{"id":2007,"date":"2016-10-18T22:00:05","date_gmt":"2016-10-18T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=2007"},"modified":"2016-10-18T22:00:05","modified_gmt":"2016-10-18T22:00:05","slug":"branimir-jankovic-osvrt-na-v-kongres-hrvatskih-povjesnicara","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=2007","title":{"rendered":"Branimir Jankovi\u0107 – Osvrt na V. kongres hrvatskih povjesni\u010dara"},"content":{"rendered":"

Peti kongres hrvatskih povjesni\u010dara \u2013 odr\u017ean u Zadru od 5. do 8. listopada 2016. \u2013 podlo\u017ean je, kao i dosada\u0161nji kongresi, vrlo razli\u010ditim ocjenama. Perspektive dakako ovise sti\u017eu li iznutra (od organizatora i izlaga\u010da) ili izvana (od promatra\u010da i onih koji nisu sudjelovali). Afirmativnije ocjenjivanje mo\u017ee polaziti od dobre organizacije, velikog broja sudionika i sekcija, vrijednih pojedina\u010dnih izlaganja i zanimljivih panela, kao i mladih povjesni\u010dara i povjesni\u010darki koji dolaze, te va\u017ene komunikacije me\u0111u kolegama koje za to ina\u010de nemaju prigode. Kriti\u010dkom vrednovanju mogu\u0107e je pronalaziti argumente, na pojedina\u010dnoj razini, kod odre\u0111enih izlaganja koja nisu bila dovoljno kvalitetna. U to ulaze ona izlaganja koja su, izme\u0111u ostalog, samo iznosila tematiku bez dublje problematizacije. Na op\u0107oj razini, kriti\u010dki komentari mogu se usmjeriti na manjak diskusija o va\u017enim historiografskim pitanjima ili prete\u017eni izostanak raznih vrsta promjena koje mnogi uvijek iznova o\u010dekuju u hrvatskoj historiografiji. To su me\u0111utim obilje\u017eja hrvatske historiografije u cjelini i nisu dakako vezana samo za kongres.  <\/span><\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span>Osvr\u0107u\u0107i se na vi\u0161e aspekata i donose\u0107i svoj osobni pogled na kongres, najprije bih rekao da je iz moje vizure kongres uspje\u0161no organizacijski funkcionirao, zahvaljuju\u0107i mnogima koji su se znatno anga\u017eirali. Bilo bi najprikladnije kad bi kongres bio mjesto komunikacije doma\u0107ih i stranih povjesni\u010dara, stru\u010dnjaka drugih disciplina, studenata i nastavnika povijesti te izdava\u010da. Nije to naravno jednostavno realizirati i ulo\u017een je trud da svi navedeni budu u odre\u0111enoj mjeri zastupljeni \u2013 nastavnici povijesti seminarom za nastavnike, izdava\u010di poklanjanjem knjiga sudionicima, iako su nedostajali \u0161tandovi s historiografskom produkcijom i drugim knjigama.  <\/span><\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span>Na kongresu je prihva\u0107eno sudjelovanje oko 250 izlaga\u010da i izlaga\u010dica (nisu dakako svi do\u0161li), \u0161to je ne\u0161to vi\u0161e nego na prethodnom kongresu. O\u010dito je me\u0111utim da je to opseg koji se \u2013 nakon pove\u0107anja broja profesionalnih povjesni\u010dara posebice u zadnjem desetlje\u0107u \u2013 uglavnom ustaljuje i da \u0107e se u pribli\u017enim rasponima kretati i na sljede\u0107em kongresu za \u010detiri godine. S obzirom na oko 400 povjesni\u010dara koji participiraju u hrvatskoj historiografiji, jasno je da mnogi od njih, iz raznih razloga, nisu do\u0161li, kao \u0161to neki preferiraju skupove s dodatnim fokusom na odre\u0111eno razdoblje, temu ili specijalizaciju, odnosno me\u0111unarodne skupove. Iako bi slika kongresa bila u nizu aspekata razli\u010ditija da su i drugi sudjelovali, bitna obilje\u017eja ostala bi me\u0111utim ve\u0107inom nepromijenjena. Budu\u0107i da na njemu prete\u017eno sudjeluje srednja i mla\u0111a generacija povjesni\u010dara, kongres napose omogu\u0107uje \u0161iri pogled na mla\u0111e povjesni\u010dare i zapa\u017eanje u kojoj mjeri unose ne\u0161to novo i druga\u010dije. <\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span>Premda kao i na dosada\u0161njim kongresima nije bilo obvezuju\u0107e izravno povezivati izlaganje sa sredi\u0161njom temom kongresa, njezin izbor na\u010delno je ipak bitan. Odabirom teme mo\u017ee se poku\u0161ati dati odre\u0111eni ritam historiografiji, uputiti je na ono \u0161to joj nije dovoljno u fokusu a ima itekako razloga da to bude. Odre\u0111ivanje sredi\u0161nje teme u prilici je i\u0107i putem velikih povijesnih tema ili suvremene aktualnosti neke od tema ili onoga \u0161to bi trebalo biti va\u017eno za samu historiografiju u tom trenutku. I dok su naslovne teme prva tri kongresa (1999\/2000: Hrvatski nacionalni i dr\u017eavni identitet i kontinuitet<\/i>; 2004: Hrvatska i Europa \u2013 integracije u povijesti<\/i>; 2008: Religija u dru\u0161tvenom i kulturnom kontekstu hrvatske povijesti<\/i>) pripadale va\u017enim temama hrvatske povijesti i\/ili bile povezane s aktualnim procesima, to nije bio sasvim slu\u010daj sa \u010detvrtim kongresom (2012) i temom Sloboda<\/i>. Iako je rije\u010d o velikoj temi i okviru koji je nudio lako uklapanje mnogim izlaga\u010dima i svim povijesnim razdobljima, nije bilo dovoljno izravnije aktualnosti, odnosno proizla\u017eenja iz glavnine preokupacija tada\u0161nje hrvatske historiografije ili pak smjerova u koje bismo je \u017eeljeli uputiti. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Tema ovogodi\u0161njeg kongresa Krize, sukobi i solidarnost u povijesnoj perspektivi<\/i> direktno je u trenutku osmi\u0161ljavanja i upu\u0107ivanja poziva korespondirala s aktualnom socioekonomskom krizom u Hrvatskoj i \u0161ire. U njezinom izboru mo\u017ee se vidjeti dobrodo\u0161lo osvrtanje struke na svijet oko sebe, posebno ako parafraziramo poznati uvid kako se svijet iznimno mijenja, a historiografija malo. Izvan vidokruga hrvatske historiografije ne bi trebali ostajati problemi poput suvremenih kriza, sukoba, ratova i migracija te drugih pojava i procesa s globalnim utjecajima, me\u0111u kojima je zasigurno prethodna ekonomska kriza i njezine socijalne posljedice i dru\u0161tvene transformacije. Osim recentne aktualnosti, opravdanje za temu moglo je biti i historiografsko u vidu upu\u0107ivanja na socijalnu povijest koja u hrvatskoj historiografiji ima solidnu tradiciju, budu\u0107i da je od 1970-ih i 1980-ih godina posebno poticana, izme\u0111u ostalog, i kao povijest dru\u0161tva.<\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span>Gotovo najve\u0107i dio izlaga\u010dica i izlaga\u010da (mo\u017eda najvi\u0161e od svih dosada\u0161njih kongresa) nastojao se uklopiti u sredi\u0161nju temu, barem okvirno u jednu od podtema \u2013 krize, sukobi, solidarnost, dok je dio njih predstavljao dotada\u0161nja ili nova istra\u017eivanja. Ono \u0161to je vidljivo iz izlaganja koja sam slu\u0161ao, odnosno prema sa\u017eecima, jest da se povjesni\u010dari prete\u017enim dijelom nisu osvrtali na definiranje pojmova poput krize ili solidarnosti. (Me\u0111u sa\u017eecima iznimka je onaj Filipa \u0160imetina \u0160egvi\u0107a.) \u010cesto su ih koristili u razgovornom zna\u010denju ili pak imenuju\u0107i kad\u0161to solidarno\u0161\u0107u ono \u0161to su bili tek razli\u010diti vidovi pomo\u0107i i dr., a krizom ono \u0161to su bile odre\u0111ene te\u0161ko\u0107e itd. I ina\u010de povjesni\u010dari uglavnom ne definiraju pojmove koje koriste podrazumijevaju\u0107i njihovo zna\u010denje (npr. ideologije, totalitarizma, genocida\u2026). Osjetila se stoga potreba za kakvim uvodnim tekstom koji bi razmatrao razli\u010dita definiranja i upotrebe pojma krize, ustvrdio na koje ga sve povijesne pojave i razdoblja mo\u017eemo primijeniti i upozorio na potencijalne razlike izme\u0111u predmodernih nasuprot modernih i suvremenih kriza, \u0161to istovjetno vrijedi i za termin solidarnosti. (Primjerice, An\u0111elko Vla\u0161i\u0107 je u sa\u017eetku uputio na razmatranja o ne\/opravdanosti nazivanja \u201ekrizom\u201c odre\u0111enih razdoblja osmanske povijesti.) Gledaju\u0107i retrospektivno, sredi\u0161nju temu sljede\u0107eg kongresa bilo bi po\u017eeljno elaborirati u tom smislu, iznose\u0107i zna\u010denja kao i otvorena pitanja ve\u0107 u samom pozivu na kongres. Time bi i izlaganja bila jo\u0161 profiliranija prilikom uklapanja u sredi\u0161nju temu.<\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span>Uvijek je dakako pitanje prema kojim odrednicama izabrati novu temu. Usporedbe radi, kongresi njema\u010dkih povjesni\u010dara koji se od 1970-ih godina odr\u017eavaju u dvogodi\u0161njem ritmu, zadnjih godina imali su za sredi\u0161nje teme pitanja vjere (2016), dobitnike i gubitnike (2014), resurse i konflikte (2012), prela\u017eenje granica (2010) i dr. Kongresi hrvatskih povjesni\u010dara su u ne\u0161to druga\u010dijoj poziciji s obzirom na \u010detverogodi\u0161nji ritam, no mislim da bi se trebali oslanjati na dru\u0161tvenu aktualnost, ali i recentne naglaske suvremene historiografije, odnosno razvojne potrebe hrvatske historiografije. I dok je te\u0161ko precizno predvidjeti kakvi \u0107e oblici dru\u0161tvene aktualnosti biti na dnevnom redu narednih godina, vjerujem primjerice da je nakon dva i pol desetlje\u0107a od raspada Jugoslavije i osamostaljenja Hrvatske sazrilo vrijeme za uravnote\u017eenu raspravu o regijama hrvatske povijesti (\u0161to je velika i kontinuirana tema hrvatske povijesti) \u2013 u rasponu od Jugoisto\u010dne do Srednje Europe, \u0161ire\u0107i se dalje u koncentri\u010dnim krugovima Jadranom, Mediteranom i Europom, koje dakako sijeku globalni utjecaji.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Naglasci pak suvremene europske i svjetske historiografije dominantno su ve\u0107 neko vrijeme na komparativnoj, transnacionalnoj i globalnoj povijesti. Oni se mogu formulirati u vidu sredi\u0161nje teme kojom bi se poticalo bitno intenzivnije kompariranje hrvatske povijesti (na kongresu je uglavnom tek L. Steindorff prijavio neposredno komparativno izlaganje o Dubrovniku i L<\/span>\u00fc<\/span>becku, a G. Luk\u00e1cs o A. Stepincu i J. Mindszentyju) ili povezivanje hrvatske s regionalnom i me\u0111unarodnom povije\u0161\u0107u, odnosno njezino uklju\u010divanje u globalnu povijest (usp. U. Brunnbauer, Globalizing Southeastern Europe. Emigrants, America, and the State since the Late Nineteenth Century<\/i>, 2016; M-J. Calic, S\u00fcdosteuropa. Weltgeschichte einer Region<\/i>, 2016). Pod transnacionalno\u0161\u0107u se podrazumijeva nadila\u017eenje dominantnog nacionalnog okvira, \u0161to bi na primjeru hrvatske historiografije zna\u010dilo nastojanje da se u njezino razumljivo primarno bavljenje hrvatskom povije\u0161\u0107u dodatno uklju\u010duju povijesne pojave i procesi koji prelaze nacionalne granice i zajedni\u010dki su bitno \u0161irem prostornom rasponu. Neovisno o tome koja \u0107e tema biti odabrana, za kongres bi bilo na\u010delno najprikladnije povezati aktualnost teme s onim za \u010dime je razvojna potreba u lokalnoj historiografiji i\/ili \u0161to \u0107e potencijalno izvu\u0107i njezine ja\u010de strane, imaju\u0107i itekako u vidu europsku i svjetsku historiografiju. Sredi\u0161nja tema \u2013 bez obzira u kojoj mjeri je u tom trenutku bliska ve\u0107ini doma\u0107ih povjesni\u010dara i povjesni\u010darki \u2013 bila bi time odre\u0111eni poticaj hrvatskoj historiografiji za dodatne iskorake kako s obzirom na teme tako i na pristupe.<\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span>Prelaze\u0107i od glavne teme prema sekcijama, dobro je \u0161to su na kongresu osim dosada\u0161njih sekcija po razdobljima (od stare do suvremene povijesti) i poddisciplinama (od gospodarske povijesti i povijesti okoli\u0161a, demografske i socijalne povijesti do povijesti \u017eena i dr.) uvo\u0111ene nove tematske sekcije (npr. Krize i institucije, Prakse oblikovanja socijalisti\u010dkoga \u010dovjeka itd.). Zasigurno je potrebno za sljede\u0107i kongres dodatno poticati upravo unaprijed pripremljene tematske sekcije, budu\u0107i da imaju mahom izo\u0161treniji fokus koji omogu\u0107uje produbljeniju diskusiju od labavo okupljenih izlaganja na osnovu vremenskih i sadr\u017eajnih poveznica. <\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span>Kod plenarnih izlaganja dobro je \u0161to je primjerice Mladen An\u010di\u0107 odr\u017eao izlaganje koje, prema vlastitim rije\u010dima, nije bilo prigodno ve\u0107 je iznio zao\u0161trenije teze koje poti\u010du razli\u010dite refleksije i reakcije. To potvr\u0111uje da bi se plenarna izlaganja trebala usmjeriti na velika pitanja. Jedno od njih zasigurno je vezanost hrvatske historiografije uz paradigmu nacionalne povijesti, o \u010demu je \u2013 izme\u0111u ostalog \u2013 govorio An\u010di\u0107. Ilustrativno je bilo i plenarno predavanje Ludwiga Steindorffa s obzirom da je ponudio pogled izvana na hrvatsku povijest i historiografiju, govore\u0107i o obilje\u017ejima njema\u010dke historiografije koja se bavi hrvatskom povije\u0161\u0107u. (Podsje\u0107am i na Steindorffova \u201eRazmi\u0161ljanja o 3. kongresu hrvatskih povjesni\u010dara, Supetar, 1.-4. listopada 2008. godine\u201c, Ekonomska i ekohistorija<\/i>, god. V, 2009, str. 262-263.) Svakako bi i na sljede\u0107em kongresu trebalo pozvati nekog stranog povjesni\u010dara da odr\u017ei programatsko plenarno predavanje o hrvatskoj historiografiji i prou\u010davanju hrvatske povijesti ili pak sredi\u0161njoj temi, odnosno teorijsko-metodolo\u0161kim pristupima.<\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span>To otvara pitanje sudjelovanja povjesni\u010dara iz inozemstva na kongresu. Na ovogodi\u0161njem kongresu bilo ih je vi\u0161e nego dosad, ali se oko njihovih dolazaka bez sumnje treba jo\u0161 vi\u0161e anga\u017eirati. Mogu\u0107e je izravno pozivati strane povjesni\u010dare koji se bave hrvatskom povije\u0161\u0107u da se pojedina\u010dno prijave ili organiziraju sekciju. Osim toga, hrvatsku historiografiju \u010dini sada ve\u0107 niz povjesni\u010dara i povjesni\u010darki koji su studirali i boravili u inozemstvu i\/ili intenzivno prate suvremenu historiografiju. Stoga je primjetno da izlaganja napose mla\u0111ih povjesni\u010dara koji su boravili ili borave na inozemnim institucijama vi\u0161e pola\u017eu na konceptualizaciju rada. To se \u2013 prema onome \u0161to sam uspio poslu\u0161ati \u2013 vidjelo u izlaganjima primjerice Lovre Kralja (CEU) o usta\u0161koj politici etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja i Vedrana Duan\u010di\u0107a (EUI) o razvoju prirodnih znanosti u poslijeratnoj Jugoslaviji, a zasigurno je zamjetno i kod drugih, ovdje nenavedenih. Konceptualna pitanja zanimljiva povjesni\u010darima iznosio je naprimjer i etnolog i kulturni antropolog Andrea Mato\u0161evi\u0107 izla\u017eu\u0107i o antropolo\u0161kom pristupu moralnoj ekonomiji udarni\u0161tva. Teorijske koncepte apostrofirao je i Branimir Brgles u sa\u017eetku o ranonovovjekovnoj povijesti. Podsje\u0107am isto tako na spomenuti sa\u017eetak Filipa \u0160imetina \u0160egvi\u0107a u kojem je polazio od konceptualizacije pojma krize kod R. Kosellecka i drugih autora. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Nije dakako konceptualizacija jedini kriterij vrednovanja povjesni\u010darevog rada, koji se u svom zanatskom dijelu sastoji i od relevantnosti teme, kvalitete istra\u017eivanja i tuma\u010denja izvora, odnosno \u0161ire interpretacije i pripadaju\u0107ih teza. Ne treba me\u0111utim zanemariti ni va\u017enost spomenute konceptualizacije, kao i teorijsko-metodolo\u0161kog pristupa u cjelini. Meni osobno kod izlaganja mla\u0111ih povjesni\u010dara bio je zanimljiv naprimjer kulturni pristup smrti Monice Priante i anarhizmu Luke Peji\u0107a. Interesantnim mi se \u010dini i mikrohistorijski pristup i otvaranje problematike demografske povijesti Saveza komunista kako ih je postavio Tomislav Bran\u0111olica. Izdvojio bih i izravno pozivanje na komparativnu i transnacionalnu perspektivu u sa\u017eetku Mile Orli\u0107. Pored toga, neka izlaganja mla\u0111ih povjesni\u010dara privla\u010dila su postavljanjem velikih pitanja (primjerice, prema sa\u017eetku, pitanje socijalne kohezije u Dubrova\u010dkoj Republici Lovre Kun\u010devi\u0107a).  <\/span> <\/span><\/o:p><\/span><\/p>\n

Bilo je i mnogo drugih zanimljivih tema i izlaganja autora razli\u010ditih struka i generacija koja ne mogu sve isticati, niti sam ih uspio pratiti, fokusiraju\u0107i se pritom ponajvi\u0161e na modernu i suvremenu povijest. Osim toga, jasno je da brojna izlaganja donose nova vrijedna istra\u017eivanja, da razni povjesni\u010dari i povjesni\u010darke rade pomake u dosada\u0161njim prou\u010davanjima odre\u0111enih povijesnih tema i razdoblja, da dio njih doprinosi kvalitetnom prakticiranju pojedinih poddisciplina u mati\u010dnoj historiografiji, \u0161to sve jedna osoba ne mo\u017ee potpunije ocijeniti. Treba me\u0111utim imati u vidu rije\u010di L. Steindorffa iz spomenutog prikaza Tre\u0107eg kongresa hrvatskih povjesni\u010dara: \u201eNajva\u017enija je svrha takvog kongresa da se mo\u017ee doznati kakvi su aktualni trendovi, tko trenuta\u010dno na \u010demu radi i s kim imamo zajedni\u010dke stru\u010dne interese.\u201c U tom smislu sam prete\u017eno naveo tek jedan dio mla\u0111ih povjesni\u010dara za koje mogu prepoznati da dijele odre\u0111eni interes za konceptualizaciju povijesnih istra\u017eivanja.<\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span>\u0160to se ti\u010de okruglih stolova i predavanja, okrugli stol \u201eKad po\u010dinje hrvatska povijest?\u201c dobro je zami\u0161ljen i vrijedno je \u0161to se razgovaralo o toj velikoj temi. (Nisam ga na\u017ealost uspio pratiti zbog preklapanja sa sekcijom u kojoj sam izlagao.) Isto tako, dobra je ideja organiziranje predavanja Mirjane Matijevi\u0107 Sokol \u201eKrstionica \u2013 Vi\u0161eslav \u2013 Nin\u201c \u2013 u kontekstu o\u0161trih polemika o Vi\u0161eslavovoj krstionici \u2013 \u010dime bi kongres mogao biti forum na kojem bi se govorilo o temama koje izazivaju stru\u010dne i javne prijepore. No upravo zbog znatnih prijepora i bitno podijeljenih mi\u0161ljenja, prikladnije je u takvim slu\u010dajevima su\u010deliti dvoje ili vi\u0161e govornika, pridodaju\u0107i im eventualno i nekog zavr\u0161nog komentatora. <\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span>Bio je organiziran i okrugli stol o hrvatskoj historiografiji (s naglaskom na recentni period 2010-2015), \u0161to je jedna od tema koja bi trebala biti uvijek zastupljena na kongresu. Iako se bavim historiografijom, nisam ovoga puta bio u prilici osobno se vi\u0161e anga\u017eirati \u2013 k tome je i bolje da se autori s vremena na vrijeme izmjenjuju \u2013 no \u017eelio bih barem iznijeti neke komentare. Naslovna tema krize pru\u017eala je mogu\u0107nost direktnog usmjeravanja na istovjetno pitanje eventualne krize (hrvatske) historiografije. Prije nekoliko desetlje\u0107a relativno se \u010desto govorilo i raspravljalo o krizi historije, odnosno krizi njezine dru\u0161tvene uloge. Zao\u0161treno formulirano pitanje krize historiografije zasigurno poti\u010de razli\u010dit raspon reakcija i nosi u sebi potencijal kakve polemi\u010dne diskusije. Me\u0111utim i pregled historiografije u zadnjih pet godina tako\u0111er je vrijedna i korisna zamisao. Nije na\u017ealost nakon uvodnih izlaganja uslijedilo razvijanje diskusije s obzirom da se u\u010dionica pokazala premalom za veliki interes povjesni\u010dara. \u0160teta je \u0161to smo zbog toga ostali bez pogleda drugih povjesni\u010dara na recentne dosege historiografij\u00e2 o pojedinim povijesnim razdobljima i pri\u017eeljkivane razvojne smjerove. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Izdvojit \u0107u u ovoj prigodi tek odre\u0111ena teorijska i metodolo\u0161ka pitanja koja su se provla\u010dila u izlaganjima o hrvatskoj historiografiji o 19. i 20. stolje\u0107u. Navedeno je naime u izlaganju Nikoline i Filipa \u0160imetina \u0160egvi\u0107a o historiografiji o prvoj polovici 19. stolje\u0107a kako u posljednjih pet godina, usprkos pomacima, i dalje ipak dominiraju djela o politi\u010dkoj povijesti nasuprot kulturne povijesti i drugih novijih metodolo\u0161kih pristupa. Tim povodom Stjepan Matkovi\u0107 je u izlaganju o historiografiji o drugoj polovici 19. stolje\u0107a izrazio mi\u0161ljenje da postoje mnoge praznine i u samoj politi\u010dkoj povijesti te da nije najva\u017enije prelaziti na druga podru\u010dja koja su trenutno u metodolo\u0161kom trendu kako ne bismo ostali bez osnove za cjelovito poznavanje 19. stolje\u0107a. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Slo\u017eio bih se da je prilikom izno\u0161enja pregleda historiografije adekvatnije izbje\u0107i podjelu koja bi u odre\u0111enoj mjeri implicirala vrijednosnu diobu izme\u0111u politi\u010dke povijesti s jedne strane i primjerice kulturne, socijalne i ekonomske s druge strane. Osim \u0161to svaka poddisciplina nema unaprijed osiguranu kvalitetu izvedbe u konkretnim djelima, oblikovanje problemskih pitanja koja produbljuju razumijevanje i otvaraju nove perspektive nije privilegij samo drugih poddisciplina nego i politi\u010dke povijesti. K tome, politi\u010dka povijest nalazi se naprimjer u kulturnoj i suprotno (kao \u0161to svjedo\u010di, izme\u0111u ostalog, sintagma politi\u010dka kultura i niz drugih na sli\u010dnom tragu), zbog \u010dega ih je te\u0161ko striktno odijeliti. No pojavu i razvoj drugih poddisciplina ne treba gledati kao na ne\u0161to \u0161to ide na u\u0161trb politi\u010dke povijesti ili zna\u010di njezino zapostavljanje. Isto tako, tra\u017eenje novih teorijsko-metodolo\u0161kih pristupa nije svedivo samo na pitanje historiografskih trendova, kako se to nerijetko mo\u017ee \u010duti. <\/o:p><\/span><\/p>\n

S tim u vezi ne treba gubiti iz vida da je svaki pristup u jednom trenutku bio novi i u odre\u0111enom historiografskom \u201etrendu\u201c, \u0161to je neizbje\u017ena dinamika historiografije. Novi pristupi su se pojavljivali i va\u017eni su jer su otvarali ona podru\u010dja koja su bila prethodno zanemarivana, o kojima se uop\u0107e nije govorilo, a postalo je jasno da su jednako bitna i \u0161tovi\u0161e nu\u017ena za cjelovitiju sliku povijesne zbilje. To je svojevremeno bio slu\u010daj ne samo s politi\u010dkom nego i sa socijalnom i kulturnom, ekonomskom i demografskom povijesti, kao i povije\u0161\u0107u \u017eena, povije\u0161\u0107u svakodnevice, povijesti okoli\u0161a i dr. Danas je to primjerice povijest emocija ili ve\u0107 spomenuta komparativna, transnacionalna i globalna povijest. Dakako, uz neminovna isprepletanja izme\u0111u poddisciplina. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Naravno da pojedini teorijsko-metodolo\u0161ki pristupi i koncepti dolaze\u0107i u prvi plan suvremene historiografije bivaju kvalitativno nejednako nasljedovani i postaju \u2013 kako \u0107e mnogi re\u0107i \u2013 trend. Me\u0111utim, to je znak da se o njima ujedno i intenzivno raspravlja i da se oni neprestano usavr\u0161avaju. Bez obzira na razli\u010dit raspon potencijalnih kritika novih pristupa (\u010dega ionako ni\u0161ta u historiografiji nije oslobo\u0111eno), smatram da je nu\u017eno da se nove generacije povjesni\u010dara bore za nove pristupe. Bilo bi stoga po\u017eeljno na kongresu hrvatskih povjesni\u010dara imati jednom i okrugli stol mladih povjesni\u010dara o tome kako oni vide stanje i perspektive mati\u010dne historiografije te \u0161to namjeravaju unijeti u nju.<\/o:p><\/span><\/p>\n

Iz toga razloga treba prema mome mi\u0161ljenju nadi\u0107i pojmove koji impliciraju suvi\u0161e nagla\u0161ene podjele kao \u0161to su uobi\u010dajeno one izme\u0111u politi\u010dke povijesti i drugih podru\u010dja, odnosno tradicionalne i nove historiografije (ili one za koju se dr\u017ei da je u trendu) ve\u0107 radije razmatrati problematiku koja se nalazi iza tih imenovanja. Zbog toga mislim i da Vekari\u0107eva napomena na koju se u izlaganju o historiografiji o prvoj polovici 20. stolje\u0107a pozvala Marica Karaka\u0161 Obradov [\u201eNapokon, povijesna je znanost suo\u010dena (i uvijek \u0107e tako biti) s natprosje\u010dnim udjelom \u201crudarske\u201d komponente, neophodne za interpretativni iskorak. U tom se kontekstu \u201ctrendovska\u201d povijest pokazuje kao lo\u0161 izbor jer minorizira one metode koje su neophodne da bi se do\u0161lo do interpretativnog iskoraka. Neuravnote\u017een odnos \u201crudarskog\u201d i \u201cinterpretativnog\u201d dugoro\u010dno uni\u0161tava temeljna povijesna istra\u017eivanja, pogoduje atraktivnoj povr\u0161nosti u povijesnoj znanosti i stvaranju znanstvenoga parazitizma.\u201c, Nenad Vekari\u0107, \u201eIn<\/i> u povijesnoj znanosti\u201c, 2011] nije na na\u010delnoj razini adekvatna jer generalizacijski dijeli aspekte historiografije koji su neizbje\u017eno me\u0111uovisni i nisu sami po sebi vrijednosno odre\u0111eni. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Osim toga, napomena se u slu\u010daju hrvatske historiografije mo\u017ee i obrnuto postaviti ukazuju\u0107i da je nemalom broju povjesni\u010dara mnogo lak\u0161e samo prepri\u010dati izvore i nanizati podatke nego ih kompleksnije problemski uobli\u010diti. Na pamet mi pada i Montaigneova misao iz 16. stolje\u0107a da je te\u017ee \u201etuma\u010denje tuma\u010denja nego tuma\u010denje stvari\u201c. Usprkos navedenom, pogre\u0161no bi bilo posve premje\u0161tati argumente na suprotnu stranu budu\u0107i da je o\u010dito kako je potreban iznimno velik trud i znanje za upotrebu povijesnih izvora o starijim razdobljima. No nije ni\u0161ta manje zahtjevno provoditi slo\u017eenu konceptualizaciju i interpretaciju koja \u0107e izvorima dati pripadaju\u0107a zna\u010denja i nove perspektive. Historiografija se neminovno sastoji kako od teme i istra\u017eiva\u010dkih pitanja, izvora i interpretacije tako i od konceptualizacije, metodologije, teorije i epistemologije, \u0161to je sve u nu\u017eno uzajamnom odnosu. Nije stoga na\u010delno odgovaraju\u0107e promatrati je u odnosima ili \u2013 ili.<\/o:p><\/span><\/p>\n

            <\/span>Pitanje interpretacija i teorijsko-metodolo\u0161kih pristupa bilo je zastupljeno i u plenarnom predavanju Mladena An\u010di\u0107a u kojem je otvorio niz va\u017enih i poticajnih tema. U predavanju naslovljenom \u201eOd organizirane hipokrizije do pluralizma pogleda i interpretacija. Bilans tranzicije hrvatske akademske historiografije\u201c istaknuo je \u2013 izme\u0111u niza ostalog \u2013 da je hrvatska akademska historiografija u \u201etotalitarnom komunisti\u010dkom ili samoupravnom socijalisti\u010dkom ure\u0111enju\u201c odoljela pritisku primjene vulgarnog marksizma dr\u017ee\u0107i se paradigme nacionalne povijesti (koja sada, prema njegovim rije\u010dima, ograni\u010dava njezin daljnji razvoj). Naveo je da se organizirana hipokrizija odnosila na to da su svi tada znali da slu\u017ebena verzija povijesti ne odgovara stvarnom stanju, premda se \u2013 za razliku od toga \u2013 kontinuirano govorilo o razvoju jugoslavenske historiografije i va\u017enoj ulozi Saveza komunista Jugoslavije u tome.<\/o:p><\/span><\/p>\n

No bez obzira na interpretativna ograni\u010denja, dru\u0161tveno-politi\u010dke pritiske i odlike javnog diskursa, zaista se prema mome mi\u0161ljenju mo\u017ee govoriti i o razvoju primjerice tada\u0161nje hrvatske historiografije s obzirom da je usprkos svemu ostvarila i mnoge institucionalne, produkcijske, istra\u017eiva\u010dke i teorijsko-metodolo\u0161ke pomake. To posebno dolazi do izra\u017eaja imamo li u vidu da se u historiografiji ne odvija samo simboli\u010dka borba za interpretacije nego i za pristupe. U hrvatskoj historiografiji u komunisti\u010dkoj\/socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji dio povjesni\u010dara borio se tako za ve\u0107 spomenutu socijalnu povijest u vidu povijesti dru\u0161tva, \u0161to je bio bitan metodolo\u0161ki iskorak. Uz interpretacijski aspekt, o potrebi novih pristupa s obzirom na aktualno stanje hrvatske historiografije govorio je i An\u010di\u0107, kriti\u010dki propituju\u0107i va\u017eno pitanje dominacije paradigme nacionalne povijesti. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Problematika pristupa i interpretacija neizbje\u017eno se uvijek nalazi na dnevnom redu historiografije. Tako i danas, iako \u2013 \u0161to je najva\u017enije \u2013 nema vi\u0161e potencijalnih sankcija za interpretacije koje su tuma\u010dene neprikladnima (zbog \u010dega nikako nije mogu\u0107e povla\u010diti odre\u0111ene vrijednosne paralele o znanstvenoj slobodi izme\u0111u sada\u0161njeg i komunisti\u010dkog\/socijalisti\u010dkog razdoblja), ne zna\u010di da pitanje pluralizma interpretacija nije i dalje otvoreno. To se dobrim dijelom vidi na povijesti 20. stolje\u0107a, a ponajvi\u0161e na problematici Domovinskog rata gdje dominantna dru\u0161tveno-politi\u010dka o\u010dekivanja i javni diskurs pozivanjem na \u010duvanje istine o Domovinskom ratu \u2013 \u010demu se nerijetko pridru\u017euju i povjesni\u010dari \u2013 nipo\u0161to ne poti\u010du spomenuti pluralizam pogleda i interpretacija. <\/o:p><\/span><\/p>\n

Stoga je dobro da je Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata \u2013 jedan od povjesni\u010dara koji ne zagovara pluralizam interpretacija i na kojeg bi se mogle primijeniti opravdane An\u010di\u0107eve rije\u010di kako se iza poziva na objektivnost \u010desto krije nastojanje da se vlastita partikularna perspektiva proglasi univerzalnom \u2013 na otvaranju kongresa rekao, pored ostalog, da ne treba uljep\u0161avati hrvatsku povijest. No usprkos va\u017enosti pitanja interpretacija, i ovdje zaklju\u010dno napominjem da je uz izvore i \u010dinjenice rije\u010d o jednom od aspekata historiografije koju cjelovito \u010dine i koncepti, i teorije, i metode. Pritom historiografiju o Domovinskom ratu \u2013 nakon dosada\u0161njeg prevladavaju\u0107eg fokusa na izvore, \u010dinjenice i interpretacije \u2013 tek \u010deka ni\u0161ta manje va\u017eno pokretanje opse\u017enijih diskusija o teorijsko-metodolo\u0161kim pristupima prou\u010davanju tog prijelomnog razdoblja hrvatske povijesti. U tome vidim jo\u0161 jedan od potencijalnih zadataka koje bi mogao inicirati Kongres hrvatskih povjesni\u010dara kao sredi\u0161nji forum hrvatske historiografije.<\/o:p><\/span><\/p>\n

 <\/o:p><\/span><\/p>\n

Branimir Jankovi\u0107<\/o:p><\/span><\/i><\/p>\n

 <\/o:p><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2007","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":2007,"position":0},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":2007,"position":1},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":2007,"position":2},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":2007,"position":3},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":2007,"position":4},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52563,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52563","url_meta":{"origin":2007,"position":5},"title":"Predavanje Nenada Fabijani\u0107a o stadionu Poljud u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstveno vije\u0107e za arhitekturu, urbanizam i ure\u0111enje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje \u201cPo Poljudu\u201d koje \u0107e u srijedu 22. travnja 2026. s po\u010detkom u 14 sati u Knji\u017enici HAZU, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, odr\u017eati\u00a0prof. emerit. dr. art. Nenad Fabijani\u0107,\u00a0\u010dlan suradnik HAZU. Predavanje \u201ePo Poljudu\u201c (Projekt obnove)\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2007","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2007"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2007\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2007"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2007"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2007"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}