezamislivih prepreka, u grad se kona\u010dno vra\u0107aju 5. velja\u010de 1919. godine. Njihovu sudbinu autor s pravom naziva za\u010detnim primjerom prisilnih migracija koje \u0107e se ponekad uvjetovane sli\u010dnim, a ponekad posve druk\u010dijim poticajima, doga\u0111ati i u narednim desetlje\u0107ima 20. stolje\u0107a.<\/span><\/p>\n <\/span>Istra u vihoru Velikog rata \u2013 sudbina evakuiraca 1914.-1918.<\/i> dr. Davora Mandi\u0107a knjiga je kojom je autor pokazao mjeru svoje predanosti jednoj va\u017enoj, ali nedovoljno istra\u017eenoj temi istarske povijesti. Izo\u0161trenim osje\u0107ajem za snala\u017eenje u zgusnutom spletu politi\u010dkih doga\u0111aja, slijede\u0107i brojna povijesna vrela, autor je mirno i objektivno zaokru\u017eio jedan dramati\u010dan isje\u010dak istarske i hrvatske povijesti, nastao iz potrebe da kao povjesni\u010dar s posve istan\u010danim afinitetom poka\u017ee koliko zapravo razumije ljude i ljudske situacije. Ovu knjigu treba, izme\u0111u ostalog, pro\u010ditati i zato da bismo se prisjetili stradanja i patnji pojedinaca koji su protivno svojoj volji tijekom rata morali napustiti svoje domove i postati bjegunci, ali i onih koji su pro\u017eivjeli Prvi svjetski rat na tim podru\u010djima. Me\u0111u njima sigurno su i brojni na\u0161i preci.<\/span><\/p>\n Bo\u017eena Vranje\u0161-\u0160oljan<\/span><\/b><\/p>\n (Napomena: Tekst je autorica napisala za \u010dasopis \u201eRijeka\u201d. Ovdje ga objavljujemo uz dopu\u0161tenje uredni\u0161tva tog \u010dasopisa, na \u010demu zahvaljujemo.)<\/span><\/b><\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2043","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":2043,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52657,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52657","url_meta":{"origin":2043,"position":1},"title":"[Predavanje] Jezik i drugost u (post)socijalisti\u010dkoj Srbiji: diskurzivne politike identiteta (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta Prizma \/ IMAGINATION (\u201eZami\u0161ljanje nacije: srpski nacionalni narativi u sporu (XX\u2013XXI vek)\u201c), koji se realizuje na Institutu za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju Univerziteta u Beogradu (2024\u20132027) uz finansijsku podr\u0161ku Fonda za nauku Republike Srbije, organizuje se serija predavanja na kojoj istra\u017eiva\u010di i istra\u017eiva\u010dice projekta predstavljaju rezultate svojih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52439,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52439","url_meta":{"origin":2043,"position":2},"title":"Tribina “Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U \u010detvrtak, 16. travnja 2026. u 17 sati u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu odr\u017eat \u0107e se tribina pod nazivom Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime. Na tribini \u0107e govoriti Ivica \u0110iki\u0107, novinar, Mubera Masli\u0107 \u2013 \u017ddralovi\u0107, aktivistikinja, prevoditeljica za arapski, Domagoj Fuk, student politologije, \u010dlan\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52589,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52589","url_meta":{"origin":2043,"position":3},"title":"Predstavljena knjiga Miomira \u017du\u017eula “Dayton: Diplomacija – druga strana rata”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knjiga Miomira \u017du\u017eula \u201eDayton: Diplomacija \u2013 druga strana rata\u201d predstavljena je u srijedu, 22. travnja 2026. godine u foajeu Hrvatskoga narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu. Op\u0161irnije: https:\/\/vijesti.hrt.hr\/hrvatska\/predstavljena-knjiga-miomira-zuzula-dayton-diplomacija-druga-strana-rata-12683259 https:\/\/www.vecernji.ba\/amp\/vijesti\/zuzulova-knjiga-o-daytonu-predstavljena-u-zagrebu-diplomacija-kao-druga-strana-rata-1953700 https:\/\/www.tportal.hr\/vijesti\/clanak\/bivsi-sanaderov-ministar-odrzao-promociju-evo-tko-je-sve-dosao-na-predstavljanje-knjige-miomira-zuzula-foto-20260422 https:\/\/direktno.hr\/zivot\/kultura\/zuzul-otkrio-sve-o-drugoj-strani-rata-za-hrvatsku-se-nije-libio-povuci-nekoga-i-za-kosu-395042 https:\/\/www.24sata.hr\/news\/miomir-zuzul-predstavio-je-knjigu-o-daytonu-diplomacija-je-bila-druga-strana-rata-1123152 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/kolinda-grabar-kitarovic-otvoreno-miomir-zuzul-nije-vukao-samo-za-rukav-nego-i-za-kosu-1953722 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/i-papa-lav-xiv-eksplicitno-je-daytonski-sporazum-istaknuo-kao-primjer-uspjesna-rjesavanja-sukoba-1952215","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52752,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52752","url_meta":{"origin":2043,"position":4},"title":"Otvaranje izlo\u017ebe “Hrvati na So\u010danskom frontu” i predavanje “So\u010danska fronta u Prvome svjetskom ratu”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Otvaranje izlo\u017ebe \u201eHrvati na So\u010danskom frontu\u201c, Kobari\u0161ki muzej Prvog svjetskog rata, Kobarid, odr\u017eat \u0107e se u sklopu ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, u utorak 5. svibnja, s po\u010detkom u 10 sati, uz sudjelovanje: Ga\u0161pera Dov\u017eana, veleposlanika Republike Slovenije u RH, te Martina \u0160olara, direktora\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":2043,"position":5},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2043","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2043"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2043\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2043"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2043"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2043"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}