\n
\u00a0<\/span><\/b><\/p>\n Jelena Batini\u0107, Women and Yugoslav Partisans. A History of World War II Resistance<\/i>, Cambridge University Press, New York 2015, 287 str. <\/span><\/b><\/p>\n \n \u00a0<\/span><\/p>\n \n Iako su rodne studije doprle u historiografiju tijekom osamdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a u vidu \u017eenske historije te su postale temeljem za kriti\u010dku analizu dru\u0161tva, kada se govori o povijesti europskoga Jugoistoka, postoji cijeli niz tema koje su ostale u velikoj mjeri zapostavljene. Ova tvrdnja posebno se odnosi na teritorij zemalja nastalih raspadom socijalisti\u010dke Jugoslavije u kojima rodna\u00a0 <\/span>historija nikako da ulovi korak s ostalim historiografskim pravcima. Tek su rijetke knjige u kojima se obra\u0111uje povijest \u017eena i to uglavnom iz pera inozemnih povjesni\u010darki. Jedna od takvih jest i knjiga povjesni\u010darke Jelene Batini\u0107 Women and Yugoslav Partisans. A History of World War II Resistance<\/i>. <\/span><\/p>\n \n \u00a0<\/span><\/p>\n \n Jelena Batini\u0107 je povjesni\u010darka koja se specijalizirala za povijest Drugoga svjetskog rata i povijest Isto\u010dne Europe, a trenutno radi na Sveu\u010dili\u0161tu Stanford u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama. Autorica je \u010dlanaka objavljenih u nekim od najeminentnijih \u010dasopisa koji se bave rodnom historijom, poput Journal of International Women’s Studies <\/i>i Journal of Women’s History<\/i>. Budu\u0107i da se Batini\u0107 specijalizirala i za povijest Isto\u010dne Europe i za \u017eensku povijest, ali i povijest Drugoga svjetskoga rata, ovom je studijom slu\u010daja pokazala kako metodolo\u0161ki i teorijski pristupiti istra\u017eivanju polo\u017eaja \u017eene partizanke, pripadnice komunisti\u010dkoga pokreta otpora, tijekom Drugoga svjetskog rata.<\/span><\/p>\n \n \u00a0<\/span><\/p>\n \n Knjiga se fokusira na jedan od najupe\u010datljivijih momenata Drugoga svjetskoga rata \u2013 masovno sudjelovanje \u017eena, nerijetko u direktnoj borbi, u komunisti\u010dkome partizanskome pokretu otpora. Svoje je istra\u017eivanje Batini\u0107 bazirala na arhivskim istra\u017eivanjima (iz srpskih arhiva), sekundarnim izvorima (novinama iz svih zemalja biv\u0161e Jugoslavije) te na partizanskome folkloru, sje\u0107anjima sudionika te na knji\u017eevnosti i filmskome materijalu. Najva\u017eniji doprinos knjige svakako le\u017ei u \u010dinjenici da je autorica pojasnila na koji na\u010din su rat, revolucija i uspostava komunisti\u010dkoga sustava utjecali na promjenu u rodnim normama. Autori\u010din projekt to je vrjedniji jer je prvi takav temeljen na arhivskim izvorima, ali i prvi koji je pokazao koliko je uistinu kompleksan i vi\u0161eobrazan, navodno, revolucionarni egalitarizam u kombinaciji s tradicionalnim patrijarhalnim normama.<\/span><\/p>\n \n \u00a0<\/span><\/p>\n \n U uvodnome dijelu \u201eIntroduction\u201c (str. 1-25) autorica opisuje povijesni i historiografski kontekst knjige te daje prikaz sadr\u017eaja monografije. Nagla\u0161ava da knjiga prije svega predstavlja istra\u017eivanje promjena u rodnim normama u Jugoslaviji tijekom Drugoga svjetskoga rata, revolucije te nakon uspostave nove dr\u017eave po zavr\u0161etku rata. Svoju analizu autorica je radila na temelju politi\u010dke retorike, svakodnevne prakse te institucija, dok je svoje djelo svrstala u rodne i ratne studije, komparativne komunisti\u010dke studije te u studije djelovanja moderne dr\u017eave na pojedinca. Uvodno poglavlje zavr\u0161ava kratkim pregledom povijesnoga konteksta u kojem se odvijao Drugi svjetski rat na europskome Jugoistoku. Ono \u0161to je posebno velika vrijednost uvodnoga poglavlja jest pregled historiografskih djela napisanih o \u017eenskoj ulozi u Drugome svjetskome ratu iz kojeg je jasno da upravo to nedostaje za teritorij zemalja nastalih raspadom Jugoslavije.<\/span><\/p>\n \n \u00a0<\/span><\/p>\n \n Poglavlje broj jedan (str. 26-75) pod nazivom \u201eTo the People, She Was a Character from Folk Poetry. The Party’s Mobilizing Rhetoric\u201c bavi se istra\u017eivanjem rodne predod\u017ebe na na\u010din koji ju Partija predstavlja \u0161irim masama. Partizanski vo\u0111e, koji su posebno nagla\u0161avali balkansku narodnu kulturu, poku\u0161avali su ju iskoristiti za isto tako izra\u017eeno nagla\u0161avanje rodne jednakosti. S jedne strane partizanka, sredi\u0161nji lik cjelokupne monografije, predstavljala je narodnu heroinu, a s druge strane novu i modernu \u017eenu socijalisti\u010dkoga doba. Interferencija tradicionalnoga i suvremenoga partiji je poslu\u017eila za pokazivanje i dokazivanje da \u017eena, borkinja, ima pravo na jednakost s mu\u0161karcem, \u0161to je djelomi\u010dno i posljedica tada\u0161njeg trenda koji je slu\u017eio masovnoj mobilizaciji \u017eena u ratu.<\/span><\/p>\n \n \u00a0<\/span><\/p>\n \n U drugome poglavlju (str. 76-123) \u201eThe ‘Organized Women’. Developing the AFW\u201c obra\u0111uje se nastanak \u017eenskoga organiziranog politi\u010dkoga pokreta \u2013 Antifa\u0161isti\u010dke fronte \u017eena. Autorica pokazuje na koji na\u010din su seoski obi\u010daji i stare rodne podjele rada postale sastavni dio partizanskoga imaginarija. Budu\u0107i da su mu\u0161karci oti\u0161li u rat, a \u017eene ostale kod ku\u0107e, \u0161to je bilo tradicionalno prihva\u0107eno stajali\u0161te, AF\u017d je formirana s ciljem mobilizacije \u017eena. Upravo se kroz mobilizaciju \u017eena i AF\u017d najbolje mo\u017ee vidjeti diskrepancija izme\u0111u partijske propagande i realnosti \u2013 s jedne strane \u017eene su jednake u borbi, ali nikako nemaju pravo na feminizam jer je on smatran dijelom bur\u017eoaske tradicije. Iako je AF\u017d osnovan s ciljem \u017eenske mobilizacije za rat \u2013 kao logistike za mu\u0161karce, ali i kao borkinje, imao je i prosvjetiteljsku ulogu koja je podrazumijevala obrazovanje \u017eena i njihov napredak. Unato\u010d tomu \u0161to je bio utemeljen kao jedan od alata kojim je Partija trebala utjecati na \u017eene, s vremenom je ipak razvio svojevrsnu autonomiju i fokusirao se na \u017eenska pitanja.<\/span><\/p>\n \n \u00a0<\/span><\/p>\n \n Tre\u0107e poglavlje (str. 124-167) naslovljeno \u201eThe Heroic and the Mundane. Women in the Units\u201c bavi se partizanskim jedinicama te uklju\u010divanjem \u017eena u rat. Iako je u po\u010detku oklijevao oko sudjelovanja \u017eena u ratu, Tito je 1942-1943. godine dopustio masovnu mobilizaciju \u017eena, da bi ih krajem rata povukao iz aktivnog ratovanja. Posebnu pa\u017enju autorica je posvetila problemima s kojima se AF\u017d i masovna mobilizacija \u017eena susre\u0107u na lokalnoj razini. Ovo je poglavlje bazirano i na usmenim izvorima iz kojih je jasno vidljivo da su \u017eene borkinje bile izrazito ponosne na svoje sudjelovanje u ratu. Jedan od doprinosa ovoga poglavlja svakako je i \u010dinjenica da je \u017eenska uloga u ratu u Jugoslaviji stavljena u \u0161iri kontekst te je promatrana iz komparativnoga aspekta. <\/span><\/p>\n \n \u00a0<\/span><\/p>\n \n Poglavlje broj \u010detiri (str. 168-212) pod nazivom \u201eThe Personal as a Site of Party Intervention. Privacy and Sexuality\u201c pokazuje na koji na\u010din seksualni \u017eivot mladih ljudi ima i politi\u010dku dimenziju. To se posebno odnosilo na \u017eene koje su odlaskom u rat morale zaboraviti na mogu\u0107nost da u te \u010detiri godine postanu majke, brojne su se odricale svoje djece na te \u010detiri godine, te ih \u010dak i slale u brojne kampove, neke su pristale na to da im djecu uzmu i ubiju s ciljem dokazivanja odanosti partizanskoj borbi, a neke su zbog ratnih uvjeta i te\u0161kih fizi\u010dkih situacija uop\u0107e na biolo\u0161koj razini izgubile mogu\u0107nost da postanu majke. Poseban naglasak autorica je stavila na privatni \u017eivot revolucionara te na potrebu da po\u0161tuju vrijednosti i norme koje je propagirala Partija, jer bi svaki oblik raskala\u0161enosti za njih mogao biti poguban, pa zavr\u0161iti \u010dak i smr\u0107u. Na taj je na\u010din Partija vje\u017ebala kontrolu nad svojim \u010dlanovima i vrlo se direktno mije\u0161ala u njihov \u017eivot, posebno ka\u017enjavaju\u0107i na taj na\u010din \u017eene, koje su snosile puno gore posljedice od mu\u0161karaca ako su tijekom rata ostale trudne.<\/span><\/p>\n \n \u00a0<\/span><\/p>\n \n Posljednje, peto poglavlje (str. 213-257), naslova \u201eAfter the War Was Over. Legacy\u201c, bavi se \u017eenskim pitanjem i polo\u017eajem po zavr\u0161etku Drugoga svjetskoga rata, te pitanjem na koji su na\u010din u svakodnevnu praksu implementirana obe\u0107anja o rodnoj ravnopravnosti. Pitanje ravnopravnosti ponovno se promatra na tri razine \u2013 ideolo\u0161koj, institucionalnoj i onoj stvarnoj. Brigu o pitanju \u017eena nakon Drugoga svjetskog rata nastavlja i dalje voditi AF\u017d koji mijenja svoja imena, a zajedno s promjenom imena mijenja i svoje zada\u0107e, tako da na kraju postaje platformom koja \u017eeli pobolj\u0161ati polo\u017eaj \u017eena u jugoslavenskome dru\u0161tvu \u2013 bilo u politi\u010dkome, kulturnome ili dru\u0161tvenome smislu. U ovome poglavlju autorica obra\u0111uje i na koji na\u010din je partizanka prikazivana u jugoslavenskome filmu. U periodu od 1945-1962. godine predstavljala je revolucionarnu ikonu da bi od tada pa do raspada Jugoslavije njezina uloga postala sve ja\u010de seksualizirana, a sve manje izmoralizirana.<\/span><\/p>\n \n