<\/p>\n
<\/span><\/p>\n Ususret stogodi\u0161njici Prvoga svjetskoga rata \u2013 nezaobilazni katalog Hrvatskoga povijesnoga muzeja<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Tvrdnja kako objava mnogih djela neobi\u010dno va\u017enih za hrvatsku znanost i uop\u0107e kulturu posljednjih godina, pa i desetlje\u0107a, prolazi medijski nezapa\u017eeno gotovo da bi se mogla uzeti kao simptom \u0161irih, mo\u017eda i globalnih transformacijskih procesa. No, temeljni naum ovoga \u010dlanka nije zapo\u010deti jo\u0161 jednu svagda\u0161nju jadikovku, ve\u0107 upozoriti na razmjerno nedavnu pojavu punih 606 stranica djelomice dvojezi\u010dnoga kataloga Dadoh zlato za \u017eeljezo \u2013 Prvi svjetski rat u zbirkama Hrvatskog povijesnog muzeja\/The First World War in the Collections of the Croatian History Museum<\/i>, tiskanoga potkraj 2011. u Zagrebu, u nakladi istoimene ustanove i pod uredni\u010dkim vodstvom Jelene Boro\u0161ak Marijanovi\u0107.<\/span><\/p>\n Taj, 45. po redu katalog muzejskih zbirki Hrvatskoga povijesnoga muzeja, nadovezuje se, dodu\u0161e, na izlo\u017ebu Dadoh zlato za \u017eeljezo 1914\u20131918. \u2013 Hrvatska u Prvom svjetskom ratu<\/i>, postavljenu jo\u0161 2006\u20132008. u mati\u010dnoj gornjogradskoj ustanovi te 2008\u20132009. u osje\u010dkom Muzeju Slavonije i popra\u0107enu istoimenim manjim vodi\u010dem, no po svojoj je koncepciji a i uspjelom ostvaraju ne\u0161to mnogo vi\u0161e: promi\u0161ljena, vizualno rasko\u0161na prezentacija relevantnoga fundusa, vi\u0161estruko informativna sama po sebi, ali i kao putokaz za budu\u0107e istra\u017eiva\u010de.<\/span><\/p>\n Kao \u0161to je poznato, nakon 1918. \u2013 s iznimkom kratkotrajnoga razdoblja Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske (ali i tada do 1943. uvjetovano obzirima prema talijanskom savezniku) te manjih izbojaka za Banovine Hrvatske pa i Hrvatskoga prolje\u0107a \u2013 Prvi svjetski rat u hrvatskoj se historiografiji, odnosno povijesnoj publicistici, prete\u017eno obra\u0111ivao na politi\u010dkoj, dakako projugoslavenskoj, donekle i na socijalnoj, dakako bolj\u0161evi\u010dkoj ili anarho-socijalisti\u010dkoj razini. Iako je tematskim odabirom bila i vi\u0161e nego selektivna, doti\u010dnu produkciju nipo\u0161to ne \u017eelim obezvrijediti \u2013 uostalom, u pogledu jugoslavenstva federalisti\u010dke koncepcije istisnule su one unitaristi\u010dke, a i za \u201crevolucionarne odjeke Oktobra\u201d priznavalo se da su bili uvelike neorganizirani, plod individualnoga nezadovoljstva, pa i osvetni\u010dko-razbojni\u010dkih motiva. <\/span><\/p>\n Mimo toga, znatniju pozornost vojnoj sastavnici, posebice u onoj mjeri u kojoj se ona odnosila na djelatnost srpske i, donekle, crnogorske vojske, a dijelom i ratnih zarobljenika te dobrovoljaca pridavale su beogradske institucije, s kojima je sura\u0111ivao i odre\u0111eni broj danas mahom previ\u0111enih autora hrvatskoga podrijetla; osim niza monografija i \u010dlanaka, ta su nastojanja rezultirala i dvama izdanjima vrijedne Vojne enciklopedije. <\/i>Na podru\u010dju Slovenije interes za Prvi svjetski rat, barem \u0161to se ti\u010de talijanskoga ili jugozapadnoga boji\u0161ta, bio je prisutniji nego u Hrvatskoj, vjerojatno ve\u0107 i stoga \u0161to nije bilo mogu\u0107e ignorirati toliku koli\u010dinu materijalnih ostataka. No, i ondje su do samoga kraja 1980-ih prednja\u010dili neovisni publicisti.<\/span><\/p>\n Nakon 1990. u Hrvatskoj je oja\u010dao interes za prohabsbur\u0161ke odnosno protujugoslavenske perspektive 1914\u20131918., a u zadnjih petnaestak godina sve se vi\u0161e istra\u017euju i dobrim dijelom apoliti\u010dki \u017eivot u zale\u0111u, ratna svagda\u0161njica, zdravstvena i socijalna skrb i sl. Na u\u017ee shva\u0107enom podru\u010dju vojne povijesti i dalje prete\u017ee interes za \u201chardver\u201d, i to onaj koji je u tehni\u010dkom smislu najo\u010ditiji \u2013 brodovlje, oru\u017eje i opremu, rubno npr. za ratnu fotografiju i sl. S razlogom se radi i na rekonstrukciji borbenoga puta pojedinih hrvatskih pukovnija, ali po\u010desto tek s osloncem na \u201cslu\u017ebenu\u201d austro-ugarsku (zapravo austrijsku) historiografiju, iako su ve\u0107 i spomenuta srpska (ili srbijanska) vrela nekada potpunija, a svakako komplementarna. No, prema mojem iskustvu, tu uglavnom nije posrijedi na\u010delni zazor, ve\u0107 nedostatak bibliografskih informacija, povezan ne samo s raspadom Jugoslavije, nego i s me\u0111urepubli\u010dkim pa i vojno-civilnim odnosima tijekom njezina postojanja. Posebno pak nerije\u0161eno pitanje, koje se me\u0111utim ti\u010de biv\u0161e Monarhije, ono je ljudskih gubitaka, i prisutne tendencije da povjesni\u010dari mnogih krajeva pod negda\u0161njim habsbur\u0161kim vrhovni\u0161tvom upravo svoj narod \u2013 gledano prema udjelu \u2013 progla\u0161avaju najve\u0107im stradalnikom.<\/span><\/p>\n S obzirom na takve prijepore, kao i na op\u0107eniti izostanak doma\u0107ih \u201cfundamentalnih istra\u017eivanja\u201d, metodolo\u0161ka kretanja karakteristi\u010dna za dobar dio stranih historiografija dobrim su dijelom ostala nerecipirana, a najcitiranije doma\u0107e vojnopovijesno djelo na temu Prvoga svjetskoga rata zacijelo je i dalje Pavi\u010di\u0107eva sinteza iz davne 1943. godine. U takvom ozra\u010dju ovakav katalog te\u0161ko mo\u017ee biti \u201csamo\u201d katalog, on je neizbje\u017eno i neka vrsta nasu\u0161noga orijentacijskoga pregleda.<\/span><\/p>\n \u201cPre\u0161u\u0107ivanost\u201d mnogih aspekata Prvoga svjetskoga rata stoga je s razlogom polazi\u0161te op\u0161irnoga uredni\u010dkoga prologa <\/i>gospo\u0111e <\/i>Boro\u0161ak Marijanovi\u0107 (str. 11\u201335), u kojem se \u010ditatelja upoznaje s temeljnim skupinama muzejske gra\u0111e, povije\u0161\u0107u njezina prikupljanja (prvi predmeti darovani su tada\u0161njem Arheolo\u0161ko-histori\u010dkom odjelu Hrvatskoga narodnoga muzeja 1919., nakon raspu\u0161tanja biv\u0161ih austro-ugarskih pukovnija) te \u0161estorim cjelinama spomenute izlo\u017ebe Dadoh zlato za \u017eeljezo <\/i>na kojoj je bilo predstavljeno 650 originalnih predmeta te jo\u0161 120 projiciranih fotografija i 30 fotopove\u0107anja s vi\u0161e dokumentarnih filmova, interaktivnih karata i drugih multimedijalnih pomagala. Nakon toga slijedi prikaz klju\u010dnih politi\u010dkih zbivanja 1914\u20131918., pri \u010dem je naglasak stavljen na djelatnost hrvatskih, slovenskih i srpskih politi\u010dara u Monarhiji i u emigraciji, a \u0161iri kontekst odre\u0111en ponajprije kao \u201cnjema\u010dka ekspanzionisti\u010dka te\u017enja koja dominira od po\u010detka 20. stolje\u0107a\u201d. Nastavak je pak posve\u0107en ustroju austro-ugarskih oru\u017eanih snaga, osobito postrojbama i vi\u0161im zapovjednicima s hrvatsko-slavonskoga i dalmatinskoga podru\u010dja, kao i okvirnom ocrtu njihova ratnoga puta, a zavr\u0161etak problematici ljudskih gubitaka. Uz svaku od navedenih tema upu\u0107uje se na najreprezentativnije muzejske predmete. <\/span><\/p>\n U jo\u0161 duljem tekstu Ele Jurdane (str. 37\u201399) pod naslovom Svjedo\u010danstva iz vremena Prvog svjetskog rata <\/i>predstavljena je Dokumentarna zbirka I. <\/i>Prikupljana na razli\u010dite na\u010dine (jednim dijelom iz Ratnog arhiva i muzeja NDH), odnosna gra\u0111a, uvodi nas autorica, dugo vremena nije bila primjereno \u010duvana i obra\u0111ivana, a kamoli prezentirana. Uglavnom potje\u010du\u0107i s podru\u010dja sjeverozapadne Hrvatske, u njezinu su okviru razvrstane pojedine skupine. Prve po redu sumarno su predstavljene fotografije, njih oko 2500 komada, slu\u017ebene (npr. XVI. i XXV. zbora, 25. i 26. domobranske pje\u0161a\u010dke pukovnije) i privatne, pojedina\u010dne, kao i one u originalnim albumima (ukupno 21) ili osobnim ostav\u0161tinama (Ivan Salis-Seevis, Vladimir Horvat, \u0106iro Truhelka). Ve\u0107inom je rije\u010d o prizorima s boji\u0161ta, no zastupljeni su i oni iz zale\u0111a pa i (ruskoga) zarobljeni\u0161tva. <\/span><\/p>\n Sljede\u0107u skupinu \u010dine dopisnice i razglednice, od standardizirano strogih Zdrav sam i dobro<\/i> mi je<\/i> do onih ne samo vrckavo, nego i antologijski kvalitetno ilustriranih (tekstovni sadr\u017eaj npr. zarobljeni\u010dkih dopisnica isporu\u010divanih putem Crvenoga kri\u017ea zasebna je istra\u017eiva\u010dka tema). <\/span><\/p>\n Prvi u skupini dnevnika op\u0161irni su i ve\u0107 razgla\u0161eni zapisi ni\u017eega \u010dasnika Stjepana Kolandera (pridru\u017eujem se preporuci da \u0161to prije budu objavljeni), potom slijede sa\u017eete bilje\u0161ke kaplara (desetnika) Ivana Vukovi\u0107a te prijepisi izvje\u0161taja i zapovijedi majora (bojnika) Roberta Richtera, kao i vi\u0161e dnevni\u010dkih knji\u017enica podmar\u0161ala Teodora Soreti\u0107a, jednoga od zapovjednika 42. domobranske pje\u0161a\u010dke divizije (1918).<\/span><\/p>\n Tzv. Ratno-povijesne spise 26. domobranske pje\u0161a\u010dke pukovnije <\/i>darovao je Ratnom arhivu i muzeju NDH njezin biv\u0161i zapovjednik Slavko (Ignjac, Vatroslav) \u0160tancer (Stanzer), u vrijeme kada je nosio \u010din generala pje\u0161a\u0161tva. U njihovu je sklopu i njegov neobjavljeni priru\u010dnik za \u201crukovanje slu\u017ebe u postavnom boju\u201d, zanimljiv i u svjetlu pobudbenih knji\u017eica koje je dao tiskati 1916. i 1917. Zbog na\u010dina na koji je 1914. u Srbiji izgubio desnu ruku, kao i zbog \u201cdosljednoga\u201d shva\u0107anja svoga poziva, \u0160tancerov lik kontraverzno je prisutan u proznim tekstovima Miroslava Krle\u017ee, Josipa Horvata i bra\u0107e Turkalj a i u neujedna\u010denoj produkciji o Titovoj do\u010dasni\u010dkoj karijeri. U\u010destalost njegova pojavljivanja na dojmljivim fotografijama (ona sa psom, str. 84, tiskana je i u spomenutom manjem vodi\u010du i na prigodnoj muzejskoj razglednici) najbolje je shvatiti kao poticaj da se i njemu, i drugim lojalnim habsbur\u0161kim \u010dasnicima, napokon posveti odgovaraju\u0107a istra\u017eiva\u010dka pozornost, nevezana uz njihovu sudbinu za II. svjetskoga rata ili kasnije.<\/span><\/p>\n Posebna, ali jo\u0161 nerazvrstana skupina izvorne gra\u0111e, nazvana je Dnevni izvje\u0161taji 70. pje\u0161a\u010dke pukovnije<\/i> (zastupljene su i druge postrojbe, pa i op\u0161irnije analize, npr. ona o ruskoj ofenzivi o\u017eujka 1916.), a kao Prizori iz Prvog svjetskog rata <\/i>vodi se svojevrsna hemeroteka izra\u0111ena u Pje\u0161a\u010dkoj kadetskoj \u0161koli u (Srijemskoj) Kamenici. <\/span><\/p>\n Od dokumentarnih ostav\u0161tina pojedinaca, osim one V. Horvata (u kojoj je i jedinstveni primjerak Brocaka<\/i>, lista 96. pje\u0161a\u010dke pukovnije, koji je ilustrirao slavni Pjer Kri\u017eani\u0107), naposljetku su obra\u0111ene i one civila Cezara Aka\u010di\u0107a i Rudolfa Giunia te oru\u017eni\u010dkoga generala Ivana Schwarza, a u odjeljku Razno<\/i> zastupljena je ina periodika, letci, plakati, pozivnice i sli\u010dna gra\u0111a civilnoga karaktera.<\/span><\/p>\n Zbog opsega i stanja Dokumentarne zbirke I. <\/i>gospo\u0111a Jurdana zacijelo je imala izrazito nezahvalnu zada\u0107u, no moj je dojam da ju je uspje\u0161no izvr\u0161ila i na podru\u010dju njezina vrednovanja, uz doli\u010dnu pozornost dru\u0161tveno-kulturnom kontekstu kao i budu\u0107im istra\u017eiva\u010dkim preporukama \u2013 primjerice, u kontekstu tehnolo\u0161koga razvitka fotografije upozoreno je i na 26 zrakoplovnih snimaka, a sa\u010duvani su dnevnici s razlogom ocijenjeni i kao osnova za jednu \u201cpovijest mentaliteta\u201d. Jo\u0161 i va\u017enije, zaklju\u010duje autorica polaze\u0107i od obra\u0111ene gra\u0111e, dodatni bi trud, dok jo\u0161 nije prekasno, valjalo ulo\u017eiti u evidentiranje a onda eventualno i obnovu razasutih vojni\u010dkih groblja i spomen-obilje\u017eja.<\/span><\/p>\n Posvetiv\u0161i se Prvom svjetskom ratu u Zbirci slika, grafika i skulptura (str. 101\u2013119), Marina Bregovac Pisk imala je posla s ne\u0161to manjim brojem predmeta, naime s osamdesetak slika, oko 140 crte\u017ea i grafika i nekoliko skulptura. I ovdje bi se gra\u0111a, uvjetno re\u010deno, mogla podijeliti na onu slu\u017ebene i privatne provenijencije. Naime, njeguju\u0107i svoje katkada i vi\u0161estoljetne tradicije, pojedine su austro-ugarske pukovnije imale vlastite zbirke pa i cijele \u201cmuzeje\u201d (npr. 16. pje\u0161a\u010dka pukovnija), u kojima su se \u010duvali naru\u010deni slikarski portreti \u010dlanova habsbur\u0161ke dinastije, raznih vi\u0161ih i ni\u017eih \u010dasnika pa i likovni prizori iz vojni\u010dke svagda\u0161njice. <\/span><\/p>\n Taj dio zbirke potje\u010de mahom od ma\u0111arskih i austro-njema\u010dkih umjetnika, a hrvatski su slikari bitno zastupljeniji ili kao ovla\u0161teni \u201cratni slikari\u201d ili kao pojedinci koji su ratne trenutke \u201chvatali\u201d za vlastiti estetski ra\u010dun. Govore\u0107i o jednima i drugima, me\u0111utim, nipo\u0161to ih ne bi trebalo promatrati kroz pojednostavljenu dihotomiju \u201cpropagandisti\u010dkih\u201d ili \u201cautenti\u010dnih\u201d stvaratelja; da spomenem tek trojicu svojih favorita \u2013 i Oton Ivekovi\u0107 i Oskar Artur Alexander, a ne samo Bogumil Car, oku\u0161ali su se u raznovrsnim, nipo\u0161to tek monumentalnim izrazima. Osim stilske i sadr\u017eajne analize pa\u017eljivo utvr\u0111ena korpusa, autorica uspje\u0161no primjenjuje i biografski pristup, nu\u017ean za razumijevanje umjetnikova odnosa prema ratu, kao i kasnije recepcije pojedinih djela. <\/span><\/p>\n Identifikaciji pojedinih portretiranih osoba, me\u0111utim, pripomogla je i ekspertiza u jednom prili\u010dno druk\u010dijem podru\u010dju. Nakon priloga o likovnoj zbirci, na redu je onaj Borisa Pristera o ve\u0107inom austro-ugarskim odlikovanjima, medaljama, plaketama i zna\u010dkama, uglavnom ba\u0161tinjenima od Ratnoga arhiva i muzeja NDH (str. 121\u2013131). S obzirom na autorovo dugogodi\u0161nje publiciranje u tom podru\u010dju, pojedini aspekti nisu ovdje obra\u0111eni po prvi puta pa ni toliko iscrpno, no svi zajedno \u010dine primjereno zaokru\u017een pregled. U sustav odlikovanja stoga ovom prigodom ne\u0107u ulaziti, tek upozoriti na autorovu ra\u0161\u010dlambu portreta na aversima medalja i plaketa \u2013 ponajvi\u0161e je rije\u010d o pojedincima s vrha monarhijske i vojne hijerarhije (uklju\u010duju\u0107i i humanitarno anga\u017eirane \u017eene), no zastupljeni su i popularni \u010dasnici ni\u017eih \u010dinova, poput podmorni\u010dara Egona Lercha i Georga von Trappa, \u010dija je \u017eivotna sudbina nadahnula slavni mjuzikl Moje pjesme, moji snovi<\/i> (osim toga, autor je ratnih sje\u0107anja \u0161to zaslu\u017euju hrvatski prijevod). Zasebnu temu \u010dine zna\u010dke, ugrubo podijeljene u dvije skupine: zna\u010dke pripadnika pojedinih vojnih postrojba i ustanova (prete\u017eno su se nosile na lijevoj strani kape) te domoljubne zna\u010dke, namijenjene gra\u0111anskim ili vojnim osobama bez razlike. I jednih i drugih bio je u optjecaju golem broj, neke su poput samih medalja bile umjetni\u010dki izra\u0111ene (i ovdje se oku\u0161ao Ivo Kerdi\u0107), a sve zajedno, kako to autor uvjerljivo pokazuje, nisu tek kolekcionarski predmeti, ve\u0107 jedno od nasu\u0161nih polazi\u0161ta za istra\u017eivanje mnogih socijalnih i kulturalnih pojava 1914\u20131918. <\/span>No, kako dakle faleristika mo\u017ee pomo\u0107i povijesti umjetnosti? Prema napomeni Bregovac Pisk, upravo Pristerovim vizualnim prepoznavanjem pojedinih visokih odlikovanja dobio se svojevrsni barcode<\/i> njihovih portretiranih nositelja, odnosno \u2013 zahvaljuju\u0107i tomu \u0161to su se odgovaraju\u0107i podatci redovito objavljivali u vojnim shematizmima \u2013 su\u017eavanje kruga mogu\u0107ih kandidata. <\/span><\/p>\n Boro\u0161ak Marijanovi\u0107 autorica je i sljede\u0107ega priloga, onoga o prikupljenim odorama pripadnika austro-ugarskih oru\u017eanih snaga (str. 133\u2013143). Iako najve\u0107i me\u0111u svim hrvatskim muzejima, broj jedinica u toj skupini razmjerno je oskudan, \u0161to naro\u010dito vrijedi za tek iznimno dostupne odjevne predmete visokih \u010dasnika te uop\u0107e za one namijenjene sve\u010danim prigodama. Kompleksna struktura oru\u017eanih snaga, uklju\u010duju\u0107i ne samo podjelu na rodove nego i \u010dinjenicu da je po\u010detnih dvjestotinjak pje\u0161a\u010dkih pukovnija (bilo je, dakako, i mno\u0161tvo drugih postrojba) karakteriziralo vi\u0161e tradicijskih ishodi\u0161ta, svaku orijentaciju \u010dine prili\u010dno zahtjevnom. Op\u0107enito, mo\u017ee se re\u0107i da su ratna iskustva ubrzala ve\u0107 postoje\u0107i trend prelaska s upadljivih (naro\u010dito u konjani\u0161tvu) na vi\u0161e-manje prikrivne odore, pri \u010dem se daljnjom standardizacijom nastojalo olak\u0161ati proizvodnju, opskrbu i uporabu. Zbog nedostatka potrebnih materijala, me\u0111utim, \u010dak i postignuta razina unifikacije opadala je prema kraju rata, a od 1917., tj. nakon proboja kraj Kobarida, masovno su se nosili i zaplijenjeni talijanski proizvodi. <\/span><\/p>\n \u201cRatne pouke\u201d jo\u0161 su izrazitije na podru\u010dju austro-ugarskoga ali i trofejnoga naoru\u017eanja, kojega je za potrebe kataloga sintetski prikazala Dora Bo\u0161kovi\u0107 (str. 145\u2013153). Po\u010detak njezina priloga posve\u0107en je hladnom oru\u017eju, koje je Prvi svjetski rat definitivno sveo na \u201cinsigniu vojni\u010dkog ranga i socijalnog statusa\u201d \u2013 do kolovoza 1917. svega je 0,28% njema\u010dkih vojnika ubijeno hladnim oru\u017ejem, koje se nastavilo koristiti tek iznimno, tijekom borbi u sku\u010denom prostoru (rovu) ili kada je valjalo odr\u017eati ti\u0161inu, a i u takvim okolnostima okretniji su bili no\u017eevi (makar u vidu nefiksiranih bajuneta) i kojekakvi buzdovani. \u0160to se ti\u010de vatrenoga oru\u017eja, napominje autorica, malodimni barut i vi\u0161emetne pu\u0161ke s klipnim zatvara\u010dem uvedene su u naoru\u017eanje jo\u0161 1880-ih i 1890-ih, u po\u010detnim formacijama 1914. bili su zastupljeni i brzometni topovi te te\u0161ke strojnice (strojopu\u0161ke ili mitraljezi), no taktika njihove primjene nije bila dovoljno razra\u0111ena ili barem ne dostatno uvje\u017ebana; juri\u0161 gustih redova pje\u0161aka s nataknutim bajunetama uglavnom se i dalje smatrao odlu\u010dnim vrhuncem borbe. Nakon te\u0161kih gubitaka u prvoj godini rata, osim prelaska na utvr\u0111ivanje polo\u017eaja (rovovi, zemunice i kaverne, \u017ei\u010dne i minske zapreke…), op\u0107i smjer evolucije tekao je prema povratku oklopa (obi\u010dno kacige kao za\u0161tite za glavu, iako je bilo i drugih poku\u0161aja), pobolj\u0161anju izvi\u0111anja i veze odnosno koordinacije sa sve sna\u017enijim topni\u0161tvom (dijelom zahvaljuju\u0107i indirektnoj, unaprijed prora\u010dunatoj paljbi) te uvo\u0111enju lakih strojnica na pi\u0161toljsko streljivo (automati), a umjesto u velikim masama pje\u0161a\u0161tvo je (sada znatnije opremljeno i ru\u010dnim granatama te minobaca\u010dima) sve vi\u0161e djelovalo u manjim, tzv. juri\u0161nim odredima, koriste\u0107i se prirodnim zaklonima i inicijativom ni\u017eih zapovjednika. Dakako, jedan od tehnolo\u0161kih pomaka bili su i bojni otrovi, predstavljeni u fondu raznim primjercima plinskih maski.<\/span><\/p>\n Nakon tih \u0161est dvojezi\u010dnih preglednih priloga (za njihov engleski prijevod zaslu\u017ean je Graham McMaster) \u2013 autori kojih, pro\u0161ireni ravnateljicom Ankicom Pand\u017ei\u0107, \u010dine uredni\u0161tvo \u2013 slijedi katalo\u0161ki dio u u\u017eem smislu (str. 154\u2013554), sastavljen od ujedna\u010deno strukturiranih katalo\u0161kih jedinica, od kojih je znatan dio provi\u0111en neponovljivo \u201catmosferi\u010dnim\u201d ilustracijama te klju\u010dnom literaturom. Osim spomenutih autora, pojedine jedinice, popra\u0107ene dodatnim informativnim tekstovima o pojedinim vi\u0161e ili manje istaknutim osobama, ratnim epizodama i naoru\u017eanju (npr. o srpskim odnosno jugoslavenskim dobrovoljcima, ru\u010dnim bombama, pu\u0161kama Mannlicher i sl.), potpisuju i Rhea Ivanu\u0161, Matea Brstilo Re\u0161etar, Nata\u0161a Matau\u0161i\u0107, Snje\u017eana Pavi\u010di\u0107, Dubravka Pei\u0107 \u010caldarovi\u0107, Lada Prister, Maja \u0160kiljan i Andreja Smetko.<\/span><\/p>\n Prva po redu katalo\u0161ka cjelina, za ovu prigodu \u201cizlu\u010dena\u201d iz postoje\u0107ih dokumentarnih zbirki I i II, Zbirke fotografija, filmova i negativa te kartografske i numizmati\u010dke zbirke obuhva\u0107a ukupno 948 jedinica ratnih fotografija (u albumima, skupinama i pojedina\u010dno), staklenih plo\u010da, razglednica, dopisnica, maraka, spomen-slika, diploma i priznanja, objava, proglasa i letaka, dnevnika, optu\u017enica, osobnih pisama, isprava, novina i drugih periodika, zemljopisnih karata (od onih velikoga mjerila do \u201cspecijalki\u201d, neke s ucrtanim \u201cpostavima\u201d), nov\u010danih bonova (uklju\u010duju\u0107i i logorske) i raznih drugih spisa.<\/span><\/p>\n Druga po redu katalo\u0161ka cjelina na isti je na\u010din formirana iz Zbirke slika, grafika i skulptura te Likovne zbirke 20. stolje\u0107a. Njezina 221 jedinica mo\u017ee se dalje ra\u0161\u010dlaniti na portrete Habsburgovaca, visokih pa i ne\u0161to ni\u017eih \u010dasnika te na prizore s boji\u0161ta, ostvarene u raznim slikarskim tehnikama; osim ve\u0107 spomenutih Ivekovi\u0107a, Alexandera i Cara zastupljeni su Bela \u010ciko\u0161 Sesija, Slavko Tomerlin, An\u0111elko Kauri\u0107, Mihovil Kru\u0161lin i jo\u0161 neki, manje poznati autori. Slijede grafike, uklju\u010duju\u0107i pojedina\u010dne portretne listove i cijele serije te opet razni prizori, neki i od neutvr\u0111enih izdava\u010da, te manju skupinu Ostalo<\/i> s Brocakom<\/i> i Kienmayerovim portretnim spomen-albumom 42. domobranske pje\u0161a\u010dke divizije, nakon toga pak nekoliko skulptura (poprsja i potreta), mahom Roberta Frange\u0161a Mihanovi\u0107a.<\/span><\/p>\n Tre\u0107a cjelina, s ukupno \u010dak 459 jedinica, proiza\u0161la je iz Zbirke odlikovanja, medalja, plaketa i zna\u010daka, slijede\u0107i njezin raspored, s tim da su zna\u010dke \u2013 ina\u010de posebice impresivne \u2013 u skladu s Pristerovim preglednim prilogom dalje podijeljene na vojni\u010dke i domoljubne.<\/span><\/p>\n \u010cetvrta cjelina, 65 jedinica, nastala na temelju Zbirka odora te Zbirke zastava i zastavnih vrpci obuhva\u0107a, dakako odore (pje\u0161a\u0161tva, lova\u010dkih jedinica, konjani\u0161tva i topni\u0161tva), zastave i zastavne vrpce, ali i vojni\u010dku opremu (sve\u010dane nabojnja\u010de i \u010dasni\u010dki pojasevi, identifikacijske kutijice, oznake i spomen-trube), ve\u0107inom austro-ugarskoga, manjim pak dijelom talijanskoga, ruskoga i crnogorskoga podrijetla. <\/span><\/p>\n Peta, znatno ve\u0107a cjelina s \u010dak 304 jedinice i upadljivo brojnijim te opse\u017enijim popratnim informativnim tekstovima, predstavlja nam odabir iz Zbirke oru\u017eja, razvrstan u hladno oru\u017eje (sablje, no\u017eevi i bajunete, po\u010dasne sjekirice pa i jedno koza\u010dko koplje), vatreno oru\u017eje (pu\u0161ke, karabini, pi\u0161tolji, revolveri, lake i te\u0161ke strojnice, streljivo, ru\u010dne granate, granate i njihovi dijelovi) i opremu (kacige, plinske maske, nabojnja\u010de, lopatice, naprtnja\u010de, \u010duturice, nezaobilazne \u0161kare za rezanje \u017eice i sl.). Povrh spomenutih zemalja, ovdje su zastupljeni i predmeti <\/span>srpske, francuske, njema\u010dke, turske (osmanske) i ameri\u010dke provenijencije. <\/span><\/p>\n \u0160esta pak cjelina obuhva\u0107a 73 poprili\u010dno \u0161arolike jedinice iz Zbirke predmeta iz svakodnevnog \u017eivota. Rije\u010d je, ponajprije, o osobnim predmetima \u010dasnika i vojnika (npr. koferi, kutije za hranu, tabakere), potom o vojnim mjerilima i drugim pomagalima, spomen-predmetima domoljubnih akcija te raznim drugim ukrasnim ili memorijalnim predmetima \u2013 ovdje se nalazi vi\u0161e ina\u010dica zamjenskoga prstena s natpisom Dadoh zlato za \u017eeljezo <\/i>(odatle i naziv cijele izlo\u017ebe, odnosno kataloga), ali i nekoliko primjeraka izra\u0111evina od raznih komada naoru\u017eanja i streljiva (tzv. Trench art). U posljednjoj katalo\u0161koj jedinici detaljno je pak obra\u0111eno osamdesetak komada nakita koje su gra\u0111anke ali i neki mu\u0161karci darovali Narodnom vije\u0107u SHS povodom saborskih odluka od 29. listopada 1918.<\/span><\/p>\n Napokon, zavr\u0161na, sedma cjelina, obuhva\u0107a ukupno 16 jedinica \u2013 vojne opreme, spomen-predmeta, pe\u010datnjaka i grbovnica \u2013 izlu\u010denih iz Zbirke varia, Sakralne zbirke te Zbirke heraldike i sfragistike, nakon \u010dega slijede popisi izvora i literature, ilustracija u uvodnim tekstovima, popratnih tekstova i kratica te kazala i zavr\u0161na rije\u010d.<\/span><\/p>\n Ukupno, dakle, rije\u010d je o vi\u0161e od dvije tisu\u0107e iscrpno opisanih, kontekstualiziranih a dobrim dijelom i vrhunski ilustriranih katalo\u0161kih jedinica povezanih sa zanemarenim razdobljem Prvoga svjetskoga rata i vojni\u0161tvom op\u0107enito. <\/span><\/p>\n Ipak, ne podcjenjuju\u0107i golemi ulo\u017eeni trud, autorima i \u010ditateljima du\u017ean sam jo\u0161 iznijeti nekoliko osobnih zapa\u017eanja o pojedinim koncepcijskim rje\u0161enjima, interpretacijama i faktografskim navodima. Kako je re\u010deno, navedenih sedam katalo\u0161kih cjelina zami\u0161ljeno je tako da nadi\u0111e raspr\u0161enost srodnoga gradiva u postoje\u0107im, stalnim zbirkama. Iako kao ne-muzealac ne mogu o tomu pouzdano suditi, rekao bih da je to uglavnom uspje\u0161no izvedeno, uza sve skop\u010dane nedoumice oko pojedinih klasifikacijskih rje\u0161enja (npr. u pogledu razgrani\u010denja izme\u0111u osobnih, ukrasnih i spomen-predmeta). Me\u0111utim, ne mogu se domisliti nekoga naro\u010ditoga razloga za postojanje zasebne, sedme cjeline, kada su ondje zastupljene kategorije \u2013 u korist ukupne preglednosti \u2013 uz ne\u0161to dodatnoga napora mogle biti raspore\u0111ene u prethodne cjeline.<\/span><\/p>\n S puno vi\u0161e razumijevanja sklon sam uva\u017eiti te\u0161ko\u0107e oko naziva pa i ubikacije pojedinih mjesta, osobito onih na isto\u010dnom boji\u0161tu, posebno izra\u017eene u fotografskim katalo\u0161kim jedinicama. Polazi\u0161te je redovito tada\u0161nji hrvatski ili \u201chrvatski\u201d naziv (npr. toliko spominjana Dobrano\u0107), uz kojega se dosljedno upu\u0107uje na tada\u0161nji njema\u010dki (npr. Dobronoutz), no dana\u0161nji ukrajinski nazivi navode se prete\u017eno tek uz gradove (npr. Stanislav\/Ivano-Frankivsk), zacijelo zbog realne nedostupnosti novijih preciznih zemljovida. Kako je u me\u0111uvremenu za\u017eivjela internetska usluga Google Earth<\/i>, odnedavno je taj problem bitno lak\u0161e rije\u0161iti nego li prije par godina, u jeku rada na katalogu \u2013 me\u0111u ostalim, negda\u0161nji Dobrano\u0107 i Dobronoutz ukrajinski su Dobrynivci, oko 30 km sjeverno od \u010cernovaca, a obli\u017enje mjesto Jurkoutz, kojemu je u katalogu iz nejasnoga razloga pridodan rumunjski naziv \u201cIurcauti\u201d (to\u010dnije bi bilo Iurc\u0103u\u0163i), ukrajinski su Jurkivci; ne\u0161to pak zapadniji Kisseleu, u katalogu nazna\u010den i kao \u201cKysyliv\u201d, Ukrajinci danas zovu Kyseliv i sl. Dakako, nerijetko pritom nije rije\u010d o automatskom prevo\u0111enju ve\u0107 po zemljovidu valja \u201cvr\u0161ljati\u201d, poznavaju\u0107i mogu\u0107i razmje\u0161taj pojedinih postrojba \u2013 vjerojatno zgodna vje\u017eba za studentski seminar, tijekom koje bi se s osloncem na katalog mogao izraditi i priru\u010dni registar jo\u0161 uvijek neistra\u017eenih hrvatskih groblja i drugih spomen-obilje\u017eja.<\/span><\/p>\n U pogledu pak literature, iako po tomu toliko i ne odska\u010de od podosta uvrije\u017eene navade, rekao bih da je naro\u010dito prvi uvodni tekst mogao samo profitirati od oslonca na jo\u0161 poneko op\u0107e strano djelo (primjerice, novija Hewa Strachana i Jaya Wintera, ali i starije Pierrea Renouvina; osim toga od 2002. odnosno od 2004. u optjecaju su i njema\u010dka te francuska jednosve\u0161\u010dana enciklopedija Prvoga svjetskoga rata), kao i na nekoliko recentnih hrvatskih priloga, napose onih o prohabsbur\u0161kim opcijama (Stjepan Matkovi\u0107, Zlatko Matijevi\u0107), ustroju domobranstva (Tado Or\u0161oli\u0107) pa i diplomatskim zbivanjima (Livia Kardum), da ne ulazim ve\u0107 u socijalnu i kulturolo\u0161ku sastavnicu. Primjerice, u politi\u010dkom pregledu prili\u010dno se opse\u017eno razmatraju nastojanja k ju\u017enoslavenskom ujedinjenju, doznajemo i za Solunski proces \u2013 u kontekstu obra\u010duna s Crnom rukom i Krfske deklaracije \u2013 no Sarajevski atentat i drugi prijeratni zapletaji, kako na \u201cregionalnoj\u201d, tako i na svjetskoj razini, s iznimkom ukratko spomenute \u201cnjema\u010dke ekspanzionisti\u010dke te\u017enje\u201d, nisu \u0161ire obra\u0111eni, pa je tako osim \u201cratnih ciljeva\u201d iz perspektive Centralnih sila uglavnom izostao i uvid u svu vi\u0161estrukost motivacije austro-ugarskih vojnika, potreban \u2013 prema mojemu sudu \u2013 upravo za razumijevanje tolikih \u201cdomoljubnih\u201d katalo\u0161kih jedinica.<\/span><\/p>\n S obzirom na to koliki je u katalogu udio predmeta vojne provenijencije, dr\u017eim i da je bilo primjereno ne\u0161to vi\u0161e pozornosti posvetiti kronolo\u0161kom rasporedu hrvatskih postrojba po pojedinim boji\u0161tima, \u0161to se u nu\u017edi moglo u\u010diniti i s osloncem na Prvi svetski rat<\/i> Petra Tomca (Beograd 1973).<\/span><\/p>\n S druge strane, iz nekih faktografskih navoda dobiva se dojam da popisana literatura nije potpuno iskori\u0161tena, odnosno da su pojedine formulacije mogle biti preciznije. Primjerice, grof Attems nije bio istarski ve\u0107 samo dalmatinski namjesnik (str. 24), Ba\u010dku kao cjelinu ne bih uvrstio u \u201chrvatske zemlje\u201d (str. 24), nakon ukidanja Vojne krajine ne bih vi\u0161e govorio o \u201cBanskoj Hrvatskoj\u201d nego o Hrvatskoj i Slavoniji (str. 25 i drugdje; \u0161tovi\u0161e, u prijevodu je to \u201cCivil Croatia\u201d, \u0161to za po\u010detak 20. stolje\u0107a mo\u017ee izazvati zabunu), tvrdnja o obnovi \u201cparlamentarnoga \u017eivota\u201d 1917. (str. 22) trebala bi se ograni\u010diti na austrijsku polovicu Monarhije, kao i Karlov manifest o federalizmu od 16. listopada 1918. (str. 25), a \u017denevska deklaracija to\u010dnije se mogla ozna\u010diti kao nesu\u0111eni<\/u> \u201ctemeljni akt za osnutak jugoslavenske dr\u017eave\u201d (str. 33). Konstatacija pak kako je nastankom Kraljevstva (Kraljevine) SHS odnosno povla\u010denjem granica hrvatski nacionalni korpus bio \u201crazjedinjen\u201d, dakako, stoji, no na umu pritom valja imati da je i njegovo jedinstvo pod Habsburgovcima bilo prili\u010dno osebujne naravi. <\/span><\/p>\n S obzirom na to, o zaklju\u010dku kako je nova dr\u017eava 1918. \u201ckreirana po diktatu zemalja pobjednica\u201d rekao bih da je odvi\u0161e lapidaran \u2013 niti je taj \u201cdiktat\u201d bio jedinstven (napokon, sadr\u017eaj Londonskoga ugovora naposljetku nije do kraja proveden), niti se ujedinjenje, kakvo god da bilo, odvijalo sasvim mimo volje glavnine hrvatskih i slovenskih politi\u010dara. Tako\u0111er, dr\u017eim da ih iz jasnih razloga nije primjereno i dalje ozna\u010davati kao \u201cgra\u0111anske\u201d (str. 18). Sli\u010dno tomu, Italija nije bila saveznica Njema\u010dke od 1914., nego jo\u0161 od 1882. (str. 20), a i \u201cHrvatsko domobranstvo\u201d uporabljiv je, ali ipak tek neslu\u017ebeni naziv (str. 25). <\/span><\/p>\n \u0160to se ti\u010de vojnopovijesne tematike, upozoriti je i da su austro-ugarske pukovnije zajedni\u010dke vojske tijekom rata s \u010detiri bojne\/bataljuna smanjene na tri (na hrvatsko-slavonskom podru\u010dju tako su dobivene dvije \u201cnove\u201d pukovnije, 116. i 135.) te da za njegova trajanja u svom propisanom sastavu nisu imale \u201c85 \u010dasnika i 1526 do\u010dasnika i vojnika\u201d, kako bi se moglo pomisliti slijedom uvodnoga teksta (str. 27) \u2013 ukupan broj bio je, otprilike, dvostruko do trostruko ve\u0107i, \u0161to je ispravno navedeno podosta kasnije (str. 136). Nadalje, misle\u0107i najvjerojatnije na zakonski \u010dlanak iz 1890., na jednom se mjestu ka\u017ee da je domobranstvo sa zajedni\u010dkom vojskom izjedna\u010deno 1889., na drugom pak 1912. (str. 25 i 28), a ni \u201czagreba\u010dko hrvatsko-slavonsko\u201d domobransko oru\u017eje nije formirano tek posljednje godine (str. 28), nego jo\u0161 1869\u20131870. Po prirodi stvari, 6. domobranska poljsko-topni\u010dka pukovnija nije se mogla sastojati od \u201cod osam topni\u010dkih bitnica i 37. poljskog topni\u010dkog puka[!]\u201d (str. 29), a ni Talijani nisu zapo\u010deli ba\u0161 svih 12 so\u010danskih bitaka (str. 30), jednako kao \u0161to bi ponegdje umjesto \u201cdiviziona\u201d trebale stajati divizije (str. 28). <\/span><\/span><\/p>\n Navod kako su \u201cna po\u010detku rata Hrvati \u010dinili 14% od svih uvoja\u010denih vojnika [Austro-ugarske Monarhije \u2013 F. H.], \u0161to je bio najve\u0107i postotak u odnosu na druge uvoja\u010dene narode\u201d (str. 28) zacijelo potje\u010de od Pavi\u010di\u0107a, no ta brojka pribli\u017enija je udjelu svih ju\u017enih Slavena. Iako i sama zaslu\u017euje odre\u0111ene korekcije, u literaturi je s razlogom prihva\u0107enija ona od 9% Hrvata i Srba zajedno, me\u0111u koje su u ono doba uklju\u010divani i islamski Bo\u0161njaci. <\/span><\/p>\n Kada je pak 42. domobranska divizija dobila \u201cpo\u010dasni\u201d naziv \u201cVra\u017eja\u201d ne mogu sa sigurno\u0161\u0107u tvrditi (je li on bio i formalno podijeljen, ili se samo s vremenom uobi\u010dajio?), no \u010dini se da je to bilo i prije Brusilovljeve (ljetne) ofenzive 1916. (str. 29), budu\u0107i da je pojedinci tako nazivaju ve\u0107 u kolovozu 1915. i o\u017eujku 1916. (usp. npr. natpise na tamburi pod katalo\u0161kim brojem VI\/70., str. 542). Po\u0111emo li u istom smjeru, od predmeta prema tekstu, dataciju sjajne fotografije pod brojem I\/626. (str. 228\u2013229), koja je ozna\u010dena s \u201c1915 cca\u201d odnosno \u201c1915.(?)\u201d \u2013 to je ona na kojoj domobranski \u010dasnici poziraju \u201c\u010ditaju\u0107i\u201d novine \u2013vjerojatno se mo\u017ee pomaknuti u listopad 1916., budu\u0107i da, koliko se mo\u017ee nazrijeti na reprodukciji, naslovnica Hrvatske<\/i> spominje \u201crazo\u010darane Rumunje\u201d, a one Novosti<\/i> i Jutarnjega lista<\/i> ulazak \u201csavezni\u010dkih \u010deta\u201d u Bra\u0161ov (Brass\u00f3, Kronstadt, danas Bra\u015fov u Rumunjskoj). Me\u0111u ovakvim, manje va\u017enim pripomenama, mo\u017ee se navesti i to da su \u2013 prema mirogojskoj ra\u010dunalnoj evidenciji \u2013 Martin Vrkljan von Pilar (str. 528) i Stjepan Serti\u0107 (str. 548), portretirani austro-ugarski \u010dasnici tek djelomice ustanovljenih \u201cgeneralija\u201d, umrli 20. svibnja 1937. odnosno 24. velja\u010de 1966.<\/span><\/p>\n Kako se vidi iz ovih \u0161arolikih bilje\u017eaka, op\u0107eniti dobar dojam mogao je biti jo\u0161 ne\u0161to bolji. Dio njih prakti\u010dki je neizbje\u017ena uzgredna posljedica gotovo svakoga opse\u017enijega posla, dio ih se vjerojatno mogao izbje\u0107i, primjerice, pravodobnim anga\u017eiranjem vanjskih recenzenata, kojima bi u opisu posla morala biti i potpora ovakvim zahtjevnim pothvatima. No, re\u010deno nipo\u0161to nije u sukobu s mojim zaklju\u010dkom kako je ovim djelom Prvi svjetski rat napokon dostojno \u2013 a \u0161to se napose ti\u010de njegove katalo\u0161ko-muzeolo\u0161ke sastavnice \u2013 i trajno kvalitetno prezentiran. Odati je stoga priznanje svima uklju\u010denima, po\u017eeljev\u0161i istodobno Hrvatskom povijesnom muzeju \u0161to br\u017ei smje\u0161taj u nove prostorije, i mirni nastavak rada na stalnom postavu.<\/span><\/p>\n Filip Hamer\u0161ak<\/span><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2039","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52752,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52752","url_meta":{"origin":2039,"position":0},"title":"Otvaranje izlo\u017ebe “Hrvati na So\u010danskom frontu” i predavanje “So\u010danska fronta u Prvome svjetskom ratu”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Otvaranje izlo\u017ebe \u201eHrvati na So\u010danskom frontu\u201c, Kobari\u0161ki muzej Prvog svjetskog rata, Kobarid, odr\u017eat \u0107e se u sklopu ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, u utorak 5. svibnja, s po\u010detkom u 10 sati, uz sudjelovanje: Ga\u0161pera Dov\u017eana, veleposlanika Republike Slovenije u RH, te Martina \u0160olara, direktora\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-II-08-P-Socanska-fronta.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":2039,"position":1},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52681,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52681","url_meta":{"origin":2039,"position":2},"title":"XIII. Festival povijesti Kliofest 2026.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Trinaesti Festival povijesti Kliofest odr\u017eava se od 5. do 8. svibnja 2026. u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, kao i na nekoliko drugih lokacija u gradu. Cjelokupni program nalazi se u programskoj knji\u017eici u nastavku. Festival povijesti Kliofest - 2026 - ProgramPreuzmi","rel":"","context":"U "Prikazi i osvrti"","block_context":{"text":"Prikazi i osvrti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=4"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52712,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52712","url_meta":{"origin":2039,"position":3},"title":"Okrugli stol “Proslava 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva \u2013 kako danas gledamo na hrvatski rani srednji vijek?”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Godinu iza nas obilje\u017eile su brojne manifestacije posve\u0107ene 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva, koje su privukle veliku pozornost javnosti i medija, pa tako i na\u0161ega portala. Nastavljaju\u0107i se na taj niz, pozivamo Vas na okrugli stol \u201eProslava 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva \u2013 kako danas gledamo na hrvatski rani srednji vijek?\u201d, koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-01-OS-1100-godina.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-01-OS-1100-godina.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-01-OS-1100-godina.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-01-OS-1100-godina.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-01-OS-1100-godina.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52760,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52760","url_meta":{"origin":2039,"position":4},"title":"Izlo\u017eba \u201cLo\u0161injski brodovi, njihove zastave i ljudi\u201d, 4. svibnja u 19h","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski pomorski muzej Split, Glagolja\u0161a 18 (Tvr\u0111ava Gripe) Nakon \u0161to je u rujnu 2025. godine na otoku Lo\u0161inju, u suradnji Lo\u0161injskog muzeja i Hrvatskog pomorskog muzeja Split, predstavljena izlo\u017eba posve\u0107ena bogatoj pomorskoj ba\u0161tini otoka, njezino pro\u0161ireno izdanje postavlja se u Splitu. Uo\u010di blagdana svetog Dujma splitskoj \u0107e se publici predstaviti\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52589,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52589","url_meta":{"origin":2039,"position":5},"title":"Predstavljena knjiga Miomira \u017du\u017eula “Dayton: Diplomacija – druga strana rata”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knjiga Miomira \u017du\u017eula \u201eDayton: Diplomacija \u2013 druga strana rata\u201d predstavljena je u srijedu, 22. travnja 2026. godine u foajeu Hrvatskoga narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu. Op\u0161irnije: https:\/\/vijesti.hrt.hr\/hrvatska\/predstavljena-knjiga-miomira-zuzula-dayton-diplomacija-druga-strana-rata-12683259 https:\/\/www.vecernji.ba\/amp\/vijesti\/zuzulova-knjiga-o-daytonu-predstavljena-u-zagrebu-diplomacija-kao-druga-strana-rata-1953700 https:\/\/www.tportal.hr\/vijesti\/clanak\/bivsi-sanaderov-ministar-odrzao-promociju-evo-tko-je-sve-dosao-na-predstavljanje-knjige-miomira-zuzula-foto-20260422 https:\/\/direktno.hr\/zivot\/kultura\/zuzul-otkrio-sve-o-drugoj-strani-rata-za-hrvatsku-se-nije-libio-povuci-nekoga-i-za-kosu-395042 https:\/\/www.24sata.hr\/news\/miomir-zuzul-predstavio-je-knjigu-o-daytonu-diplomacija-je-bila-druga-strana-rata-1123152 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/kolinda-grabar-kitarovic-otvoreno-miomir-zuzul-nije-vukao-samo-za-rukav-nego-i-za-kosu-1953722 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/i-papa-lav-xiv-eksplicitno-je-daytonski-sporazum-istaknuo-kao-primjer-uspjesna-rjesavanja-sukoba-1952215","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2039","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2039"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2039\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2039"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2039"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2039"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}