<\/p>\n
Predavanje Erica J. Hobsbawma odr\u017eano je 22. sije\u010dnja 2008. godine u Gradskoj vije\u0107nici grada Be\u010da, u sklopu manifestacije Wiener Vorlesungen, a povodom dodjeljivanja statusa po\u010dasnog gra\u0111anina grada Be\u010da. <\/span><\/i><\/p>\n <\/span><\/b><\/p>\n Eric J. Hobsbawm: Historiografija: poticaj za ljude, a ne samo fusnote<\/span><\/b><\/p>\n \u017delio bih vam izraziti svoju zahvalnost, \u0161to ste u tolikom broju do\u0161li. Posebnu zahvalnost izrazio bih Christianu Ehaltu i gradu Be\u010du koji su organizirali ovo predavanje [Wiener Vorlesung<\/i>]. Posebno hvala mojim prijateljima i kolegama \u0161to su se potrudili biti nazo\u010dni \u2013 u slu\u010daju J\u00fcrgena Kocke, nakratko, iz Berlina a Ernsta Wangermanna, iz Salzburga. Ovo sve vrlo ozbiljno shva\u0107am, po\u010da\u0161\u0107en sam, a bio bih po\u010da\u0161\u0107en i da nije ni\u0161ta izre\u010deno. I \u0161to mi jo\u0161 preostaje u ovom zaklju\u010dnom predavanju? Pa eto, tek dva kratka komentara: prvo, nemojte vjerovati svemu \u0161to se na slavljeni\u010dkim ve\u010derima izre\u010de: pone\u0161to je zasigurno to\u010dno. No, ne\u0161to je vjerojatno i pretjerano. Drugo, kao povjesni\u010dar nisam bio samo netko tko je pisao knjige, ve\u0107 sam pedeset godina bio i u\u010ditelj, te je jedan velik dio mojih knjiga proiza\u0161ao iz mojih predavanja studentima i iz mojih nastavnih aktivnosti. A \u010dinjenica da povjesni\u010dari nisu samo pisci knjiga, ve\u0107 i oni koji \u017eele odgajati mla\u0111e generacije, va\u017ena je i posebno bitna za ljude poput mene, koji vjeruju da je povijest odve\u0107 va\u017ena da ju se prepu\u0161ta isklju\u010divo seminarima i fusnotama. <\/span><\/p>\n <\/span> <\/span> <\/span>Iako sam devedesetogodi\u0161njak, nisam prestao raditi, no moram pretpostaviti da je moje djelo, u ve\u0107oj ili manjoj mjeri, zaokru\u017eeno. Pitam se, dakle, \u0161to sam u svojem <\/span>\u017eivotopisu povjesni\u010dara te\u017eio posti\u0107i? \u0160to sam doista postigao? Poku\u0161at \u0107u ukratko odgovoriti na ta pitanja, \u0161to je mogu\u0107e iskrenije. <\/span><\/p>\n <\/span>No, to nije lagano. Postao sam povjesni\u010dar kada mi je moj u\u010ditelj u berlinskoj gimnaziji objasnio da o komunizmu, unato\u010d svom odu\u0161evljenju, ne mogu ni\u0161ta govoriti dok nisam pro\u010ditao \u201eKomunisti\u010dki manifest\u201c. Slobodoumnu stranu te lijepe velike knjige nikada nisam zaboravio, no zaboravio nisam niti njenu povijesnu stranu. Ustvari, od tada se bavim golemim problemima koje postavlja materijalisti\u010dka koncepcija povijesti, to\u010dnije razvoj kapitalizma: od kuda dolazi, kamo vodi, te osobito nakon mog \u0161kolovanja, odnos izme\u0111u znanosti, tehnologije, politi\u010dke mo\u0107i i kulture u dru\u0161tvenom \u017eivotu ljudi. Me\u0111utim, profesionalni povjesni\u010dari po\u010detnici s tim golemim pitanjima mogu malo toga zapo\u010deti. Moraju si zadati ograni\u010dene ciljeve. A k tome, ja sam nesistemati\u010dan, intuitivan, spontan povjesni\u010dar koji nije sklon planiranju. \u010cak i moje velike sinteze o 19. i 20. stolje\u0107u nastale su ustvari neplanirano i nekako su se razvile. U najboljem sam slu\u010daju zapazio priliku, te sam se i u istra\u017eivanju i u objavljivanju od po\u010detka karijere prepustio \u017eivotnom toku \u0161to su ga oblikovale slu\u010dajnosti i vanjski poticaji i unutar toga povremeno iskoristio priliku koja mi se nudila.<\/span><\/p>\n <\/span>I zaista, moje je povjesni\u010darsko obrazovanje niz slu\u010dajnosti. Vojna slu\u017eba i moj prvi brak onemogu\u0107ili su moj izvorni doktorski projekt, disertaciju o agrarnim problemima u sjevernoj Africi. Nakon toga, u potrazi za drugom, poslijeratnom temom, koju bih mogao pripremati tijekom rata u Engleskoj, nai\u0161ao sam na Fabian Society od prije 1914. Bio je to mali krug ponekad vrlo nadarenih lijevih intelektualaca \u2013 treba se sjetiti Bernarda Shawa i H. G. Wellsa, za koje se smatralo da su pri osnivanju britanske Labour Party igrali glavne uloge. Uskoro mi je postalo jasno da se iz te teme ne mo\u017ee puno toga izvu\u0107i, iako mi je ta tema na kraju ipak omogu\u0107ila doktorat te me uvela u predivno razdoblje izme\u0111u 1870. i 1914. koje sam i kasnije obra\u0111ivao. No, tijekom mojeg razo\u010daravaju\u0107eg rada na fabijanovcima, otkrio sam povjesni\u010darsku riznicu u knji\u017enici pri London School of Economics and Political Science, naime tzv. Webb Collection, materijal koji su Sidney i Beatrice Webb krajem 19. stolje\u0107a prikupljali za svoje radove o sindikatima. Dakako, povijest radni\u0161tva me kao komunista zanimala, ali me tradicionalni oblik, dakle povijest partija i organizacija i pripovijedanje o velikim radni\u010dkim sukobima, malo privla\u010dio. No, rad Webbovih, naro\u010dito njihova knjiga \u201eIndustrial Democracy\u201c (1897.), otvorio mi je vrata ka strukturalnoj, problemski orijentiranoj povijesti radni\u0161tva. U takvu sam se povijest upustio uz pomo\u0107 bogatog materijala o stvarnoj praksi engleskih sindikata 19. stolje\u0107a pa me to i u logi\u010dnom smislu odvelo na podru\u010dje tzv. history from below<\/i>, povijesti iz perspektive siroma\u0161nih i slabih koja me oduvijek privla\u010dila. Postao sam tako povjesni\u010dar radni\u0161tva, objaviv\u0161i iz tog podru\u010dja studije \u201eLabouring Men\u201c (1964.) i dvadeset godina kasnije \u201eWorlds of Labour\u201c, vi\u0161e orijentiranu prema kulturnoj povijesti te, naravno, monografiju o pobuni zemljoradnika 1830. \u201eCaptain Swing\u201c, koju sam napisao sa svojim prijateljem i drugom Georgeom Rud\u00e9om. Napisao sam i malu knjigu o razvoju radni\u010dke klase, ali u ranim pedesetim godinama ta je tema bila politi\u010dki odve\u0107 osjetljiva pa je izdava\u010d, unato\u010d ugovoru, rukopis odbio, smatraju\u0107i da \u201enije nepristran\u201c. Od toga, dakle, nije bilo ni\u0161ta.<\/span><\/p>\n <\/span>Moja prva knjiga \u201eDru\u0161tveni odmetnici\u201c (\u201eSozialrebellen\u201c), nastala je slu\u010dajno. Tijekom pedesetih godina na putovanjima po Italiji i \u0160panjolskoj nai\u0161ao sam na nekoliko \u010dudnih slu\u010dajeva. Ondje sam otkrio fenomene koji su mi djelovali \u010dudnovato i u kojima su moderna politika i moderne pobune na neki na\u010din izgledale ugra\u0111ene u srednjovjekovno, naro\u010dito kod selja\u010dkih pokreta. Tako\u0111er sam otkrio i tekstove Gramscija o pitanju tzv. \u201esubalternih klasa\u201c. U to su vrijeme engleski socijalni antropolozi poku\u0161ali objasniti analogne probleme u kolonijalnim pokretima za oslobo\u0111enje, pa sam kao povjesni\u010dar bio priupitan je li u europskoj povijesti bilo sli\u010dnih pokreta poput Mau-Mau ustanka plemena Kikuyu u Africi. Takva je diskusija potakla poziv da odr\u017eim niz kolokvija na antropolo\u0161kom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Manchesteru te zatim i prijedlog \u2013 \u201epa iz toga se dade napisati knjiga\u201c, kao i ugovor s Manchester University Pressom. <\/span><\/p>\n <\/span>Tako sam napisao \u201eDru\u0161tvene odmetnike\u201c, koji su postali poznati i izvan Velike Britanije, posebice u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama i u Tre\u0107em svijetu, i to ne samo me\u0111u akademskim svijetom \u2013 povjesni\u010darima i sociolozima \u2013 ve\u0107 i me\u0111u studentima i mladima. <\/span><\/p>\n <\/span>Jo\u0161 me jedna slu\u010dajnost odvela na put prema povijesnoj sintezi, dakle mojoj \u010detverosve\u0161\u010danoj povijesti 19. i 20. stolje\u0107a. Povjesni\u010dar koji je trebao pisati o Europi od 1789. do 1848. u novoj \u010detverosve\u0161\u010danoj transnacionalnoj povijesti svijeta, iznenadno je otpao, a ne\u0161to opu\u0161tenije stanje nakon Korejskog rata ohrabrilo je izdava\u010da Georgea Weidenfelda da me zamoli da popunim tu prazninu. Tako sam vrlo brzo svoja predavanja o europskoj povijesti pretvorio u knjigu \u201eDoba revolucija\u201c. Knjiga je bila dosta dobro prihva\u0107ena. Isto se dogodilo deset godina i \u010detiri knjige kasnije kada predvi\u0111eni autor narednog sveska tako\u0111er nije mogao sudjelovati. Dok sam tako pisao \u201eDoba kapitala\u201c odjednom mi je postalo jasno da sam se upustio u veliku analiti\u010dku sintezu povijesti 19. stolje\u0107a. To me nekoliko godina kasnije logi\u010dki odvelo do prvog doista svjesno planiranog sveska (\u201eDoba imperija\u201c). I meni i mojim agentima \u010dinilo se logi\u010dnim da se s povije\u0161\u0107u ne stane na godini 1914., pa smo tako do\u0161li i do razdoblja ekstrema, tzv. \u201ekratkog 20. stolje\u0107a\u201c.<\/span><\/p>\n <\/span>Kako prosuditi moj rad kao povjesni\u010dara? Po mojem mi\u0161ljenju, u ovom je slu\u010daju kolektivna dimenzija va\u017enija od osobne. Sretan sam \u0161to pripadam svjetskoj generaciji povjesni\u010dara koja je izme\u0111u tridesetih godina i historiografskog obrata sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a izvela potpunu revoluciju u pisanju povijesti, i to uglavnom kroz nove poveznice izme\u0111u povijesti i dru\u0161tvenih znanosti. Pri tome se jednostavno ne radi tek o jednoj jedinoj ideolo\u0161koj \u0161koli. Radi se o borbi historiografske moderne protiv stare konvencionalne rankeovske historiografije pod vodstvom gospodarske historije, francuske sociologije i geografije, kao kod Annales<\/i>, marksizma ili Maxa Webera. Nije jo\u0161 sasvim jasno zbog \u010dega su u Engleskoj marksisti igrali tako zna\u010dajnu ulogu, ali doprinos i utjecaj \u010dasopisa Past & Present<\/i> koji su utemeljili marksisti, tekao je usporedno s francuskim Annales<\/i> i bielefeldskom Deutsche Gesellschaftsgeschichte<\/i>. Me\u0111usobno su se svi smatrali saveznicima, a moj povjesni\u010darski razvitak izravno je pro\u017eet tim kolektivima: kroz Economic History Society, mojeg starog u\u010ditelja Mounia Postana, kroz komunisti\u010dku grupu povjesni\u010dara s kojom smo pokrenuli Past & Present<\/i>, te ve\u0107 od 1950. kroz \u010dlanstvo u sekciji socijalne historije Me\u0111unarodnog odbora za povijesne znanosti, koji je tada pokrenut na inicijativu francuskih Anal\u00e2. Korijeni mojeg rada kao povjesni\u010dara nastali su u tim kolektivima drugova, kolega i prijatelja. A moj se doprinos, primjerice, u usponu i popularizaciji tzv. socijalne historije ili historije dru\u0161tva, ne mo\u017ee odvojiti od tih kolektiva.<\/span><\/p>\n <\/span>Kako pak gledati na moj osobni doprinos unutar historiografije 20. stolje\u0107a? Imao sam sre\u0107u da sam u mnogim zemljama prona\u0161ao brojne \u010ditatelje me\u0111u obrazovanom publikom koju ne \u010dine povjesni\u010dari, a da pritom nisam izgubio na priznanju stru\u010dnih kolega unutar povjesni\u010darskog zanata. \u010cini mi se da sam vjerojatno u me\u0111unarodnim razmjerima postao najpoznatiji britanski povjesni\u010dar \u2013 barem u posljednjim desetlje\u0107ima. A to je \u010dudno, budu\u0107i da je moj marksizam, s kojim se ve\u0107 odavno ne identificiram, odbijen u dana\u0161nje vrijeme kako i u struci, tako i kod ve\u0107inskog dijela publike. Me\u0111utim, veseli me da me se i dalje \u010dita, jer kada povjesni\u010dari imaju ne\u0161to za kazati, ne dr\u017ee seminare i ne pi\u0161u knjige samo za sebe ili za uski krug kolega, pogotovo ako vjeruju da povijest ne slu\u017ei samo kako bi se razumio svijet, ve\u0107 i kako bi ga se promijenilo i pobolj\u0161alo.<\/span><\/p>\n <\/span>Kako se to odnosi na moj osobni doprinos historiografiji posljednjih pedeset godina? Nisam napisao golemi priru\u010dnik izvorne gra\u0111e ili, uz iznimku moje suradnje s Georgeom Rud\u00e9om, kanonska djela koja se citiraju u bibliografijama, prije negoli ih kao i sve povijesne publikacije, novija istra\u017eivanja preteknu. Nisam osnovao povijesnu \u0161kolu niti sam to \u017eelio. Ljudi su me \u010ditali i ne znam \u0161to su i\u0161\u010ditali, ali najradije bih se opisao kao neku vrst gerilskog povjesni\u010dara, koji toliko ne mar\u0161ira prema cilju uz artiljerijsku paljbu arhivske gra\u0111e, koliko iz grmlja puca postrance s kala\u0161njikovom punim ideja. Ustvari sam znati\u017eeljan, ali problemski orijentirani povjesni\u010dar koji je poku\u0161ao kroz nova pitanja unijeti nove perspektive u stare rasprave, te mo\u017eda i otvoriti nova podru\u010dja. Ponekad mi je to uspjelo, iako se ve\u0107ina mojih stvarnih teza, koje sam poku\u0161ao zastupati, nije odr\u017eala, \u0161to ustvari nije niti va\u017eno. Va\u017eno je to da se u ve\u0107ini slu\u010dajeva otvorila \u0161iroka rasprava od kojih poneka i dalje traje. \u010cinjenica da primjerice danas postoji velika bibliografija o povijesti socijalnog razbojni\u0161tva upu\u0107uje nas na poglavlje koje sam napisao 1959. godine. \u0160teta je \u0161to se ve\u0107ina ljudi koji o tome pi\u0161u ne sla\u017eu sa mnom, no bez mene toga jednostavno ne bi bilo i to je ne\u0161to pozitivno.<\/span><\/p>\n <\/span>Da povijesti prilazim intuitivno i bez mnogo planiranja, i u ovom mi je pogledu bilo od pomo\u0107i. Jer, ponekad mi je to omogu\u0107ilo instinktivno prepoznati i unutar jedne fraze ozna\u010diti trenutak u kojem su odre\u0111eni problemi, tako re\u010deno, bili na dnevnom redu znanosti i politike, kako je pravilno istakao Ernst Wangermann. Upravo su zbog toga \u201eDru\u0161tveni odmetnici\u201c gotovo odmah do\u0161li na glas kod mladih povjesni\u010dara, sociologa i antropologa. Valjda je to i razlog za\u0161to se o mojoj maloj frazi \u201eizmi\u0161ljanje tradicije\u201c, te knjizi koja je iz nje proiza\u0161la jo\u0161 i danas mnogo govori. Vjerojatno se zato i isti\u010de da na neki na\u010din pripadam jednoj ranijoj generaciji, koja po mnogo\u010demu nije sa simpatijama do\u010dekala novi obrat, ali koja unato\u010d tome nije ni u potpunosti odbacila nove tendencije. Zbog toga, primjerice, moja mala knjiga o naciji i nacionalizmu i dan danas kola prevedena na dvadeset i \u010detiri jezika, unato\u010d njezinim vidljivim slabostima. <\/span><\/span><\/p>\n <\/span>Koliko dugo \u0107u ostati prisutan me\u0111u stru\u010dnim povjesni\u010darima i \u010ditateljstvom, ne mogu sam prosuditi. Preostaje mi samo da sa zadovoljstvom zaklju\u010dim da su gotovo sva moja djela, jo\u0161 od pedesetih godina, ponegdje u tisku \u2013 i to je lijepo, nisam jo\u0161 u potpunosti zastario. Budu\u0107i da mi u najboljem slu\u010daju predstoji tek nekoliko godina, ne smeta me osobito da \u0107e, prije ili kasnije, ta djela ipak zastarjeti. Zastarjelost je neizbje\u017ena sudbina povjesni\u010dara; jedini koji je pre\u017eive \u2013 \u0161to je vrlo rijetko \u2013 su povjesni\u010dari koji su istovremeno bili i zna\u010dajni spisatelji: jedan Gibbon, Macaulay, Michelet; no tko toj si\u0107u\u0161noj skupini pripada, to danas vi\u0161e ne mo\u017eemo kontrolirati. O tome mo\u017ee odlu\u010divati samo budu\u0107nost.<\/span><\/p>\n <\/span><\/i><\/p>\n S njema\u010dkog preveo: Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107<\/span><\/i><\/p>\n Hobsbawmovo predavanje \u201eGeschichtswissenschaft: Impulse f\u00fcr Menschen, nicht nur Fu\u00dfnoten\u201c objavljeno je u knji\u017eici Geschichte: M\u00f6glichkeit f\u00fcr Erkenntnis und Gestaltung der Welt. Zu Leben und Werk von Eric J. Hobsbawm<\/i>, ur. H. C. Ehalt (Be\u010d: Picus Verlag, 2008.), str. 69-78.<\/span><\/p>\n <\/span><\/i><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2025","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52511,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52511","url_meta":{"origin":2025,"position":0},"title":"Izlo\u017eba “Lica Sljemena”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srda\u010dno vas pozivamo na otvorenje izlo\u017ebe Lica Sljemena koje \u0107e se odr\u017eati u srijedu 22. travnja 2026. u 18 h ispred Muzeja Prigorja (Trg Dragutina Domjani\u0107a 5, Sesvete). Izlo\u017eba proizlazi iz istra\u017eivanja Nevene \u0160krbi\u0107 Alempijevi\u0107, Petre Kelemen i Sanje Potkonjak te intervjua sa Sljemena\u0161icama i Sljemena\u0161ima, koji su provedeni u\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Izlozba-Lica-Sljemena.png?fit=1080%2C686&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":2025,"position":1},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52578,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52578","url_meta":{"origin":2025,"position":2},"title":"Poziv za sudjelovanje: XXII. Dani Julija Bene\u0161i\u0107a u Iloku","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Zavod za lingvisti\u010dka istra\u017eivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zajedno s Muzejom grada Iloka, organizira XXII. Dane Julija Bene\u0161i\u0107a, koji \u0107e se odr\u017eati od 28. do 30. listopada 2026. u Iloku.\u00a0Teme ovogodi\u0161njih Dana podijeljene su u dvije cjeline: Knji\u017eevno-jezikoslovni d\u00ecv\u0101n s Bene\u0161i\u0107em te Ilok i Srijem u povijesnim stalnicama i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/HE2_Benesic.jpg?fit=413%2C591&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52543,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52543","url_meta":{"origin":2025,"position":3},"title":"Znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Najavljujemo\u00a0znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c,\u00a0koji \u0107e se odr\u017eati\u00a0u Rabu od 24. do 26. travnja 2026.,\u00a0u organizaciji i uz potporu\u00a0Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, \u00a0Grada Raba, Pu\u010dkog otvorenog u\u010dili\u0161ta Rab i Centra za istra\u017eivanje srednjovjekovne ba\u0161tine Jadrana RIMAH. Skup okuplja vode\u0107e doma\u0107e stru\u010dnjake koji \u0107e kroz niz\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52589,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52589","url_meta":{"origin":2025,"position":4},"title":"Predstavljena knjiga Miomira \u017du\u017eula “Dayton: Diplomacija – druga strana rata”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knjiga Miomira \u017du\u017eula \u201eDayton: Diplomacija \u2013 druga strana rata\u201d predstavljena je u srijedu, 22. travnja 2026. godine u foajeu Hrvatskoga narodnog kazali\u0161ta u Zagrebu. Op\u0161irnije: https:\/\/vijesti.hrt.hr\/hrvatska\/predstavljena-knjiga-miomira-zuzula-dayton-diplomacija-druga-strana-rata-12683259 https:\/\/www.vecernji.ba\/amp\/vijesti\/zuzulova-knjiga-o-daytonu-predstavljena-u-zagrebu-diplomacija-kao-druga-strana-rata-1953700 https:\/\/www.tportal.hr\/vijesti\/clanak\/bivsi-sanaderov-ministar-odrzao-promociju-evo-tko-je-sve-dosao-na-predstavljanje-knjige-miomira-zuzula-foto-20260422 https:\/\/direktno.hr\/zivot\/kultura\/zuzul-otkrio-sve-o-drugoj-strani-rata-za-hrvatsku-se-nije-libio-povuci-nekoga-i-za-kosu-395042 https:\/\/www.24sata.hr\/news\/miomir-zuzul-predstavio-je-knjigu-o-daytonu-diplomacija-je-bila-druga-strana-rata-1123152 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/kolinda-grabar-kitarovic-otvoreno-miomir-zuzul-nije-vukao-samo-za-rukav-nego-i-za-kosu-1953722 https:\/\/www.vecernji.hr\/kultura\/i-papa-lav-xiv-eksplicitno-je-daytonski-sporazum-istaknuo-kao-primjer-uspjesna-rjesavanja-sukoba-1952215","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dayton.jpg?fit=1024%2C683&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":2025,"position":5},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2025","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2025"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2025\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2025"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2025"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2025"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}