{"id":2021,"date":"2012-07-24T22:00:05","date_gmt":"2012-07-24T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=2021"},"modified":"2012-07-24T22:00:05","modified_gmt":"2012-07-24T22:00:05","slug":"duje-jakovcevic-prikaz-knjige-zeev-sternhell-the-anti-enlightenment-tradition-yale-university-press-new-haven-london-2010-532-str","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=2021","title":{"rendered":"Duje Jakov\u010devi\u0107 – Prikaz knjige: Zeev Sternhell, The Anti-Enlightenment Tradition, Yale University Press, New Haven \u2013 London 2010, 532 str."},"content":{"rendered":"

Zeev Sternhell, The Anti-Enlightenment Tradition<\/i>, Yale University Press, New Haven \u2013 London 2010, 532 str.<\/span><\/b><\/p>\n

<\/span><\/b><\/p>\n

<\/span><\/b>Ime Zeeva Sternhella, izraelskog povjesni\u010dara ideja i profesora politi\u010dkih znanosti na Hebrejskom sveu\u010dili\u0161tu u Jeruzalemu, dobro je poznato svima upu\u0107enima u problematiku povijesnog fenomena fa\u0161izma. Autor knjiga Neither Right nor Left: Fascist Ideology in France<\/i> (University of California Press, Berkeley, 1986) i The Birth of Fascist Ideology: From Cultural Rebellion to Political Revolution<\/i> (Princeton University Press, Princeton, 1994) u svojem je najnovijem djelu odlu\u010dio istra\u017eiti pro\u0161lost reakcije protiv filozofije prosvjetiteljstva i posljedi\u010dno tomu njenih izdanaka u idejama liberalizma, demokracije i utilitarizma, kao jedne od sastavnih komponenti fa\u0161isti\u010dke ideologije.<\/span><\/p>\n

            <\/span>U uvodnom poglavlju (1-39) autor zacrtava temeljne pojmove koje \u0107e koristiti u svojoj analizi. U 18. stolje\u0107e smje\u0161teni su kako pojmovi prosvjetiteljstva i univerzalno-racionalisti\u010dke modernosti, ali i antiprosvjetiteljstva kao izvori\u0161ta jedne druge, kolektivisti\u010dke, iracionalisti\u010dke te naposljetku i nacionalisti\u010dke modernosti. Antiprosvjetiteljstvo koje zanima Sternhella zato je vi\u0161e od pukog antimodernizma. Uz tu tendenciju povezat \u0107e pojmove suvremenog neokonzervativizma i “blokiranog” liberalizma, trajno obilje\u017eenog odbijanjem ne samo demokracije nego i duhovne tradicije prosvjetiteljstva. \u0160to se ti\u010de metodologije, Sternhell kre\u0107e od Arthura O. Lovejoya kao zastupnika autonomije ideja, te nastavlja s razmatranjima pristupa Maxa Rouch\u00e9a koji razlikuje izvorno zna\u010denje teksta od onog do kojeg dolazi \u010ditatelj i kontekstualizma od Quentina Skinnera nadalje. Premda se ne zadovoljava tek marljivim pro\u010de\u0161ljavanjem tekstova koje podrazumijeva autonomija “jedinice-ideje” (unit-idea<\/i>), autor ipak smatra da se interpretacija ne mo\u017ee potpuno odvojiti od pi\u0161\u010devih namjera. Tako\u0111er, priznaje kako se ideje mogu shva\u0107ati kao proizvod specifi\u010dnih okolnosti, ali im ne pori\u010de njihovu zasebnu va\u017enost i utjecaj.<\/span><\/p>\n

            <\/span>U prvom poglavlju (40-92), nazvanom The Clash of Traditions<\/i>, autor se bavi usponom prosvjetiteljstva kao i pojavom njegovih protivnika i osporavatelja. Izraz kojemu ovo poglavlje duguje svoj naslov izvorno pripada Hippolyteu Taineu: odnos prosvjetiteljstva i antiprosvjetiteljstva vi\u0161e je od obi\u010dnog dijaloga. Na jednoj je strani racionalizam, na drugoj aristokratske predrasude; philosophes<\/i> nasuprot autoritetu vjere; univerzalno protiv kulta partikularnog. Nazna\u010deni su i akteri na objema stranama. O\u010dekivano, prosvjetiteljstvo se ve\u017ee uz imena Rousseaua, Montesquieua, Voltairea i Kanta, dok se na drugoj strani nalaze li\u010dnosti Burkea, Herdera, Renana, Carlylea, pa i samog Tainea, a taj lanac uklju\u010duje tako\u0111er i Spenglera.<\/span><\/p>\n

            <\/span>Sljede\u0107e poglavlje, The Foundations of a Different Modernity<\/i> (93-140), otvoreno je razmatranjem filozofije Giambattiste Vica. Iako je pod svojim geslom verum-factum<\/i> napadao racionalizam i individualnu autonomiju kao temeljne postavke prosvjetiteljstva, ovaj je mislilac ipak morao jo\u0161 dugo \u010dekati da ga se ponovo otkrije, \u0161tovi\u0161e proglasi genijem. Burke i Herder do\u0161li su nakon Vica, ali je njihov utjecaj bio neposredan. Teza o \u010dovjeku kao o produktu povijesti, a ne autonomnom bi\u0107u \u010diji je karakter svuda vi\u0161e-manje isti, \u010ditatelja odvodi od Herdera k Meineckeu \u2013 rije\u010d je, naime, o za\u010detku historicizma u smislu zamjene individualiziraju\u0107eg zapa\u017eanja generaliziraju\u0107im pogledom na tijek povijesti. Herderovske utjecaje prigrlio je Renan, smatraju\u0107i Nijemca “kraljem filozofa”, a tome je Taine pridodao i svoju sklonost Carlyleovoj puritanskoj mistici. No, simptomati\u010dno je to \u0161to su se za\u010detnici druge modernosti od po\u010detka koristili inventarom prosvjetiteljstva kako bi ga uzdrmali: nije li o Providnosti kao sili koja usmjerava ljude jo\u0161 prije Herdera pisao Bossuet, nije li Montesquieu otkrio utjecaj podneblja na oblikovanje ljudskih dru\u0161tava, ne dolazi li od Voltairea ideja o potrebi utemeljenja kulturne historije umjesto isklju\u010divosti one dinasti\u010dke, pitanja su koja u tom kontekstu iznosi Sternhell.<\/span><\/p>\n

            <\/span>Razmatranja o Herderu i Burkeu pro\u0161irena su u poglavlju The Revolt Against Reason and Natural Rights<\/i> (141-186). Kroz odnos Herdera, luteranskog pastora iz Rige, prema Kantu, Sternhell nagla\u0161ava njegovu odbojnost prema sekularnoj filozofiji povijesti bez mjesta za ulogu Providnosti, kao i njegovo divljenje hijerarhi\u010dnom poretku mladih nacija kojima pripada budu\u0107nost. Kod Burkea je indikativan odnos prema ameri\u010dkom ratu za nezavisnost. Premda je ostao upam\u0107en kao apologet kolonista, Burke se nikad nije izmirio s njihovim inzistiranjem na prirodnom pravu (opet, u Lockeu je Taine vidio samo kodifikatora povijesnih prava Engleza, \u0161to prili\u010dno nalikuje na Burkeovo promatranje Slavne revolucije), stoga je u pogledu Amerike kod njega nakon 1777. godine nastupila upadljiva \u0161utnja koja se pred kraj \u017eivota pretvorila u prijekor. Po\u0161ast prirodnog prava trebalo je ograni\u010diti na naciju ribara i farmera na drugoj obali Atlantika, a kada je ona do\u0161la na drugu stranu Kanala i zahvatila silu ni\u0161ta manju od Engleske, bio je to razlog za paniku.<\/span><\/p>\n

            <\/span>The Political Culture of Prejudice<\/i> (187-222) je poglavlje koje nastavlja kretanje zadanim smjerom kod Burkea. Podre\u0111uju\u0107i pojedinca obitelji, klanu i na kraju domovini, Burke je prema Sternhellovom mi\u0161ljenju do\u0161ao na prag ideologije nacionalizma, \u0161to je i demonstrirao zalaganjem za samostalnost Korzike i Poljske. Vrlo je zanimljiva usporedba s Josephom de Maistreom, koji nije bio ni\u0161ta manji po\u0161tovatelj engleske “konstitucije” \u2013 u smislu dru\u0161tvenog poretka i ure\u0111enja, a ne liberalnog i gra\u0111anskog Ustava. Odre\u0111uju\u0107i ga kao ni\u0161ta ve\u0107eg ni manjeg protivnika prosvjetiteljstva nego \u0161to je bio Burke, autor daje sliku koja je bitno druga\u010dija od uobi\u010dajenog poimanja de Maistrea kao pomahnitalog reakcionara, pa \u010dak i prvog fa\u0161ista, kako \u0107e ga okarakterizirati Isaiah Berlin. Podre\u0111ivanje pojedinca dru\u0161tvu nalazi se i kod Tainea, \u010diji je liberalizam bio dosljedno antidemokratski i antiprosvjetiteljski, dakle \u2013 “blokirani”.<\/span><\/p>\n

            <\/span>Politi\u010dke implikacije misli razli\u010ditih antiprosvjetitelja razra\u0111ene su u poglavlju The Law of Inequality and the War on Democracy<\/i> (223-273). Precizno kontekstualiziraju\u0107i Burkea u okvirima korumpirane engleske oligarhije 18. stolje\u0107a u kojoj je ustrajno vidio najbolji od svih mogu\u0107ih svjetova, Sternhell u njemu vidi zastupnika vlasti elita u ime organskog jedinstva nacije. U Renanovom slu\u010daju, radi se o nepomirljivom protivniku ne samo demokracije, nego i bur\u017eoaske filisterije, aristokratske dekadencije i apsolutizma monarhije, \u0161to je bilo popra\u0107eno i naznakama antisemitizma. Na koncu autor dolazi do Carlylea, koji je polaze\u0107i od puritanskog duha tra\u017eio novog Cromwella spremnog na obra\u010dun sa svime \u0161to je ujedno ti\u0161tilo i Renana. No, za razliku od prethodne dvojice, prorok herojskog u povijesti nije prezirao mase njihovim intenzitetom, dapa\u010de nudio je plan socijalne reforme kakvog se ne bi postidio ni Louis Blanc.<\/span><\/p>\n

            <\/span>U poglavlju The Intellectual Foundations of Nationalism<\/i> (274-314) autor se vra\u0107a Herderu. Burkeov je nacionalni osje\u0107aj bio privjesak namijenjen o\u010duvanju starog re\u017eima, a Herderov je nacionalizam bio spreman udariti na taj isti stari re\u017eim kako bi u kona\u010dnici zaprije\u010dio put prosvjetiteljstvu, francuskoj izmi\u0161ljotini nepomirljivoj s nacionalnim karakterom Nijemaca. U Sternhellovom tuma\u010denju Herderova je filozofija bila po\u010detak tradicije konzervativne revolucije, revolucije zdesna.<\/span><\/p>\n

            <\/span>The Crisis of Civilization, Relativism, and the Death of Universal Values at the Beginning of the Twentieth Century<\/i> (315-372) poglavlje je u kojem autor uglavnom rezimira svoja prethodno poznata razmatranja o po\u010decima fa\u0161isti\u010dke ideologije. Dio te epohe bila je antiracionalisti\u010dka revizija marksizma Georgesa Sorela sa svojim mitovima umjesto razuma, a divljenje za klasicizam o\u010di\u0161\u0107en od racionalizma dijelio je s Charlesom Maurrasom, neprikrivenim prista\u0161om diktature i ideologom Francuske akcije. Croceovo nadahnjivanje Vicom, protivljenje demokraciji i cjelokupnoj duhovnoj ostav\u0161tini prosvjetiteljstva utjelovljeno u krilatici “Protiv 18. stolje\u0107a” pokazuje kako je njegova po\u010detna podr\u0161ka Mussoliniju bila mnogo vi\u0161e od osobne ili nacionalne talijanske parenteze, slu\u010dajne pogre\u0161ke. Herderove u\u010denike lako je identificirati: to je prije svega Maurice Barr\u00e9s sa svojim nacionalizmom zemlje i mrtvih, no sve Herderove postavke dovedene do ekstrema \u2013 bilo da je rije\u010d o nacionalizmu, cikli\u010dnom pesimizmu ili relativizmu \u2013 autor nalazi u Spengleru i njegovoj Propasti Zapada<\/i>. Zanimljiva je Spenglerova dodirna to\u010dka s Horkheimerom i Adornom, za koje je dominacija \u010dovjeka nad prirodom zavr\u0161ila u totalnoj dominaciji nad \u010dovjekom zbog eliminacije dualiteta subjekta i objekta. Ideja dijalektike razuma zajedni\u010dka je, no za Spenglera je ve\u0107 samo oslobo\u0111enje \u010dovjeka bilo razlogom razdvajanja subjekta od objekta.<\/span><\/p>\n

            <\/span>The Anti-Enlightenment of the Cold War <\/i>(372-421) poglavlje je u kojem autor kriti\u010dki sagledava hladnoratovsko tra\u017eenje analogija izme\u0111u Francuske i Oktobarske Revolucije, jakobinaca i bolj\u0161evika, prosvjetiteljstva i totalitarizma. Dominantno mjesto tu pripada Isaiji Berlinu. Svrstavanje ovog liberalnog mislioca u okvire antiprosvjetiteljstva ipak ne predstavlja nikakvo iznena\u0111enje. Bio je to najutjecajniji Herderov sljedbenik nakon Drugog svjetskog rata, koji je u svom uzoru vidio bezazlenog ljubitelja nacionalnih raznolikosti, a krivnju za katastrofe 20. stolje\u0107a svaljivao ne samo na le\u0111a Rousseaua kao idejnog za\u010detnika Francuske revolucije nego \u010dak i na Condorceta i Helvetiusa. Sternhell uvjerljivo demonstrira kako je Berlinova teza o dva tipa slobode strana prosvjetiteljskoj tradiciji 18. stolje\u0107a od Rousseaua do Kanta, a krajnji rezultat je konfuzija u kojoj je liberalizam nemogu\u0107 s apsolutnom osnovom ali i bez nje. Berlinov liberalizam je, naravno, “blokiran”. Sternhell usto uo\u010dava i postmodernisti\u010dki stav da “sve prolazi” kao posljedicu odustajanja od uspostavljanja jedinstvene metodologije u dru\u0161tvenim znanostima.<\/span><\/p>\n

            <\/span>Knjigu zatvara epilog (422-444) u kojem autor iznosi svoja razmatranja o prirodi suvremenog neokonzervativizma. Povjesni\u010dari bi pritom trebali obratiti pa\u017enju na Sternhellovu kritiku svojih kolega, izme\u0111u ostalog Gertrude Himmelfarb kojoj zamjera jo\u0161 jedan poku\u0161aj prikazivanja Burkea kao liberalnog i prosvije\u0107enog mislioca kao i osudu francuske prosvjetiteljske tradicije, Fran\u00e7oisa Fureta s njegovim selektivnim koliko i eklekti\u010dnim \u010ditanjem Tocquevillea, te Ernsta Noltea kojeg promatra kao posljednjeg u nizu apologeta njema\u010dkog nacionalnog karaktera u \u010dije je ime zanemario gotovo dva stolje\u0107a duboko ukorijenjenog prezira prema racionalizmu i pravima \u010dovjeka.<\/span><\/p>\n

            <\/span>Ipak, ovom se djelu mogu uputiti i neke zamjerke. Bilo bi zanimljivo vidjeti Sternhellov osvrt na Horkheimerovu i Adornovu Dijalektiku prosvjetiteljstva,<\/i> koja je ovako samo uzgred spomenuta. Tako\u0111er, upravo bi pitanje Burkeova nacionalnog osje\u0107aja trebalo biti poticaj za daljnju diskusiju. Takav se zaklju\u010dak \u2013 za razliku od briljantne analize i kontekstualizacije Burkeova protivljenja jednakosti i demokraciji \u2013 \u010dini ishitrenim utoliko \u0161to jedan slo\u017eeni povijesni fenomen te\u017ei sagledati gotovo isklju\u010divo kroz sferu povijesti ideja. Pitanje koje se ovdje name\u0107e jest ono o granicama i dometima tuma\u010denja ove discipline.<\/span><\/p>\n

            <\/span>U kona\u010dnici, mo\u017ee se konstatirati kako je The Anti-Enlightenment Tradition<\/i> u svakom slu\u010daju plod iznimne autorove erudicije. Zeev Sternhell se ovom prilikom pokazao kao vrstan kroni\u010dar i poznavatelj konzervativnih intelektualaca i njihovih ideja. Opravdano se mo\u017ee re\u0107i kako je njegova prethodna aktivnost ovime dobila logi\u010dan i poprili\u010dno uspje\u0161an nastavak. Uza sve to, djelo pru\u017ea hrabru i rje\u010ditu obranu duhovne ba\u0161tine prosvjetiteljstva i liberalizma, ne samo od napada s desnice koji su uostalom i glavni razlog njezina nastanka nego i od pomodnih optu\u017ebi za eurocentrizam, koja je u na\u0161im danima postmoderne i vi\u0161e nego dobrodo\u0161la.<\/span><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

Duje Jakov\u010devi\u0107<\/span><\/p>\n

(Prikaz je rezultat autorovih dosada\u0161njih interesa i nastojanja \u201eDesni\u010dinih susreta\u201c za poticanjem predstavljanja recentnih informacija o intelektualnoj historiji i historiji ideja.)<\/span><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2021","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52586,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52586","url_meta":{"origin":2021,"position":0},"title":"Aur\u00e9lie Daher, \u201eHezbollah: Mobilisation and Power\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Morning Star \u2018Book of the Year\u2019 Social movement, liberation party or terrorist group? With Hezbollah\u2019s growing involvement in the war in Syria, this study of its impact on Lebanon, drawing heavily on first-hand interviews, could not be more timely. Description Almost forty years after its foundation, Hezbollah remains an enigma.\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Daher-Hezbollah.jpg?fit=600%2C931&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Daher-Hezbollah.jpg?fit=600%2C931&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Daher-Hezbollah.jpg?fit=600%2C931&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52625,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52625","url_meta":{"origin":2021,"position":1},"title":"Omer Bartov, \u201eIsrael: What Went Wrong?\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Professor Omer Bartov was born on a kibbutz, grew up in Tel Aviv and served in the Israel Defence Forces during the Yom Kippur War. He went on to become an expert on the German army and the Holocaust, before turning his attention to his native country.In Israel: What Went\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Bartov.jpeg?fit=320%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":2021,"position":2},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52679,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52679","url_meta":{"origin":2021,"position":3},"title":"CfP: CHOSEN NATION(S): HISTORICAL AND CULTURAL INTERPRETATIONS OF EXCEPTIONALISM, BUDAPEST, 10TH\u201311TH JUNE 2026 (DEADLINE: 1ST MAY 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"The Ludovika University of Public Service (NKE) and the Jewish Theological Seminary \u2013 University of Jewish Studies (OR-ZSE) are pleased to announce a joint academic conference on \u201cChosen Nation(s): Historical and Cultural Interpretations of Exceptionalism\u201d, to be held in Budapest, Hungary. Chosen Nation(s): Historical and Cultural Interpretations of Exceptionalism Keynote\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52531,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52531","url_meta":{"origin":2021,"position":4},"title":"Jonathan G. Leslie, \u201eFear and Insecurity: Israel and the Iran Threat Narrative\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Why is Israel\u2019s former ally Iran now perceived as the country\u2019s greatest threat? Description To observers of the Iran-Israel conflict, its vitriolic rhetoric might suggest an ancient hatred between Jews and Muslims\u2013a biblical feud dating back hundreds, or thousands, of years. But this rivalry is a far more modern development.\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Leslie.jpg?fit=391%2C612&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":2021,"position":5},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2021","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2021"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2021\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2021"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2021"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2021"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}