{"id":2015,"date":"2017-01-19T23:00:05","date_gmt":"2017-01-19T23:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=2015"},"modified":"2017-01-19T23:00:05","modified_gmt":"2017-01-19T23:00:05","slug":"elzbieta-orman-nepokorni-povjesnicari-henryk-wereszycki-1898-1990-i-waclaw-felczak-1916-1993","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=2015","title":{"rendered":"El\u017cbieta Orman – Nepokorni povjesni\u010dari: Henryk Wereszycki (1898-1990) i Wac\u0142aw Felczak (1916-1993)"},"content":{"rendered":"

<\/p>\n

El\u017cbieta Orman<\/p>\n

Povijesni institut Poljske akademije znanosti, Krak\u00f3w, Poljska<\/p>\n

 <\/p>\n

Nepokorni povjesni\u010dari <\/b><\/p>\n

Henryk Wereszycki (1898-1990) i Wac\u0142aw Felczak (1916-1993)[1]<\/span><\/b><\/span><\/span><\/span><\/a><\/b><\/p>\n

 <\/p>\n

Henryk Wereszycki, ro\u0111en 1898. u Lavovu, govorio je da pripada jednome od najsretnijih nara\u0161taja poljskih povjesni\u010dara. Upravo je taj nara\u0161taj izborio nezavisnost i ujedinio tri podijeljena podru\u010dja u jedinstvenu dr\u017eavnu cjelinu, a naslje\u0111e \u201edoba propasti\u201c preobrazio u vjeru da se mo\u017ee pre\u017eivjeti svaki poraz. Za nezavisnost Poljske borio se od 1916. kao pripadnik legija, a 1920. sudjelovao je u ratu protiv bolj\u0161evika te napokon u rujnu 1939. protiv Nijemaca. Smatran za \u201eAustrijanca\u201c tridesetih, u svojim se Uspomenama<\/i> \u0161alio da je ta pogre\u0161ka mo\u017eda i opravdana jer je u stanovitom smislu \u201eAlt\u00f6sterreicher<\/i>, ili biv\u0161i Austrijanac, budu\u0107i da sam bio ro\u0111en u Austriji i dvadeset godina \u017eivio kao podanik austrijskog cara\u201c.<\/p>\n

            <\/span>U sveu\u010dili\u0161noj je sredini Wereszycki u\u017eivao autoritet izgra\u0111en na \u201ebesprijekornom integritetu li\u010dnosti i znanstvenoj pouzdanosti\u201c (Janusz Pajewski), a smatrali su ga i za \u201ejednu od najsjajnijih osoba na\u0161e humanistike\u201c (Stefan Kieniewicz) odnosno za \u201enajistaknutijeg poznavatelja diplomatske povijesti 19. stolje\u0107a\u201c (Adam Galos).<\/p>\n

            <\/span>S druge strane, biografija Wac\u0142awa Felczaka, ro\u0111enoga 1916, o\u017eivotvorena iz istra\u017enih dokumenata i drugih akata Ureda dr\u017eavne sigurnosti, mogla bi poslu\u017eiti kao scenarij za napet filmski triler. Ma\u0111arska je bila njegova ljubav od studentskih dana sve do smrti. Felczak je bio izvrstan poznavatelj povijesti Ma\u0111ara i Slavena u Austro-Ugarskoj, a me\u0111u studentima je bio opto\u010den aurom tajnovitosti i slave zbog svoje herojske ratne pro\u0161losti. Znali smo da je bio tajni emisar Podzemne Poljske, \u0161ef tatranskih kurira, a u Narodnoj Republici Poljskoj politi\u010dki zatvorenik.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u201eMijenjam zanimljivu povijest\u2026\u201c<\/b><\/p>\n

            <\/span>Obojica su se rodili dok na karti Europe nije bilo poljske dr\u017eave, dok je njihova domovina postojala samo na simboli\u010dkoj razini: u knji\u017eevnosti, poeziji, umjetnosti, religiji i historiografiji. Za njihova su se \u017eivota istra\u017eivanja povijesti Poljske i Srednje Europe u 19. stolje\u0107u ispreplitala s javnim djelovanjem. Obojica su ostavili knjige i tekstove koji do danas inspiriraju povjesni\u010dare.<\/p>\n

            <\/span>U Narodnoj Republici Poljskoj ova su se dvojica profesora isticali svojim nekonformisti\u010dkim stavovima. Uspijevali su stvoriti ozra\u010dje bavljenja znano\u0161\u0107u bez ideologije i brinuli su za etos znanstvenika \u2013 prema rije\u010dima prisege koju su polo\u017eili kao doktori znanosti, da rade ne za prljavi dobitak, ne za ispraznu slavu, ve\u0107 da se istina vi\u0161e \u0161iri (\u201enon sordidi lucri causa, nec ad vanam captandam gloriam, sed quo magis veritas propagetur\u201c). Kad su bili uvo\u0111eni kanoni sovjetske marksisti\u010dke metodologije, Wereszycki je podsje\u0107ao svoje studente na geslo protestantskih u\u010denjaka iz 19. stolje\u0107a, koji su u istra\u017eivanju Biblije nailazili na pote\u0161ko\u0107e, ponavljaju\u0107i poput njih: \u201eNe bojte se istine, Bog je istina sama!\u201c<\/p>\n

            <\/span>Povezivala ih je istra\u017eiva\u010dka problematika: pro\u0161lost naroda Srednje Europe u 19. i 20. st., kao i uvjerenje da \u0107e poznavanje zamr\u0161ene povijesti tog dijela kontinenta omogu\u0107iti razumijevanje povijesti cijele Europe. Njihova su predavanja bila vrlo popularna me\u0111u studentima. Umjeli su jasno predstavljati slo\u017eenu povijest nacionalne politike Austro-Ugarske. Opisivali su ambicije malih i srednje velikih naroda, koji su pre\u017eivjeli vi\u0161e poraza nego pobjeda, a pod krinkom sporazuma skrivali traume.<\/p>\n

            <\/span>U 20. stolje\u0107u u Srednjoj Europi \u010desto su se mijenjale granice i pro\u017eivljena su dva totalitarizma. Odatle je razumljiva iznimna (pre)osjetljivost na povijest, ponekad i poku\u0161aj bijega od nje, emigriranje do politi\u010dki dosadnijih mjesta svijeta. Kako je to u \u0161ali kazao jedan ogor\u010deni stanovnik Srednje Europe u oglasu nekakvog malog oglasnika: \u201eMijenjam zanimljivu povijest za bolji geografski polo\u017eaj.\u201c<\/p>\n

            <\/span>No njih dvojica nisu emigrirali.<\/p>\n

            <\/span><\/p>\n

Nepokorni povjesni\u010dar<\/b><\/p>\n

S maj\u010dine strane Wereszycki je potjecao iz lavovske porodice poznatih knji\u017eara: Altenbergovi su se specijalizirali za luksuzna izdanja temeljnih djela poljske knji\u017eevnosti i poezije, osobito romantizma. Odgojen u kultu vrednota nezavisnosti, znao je rije\u010di Katehizma poljskog djeteta<\/i> koji po\u010dinju ulomkom: \u201eTko si ti? \u2013 Mali Poljak\u201c, \u010diji je autor bio obiteljski prijatelj W\u0142adys\u0142aw Be\u0142za. Prije 1914. Altenbergova knji\u017eara bila je salon oko kojeg su se okupljale li\u010dnosti iz svijeta knji\u017eevnosti, umjetnosti i znanosti grada Lavova. Dolazili su i politi\u010dari, osobito socijalisti iz tabora za nezavisnost. \u201eKod Altenberga se i\u0161lo da bi se \u010dule najnovije politi\u010dke glasine: tu su se oblikovale i sukobljavale orijentacije.\u201c I formirao se budu\u0107i povjesni\u010dar.<\/p>\n

            <\/span>Po izbijanju Prvoga svjetskog rata Wereszycki je, iako jo\u0161 gimnazijalac, stupio u Poljske legije, a kasnije se borio u poljsko-bolj\u0161evi\u010dkom ratu. U me\u0111uvremenu se, svjestan da je \u201e\u017eivot krhak i kratak\u201c, upisao na studij povijesti na lavovskom sveu\u010dili\u0161tu. Od 1919. poha\u0111ao je seminar profesora Adama Szel\u0105gowskog, ali je \u2013 kako je sam kasnije priznavao \u2013 bio zapravo samouk. Godine 1925. obranio je doktorsku radnju i na temelju nje napisao knjigu Austrija i Sije\u010danjski ustanak 1860-1865<\/i>, objavljenu u Lavovu 1930. godine. Temu je pro\u0161irio u svojoj drugoj knjizi Engleska i Poljska 1860-1865<\/i>, koja je objavljena u Lavovu 1934. U to je vrijeme bio nastavnik povijesti u lavovskim gimnazijama.<\/p>\n

            <\/span>Nakon \u0161to se 1935. preselio u Var\u0161avu, postao je kustos u Institutu najnovije povijesti Poljske. Kao zaposlenik te institucije sudjelovao je 1938. na Me\u0111unarodnom kongresu povjesni\u010dara u Z\u00fcrichu. Skupljao je izjave osoba koje su odigrale va\u017enu ulogu u svibanjskom prevratu. No kad je odlu\u010dio razgovarati i s protivnicima Pi\u0142sudskoga, direktor Instituta Walery S\u0142awek oduzeo mu je tu temu i premjestio ga u odjel koji se bavi povije\u0161\u0107u razdoblja 1865-1892. Otad pa sve do kraja \u017eivota Wereszycki se bavio uglavnom istra\u017eivanjem povijesti druge polovine 19. i po\u010detka 20. stolje\u0107a. <\/p>\n

            <\/span>Pakao Drugoga svjetskog rata Wereszycki je pre\u017eivio kao zarobljenik njema\u010dkih logora za neprijateljske \u010dasnike. Izgubio je cijelu najbli\u017eu rodbinu i brojne prijatelje. U Poljsku se vratio 1945. smatraju\u0107i da je njegova misija \u2013 kao i cjelokupne inteligencije \u2013 \u201eobrana tradicije poljske kulture i o\u010duvanje nacionalnog kontinuiteta\u201c. Napisao je Politi\u010dku povijest Poljske u postustani\u010dkom dobu 1864-1918<\/i> \u2013 objavljen 1948, bio je to prvi sveu\u010dili\u0161ni priru\u010dnik koji je obra\u0111ivao to razdoblje poljske povijesti. Komunisti\u010dke su vlasti knjigu brzo po\u010dele smatrati \u201eidejno \u0161tetnom\u201c pa je bila povu\u010dena iz knji\u017eara, a Wereszycki optu\u017een za propagiranje ideja nezavisnosti kruga oko Pi\u0142sudskoga i njegovih prista\u0161a i Poljske socijalisti\u010dke stranke. Uskoro su knjiga i njezin autor spektakularno osu\u0111eni u nazo\u010dnosti 150 povjesni\u010dara na I. metodolo\u0161koj konferenciji poljskih povjesni\u010dara u Otwocku na prijelazu iz 1951. u 1952.<\/p>\n

            <\/span>Sve to zasmetalo mu je na njegovu znanstvenom putu. Wereszycki je postao izop\u0107eni povjesni\u010dar \u2013 ali i simbol neovisne historiografije. Dugo vremena zaustavljeno mu je napredovanje i zabranjeno tiskanje radova. Nije dobivao dopu\u0161tenje za odlaske na istra\u017eivanja u stranim arhivima niti sudjelovanje na me\u0111unarodnim konferencijama, \u0161to je za povjesni\u010dara koji se bavio diplomacijom bila dosta o\u0161tra kazna. Unato\u010d vi\u0161estrukim nastojanjima uprave Jagelonskog sveu\u010dili\u0161ta, Wereszycki nikada nije postao redoviti profesor. No njegov je primjer imao veliku ulogu u borbi za status historiografije u Narodnoj Republici Poljskoj.<\/p>\n

            <\/span>Politi\u010dka povijest Poljske<\/i> je skoro odmah po objavljivanju pre\u0161la u samizdat, i to na razli\u010dite na\u010dine. Njezini su \u0161apirografirani dijelovi (bez navo\u0111enja imena autora) slu\u017eili kao \u0161kolski materijal za \u010dasnike i cenzore, koji su prema mi\u0161ljenju vlasti trebali saznati istinu prije nego se po\u010dnu u nju mije\u0161ati. Knjiga je 1979. objavljena u emigraciji, a u Poljskoj je ponovno objavljena tek 1990, nakon ostvarenja demokratskih sloboda i u godini smrti njezina autora: Wereszycki je umro 27. velja\u010de 1990. No nije vi\u0161e nai\u0161la na takav odjek kao na prijelazu iz \u010detrdesetih u pedesete.<\/p>\n

            <\/span>U listopadu 1956, nakon skoro deset godina rada na sveu\u010dili\u0161tu u Wroc\u0142awu, Wereszycki je pre\u0161ao u Krakov. Na Jagelonskom sveu\u010dili\u0161tu je odr\u017eao inauguracijsko predavanje, a zahvaljuju\u0107i \u201ezatopljenju\u201c vratio se u slu\u017ebeni znanstveni \u017eivot izlaganjem koje je naslovio \u201ePesimizam pogre\u0161nih teza\u201c (Kwartalnik Historyczny<\/i>, 1957, br. 4\/5). Godine 1959. kritizirao je autore makete \u201ePovijesti Poljske\u201c za godine 1764-1864, koja je bila prire\u0111ena u Poljskoj akademiji znanosti \u2013 prigovorio im je zbog \u201espoznajnog pesimizma\u201c, koji se temelji na pozivanju na citate klasika marksizma, \u0161to je trebalo zamijeniti dotada\u0161nja saznanja povjesni\u010dara, kao i zbog ocjenjivanja \u010dinjenica kroz prizmu marksisti\u010dkog kanona prema kojem je trebalo ex definitione<\/i> slaviti narod, a osu\u0111ivati \u201eposjedni\u010dke slojeve\u201c. <\/p>\n

            <\/span>\u010clanak Henryka Wereszyckog i njegov nastup na VII. kongresu poljskih povjesni\u010dara u Krakovu, u rujnu 1958, izazvali su jednu od najva\u017enijih polemika na temu ocjene historiografije Narodne Republike Poljske i doveli do pokretanja procesa njezine destaljinizacije.<\/p>\n

 <\/b><\/p>\n

Ma\u0111arsko srce, slavenska du\u0161a<\/b><\/p>\n

U listopadu 1956, nakon pu\u0161tanja iz staljinisti\u010dkog zatvora, u Krakov je stigao i Wac\u0142aw Felczak. Isprva je bezuspje\u0161no tra\u017eio posao budu\u0107i da su ga voditelji razli\u010ditih znanstvenih institucija smatrali \u201enepouzdanim politi\u010dkim elementom\u201c. Ipak, ono \u0161to je Felczaka u o\u010dima mnogih diskreditiralo, za Wereszyckoga je zna\u010dilo prednost pa se nije kolebao da na svoju katedru primi 42-godi\u0161njeg povjesni\u010dara, biv\u0161eg kurira londonske vlade i donedavnog politi\u010dkog zatvorenika. <\/p>\n

            <\/span>Felczak se rodio u selu Golbice, u blizini zna\u010dajnoga industrijskog sredi\u0161ta, grada \u0141\u00f3d\u017a<\/span> \u2013 ranije je to podru\u010dje pripadalo Rusiji, a 1916. okupirali su ga Nijemci. Na svijet je do\u0161ao u selja\u010dkoj obitelji u kojoj je, kao i kod Altenbergovih, njegovana tradicija poljske nezavisnosti. U njegovoj su obitelji osobito bile sna\u017ene ustani\u010dke tradicije. Nakon mature izabrao je studij povijesti. U Poznanju se pod utjecajem dvojice svojih profesora zainteresirao za ma\u0111arsku povijest 19. stolje\u0107a. Godine 1938. diplomirao je i oti\u0161ao na dvogodi\u0161nji studijski boravak u Budimpe\u0161ti. U tamo\u0161njim je arhivima skupljao materijale za doktorsku radnju.<\/p>\n

            <\/span>Na po\u010detku 1940. Felczak je dobio zadatak da u Budimpe\u0161ti organizira punkt koji \u0107e omogu\u0107iti vezu izme\u0111u izbjegli\u010dke poljske vlade u Parizu i politi\u010dke ilegale u domovini. Njegova kurirska mre\u017ea Var\u0161ava-Budimpe\u0161ta-Var\u0161ava funkcionirala je neprekidno sve do ulaska njema\u010dke vojske u Ma\u0111arsku, u o\u017eujku 1944. godine. I sam je \u010desto kao kurir prelazio preko \u201ezelene granice\u201c, prenose\u0107i instrukcije, novac i po\u0161tu. Vi\u0161e puta zaustavljali su ga ma\u0111arski grani\u010dari, ali je Felczak sretno izbjegavao zatvor zahvaljuju\u0107i spektakularnim bjegovima. Nakon ukidanja punkta u Budimpe\u0161ti nastavio je ilegalnu djelatnost u Slova\u010dkoj.<\/p>\n

            <\/span>Godine 1945. nije prestao s tom svojom djelatno\u0161\u0107u. Nakon kratkog boravka u zemlji postao je izaslanik emigrantske poljske vlade i organizirao je kurirsku mre\u017eu na relaciji Krakov-Pariz-London. Nakratko je po\u010deo i studij povijesti na Sorbonni \u2013 po\u010deo je pripremati doktorsku radnju \u201eUtjecaj poljske emigracije na razvoj francuske republikansko-demokratske stranke 1846-1848\u201c. Organizirao je prebacivanje na Zapad osoba kojima je u Poljskoj prijetilo uhi\u0107enje.<\/p>\n

            <\/span>Uskoro je Felczak stavljen na potjernicu Slu\u017ebe dr\u017eavne sigurnosti na kojoj je bila ista fotografija koju je u ratu na svoju potjernicu za njime bio stavio Gestapo. U prosincu 1948. pao je u ruke \u010de\u0161koj policiji. Nakon neuspje\u0161na poku\u0161aja bijega iz zatvora u Ostravi predan je poljskim organima dr\u017eavne sigurnosti, a u istrazi je podvrgnut rafiniranoj torturi. U travnju 1951. osu\u0111en je na do\u017eivotni zatvor. Izdr\u017eavaju\u0107i kaznu u razli\u010ditim zatvorima potpuno je posijedio. Na valovima \u201ezatopljenja\u201c u listopadu 1956. pu\u0161ten je na jednogodi\u0161nje odsustvo. Tek u prosincu 1957. Visoki vojni sud preina\u010dio mu je kaznu na sedam godina i \u010detiri mjeseca zatvora. Budu\u0107i da je dotad ve\u0107 odle\u017eao sedam godina i deset mjeseci, mogao je ostati na slobodi.<\/p>\n

            <\/span>Sretan splet okolnosti, napose pomo\u0107 Henryka Wereszyckog i njegove \u017eene Helene, omogu\u0107ili su Felczaku da se vrati zanatu povjesni\u010dara \u2013 istra\u017eivanjima povijesti Ma\u0111arske i Srednje Europe. Godine 1958. postao je asistent Odsjeka za povijest Jagelonskog sveu\u010dili\u0161ta u Krakovu.<\/p>\n

            <\/span>Po\u010detne te\u0161ko\u0107e \u0161to ih je pred Felczaka postavljala uprava Jagelonskog sveu\u010dili\u0161ta, ne prihva\u0107aju\u0107i njegovu tromjese\u010dnu stipendiju, svladao je uz pomo\u0107 prijatelja iz Budimpe\u0161te. Pod mentorstvom Wereszyckoga napisao je 1962. doktorsku radnju \u201eMa\u0111arska nacionalna politika uo\u010di ustanka 1848\u201c.<\/p>\n

            <\/span>Htio je nadoknaditi vrijeme pa je odmah nastavio s prikupljanjem materijala za habilitacijsku raspravu. Tako je 1965. pola godine boravio u Budimpe\u0161ti, obnavljaju\u0107i svoje stare kontakte i stvaraju\u0107i nove. Njegova Povijest Ma\u0111arske<\/i>, objavljena 1966, donijela mu je uva\u017eavanje ma\u0111arskih povjesni\u010dara. Nagla\u0161avalo se kako je napisana \u201ewie es eigentlich gewesen war<\/i>\u201c (\u201eonako kako je bilo\u201c) te da se radi o najboljoj knjizi o povijesti Ma\u0111arske koju je napisao stranac, \u201ema\u0111arskim srcem i slavenskom du\u0161om\u201c.<\/p>\n

 <\/p>\n

Klub Wereszyckoga<\/b><\/p>\n

Nakon zatopljenja tijekom 1957-1958. stigao je, kako je to studentima \u0161aljivo govorio Wereszycki, jesenji mraz. Ni on nije vi\u0161e dobivao putovnicu kako bi mogao i\u0107i na istra\u017eivanja u strane arhive niti na me\u0111unarodne konferencije. Na stotu obljetnicu Sije\u010danjskog ustanka 1963. nije bio pozvan na IX. kongres poljskih povjesni\u010dara \u2013 promatrao je sudionike kongresa iz klupa za javnost. <\/p>\n

            <\/span>No \u0161to je vi\u0161e bio guran na rub slu\u017ebenoga znanstvenog \u017eivota, sve je vi\u0161e sudjelovao u neformalnim debatnim susretima \u2013 osobito u privatnom kru\u017eoku uskoro nazvanome \u201eKlub Wereszyckoga\u201c oko kojeg su se okupljali krakovski intelektualci. U to se doba Wereszycki zbli\u017eio s krugom oko krakovskog metropolita Karola Wojty\u0142e pa je tijekom nekoliko godina sudjelovao u elitisti\u010dkom nadbiskupovu seminaru. Neprestano je, kao i Felczak, bio pod pozornom prismotrom komunisti\u010dke Slu\u017ebe sigurnosti \u2013 pod nadzor je stavljena njegova korespondencija i prislu\u0161kivan mu je telefon.<\/p>\n

            <\/span>Tada je pisao i svoje posljednje djelo \u2013 Savez trojice careva<\/i>, trilogiju koja stoji uz bok njegovoj predratnoj monografiji o Sije\u010danjskom ustanku. Do danas su svi ti radovi prihva\u0107eni kao glavna dostignu\u0107a historiografije o poljskom pitanju u europskoj diplomaciji druge polovice 19. stolje\u0107a. Materijali i novi izvori koje je Wereszycki skupio u londonskim i be\u010dkim arhivima omogu\u0107ili su mu provjeru mnogih razli\u010ditih pogleda na to pitanje \u0161to su postojali u europskoj historiografiji.<\/p>\n

            <\/span>Kao nekada\u0161nji podanik cara Franje Josipa, Wereszycki se bavio nacionalnim pitanjem i poljskim pitanjem u Austro-Ugarskoj. O tom je mnogo pisao u svojim \u010dlancima, a osobito u knjizi Pod \u017eezlom Habsburgovaca<\/i>, objavljenoj 1975. (tre\u0107e izdanje: Krak\u00f3w 2015). \u010citanje te rasprave o sudbini naroda u Srednjoj Europi podsje\u0107a i na danas aktualnu misao koliko su nam sna\u017eno \u201epotrebni dijalog i ravnote\u017ea izme\u0111u dviju karakteristika koje tvore europsku ideju, tj. izme\u0111u nacionalne ideje i univerzalizma\u201c, kako je to ustvrdio Antoni Cetnarowicz.<\/p>\n

            <\/span>U vrijeme kad je nastajala politi\u010dka oporba Wereszycki je, kao nestor poljske historiografije, bio autoritet studentima, znanstvenicima i oporbenim djelatnicima. Povjesni\u010dari se \u010desto kriju iza svojih knjiga, iza hermeti\u010dki prihva\u0107enih tema. S Wereszyckim je bilo suprotno: ono o \u010demu je razmi\u0161ljao, morao je prodiskutirati ili pak zapisati u obliku publicisti\u010dkog teksta ili kakva pisma. Na njegove su necenzurirane analize u \u010dlancima, recenzijama ili esejima \u010dekali \u010ditatelji, prijatelji i znanci \u2013 svojim ih je optimisti\u010dkim interpretacijama \u010desto znao ohrabrivati u doba komunisti\u010dke opresije. Sabrane u knjizi pod naslovom Neugasla pro\u0161lost<\/i>, te su analize objavljene 1987. godine. Papa Ivan Pavao II napisao je tada autoru: \u201e\u010citaju\u0107i je, razmi\u0161ljao sam koliko nam je ta knjiga potrebna, nama Poljacima.\u201c<\/p>\n

            <\/span>Wereszycki je bio i izvrstan autor pisama. Njegova pisma, primjerice istaknutom poljskom povjesni\u010daru Stefanu Kieniewiczu, nisu samo raritet na polju epistolografije, nego i odli\u010dan podsjetnik na polo\u017eaj inteligencije u Narodnoj Republici Poljskoj. Kieniewicz, koji je Wereszyckom povremeno bio protivnik u znanstvenim polemikama, pisao je u o\u017eujku 1990. u svojim izrazima su\u0107uti njegovoj udovici Heleni: \u201eVelik je to [\u2026] gubitak za poljsku znanost i kulturu \u2013 odlazak sa scene ne samo u\u010denoga \u010dovjeka i pisca, ve\u0107 i istinskog gra\u0111anina, \u010diji je lik u ono doba bio uzor i okrepa za mnoge.\u201c<\/p>\n

 <\/p>\n

Na godi\u0161njicu Budimpe\u0161te<\/b><\/p>\n

Svoja posljednja znanstvena istra\u017eivanja Felczak je posvetio povijesti ju\u017enih Slavena \u2013 poduzeo se pisanja prve poljske povijesti Jugoslavije, \u201evjerojatno najte\u017ee povijesti od svih naroda svijeta\u201c. Rade\u0107i nad tim projektom, u velja\u010di 1975. \u017ealio se Wereszyckom u jednom pismu iz Budimpe\u0161te: \u201ePi\u0161em povijest zemlje [\u2026] za koju nije jasno ne\u0107e li se raspasti prije nego zavr\u0161im knjigu.\u201c Mjesec dana kasnije napisao je: \u201eNastojim nekako povezati te zemlje u cjelinu. Da mi to ne uspijeva, ne \u010dudi me, jer i Tito s time ima pote\u0161ko\u0107a.\u201c Svoju Povijest Jugoslavije<\/i>, napisanu zajedno s Tadeuszem Wasilewskim i objavljenu 1985, Felczak je doveo samo do 1945. godine. Predvi\u0111ao je da zajedni\u010dka dr\u017eava ju\u017enih Slavena ne\u0107e dugo potrajati.<\/p>\n

            <\/span>Rade\u0107i na znanstvenom polju, Felczak se uvijek zanimao i politikom, koja je \u2013 uz povijest \u2013 bila njegovom stra\u0161\u0107u. Povezan s krugovima oko katoli\u010dkog tjednika Tygodnik Powszechny<\/i>, pripadao je \u201eKlubu Wereszyckoga\u201c. U \u010dasu kad se osamdesetih u Ma\u0111arskoj, sli\u010dno kao i u Poljskoj, po\u010dela stvarati oporba, njegova \u201ekavanska politika\u201c prerasla je u stvarnu.<\/p>\n

            <\/span>O tom se moglo osvjedo\u010diti 6. lipnja 1986. tijekom sve\u010danosti u Auli Collegium Maius Jagelonskog sveu\u010dili\u0161ta u povodu njegova sedamdesetog ro\u0111endana \u2013 u Krakov su do\u0161li predstavnici ma\u0111arske znanosti i kulture, ali i antikomunisti\u010dke oporbe. Slavljeniku su uru\u010dili spomenicu Hungaro-Polonica<\/i> nagla\u0161avaju\u0107i njegovu ulogu kao ambasadora ma\u0111arskog pitanja u Poljskoj i poljskoga u Ma\u0111arskoj. Pozvan 1987. kao gostuju\u0107i profesor na E\u00f6tv\u00f6s Kol\u00e9gium, susretao se sa studentima i svojim ma\u0111arskim prijateljima te ih poticao na formiranje antikomunisti\u010dke politi\u010dke stranke. Nekoliko godina kasnije postao je po\u010dasnim \u010dlanom Stranke mladih demokrata (FIDESZ) [danas Ma\u0111arski gra\u0111anski savez].<\/p>\n

            <\/span>Nakon \u0161to su 1990. Poljska i Ma\u0111arska stekle potpunu nezavisnost planiralo se da mu se povjeri du\u017enost poljskog veleposlanika u Ma\u0111arskoj. No nije ju mogao prihvatiti, ve\u0107 je bolovao od bolesti srca. U Var\u0161avi je 4. listopada 1993. primio predsjedni\u010dku diplomu redovitog profesora. Tog je dana u ma\u0111arskoj ambasadi u Var\u0161avi prire\u0111ena sve\u010dana ve\u010dera u njegovu \u010dast. Idu\u0107eg mu je dana pozlilo i dospio je u bolnicu. Ma\u0111arski prijatelji koji su do\u0161li na sve\u010danost u Var\u0161avu ostali su s njime do zadnjeg \u010dasa. Umro je 23. listopada 1993. \u2013 na godi\u0161njicu izbijanja protusovjetskog ustanka u Budimpe\u0161ti 1956.<\/p>\n

 <\/p>\n

Distanca i snaga tradicije<\/b><\/p>\n

Wereszycki i Felczak bili su svjesni prolaznosti znanstvenih djela. Imali su osje\u0107aj krhkosti \u017eivota i promjenljivih politi\u010dkih konjuktura, pre\u017eivjeli su dva totalitarizma i nekoliko epoha poljske povijesti \u2013 od podijeljene Poljske, preko Druge Republike, katastrofe 1939. i nekoliko faza Narodne Republike Poljske. <\/p>\n

            <\/span>Wereszyckom su ta iskustva omogu\u0107ila distancu prema sebi, ali i \u0161iru perspektivu u ocjeni doga\u0111aja. Pi\u0161u\u0107i o vremenu u kojem se rodio, isticao je 1976. u jednom pismu Kieniewiczu: \u201eNa Staljinovu je grobu uvijek svje\u017ee cvije\u0107e, kao i na spomeniku Franji Josipu u Be\u010du. A ja sam obojicu tih vladara pre\u017eivio i gledam na sve ono \u0161to se zbiva s takvom dozom skepticizma kakva je potrebna da bi se to, \u0161to jest, kako-tako podnosilo.\u201c<\/p>\n

            <\/span>Obojica, i Wereszycki i Felczak, smatrali su da je va\u017eno svojim radom i stajali\u0161tima prenositi mladima znanstvene i gra\u0111anske uzore jer se \u201etako obnavlja tradicija, jedina snaga koja brani na\u0161 nacionalni identitet\u201c. I bili su svjesni posljedica obavljanja zanata nepokornog povjesni\u010dara: unato\u010d \u0161to su bili odba\u010deni na margine znanstvenog \u017eivota, obojica su svojim stajali\u0161tima utjecali na historiografiju. Na taj su na\u010din predstavljali i gri\u017enju savjesti. <\/p>\n

 <\/p>\n

Preveo: Damir Agi\u010di\u0107<\/p>\n


<\/p>\n
\n
\n

[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Tekst objavljujemo u povodu stote obljetnice ro\u0111enja Wac\u0142awa Felczaka (1916-2016). Izvornik je tiskan u \u010dasopisu Tygodnik Powszechny<\/i>, br. 51-52, Krak\u00f3w 2015. Zahvaljujemo autorici na dopu\u0161tenju da se \u010dlanak objavi u hrvatskom prijevodu.<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n<\/p><\/div>\n<\/p><\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2015","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52563,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52563","url_meta":{"origin":2015,"position":0},"title":"Predavanje Nenada Fabijani\u0107a o stadionu Poljud u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstveno vije\u0107e za arhitekturu, urbanizam i ure\u0111enje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje \u201cPo Poljudu\u201d koje \u0107e u srijedu 22. travnja 2026. s po\u010detkom u 14 sati u Knji\u017enici HAZU, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, odr\u017eati\u00a0prof. emerit. dr. art. Nenad Fabijani\u0107,\u00a0\u010dlan suradnik HAZU. Predavanje \u201ePo Poljudu\u201c (Projekt obnove)\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":2015,"position":1},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":2015,"position":2},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":2015,"position":3},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":2015,"position":4},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2015","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2015"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2015\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2015"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2015"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2015"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}