). <\/span><\/p>\nZanimljivo je ipak da akademik Paar nije me\u0111u te komentare uklju\u010dio i onaj Marijane Marinovi\u0107, vi\u0161e savjetnice za povijest, koji je HAZU prvotno dostavio Stru\u010dnoj radnoj skupini. Mogu pretpostaviti da je taj komentar isklju\u010dio zato \u0161to je Stru\u010dna radna skupina u svojem odgovoru pokazala da je vi\u0161a savjetnica na vi\u0161e mjesta falsificirala materijale i slu\u017eila se drugim ne\u010dasnim radnjama kako bi \u201edokazala\u201c svoje tvrdnje (vidi pdf dokument Odgovori na pristigle priloge u stru\u010dnoj raspravi <\/i>\u2013 komentar M. Marinovi\u0107 je na stranicama 185-192, a odgovor Stru\u010dne radne skupine za povijest na str. 192-198.) Stavljena su me\u0111utim dva komentara koja nikad nisu pristigla na stru\u010dnu raspravu \u2013 onaj Marija Jareba, \u010dlana Vican-Glun\u010di\u0107eva Povjerenstva, te Jasne Turkalj, ravnateljice HIP-a, oba utemeljena na nepoznavanju procesa u\u010denja i pou\u010davanja, kao i suvremene metodike nastave povijesti. Odgovor na komentar Marija Jareba napisala sam davno, konkretno jo\u0161 sredinom rujna. No, onda su \u010dlanice i \u010dlanovi Stru\u010dne radne skupine za povijest odustali od njegova objavljivanja zbog gore navedenog razgovora. Budu\u0107i da Vican-Glun\u010di\u0107evo Povjerenstvo ovih dana iznijelo cijeli niz zamjerki Cjelovitoj kurikularnoj reformi, ipak svoj odgovor M. Jarebu \u017eelim u\u010diniti javnim. U nastavku se nalazi moj odgovor M. Jarebu, a potom i njegov komentar na Prijedlog kurikuluma povijesti. <\/span><\/p>\nOdgovor na osvrt dr. sc. Marija Jareba na Prijedlog kurikuluma povijesti<\/span><\/b><\/p>\nNakon \u010ditanja osvrta dr. sc. Marija Jareba, znanstvenog savjetnika na Hrvatskom institutu za povijest, na prvu<\/i> ina\u010dicu Prijedloga kurikuluma nastavnog predmeta Povijest (dalje: Prijedlog), najja\u010di je dojam ostavilo njegovo neznanje o tematici u\u010denja i pou\u010davanja povijesti, kao i u\u010denja i pou\u010davanja op\u0107enito. <\/span><\/p>\nVe\u0107 u uvodnom dijelu svojeg razmatranja u kojemu se bavi Cjelovitom kurikularnom reformom (koju iz nepoznatih razloga naziva \u201etakozvanom\u201c) Mario Jareb pokazuje svoju neupu\u0107enost i pristranost. Tvrdi da prije izrade prijedloga novog kurikuluma nije provedeno vrednovanje onoga \u0161to smo imali do sada, ne uva\u017eavaju\u0107i postoje\u0107e analize i radove (primjerice, analize Instituta za dru\u0161tvena istra\u017eivanja u Zagrebu ili radove na polju nastave povijesti). Nadalje tvrdi da prijedlog reforme predstavlja rez \u201ekoji ne ostavlja ni traga onome \u0161to je bilo i koji se ne temelji na bilo \u010demu isprobanom u praksi\u201c. Nasuprot, postoje\u0107i prijedlog reforme zadr\u017eao je prijelazno stanje u kojemu postoji osmogodi\u0161nje obvezno \u0161kolovanje te predvi\u0111a postupni prijelaz na devetogodi\u0161nje obvezno \u0161kolovanje (uz napomenu da je Hrvatska danas jedna od rijetkih zemalja u Europi koja ima samo osmogodi\u0161nje obvezno obrazovanje). Zadr\u017eao je i dosada\u0161nju podjelu na strukovne \u0161kole i gimnazije te sada\u0161nju podjelu gimnazija na op\u0107e, jezi\u010dne i prirodoslovno-matemati\u010dke. Zadr\u017eana je i velika ve\u0107ina postoje\u0107ih predmeta, kako u osnovnoj, tako i u srednjoj \u0161koli. Ako Jareb pod \u201eo\u0161trim rezom\u201c koji nije isproban u praksi smatra i izbornost koja je predvi\u0111ena u posljednja dva razreda op\u0107e gimnazije, onda o\u010dito ne pozna ni literaturu o povijesti obrazovanja u drugoj polovici 20. stolje\u0107a, budu\u0107i da su gimnazijski programi sredinom 1950-ih propisali rad u seminarima, a u\u010denici su mogli birati izme\u0111u seminara iz dru\u0161tvenih znanosti i seminara iz prirodnih znanosti. Jareb dovodi u pitanje kompetencije i na\u010din odabira \u010dlanova Ekspertne radne skupine i stru\u010dnih skupina (tako\u0111er ih naziva \u201etakozvanima\u201c), iako su u njima bili vrsni u\u010ditelji te stru\u010dnjaci za obrazovanje koji su \u2013 za razliku od Marija Jareba \u2013 objavili golem broj znanstvenih i stru\u010dnih radova posve\u0107enih obrazovanju ili imaju iza sebe vi\u0161egodi\u0161nju nastavnu praksu te iskustvo u pou\u010davanju tisu\u0107a u\u010denika (upu\u0107ujem primjerice na popis literature na kraju druge ina\u010dice prijedloga kurikuluma povijesti). Neutemeljeno tvrdi da su u reformi zaobi\u0111ene relevantne ustanove na polju odgoja i obrazovanja poput Agencije za odgoj i obrazovanje iako je u radu na pripremi reforme sudjelovao ve\u0107i broj savjetnika iz AZOO (primjerice, sudjelovanje u radu SRS-a za povijest ponu\u0111eno je svim savjetnicima, a sudjelovanje je prihvatilo dvoje). Me\u0111u \u201erelevantne ustanove na polju odgoja i obrazovanja\u201c Jareb o\u010dito ne ubraja fakultete na kojima se \u0161koluju budu\u0107i nastavnici (primjerice, u radu na pripremi Prijedloga kurikuluma povijesti sudjelovalo je troje stru\u010dnjaka za metodiku nastave povijesti koji dr\u017ee nastavu iz tog predmeta na Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, te na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu i na Sveu\u010dili\u0161tu u Puli). Jareb tako\u0111er ne smatra \u201erelevantnim ustanovama na polju odgoja i obrazovanja\u201c ni osnovne i srednje \u0161kole iz kojih dolaze brojni u\u010ditelji koji su bili uklju\u010deni u reformu (primjerice, u Stru\u010dnoj radnoj skupini za povijest bilo je ukupno sedam nastavnika, od toga pet u statusu u\u010ditelja mentora ili savjetnika). <\/span><\/p>\nU nastavku \u0107u se detaljnije pozabaviti onim dijelom osvrta koji se odnosi na Prijedlog kurikuluma povijesti. Taj dio Jareb otvara tvrdnjama da Prijedlog obiluje \u201eslabostima\u201c, \u201enedefiniranim i ispraznim frazama\u201c, \u201efloskulama\u201c i sli\u010dno. Pritom za te svoje tvrdnje ne navodi dokaze i argumente, \u0161tovi\u0161e povremeno (ne)svjesno navodi \u010ditatelja na pogre\u0161ne zaklju\u010dke. Jednu od temeljnih pogre\u0161aka Jareb \u010dini na samom po\u010detku kada tvrdi da su u Prijedlogu zanemareni pojmovi u\u010denje <\/i>i pou\u010davanje. <\/i>Tako ka\u017ee: <\/i>\u201eIako se stidljivo navode i pojmovi poput u\u010denja i pou\u010davanja, ipak je u sredi\u0161tu procesa u\u010denik koji samostalno radi, istra\u017euje i zaklju\u010duje, a u\u010ditelj\/nastavnik sveden je na ulogu pasivnog promatra\u010da toga procesa koji eventualno mo\u017ee pomagati u\u010denicima i usmjeravati ih u njihovu radu. Floskule o razvoju kriti\u010dkog mi\u0161ljenja i rada na izvorima te na tom temelju uspore\u0111ivanja i zaklju\u010divanja zamijenile su pojmove u\u010denja i pou\u010davanja u kojima iznimno va\u017enu ulogu ima u\u010ditelj\/nastavnik kao onaj tko ne samo da usmjerava u\u010denika nego mu i prenosi odgovaraju\u0107e strukturirane pojmove i spoznaje.\u201c <\/span><\/p>\nU tim dvjema re\u010denicama postoje \u010dak tri pogre\u0161ne premise ili zaklju\u010dci do kojih je do\u0161lo bilo zbog neznanja ili povr\u0161nog (maliciozonog?) \u010ditanja teksta. Prvo, Jareb tvrdi da se u tekstu Prijedloga \u201estidljivo\u201c navode pojmovi poput u\u010denja i pou\u010davanja. Nasuprot, u poglavljima A, B i C na str. 4-7 (koja donose opis predmeta, odgojno-obrazovne ciljeve te koncepte nastavnog predmeta povijesti) te E, F i G na str. 92-99 (koja donose smjernice za u\u010denje i pou\u010davanje te vrednovanje nastavnog predmeta Povijesti) pojam u\u010denje <\/i>spominje se ukupno 106 puta, a pojam pou\u010davanje 40 puta. Dakle, dva pojma koje je Jareb, kako tvrdi, jedva zapazio u tekstu spominju se na 12 stranica dokumenta ukupno 146 puta ili prosje\u010dno 12 puta po stranici! U poglavlju D (koje donosi ishode u\u010denja po razredima i konceptima te razradu ishoda po razinama postignu\u0107a) glagol u\u010diti <\/i>spominje se rje\u0111e jer je za opis razina usvojenosti ishoda preop\u0107enit \u2013 umjesto toga, koriste se glagoli koji preciznije opisuju o\u010dekivane razine u\u010denja (i koji su komplementarni, a ne suprotni u\u010denju) poput navodi, nabraja, obja\u0161njava, klasificira, ilustrira, ra\u0161\u010dlanjuje, istra\u017euje, odabire, uspore\u0111uje, argumentira, procjenjuje, sa\u017eima, oblikuje, integrira, konstruira <\/i>itd. <\/i>Pritom glagoli poput navodi <\/i>ili nabraja <\/i>ozna\u010davaju bazi\u010dnu razinu dosje\u0107anja i reprodukcije, glagol obja\u0161njava <\/i>upu\u0107uje na razumijevanje nau\u010denog, dok glagoli poput odabire, istra\u017euje, argumentira, procjenjuje, konstruira <\/i>itd. upu\u0107uju na vi\u0161e razine kognitivnih procesa koje uklju\u010duju analizu, vrednovanje i kreiranje \u2013 odnosno, na kriti\u010dko i kreativno mi\u0161ljenje. Sve su to znanja kojima treba baratati da bi se donijela meritorna procjena dokumenta, no koja Jareb o\u010dito ne posjeduje.<\/span><\/p>\nDrugo, Jareb tvrdi da, usprkos <\/i>tome \u0161to se u dokumentu \u201estidljivo\u201c navode pojmovi poput u\u010denja i pou\u010davanja, \u201eipak je u sredi\u0161tu procesa u\u010denik koji samostalno radi, istra\u017euje i zaklju\u010duje\u201c. Za Jareba su, dakle, samostalan rad u\u010denika, njegovo istra\u017eivanje i zaklju\u010divanje ne\u0161to \u0161to je suprotno<\/i> u\u010denju i pou\u010davanju (!), \u0161to ukazuje na potpuno nepoznavanje osnovnih pojmova koje studenti nastavni\u010dkog smjera svladavaju na samom po\u010detku nastavni\u010dkog studija. Jareb nadalje tvrdi da je takvim pristupom \u201eu\u010ditelj\/nastavnik sveden na ulogu pasivnog promatra\u010da koji eventualno mo\u017ee pomagati u\u010denicima i usmjeravati ih u njihovu radu\u201c. Tako i tre\u0107i put u istoj re\u010denici pokazuje nepoznavanje osnovnih premisa u\u010denja i pou\u010davanja: znanje se stvara kao rezultat aktivnosti onoga koji u\u010di \u2013 u\u010denika \u2013 pa stoga govorimo o aktivnom u\u010denju (o \u010demu su napisane brojne knjige koje se mogu nabaviti i u Hrvatskoj). U\u010denje, kao aktivna konstrukcija znanja i proces koji rezultira trajnom promjenom pona\u0161anja, jest primarna kategorija, a pou\u010davanje kao planska poduka u\u010denika, izvedena kategorija. Stoga ne samo da u\u010deni\u010dki rad i istra\u017eivanje nisu suprotni u\u010denju, ve\u0107 je nu\u017eno <\/i>da u\u010denik bude u sredi\u0161tu procesa u\u010denja i pou\u010davanja te da u\u010di svojom vlastitom aktivno\u0161\u0107u. Nastava u kojoj se fokus pomi\u010de s aktivnosti u\u010ditelja na aktivnost u\u010denika nije nikakva novost, budu\u0107i da takav pristup zagovaraju teoreti\u010dari obrazovanja (npr. Dewey, Piaget, Rogers, Vigotski) barem od kraja 19. stolje\u0107a, a njihove su koncepcije ve\u0107 desetlje\u0107ima ugra\u0111ene u razne obrazovne sustave. Takvo se poimanje nastave promi\u010de i u hrvatskom \u0161kolstvu barem od me\u0111uratnog razdoblja, \u0161to je poznato svakome tko iole poznaje literaturu o povijesti obrazovanja i razvoju obrazovne teorije i prakse. Aktivno u\u010denje ne pretpostavlja, kako tvrdi Jareb, pasivnog u\u010ditelja ve\u0107 upravo suprotno, anga\u017eiranog i kreativnog u\u010ditelja koji ponajprije kreira situacije u kojima se odvija u\u010denje, osmi\u0161ljava u\u010deni\u010dki rad, poma\u017ee u\u010denicima da se aktivnije uklju\u010de u svoje u\u010denje, vodi ih i usmjerava u njihovu radu, a ponekad \u2013 kada je to neophodno \u2013 i izravno pou\u010dava. Nasuprot, nastava u kojoj u\u010ditelj \u201eprenosi\u201c i \u201epredaje\u201c (upu\u0107ujemo na razliku izme\u0111u termina predavanje <\/i>i pou\u010davanje<\/i>) sadr\u017eaje obuhva\u0107ene nastavnim programima, ra\u0111a pasivnog u\u010denika.<\/span><\/p>\nO\u010digledan su problem Jarebu ishodi. Ne snalazi se u standardnim formulacijama za opis ishoda koje se ne koriste samo u Prijedlogu, ve\u0107 i u kurikulumima povijesti drugih zemalja. U njima se <\/span>detaljno razra\u0111uju upravo o\u010dekivana u\u010deni\u010dka postignu\u0107a, a ne sadr\u017eaji. U Prijedlogu se <\/span>ishodi i pripadaju\u0107e im razine odnose na <\/span>temeljne procese povijesnog mi\u0161ljenja te se primjenjuju na bilo koju temu predvi\u0111enu kurikulumom. Jareb o\u010dito nije upoznat ni s komparativnim analizama europskih kurikuluma povijesti koje su pokazale da su hrvatski nastavni planovi i programi me\u0111u najpreskriptivnijima u Europi te da po svojoj strukturi najvi\u0161e podsje\u0107aju na kurikulume biv\u0161ih komunisti\u010dkih zemalja. Upu\u0107ujemo stoga na bibliografiju u drugoj ina\u010dici Prijedloga kurikuluma povijesti te na popis kori\u0161tenih kurikuluma i nastavnih planova i programa gdje se navodi 66 razli\u010ditih kurikulumskih dokumenata iz 22 razli\u010dite zemlje (primjerice: Bosna i Hercegovina. Agencija za pred\u0161kolsko, osnovno i srednje obrazovanje. Zajedni\u010dka jezgra nastavnih planova i program za povijest definirana na ishodima u\u010denja. Mostar, 2015.).<\/span><\/p>\nSvoje povr\u0161no i neznala\u010dko \u010ditanje dokumenta Jareb pokazuje u nizu tvrdnji koje ni\u010dim ne argumentira te istovremeno zaobilazi dijelove Prijedloga koji proturje\u010de tim tvrdnjama. Tako primjerice pi\u0161e da dokument sadr\u017ei samo \u201efloskule o razvoju kriti\u010dkog mi\u0161ljenja i rada na izvorima\u201c te bez ikakvih dokaza tvrdi da Prijedlog zagovara pristup u kojemu se od u\u010denika tra\u017ei da kriti\u010dki razmi\u0161ljaju a da pritom ne raspola\u017eu potrebnim znanjima. Ka\u017ee: \u201ePritom nije jasno na koji na\u010din netko o ne\u010demu mo\u017ee kriti\u010dki razmi\u0161ljati ako ne raspola\u017ee sa znanjima i spoznajama o tome predmetu, ili je mo\u017eda cilj (\u201eishod\u201c) stvaranje neodgovornih osoba koje misle da o svemu mogu razgovarati i sve kritizirati<\/u> [podcrtala S. K.] bez poznavanja \u010dinjenica.\u201c Ta je Jarebova tvrdnja problemati\u010dna i neto\u010dna iz nekoliko razloga. Prvo, pogre\u0161no se izjedna\u010davaju ciljevi i ishodi. Drugo, nije zamijetio (ili htio zamijetiti) da je me\u0111u ciljevima pou\u010davanja povijesti na prvom mjestu navedeno kako se od u\u010denika o\u010dekuje da \u201e<\/span>pozna i razumije razdoblja i dru\u0161tva koja prou\u010dava, uklju\u010duju\u0107i va\u017ene doga\u0111aje, pojedince, procese i pojave\u201c; da se od tri elementa ocjenjivanja prvi odnosi na temeljna povijesna znanja <\/i>koja su definirana kao \u201epoznavanje i razumijevanje povijesnih doga\u0111aja, pojava, procesa i pojmova\u201c; da su za svaki razred predvi\u0111eni odgovaraju\u0107i sadr\u017eaji iskazani bilo u obliku tema (osnovna \u0161kola) ili tematskih podru\u010dja (srednja \u0161kola); da se u ishodima konstantno ukazuje na to da u\u010denik razvija odre\u0111ene koncepte \u201ena sadr\u017eajima koje prou\u010dava\u201c (primjerice u petom razredu: \u201eu\u010denik obja\u0161njava uzroke i posljedice na konkretnim primjerima pro\u0161lih doga\u0111aja i pojava koje prou\u010dava\u201c). Kona\u010dno, Jareb pokazuje da ni sam ne razumije koncept kriti\u010dkog mi\u0161ljenja budu\u0107i da je u svojoj ni\u010dim argumentiranoj tvrdnji kriti\u010dko mi\u0161ljenje izjedna\u010dio s kritiziranjem (!). Takvu je pogre\u0161ku mogao izbje\u0107i, ako ve\u0107 ne \u010ditanjem literature, onda barem pa\u017eljivim \u010ditanjem opisa <\/span>koncepata Izvori i istra\u017eivanje pro\u0161losti<\/i> te Interpretacije i perspektive, <\/i>gdje je upravo kriti\u010dko mi\u0161ljenje u sr\u017ei opisa. <\/span><\/p>\nPodjednako su problemati\u010dni komentari Marija Jareba o neprilago\u0111enosti ishoda dobi u\u010denika koje nije argumentirao ni\u010dim drugim doli vlastitim mi\u0161ljenjem (\u201eDr\u017eim da\u2026\u201c). Ili, da se poslu\u017eimo Jarebovim rije\u010dima, on o\u010dito smatra da se mo\u017ee kritizirati \u010dak i ako se ne raspola\u017ee ni bazi\u010dnim znanjima o predmetu promi\u0161ljanja, u ovom slu\u010daju u\u010denju i pou\u010davanju povijesti. Jareb tako pi\u0161e da je rad na izvorima \u201eobilje\u017eje znanstvenoistra\u017eiva\u010dkog rada koji je te\u0161ko savladiv i mnogim studentima povijesti\u201c. Tvrdnja jednog znanstvenika da je rad s izvorima \u201ete\u0161ko savladiv i mnogim studentima povijesti\u201c doista \u010dudi te name\u0107e pitanje o tome kako Jareb zami\u0161lja \u0161to je zapravo cilj studija povijesti. No, takvom konstatacijom Jareb ujedno tvrdi i da rad s izvorima nije primjeren ni za osnovno\u0161kolsku i srednjo\u0161kolsku razinu. Pritom ne uzima u obzir da je rad na izvorima u Hrvatskoj ve\u0107 desetlje\u0107ima sastavni dio u\u010denja i pou\u010davanja povijesti (\u010demu su, primjerice, slu\u017eile Srkuljeve zbirke izvora koje su objavljene prije Prvog svjetskog rata ili \u010ditanke koje su sastavni dio tzv. razgranatih ud\u017ebenika jo\u0161 od pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a?). Ne uzima u obzir ni ud\u017ebenike povijesti iz zemalja poput Slovenije, Austrije, Njema\u010dke, Francuske ili Velike Britanije u kojima upravo rad na izvorima te istra\u017eivanje pro\u0161losti imaju itekako istaknutu ulogu. Oni nisu sami sebi cilj, ve\u0107 sredstvo za stjecanje znanja i razvoj vje\u0161tina, a postupno uvo\u0111enje u\u010denika u procedure istra\u017eivanja pro\u0161losti pridonosi razvoju njihovih kognitivnih vje\u0161tina <\/span><\/p>\nJareb potom navodi primjer opisa ishoda za dobru razinu u petom razredu za koji on smatra da ga je nemogu\u0107e realizirati: \u201e<\/span>Postavlja istra\u017eiva\u010dka pitanja te pronalazi, odabire i bilje\u017ei podatke povezane s pitanjem. Donosi zaklju\u010dke utemeljene na podatcima iz izvora. Samostalno odabire i organizira relevantne informacije iz izvora i literature kako bi oblikovao jednostavno strukturiran rad. Promi\u0161lja o svojem pristupu i zaklju\u010dcima uspore\u0111uju\u0107i ih s onima drugih u\u010denika.\u201c Iako se u Prijedlogu izrijekom<\/i> obja\u0161njava da razine opisa ishoda (zadovoljavaju\u0107a, dobra, vrlo dobra i iznimna) nisu<\/i> ocjene te da iznimna razina ozna\u010dava iznimna postignu\u0107a ve\u0107a od ocjene odli\u010dan, Jareb svejedno izjedna\u010dava dobru razinu s ocjenom dobar. U navedenom primjeru, potpuno ostvarivanje ovakvih zahtjeva svakako zaslu\u017euje ve\u0107u ocjenu od ocjene dobar. <\/span><\/p>\nNo, pogledajmo \u0161to takvi zahtjevi zapravo zna\u010de u praksi, na primjeru iz prapovijesti. Kad u\u010deniku petog razreda poka\u017eemo ilustraciju s materijalnim ostacima neandertalaca (izvor), o\u010dekujemo da se u\u010denik zapita \u201eKako su izgledali neandertalci?\u201c. Za u\u010denika petog razreda to <\/i>je istra\u017eiva\u010dko pitanje \u2013 ono u toj dobi podrazumijeva istra\u017eivanje ve\u0107 otkrivenog, a ne otkrivanje i proizvodnju novih znanja. Klju\u010d je u aktivnom u\u010denju, pri \u010demu u\u010ditelj osmi\u0161ljava situacije u kojima u\u010denici samostalno dolaze do odgovora. U\u010denici tako mogu usporediti lubanju dana\u0161njeg \u010dovjeka i neandertalca te opisati sli\u010dnosti i razlike. Potom mogu prou\u010diti rekonstrukcije izgleda neandertalaca iz razli\u010ditih razdoblja. Dono\u0161enje zaklju\u010daka utemeljenih na izvorima u ovom bi slu\u010daju podrazumijevalo da u\u010denik zaklju\u010di kako ljudi nisu uvijek zami\u0161ljali izgled neandertalaca na isti na\u010din. Jednostavno strukturirani rad zna\u010dio bi u\u010deni\u010dki odgovor od nekoliko re\u010denica na navedeno pitanje. Poduzetniji u\u010denici mogu sami potra\u017eiti (usu\u0111ujem se \u010dak re\u0107i, istra\u017eiti) odgovor na pitanje za\u0161to su ljudi tijekom povijesti prikazivali neandertalce na razli\u010dite na\u010dine, a rezultate svojeg istra\u017eivanja mogu usporediti s rezultatima do kojih su do\u0161li drugi u\u010denici. Prema tome, ovo je situacija u\u010denja koju mo\u017ee osmisliti svaki malo iskusniji nastavnik, a ne, kako tvrdi Jareb, \u201e<\/span>tek jedan od primjera neprilago\u0111enosti ‘kurikuluma’ dobi djeteta\u201c.<\/span><\/p>\nU nastavku svojeg osvrta Jareb razmatra zahtjeve koje ovako zami\u0161ljeni kurikulum stavlja pred autore i izdava\u010de ud\u017ebenika. U onoj mjeri u kojoj ne pozna princip aktivnog u\u010denja Jareb ne mo\u017ee ni pojmiti kako bi izgledali nastavni materijali utemeljeni na tim na\u010delima. Pritom nije jasno iznosi li svoje opaske iz zabrinutosti za dobrobit u\u010denika i nastavnog procesa ili iz perspektive i interesa autora ud\u017ebenika i izdava\u010dkih ku\u0107a. Smeta mu autonomija nastavnika u izboru tema u srednjoj \u0161koli, pri \u010demu ne uzima u obzir da je u Prijedlogu nastavnicima dan \u010ditav niz obvezuju\u0107ih smjernica i ograni\u010denja. Primjerice, nastavnici moraju definirati teme u okviru zadanih tematskih podru\u010dja, propisan je broj tema za pojedino podru\u010dje te omjer izme\u0111u hrvatske i svjetske povijesti. Jareb neutemeljeno tvrdi kako zbog takve slobode izbora nema jamstva da \u0107e se u\u010denici u srednjoj \u0161koli susresti s temom o stvaranju suvremene hrvatske dr\u017eave i Domovinskom ratu, iako je to u Prijedlogu jedina<\/i> tema koja je izrijekom propisana. Nastavnici su tijekom \u010detiri godine obvezni obraditi minimalno jednu temu iz povijesti Republike Hrvatske, i to iz tematskog podru\u010dja Dr\u017eave, ratovi i me\u0111unarodni odnosi<\/i>. <\/span><\/p>\nMario Jareb potom tvrdi da \u201enepostojanje jasnih smjernica o na\u010dinu izvo\u0111enja nastave i o sadr\u017eaju gradiva [nedostaje glagol, op. S.K.] prostor za mogu\u0107e manipulacije sadr\u017eajem te [Domovinski rat, op. S.K.] i drugih tema\u201c. Strahuje da bi zbog toga u\u010denici mogli u\u010diti o Domovinskom ratu \u201ena dva posve razli\u010dita i suprotstavljena na\u010dina\u201c te detaljno razra\u0111uje dva imaginarna crna scenarija (!). Zbog toga tra\u017ei \u201ejasne smjernice o na\u010dinu izvo\u0111enja nastave\u201c i smatra da su unificirani narativi put prema prevladavanju podjela u dru\u0161tvu. Nije jasno zbog \u010dega je Jareb uvjeren da danas, kada se radi po postoje\u0107im nastavnim planovima i programima, takvih pojava koje opisuje u svojem scenariju nema. Nije jasno ni \u0161to podrazumijeva pod \u201ejasnim smjernicama\u201c i zagovara li time (ponovo) uvo\u0111enje slu\u017ebenih tuma\u010denja i oficijelnih verzija povijesti koje u osnovi proizlaze iz totalitarnih na\u010dina razmi\u0161ljanja. Osim toga, \u010dak ni \u201ejasne smjernice\u201c i ujedna\u010deni ud\u017ebeni\u010dki narativi nisu garancija da \u0107e se posti\u0107i onaj efekt koji Jareb pri\u017eeljkuje \u2013 a to je jednoobrazno promi\u0161ljanje o pro\u0161lim doga\u0111ajima. Kao \u0161to su znanstvena istra\u017eivanja nastave povijesti u razdoblju Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske i socijalisti\u010dke Jugoslavije pokazala, tako ne\u0161to nije postignuto ni u onim pro\u0161lim vremenima kad su strogo kontrolirani sadr\u017eaji nastave povijesti bili glavni izvor informacija o pro\u0161losti. Upravo suprotno, oficijelne verzije o pro\u0161losti uvijek su patile od problema (ne)vjerodostojnosti jer su u pravilu nagla\u0161avale samo neka iskustva, a isklju\u010divale druga. Promicanje strogo kontroliranih verzija pro\u0161losti pogotovo nije mogu\u0107e danas kada su u\u010denicima lako dostupni razli\u010diti izvori informacija. Odgovor stoga o\u010dito nije u sve ve\u0107em propisivanju i odre\u0111ivanju kako bi ljudi trebali misliti o pro\u0161losti, ve\u0107 u tome da u\u010denici nau\u010de kako se nositi s razli\u010ditim tuma\u010denjima pro\u0161losti, da razumiju za\u0161to do njih dolazi, za\u0161to ljudi pripisuju razli\u010dita zna\u010denja pojedinim doga\u0111ajima te za\u0161to se o pitanjima iz pro\u0161losti stvaraju podjele u dru\u0161tvu. U kona\u010dnici, trebaju nau\u010diti kako vagati kvalitetu pojedinih tuma\u010denja na temelju procjene izlo\u017eenih dokaza i argumenata, \u0161to je u samoj sr\u017ei kriti\u010dkog mi\u0161ljenja. Takva nastava nikako ne ide na \u0161tetu sadr\u017eaja, jer da bi mogli donositi informirana mi\u0161ljenja, u\u010denici moraju posjedovati adekvatna znanja (u \u010demu se u potpunosti sla\u017eem s dr. Jarebom), \u010dak i dublja od onih koja trenuta\u010dno stje\u010du prema programu pretrpanom faktografijom u kojoj prou\u010davanje materije stalno ostaje na povr\u0161ini. To doista zna\u010di obradu manjeg broja tema nego dosad, ali i njihovo bitno dublje prou\u010davanje. Zbog toga je u prijedlogu kurikuluma povijesti i predvi\u0111eno da u\u010denici u osnovnoj \u0161koli u\u010de iste propisane teme i tako stje\u010du temeljna znanja i vje\u0161tine, dok tematskim pristupom u srednjoj \u0161koli ta znanja i vje\u0161tine produbljuju i usavr\u0161avaju.<\/span><\/p>\nJareb potom detaljno raspravlja o \u201eLenti vremena Jugoslavije\u201c za koju neto\u010dno tvrdi da je autorski rad Miljenka Hajdarovi\u0107a, \u010dlana Stru\u010dne radne skupine za povijest. Nije jasno za\u0161to posve\u0107uje toliko prostora (gotovo \u010detvrtinu svojeg osvrta) materijalu koji nije dio Prijedloga kurikuluma povijesti niti se u dokumentu igdje navodi kao primjer dobre prakse. \u010cudi tako\u0111er za\u0161to je Jareb izdvojio ba\u0161 taj rad, a nije po istom na\u010delu analizirao, primjerice, znanstvene i stru\u010dne radove drugih \u010dlanova SRS-a koji su relevantni za tematiku kurikuluma povijesti. Analizom, ili barem \u010ditanjem, tih radova mogao je dobiti odgovore na niz pitanja koja postavlja u svojem osvrtu te tako izbje\u0107i grube materijalne pogre\u0161ke kojima njegov osvrt na\u017ealost obiluje. <\/span><\/p>\nEvo jo\u0161 nekoliko pogre\u0161aka koje je Jareb po\u010dinio u nastavku svojeg osvrta. Kurikulum povijesti u srednjoj \u0161koli se ne <\/i>svodi, kako tvrdi, \u201ena obradu vi\u0161e dijakronijski utemeljenih tema\u201c. Upravo suprotno, u ve\u0107oj su mjeri predvi\u0111ene teme kojima se detaljnije obra\u0111uju u\u017ea razdoblja povijesti, kako bi se omogu\u0107ila ravnote\u017ea izme\u0111u stjecanja znanja i razvoja kognitivnih vje\u0161tina koja sada nedostaje. Jarebu je o\u010dito stran tematski pristup jer se primjerice pita mogu li se u temi o Drugom svjetskom ratu uzroci izbijanja rata shvatiti bez dobrog poznavanja me\u0111ura\u0107a u Europi ili \u010dak problema koji se\u017eu jo\u0161 u razdoblje Prvoga svjetskog rata. Upravo suprotno, tematski pristup u kojemu se Drugi svjetski rat obra\u0111uje 15-20 sati (\u0161to uklju\u010duje, osim sati obrade, i sate ponavljanja i provjeravanja) omogu\u0107ava da se obrada teme o Drugom svjetskog ratu zapo\u010dne, primjerice, s 1919. ili \u010dak 1914. godinom, s fokusom na probleme koji su doveli do izbijanja Drugog svjetskog rata. Isto tako omogu\u0107ava da se razmatraju posljedice rata u dugom trajanju, pa obrada te teme mo\u017ee zavr\u0161iti, primjerice, razmatranjem dana\u0161njeg sastava Vije\u0107a sigurnosti ili suvremene kulture sje\u0107anja na Drugi svjetski rat. Osim toga, u\u010denje povijesti u srednjoj \u0161koli oslanja se na u\u010denje povijesti u osnovnoj \u0161koli, gdje je povijest me\u0111ura\u0107a obvezna tema. Treba tako\u0111er uzeti u obzir da je u postoje\u0107em programu za gimnaziju (iz 1995.) op\u0107a povijest me\u0111uratnog razdoblja razra\u0111ena u samo \u010detiri od ukupno propisanih 40 nastavnih jedinica (podjednako primjerice u ud\u017ebeniku Povijest 4 <\/i>autora Miroslava Akmad\u017ee, Marija Jareba i Zdenka Radeli\u0107a), \u0161to ne doprinosi pretjerano dobrom poznavanju me\u0111ura\u0107a. Nismo primijetili da je Mario Jareb zbog toga dosad protestirao, kao ni zbog toga \u0161to u programu za \u010detverogodi\u0161nje strukovne \u0161kole, koji je na snazi ve\u0107 gotovo dvadeset godina, uop\u0107e nije predvi\u0111eno<\/i> prou\u010davanje op\u0107e povijesti Drugog svjetskog rata.<\/span><\/p>\nKona\u010dno, Jareb tvrdi da je Stru\u010dna radna skupina pridala nedostatnu pozornost nacionalnoj povijesti u srednjoj \u0161koli jer je smanjila udio nacionalne povijesti s dosada\u0161njih 60 posto \u201ena svega 40 posto\u201c, a pritom nije definirala ni preostalih 20 posto sadr\u017eaja koje bi u\u010ditelji slobodno odre\u0111ivali. Ako ostavimo po strani oksimoron kojim Jareb tra\u017ei da se definiraju sadr\u017eaji koji bi u\u010ditelji trebali slobodno odre\u0111ivati (!), ponovo treba upozoriti na tendenciozno \u010ditanje dokumenta. Preciznosti radi, u prvoj ina\u010dici Prijedloga kurikuluma povijesti stoji da hrvatska povijest treba biti zastupljena s najmanje <\/i>40% sadr\u017eaja (kao i svjetska povijest). Nije to\u010dna ni Jarebova tvrdnja da preostalih 20% sadr\u017eaja nije nikako definirano jer u dokumentu stoji da ih u\u010ditelji mogu \u201eposvetiti zavi\u010dajnoj povijesti, povijesti struke, suvremenim doga\u0111ajima i sli\u010dno\u201c. Budu\u0107i da nijedna od ovih natuknica ne isklju\u010duje nacionalnu povijest (\u0161tovi\u0161e, zavi\u010dajna povijest ju pretpostavlja), ostavljena je jasna mogu\u0107nost da se hrvatska povijest obra\u0111uje i sa 60% sadr\u017eajne zastupljenosti. Treba navesti i da je Stru\u010dna radna skupina za povijest uva\u017eila takve primjedbe te je u drugoj ina\u010dici kurikuluma odredila udio hrvatske povijesti u iznosu od 50 posto. Kona\u010dno, treba re\u0107i da je i u dosada\u0161njoj praksi u osnovnoj i u srednjoj \u0161koli omjer izme\u0111u hrvatske i svjetske povijesti bio otprilike 50:50 posto: primjerice, u ud\u017ebeniku za osmi razred autora Stjepana Bekavca i Marija Jareba, 93 stranice posve\u0107ene su svjetskoj povijesti, a 92 stranice (ili ne\u0161to malo manje od 50 posto) hrvatskoj povijesti.<\/span><\/p>\nNa kraju, posvetimo nekoliko redaka brojkama. U osvrtu Marija Jareba, od ukupno 13.766 slovnih mjesta (s razmacima), prvih 2289 slovnih mjesta posve\u0107eno je op\u0107enitom razmatranju o Cjelovitoj kurikularnoj reformi i na\u010dinu na koji su sastavljene radne skupine. Monumentalnih 2889 slovnih mjesta Jareb posve\u0107uje analizi lente vremena koja nema nikakve veze s Prijedlogom kurikuluma povijesti, a jo\u0161 855 slovnih mjesta imaginarnom scenariju pou\u010davanja Domovinskog rata. Kona\u010dno, 629 slovnih mjesta na samom kraju pripada zaklju\u010dku. To ukupno \u010dini 6662 slovna mjesta, \u0161to zna\u010di da je analizi Prijedloga kurikuluma povijesti posve\u0107eno 7104 slovna mjesta ili jedva 51,6% teksta. Na\u017ealost, i tih se pedesetak posto osvrta temelji na nepoznavanju materije o kojoj Jareb pi\u0161e te na njegovoj interpretaciji onoga \u0161to misli da je pro\u010ditao u dokumentu. Upravo na tom neznanju i nedostatku argumenata Jareb temelji svoj zaklju\u010dak da Prijedlog kurikuluma povijesti u ovom obliku treba odbaciti. Zbog iskazanog neznanja, taj zaklju\u010dak, kao i komentar u cijelosti, u potpunosti odbacujem kao osnovu za bilo kakvu raspravu o Prijedlogu kurikuluma povijesti. <\/span><\/p>\ndr. sc. Snje\u017eana Koren<\/span><\/p>\n\u00a0<\/span><\/b><\/p>\nOsvrt dr. sc. Marija Jareba na Prijedlog kurikuluma povijesti<\/span><\/b><\/p>\nO prijedlogu nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta povijest<\/span><\/p>\nTakozvana cjelovita kurikularna reforma i u njezinu sklopu izra\u0111en prijedlog kurikula (ne kurikuluma kako se pogre\u0161no naziva) u javnosti je predstavljena kao svojevrsna revolucija koja bi svojim zapravo \u010dudotvornim u\u010dincima trebala potpuno preobraziti hrvatsko \u0161kolstvo. Trebalo bi ipak voditi ra\u010duna kako revolucije redovito ru\u0161e postoje\u0107e, no upitno je jeli ono \u0161to stvaraju bolje od onoga \u0161to je sru\u0161eno. Zbog toga je veliki propust takozvane ekspertne skupine i stru\u010dnih radnih skupina to \u0161to se one ni na koji na\u010din u prijedlozima koje su sastavile (od prijedloga nacionalnog kurikula do prijedloga predmetnih kurikula) nisu osvrnule na postoje\u0107e stanje. U njima nema vrednovanja onoga \u0161to smo imali do sada, odnosno nema ra\u0161\u010dlambe koja bi ukazala na dobre i lo\u0161e strane postoje\u0107ega i odvojila ono \u0161to bi se moglo ili trebalo zadr\u017eati kao vrijedno od onoga \u0161to svakako treba mijenjati. U kona\u010dnici bi takva ra\u0161\u010dlamba ukazala i na to zbog \u010dega bi novi plan i program, odnosno “kurikulum”, bio barem korak naprijed u odnosu na postoje\u0107e stanje, pa preostaje tek za prihvatiti ili odbaciti samohvale ekspertne radne skupine i stru\u010dnih radnih skupina o budu\u0107im iskupiteljskim postignu\u0107ima ili ishodima bez ishodi\u0161ta. Novi je prijedlog svojevrstan o\u0161tar rez koji ne ostavlja ni traga onome \u0161to je bilo i koji se ne temelji na bilo \u010demu isprobanom u praksi, pa je nemogu\u0107e napraviti bilo kakvu utemeljenu projekciju o tome kakvi bi mogli biti njegovi u\u010dinci. To i nije neobi\u010dno s obzirom na \u010dinjenicu da se je na tim dokumentima ubrzano radilo tek nekoliko mjeseci. Uz to se postavlja i pitanje kompetencija stru\u010dnih skupina izabranih javnim pozivom, a ne na temelju transparentno provedenog javnog natje\u010daja. Pritom upada u o\u010di kako su u njihovu sastavljanju i u radu na takozvanoj cjelovitoj reformi zaobi\u0111ene relevantne ustanove na polju odgoja i obrazovanja poput Agencije za odgoj i obrazovanje. Ne bi li bilo logi\u010dno da okosnicu skupine za predmet povijest \u010dine stru\u010dnjaci iz Agencije za taj predmet kao osobe koje se profesionalno bave i svakodnevno susre\u0107u s problematikom nastave povijesti na svim razinama obrazovanja, a ne da od ukupno \u010detiri savjetnika u skupini bude tek jedna savjetnica i to kao \u010dlanica stru\u010dne radne skupine iz jedinice za stru\u010dnu i administrativnu podr\u0161ku. <\/span><\/p>\nPrijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta povijest tako\u0111er obiluje slabostima koje te\u0161ko mogu prikriti u njemu sadr\u017eane medijski atraktivne i uhu prijem\u010dive fraze. On se temelji na nizu sadr\u017eajno nedefiniranih i ispraznih fraza o odgojno-obrazovnim ishodima, odnosno znanjima, vje\u0161tinama i stavovima koje bi hrvatski u\u010denici navodno trebali ste\u0107i \u0161koluju\u0107i se u novom revolucionarnom okru\u017eenju. Va\u017ena je karakteristika toga prijedloga “kurikuluma” to \u0161to se nastava na svim razinama usmjerava na ne\u0161to \u0161to bi se prije moglo nazvati studijem povijesti, a ne nastavom. Iako se stidljivo navode i pojmovi poput u\u010denja i pou\u010davanja, ipak je u sredi\u0161tu procesa u\u010denik koji samostalno radi, istra\u017euje i zaklju\u010duje, a u\u010ditelj\/nastavnik sveden je na ulogu pasivnog promatra\u010da toga procesa koji eventualno mo\u017ee pomagati u\u010denicima i usmjeravati ih u njihovu radu. Floskule o razvoju kriti\u010dkog mi\u0161ljenja i rada na izvorima te na tom temelju uspore\u0111ivanja i zaklju\u010divanja zamijenile su pojmove u\u010denja i pou\u010davanja u kojima iznimno va\u017enu ulogu ima u\u010ditelj\/nastavnik kao onaj tko ne samo da usmjerava u\u010denika nego mu i prenosi odgovaraju\u0107e strukturirane pojmove i spoznaje. Pritom nije jasno na koji na\u010din netko o ne\u010demu mo\u017ee kriti\u010dki razmi\u0161ljati ako ne raspola\u017ee sa znanjima i spoznajama o tome predmetu, ili je mo\u017eda cilj (“ishod”) stvaranje neodgovorenih osoba koje misle da o svemu mogu razgovarati i sve kritizirati bez poznavanja \u010dinjenica. Takvo \u0161to je na\u017ealost sve vi\u0161e prisutno u javnom prostoru podvrgnutom prvenstveno zakonima medijske privla\u010dnosti bez obzira na \u010dinjenice i argumente. Isticanje rada na izvorima, pa makar u njih bila uba\u010dena i dostupna literatura, odnosno kriti\u010dki pristup izvorima, obilje\u017eje je znanstvenoistra\u017eiva\u010dkog rada koji je te\u0161ko savladiv i mnogim studentima povijesti. Istodobno se od u\u010denika petog razreda osnovne \u0161kole u prosje\u010dnoj dobi od 10. do 11. godina \u017eivota o\u010dekuje da u slu\u010daju dobre razine usvojenosti (slabija je od nje zadovoljavaju\u0107a razina, a bolje su vrlo dobra i iznimna razina) postavlja “istra\u017eiva\u010dka pitanja te pronalazi, odabire i bilje\u017ei podatke povezane s pitanjem. Donosi zaklju\u010dke utemeljene na podatcima iz izvora. Samostalno odabire i organizira relevantne informacije iz izvora i literature kako bi oblikovao jednostavno strukturiran rad. Promi\u0161lja o svojem pristupu i zaklju\u010dcima uspore\u0111uju\u0107i ih s onima drugih u\u010denika.” Dr\u017eim da se takvo \u0161to ne mo\u017ee tra\u017eiti od desetogodi\u0161njaka koji se zapravo tek po\u010dinje ozbiljnije upoznavati sa sadr\u017eajima predmeta kao \u0161to je povijest, a pritom bi za takvu razinu zavrijedio zapravo tek dana\u0161nju ocjenu dobar. To je tek jedan od primjera neprilago\u0111enosti “kurikuluma” dobi djeteta. Uz to iz prijedloga nije razvidno je li njime uop\u0107e predvi\u0111eno usvajanje \u010dinjenica, odnosno fonda znanja na kojemu se eventualno i mo\u017ee temeljiti istra\u017eiva\u010dki rad na izvorima. Predvi\u0111eno je, dodu\u0161e, da su me\u0111u njima ud\u017ebenici i radne bilje\u017enice, povijesni atlasi i zbirke izvora, \u0161to je sve mogu\u0107e pripremiti i odgovaraju\u0107e oblikovati za nastavu u osnovnoj \u0161koli kakva je predvi\u0111ena ovim prijedlogom, no pitanje je u kojoj mjeri tako pripremljeni materijali omogu\u0107uju ono \u0161to su sastavlja\u010di prijedloga pretenciozno nazvali radom na izvorima. Postavlja se ipak pitanje \u0161to je s ostalim materijalima, tko i na koji na\u010din \u0107e ih pripremiti i prilagoditi dobi i sposobnostima u\u010denika. Jo\u0161 se vi\u0161e postavlja pitanje \u0161to je s izvorima i materijalima za nastavu u srednjoj \u0161koli koja se svodi na obradu vi\u0161e dijakronijski utemeljenih tema \u010diji je sadr\u017eaj u velikoj mjeri podlo\u017ean procjeni i izboru nastavnika. To u najmanju ruku ote\u017eava izradu odgovaraju\u0107ih ud\u017ebenika i otvara prostor ulasku u nastavni proces razli\u010ditih materijala za koje je te\u0161ko pretpostaviti tko bi ih i na koji na\u010din izabrao, priredio i prilagodio za nastavu. Arbitrarnost u izboru i dopu\u0161tena samovolja u odre\u0111ivanju sadr\u017eaja tema ru\u0161e jasno strukturirani nastavni proces i dobar su temelj za uvo\u0111enje kaosa u nastavu povijesti u srednjoj \u0161koli. Bez postojanja konkretno odre\u0111enih i usporedivih sadr\u017eaja koje treba savladati tako\u0111er nije mogu\u0107e uspostaviti jasan sustav vrednovanja, a dolazi u pitanje i postojanja i vrednovanja dr\u017eavne ili nekog drugog mogu\u0107eg oblika mature. U pitanje dolaze ne samo na\u010din obrade nego uop\u0107e i mogu\u0107nost obrade nekih klju\u010dnih sadr\u017eaja iz hrvatske i europske\/svjetske povijesti. Postojanje primjerice teme koja se odnosi na stvaranje suvremene hrvatske dr\u017eave i na Domovinski rat nije zbog slobode izbora nastavnika u srednjoj \u0161koli nikakvo jamstvo da \u0107e u\u010denici imati uop\u0107e priliku na nastavi povijesti susresti se tom nedvojbeno va\u017enom problematikom suvremene hrvatske povijesti. Uz to je nepostojanje jasnih smjernica o na\u010dinu izvo\u0111enja nastave i o sadr\u017eaju gradiva prostor za mogu\u0107e manipulacije sadr\u017eajem te i drugih tema, odnosno za uno\u0161enje nekih posve osobnih i historiografski neutemeljenih interpretacija i spoznaja o nekim doga\u0111ajima i procesima. <\/span><\/p>\nIako to mo\u017ee zvu\u010dati grubo i nategnuto, ipak dr\u017eim kako je utemeljena pretpostavka kako bi u\u010denici u dva razli\u010dita razreda iste \u0161kole, primjerice dva \u010detvrta razreda gimnazije, mogli o Domovinskom ratu u\u010diti na dva posve razli\u010dita i suprotstavljena na\u010dina. Teoretski bi se jedni mogli susresti isklju\u010divo s nekriti\u010dkom glorifikacijom i apologijom svega \u0161to su u tome ratu po\u010dinile hrvatske vojne i redarstvene snage i hrvatsko politi\u010dko i dr\u017eavno vodstvo, a drugi bi istodobno mogli biti suo\u010deni s krajnje negativisti\u010dkim pristupom koji se ne temelji na \u010dinjenicama nego na tendencioznim interpretacijama i krivotvorinama. Iako se o tome mo\u017ee progovoriti tek kao o pretpostavljenom scenariju, ipak treba uzeti u obzir prisutne podjele u dru\u0161tvu i na njima utemeljene interpretacije koje \u010desto zaobilaze znanstveno utemeljena historiografska istra\u017eivanja. Niz je tema poput Hrvatske u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji, razdoblja Drugog svjetskog rata na hrvatskom podru\u010dju u kojima takav pristup pojedinaca i skupina mo\u017ee u\u010diniti nemjerljivu \u0161tetu nastavi povijesti. <\/span><\/p>\nKao primjer navodim “Lentu vremena Jugoslavije” Miljenka Hajdarovi\u0107a (usp. http:\/\/povijest.net\/lenta-vremena-jugoslavije-kartice-za-poucavanje\/), srednjo\u0161kolskog nastavnika povijesti i \u010dlana stru\u010dne radne skupine za izradu “kurikuluma” za povijest. Ako se i zaobi\u0111e infantilno zami\u0161ljen odabir razli\u010ditih fotografija (kartica) koje prikazuju razli\u010dite osobe i doga\u0111aje, ipak ostaje niz dvojbenih podataka u sadr\u017eajima kartica. Tako autor na kartici koja opisuje izbore od 11. studenoga 1945. tvrdi kako su to bili “prvi slobodni izbori”. Nije mi poznato na \u010demu temelji takvo tvrdnju kada je historiografija odavno dokazala kako se ti izbori ni po \u010demu ne mogu smatrati slobodnima. Pod datumom 7. srpnja 1950. govori se o prvoj dionici autoceste Zagreb-Beograd te se spominje volonterski rad (na kartici koja govori o vremenskom razdoblju od 1941. do 1989. spominju se radne akcije). Dragovoljaca na izgradnji te ceste i na radnim akcijama je u razdoblju nakon 1945. sigurno bilo, no \u010dinjenica je kako su mnogi bili i prisiljavani na takozvani dobrovoljni rad bez naknade. Mo\u017ee li se ideolo\u0161ka indoktrinacija u pionirskoj organizaciji svesti tek na organizaciju u kojoj pioniri “usvajaju osnove socijalizma”. Mo\u017ee li se ideolo\u0161ki obojena Bala\u0161evi\u0107eva pjesma “Ra\u010dunajte na nas” svesti na pjesmu koja je bila “izuzetno popularna i ostala je popularna me\u0111u tzv. Jugonostalgi\u010darima.” Vi\u0161e je nego sporno navo\u0111enje pogibije Gorana Alavanje kao “hrvatskog policajca srpske narodnosti”. Ina\u010de su autoru za godinu 1991. relevantniji Top lista nadrealista, kraj karijere Sedmorice mladih i pokret \u017dene u crnom koje je obradio na svojim karticama nego doga\u0111aji koje nije ni spomenuo poput krvavog Uskrsa na Plitvicama u kojem pada prva \u017ertva Domovinskog rata Josip Jovi\u0107, hrvatski referendum o neovisnosti i kona\u010dno progla\u0161enje hrvatske neovisnosti 8. listopada. Zanimljivo je kako je na jednoj od kartica ipak spomenut jedan referendum, i to onaj makedonski, \u0161to je ina\u010de za hrvatske u\u010denike epohalan doga\u0111aj o kojemu je va\u017enije ne\u0161to znati nego o o\u010dito neva\u017enom hrvatskom referendumu. Tako\u0111er mu je iznimno va\u017eno \u0161to je beogradska Crvena zvezda 8. prosinca 1991. osvojila Interkontinentalni kup, a zaboravio je na divlja\u010dki napad agresora na Dubrovnik koji se je dogodio nekoliko dana prije toga u kojemu je taj biser hrvatske i svjetske ba\u0161tine pretrpio stra\u0161na razaranja i u kojima su ubijeni brojni njegovi gra\u0111ani. Poseban primjer tendencioznog prikazivanja doga\u0111aja jest izno\u0161enje ina\u010de historiografski odavno opovrgnute “\u010dinjenice” o navodno 600 ubijenih civila na podru\u010djima oslobo\u0111enim u operaciji Oluja. To su tek neke od “\u010dinjenica” na Hajdarovi\u0107evoj lenti, pa nije te\u0161ko zamisliti kako bi izgledala nastava o Hrvatskoj u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji ili o Domovinskom ratu koju bi osmislio taj stru\u010dnjak za izradu “kurikuluma” i nastavnik u Srednjoj \u0161koli \u010cakovec ili netko sli\u010dan njemu. <\/span><\/p>\nIna\u010de predvi\u0111eni na\u010din izvo\u0111enja nastave u srednjim \u0161kolama \u010dini besmislenim ili te\u0161ko dosti\u017enim bar dio \u017eeljenih odgojno-obrazovnih ishoda. U\u010denik bi primjerice u \u010detvrtom razredu gimnazije trebao “analizirati i procijeniti obja\u0161njenja uzroka i posljedica doga\u0111aja, pojava i procesa koje prou\u010dava te ih integrirati u \u0161ire razumijevanje pro\u0161losti.” Obrada neke od arbitrarno odabranih diakronijski oblikovanih tema umnogome dovodi u pitanje mogu\u0107nost da u\u010denici budu uop\u0107e upoznati s uzrocima, ali i posljedicama odre\u0111enih povijesnih procesa i doga\u0111aja kao dijelu neprekinutog vremenskog slijeda. Krajnje pojednostavljeno mo\u017ee se pitati mogu li se primjerice uzroci izbijanja Drugoga svjetskog rata shvatiti bez dobrog poznavanja me\u0111ura\u0107a u Europi, ali i problema koji se\u017eu jo\u0161 u razdoblje Prvoga svjetskog rata. “Kurikulumom” je dodu\u0161e predvi\u0111ena pobli\u017ee nedefinirana “dubinska” obrada tema, no kako bi u\u010denici shvatili njegove uzroke u sklopu teme Drugoga svjetskog rata trebalo bi se ozbiljnije pozabaviti me\u0111ura\u0107em. Upitno je zbog toga u kolikoj bi se mjeri bilo uop\u0107e mogu\u0107e baviti tim ratom kao fenomenom \u010dije zna\u010denje umnogome nadilazi sva ostala razdoblja svjetske, europske i hrvatske povijesti 20. stolje\u0107a. Na kraju treba progovoriti i o pristupu \u010dlanova radne skupine hrvatskoj povijesti. Ve\u0107 na\u010din na koji je zami\u0161ljena nastava u srednjoj \u0161koli pokazuje kako se nacionalnoj povijesti kao jednom od va\u017enih stupova nacionalnog identiteta i pripreme za razumijevanje pro\u0161losti i sada\u0161njosti hrvatskoga dru\u0161tva pridaje nedostatna pozornost. To se osobito ogleda i u na vi\u0161e mjesta istaknutoj preporuci o smanjivanju uklju\u010denosti nacionalne povijesti na svega 40 posto u nastavi povijesti, iako je do sada hrvatska povijest bila zastupljena s tek 60 posto. Pritom nije definirano 20 posto preostalih sadr\u017eaja koje bi u\u010ditelji slobodno odre\u0111ivali. <\/span><\/p>\nPrethodne stranice i u njima ukratko izneseni argumenti i nekoliko primjera koji ih ilustriraju pokazuju kako je prijedlog “kurikuluma” za povijest, posebice dio koji se odnosi na srednju \u0161kolu prepun slabosti. Dio koji se odnosi na osnovnu \u0161kolu znatnim bi se promjenama mo\u017eda jo\u0161 i dalo “spasiti”, no dio koji se odnosi na srednju \u0161kolu nikakve izmjene ne mogu preobraziti u ne\u0161to \u0161to bi osiguralo kvalitetnu nastavu povijesti. Dr\u017eim prema tome kako bi u cjelini gledano Prijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta povijest u sada\u0161njem obliku trebalo odbaciti te pristupiti izradi novoga na posve druga\u010dijim temeljima. <\/span><\/p>\ndr. sc. Mario Jareb, Zagreb, 1. lipnja 2016.<\/span><\/p>\n\u00a0<\/span><\/b><\/p>\n\u00a0<\/span><\/b><\/p>\n\u00a0<\/span><\/b><\/p>\n<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-2010","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":2010,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":2010,"position":1},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52439,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52439","url_meta":{"origin":2010,"position":2},"title":"Tribina “Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U \u010detvrtak, 16. travnja 2026. u 17 sati u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu odr\u017eat \u0107e se tribina pod nazivom Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime. Na tribini \u0107e govoriti Ivica \u0110iki\u0107, novinar, Mubera Masli\u0107 \u2013 \u017ddralovi\u0107, aktivistikinja, prevoditeljica za arapski, Domagoj Fuk, student politologije, \u010dlan\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":2010,"position":3},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52559,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52559","url_meta":{"origin":2010,"position":4},"title":"Dobitnici dr\u017eavne nagrade za znanost za 2024. godinu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na sjednici Odbora za podjelu dr\u017eavnih nagrada za znanost odr\u017eanoj 16. travnja 2026. godine donesena je Odluka o dodjeli dr\u017eavnih nagrada za znanost za 2024. godinu. Godi\u0161njom nagradom za popularizaciju i promid\u017ebu znanosti nagra\u0111eni su u podru\u010dju humanisti\u010dkih znanosti znanstveni suradnici dr. sc. Josip Mihaljevi\u0107 i dr. sc. Gordan Ravan\u010di\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52547,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52547","url_meta":{"origin":2010,"position":5},"title":"ISHA Zagreb \u2013 Filmska ve\u010der: Povratak Martina Guerrea","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Klub studenata povijesti \u2013 ISHA Zagreb poziva Vas na filmsku ve\u010der na kojoj \u0107e se prikazivati \u201ePovratak Martina Guerrea\u201c, povijesna drama iz 1982. godine s radnjom smje\u0161tenom u 16. stolje\u0107u. Radnja je utemeljena na stvarnoj povijesnoj li\u010dnosti Martina Guerrea koji se nakon mnogo godina izbivanja vra\u0107a u svoje rodno mjesto\u2026","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2010","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2010"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2010\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8387,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2010\/revisions\/8387"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2010"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2010"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2010"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}