<\/p>\n
U globalnom obzorju. Povjesni\u010dar Eric Hobsbawm (1917-2012)<\/span><\/b><\/p>\n <\/span><\/p>\n Postoje povjesni\u010dari koji se svojim opusom, temama koje otvaraju, pristupima koje promoviraju, diskusijama u kojima sudjeluju, na\u010dinom na koji pi\u0161u i anga\u017eirano\u0161\u0107u koju iskazuju isti\u010du u svojoj struci i bivaju cijenjeni od stru\u010dnjaka drugih humanisti\u010dkih i dru\u0161tvenih disciplina. Neki od njih svojim zna\u010denjem prelaze i nacionalne granice, ali svega mali broj povjesni\u010dara ima globalni zna\u010daj i zadobiva takav status u o\u010dima nepovjesni\u010dara. Kao \u0161to je primjerice Fernand Braudel reprezentirao globalni utjecaj kruga francuskih povjesni\u010dara oko \u010dasopisa Annales<\/i>, Eric Hobsbawm predstavljao je anga\u017eiranog povjesni\u010dara koji je davao globalno zna\u010denje temama iz europske i svjetske socijalne povijesti, demonstriraju\u0107i poticajne dosege marksisti\u010dki orijentirane historiografije. <\/span><\/p>\n Ro\u0111en 1917. u Aleksandriji u Egiptu, u obitelji \u017eidovskog porijekla, preselio se u Be\u010d i zatim u Berlin gdje je 1933. kao gimnazijalac kojeg je privukao Komunisti\u010dki manifest<\/i> sudjelovao u demonstracijama protiv Hitlerova dolaska na vlast. Uslijedio je odlazak u Veliku Britaniju, kao i poslijeratni boravci u SAD-u te putovanja po Europi i svijetu. Sav se taj biografski raspon o\u010dituje u preuzimanju globalne perspektive koja je kontinuirano prisutna u Hobsbawmovim djelima. Kao \u010dlan Komunisti\u010dke partije i marksisti\u010dki anga\u017eiran povjesni\u010dar rad je zapo\u010deo prou\u010davanjem radni\u010dkog pokreta, no ubrzo se pokazalo da nije rije\u010d o uobi\u010dajenom marksisti\u010dkom povjesni\u010daru. Posebno potaknut objavljivanjem zatvorskih spisa talijanskog marksisti\u010dkog teoreti\u010dara Antonija Gramscija, kao i realiziranjem poticaja \u0161to ih je pru\u017ealo poslijeratno etabliranje socijalne historije, nastojanje za antropologizacijom historijske znanosti i dijalog s dru\u0161tvenim znanostima \u2013 zadr\u017eavaju\u0107i uvijek globalni horizont u koncipiranju svojih radova \u2013 brzo je skrenuo pozornost na njih i kod povjesni\u010dara koji nisu dijelili njegov marksisti\u010dki anga\u017eman. Uz povjesni\u010dare oko francuskog \u010dasopisa Annales<\/i> usmjerene, napose u osobi Fernanda Braudela, prema totalnoj historiji, te njema\u010dku historijsku dru\u0161tvenu znanost od 1960-ih predstavljenu J\u00fcrgenom Kockom i Hans-Urlichom Wehlerom, va\u017eno sredi\u0161te kreativnog historijskog rada na podru\u010dju socijalne historije postupno je postao krug marksisti\u010dki orijentiranih povjesni\u010dara oko britanskog \u010dasopisa Past & Present<\/i> osnovanog 1952, u kojem su djelovali E. Hobsbawm, C. Hill, G. Rud\u00e9, E. P. Thompson, L. Stone i brojni drugi. <\/span><\/p>\n \u0160iru pozornost povjesni\u010darske javnosti Hobsbawm je privukao knjigama Primitive Rebels: Studies in Archaic Forms of Social Movement in the 19th and 20th centuries <\/i>(1959) te kasnije Bandits <\/i>(1969) i Captain Swing. A Social history of the Great English Agricultural Uprising of 1830<\/i> (1969, s Georgeom Rud\u00e9om), provode\u0107i u tim i drugim djelima historiju odozdo (history from below<\/i>), posve\u0107enu prou\u010davanju obi\u010dnih ljudi, napose marginaliziranih i depriviranih, odnosno pripadnika Gramscijevih \u201esubalternih klasa\u201c. Uz navedene \u201estudije slu\u010daja\u201c Hobsbawm je bavljenje temama razvoja kapitalizma, industrijske revolucije, Francuske revolucije i drugih revolucija tijekom 19. stolje\u0107a, kao i dominantnih procesa devetnaestostoljetnog dru\u0161tvenog razvoja objedinio u poznatim sintezama The Age of Revolution: Europe 1789-1848<\/i> (1962), The Age of Capital: 1848-1875<\/i> (1975) i The Age of Empire: 1875-1914<\/i> (1987). Nakon sintetiziranja 19. stolje\u0107a svoja je istra\u017eivanja zaokru\u017eio knjigom o 20. stolje\u0107u The Age of Extremes: The Short Twentieth Century, 1914-1991<\/i> (1994), o kojoj je, pored ostalih, sugestivno pisao i knji\u017eevni teoreti\u010dar Edward Said, dok je sam termin \u201edoba ekstrema\u201c postao uvelike ra\u0161irena i prihva\u0107ena oznaka za 20. stolje\u0107e.<\/span><\/p>\n Imaju\u0107i na umu i druge njegove knjige, tematski raspon Hobsbawmova historiografskog opusa se\u017ee od radni\u0161tva, dru\u0161tvenih pokreta, revolucija, industrijalizacije, urbanizacije, modernizacije, preko nacionalizma, kolonijalizma, imperijalizma, modernosti, do demokracije, globalizacije i terorizma. Rije\u010d je dakle o velikim, makrohistorijskim temama pra\u0107enima u njihovoj globalnoj rasprostranjenosti. To je dakako podrazumijevalo raspravljanje o \u010ditavom nizu teorijskih i metodolo\u0161kih pitanja vezanih uz socijalnu historiju, marksisti\u010dku historiografiju, historiju odozdo, narativnost, postmodernizam i istra\u017eivanje suvremene povijesti kojoj smo sami svjedo\u010dili. Tekstovi o tim i drugim temama okupljeni su u knjizi On history<\/i> (1997). Hobsbawm se uklju\u010dio i u obimnu diskusiju o nacijama i nacionalizmu knjigom Nations and Nationalism since 1780: programme, myth, reality<\/i> (1990), koju se redovito navodi uz druge modernisti\u010dke teorije nacije i nacionalizma poput onih E. Gellnera i B. Andersona. Isto tako, povodom 200. obljetnice Francuske revolucije 1989, odgovaraju\u0107i napose na kritike Fran\u00e7oisa Fureta upu\u0107ene prevladavaju\u0107oj marksisti\u010dkoj interpretaciji Francuske revolucije predstavljenoj djelom Alberta Soboula \u2013 kojoj je pripadao i Hobsbawm \u2013 objavio je knjigu Echoes of the Marseillaise: two centuries look back on the French Revolution<\/i> (1990). Prou\u010davanju rituala, ceremonija te mehanizama dru\u0161tvenog sje\u0107anja i pam\u0107enja, a napose konstruiranja naizgled dugotrajnih \u201etradicija\u201c, pridonio je zbornikom The<\/i> Invention of Tradition<\/i> (1983), u uredni\u010dkoj suradnji s antropologom Terencom Rangerom, koji je rezultirao utjecajnim konceptom \u201eizmi\u0161ljanja tradicije\u201c.<\/span><\/p>\n Dok Hobsbawmova socijalna anga\u017eiranost (ukazivanje na socijalne nejednakosti i nepravednosti, \u017eelja da historijskim djelima i vlastitim anga\u017emanom sudjeluje u dru\u0161tvenoj promjeni) predstavlja poticaj brojnim povjesni\u010darima i drugima koji dijele sli\u010dne poglede (usp. primjerice nekrolog Hobsbawmu \u201eSvijet ne\u0107e postati bolji sam od sebe\u201c, autora Ante Jeri\u0107a i Stefana Treskanice, objavljen 2. listopada 2012. na internetskom portalu www.kulturpunkt.hr), njegov politi\u010dki anga\u017eman u vidu dugotrajnog \u010dlanstva u Britanskoj komunisti\u010dkoj partiji izazivao je rasprave i o\u0161tre kritike. Uz zamjerke nekriti\u010dkom odnosu prema SSSR-u i \u201estaljinskom fenomenu\u201c, napose mu je prigovarano \u0161to je ostao \u010dlan Partije i nakon svih saznanja o prirodi sovjetskog re\u017eima objelodanjenih nakon Staljinove smrti 1953. kao i sovjetske intervencije u Ma\u0111arskoj 1956. i \u010cehoslova\u010dkoj 1968, kada je partijsko \u010dlanstvo me\u0111u intelektualcima na Zapadu masovno opadalo (usp. Tony Judt, \u201eEric Hobsbawm and the Romance of Communism\u201c, Reappraisals: Reflections on the Forgotten Twentieth Century<\/i>, 2008, str. 116-128). Zbog navedenih prijepora te cjelokupne Hobsbawmove osobne i profesionalne biografije, koja je k tome oslikavala temeljne doga\u0111aje i procese 20. stolje\u0107a, kao i zna\u010denja njegova historiografskog opusa u cjelini, Hobsbawmovo autobiografsko djelo Interesting Times: A Twentieth-Century Life<\/i> (2002) do\u010dekano je s velikim zanimanjem. <\/span><\/p>\n Usprkos visokoj \u017eivotnoj dobi Hobsbawm je nastavio biti iznimno aktivan, odr\u017eavaju\u0107i prigodna predavanja, davaju\u0107i brojne intervjue i pi\u0161u\u0107i razli\u010dite tekstove te predgovore svojim \u010dlancima i knjigama koji su uvijek iznova pretiskivani i prevo\u0111eni na izniman broj svjetskih jezika. Posljednje tako prire\u0111eno djelo je How to Change the World. Reflections on Marx and Marxism<\/i> (2011), u kojem je Hobsbawm okupio svoje radove o Komunisti\u010dkom manifestu<\/i>, Engelsovom Polo\u017eaju radni\u010dke klase u Engleskoj<\/i>, Marxu, Gramsciju, marksizmu i socijalizmu. Eric Hobsbawm bio je aktivan sve do smrti 1. listopada 2012. u 95. godini \u017eivota, ispunjenog fascinantnom biografijom i historiografskim opusom kojima je, kao u slu\u010daju gotovo nijednog drugog povjesni\u010dara, zadobio uistinu globalno zna\u010denje.<\/span><\/p>\n Tome je svakako pripomogla jasno\u0107a i elegancija pisanja te sugestivna retorika njegova historiografskog rukopisa, kao i ilustrativni primjeri koje je koristio u argumentiranju svojih teza, sve dakako uokvireno velikim temama kojima se bavio. Nije bio povjesni\u010dar koji je slijedio modne trendove suvremene historiografije te je usprkos fragmentiranju tema i perspektiva u historijskoj znanosti i sve ve\u0107em okretanju prema lokalnom i mikrohistorijskom planu ostao vjeran prou\u010davanju velikih dru\u0161tvenih tema u globalnoj perspektivi, s naglaskom na sinteze, zahvaljuju\u0107i \u010demu je prilikom recentnog uspona transnacionalne i globalne historije ostao \u201eu trendu\u201c, predstavljaju\u0107i inspiraciju onim povjesni\u010darima koji ne \u017eele biti usmjereni samo na vlastitu nacionalnu povijest i historiografiju. No i oni kojima zbog druga\u010dijih historiografskih preferencija takvo Hobsbawmovo makrohistorijsko usmjerenje nije dovoljno zanimljivo mogu konzultirati druge knjige iz njegova opusa poput The Jazz Scene<\/i> (1959), ve\u0107 spomenutih Primitive Rebels<\/i>, Bandits<\/i> i Captain Swing<\/i> kao i Uncommon People: Resistance, Rebellion and Jazz<\/i> (1998) ili navedenog zbornika Invention of Tradition<\/i>. U njima \u0107e prona\u0107i Hobsbawma koji se uz socijalnu bavi i \u0161iroko shva\u0107enom kulturnom povijesti, odmetnutim i pobunjenim pojedincima, ritualima i ceremonijama te fenomenima sje\u0107anja i pam\u0107enja. Podrazumijeva se dakako da njegovim djelima, razvijanim konceptima i iznesenim interpretacijama treba pristupiti kriti\u010dki, kao \u0161to je to, izme\u0111u ostalih, bio slu\u010daj s njegovim tezama o socijalnom banditizmu, \u0161to je me\u0111utim rezultiralo novim i plodnim putevima istra\u017eivanja u tom podru\u010dju zacrtanom Hobsbawmovim pionirskim radovima.<\/span><\/p>\n Globalna pozornost kojom su do\u010dekivana njegova djela obuhva\u0107ala je i hrvatsku i jugoslavensku historiografiju, gdje je razmjerno dosta prevo\u0111en i recipiran. Interes je u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji potaknut dakako \u010dinjenicom da se radi o povjesni\u010daru marksisti\u010dke orijentacije, pri \u010demu nije dolazilo do ortodoksnih pojednostavljivanja i krute shematizacije, te, ne manje va\u017eno, da je rije\u010d o socijalnom povjesni\u010daru. Tvrtko Jakovina u tekstu \u201eOdlazak troje povjesni\u010dara ‘dugog 19. stolje\u0107a’\u201c (objavljenom 3. listopada 2012. na www.tportalu.hr) istaknuo je brojne poveznice izme\u0111u Renea Lovren\u010di\u0107a, Mirjane Gross i Erica Hobsbawma, povjesni\u010dara koji su umrli 2012. godine. Lovren\u010di\u0107 je kao socijalisti\u010dki anga\u017eiran povjesni\u010dar op\u0107e povijesti, s interesom za socijalnu i ekonomsku historiju, objavio razgovor \u201eO mogu\u0107nostima marksisti\u010dke historiografije\u201c \u0161to ga je vodio s Hobsbawmom (Kulturni radnik<\/i>, br. 6, 1982, str. 40-46). Predgovorom je popratio prijevode Doba revolucije: Evropa 1789-1848.<\/i> (Zagreb 1987) i Doba kapitala: 1848-1875 <\/i>(Zagreb 1989). Posebno opse\u017ean i sugestivan je Lovren\u010di\u0107ev predgovor Dobu revolucije<\/i> u kojem isti\u010de da Hobsbawm \u201eu\u017eiva svjetsku reputaciju istra\u017eiva\u010da smjele misli, velike erudicije i \u0161irokih zahvata\u201c (str. 5). Kao svjedo\u010danstvo o na\u010dinu na koji je Lovren\u010di\u0107 recipirao i prezentirao Hobsbawma u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji vrlo su zanimljive sljede\u0107e njegove rije\u010di: \u201e On [Hobsbawm] se odlu\u010dio za marksisti\u010dku obradu pro\u0161losti i u tome ostao dosljedan. Me\u0111utim, to ga nije odvelo u kruti shematizam, u sfere aprioristi\u010dkih konstrukcija, be\u017eivotnih simplifikacija, crno-bijelih socijalnih shema, tj. na stranputice kojima se kretao velik dio marksisti\u010dki orijentirane historiografije u prvim poslijeratnim desetlje\u0107ima na raznim meridijanima. Uvijek samostalan, kriti\u010dan, znati\u017eeljan, Hobsbawm primjenjuje marksisti\u010dku metodu na izrazito stvarala\u010dki na\u010din, otvaraju\u0107i nove horizonte bez obzira na njihove boje, privla\u010dnost ili odbojnost, po\u017eeljnost ili nelagodu koju mogu izazvati. Njegov kriti\u010dki pogled ne \u0161tedi nijednu dru\u0161tvenu ili politi\u010dku snagu, zemlju, sredinu ili li\u010dnost kojom se bavi.\u201c (str. 5-6). Interes za tako predstavljenog Hobsbawma sukladan je Lovren\u010di\u0107evom interesu za op\u0107u povijest, ispreplitanje i me\u0111uovisnost politi\u010dke, socijalne i ekonomske povijesti, kao i interpretaciju dru\u0161tvenih procesa i dru\u0161tvenog razvoja, vidljivu u njegovim \u010dlancima i posljednjoj knjizi Nemirni mir: svijet 1918.-1939.<\/i> (Zagreb 2011). <\/span><\/p>\n I za Mirjanu Gross Hobsbawm je \u201ejedan od najpoznatijih suvremenih povjesni\u010dara u me\u0111unarodnim razmjerima\u201c jer nije ortodoksni marksist i jer je imao pionirsku ulogu u razvoju socijalne historije (M. Gross, Suvremena historiografija<\/i>, Zagreb 1996, str. 299). Zbog posljednjeg joj je, uz francuske povjesni\u010dare oko Anala i njema\u010dku historijsku dru\u0161tvenu znanost, Hobsbawm bio posebno va\u017ean. Napose se to vidjelo u poku\u0161ajima provedbe Hobsbawmova programatskog teksta \u201eFrom Social History to the History of Society\u201c iz 1972. (usp. Suvremena historiografija<\/i>, str. 299 i posebice predgovor M. Gross zborniku Dru\u0161tveni razvoj u Hrvatskoj<\/i>, Zagreb 1981, koji je apostrofirao raspravu o mogu\u0107nosti istra\u017eivanja \u201ehistorije dru\u0161tva\u201c). M. Gross jedna je od autorica predgovora prijevodu Hobsbawmova djela Nacije i nacionalizam<\/i> (Zagreb 1993), a 2004. napisala je opse\u017ean \u010dlanak \u201ePovjesni\u010dar i komunist u opasnom dvadesetom stolje\u0107u\u201c (\u010casopis za suvremenu povijest<\/i>, br. 3, 2004, str. 1039-1059), predstavljaju\u0107i njegove knjige Interesting Times. A Twentieth-Century Life<\/i>, Age of Extremes. The Short Twentieth Century 1914-1991.<\/i> i On History<\/i>. Prve dvije knjige, autobiografija Zanimljiva vremena: \u017eivot kroz dvadeseto stolje\u0107e<\/i> i Doba ekstrema: kratko dvadeseto stolje\u0107e 1914.-1991.<\/i> prevedene su na hrvatski 2009. godine. Uz uvodnu studiju zborniku The Invention of Tradition<\/i> (prevedenu u zborniku Kultura pam\u0107enja i historija<\/i>, Zagreb 2006, prir. Maja Brklja\u010di\u0107 i Sandra Prlenda), objavljen je i prijevod nekoliko drugih Hobsbawmovih tekstova i intervjua. Posljednji intervju s Hobsbawmom, realiziran upravo u 2012. godini, bit \u0107e tiskan u Pro tempore: \u010dasopisu studenata povijesti<\/i> Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a objavit \u0107e se i prijevod Hobsbawmova predavanja \u201eGeschichtswissenschaft: Impulse f\u00fcr Menschen, nicht nur Fu\u00dfnoten\u201c (Geschichte: M\u00f6glichkeit f\u00fcr Erkenntnis und Gestaltung der Welt: Zu Leben und Werk von Eric J. Hobsbawm<\/i>, Be\u010d 2008, autori G. Botz, H. C. Ehalt, E. J. Hobsbawm, J. Kocka, E. Wangermann, str. 69-78), u kojem daje kratki pregled svoga rada. Od literature o Hobsbawmu mogu\u0107e je, uz spomenuta djela, navesti i poglavlje Matthiasa Middella (iz knjige Klassiker der Geschichtswissenschaft<\/i>, sv. 2, M\u00fcnchen 2006, ur. Lutz Raphael, str. 96-119) i knjigu Gregoryja Elliotta Hobsbawm: History and Politics<\/i> (2010), u kojima se nalaze upu\u0107ivanja i na drugu literaturu. Napominjem da su na srpski jezik, pored Hobsbawmovih knjiga objavljenih na hrvatskom, prevedeni i naslovi Izmi\u0161ljanje tradicije<\/i> (2002, \u00b22011), O istoriji<\/i> (2003) i Globalizacija, demokratija i terorizam<\/i> (2008).<\/span><\/p>\n Pierre Vilar jednom je zapisao: \u201eBilo tko mo\u017ee tvrditi za sebe da je histori\u010dar. Bilo tko mo\u017ee tome dodati ‘marksist’. Bilo tko mo\u017ee nazvati ‘marksizmom’ bilo \u0161to. Me\u0111utim, ni\u0161ta nije te\u017ee i rje\u0111e nego biti histori\u010dar, a pogotovo <\/span>histori\u010dar-marksist.\u201c (M. Gross, \u201eNa putu k budu\u0107oj historijskoj znanosti\u201c, \u010casopis za suvremenu povijest<\/i>, br. 2, 1977, str. 37). Primjenjuju\u0107i navedene rije\u010di na Hobsbawma mogli bismo im pridodati jo\u0161 mnogo drugih: nije lako svakom svojom knjigom izazvati toliku op\u0107u pozornost, nije lako pisati tako retori\u010dki sugestivno, nije lako ispisivati anga\u017eirani historiografski tekst koji smjera analizi i sintetiziranju velikih i va\u017enih tema pro\u0161losti i suvremenosti, zadr\u017eavaju\u0107i k tome globalnu perspektivu. Nije bilo lako, ali Hobsbawmova djela uspjela su u\u010diniti upravo to. I zato je brojnim pojedincima i historiografijama bio i traje kao poticajan i va\u017ean autor i Povjesni\u010dar.<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Branimir Jankovi\u0107<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[20,4],"tags":[],"class_list":["post-2024","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-obavijesti-o-smrti-i-nekrolozi","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52563,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52563","url_meta":{"origin":2024,"position":0},"title":"Predavanje Nenada Fabijani\u0107a o stadionu Poljud u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstveno vije\u0107e za arhitekturu, urbanizam i ure\u0111enje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje \u201cPo Poljudu\u201d koje \u0107e u srijedu 22. travnja 2026. s po\u010detkom u 14 sati u Knji\u017enici HAZU, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, odr\u017eati\u00a0prof. emerit. dr. art. Nenad Fabijani\u0107,\u00a0\u010dlan suradnik HAZU. Predavanje \u201ePo Poljudu\u201c (Projekt obnove)\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52613,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52613","url_meta":{"origin":2024,"position":1},"title":"No\u0107 knjige u Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Predstavljanje knjige Rajke Bu\u0107in \u201dLije\u010denje i zbrinjavanje \u017didova u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu 1941. \u2013 1945.\u201d u \u010detvrtak, 23. travnja 2026. u 13 sati u Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu u Zagrebu. Izvor: https:\/\/www.arhiv.hr\/hr-hr\/Kulturno-prosvjetne-aktivnosti\/ArticleId\/1986\/oamid\/1633","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52654,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52654","url_meta":{"origin":2024,"position":2},"title":"Gostuju\u0107e predavanje – Danijel D\u017eino \u201eKasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doktorski studij predmoderne povijesti poziva na predavanje \"Kasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201d koje \u0107e odr\u017eati profesor Danijel D\u017eino sa Sveu\u010dili\u0161ta Macquarie u Sydneyu u\u00a0utorak 28. travnja 2026. u 17h u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje \u0107e predo\u010diti nova saznanja dobivena kroz arhivsko-dokumentarna istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52651,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52651","url_meta":{"origin":2024,"position":3},"title":"Promocija knjige Emira O. Filipovi\u0107a \u201cVite\u0161tvo u srednjovjekovnoj Bosni\u201d u Sarajevu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knji\u017eevni korner poziva na promociju knjige Emira O. Filipovi\u0107a \u201cVite\u0161tvo u srednjovjekovnoj Bosni\u201d koja \u0107e se odr\u017eati u srijedu, 29. aprila 2026. u 18 sati u Evropskoj ku\u0107i kulture i nacionalnih manjina (Austrijska ku\u0107a) u Sarajevu. Na promociji \u0107e govoriti Mirsad Sijari\u0107, Ema Mazrak i autor, a moderirat \u0107e Nikola\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52569,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52569","url_meta":{"origin":2024,"position":4},"title":"[Predavanje] Ne \u010dekaju\u0107i inspiraciju \u2013 anga\u017eovane intelektualne, kulturalne i umetni\u010dke prakse u me\u0111uratnom periodu: teorija i praksa kriti\u010dke levice u jugoslovenskoj kulturi (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U vreme agresivnog ja\u010danja globalne desnice, (pro)fa\u0161isti\u010dkih, rasisti\u010dkih i imperijalisti\u010dkih politika, dok je istovremeno globalna levica izrazito slaba, a progresivni pokreti atomizirani i fragmentisani, va\u017eno je iz savremene perspektive vratiti se revolucionarnim i emancipatorskim zbivanjima u jugoslovenskom (ali i s njima u vezi internacionalnim de\u0161avanjima), kao i dru\u0161tvenoj ulozi kulturalnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52547,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52547","url_meta":{"origin":2024,"position":5},"title":"ISHA Zagreb \u2013 Filmska ve\u010der: Povratak Martina Guerrea","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Klub studenata povijesti \u2013 ISHA Zagreb poziva Vas na filmsku ve\u010der na kojoj \u0107e se prikazivati \u201ePovratak Martina Guerrea\u201c, povijesna drama iz 1982. godine s radnjom smje\u0161tenom u 16. stolje\u0107u. Radnja je utemeljena na stvarnoj povijesnoj li\u010dnosti Martina Guerrea koji se nakon mnogo godina izbivanja vra\u0107a u svoje rodno mjesto\u2026","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2024","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2024"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2024\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24208,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2024\/revisions\/24208"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2024"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2024"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2024"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}