<\/p>\n
Drago Roksandi\u0107, U NIN-u i Danasu<\/i>, SKD Prosvjeta, Zagreb 2011, 368 str.<\/b><\/p>\n
<\/p>\n
Krajem 2011. godine objavljena je knjiga u izdanju Srpskog kulturnog dru\u0161tva <\/i>\u201eProsvjeta\u201c u Zagrebu koja donosi kolekciju publicisti\u010dkih tekstova i intervjua profesora povijesti zagreba\u010dkog Filozofskog fakulteta Drage Roksandi\u0107a. Napisao ih je u beogradskom NIN<\/i>-u i zagreba\u010dkom Danasu<\/i> tijekom 1980-ih i po\u010detkom 1990-ih godina. Roksandi\u0107evi tekstovi predstavljaju u stanovitom smislu izvor za iznimno zna\u010dajno vrijeme koje je predstavljalo uvod u raspad jugoslavenske federacije i rasplamsavanje rata. Ukratko uzev\u0161i, onda\u0161nje Roksandi\u0107evo javno djelovanje odvijalo se u okolnostima galopiraju\u0107e ideolo\u0161ke, politi\u010dke i ekonomske krize posttitovske Jugoslavije.<\/p>\n
Doti\u010dni tekstovi ugledavali su svjetlo dana u ozra\u010dju sve ja\u010dih me\u0111unacionalnih trvljenja jugoslavenskih naroda, napada na Titov kult li\u010dnosti i njegovu politi\u010dku ostav\u0161tinu, te sve intenzivnijoj relativizaciji do tada apsolutne i neprikosnovene kategorije kao \u0161to je bio narodnooslobodila\u010dki rat. Upu\u0107ivane su isto tako dotada nezamislive otvorene kritike komunisti\u010dke ideologije i vladaju\u0107ih partijskih elita, a ono \u0161to je posebno obilje\u017eavalo tada\u0161nje politi\u010dko ozra\u010dje bili su srpski zahtjevi za revizijom Ustava iz 1974. godine. Ekonomska kriza jugoslavenskog samoupravnog socijalizma bila je jo\u0161 jedna u nizu va\u017enih karakteristika vremena Roksandi\u0107eva javnog istupanja. Usprkos univerzalnoj poruci komunizma, novi je jugoslavenski projekt nakon 1945. prihvatio nacionalno na\u010delo koje nije bilo lako mimoi\u0107i u zemlji u kojoj je nacionalno pitanje dominiralo politikom stare jugoslavenske dr\u017eave od samog njezina po\u010detka i nastavilo se kroz Drugi svjetski rat. Poku\u0161ajem rje\u0161avanja nacionalnog pitanja nakon zavr\u0161etka rata prema federativnom na\u010delu, posijana je klica nacionalnih komunizama koji 1980-ih s nastupaju\u0107om krizom jugoslavenskog socijalizma i same marksisti\u010dke ideje prihva\u0107aju evidentno nacionalisti\u010dku politiku, \u0161to je osobito indikativno za slu\u010daj srbijanske komunisti\u010dke elite na \u010delu sa Slobodanom Milo\u0161evi\u0107em. <\/p>\n
Premda je Roksandi\u0107 u tim javnim istupima nastupao s pozicije profesionalnog povjesni\u010dara i primarno se bavio razvojem tada\u0161nje hrvatske i srpske historiografije, kroz njegove tekstove probijali su se i tada aktualni i goru\u0107i politi\u010dki problemi u jugoslavenskom dru\u0161tvu. Tako objavljeni tekstovi ne donose sa sobom samo materijal za povijest historiografije, ve\u0107 i za politi\u010dku i intelektualnu povijest u onoj mjeri u kojoj je Roksandi\u0107, svjedok vremena i anga\u017eirani intelektualac, poku\u0161avao izna\u0107i rje\u0161enja za nadila\u017eenje jugoslavenske politi\u010dke agonije. <\/p>\n
Roksandi\u0107 je onovremeno bio dosljedni zagovaratelj odr\u017eanja jugoslavenske dr\u017eave na temelju \u010dvrstog federalisti\u010dkog programa iz Ustava 1974. godine, protive\u0107i se srpskim i slovenskim prijedlozima o centralizaciji i konfederalizaciji, \u201ekoje bi Jugoslaviju u \u010dasu skinulo s povijesne scene\u201c (str. 308). Prema njemu, povijesno gledano, bez jugoslavenskog zajedni\u0161tva nije shvatljiva ni razumljiva ni srpska ni hrvatska nacionalna integracija (str. 36), a samo jugoslavenstvo \u201enije ni\u0161ta drugo nego modificirana hrvatska, odnosno srpska nacionalna integraciona ideologija\u201c (str. 48). Roksandi\u0107 je mi\u0161ljenja da se mlade jugoslavenske nacije poput makedonske, crnogorske i muslimanske koje su afirmirali jugoslavenski komunisti ne bi niti mogle razvijati bez pretpostavke o Jugoslaviji kao \u201esavezu naroda\u201c. Jugoslavenstvo \u201ezbratimljenih naroda i narodnosti\u201c, forma jugoslavenske ideje koju je iznjedrio narodnooslobodila\u010dki rat i revolucija, Roksandi\u0107u je recept za o\u010duvanje multinacionalne Jugoslavije koji nema alternative. Zato je kao nadahnu\u0107e za rje\u0161avanje suvremene nacionalne problematike smatrao \u201epovratak izvornim na\u010delima nacionalne politike u NOR-u i socijalisti\u010dkoj revoluciji, a na\u010delo bratstva i jedinstva prvo je me\u0111u njima, i bogata iskustva razdoblja od 1945. do 1985. godine, najpouzdaniji su “vodi\u010d” kroz proturje\u010dja odnosa me\u0111u nacijama u Jugoslaviji\u201c (str. 254). Tako je \u201e\u0161anse jugoslavenstva\u201c u smislu izlaska iz krize njemu suvremenog jugoslavenskog dru\u0161tva vidio u \u201estrate\u0161ki va\u017enoj politici budu\u0107eg razvoja nacionalnih odnosa\u201c, iz razloga \u0161to su Jugoslavija i jugoslavenstvo prije svega \u201esocijalisti\u010dko zajedni\u0161tvo naroda i narodnosti\u201c (str. 307). <\/p>\n
Stoga je, iako je onda bio svjestan svoje \u201eduhovno “manjinske” pozicije\u201c, ipak vjerovao \u201eu Jugoslaviju kao u otvoreno dru\u0161tvo u kojem mo\u017ee biti vi\u0161e bratstva i zajedni\u0161tva\u201c me\u0111u njezinim narodima (str. 311). Smatrao je da u Jugoslaviji ne\u0107e biti demokracije bez pune potvrde na\u010dela samoopredjeljenja naroda Jugoslavije, i da je nedvojbeno \u201eda se ono u nas ne mo\u017ee ostvariti ako se dovodi u pitanje izvorna suverenost republika kao nacionalnih dr\u017eava i ako se Jugoslavija rekonstituira na taj na\u010din da se dijelovi naroda izvan nacionalnih dr\u017eava svode na nacionalne manjine\u201c (str. 344). Jo\u0161 u predve\u010derje raspada Jugoslavije u prolje\u0107e 1991. nadao se da je na djelu \u201e”novi povijesni dogovor” naroda Jugoslavije\u201c (str. 235) u pregovorima \u0161estorice predsjednika republika, te da je mogu\u0107e izbjegavanje katastrofe mirnim rje\u0161enjem jugoslavenske krize uz zadr\u017eavanje bilo kojeg jugoslavenskog okvira. Nedvosmislen je kada ka\u017ee da je svako inzistiranje na politi\u010dkoj, policijskoj i vojnoj represiji na bilo kojem dijelu jugoslavenskog prostora put u raspad jugoslavenske dr\u017eavne zajednice.<\/p>\n
Roksandi\u0107eva projugoslavenska orijentacija, za koju ka\u017ee da je bez natruha \u201eunitaristi\u010dkih zabluda\u201c, osjetna je i u analizi historiografske i kulturne proizvodnje 1980-ih godina. Smatra tako da bi odustajanje od objavljivanja Enciklopedije Jugoslavije<\/i> i tre\u0107eg sveska Historije naroda i narodnosti Jugoslavije<\/i> zna\u010dilo \u201eodre\u0107i se dijela vlastitog civilizacijskog i kulturnog identiteta, zna\u010di manje ili vi\u0161e ugroziti budu\u0107nost jugoslavenskog dru\u0161tva\u201c (str. 171). Otvoreno je pozdravio 1987. i obnovu objavljivanja Jugoslavenskog istorijskog \u010dasopisa<\/i> od kojeg je o\u010dekivao da bude \u201ekolektivna pamet jugoslavenske historiografije i osnova njene budu\u0107e jedinstvene strategije razvoja i njene globalne nau\u010dne doktrine i metodologije\u201c (str. 185). Kao historiografski kriti\u010dar upozoravao je na krizu jugoslavenske historiografije 1980-ih godina, prvenstveno na njezinu istra\u017eiva\u010dku heterogenost usmjerenu na \u201enacionalne historije\u201c jugoslavenskih naroda, te deficit jugoslavenske perspektive u njezinim istra\u017eiva\u010dkim interesima. U komentaru na Kongres jugoslavenskih histori\u010dara u Pri\u0161tini 1987, Roksandi\u0107 je pod znakovitim naslovom \u201eMimo provincija\u201c osudio \u201enepokolebljivu vjernost “nacionalnim interesima” u historiografiji\u201c (str. 203), usprkos tome \u0161to je sama tema kongresa bila \u201eProces istorijskog pribli\u017eavanja i ujedinjavanja jugoslavenskih naroda i narodnosti\u201c. Za to je Roksandi\u0107 krivnju nalazio u tradicionalisti\u010dkom pristupu historiji jugoslavenskih naroda koji je usko vezao nacionalnu ideologiju i historiografiju te ih u mnogim slu\u010dajevima doslovno poistovje\u0107ivao. Radi toga je Roksandi\u0107 bio spreman ustvrditi da i tada\u0161nje \u201ehistoriografije u Jugoslaviji jo\u0161 uveliko funkcioniraju kao nacionalne ideologije\u201c (str. 255). <\/p>\n
S druge strane, takvi pristupi koji su, prema Roksandi\u0107u, ideologizirali historiografiju imali su i metodolo\u0161kih manjkavosti jer se njima remetila slika \u201eo jedinstvenom razvoju i uzajamnoj povezanosti pojedinih strana ljudske aktivnosti i \u017eivota\u201c (str. 58). Nadalje, Roksandi\u0107 je osu\u0111ivao tradicionalizam i konzervativizam u istra\u017eiva\u010dkom i metodolo\u0161kom smislu nacionalnih historiografija u Jugoslaviji koje su nagla\u0161avale politi\u010dku historiju. Takve pristupe \u201etradicionalnih etnocentri\u010dkih historiografija\u201c Roksandi\u0107 je opovrgavao tezom da \u201ehistorija nije nacionalna ideologija\u201c, a da se \u201eiz etnocentristi\u010dke situacije i same nacionalne historije ne mogu razumjeti\u201c (str. 32). Osu\u0111ivao je i slu\u017ebeni politi\u010dki odnos prema historiografiji, koji je smatrao \u201euvelike “nedozvoljenim” bilo kakvo ula\u017eenje u procese unutar nacionalne historije izvan republi\u010dkih granica\u201c, tako da se po Roksandi\u0107evom mi\u0161ljenju \u201esrpska historija u Hrvatskoj ne istra\u017euje ni u srpskoj ni u hrvatskoj historiografiji\u201c (str. 33).<\/p>\n
Roksandi\u0107 je zahtijevao prekid s takvim stanjem koje je proizvelo nepostojanje kulture dijaloga, interdisciplinarnosti, teorijskih-metodolo\u0161kih inovacija te marksisti\u010dkih utemeljenih istra\u017eivanja u jugoslavenskoj historiografiji. Osim toga, usmjeravao je kriti\u010dke opaske prema istra\u017eiva\u010dkoj i institucionalnoj podijeljenosti jugoslavenske historiografije na dvije historije, nacionalnu i klasnu. Nju je nu\u017eno trebalo prevladati, jer dok se \u2013 kako ju je Roksandi\u0107 nazivao \u2013 \u201etradicionalisti\u010dka inteligencija\u201c bavila nacionalnom historijom, \u201epartijska inteligencija\u201c pa\u017enju je poklanjala historiji revolucije. U svom izboru najboljih historiografskih djela u 1987. godini Roksandi\u0107 je uo\u010dio i ne slu\u010dajan ogroman interes jednog dru\u0161tva optere\u0107enog svekolikom krizom za povije\u0161\u0107u, interesa koji je u sebi sadr\u017eavao i negativne implikacije eksploatacije povijesne materije u nacionalno i ideolo\u0161ki sve konfliktnijem jugoslavenskom dru\u0161tvu. \u201eKako je u nas sve vi\u0161e okretanja pro\u0161losti, iz godine u godinu, ali i sve vi\u0161e o\u010diglednih instrumentalizacija povijesne ba\u0161tine u socijalnopoliti\u010dkim konfliktima u suvremenom jugoslavenskom dru\u0161tvu, doista je nu\u017eno inzistirati na onim djelima s kojima se doprinosi razvoju historijske nauke, racionalizaciji odnosa prema pro\u0161losti (\u2026).\u201c (str. 211). U trenucima kada je pred kraj 1980-ih srpska intelektualna javnost otvoreno usvojila nacionalisti\u010dku retoriku, Roksandi\u0107 je to prozvao \u201ekri\u017earskim pohodom na\u0161e intelektualne “desnice” protiv marksizma\u201c (str. 110). To\u010dno je tada postala uo\u010dljiva \u201eprovala publicisti\u010dkog diletantizma u historiografske rasprave\u201c, koja je stajala \u201eu vezi s naraslom politi\u010dkom instrumentalizacijom jugoslavenske historiografije\u201c (str. 228).<\/p>\n
Sve u svemu, Roksandi\u0107evi \u010dlanci na dodirima historiografije i suvremenih politi\u010dkih kretanja skupljeni u izdanju ove knjige ilustriraju skoro sve povijesne procese kroz koje je prolazila zajedni\u010dka jugoslavenska dr\u017eava u svom posljednjem desetlje\u0107u. Sredi\u0161nja to\u010dka tih procesa oko koje se vrte tekstovi jest nacionalno pitanje u Jugoslaviji o kojem su historiografija i Roksandi\u0107 kao profesionalni povjesni\u010dar imali itekako toga za re\u0107i. Koliko je to pitanje potisnulo drugi va\u017ean ideolo\u0161ki element avnojevske Jugoslavije, onaj klasni, odnosno komunisti\u010dki, u drugi plan, svjedo\u010di i \u010dinjenica da o tome u ovim Roksandi\u0107evim raspravama skoro da nije posve\u0107en nijedan \u010dlanak. Roksandi\u0107evo plediranje za izgradnju me\u0111unacionalnih odnosa kao jedinog uvjeta za opstanak Jugoslavije su\u010deljavalo se sa ekskluzivnim tonom srpskog nacionalizma koji je kao detonator jugoslavenske krize nepopravljivo ugrozio \u201ebratstvo i jedinstvo\u201c jugoslavenskih naroda. Roksandi\u0107evo protivljenje Milo\u0161evi\u0107evoj \u201eantibirokratskoj revoluciji\u201c i stavovima svog mentora Vasilija Kresti\u0107a ko\u0161talo ga je 1989. suradnje u NIN-<\/i>u i posla na Odelenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Stoga je na kraju mogu\u0107e navesti primjedbu prire\u0111iva\u010dima izdanja \u0161to u ovaj korpus tekstova nije uvr\u0161tena i Roksandi\u0107eva polemika s Vasilijem Kresti\u0107em objavljena u \u010dasopisu Na\u0161e teme<\/i> iz 1990. (br. 3-4), koja svojom logikom definitivno pripada svemu onom \u0161to je Roksandi\u0107 iznosio u NIN<\/i>-u i Danasu<\/i> svih tih godina.<\/p>\n
Stipe Kljaji\u0107<\/i><\/p>\n
<\/i><\/p>\n
* Bitno pro\u0161irena verzija prikaza objavljena je u \u010dasopisu Migracijske i etni\u010dke teme<\/i>, god. 28, br. 2, 2012, str. 215-220.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2030","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52547,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52547","url_meta":{"origin":2030,"position":0},"title":"ISHA Zagreb \u2013 Filmska ve\u010der: Povratak Martina Guerrea","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Klub studenata povijesti \u2013 ISHA Zagreb poziva Vas na filmsku ve\u010der na kojoj \u0107e se prikazivati \u201ePovratak Martina Guerrea\u201c, povijesna drama iz 1982. godine s radnjom smje\u0161tenom u 16. stolje\u0107u. Radnja je utemeljena na stvarnoj povijesnoj li\u010dnosti Martina Guerrea koji se nakon mnogo godina izbivanja vra\u0107a u svoje rodno mjesto\u2026","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":2030,"position":1},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52563,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52563","url_meta":{"origin":2030,"position":2},"title":"Predavanje Nenada Fabijani\u0107a o stadionu Poljud u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstveno vije\u0107e za arhitekturu, urbanizam i ure\u0111enje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje \u201cPo Poljudu\u201d koje \u0107e u srijedu 22. travnja 2026. s po\u010detkom u 14 sati u Knji\u017enici HAZU, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, odr\u017eati\u00a0prof. emerit. dr. art. Nenad Fabijani\u0107,\u00a0\u010dlan suradnik HAZU. Predavanje \u201ePo Poljudu\u201c (Projekt obnove)\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":2030,"position":3},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":2030,"position":4},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52543,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52543","url_meta":{"origin":2030,"position":5},"title":"Znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Najavljujemo\u00a0znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c,\u00a0koji \u0107e se odr\u017eati\u00a0u Rabu od 24. do 26. travnja 2026.,\u00a0u organizaciji i uz potporu\u00a0Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, \u00a0Grada Raba, Pu\u010dkog otvorenog u\u010dili\u0161ta Rab i Centra za istra\u017eivanje srednjovjekovne ba\u0161tine Jadrana RIMAH. Skup okuplja vode\u0107e doma\u0107e stru\u010dnjake koji \u0107e kroz niz\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2030","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2030"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2030\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2030"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2030"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2030"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}