<\/p>\n
Periferije, pograni\u010dja i rubovi na obodu dvaju carstava. Dvanaest stolje\u0107a Aachenskoga mira. Me\u0111unarodni simpozij The Treaty of Aachen, AD 812: The Origins and Impact on the Region between the Adriatic, Central, and Southeastern Europe<\/i>, Zadar 27-29. rujna 2012.<\/span><\/span><\/b><\/p>\n <\/span><\/p>\n Od \u010detvrtka, 27. rujna do subote, 29. rujna 2012. godine u velikoj je dvorani Odjela za povijest Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru odr\u017ean me\u0111unarodni znanstveni skup The Treaty of Aachen, AD 812: The Origins and Impact on the Region between the Adriatic, Central, and Southeastern Europe<\/i>. Skup su zajedni\u010dki organizirala \u010detiri odsjeka za povijest: Odjel za povijest Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru, odsjeci za povijest zagreba\u010dkog i splitskog filozofskog fakulteta te Odsjek za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveu\u010dili\u0161ta (Department of Medieval Studies, Central European University) u Budimpe\u0161ti.<\/span> Uz navedene institucije, financijski su ga poduprli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, splitski Muzej hrvatskih arheolo\u0161kih spomenika te Zadarska nadbiskupija. Neki sudionici ujedno su i nastavnici na spomenutim odsjecima (M. An\u010di\u0107, T. Vedri\u0161, N. Budak, H. Gra\u010danin, I. Basi\u0107), tako da su aktivnim sudjelovanjem na skupu predstavljali i svoje mati\u010dne institucije. Ipak, me\u0111u svima valja izdvojiti Trpimira Vedri\u0161a, koji je bio idejni za\u010detnik zadarskog simpozija i njegov glavni realizator.<\/span><\/span><\/p>\n Namjera je organizatora bila da se iz komparativne i regionalne perspektive razmotri kompleks pitanja vezanih uz razdoblje prije, za vrijeme i nakon vi\u0161egodi\u0161njih pregovora izme\u0111u frana\u010dkih vladara i bizantskih careva (802.-815.), isprekidanih ratnim sukobima, koje je na kraju zaklju\u010deno sklapanjem mirovnog sporazuma u Aachenu.<\/span> Na skupu je izlagalo ukupno dvadesetsedam znanstvenika (od predvi\u0111enih dvadesetdevet), me\u0111u kojima dvojica (T. Turkovi\u0107, A. Milo\u0161evi\u0107) nisu bili u mogu\u0107nosti osobno izlo\u017eiti svoje priloge, ali su ih poslali, pa su njihova izlaganja pro\u010ditana. Izlaga\u010di su stigli iz Velike Britanije, Hrvatske, Australije, Austrije, Slovenije, Gr\u010dke, Italije, Ma\u0111arske, Bugarske, Srbije i Rusije.<\/span><\/p>\n Plenarno uvodno izlaganje odr\u017eao je u rotundi Sv. Donata ugledni britanski bizantolog Jonathan Shepard (Circles Overlapping in the Upper Adriatic<\/i>). Osnovne teme izlaganja Shepardova su stalna preokupacija: dinamika i modeli pojave velesila (\u00bbhard power\u00ab, \u00bbsoft power\u00ab), dugo trajanje i interakcija krugova mo\u0107i, politi\u010dka kultura, razli\u010diti na\u010dini ocrtavanja vjerskih i ekonomskih zona utjecaja. Unutar tih i drugih geopoliti\u010dkih konstanti bizantske dr\u017eave istra\u017eivao je na\u010din njihova zrcaljenja na isto\u010dnojadranski prostor u devetom i ranijim stolje\u0107ima. Nakon Shepardova izlaganja uslijedilo je razgledavanje zadarskog episkopalnog kompleksa pod vodstvom Pavu\u0161e Ve\u017ei\u0107a pra\u0107eno odgovaraju\u0107im izlaganjem (The Episcopal Complex in Zadar: The Church of St. Anastasia and the Rotund of the Holy Trinity<\/i>) u kojem je Ve\u017ei\u0107 dijakronijski raslojio arhitektonski razvoj tog sklopa.<\/span><\/p>\n Prva sesija simpozija (Late Antique Substratum of the Treaty<\/i>) sadr\u017eavala je tri izlaganja. O dataciji izvornika prema kojemu je nastala srednjovjekovna karta ekumene, poznatija pod nazivom Peutingerova karta, uvelike se raspravljalo kroz gotovo \u010detiri protekla stolje\u0107a, no moderne i suvremene studije sve jasnije ukazuju da je predlo\u017eak vrlo vjerojatno nastao za vladavine cara Teodozija II. (408.-450.). Me\u0111utim, bez obzira na takvu dataciju predlo\u0161ka kojim se poslu\u017eio srednjovjekovni kartograf, posve je o\u010digledno da su na karti zabilje\u017eeni i mnogi zemljopisni podaci koji potje\u010du iz znatno ranijeg razdoblja, ali i iz karolin\u0161kog vremena, o \u010demu je raspravljao Tin Turkovi\u0107 (The Peutinger Map: Carolingian Contents Connected to the Treaty of Aachen<\/i>), otvoriv\u0161i intrigantnu mogu\u0107nost da je rije\u010d o sloju karte na neki na\u010din povezanom s Aachenskim mirom. Francesco Borri je analizirao frana\u010dke i bizantske izvore o etnijama jadranskog bazena, osobito u Dalmaciji (Slavs and Romans on the Adriatic Arc Before and After the Treaty of Aachen<\/i>). U razli\u010ditim etnonimima razaznaje grupe koje su vrela identificirala (ili su se s\u00e2mi tako identificirali) kao Slavene, Romane i Franke, a posebnu je pa\u017enju posvetio skupini imenovanoj Romani<\/i>. Danijel D\u017eino predo\u010dio je povijesni razvoj Dalmacije u ranom srednjem vijeku kao rasap i rekonstrukciju kasnoanti\u010dkog kompleksnog dru\u0161tvenog sustava (Post-Roman Dalmatia: Collapse and Regeneration of a Complex Social System<\/i>), namijeniv\u0161i izlaganje iscrpnoj raspravi o razlozima njegova uru\u0161avanja te na\u010dinima na koje je ono utjecalo na formiranje novoga dru\u0161tveno-politi\u010dkog ustroja.<\/span><\/p>\n Karolin\u0161koj politici u regionalnom kontekstu bio je posve\u0107en prvi dio sljede\u0107e sesije (Empires & their Peripheries I<\/i>). Ivan Majnari\u0107 odabrao je metodolo\u0161ki obrazac Evangelosa Chrysosa o trima fazama pri formiranju ranosrednjovjekovnih regna<\/i> kako bi pokazao njegovu primjenjivost na polo\u017eaj gentes<\/i> uz jugoisto\u010dni obod Karolin\u0161kog carstva (The Treaty of Aachen 812 and <\/i>aemulatio imperii <\/i><\/span>on the Southeastern Frontiers of the Carolingian World<\/i>). Slovenski povjesni\u010dar Peter \u0160tih osvijetlio je strate\u0161ku va\u017enost Istarskog poluotoka kao donedavne bizantske pokrajine u kontekstu Aachenskog mira temeljem podataka Ri\u017eanskog placita (La Politica Imperiale e le sue conseguenze regionali: L\u2019Istria tra gli anni 788 e 812<\/i>).<\/span><\/p>\n Nastavak sesije Empires & their Peripheries<\/i> sadr\u017eavao je izlaganja posve\u0107ena ulozi Bizanta na Balkanu. Gr\u010dki povjesni\u010dar Panos Sophoulis ukazao je na razli\u010dite mogu\u0107nosti ocjenjivanja uspje\u0161nosti bizantske dr\u017eave izme\u0111u 780. i 812. godine (A Resurgent Empire? Byzantium in the Early 800\u2019s<\/i>). Ranijim, uglavnom linearnim, ocjenama o gospodarskom oporavku, vojnoj konsolidaciji i teritorijalnoj ekspanziji Carstva od po\u010detka 9. stolje\u0107a nadalje Sophoulis je suprotstavio kompleksniju sliku, upozoriv\u0161i na niz politi\u010dkih, dru\u0161tvenih i vojnih determinanti koje su tijekom tog razdoblja ote\u017eavale ostvarenje dugoro\u010dnih dr\u017eavnih ciljeva. Na nj se tematski djelomice nadovezuje izlaganje Mladena An\u010di\u0107a (Imperial Interaction and Local Autonomies<\/i>). An\u010di\u0107 je iskoristio ideje ameri\u010dkog povjesni\u010dara Davida Luddena o \u00bbCarstvu kao procesu\u00ab kako bi pokazao na\u010dine carskog interveniranja na Jadranu poslije Aachenskog mira. Prate\u0107i niz manje ili vi\u0161e uspje\u0161nih poku\u0161aja integriranja ove periferne pokrajine u centralni mehanizam karolin\u0161ke dr\u017eave, ukazao je na sve izra\u017eenije autonomisti\u010dke tendencije od kasnih 820-ih nadalje, koje su posljedovale pretvaranjem perifernih zemalja u pograni\u010dje jednog i drugog carstva, a zatim i u polunezavisne politi\u010dke entitete (Venecija, provincia Jadertina<\/i>, Hrvatska kne\u017eevina).<\/span><\/p>\n Franks & Byzantines in Italy<\/span><\/i> bio je naslov jutarnjih sesija drugoga dana simpozija, podijeljenih na izlaganja posve\u0107ena Veneciji te Akvileji i Gradu. O gradu na lagunama prvi je govorio Gherardo Ortalli (Aquisgrana 812: Le premesse degli equilibri alto-adriatici e del ruolo di Venezia<\/i>). Istaknuo je tradicionalizam historiografije o po\u010decima mleta\u010dke dr\u017eave (razvoj Venecije je kroz takvu interpretativnu matricu promatran posve linearno), ali i presudnu ulogu Aachenskog ugovora u postizanju mleta\u010dke hegemonije na Jadranu. Odnos izme\u0111u databilnih arheolo\u0161kih objekata u Veneciji i politi\u010dkih prilika oko 812. godine istra\u017eio je potom Sauro Gelichi (Aachen, Venezia e l’archeologia<\/i>). Pomo\u0107u arheolo\u0161kih podataka poku\u0161ao je objasniti modele i dinamiku naseljavanja, organizaciju prostora te karakteristike materijalne kulture, nastoje\u0107i ove fenomene povezati s politi\u010dkim promjenama uslijed karolin\u0161kog pritiska. Za Gelichijev prilog svojstven je holisti\u010dki pristup, kojeg je te\u0161ko reproducirati prepri\u010davanjem: moglo bi se konstatirati da on nastoji odgovoriti na pitanje kakav jest (i kakav mo\u017ee biti) prilog arheologije boljem upoznavanju i razumijevanju mleta\u010dkoga \u00bbprijelaznog razdoblja\u00ab oko 800. godine.<\/span><\/p>\n Susjednu Akvileju obradila je, prvenstveno iz hagiografske perspektive, Marianna Cerno (Aquileia at the time of the Treaty of Aachen: The Patriarchate and its Hagiography<\/i>). Uputila je na izravne reflekse zate\u010dene crkvene i politi\u010dke (Franci\u2013Bizant) dvojnosti u mjesnoj akvilejskoj i grade\u0161koj hagiografskoj produkciji. Ujedno je pa\u017enju usmjerila ka indikativnim tekstolo\u0161kim vezama dviju akvilejskih pasija s nekoliko tekstova istog \u017eanra u Panoniji i Dalmaciji, u kojima se razaznaju sna\u017ene veze akvilejske crkve s biskupijama Ilirika. Magdalena Skoblar pozabavila se likovnim materijalom u Grade\u017eu, obrativ\u0161i posebnu pa\u017enju ciborijima pripisanim patrijarhu Ivanu Mla\u0111em i problemima vezanim uz njihovu dataciju (Patriarchs and Patrons: Textual Sources, Material Evidence and the Attribution of the Ciboria <\/span>in Santa Maria delle Grazie <\/span>at Grado<\/i>).<\/span><\/p>\n Problemu formuliranom u naslovu sljede\u0107e sesije (Pannonia between the Franks & Byzantium<\/i>) pristupila su trojica izlaga\u010da. Hrvoje Gra\u010danin <\/span>dao je pregled osnovnih povijesnih gibanja u Donjoj Panoniji ranog 9. stolje\u0107a (Lower Pannonia Before and After the Treaty of Aachen<\/span><\/i>). U vremenskom l\u00fbku od prvih frana\u010dkih sukoba s Avarima do Ljudevitove pobune, razmatrao je odnose Karolinga prema Bizantu, te jednih i drugih prema slavenskim i bugarskim vojnopoliti\u010dkim elitama na me\u0111uprostoru dvaju carstava. Vrlo je zanimljiva Gra\u010daninova pretpostavka kako je uloga Bizanta u bellum Liudewiticum<\/i> bila izra\u017eenija nego \u0161to se do sada smatralo, osobito s obzirom na Porfirogenetove navode o posvema\u0161njem rasapu carske vlasti na Zapadnom Balkanu za vladavine Mihajla II. Mucavca (820.-829.).<\/span><\/p>\n Ma\u0111arskog arheologa Mikl\u00f3sa Tak\u00e1csa je u priop\u0107enju podu\u017eeg naslova (Is it Possible to Recognise Changes in the Political Structure in the Remains of the 9th<\/sup> Century Village-like Settlements? The Evaluation of Archaological Sources from the Central Parts of the Carpathian Basin<\/span><\/i>) zaokupilo fundamentalno pitanje: zrcale li vjerno rezultati arheolo\u0161kih istra\u017eivanja ranosrednjovjekovnu zbilju kakvu ocrtavaju rijetki pisani izvori, ili se radi o \u00bbnadinterpretaciji\u00ab uvjetovanoj upravo rijetko\u0161\u0107u navedenih povijesnih vrela? Na nj je odgovor poku\u0161ao dati pregledom stanja istra\u017eivanja i postoje\u0107ih kronologija arheolo\u0161kog materijala 9. stolje\u0107a u Karpatskom bazenu, usredoto\u010div\u0161i se na tragove ranih naseobinskih aglomeracija u srednjem i ju\u017enom dijelu tog prostora. Iz arheolo\u0161ke topografije proizlazi zaklju\u010dak o postojanju manjih zaselaka, neprekidno naseljenih, u \u010dijem \u017eivotu \u00bbvelika\u00ab povijest Panonske nizine 9. stolje\u0107a nije imala presudnu ulogu.<\/span><\/p>\n B\u00e9la Mikl\u00f3s Sz\u0151ke, tako\u0111er iz Arheolo\u0161kog instituta Ma\u0111arske akademije, obratio je pa\u017enju polo\u017eaju narod\u00e2 Panonske nizine uo\u010di i nakon 812. godine, poku\u0161av\u0161i pokazati u kojoj se mjeri mirovni ugovor zrcalio i u tom prostoru (811: Frieden in Aachen f\u00fcr die V\u00f6lker im Karpatenbecken \u2013 Vorgeschichte und Folgen<\/i>). Sz\u0151ke se stoga usmjerio k analizi pojedinih pojmova iz karolin\u0161kih kraljevskih anala relevantnih za Karpatsku kotlinu (npr. Canizauci<\/i>, \u0161to tuma\u010di kao izaslanike avarskoga kana), iako bi mo\u017eda bilo korisnije da je ve\u0107i naglasak polo\u017eio na rezultate vlastitih arheolo\u0161kih kampanja, koji bi zasigurno bolje potkrijepili kontekstualnu sliku koju je ocrtao.<\/span><\/p>\n Poslijepodnevne sesije obuhvatile su i skupinu izlaganja posve\u0107enu \u00bbtampon zonama\u00ab izme\u0111u Bizanta i Franaka (“Buffer zone polities” I: Balkans<\/i>). Tako je bugarski povjesni\u010dar Angel Nikolov obradio odnos Franaka prema Bugarima u prvoj polovini 9. stolje\u0107a, otvaraju\u0107i iznimno zanimljivu mogu\u0107nost uo\u010davanja odre\u0111enih frana\u010dkih modela usvojenih pri teritorijalnom ure\u0111enju rubnih dijelova rane bugarske dr\u017eave (teritorijalizacija rubnih plemenskih skupina u comitates<\/i>). Daniel Ziemann je, s druge strane, pristupio kompleksnom odnosu Bizanta prema Bugarima, osobito se osvrnuv\u0161i na veliki bizantski poraz godinu dana prije sklapanja mira u Aachenu (Dangerous Neighbours: The Aftermath of the Defeat of Nicephoros I by the Bulgarians in 811<\/span><\/i>). Podcrtao je dvije najva\u017enije dugoro\u010dne posljedice tog doga\u0111aja: prelazak Bizanta iz ofenzive u defenzivu pra\u0107en rastu\u0107om dominacijom bugarske vojne mo\u0107i na terenu, te relativno naglu izmjenu dru\u0161tvene i kulturne slike Prvog Bugarskog Carstva uslijed inkorporiranja velikih bizantskih podru\u010dja.<\/span><\/span><\/p>\n Drugi dan simpozija nastavljen je sekcijom Ecclesiastical Politics I: Adriatic between Rome & Constantinople<\/i>. Talijanska povjesni\u010darka Maddalena Betti u zanimljivom je izlaganju istra\u017eila svekolik odnos Svete Stolice spram aktualnog stanja crkvene organizacije, njenih tradicija i ranokr\u0161\u0107anske ba\u0161tine u Iliriku u 9. stolje\u0107u (Rome and the Heritage of Ancient Illyricum in the 9th<\/sup> Century<\/span><\/i>). U podlozi svih politi\u010dkih gibanja izme\u0111u rimskih prvosve\u0107enika s jedne strane te Franaka, Bizanta i slavenskih politi\u010dkih formacija s druge strane, primijetila je kontinuiranu brigu papinstva za o\u010duvanjem i reafirmiranjem starih jurisdikcijskih prava Rima nad cjelokupnim Ilirikom, neovisno o tome tko je predstavljao osporavatelja tih te\u017enji (bavarski episkopat u sporu oko Metodove sirmijske katedre, crkvena nadle\u017enost nad Bugarskom, itd.). Iako su izvori o ovom problemu za prvu polovinu istog stolje\u0107a mnogo oskudniji, autorica pretpostavlja da je upravo Aachenski mir sna\u017eno reafirmirao ideju o \u00bbRimskom\u00ab Iliriku, tj. pokrajini kao sastavnom dijelu Rimskog patrijarhata.<\/span><\/p>\n Predrag Komatina (Dalmatian Bishops at the Council of Nicea in 787 and the Status of the Dalmatian Church in the 8th<\/sup> and 9th<\/sup> Centuries<\/span><\/i>) analizirao je popise dalmatinskih biskupa nazo\u010dnih na ekumenskom koncilu u Niceji 787. godine, u hrvatskoj historiografiji zapa\u017eene tek 1970-ih godina. Uspje\u0161no je dekonstruirao suprotstavljena mi\u0161ljenja koja su upravo u toj \u010dinjenici vidjela podlogu potpuno suprotnim zaklju\u010dcima: da dalmatinske biskupije jesu (R. Kati\u010di\u0107), odnosno nisu (L. Margeti\u0107) bile podvrgnute konstantinopolskom patrijarhu. Ti su se zaklju\u010dci djelomi\u010dno zasnivali i na stavovima historiografije o odnosu cara Lava III. spram Zapadnog Ilirika prilikom izuzimanja nekolicine biskupija iz rimske jurisdikcije 732. godine. Komatina je zaklju\u010dio da se polo\u017eaj dalmatinskih crkava na koncilu mo\u017ee uspore\u0111ivati s polo\u017eajem ciparske crkve, koja je tada bila autokefalna, a na saboru je prisustvovala jer se radilo o ekumenskom sazivu. K tome, bizantski popisi biskupa pod jurisdikcijom Konstantinopola iz 8. i 9. stolje\u0107a nijednom ne registriraju dalmatinske biskupije, \u0161to u svemu upu\u0107uje njihovu manje-vi\u0161e stalnu podvrgnutost Svetoj Stolici sve do vladavine Bazilija I. (867.-886.), kada je izvr\u0161en neuspje\u0161an poku\u0161aj njihova inkorporiranja u bizantski crkveni ustroj.<\/span><\/span><\/p>\n Zavr\u0161ni je dan skupa zapo\u010deo nastavkom sekcije Ecclesiastical Politics: Adriatic between Rome & Constantinople (II)<\/i>. Tri su izlaga\u010da (iz Klagenfurta, Splita i Zagreba) podastrijela priloge usko vezane uz kontekst u kojemu su djelovali visoki crkveni dostojanstvenici, prisiljeni na razli\u010dite na\u010dine odr\u017eavati crkvenu i politi\u010dku ravnote\u017eu izme\u0111u dvaju carstava i dvaju patrijarhata \u2013 rimskog i konstantinopolskog. Preplitanjem i superponiranjem crkveno-jurisdikcijskih i politi\u010dkih prava nad velikim sjevernojadranskim sredi\u0161tima Akvilejom i Grade\u017eom bavio se Harald Krahwinkler (Aquileia and Grado \u201cbetween\u201d Aachen and Constantinople and the Frankish-Byzantine treaty of 812<\/span><\/i>). U sredi\u0161tu tih zbivanja stajala je nesvakida\u0161nja li\u010dnost grade\u0161kog patrijarha Fortunata II. (803.-oko 825.), a pri osvjetljavanju kompleksnoga odnosa izme\u0111u dvaju carstava i dvaju konkurentskih patrijarhata autor je posegnuo za brojnim izvorima: Ri\u017eanskim placitom, diplomom o razgrani\u010denju Akvilejske i Salcbur\u0161ke metropolije, zapisnikom sinoda u Mantovi, napokon oporukama Karla Velikog i Fortunata.<\/span><\/p>\n U sljede\u0107em je izlaganju Ivan Basi\u0107 ponudio nova vi\u0111enja o vremenu i okolnostima osnivanja isto\u010dnojadranskih biskupija u ranom srednjem vijeku (New Evidence for the Re-establishment of the Adriatic Dioceses in the late 8th<\/sup> Century<\/span><\/i>). Istaknuo je nedostatak iole kvalitetne arhitektonske i likovne gra\u0111e 7. i 8. stolje\u0107a <\/i>kao \u010dinjenicu i kao problem, s druge strane upozoriv\u0161i na naglu pojavu umjetni\u010dke produkcije proiza\u0161le iz \u00bbliutprandske renesanse\u00ab upravo u onim gradovima \u010diji se biskupi po prvi put javljaju na Nicejskom koncilu 787. godine (Novigrad, Osor, Rab, Split, Kotor). Povezuju\u0107i pozitivna pisana svjedo\u010danstva s umjetni\u010dkom topografijom, sve u kontekstu va\u017ee\u0107e kronologije i vojno-politi\u010dkih prilika na Jadranu izme\u0111u 787. i 812. godine, iznio je mi\u0161ljenje o presudnom utjecaju uskla\u0111ene papinsko-frana\u010dke politike na obnovu starih odnosno osnivanje novih biskupija u Dalmaciji, koja je realizirana oda\u0161iljanjem odabranih crkvenih li\u010dnosti u prekojadranske biskupije. Interpretirao je tu akciju crkvenoga preure\u0111enja pokrajine u sklopu bizantsko-frana\u010dkih previranja, to\u010dnije u suparni\u010dkom nastojanju obiju strana da u primorskim gradovima steknu po\u010detnu prednost kao svojevrsnu prethodnicu realnoj vojno-politi\u010dkoj dominaciji koja je tek imala uslijediti.<\/span><\/p>\n Kratkom boravku karolin\u0161kog liturgi\u010dara Amalarija iz Metza u Zadru 813. godine Trpimir Vedri\u0161 ve\u0107 je posvetio vi\u0161e rasprava, a za ovu priliku usredoto\u010dio se na spomen stanovitih razlika u bogoslu\u017eju izme\u0111u zadarske i drugih crkvenih zajednica latinskog obreda (Amalarius’ of Metz visit to Zadar in 813: Its Background Reconsidered<\/span><\/i>). Nastavljaju\u0107i vlastita istra\u017eivanja, Vedri\u0161 je upozorio na neuspio poku\u0161aj nagovaranja Amalarija da promakne izvjesnog zadarskog \u0111akona u sve\u0107eni\u010dki red, upozoravaju\u0107i pritom na niz okolnosti koje u krajnjoj liniji upu\u0107uju na discipliniranu jurisdikcijsku podre\u0111enost Zadra rimskoj stolici po\u010detkom 9. stolje\u0107a.<\/span><\/span><\/p>\n Posljednja sesija skupa, nazvana “Buffer zone polities” II: Croatian Principality<\/i>, sadr\u017eavala je \u010detiri izlaganja. Prilog Ante Milo\u0161evi\u0107a (A K-type Sword from Koljane near Vrlika as a Possible Argument for the Migration of the Croats at the End of the 8th<\/sup> century<\/i>) je u odsustvu autora pro\u010ditala Nikolina Uroda, tako\u0111er iz Muzeja hrvatskih arheolo\u0161kih spomenika. Milo\u0161evi\u0107 se posvetio morfolo\u0161koj i tipolo\u0161koj analizi ranokarolin\u0161kog ma\u010da nedavno prona\u0111enog u Koljanima kod Vrlike, povezav\u0161i ga s drugim nalazima oru\u017eja i vojne opreme iste provenijencije iz Cetinske krajine. No, za razliku od dosada\u0161njih istra\u017eiva\u010da, ovu skupinu nalaza nije obja\u0161njavao kao obi\u010dan uvoz iz vremena sna\u017enih veza izme\u0111u karolin\u0161ke dr\u017eave i Hrvatske kne\u017eevine. Zadr\u0161ku prema takvom jednostavnom tuma\u010denju potkrepljuje upravo tipologija koljanskog ma\u010da, koju je mogu\u0107e vezati sa skandinavskom (vikin\u0161kom) produkcijom. \u0160tovi\u0161e, Milo\u0161evi\u0107 dvoji izme\u0111u dva mogu\u0107a obja\u0161njenja pojave ove vrste oru\u017eja u dalmatinskom zale\u0111u: izravnog trgovanja hrvatskih elita s vikin\u0161kim ekspedicijama zate\u010denima na Sredozemlju ili pristizanja ma\u010da zajedno s njegovim vlasnikom sa sjevera Europe. Napokon se priklanja potonjoj pretpostavci, nastoje\u0107i ju uklopiti u razmatranja M. An\u010di\u0107a o migraciji hrvatske narodnosne skupine potkraj 8. stolje\u0107a, predstavljena prije desetak godina prigodom me\u0111unarodne izlo\u017ebe Hrvati i Karolinzi<\/i>.<\/span><\/p>\n Ruski povjesni\u010dar Denis Alimov je u izlaganju naslovljenom Frankish <\/span><\/i>ducatus or Slavic Chiefdom? The Character of Borna\u2019s Polity in Early-Ninth-Century Dalmatia<\/i> predlo\u017eio dvojak karakter osnovice Bornine politi\u010dke vlasti. Ona se zasnivala na hrvatskoj protopoliti\u010dkoj formaciji u u\u017eem smislu (koju locira oko Knina) i manjoj plemenskoj skupini Guduscani<\/i> oko rijeke Gacke. Prema Alimovu, Borna je pripadao prvonavedenoj skupini, \u010diji se etni\u010dki identitet postupno razvio pod utjecajem kristijanizirane vojne elite. Isti\u010de da je proces stabiliziranja hrvatskog etni\u010dkog identiteta bio znatno sporiji od oblikovanja politi\u010dkih tijela. Njihov nagli izlazak na povijesnu scenu tuma\u010di sna\u017enim utjecajem vanjskih \u010dinitelja, prije svega frana\u010dkom vojno-politi\u010dkom ekspanzijom na ovaj prostor. Kako nametanje novog ustroja vlasti nije bilo uskla\u0111eno s unutarnjim dru\u0161tvenim sazrijevanjem, Bornin se ducatus<\/i> uvelike razlikovao od ostalih poslijeavarskih politi\u010dkih formacija u srednjoisto\u010dnoj Europi: ovaj knez nije predstavljao ni tipi\u010dnog frana\u010dkog zavisnog upravitelja, niti rodovskog vladara.<\/span><\/span><\/p>\n Ne\u0161to ranijem razdoblju bilo je posve\u0107eno izlaganje Nevena Budaka (One more Renaissance? Dalmatia in the Light of Michael McCormick\u2019s Thesis about the Revival of the European Economy<\/i>). U njem je ovaj istra\u017eiva\u010d nastojao na regionalnom planu valorizirati nagli ekonomski i dru\u0161tveni uspon oko 800. godine temeljem materijalnih tragova, osobito u svjetlu nedavne sinteze ameri\u010dkog povjesni\u010dara M. McCormicka. Budak je iznio iscrpnu evidenciju svjedo\u010danstava o raznovrsnim komunikacijama na Jadranu u 7. i 8. stolje\u0107u, osobito naglasiv\u0161i dosada na vi\u0161e na\u010dina obja\u0161njavan velik broj zlatnika bizantskog cara Konstantina V. Kopronima (741.-775.) prona\u0111enih u kontinentalnoj Dalmaciji. Smatra da je koli\u010dina tog novca u svakom slu\u010daju indikativna za teze o kulturnom i ekonomskom rastu pokrajine potkraj stolje\u0107a, no dvoji treba li ih tuma\u010diti kao \u00bbfinancijsku injekciju\u00ab usmjerenu ka obalnom bizantskom posjedu (mogu\u0107a investicija u crkvu Sv. Donata) u \u017eelji za sna\u017enijim integriranjem obalne Dalmacije unutar Carstva, ili pak kao pla\u0107u potencijalnim bizantskim saveznicima u dalmatinskom zale\u0111u.<\/span><\/p>\n Zavr\u0161no je izlaganje skupa bilo ono Miljenka Jurkovi\u0107a, bogato popra\u0107eno ilustrativnim materijalom (Creating the Monumental Landscape of Istria and the Croatian Principality at the Turn of the 8th<\/sup> Century: The Role of Ecclesiastical and Social Elites<\/span><\/i>). Izlaga\u010d je naglasak polo\u017eio na ulogu dru\u0161tvenih elita i njihove mobilnosti u konstituiranju stila te uskoj povezanosti politi\u010dkih pretenzija s monumentalnim pejza\u017eem, nadovezuju\u0107i se na taj na\u010din na ranija izlaganja istog dana, ali zadr\u017eavaju\u0107i se prije svega na primjerima Hrvatske kne\u017eevine i susjedne joj Istre.<\/span><\/p>\n Nedolazak dvojice izlaga\u010da iz neposrednog susjedstva, Vlade Stankovi\u0107a i Tibora \u017divkovi\u0107a, me\u0111u sudionicima je primljen sa \u017ealjenjem, jer se radilo o temama od vi\u0161estrukog interesa \u2013 Balkans in Byzantine Texts of the 9th<\/sup> and 10th<\/sup> centuries: Attitudes and Concepts<\/i> i The Treaty of Aachen and the ‘New Deal’ of 813-820<\/i>.<\/span><\/span><\/p>\n Sama je organizacija skupa bila na najvi\u0161oj razini, a provedba po op\u0107em sudu uzorna. \u0160tovi\u0161e, za ovaj je znanstveni skup na\u010dinjena zasebna internetska stranica na kojoj su na engleskom jeziku objavljeni uvodnik, program, sa\u017eetci, informacije o smje\u0161taju izlaga\u010d\u00e2 i a\u017eurirani planovi Zadra (http:\/\/www.aachen812.info\/<\/u>), \u0161to se sve zajedno pokazalo vrlo prakti\u010dnim na\u010dinom popularizacije sadr\u017eaja skupa, kao i upoznavanja inozemnih sudionik\u00e2 s osnovnim sadr\u017eajima u njima sasvim novoj i nepoznatoj sredini. Tu bi uzornu praksu u doma\u0107oj historiografskoj produkciji valjalo \u010de\u0161\u0107e primjenjivati, osobito u slu\u010dajevima kada se radi o doga\u0111anjima s me\u0111unarodnim sudjelovanjem.<\/span> Dojmljiv je, na koncu, niz institucija kojima su pripadali izlaga\u010di: Austrijska akademija znanosti, Ma\u0111arska akademija znanosti, zatim sveu\u010dili\u0161ta Cambridgeu, Sydneyju (Macquarie), Ljubljani, Ateni, Beogradu, Veneciji (Ca’Foscari), Udinama, Yorku, Sofiji, Budimpe\u0161ti (CEU), Padovi, Klagenfurtu, Sankt Peterburgu, pa Istorijski i Vizantolo\u0161ki institut iz Beograda, ne ra\u010dunaju\u0107i doma\u0107a sveu\u010dili\u0161ta i muzeje.<\/span><\/span><\/p>\n Jedna od spoznaja kojima je rezultirao ovaj zadarski susret me\u0111unarodnih stru\u010dnjaka svakako je i ona o varavosti percepcije Aachenskoga mirovnog ugovora kao teme \u010dija je va\u017enost u europskoj historiografiji \u00bbsamorazumljiva\u00ab. Pokazalo se, naime, da \u2013 osim onih istra\u017eiva\u010da tematski u\u017ee vezanih uz jadranski prostor ranoga srednjovjekovlja, prije svega povjesni\u010dara posve\u0107enih ranoj pro\u0161losti Venecije, Dalmacije i Istre (koji su uostalom i \u010dinili ve\u0107inu izlaga\u010da) \u2013 tema nije ostavila dubljega traga u me\u0111unarodnim historiografskim krugovima (mimoilaze\u0107i starije iznimke poput F. L. Ganshofa ili skupine britanskih bizantologa, znanstveno formiranih u posve druga\u010dijem istra\u017eiva\u010dkom i dru\u0161tvenom kontekstu). Osobito je neujedna\u010denim taj pristup djelovao u interdisciplinarnom smislu, budu\u0107i da su problem ranije uglavnom razmatrali povjesni\u010dari, dok su se, primjerice, arheolozi i povjesni\u010dari umjetnosti manje bavili godinom 812. kao razdjelnicom kulturnih krugova na Jadranu. Utoliko je i zamisao o skupu posve\u0107enom razdoblju oko 812. godine ispunila i va\u017enu interpretativnu prazninu.<\/span> Ipak, u tom je vidu pa\u017enja posve\u0107ena simboli\u010dkom zna\u010denju i (pre)velikoj va\u017enosti pridavanoj Aachenskom mirovnom ugovoru u regionalnim i nacionalnim historiografijama svejedno bila upadljivo odsutna me\u0111u tematskim skupinama simpozija. Prilog istra\u017eiva\u010dki fokusiran na \u00bbAachenski mir kao historiografski problem\u00ab bio bi itekako dobrodo\u0161ao kao dopuna tradicionalnim interpretativnim obrascima. Sude\u0107i po rezultatima zadarskog susreta, predstoje\u0107i \u2013 i, nadajmo se, skora\u0161nji \u2013 zbornik radova proisteklih sa skupa svakako \u0107e u svim budu\u0107im prinosima ranosrednjovjekovnoj povijesti regije imati temeljnu referentnu te\u017einu.<\/span><\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Ivan Basi\u0107<\/span><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2029","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52768,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52768","url_meta":{"origin":2029,"position":0},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp za mlade \u201cYouth in Cold-War Europe\u201d","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Otvoren je poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp \"Youth in Cold-War Europe\", koji se odr\u017eava od 28.08. do 06.09. 2026. godine u Weimaru (Njema\u010dka). Kamp se odr\u017eava u organizaciji Europskog centra za obrazovanje mladih (EJBW) iz Weimara i njegovih me\u0111unarodnih partnera, te uz financijsku podr\u0161ku Europske unije i Savezne\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52556,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52556","url_meta":{"origin":2029,"position":1},"title":"ZagrebDox 2026.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Me\u0111unarodni festival dokumentarnog filma 19. - 26. travnja 2026. Kaptol Boutique Cinema, Zagreb Program i dodatne obavijesti: https:\/\/zagrebdox.net\/hr","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52746,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52746","url_meta":{"origin":2029,"position":2},"title":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18.stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Predstavljanje djelatnosti povjesni\u010dara: \u201ePisma kao izvor za povijest 18. stolje\u0107a \u2013 iskustva rada na HRZZ projektu LIGHT\u201c odr\u017eat \u0107e se u sklopu ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, u utorak 5. svibnja, s po\u010detkom u 16 sati. Sudjeluju: Teodora Shek Brnardi\u0107, Marta Jurkovi\u0107, Matea Maru\u0161i\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-03-PDP-Pisma-kao-izvor.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":2029,"position":3},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":2029,"position":4},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":2029,"position":5},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2029","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2029"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2029\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2029"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2029"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2029"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}