{"id":20400,"date":"2020-04-20T10:30:03","date_gmt":"2020-04-20T10:30:03","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=20400"},"modified":"2020-04-20T10:31:01","modified_gmt":"2020-04-20T10:31:01","slug":"andrej-rodinis-veoma-ponosni-emeritus-prof-ddr-azem-kozar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=20400","title":{"rendered":"Andrej Rodinis – Veoma ponosni emeritus prof. ddr. Azem Ko\u017ear"},"content":{"rendered":"

 <\/p>\n

VEOMA PONOSNI EMERITUS PROF. DDR. AZEM KO\u017dAR<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Pod istim naslovom kao i prof. dr. Izet \u0160aboti\u0107, “Odgovor na tekst Andreja Rodinisa”, javio se i prof. ddr. Azem Ko\u017ear, emeritus.[1]<\/a> Agresivniji u primjeni taktike skretanja pozornosti s problema rasprave, osuo je nesnosniju dreku i histeriju, ali i neo\u010dekivano vrije\u0111anje. Uznemireni emeritus ruga se mom fizi\u010dkom izgledu (“bledunjavi lik neutralnog pogleda”); moje dru\u0161tvo naziva “alkoholiziranim grupicama”; ga\u0111a se dijagnozama i normalno\u0161\u0107u; \u017eivoga me tjera u pakao\/d\u017eehenem itsl., a dok povremeno nastupa i u prvom licu mno\u017eine, meni se obra\u0107a u drugom licu jednine (na “ti”).<\/p>\n

Emeritus Ko\u017ear reagira na “ni\u010dim izazvane, bez bilo kakvog povoda, pisanije Andreja Rodinisa u pomenutom tekstu”, iako je iz samoga naslova pomenutog teksta povod jasan (Tekst Nedima Zahirovi\u0107a o lopovluku Ko\u017earova farizeja Senaida Had\u017ei\u0107a). Ako se nekako i mo\u017ee prihvatiti da je moj tekst brutalan i ciljan “napad”, svakako je bez osnove emeritusovo cmizdranje da je to “poku\u0161aj diskreditacije” cjelokupnoga njegova rada i doprinosa. On je diskreditirao sam sebe, upravo time \u0161to se upustio u plagiranje, i nema tih poznatih i priznatih histori\u010dara i arhivista, na ne znam kakvim “nau\u010dnim” skupovima, koji mogu dokazati suprotno, samo ako po\u0161teno uporede njegove s ud\u017ebenicima opelje\u0161enih autora. I zato je ba\u0161 zanimljivo da se emeritus Ko\u017ear odlu\u010dio zakloniti za debeli zbornik radova s “nau\u010dnog” skupa o njemu, iz davne 2011. godine, kao kona\u010dni<\/em> sud o tomu tko je i \u0161to je on, a “iz kojeg gosp. Rodinis problematizira neke tekstove” – Ja nisam problematizirao neke, ve\u0107 samo jedan, Had\u017ei\u0107ev tekst o ud\u017ebenicima, pa se \u010dini da emeritus sam provocira da se problematiziraju i neki drugi tekstovi, recimo kroz pitanje kompetencija<\/em>, kojima se ovi profesori dr. \u0160aboti\u0107 i ddr. Ko\u017ear razbacuju kao nezara\u0111enim parama.<\/p>\n

Kao i prof. dr. Izet \u0160aboti\u0107, sad gnjavatorski i teatralno, sad egzaltirano i histeri\u010dno, i emeritus Ko\u017ear mi osporava kompetencije kada upozoravam da je plagirao: “Ako se zna da gospodin Rodinis nema nikakve kompetencije za sadr\u017eaje iz historije, didaktike i metodike nastave, dakle nastupa krajnje amaterski i diletantski, a uz to i veoma drsko, onda i nema potrebe ni smisla osvrtati se na njegova stajali\u0161ta o ud\u017ebenicima iz historije”.<\/p>\n

A ipak, kao \u0161to je i prof. dr. Izet \u0160aboti\u0107 napisao “Odgovor na tekst Andreja Rodinisa” radi stvari koje smatra nepotrebnim i beskorisnim, Azem Ko\u017ear napisao je “Odgovor na tekst Andreja Rodinisa” bez potrebe i smisla (naro\u010dito bez smisla!). I to, kako se prenema\u017ee, “\u010ditateljstva radi”. E, pa \u010ditateljstvo, pripremi se!<\/p>\n

Emeritus Azem Ko\u017ear \u010ditateljstvu jasno ka\u017ee: “navodim da sam veoma ponosan<\/strong> na te ud\u017ebenike, na funkciju koju su imali, jer u njima nema ni\u0161ta nenau\u010dno, neprimjereno, nekorektno prema autorima kori\u0161tene litrature<\/strong> i sl.” (istaknuo A. R.). A meni je itekako neznanstveno, neprimjereno i nekorektno sa\u017eeti knjigu Mirjane Gross iz 1976. i prepisati cijelu skriptu po predavanjima Sime \u0106irkovi\u0107a iz 1975. godine, krijum\u010darski prilago\u0111avaju\u0107i istu bosanskom hajvanu, pardon insanu, \u0161to \u0107u ilustrirati izborom najurnebesnijih primjera:<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n
\u0106irkovi\u0107, str. 30-31<\/td>\nKo\u017ear, str. 64<\/td>\n<\/tr>\n
Natpis na nekom egipatskom hramu u kome se proslavlja vladalac koji ga je podigao ra\u010duna se u tradiciju, sam hram je ostatak… Jedan isti izvor mo\u017ee, i to je dosta \u010dest slu\u010daj, spadati i u ostatke i u tradiciju, zavisno od ta\u010dke gledi\u0161ta. Jedna narodna pesma iz usko\u010dkog ciklusa<\/strong> na primer, spada u tradiciju ukoliko \u0161to svesno te\u017ei da proslavi uskoke i opeva njihove borbe, ista ta pesma, me\u0111utim, kao rezultat kulturnog stanja svoga vremena, kao svedo\u010danstvo o jednom ukusu, kao ogledalo u kome se odslikavaju ideali jedne sredine, spada u ostatke.<\/td>\nNatpis na nekom egipatskom hramu u kome se proslavlja vladalac koji ga je podigao \u015fvrstava se u tradiciju, a sam hram je ostatak. Jedan isti izvor mo\u017ee, i to je dosta \u010dest slu\u010daj, spadati i u ostatke i u tradiciju, zavisno od ta\u010dke gledi\u0161ta. Jedna kraji\u0161ka muslimanska epska pjesma (npr. o Muji i Halilu)<\/strong> spada u tradiciju ukoliko \u0161to svjesno te\u017ei da proslavi te li\u010dnosti i opjeva njihove borbe. Ista ta pjesma, nastala kao rezultat kulturnog stanja svoga vremena, kao svjedo\u010danstvo o jednom ukusu, kao ogledalo u kome se odslikavaju ideali jedne sredine, spada u ostatke.<\/td>\n<\/tr>\n
\u0106irkovi\u0107, str. 32<\/td>\nKo\u017ear, str. 65<\/td>\n<\/tr>\n
Ili drugi primer. Du\u0161anov zakonik<\/strong> je izvor za \u010ditavu srpsku<\/strong> istoriju XIV veka i za istoriju prava, dru\u0161tva, ure\u0111enja, privrede itd.<\/td>\nIli drugi primjer. Povelja Kulina bana<\/strong> je izvor za \u010ditavu bosansku<\/strong> historiju 12. stolje\u0107a: za historiju prava, dru\u0161tvenog ure\u0111enja, privrede itd.<\/td>\n<\/tr>\n
\u0106irkovi\u0107, str. 52<\/td>\nKo\u017ear, str. 77<\/td>\n<\/tr>\n
Na primer, jedna istorija Srba<\/strong> ne mo\u017ee sadr\u017eati sve \u0161to je napisano o istoriji gradova.<\/td>\nNpr. jedna historija BiH<\/strong> ne mo\u017ee sadr\u017eati sve \u0161to je napisano o historiji pojedinih gradova.<\/td>\n<\/tr>\n
Iza \u010dlanka Beograd<\/strong>, na primer, nalazi se spisak glavnih dela o Beogradu<\/strong>.<\/td>\nNpr. iza \u010dlanka Sarajevo<\/strong> nalazi se pregled glavnih radova o Sarajevu<\/strong>.<\/td>\n<\/tr>\n
\u0106irkovi\u0107, str. 58<\/td>\nKo\u017ear, str. 79<\/td>\n<\/tr>\n
Zatim je popisan svaki sud posebno sa naslovom (imenom ustanove), grani\u010dnim godinama iz kojih ima gra\u0111u i, naj\u010de\u0161\u0107e, brojem jedinica. Na primer, Sreski sud u Kragujevcu<\/strong> 1880-1903 (350 fascikla)<\/strong><\/td>\nZatim je popisan svaki sud posebno sa punim nazivom, grani\u010dnim godinama iz kojih ima gra\u0111u i, naj\u010de\u0161\u0107e, brojem jedinice. Npr. Kotarski \u0161erijatski sud Tuzla<\/strong> 1899-1943 (kutija 18, knjiga 2)<\/strong><\/td>\n<\/tr>\n
\u0106irkovi\u0107, str. 126<\/td>\nKo\u017ear, str. 118<\/td>\n<\/tr>\n
Ima dalje obja\u0161njenja koja pojedina\u010dnu pojavu uklju\u010duju u jednu op\u0161tije poznatu istorijsku pojavu. “U Srbiji je posle Du\u0161anove<\/strong> smrti<\/strong> do\u0161lo do feudalne razdrobljenosti”…<\/td>\nIma, dalje, obja\u0161njenja koja pojedina\u010dnu pojavu uklju\u010duju u jednu op\u0161te poznatu historijsku pojavu. Npr. “U Bosni je poslije Tvrtkove smrti<\/strong> do\u0161lo do feudalne razdrobljenosti”…<\/td>\n<\/tr>\n
\u0106irkovi\u0107, 62<\/td>\nKo\u017ear, 81-82<\/td>\n<\/tr>\n
Svaku publikaciju takve biblioteke dobijaju na osnovu Zakona o obaveznom primerku. U Srbiji<\/strong> Narodna biblioteka dobija obavezni primerak te se u njoj mo\u017ee na\u0107i sve \u0161to je u na\u0161oj zemlji \u0161tampano posle rata.<\/td>\nSvaku publikaciju takve biblioteke dobijaju na osnovu zakona o obaveznom primjerku. U BiH<\/strong> je to Narodna i univerzitetska biblioteka BiH u kojoj se mo\u017ee na\u0107i sve \u0161to je u na\u0161oj zemlji \u0161tampano poslije drugog svjetskog rata.<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Ako uzmemo u obzir i ovu usporedbu:<\/p>\n\n\n\n\n
\u0106irkovi\u0107, str. 77<\/td>\nKo\u017ear, str. 90<\/td>\n<\/tr>\n
Kod nas<\/strong> se za sada izu\u010dava samo latinska paleografija.<\/td>\nU BiH <\/strong>se zasada izu\u010dava samo latinska paleografija.<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

\u010ditateljstvo bi se moglo \u0161okirati pitanjem \u0161to <\/em>su uop\u0107e studenti (na)u\u010dili od ovoga profesora?! Je li se ikada itko, nadasve kompetentan, u toj BiH zapitao: 1) gdje <\/em>se to u BiH izu\u010dava latinska paleografija; 2) je li istina da se u BiH izu\u010dava samo<\/em> latinska paleografija i iznad svega 3) izu\u010dava li se igdje<\/em> u BiH, da prosti\u0161, latinska paleografija?<\/p>\n

Pa ipak, kao meni najstra\u0161niju, s \u010ditateljstvom moram podijeliti ovu usporedbu:<\/p>\n\n\n\n\n
\u0106irkovi\u0107, str. 57<\/td>\nKo\u017ear, str. 78<\/td>\n<\/tr>\n
Skup svih spisa nastalih u toku rada jedne ustanove (u naj\u0161irem smislu re\u010di) ili u toku rada nekog odeljenja koje je imalo zasebnu registraturu, naziva se u arhivistici arhivski fond.<\/td>\nSkup svih spisa nastalih u toku rada jedne registrature \u010dini arhivski fond te registrature.<\/p>\n

 <\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

budu\u0107i da sam iz iste s tugom spoznao da je jedan povjesni\u010dar, koji se nije bavio arhivistikom, jo\u0161 sredinom sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a BOLJE<\/em> objasnio jedan osnovni arhivisti\u010dki termin, nego \u0161to \u0107e to cijelih dvadeset godina poslije uraditi dugogodi\u0161nji direktor tuzlanskog arhiva (sam navodi da je u struci od 1984.) i uskoro (1998.) doktor arhivistike.<\/p>\n

Emeritus Ko\u017ear je poveo \u010ditateljstvo u devedesete godine pro\u0161loga stolje\u0107a, u ekskurs o stasavanju Odsjeka za historiju Filozofskoga fakulteta u Tuzli: o opasnostima i isku\u0161enjima na tom putu; o nastavnim planovima i programima; o potrebama studenata; o borbi protiv deformacija razumom i znanjem, itd., itsl., da bi ba\u0161 u taj kontekst smjestio nastanak svojih ud\u017ebenika: “Historiografske literature, posebno ud\u017ebeni\u010dke, je ina\u010de nedostajalo u Bosni i Hercegovini, posebno za neke historijske periode. Postavilo se pitanje: kako zadr\u017eati zavidan kriterij znanja u nedostatku relevantne literature? U takvoj situaciji ve\u0107ina nastavnika (uglavnom gostuju\u0107ih) je nastojala da napi\u0161e (priredi) skriptu, ili da studentima u\u010dini dostupnim svoja predavanja od kojih mnoga nisu dobila formu odobrene literature… U takvom stanju potreba je nastala i moja skripta iz Uvoda u historiju 1994., koja je i verificirana, te kasnije (u koautorstvu) i ud\u017ebenici iz Pomo\u0107nih historijskih nauka, Arhivistike, Metodike nastave historije i Historije BiH”.<\/p>\n

Kako smo iz gornjih tablica mogli vidjeti, “zavidan kriterij znanja” se zadr\u017eava i tako \u0161to srpski Du\u0161an postane bosanski Kulin ili Tvrtko; Beograd postane Sarajevo, a Kragujevac postane Tuzla?! A ja sam se, kako ka\u017ee veoma ponosni emeritus, na takav ud\u017ebenik “obru\u0161io”! I ne samo na njegov ud\u017ebenik, nego maltene i na cijeli njegov fakultet, jer on ka\u017ee da je meni takvo<\/em>, “stanje reda i rada zasmetalo”! Sva\u0161ta.<\/p>\n

Kroz isti taj kontekst odr\u017eavanja “zavidnog kriterija znanja”, veoma ponosni emeritus govori i o svojoj “Historiji Bosne i Hercegovine”, koja se te\u0161ko \u010dita ve\u0107 zbog nevi\u0111enog broja pravopisnih (“historijografija”<\/strong>) i tiskarskih (“svojne monarhije”, “kokordata” i sl.) gre\u0161aka. To je, kako \u010ditateljstvu reklamira emeritus, ud\u017ebenik u kojemu “klju\u010dne historiografske ocjene \u010dine citati iz djela renomiranih histori\u010dara (njih dvadesetak)”, ali da je renomiranih i \u0161ezdesetak, to ostaje ud\u017ebenik u kojemu su franjevci gradili “manastire”, \u010dasne sestre milosrdnice postale “milostive sestre”, a Vrhbosanska nadbiskupija “mitropolija”; \u0161tovi\u0161e, jedna od “\u010detiri mitropolije Hrvata” (Aferim, emerituse!). Tako, na jednom “nau\u010dnom” skupu jedan (kompetentni) povjesni\u010dar Senaid Had\u017ei\u0107 mo\u017ee konstatirati da “kada pi\u0161e o Bosni i Hercegovini, prof. Ko\u017ear, ne zapostavlja ni jedan segment njene pro\u0161losti”,[2]<\/a> ali i boljim \u0161kolarcima ostat \u0107e jasno da prof. o nekim segmentima te pro\u0161losti jednostavno pojma nema.<\/p>\n

Njegove “Pomo\u0107ne historijske nauke” nigdje nisam nazvao “besmislenim”, kako mu se u\u010dinilo, ali doista je zastra\u0161uju\u0107e koliko je prostora Azem Ko\u017ear u odgovoru meni posvetio Salihu Jalimamu! Iako je s\u00e2m uputio \u010ditateljstvo na njihovu polemiku, on se prisje\u0107a davnog sukoba na katedri (“tko tebe kamenom, ti njega kruhom” izvr\u0107e u nekakvu “narodnu” – “koga ti hljebom on tebe kamenom”), iznosi mi\u0161ljenje o njegovu liku i djelu, da bi na kraju \u010dovjeka kojega sam samo citirao proglasio mojim uzorom i u\u010diteljem. Valjda da nas lak\u0161e, o jednom tro\u0161ku, otpremi u pakao: “Za mene ste obojica u carstvu vanzemaljskom – pokojnici, sami Bog zna u kojem krugu PAKLA\/D\u017dEHENEMA. Za zle du\u0161e zasigurno u RAJU\/D\u017dENNETU nema mjesta” (Ovaj ispad emeritusa Ko\u017eara mu\u010dniji je ako se zna da Jalimam jeste <\/em>pokojnik).<\/p>\n

Nigdje nisam rekao da su njegove “Pomo\u0107ne historijske nauke i arhivistika” skrpljene “kao posljedica” javnog raskrinkavanja plagiranja, niti da su nastale “iz inata”. A na moje opa\u017eanje da u toj knjizi arhivistika nije obra\u0111ena “prvi put” nakon Antoljakove knjige iz 1971. (logi\u010dno, jer je pabir\u010deno postoje\u0107e gradivo), emeritus mi u maniru \u010dar\u0161ijskog jalija\u0161a vi\u010de: “Navedi naslove, gosp. Rodinisu, tih arhivisti\u010dkih ud\u017ebenika i arhivisti\u010dkih studija koje su do tada u BiH, za potrebe studenata i druge potrebe, napisane? Istinita je, dakle, konstatacija da je ba\u0161 to ura\u0111eno prvi put”.<\/p>\n

Ovdje bih emeritusu Azemu Ko\u017earu mo\u017eda mogao navesti da je u Tuzli 1995. godine objavljena knjiga mr. Azema Ko\u017eara “Arhivistika u teoriji i praksi”, koja po dr. Azemu Ko\u017earu “predstavlja stru\u010dno-znanstvenu publikaciju, prvu ove vrste u BiH”,[3]<\/a> ali njegova je zapovijed vrlo problemati\u010dna s obzirom na knjigu koju je s\u00e2m u predgovoru svoga ud\u017ebenika spomenuo: Ako je u vidu imao literaturu “u BiH”, a po svemu sude\u0107i jeste, za\u0161to je uop\u0107e spominjao knjigu Stjepana Antoljaka, hrvatskoga povjesni\u010dara, objavljenu u Kraljevu? A ja sam samo upozorio da arhivistika nije obra\u0111ena “prvi put” iz prostoga razloga \u0161to je pabir\u010dena postoje\u0107a literatura, ponajvi\u0161e “Priru\u010dnik iz arhivistike” (Zagreb, 1977.).<\/p>\n

Taj “Priru\u010dnik iz arhivistike” u Ko\u017earovom odgovoru postaje neprocjenjivo va\u017ean kao poveznica izme\u0111u svih prostota kojima me zasuo i izvje\u0161ta\u010dene superiornosti s koje mi poku\u0161ava – a sve \u010ditateljstva radi – dijeliti lekcije. O mom upozorenju da taj popabir\u010deni priru\u010dnik nije naveo u popisu kori\u0161tene literature, on najprije ka\u017ee: “Ovo je polje teorije zavjera, opsjednutost predrasudama, mr\u017enja koja gosp. Rodinisa uvodi u svijet halucinacija”, da bi nekoliko redaka ni\u017ee kazao: “Jedino u \u010demu si u pravu je \u010dinjenica da je ‘Priru\u010dnik iz arhivistike’ kori\u0161ten, a da, na\u017ealost, nije naveden u popisu literature. Za tu primjedbu se zahvaljujem, a autorima i izdava\u010du se izvinjavam. Ali to zasigurno nije ura\u0111eno namjerno, ve\u0107 sasvim slu\u010dajno, previ\u0111eno je, a ama ba\u0161 nikako iz razloga koje navodi\u0161. Dakle, kako vidi\u0161, ja nisam uop\u0107e sujetan.”<\/p>\n

Emeritus je, dakle, bez imalo sujete, uspio u istoj stvari na mene ispljunuti i zavjere i predrasude i mr\u017enju i halucinacije, a zatim priznati da sam u pravu i \u010dak mi se zahvaliti! I jo\u0161 uputiti ispriku autorima (pokojnim arhivistima) i izdava\u010du (Savezu dru\u0161tava arhivskih radnika Jugoslavije!). Ali sveudilj izbje\u0107i problem da je pabir\u010dio iz priru\u010dnika iz 1977. kako bi u Bosni 2004. arhivistiku obradio “prvi put” nakon knjige hrvatskog povjesni\u010dara iz 1971.<\/p>\n

 <\/p>\n

***<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Va\u017eno je podsjetiti, odnosno podcrtati da sam se u pomenutom tekstu bavio samo Ko\u017earovim ud\u017ebenicima koji figuriraju kao historiografski, a za \u0161to mi odbija svaku kompetenciju. Me\u0111utim, on je u odgovoru boji\u0161te pro\u0161irio i na arhivistiku uop\u0107e, isti\u010du\u0107i da ga poku\u0161avam diskreditirati i na tom polju. Bez ikakve potrebe pi\u0161e da ja prema projektu “Arhivska praksa” (godi\u0161nje arhivisti\u010dko savjetovanje) pokazujem “netrpeljivost, zavist i ljubomoru”; navodi da je iz arhivistike napisao preko stotinu radova i vi\u0161e knjiga, dobio brojna priznanja i doprinio opstanku Arhiva Bosne i Hercegovine. Ne\u010dasno u vatru gura cijelu struku, galame\u0107i da sam “sa distance od preko dvije hiljade kilometara osuo paljbu na svoju struku i biv\u0161e kolege”. Kao da su on, Izet \u0160aboti\u0107 i Sejdalija Gu\u0161i\u0107 moja struka i struka uop\u0107e<\/em>!<\/p>\n

“Na kraju,” – ovdje je du\u017ei citat doista va\u017ean – “neshvatljivo je, gosp. Rodinisu, da u vremenu od oko trinaest tvojih godina rada u Arhivu BiH, u kojem sam bio aktivan sudionik zbivanja u bh arhivistici, na nekim skupovima smo se i sretali, nikada nisi bilo \u0161ta osporavao od mojih arhivisti\u010dkih stajali\u0161ta, a sada su ti se ‘otvorili horizonti’. Vjerujem da su ti moji ud\u017ebenici, i drugi radovi, bili poznati i ranije, pa nisi reagirao. Do mene su jedino dopirale vijesti o tvojoj osobnoj mr\u017enji prema meni, koju si ispoljavao u alkoholoziranim grupicama u vrijeme arhivisti\u010dkih skupova, a svojevrsnu odbojnost si pokazivao i u vrijeme na\u0161ih rijetkih sretanja u Arhivu BiH, pri kojima si saginjao glavu a tek na moj pozdrav nevoljno odgovarao lakonski. Ali se nisi odlu\u010divao na bilo kakav dijalog ili polemiku.”<\/p>\n

Ovdje gospodin Ko\u017ear, shvatljivo, ra\u010duna na kratko\u0107u i druge op\u0107e zna\u010dajke bosanske pameti, pa moram podsjetiti da sam davne 2010. itekako osporio neka njegova stajali\u0161ta,[4]<\/a> a on <\/em>nije reagirao. Tek dvije godine poslije, u polemici sa \u0160abanom Zahirovi\u0107em, kazat \u0107e kako mu “neki re\u017eimski arhivisti poturaju tezu o… osporavanju Arhiva i njegovog rada” i poru\u010diti da ga s tim Arhivom Bosne i Hercegovine “neke sitne du\u0161e… ne mogu zavaditi”.[5]<\/a> I kada se zna da do tog trenutka nije bilo nikakvih drugih osporavanja, \u0161to sam mogao zaklju\u010diti nego da je te rije\u010di uputio meni (koji pred njim, dakako, nikada nije saginjao <\/em>glavu!). Uostalom, u nekim njegovim kasnijim radovima ponovio je stajali\u0161ta koja sam osporavao. Ali, sve to nema nikakve veze s problemom iz teksta na koji odgovara.<\/p>\n

Zaklju\u010dno, treba primijetiti da i emeritus prof. ddr. Azem Ko\u017ear, kao i prof. dr. Izet \u0160aboti\u0107, spektakularne zgoditke zabija u vlastitu mre\u017eu. Ako mi za “sadr\u017eaje iz historije” kompetencije odri\u010de o\u010devidno prema kriteriju fakultetske diplome, \u0161to nam o smislenosti takvoga kriterija mogu re\u0107i neka mjesta iz zbornika radova “Pedago\u0161ki i nau\u010dni rad prof. dr. Azema Ko\u017eara” (2012.), zbornika koji je veoma ponosni emeritus na samom po\u010detku “Odgovora na tekst Andreja Rodinisa” postavio kao kona\u010dan i jedini relevantan sud o njegovu djelu? Kako, primjerice, bez obzira na kompetencije, za ozbiljno uzeti zbornik u kojemu pi\u0161e da je Azem Ko\u017ear “zaslu\u017ean \u0161to je arhivistika uzdignuta na stepen nauke”[6]<\/a> i da je Azem Ko\u017ear arhivistiku “sigurno uvrstio me\u0111u nau\u010dne discipline”?[7]<\/a> Samo, ni to nema veze s tekstom na koji odgovara.<\/p>\n

 <\/p>\n

Andrej Rodinis<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

[1]<\/a> https:\/\/historiografija.hr\/?p=20300<\/a><\/p>\n

[2]<\/a> Senaid Had\u017ei\u0107: “Ud\u017ebeni\u010dka historijska literatura prof. ddr. Azema Ko\u017eara”; u “Pedago\u0161ki i nau\u010dni rad prof. dr. Azema Ko\u017eara”, Zbornik radova, Tuzla 2012., 259.<\/p>\n

[3]<\/a> Usp. Azem Ko\u017ear: “Arhivistika u teoriji i praksi, knjiga druga”, Tuzla 2005., 118.<\/p>\n

[4]<\/a> “Za primjer svima – Analiza jedne tendenciozne ilustracije”; Gra\u0111a Arhiva Bosne i Hercegovine<\/em>, 2, Sarajevo 2010., 65-76.<\/p>\n

[5]<\/a> Azem Ko\u017ear: “Ponovo o Strategiji kulturne politike Bosne i Hercegovine”; Gra\u0111a Arhiva Bosne i Hercegovine<\/em>, 4, Sarajevo 2012., 58.<\/p>\n

[6]<\/a> “Pedago\u0161ki i nau\u010dni rad prof. dr. Azema Ko\u017eara”, Zbornik radova, Tuzla 2012., 23-24.<\/p>\n

[7]<\/a> Isto, 39.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n

 <\/p>\n

Uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izre\u010dene u raspravama, polemikama i drugim tekstovima. Reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@ffzg.hr<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-20400","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52563,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52563","url_meta":{"origin":20400,"position":0},"title":"Predavanje Nenada Fabijani\u0107a o stadionu Poljud u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstveno vije\u0107e za arhitekturu, urbanizam i ure\u0111enje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje \u201cPo Poljudu\u201d koje \u0107e u srijedu 22. travnja 2026. s po\u010detkom u 14 sati u Knji\u017enici HAZU, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, odr\u017eati\u00a0prof. emerit. dr. art. Nenad Fabijani\u0107,\u00a0\u010dlan suradnik HAZU. Predavanje \u201ePo Poljudu\u201c (Projekt obnove)\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52439,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52439","url_meta":{"origin":20400,"position":1},"title":"Tribina “Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U \u010detvrtak, 16. travnja 2026. u 17 sati u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu odr\u017eat \u0107e se tribina pod nazivom Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime. Na tribini \u0107e govoriti Ivica \u0110iki\u0107, novinar, Mubera Masli\u0107 \u2013 \u017ddralovi\u0107, aktivistikinja, prevoditeljica za arapski, Domagoj Fuk, student politologije, \u010dlan\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":20400,"position":2},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52763,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52763","url_meta":{"origin":20400,"position":3},"title":"Predavanje \u2013 Dalibor \u010cepulo “The Croatian-Hungarian Settlement of 1868: A Hybrid Framework and Modern Governance”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Public lecture held by Prof. Dr. Dalibor \u010cepulo (Professor Emeritus at the University of Zagreb) on the occasion of his inauguration as honorary professor of ELTE University.7 May 2026, 16.00, at ELTE Faculty of Law, Faculty Council Room (1053 Budapest, Egyetem t\u00e9r 1-3.) The Croatian\u2013Hungarian Settlement of 1868 established the\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Snimka-zaslona-2026-04-30-075533.png?fit=1200%2C530&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Snimka-zaslona-2026-04-30-075533.png?fit=1200%2C530&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Snimka-zaslona-2026-04-30-075533.png?fit=1200%2C530&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Snimka-zaslona-2026-04-30-075533.png?fit=1200%2C530&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Snimka-zaslona-2026-04-30-075533.png?fit=1200%2C530&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":20400,"position":4},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":20400,"position":5},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20400","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20400"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20400\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20402,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20400\/revisions\/20402"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20400"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20400"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20400"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}