<\/p>\n
Castilia Manea Grgin, Povijest kara\u0161evskih Hrvata u rumunjskom Banatu (16.-18. stolje\u0107e)<\/i>, FF press, Zagreb 2012, 304 stranice<\/span><\/b><\/p>\n <\/span><\/b>Knjiga dr. Castilie Manee Grgin <\/b>Povijest kara\u0161evskih Hrvata u rumunjskom Banatu (16.-18. stolje\u0107e) <\/i>govori o socijalnom razvoju kara\u0161evskih Hrvata od 16. do 18. stolje\u0107a. Kara\u0161evski Hrvati su nedovoljno poznata autohtona hrvatska manjinska zajednica koja \u017eivi u brdovitom dijelu rumunjskog Banata. Premda se hrvatska i rumunjska historiografija bavila problematikom Kara\u0161evaca, ti su radovi prete\u017eno ostali u domeni lingvisti\u010dkih rasprava, poku\u0161avaju\u0107i odgovoriti na pitanje njihova podrijetla i razdoblja dolaska njihovih predaka u dana\u0161nji zavi\u010daj.<\/span><\/p>\n Nasuprot tome, ova knjiga na znanstveni na\u010din rasvjetljava povijest kara\u0161evskih Hrvata u kasnom srednjem i ranom novom vijeku o \u010demu se u hrvatskoj historiografiji do danas gotovo ni\u0161ta nije znalo. Na temelju neobjavljenih i tiskanih izvora te postoje\u0107e literature, interdisciplinarnim pristupom i slo\u017eenom znanstvenom metodologijom autorica je poku\u0161ala odgovoriti na nekoliko klju\u010dnih istra\u017eiva\u010dkih pitanja koja do danas nisu u cijelosti znanstveno rasvijetljena, a koja bacaju novo svjetlo na dru\u0161tveni razvoj rumunjskih Hrvata. Knjiga daje uvid u posebnosti stoljetnih povijesnih okolnosti u kojima su \u017eivjeli rumunjski Hrvati, \u010dime je autorica dala zna\u010dajan doprinos poznavanju njihove povijesti, dru\u0161tvenog, gospodarskog, vjerskog i kulturnog razvoja. U njoj je autorica rekonstruirala razne aspekte dru\u0161tvenog razvoja kara\u0161evskih Hrvata u razdoblju osmanske i habsbur\u0161ke vladavine. Cilj i okvir istra\u017eivanja odredili su odabir pitanja na koja je u ovom djelu autorica poku\u0161ala odgovoriti, primjerice, pitanje podrijetla te podru\u010dja i vremena dolaska Kara\u0161evaca u dana\u0161nji zavi\u010daj, utjecaja osmanskih i habsbur\u0161kih vlasti na demografska kretanja, strukture zanimanja stanovni\u0161tva, razloga dolaska katoli\u010dkih misionara \u2013 isusovaca i bosanskih franjevaca u to podru\u010dje i drugo. <\/span><\/p>\n Osim uvodnog dijela, zaklju\u010dka, priloga, popisa izvora i literature, knjiga sadr\u017ei pet op\u0161irnih poglavlja. U prvom poglavlju autorica govori o politi\u010dkom, ekonomskom, dru\u0161tvenom i vjerskom okviru u kojima \u017eive kara\u0161evski Hrvati od druge polovice 16. te u 17. i 18. stolje\u0107u. Njihov dru\u0161tveni razvoj u spomenutom razdoblju mo\u017eemo razumjeti jedino u \u0161irem kontekstu, analizom dru\u0161tvenih procesa koji su utjecali na podru\u010dje njihova prebivanja. Stoga autorica kronolo\u0161ki analizira Banat, najprije u razdoblju osmanske vlasti kada je vi\u0161e od jednog i pol stolje\u0107a djelovao kao Temi\u0161varski ejalet, a zatim u razdoblju habsbur\u0161ke dominacije u 17. i 18. stolje\u0107u. Banat je od po\u010detka bio va\u017eno podru\u010dje u organizaciji osmanskih pohoda prema zapadu. Postav\u0161i popri\u0161tem vojnih operacija \u010desto je tijekom druge polovice 17. stolje\u0107a prelazio iz ruku Osmanlija u ruke Habsburgovaca. Nastanak, oblikovanje i djelovanje osmanske uprave u Banatu autorica tuma\u010di kao slo\u017eeni proces u kojemu su se izmjenjivali nejednaki razvojni ritmovi, ovisni ponajprije o promjenama u odnosu snaga izme\u0111u Osmanlija i Habsburgovaca. U vrijeme postojanja Temi\u0161varskog ejaleta osmanske su vlasti utemeljile vlastito zakonodavstvo i sudstvo, a u skladu s tim uspostavljen je i osmanski tip feudalnog sustava. Analiziraju\u0107i sve postoje\u0107e ina\u010dice poreznog sustava autorica na temelju raspolo\u017eivih izvora zaklju\u010duje kako je u 17. stolje\u0107u i na tom podru\u010dju zapo\u010deo op\u0107i trend ve\u0107eg oporezivanja seljaka. U vezi s tim kretala se i dinamika stanovni\u0161tva Temi\u0161varskog ejaleta, odnosno povezanost privrednih djelatnosti s demografskim rastom ili padom. Autorica se priklanja mi\u0161ljenju da prevlast sto\u010darstva nad poljoprivredom nije nastala zbog lo\u0161ih uvjeta poljoprivredne proizvodnje, ve\u0107 su dominaciju sto\u010darstva odredile visoke cijene stoke koje su se mogle dobiti izvozom u europske zemlje. Osim prevladavaju\u0107eg sto\u010darstva i poljoprivrede, zna\u010dajnu ulogu igrali su obrt i trgovina – podjednako unutarnja i vanjska. Po svemu sude\u0107i, isti\u010de autorica \u2013 70-ih godina 16. stolje\u0107a Temi\u0161varski je ejalet bio me\u0111u najbogatijim pokrajinama Osmanskog Carstva. Nakon gospodarskog i demografskog uspona uslijedio je pad, dijelom uzrokovan nestabilnim politi\u010dkim stanjem, ali i gospodarskom krizom i padom vrijednosti novca. <\/span><\/p>\n Autorici je znatno lak\u0161e bilo utvrditi elemente dru\u0161tvenog razvoja Banata pod dominacijom habsbur\u0161ke vlasti jer su izvori za to razdoblje brojniji i pouzdaniji. Tada, kako isti\u010de, Banat dobiva status krunske domene i domene carske komore pod upravom dvorskih tijela i \u201epostaje laboratorij u kojemu su dr\u017eavne vlasti eksperimentirale s merkantilisti\u010dkim idejama.\u201c Reintegracija Banata u europski politi\u010dki, gospodarski i kulturni krug bio je te\u017eak i dugotrajan proces. Ipak, zaklju\u010duje kako su mnoge mjere koje je poduzeo be\u010dki dvor u 18. stolje\u0107u, ostavile tragove koji su vidljivi do danas. Va\u017eno pitanje u sklopu ovoga dijela je broj\u010dano stanje stanovni\u0161tva Banata po\u010detkom 18. stolje\u0107a. Autorica iznosi razli\u010dita historiografska gledi\u0161ta prema kojima broj stanovnika varira od nepunih 100.000 do 250.000 pa i 300.000. No, va\u017enije od samog broja je detaljno razlaganje populacionisti\u010dke politike Be\u010da, unutar koje se odvijao i proces kolonizacije Banata. Rezultati te politike, isti\u010de autorica, bili su vidljivi ve\u0107 potkraj 18. stolje\u0107a kad je Banat prema\u0161ivao 630.000 stanovnika. Porast njegova stanovni\u0161tva zaista je bio impresivan jer je u nepuna dva desetlje\u0107a iznosio 68%. Porast se pripisuje doseljenicima poglavito iz Njema\u010dke, Srbima i Bugarima te Rumunjima iz Vla\u0161ke. Dakako da je kolonizacija uvelike promijenila postoje\u0107u narodnosnu i vjersku strukturu stanovni\u0161tva Banata. Autorica nagla\u0161ava da su sredinom 70-ih godina 18. stolje\u0107a u Banatu Rumunji \u010dinili otprilike 59% ukupnog stanovni\u0161tva, 27% \u010dinili su Srbi i Grci, 14% Nijemci, a preostali, neznatan postotak \u010dinili su Ma\u0111ari, Bugari i \u017didovi. Unato\u010d \u010dinjenici da su pravoslavni \u010dinili apsolutnu ve\u0107inu stanovni\u0161tva u vrijeme izravne habsbur\u0161ke vlasti, katolicizam je imao slu\u017ebenu prevlast, a raznim akcijama u\u010dvr\u0161\u0107ivanja katolicizma postignuto je stanje u kojemu su bile dopu\u0161tene jedino pravoslavna i katoli\u010dka vjera.<\/span><\/p>\n U drugom poglavlju pod naslovom Kara\u0161evski Hrvati: ljudi i prostor<\/i> autorica ulazi u jedan od najslo\u017eenijih historiografskih problema povijesti rumunjskih Hrvata \u2013 a to je pitanje njihova podrijetla. Zamr\u0161ene hipoteze o podrijetlu Kara\u0161evaca stvorile su pravi historiografski \u010dvor koji je autorica strpljivo morala raspetljati. U mno\u0161tvu kontroverzi oko tog pitanja autorica je utvrdila da su se u etni\u010dkom smislu Hrvati Kara\u0161evci oblikovali pod lokalnim etnonimom u dana\u0161njem zavi\u010daju te da su se u hrvatski nacionalni korpus po\u010deli uklju\u010divati od po\u010detka 20. stolje\u0107a, dok je jo\u0161 uvijek trajao proces integracije moderne hrvatske nacije. Autorica dr\u017ei da se to dogodilo poglavito putem katolicizma, o \u010dijim tragovima postoje podaci ve\u0107 na po\u010detku 16. stolje\u0107a. Dr. Manea Grgin s pravom se priklonila uvrije\u017eenom znanstvenom stavu prema kojemu pripadnost jednoj etni\u010dkoj zajednici nipo\u0161to nije odre\u0111ena krvnim podrijetlom niti jezikom, ve\u0107 prihva\u0107anjem kulture doti\u010dne skupine \u0161to uklju\u010duje tradiciju (mit) o zajedni\u010dkom podrijetlu. <\/span><\/p>\n Problem vremena dolaska Kara\u0161evaca u dana\u0161nji zavi\u010daj drugo je zamr\u0161eno pitanje na koje je autorica u svojoj knjizi poku\u0161ala odgovoriti. Tek mali broj izvora koji se mogu smatrati pouzdanima nisu bili smje\u0161teni u povijesno-politi\u010dki kontekst nekada\u0161nje jugoisto\u010dne Ugarske, Temi\u0161varskog ejaleta, odnosno habsbur\u0161kog Banata. Stoga je autorica izabrala jedini logi\u010dan pristup, rekonstruirati povijest kara\u0161evskog podru\u010dja u povijesnoj perspektivi i na taj na\u010din poku\u0161ati utvrditi vrijeme dolaska Kara\u0161evaca na to podru\u010dje. U vezi s tim isti\u010de dokument iz 1550. koji je istra\u017eiva\u010dima promaknuo, a koji prema mi\u0161ljenju autorice, ima klju\u010dno zna\u010denje. Sadr\u017eaj dokumenta odnosi se na obrambeni sporazum izme\u0111u oppiduma Kara\u0161evo i kraljevskog grada Karansebe\u0161a koji sadr\u017ei podatke o precima dana\u0161njih Kara\u0161evaca. Konkretno, u dokumentu se spominje nekoliko prezimena koja postoje do danas. Autorica daje posebnu va\u017enost tom izvoru jer on nedvosmisleno potvr\u0111uje da se barem dio predaka kara\u0161evskih Hrvata naselio u Kara\u0161evo najkasnije u prvoj polovici 16. stolje\u0107a., a vjerojatno ve\u0107 i u drugoj polovici 15. stolje\u0107a. Spomenuti izvor iz 1550. ujedno je i najraniji dostupan izvor u kojemu se Kara\u0161evo spominje kao oppidum. Prate\u0107i razvoj Kara\u0161eva, autorica detaljno rekonstruira politi\u010dke i dru\u0161tvene promjene koje su se dogodile tijekom sljede\u0107a dva stolje\u0107a. Pri tom se, dakako, oslanja na razli\u010dite izvore iz kojih prikazuje slo\u017eeno ispreplitanje vrhovne vlasti, politike i crkvene jurisdikcije te \u010ditatelja zapravo uvodi u pravi kaleidoskop dru\u0161tvenih odnosa. U 18. stolje\u0107u, na prvoj poznatoj karti Banata iz 1723.-25. prikazana su uz Kara\u0161evo i druga naselja, dok topografska karta, izra\u0111ena 1769.-72. navodi ne samo naselja ve\u0107 i broj obitelji. Autorica navodi da je u osam naselja (Kara\u0161evo, Klokoti\u0107, Ravnik, Lupak, Nermet, Vodnik, Jabla\u010da i Kurja\u010dica) prema navedenom izvoru \u017eivjelo 1.329 obitelji s oko 6.645 stanovnika. Taj se broj s vremenom pove\u0107avao, \u0161to autorica dokumentarno navodi. Porast stanovni\u0161tva dovodi se korelativno u vezu s relativnim razdobljem mira i nove geografije trgovine koja je uzrokovala promjene u gospodarskoj i dru\u0161tvenoj strukturi kara\u0161evskih Hrvata, o \u010demu autorica detaljno govori u tre\u0107em poglavlju svoje knjige.<\/span><\/p>\n Gospodarske djelatnosti dobro pokazuju popisi poreznih optere\u0107enja stanovnika Kara\u0161eva prema spahiji S obzirom na gospodarsku strukturu, u osmanskom razdoblju kara\u0161evski Hrvati su se bavili razli\u010ditim granama agrarne proizvodnje, p\u010delarstvom i svinjogojstvom. U nekim proizvodnim granama uspijevali su proizvoditi za tr\u017ei\u0161te, osobito proizvode koji su postizali vi\u0161u cijenu, kao \u0161to je, primjerice, bio med. Uz poreze na poljoprivrednu proizvodnju, stanovnici Kara\u0161eva spahiji su pla\u0107ali ispend\u017eu i druga davanja. U nedostatku izvora o gospodarskim aktivnostima u 17. stolje\u0107u autorica daje zanimljive podatke o na\u010dinu prehrane koji je, isti\u010de, vrlo sli\u010dan seljacima u zapadnoj Europi. Malo je naime bilo kvalitetnijih namirnica \u2013 mesa, vina i p\u0161eni\u010dnog kruha. <\/span>U razdoblju habsbur\u0161ke uprave, od kraja 17. i tijekom 18. stolje\u0107a, kako pokazuje autorica, socijalna slika kara\u0161evskih Hrvata se postupno mijenjala \u2013 izdvajanjem seoskih kne\u017eeva, vojnih \u010dasnika i u\u010ditelja stvorio se tanak sloj dru\u0161tvene elite. Istra\u017eivanje je pokazalo da se kara\u0161evsko stanovni\u0161tvo, nakon stolje\u0107a demografske stagnacije (od kraja 16. do kraja 17. st.), tijekom 18. stolje\u0107a broj\u010dano oporavilo, \u0161to se dovodi u vezu s mogu\u0107om diversifikacijom gospodarskih aktivnosti. Pojavljuje se rudarska proizvodnja, a ekonomski napredak stanovni\u0161tva bio je vidljiv kroz razli\u010dite oblike poljoprivredne proizvodnje i drugih djelatnosti kao \u0161to je proizvodnja \u0161indre, ga\u0161enje vapna, proizvodnja salitre i drugo. Socijalnu sliku kara\u0161evskog dru\u0161tva u 18. stolje\u0107u nadopunjuju i stranci. Autorica podrobno opisuje upravno-politi\u010dki status Kara\u0161eva kao jednog od najve\u0107ih banatskih naselja koje je u 18. stolje\u0107u postalo sjedi\u0161te distriktualnog podupravitelja. Tu su relativno va\u017enu administrativnu du\u017enost u pravilu obna\u0161ali Nijemci. Mati\u010dne knjige \u017eupnog arhiva u Kara\u0161evu bilje\u017ee u pola stolje\u0107a (1728.-1758.) deset podupravitelja, prema prezimenima uglavnom njema\u010dkog podrijetla. Njihova funkcija u pravilu im je osiguravala uspon na dru\u0161tvenoj ljestvici. Va\u017ean dio dru\u0161tvene, ovaj put doma\u0107e elite, \u010dinili su kne\u017eevi i oberkne\u017eevi \u010dija je funkcija bilo sudstvo u najni\u017eoj pravosudnoj instanci. Sudilo se po obi\u010dajnom pravu i nekim odredbama crkvenih zakonika. Zanimljiv podatak koji iznosi autorica jest da su kne\u017eevi i oberkne\u017eevi \u010desto bili pozivani na rasprave kao svjedoci, a mogli su biti i jamci. Za izvr\u0161enje manjih kazni, rabili su \u0161tap i lisice za one koji su naru\u0161avali mir ili su izra\u017eavali neposluh. Njihov polo\u017eaj u dru\u0161tvu osiguravao im je i razne vrste materijalnih privilegija, a \u010desti sukobi knezova i seoskih zajednica obilje\u017eili su svakodnevni \u017eivot Banata u 18. stolje\u0107u.<\/span><\/p>\n \u010cetvrto poglavlje knjige bavi se crkvenim prilikama kod kara\u0161evskih Hrvata u 17. i 18. stolje\u0107u. U vrijeme osmanske vladavine u dokumentu pape Grgura XIII. iz 1572. spominju se franjevci i njihov samostan u Kara\u0161evu. Autorica isti\u010de da je Kara\u0161evo bilo va\u017eno misionarsko mjesto i va\u017ena \u017eupa u Banatu. Odlukom Kongregacije za \u0161irenje vjere u Kara\u0161evu je utemeljena misija bosanskih franjevaca. Prvi voditelj bosanske misije u Kara\u0161evu bio je Marko Bandulovi\u0107, podrijetlom iz Bosne. U 18. stolje\u0107u kara\u0161evsku \u017eupu dr\u017ee isusovci, od kojih se za trojicu pouzdano zna da su bili Hrvati. Autorica detaljno opisuje djelatnost franjeva\u010dkih i isusova\u010dkih misionara u vrijeme protureformacije, njihov odnos prema lokalnom stanovni\u0161tvu, osobito misiju isusovca Marina Buni\u0107a i njegova osebujna zapa\u017eanja o \u201estanju vjere\u201c me\u0111u samim Kara\u0161evcima. Jednako detaljno autorica govori i o misijama bosanskih franjevaca u 17. stolje\u0107u na podru\u010dju osmanske Ugarske, a u sklopu toga i u Banatu, odnosno Kara\u0161evu. Autorica dokumentarno dokazuje kako je misionarska uloga franjevaca u brojnim slu\u010dajevima odudarala od slu\u017ebene politike Rima. Ju\u017ena je Ugarska, naime, bila prostor u kojem su se katoli\u010dki, pravoslavni i protestantski sve\u0107enici, u uvjetima nepostojanja crkvenih organizacija i manjka sve\u0107enika, natjecali u pridobivanju \u0161to vi\u0161e vjernika iz redova drugih kr\u0161\u0107anskih grupa. Tako je, primjerice franjevac Ivan De\u017emani\u0107, prema vlastitom svjedo\u010denju, propovijedima uspio vratiti velik broj otpadnika od katoli\u010danstva u krilo Crkve te istovremeno preobratiti na katoli\u010dku vjeru druge stanovnike svoga mjesta. Spomenute iskaze autorica dakako uzima s rezervom te zaklju\u010duje kako su \u201epreobra\u0107enja bila, uz mu\u010deni\u0161tvo, misionareva slava te da treba pa\u017eljivo razmatrati njihovu vjerodostojnost\u201c. Unato\u010d brojnim pote\u0161ko\u0107ama koje su sredinom 17. stolje\u0107a dovele do raspada misije bosanskih franjevaca, ona je predstavljala va\u017enu etapu franjeva\u010dke ekspanzije u Banatu. U 18. stolje\u0107u du\u0161ebri\u017eni\u010dku ulogu u Kara\u0161evu preuzimaju opet isusovci, a zatim franjevci provincije bugarsko-vla\u0161ke.<\/span><\/p>\n Posljednje poglavlje autorica posve\u0107uje procesu opismenjavanja i posljedi\u010dno nastanku lokalne inteligencije kod kara\u0161evskih Hrvata u 18. stolje\u0107u. Po\u010deci \u0161kolstva na tom podru\u010dju povezuju se s prisutno\u0161\u0107u isusovaca. Autorica navodi podatke o izgradnji prve \u0161kole u Kara\u0161evu 1760. i prvom doma\u0107em u\u010ditelju, Luki Kati\u0107u, zatim o \u0161kolama u drugim mjestima koje su tako\u0111er dobile doma\u0107e u\u010ditelje. Pravi proces opismenjavanja dogodio se u vrijeme prosvije\u0107enog apsolutizma kojim je ujedno bilo obuhva\u0107eno \u010ditavo podru\u010dje Monarhije. Taj je proces omogu\u0107io kara\u0161evskom dru\u0161tvu stvaranje prve razine vlastite inteligencije koja \u0107e se tijekom 19. stolje\u0107a dodatno razviti.<\/span><\/p>\n Ovom se knjigom, ovdje tek fragmentarno prikazanom, autorica upustila u pionirski poduhvat rekonstrukcije socijalne povijesti kara\u0161evskih Hrvata. \u0160irinom metodolo\u0161kog pristupa, odli\u010dnim poznavanjem vi\u0161ejezi\u010dnih izvora, suverenim snala\u017eenjem u izboru literature, poznavanjem dosega hrvatske, rumunjske i regionalne historiografije, originalno\u0161\u0107u koncepcije, kao i utemeljeno\u0161\u0107u zaklju\u010daka, dr. Castilia Manea Grgin napisala je djelo koje \u0107e biti nezaobilazno u svakom daljnjem znanstvenom prou\u010davanju kara\u0161evskih Hrvata. <\/span><\/p>\n Bo\u017eena Vraje\u0161-\u0160oljan<\/span><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2034","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":2034,"position":0},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":2034,"position":1},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":2034,"position":2},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52746,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52746","url_meta":{"origin":2034,"position":3},"title":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18.stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18. stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c odr\u017eat \u0107e se u sklopu ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, u utorak 5. svibnja, s po\u010detkom u 16 sati. Sudjeluju: Teodora Shek Brnardi\u0107, Marta Jurkovi\u0107, Matea Maru\u0161i\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52496,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52496","url_meta":{"origin":2034,"position":4},"title":"30 godina Podru\u017enice \u2013 Javno predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u201eSlavonski Brod u Domovinskom ratu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U 2026. navr\u0161ava se trideset godina od osnutka Podru\u017enice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest. Obilje\u017eavanje ove zna\u010dajne obljetnice zapo\u010dinje ciklusom javnih povijesnih predavanja znanstvenika Instituta. Tre\u0107e po redu je predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u2013 \u201eSLAVONSKI BROD U DOMOVINSKOM RATU\u201c. Predavanje \u0107e se odr\u017eati 21. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":2034,"position":5},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2034","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2034"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2034\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2034"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2034"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2034"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}