{"id":2000,"date":"2016-08-05T22:00:05","date_gmt":"2016-08-05T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=2000"},"modified":"2016-08-05T22:00:05","modified_gmt":"2016-08-05T22:00:05","slug":"luka-pejic-prikaz-knjige-anette-volker-rasor-ur-rani-novi-vijek-zagreb-2016","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=2000","title":{"rendered":"Luka Peji\u0107 – Prikaz knjige – Anette V\u00f6lker-Rasor (ur.), “Rani novi vijek”, Zagreb 2016."},"content":{"rendered":"


<\/font><\/p>\n

Anette V\u00f6lker-Rasor (ur.), Rani novi vijek<\/i><\/span><\/b>, Golden marketing-Tehni\u010dka knjiga, Zagreb 2016, 511 str.<\/b><\/span><\/font><\/font><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Kako i za koga pisati, razumljiva su i neizbje\u017ena pitanja koja si svaki autor odre\u0111enog teksta, stru\u010dnog ili popularnog, mora postaviti, tra\u017ee\u0107i najprikladniji na\u010din preno\u0161enja informacija kojima raspola\u017ee. U tom smislu, profil ud\u017ebeni\u010dkog naslova Rani novi vijek<\/i>, izvorno objavljenog 2000. godine na njema\u010dkom jeziku, sasvim je jasan jer, kako stoji u uvodnom poglavlju urednice Anette V\u00f6lker-Rasor, knjiga \u201ese u prvom redu obra\u0107a studenticama i studentima povijesti, ali i onima koji studiraju srodne discipline\u201c (str. 7). Dakako, primjena ove publikacije mo\u017ee biti i puno \u0161ira od navedenog te slu\u017eiti nastavnicima ili profesionalnim povjesni\u010darima ovisno o njihovim interesima. Naime, zahvaljuju\u0107i kolaborativnom radu \u010dak dvadeset i \u0161est povjesni\u010dara kroz vi\u0161e od petsto stranica razmotren je impozantan broj razli\u010ditih ranovjekovnih fenomena, rezultiraju\u0107i knjigom koja je i dalje, unato\u010d \u010dinjenici da je proteklo \u0161esnaest godina od njezinog prvog izdanja, iznimno svje\u017e i inovativan historiografski alat. Drugim rije\u010dima, rijetko koji ud\u017ebenik ovako vje\u0161to spaja faktografske preglede povijesti (kronologije, grafi\u010dki prilozi itd.) s pojedinim uvidima u metodolo\u0161ke mogu\u0107nosti istra\u017eivanja. Uspjeh je tim ve\u0107i, prije svega za samu urednicu, jer su doprinosi svih suradnika ujedna\u010deni i smisleno pozicionirani unutar kona\u010dnog korpusa knjige. <\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Zasluge za predstavljanje Ranog novog vijeka<\/i> \u0161irem hrvatskom \u010ditateljstvu, osim prevoditeljicama Milki Car Priji\u0107 i Vlasti \u0160voger, svakako idu i recenzentima te stru\u010dnim redaktorima, Dragi Roksandi\u0107u i Zrinki Bla\u017eevi\u0107, odavno etabliranim imenima doma\u0107e historiografije, prije svega u pogledu ranovjekovnih i metodolo\u0161kih pitanja. Nadalje, nije \u010dudno niti to da je izdava\u010d upravo Golden marketing \u2013 Tehni\u010dka knjiga uz \u010diju nakladu ve\u017eemo vrijedne naslove kao \u0161to su Uvod u komparativnu historiju <\/i>(2004.) i Kultura pam\u0107enja i historija <\/i>(2006.), ali i Blochove, Le Goffove te Dubyjeve studije.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Dakle, unato\u010d njema\u010dkom predznaku ova knjiga, podijeljena u \u010detiri velika poglavlja (1. Faze ranog novog vijeka<\/i>, 2. Pristupi ranom novom vijeku<\/i>, 3. Istra\u017eiva\u010dki postupci<\/i>, 4. Istra\u017eiva\u010dke ustanove<\/i>), nije germanocentri\u010dna te je, kako je istaknuto i u predgovoru hrvatskom izdanju, otvorena za suo\u010davanje s globalnohistorijskim izazovima multiperspektivnosti, poststrukturalizma, teorijskih obrata i multimedijalnosti.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Na samom po\u010detku, unutar jo\u0161 jednog uvodnog teksta, Winfried Schulze isti\u010de kako rani novi vijek \u201ekao razlikovno povijesno razdoblje postoji tek od sredine dvadesetog stolje\u0107a\u201c, tvrde\u0107i da je u SAD-u 1940-ih godina bilo rije\u010di o tzv. \u201eearly modern\u201c periodu dok je tek u Saveznoj Republici Njema\u010dkoj 1951. na Freie Universit\u00e4t u Berlinu osnovana prva katedra pod tim imenom (str. 9). Kako god bilo, inicijalna razmatranja o ranom novom vijeku nastala su ve\u0107 po\u010detkom 19. stolje\u0107a kada je, primjerice, 1803. godine teolog Johann Gottfried Eichhorn (1752. \u2013 1827.) napisao Povijest posljednja tri stolje\u0107a<\/i>, obrazla\u017eu\u0107i kako ona \u201e\u010dine jednu u sebi zatvorenu i za sebe postoje\u0107u povijesnu cjelinu\u201c. <\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Prvo veliko poglavlje, Faze ranog novog vijeka<\/i>, otvara osvrt na trodiobu povijesti Zapada na stari, srednji i novi vijek predlo\u017eenu od Christopha Cellariusa (1638. \u2013 1707.) iz Hallea 1685. godine. Pritom, problematizira se pitanje demarkacijskih odrednica ovih razdoblja s naglaskom na rani novi vijek gdje je, uz ve\u0107i ili manji konsenzus povjesni\u010dara, po\u010detak Francuske revolucije iz 1789. godine prihva\u0107en kao krajnja to\u010dka epohe dok se oko one po\u010detne i dalje \u201elome koplja\u201c. Postavlja se pitanje, koji doga\u0111aj odabrati kao po\u010detak ranog novog vijeka? Treba li to biti pad Carigrada, otkri\u0107e tiska, Kolumbova putovanja, objavljivanje Lutherovih teza, izbor Karla V. ili ne\u0161to \u0161esto? <\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

U daljnjem tekstu analizira se utjecaj reformacije na europsku ranovjekovnu povijest uz komentar kako je 1517. bila godina \u201etvorbe identiteta\u201c za protestantizam. Nagla\u0161eno je da reformacija nije bila \u201eakademsko\u201c pitanje rijetkih specijalista, \u0161to pokazuje i brzina kojom su se teze reformatora \u0161irile u gradu i na selu. \u201ePotraga za duhovnim mirom povezivala je u\u010denjake i nepismene, plemi\u0107e i seljake, mu\u0161karce i \u017eene.\u201c (str. 19) Autori isti\u010du da je stupanj pismenosti na po\u010detku 16. stolje\u0107a bio toliko nizak da se ne smije precjenjivati djelovanje pisanih sa\u017eetaka na narodnim jezicima; stanovnici gradova i sela o novim su idejama zbog toga ponajprije doznavali iz propovijedi reformatorskih duhovnika, \u010ditanjem spisa na pu\u010dkom jeziku naglas i preko zajedni\u010dke interpretacije slikovnih prikaza u drvorezima tog doba (str. 20). U jednoj od brojnih popratnih natuknica, na primjeru Kne\u017eevine Saske shematski je ilustriran luteranski crkveni ustav s poja\u0161njenjem uloge pastora, konzistorija, zemaljskog kneza (prema Lutheru, \u201ebiskupa u nu\u017edi\u201c) i drugih instanci reformacijske hijerarhije u njema\u010dkim zemljama (str. 22-23). Dakako, nije izostavljen niti osvrt na katoli\u010dku obnovu te dalekose\u017ene posljedice tridentskog koncila, a kroz kra\u0107e odlomke opisano je djelovanje isusovaca u Poljskoj, va\u017enost Krakova kao sredi\u0161ta katoli\u010dke reforme, obrasci djelovanja onovremene inkvizicije te potencijali razmatranja tridesetogodi\u0161njeg rata kroz prizmu socijalne historije. Autori problematiziraju i intenziviranje religijskog pro\u017eimanja svakodnevice nakon reformacije (str. 30) kao i fenomen \u010duda (\u201eVizije Hansa Keila\u201c, str. 31).<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Naro\u010dito je zanimljivo polemi\u010dko razlaganje pojma \u201eapsolutizam\u201c i njegovih vi\u0161estrukih implikacija, ovisno o historiografskoj tradiciji i povijesnim iskustvima. Na tom se tragu nagla\u0161ava sljede\u0107e: \u201eTako je u Francuskoj dugo vremena apsolutizam kori\u0161ten u jednakom zna\u010denju kao i despotizam, a time je sve do 20. stolje\u0107a ostao usko povezan s predod\u017ebom o bespravlju. Suprotno tome, u Njema\u010dkoj je jednako tako dugo obra\u0111ivan pod pozitivnim predznakom kao predstupanj nacionalne dr\u017eave (…). Li\u0161eni iskustva vlastite 1789., njema\u010dki su histori\u010dari vidjeli dr\u017eavno-pravne zasade koje francuski histori\u010dari sa svojim iskustvom reza nisu mogli vidjeti\u201c (str. 36-37). Osim toga, kao neizostavna referenca navodi se studija Nicholasa Henshalla Myth of Absolutism<\/i> (1992.) kojom je autor apsolutizam nastojao odbaciti kao ahistorijsku konstrukciju dok su ostali povjesni\u010dari, s druge pak strane, predlo\u017eili njegovo zadr\u017eavanje jer \u201ena raspolaganju nemamo alternativni pojam koji bi na sli\u010dan na\u010din odra\u017eavao procese koncentracije vlasti i sve ve\u0107e uloge vladara\u201c (str. 36).<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Nakon nekoliko crtica o Luju XIV., pala\u010di u Dresdenu te korelacijama izme\u0111u apsolutisti\u010dke vladavine i racionalizacije arhitekture pro\u017eete te\u017enjom za ovladavanjem prirodom, slijedi analiza zna\u010daja formiranja ranovjekovne staja\u0107e vojske. Ovim su potezom, kako se tvrdi, monarsi postali neovisniji o stale\u017eima, pobolj\u0161ali su uvjete za ispunjavanje svoje najva\u017enije zada\u0107e (za\u0161tita dr\u017eavnog teritorija) te su na opasnosti mogli reagirati br\u017ee i s manje oklijevanja. Uz to, vojska se ispostavila kao zatvoreni dr\u017eavni instrument; uvedene su jedinstvene odore, po\u010dele su se graditi vojarne, uspostavljena je vojna slu\u017eba, stvarana su skladi\u0161ta oru\u017eja i utvrde. Jedna od o\u010diglednih posljedica uvo\u0111enja i odr\u017eavanja goleme staja\u0107e vojske, me\u0111u ostalim stvarima, postala su i sve ve\u0107a porezna optere\u0107enja pu\u010danstva (str. 40). Uz to, s centralizacijom uprave stvorena je nova socijalna grupa \u2013 \u010dinovni\u0161tvo, obrazovani mu\u0161karci iz redova gra\u0111anstva koji su slu\u017eili isklju\u010divo dr\u017eavi, tj. kralju \u0161ire\u0107i mre\u017eu relativno u\u010dinkovitog \u201esocijalnog discipliniranja\u201c pu\u010danstva kao klju\u010dnog receptora novih zakonskih regulativa (str. 43).<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Naravno, nisu izostavljeni niti najve\u0107i ratni sukobi ranog novog vijeka, odnosno 18. stolje\u0107a (Rat za \u0161panjolsku ba\u0161tinu, 1701. \u2013 1714.; Nordijski rat, 1700. \u2013 1720.; \u0160leski ratovi, 1740. \u2013 1745.; Sedmogodi\u0161nji rat, 1756. \u2013 1763. itd.), uz nekoliko komentara na teoriju o belicizmu epohe Johannesa Burkhardta prema kojoj se ranovjekovna koncentracija oru\u017eanih sukoba mo\u017ee objasniti na sljede\u0107i na\u010din \u2013 \u0161to je dr\u017eava bila slabije izgra\u0111ena, to je bila ratobornija. S razvojem unutra\u0161njih struktura, odnosno \u010dvrstih institucija kudikamo je rasla spremnost za mir i diplomaciju (str. 44-45). Stalnim diplomatskim odnosima, tehnikama posredovanja, kompromisnim rje\u0161enjima i sigurnosnim jamstvima oblikovao se instrumentarij za me\u0111udr\u017eavno o\u010duvanje mira.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Prostor u knjizi dobili su i prosvjetiteljstvo te va\u017enost obrazovanja, izgradnja gra\u0111anskog dru\u0161tva te iskustvo \u017eivota u gradu, dok je s posebnom pozorno\u0161\u0107u sagledana 1789. godina kao prekretnica u europskoj ali i svjetskoj povijesti. U kola\u017eu razli\u010ditih tema, \u010ditatelj se upoznaje s kontekstom razvoja i zna\u010daja politi\u010dke pornografije (str. 56), transferima \u201erevolucionarne kulture\u201c (str. 61), odjekom Francuske revolucije u jugoisto\u010dnoj Europi (str. 63) itd.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Francuska s kraja 18. stolje\u0107a sagledana je kroz prizmu revolucionarnog mesijanizma i tzv. aporiju \u201ekrvi slobode\u201c, najbolje sro\u010denu u svjedo\u010danstvu jednog pripadnika Nacionalne garde, podrijetlom iz Bretanje, 11. kolovoza 1792. godine: \u201eUko\u010deni smo od iscrpljenosti \u2013 manje zbog toga \u0161to smo dvije no\u0107i proveli pod oru\u017ejem a kudikamo vi\u0161e zbog du\u0161evnih boli. (\u2026) Nebesa! Koliko krvi i suza Francuze stoji sloboda!!!\u201c (str. 64).<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Kolumbova otkri\u0107a te ostala istra\u017eiva\u010dka putovanja s kraja 15. i po\u010detka 16. stolje\u0107a, kao i uzro\u010dno-posljedi\u010dni splet okolnosti vezan uz navedeno, \u010dvori\u0161ni su trenuci ranovjekovnog razdoblja pa im je sukladno tome posve\u0107eno sasvim dovoljno prostora, bilo u pogledu va\u017enosti razvoja \u201edva dinami\u010dna kraljevstva\u201c, Portugala i \u0160panjolske (centraliziranih dr\u017eava, \u010diji je izvor identiteta bio katolicizam, s apetitom za ekonomskim \u0161irenjem), uspona Osmanskog Carstva \u0161to je rezultiralo porastom cijena proizvoda koje su gornjotalijanski trgovci tradicionalno kupovali na Levantu i distribuirali diljem Europe, ili posljedi\u010dnog razvoja kartografije, interkontinentalne razmjene dobara, te uloge crkve i misionara u ovim procesima. Potonja je tema popra\u0107ena tekstom o nasilnoj evangelizaciji i svjedocima vremena koji su iza sebe ostavili prvorazredne izvore, poput dominikanca Bartolom\u00e9a de Las Casasa (str. 77), a sagledane su i pote\u0161ko\u0107e pri prevo\u0111enju temeljnih pojmova kr\u0161\u0107anskog nauka na nazive iz jezika doma\u0107ina. Sasvim razumljivo, ukratko je predstavljen i razvoj akomodacijske metode uz koju danas prvenstveno ve\u017eemo isusovce poput Alessandra Valignanija, Roberta de Nobilija i Mattea Riccija, vo\u0111enih mi\u0161lju svetog Pavla iz 9. poglavlja Prve poslanice Korin\u0107anima, koja glasi: \u201eSvima postati sve, kako bi na taj na\u010din spasili neke\u201c.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Zatim, poja\u0161njava se koncept Ursa Biterlija o \u010detiri idealno-tipska temeljna uzorka interkulturnog susreta, distinktivnih prema \u201etrajanju\u201c i \u201enasilnosti\u201c (dodir, sudar, odnosi, pro\u017eimanje) (str. 80), a pisano je i o sinkretizmima i pojavi novih identiteta. Elaborirana je i ekonomska uvjetovanost \u0160panjolaca za radnom snagom kao i katastrofalan utjecaj bolesti poput boginja, kuge, tifusa, malarije, \u017eutice, gripe, kozica, zau\u0161njaka ili difterije koje su na ju\u017enoameri\u010dki kontinent donijeli Europljani i Afrikanci i protiv kojih je imunolo\u0161ki sustav Indijanaca bio bespomo\u0107an.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Podnaslov \u201ePovratni u\u010dinci u Europi\u201c posve\u0107en je gospodarskim i dru\u0161tvenim promjenama koje su uslijedile nakon velikih geografskih otkri\u0107a, \u0161to vrlo dobro ilustrira sljede\u0107i navod: \u201eUvezene, kao i aklimatizirane prehrambene i luksuzne namirnice nisu Europi u sljede\u0107im stolje\u0107ima donijele samo nove potro\u0161a\u010dke navike nego i nove oblike \u017eivljenja, npr. five o’ clock tea<\/i>, stanku za pu\u0161enje ili prostor za komunikaciju u obliku kavane<\/i>.\u201c (str. 83) Tako\u0111er, nastali su novi stereotipi ali i utopijska vi\u0111enja drugih kultura \u2013 od percepcije Indijanaca kao krvo\u017eednih kanibala do straha od prijete\u0107e mase mravljih Azijaca ili pretjerane idealizacije plemenitog divljaka. Otkrivanje azijskih kultura, a naro\u010dito Kine, predstavljalo je specifi\u010dno iskustvo za svakog Europljanina. \u201eU Aziji su se Europljani suo\u010davali s pitanjem kako su indijski brahmani uspjeli posti\u0107i visoke moralne predod\u017ebe bez kr\u0161\u0107anske objave. Konfucijeva su u\u010denja poslije izazvala sli\u010dna promi\u0161ljanja. Pri bavljenju kineskom povije\u0161\u0107u otkrilo se da tamo\u0161nji anali vremenski nadilaze biblijsku pri\u010du o stvaranju svijeta (\u2026). Kontinent je postao i element uznemiravanja, sposoban potresti previ\u0161e samouvjeren europski osje\u0107aj nadmo\u0107i.\u201c (str. 85)<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Nakon toga, autori pi\u0161u o uklju\u010divanju Engleske, Nizozemske i Francuske u me\u0111unarodnu kolonijalnu politiku s ciljem ru\u0161enja monopolisti\u010dkih zahtjeva \u0160panjolske i Portugala, uz popratne procese oblikovanja me\u0111unarodnog prava (Hugo Grotius) kao i nastanka golemih trgova\u010dkih dru\u0161tava, prije svega engleske Isto\u010dnoindijske kompanije (1600.) te nizozemske Ujedinjene isto\u010dnoindijske kompanije (1602.). Obrazlo\u017eeni su temelji nizozemske prevlasti u trgovini s Azijom u 17. stolje\u0107u (str. 91-92), ja\u010danje engleske konkurencije u 18. stolje\u0107u te posljedice aktivnosti europskih kompanija i privatnih trgovaca na azijsku privredu i dru\u0161tvo.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Nekoliko rije\u010di posve\u0107eno je piratstvu u Indijskom oceanu pri \u010demu je \u017eivotopis kapetana Richarda Sieversa (umro 1700.) iz Hamburga poslu\u017eio kao egzemplarni primjer za do\u010daravanje nesigurnosti i brojnih rizika gusarske karijere (str. 93). Kroz narednih nekoliko stranica, ispod podnaslova \u201eNova kolonijalna dru\u0161tva u Sjevernoj Americi i na Karibima\u201c, na primjeru Massachusetts Baya, Virginije i Barbadosa vje\u0161to su ilustrirane mnogostranosti engleskih kolonija koje su varirale od puritanskih zajednica do mjesta naseljenih velikim planta\u017eerima i robovlasnicima. Kako god bilo, isti\u010de se da su engleske kolonije dijelile i brojne zajedni\u010dke karakteristike poput primjetnog demografskog rasta, socijalno-ekonomske diferencijacije (formiranje elite sa\u010dinjene od trgovaca, veleposjednika, odvjetnika) te opona\u0161anja britanskih institucija i odr\u017eavanja \u017eivotnog stila engleskog plemstva (str. 101).<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Protoglobalizacijska iskra svoje je po\u010detke imala u evidentnom svjetskom optjecaju dobara. \u201eAmeri\u010dko je srebro u velikim koli\u010dinama teklo preko Europe u Aziju, dok su isto\u010dnoindijski pamu\u010dni materijali postajali sve va\u017eniji za europsku trgovinu s Afrikom i Amerikom\u201c, navodi se u knjizi (str. 102). Dakako, op\u0107e je poznato kako su kroz 17. i 18. stolje\u0107e Amsterdam i London postali svjetska trgova\u010dka sredi\u0161ta, prate\u0107i trendove \u0161irenja potro\u0161a\u010dkih krugova utemeljenih u dobrima kao \u0161to su \u0161e\u0107er, kava, \u010daj, kakao, duhan, i pamu\u010dni materijali s otisnutim uzorkom. Ne smijemo zaboraviti niti da su ba\u0161 tada ratovi izme\u0111u europskih sila poprimili globalne dimenzije pa se, primjera radi, Tridesetogodi\u0161nji rat nije ograni\u010dio samo na europska bojna polja ve\u0107 se odvijao i u Brazilu, na Karibima, te pred zapadnom obalom Afrike.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Zatim, izvr\u0161ena je vi\u0161estruka analiza ameri\u010dkog rata za neovisnost i njegovih revolucionarnih potencijala, jasnih uvjetovanosti europskom politi\u010dkom tradicijom kao i evidentnih kontradikcija u vidu proklamiranih republikanskih ideala izravno suprotstavljenih pravnom i dru\u0161tvenom polo\u017eaju znatnog dijela stanovni\u0161tva (zadr\u017eavanje zakonski regulirane institucije ropstva, isklju\u010divanje indijanskog stanovni\u0161tva iz dru\u0161tvenog ugovora, vrlo ograni\u010dena prava \u017eena itd.). \u201eBudu\u0107i da su potpuna gra\u0111anska prava isprva bila zadr\u017eana samo za (mu\u0161ke) gra\u0111ane i posjednike, SAD se zbog toga mo\u017ee promatrati kao posljednja anti\u010dka republika.\u201c (str. 108)<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

U kontekst je postavljeno i djelovanje Thomasa Painea (1737. \u2013 1809.), \u201eglavnog ideologa\u201c revolucije prema \u010dijim je rije\u010dima sloboda trebala prona\u0107i svoje uto\u010di\u0161te u SAD-u, dok je kroz jezgrovitu natuknicu poja\u0161njena va\u017enost uzgoja duhana koji je tijekom 18. stolje\u0107a, odnosno do rata za neovisnost, postao najva\u017eniji izvozni proizvod kopnenih kolonija Sjeverne Amerike (izme\u0111u 1725. i 1775. izvoz je porastao vi\u0161e od 250%). Uz pregled vojnih zbivanja izme\u0111u 1775. i 1781. godine, koncizno je poja\u0161njen ustavni razvoj i federalne strukture u novoj republici, uz zanimljive detalje poput navo\u0111enja trzavica nastalih pri odabiru glavnog grada SAD-a, i sli\u010dnog. Slijedi osvrt na zapadnu ekspanziju pra\u0107enu idejom o formiranju republikanskog imperija, a artikulirana je i ameri\u010dka percepcija Francuske revolucije pri \u010demu valja navesti ovaj paragraf: \u201eFrancuska je revolucija u SAD-u pozdravljena s entuzijazmom, a nakon proklamacije prvog ustava u Francuskoj iz 1791., Amerikanci su bili uvjereni da je revolucija u Francuskoj takore\u0107i dovr\u0161ila transfer slobode od Europe \u2013 Engleske \u2013 preko Sjeverne Amerike, ponovno natrag u Stari svijet.\u201c (str. 120).<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Cjelokupno poglavlje zavr\u0161ava s nekoliko op\u0107enitih naputaka o historijskoj metodi uz primjere iz radova povjesni\u010dara poput Julesa Micheleta, ili reference na teorijske tekstove E. H. Carra i drugih. Podnaslov posve\u0107en pitanjima o interpretativnosti historiografije, va\u017enosti definiranja istra\u017eiva\u010dkih teza kao i postizanju \u0161to \u0161ireg bibliografskog uvida, mlade povjesni\u010dare poziva na pisanje prikaza knjiga tvrde\u0107i kako je historijska znanost stanoviti dijalog a \u201epobijanje znanstvenih teza tradicionalna je zada\u0107a znanstvene zajednice\u201c (str. 138).<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Drugo poglavlje, Pristupi ranomu novom vijeku<\/i>, posve\u0107eno je mogu\u0107nostima primjene pojedinih aspekata \u201enove\u201c kulturne historije (povijest mentaliteta, povijest svakodnevice, povijest iskustva, mikrohistorija, rodna povijest, historijska demografija, historijska antropologija) pri istra\u017eivanjima zbivanja izme\u0111u 16. i 18. stolje\u0107a. U tom smislu, razmotren je \u010ditav niz zanimljivih tema poput, da navedem samo neke, ranovjekovnih pravila odijevanja i njihove korelacije sa socijalnom stratifikacijom, percepcije \u201ene\u010dasnih\u201c zanimanja (krvnici, \u017eivoderi, grobari), fenomena rastu\u0107eg siroma\u0161tva i institucionalizirane skrbi o potrebitima, kriminalizacije \u201eonih koji nisu \u017eeljeli raditi\u201c a bili su radno sposobni u 17. i 18. stolje\u0107u itd.  <\/span>\u201eAspekt kr\u0161\u0107anske ljubavi prema bli\u017enjima povukao se pred socijalnim discipliniranjem ljudi do\u017eivljavanih i ocijenjenih osornima i besramnima, lijenima i drskim, neposlu\u0161nim i lakomislenima, punima grijeha i nemoralnim i bogohulnim.\u201c (str. 162)<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Osnovne zamisli povijesti mentaliteta razlo\u017eene su s obzirom na doprinose \u0161kole Anala te projekte njema\u010dkog povjesni\u010dara Petera Dinzelbachera, urednika goleme studije Europ\u00e4ische Mentalit\u00e4tsgeschichte<\/em>,<\/span><\/em> prema \u010dijem mi\u0161ljenju ova historiografska grana \u201epreispituje dru\u0161tveno znanje odre\u0111enih historijskih kolektiva i istra\u017euje mijenu na\u010dina spoznaje i imaginarnih svjetova \u0161to obilje\u017eavaju dano povijesno bi\u0107e na intersubjektivnoj razini. (…) Historijski mentalitet je skup na\u010dina i sadr\u017eaja mi\u0161ljenja i osje\u0107anja koji obilje\u017eava odre\u0111eni kolektiv u neko odre\u0111eno vrijeme. Mentalitet se manifestira u djelovanju.\u201c (str. 169) Kako bi \u010ditateljima pribli\u017eili konkretne mogu\u0107nosti ovakvih istra\u017eivanja, suradnici knjige Rani novi vijek <\/i>postavljaju ili predla\u017eu naoko banalno no po svoj prilici slo\u017eeno istra\u017eiva\u010dko pitanje \u2013 \u0161to se doga\u0111alo u glavama onovremenih seljaka? Nadalje, pitaju i \u0161to su o ro\u0111enju i smrti osje\u0107ali ljudi koje povijest \u201evelikih mu\u0161karaca\u201c, <\/i>od Luthera do Rousseaua, nije obuhvatila, \u0161to su mislili o seksualnosti i ljubavi? \u0160to je dovelo do toga da su \u017eene i mu\u0161karce optu\u017eivali da su vje\u0161tice i vje\u0161ci? Za\u0161to su francuske \u017eene 18. stolje\u0107a prosje\u010dno ra\u0111ale manje djece od \u017eena u drugim europskim zemljama? Kako objasniti mladena\u010dko nasilje? \u201eTisu\u0107e pitanja bez zadovoljavaju\u0107ih odgovora\u201c (str. 170), naoko je defetisti\u010dki zaklju\u010dak no u podtekstu se da i\u0161\u010ditati entuzijazam spram nedovoljno iskori\u0161tenih pristupa koji i dalje \u010dekaju svoju punu afirmaciju. <\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Preletom preko podjele te poja\u0161njenja nekoliko osnovnih tipova izvora (individualni, serijalni, ikonografski izvori, ego-dokumenti, glazba, arhitektura itd.) dobivamo kratki uvid u talijansku mikrohistoriju (Carlo Ginzburg), nakon \u010dega na red dolazi podnaslov o rodnoj povijesti ispisan kroz analizu ranovjekovne borbe izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene za prevlast u ku\u0107i, pojavu tzv. \u201eSkimmington-jahanja\u201c i dru\u0161tvenog sankcioniranja preljuba ili brakolomstva (str. 184), a tu je i prikaz sve o\u0161trijih podjela na mu\u0161ka i \u017eenska radna mjesta, odnosno procesa prevrednovanja \u017eene u \u010dasnu suprugu, majku i doma\u0107icu te njezino potiskivanje s tr\u017ei\u0161ta rada.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Opse\u017eni poku\u0161aji regulacije moralnog i \u0107udorednog pona\u0161anja svih gra\u0111ana od strane ranovjekovne dr\u017eave u sredi\u0161tu su zanimanja sljede\u0107eg podnaslova koji problematizira fenomene kao \u0161to su alkoholizam, bogohuljenje, kockanje, neprimjereno seksualno pona\u0161anje, bra\u010dna stega (preduvjet za\u0161tite socijalne hijerarhije, vlasni\u0161tva i obiteljske \u010dasti) ili kr\u0161enje naredbi o odje\u0107i i luksuzu. Nagla\u0161ava se kako je reformacija utjecala na poja\u010dano tra\u017eenje moralne regulacije svakodnevnog \u017eivota, a poseban su izazov predstavljali sve brojniji skitnice, naro\u010dito u vremenima oskudice \u017eivotnih namirnica. \u201eU svakodnevici i za vlast su lutalice bili privredni, moralni izazov te izazov politi\u010dkog poretka. Popravili\u0161ta i kaznionice bile su odgovor na pro\u0161irenu predod\u017ebu da prosja\u010denje nije uvjetovano sudbinom nego je posljedica lijenosti.\u201c (str. 191)<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Slijedi petnaestak stranica posve\u0107enih etnolo\u0161kim istra\u017eivanjima \u201enarodne kulture\u201c, uz neizostavne filozofske reference na Herdera (Volkslieder<\/i>) i Hegela (\u201eVolksgeist\u201c), dok su posljednji i pretposljednji podnaslov drugog poglavlja usmjereni na probleme tekstualnosti u vidu strukturalizma (Ferdinand de Saussure), poststrukturalizma (Jacques Derrida), diskurzivne analize (Michel Foucault), jezi\u010dne konstruiranosti historijskog doga\u0111aja (Hayden White), te na\u010dine na koje slike mogu biti legitimni izvori spoznaje.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Tre\u0107e poglavlje, Istra\u017eiva\u010dki postupci<\/i>, polazi od to\u010dke da je historija produkt kompleksnog postupka rekonstrukcije koji nu\u017eno polazi od povjesni\u010dareve sada\u0161njosti (str. 277). \u201eOno \u0161to historijska znanost treba dati, a samo i mo\u017ee dati, prema tome je kona\u010dno proizvodnja pri\u010da koje prera\u0111uju povijesno iskustvo i historijski osje\u0107aj za sada\u0161nje iskustvene i osjetilne potrebe na \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e zadovoljavaju\u0107i knji\u017eevno-narativni na\u010din.\u201c (str. 279) Narednih nekoliko stranica pro\u017eeto je natuknicama o historizmu (primjerice uvjerenju da se iz povijesnih doga\u0111aja mogu izvoditi historijske zakonitosti i da se na tom temelju mogu sastaviti prognoze budu\u0107ega povijesnog razvoja), pojavi tzv. radnih kazni u ranom novom vijeku (discipliniranje \u201ekriminalnih\u201c podanika), kao i istra\u017eiva\u010dkim, tj. historiografskim problemima pri neopreznom izjedna\u010davanju normativnih spisa s odre\u0111enim povijesnim realitetom (str. 298).<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Kao socijalno-historijski alternativni koncept za pojam \u201eprotureformacija\u201c predla\u017ee se \u201ekonfesionalizacija\u201c, svojevrsni proces mijenjanja cjelokupnoga dru\u0161tva kroz \u0161irenje multiplikatora prihvatljive konfesije (\u017eupnici, u\u010ditelji, pravnici itd.), poo\u0161trenu cenzuru, izgradnju indoktrinacijskog obrazovnog sustava, razvoj represivnih postupaka (progoni pripadnika druge vjere, inkvizicija) i, generalno govore\u0107i, birokratsko trasiranje puta za \u017eivot u modernoj europskoj dr\u017eavi \u010diji je izvor snage, prema autorima knjige, isprva bila netolerancija (str. 301). Drugim rije\u010dima, raznovrsnost se percipirala kao bolna i ugro\u017eavaju\u0107a pojava jer je dovodila u pitanje tradicionalne obrasce obja\u0161njenja svijeta te naputke za individualno i kolektivno djelovanje (str. 304).<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Jo\u0161 jednom je napravljen osvrt na globalizacijske elemente transatlantske trgovine i ranovjekovne kolonizacije (od 17. stolje\u0107a meksi\u010dki je srebrni pezos postao vode\u0107om valutom u Kini gdje su Europljani kupovali za\u010dine i tkanine), uz zanimljivu opasku usmjerenu na ne\u0161to kasniji razvoj historijske znanosti. \u201eVrijeme u kojemu se historija razvila u znanost i etablirala na sveu\u010dili\u0161tima tako\u0111er je bilo vrijeme po\u010detaka imperijalizma, a time ujedno potpuno odre\u0111eno predod\u017ebom da Europi pripada uloga civilizacijskog predvodnika. Sukladno tomu izvaneuropski narodi isprva su se smatrali narodima bez povijesti<\/i> i dodijeljena im je uloga znanstvenog objekta etnologije, znanosti o kulturi naroda.\u201c (str. 310)<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Mukotrpan odnos izme\u0111u pro\u0161le stvarnosti, historijske znanosti i pisanja povijesti, prikazivanja i spoznaje, teorije i pripovijedanja, oblikovanja misli i imaginacije ilustriran je kroz rad ameri\u010dke povjesni\u010darke Natalie Zemon Davis na knjizi Povratak Martina Guerrea <\/i>objavljenoj 1983. godine. Jezgrovito su predstavljene i rane promjene historiografskih paradigmi s obzirom na pitanje retorike i na\u010dina prezentacije dobivenih rezultata, od Leopolda Rankea (\u201eznanost istra\u017euje \u0161to se dogodilo, a umjetnost oblikuje ono \u0161to se dogodilo.\u201c) i Wilhelma von Humboldta (povjesni\u010dar je \u201estvaralac\u201c) do Ernsta Bernheima (jedina zada\u0107a historiografije je \u201epriop\u0107iti dobivene rezultate istra\u017eivanja \u0161to je mogu\u0107e manje iskrivljeno\u201c). Ponovno su navedene vrste izvora s kojima se svaki istra\u017eiva\u010d ranog novog vijeka mo\u017ee ili treba uhvatiti u ko\u0161tac, s osvrtom na vi\u0161egodi\u0161nji rad Fernanda Braudela u seviljskom arhivu. \u201eTamo je mukotrpnim radom iz knjiga ra\u010duna, podataka o brodskim teretima, lu\u010dkih izvje\u0161taja, carinskih pregleda i trgova\u010dkih spisa skupio golemu koli\u010dinu podataka, a dobivenim statistikama i njihovim interpretacijama u djelu u tri sveska stvorio je novu sliku trgovine izme\u0111u \u0160panjolske i kolonijalne Amerike.\u201c (str. 332)<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Kao novija istra\u017eiva\u010dka podru\u010dja ili teme isti\u010du se poku\u0161aji regulacije poljoprivrede te posljedi\u010dni socijalni sukobi izazvani ovim koracima, formiranje redarstvene slu\u017ebe, povijest kriminaliteta, sukobi zbog \u010dasti, polo\u017eaj vjerskih manjina (primjer protjerivanja \u017didova iz Frankfurta i Fettmilchov ustanak 1614. godine), i drugo. Nakon pru\u017eenih smjernica o ra\u010dunalnoj obradi podataka, kori\u0161tenju digitalnih baza i sli\u010dnim pitanjima, poglavlje zavr\u0161ava uvidom u razli\u010dite mogu\u0107nosti prezentacije teme; od va\u017enosti organizacije prikupljenih materijala, tuma\u010denja rezultata i jezika kori\u0161tenog pri prikazivanju sadr\u017eaja, do multimedijskih te virtualnih prezentacijskih formi prisutnih na njema\u010dkim sveu\u010dili\u0161tima, muzejima i arhivima.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Posljednje, \u010detvrto poglavlje, Istra\u017eiva\u010dke ustanove<\/i>, s namjerom, kako se tvrdi, svojevrsnog \u201eotvaranja horizonta\u201c, napu\u0161ta europske okvire navode\u0107i institucije, pojedince i metodolo\u0161ke koncepte prisutne na drugim kontinentima te primjenjivane pri istra\u017eivanjima ranog novog vijeka. U mno\u0161tvu informacija tako se, primjerice, analizira razvoj moderne azijske historiografije po\u010detkom 20. stolje\u0107a uvjetovane europskim historizmom, razla\u017eu se modaliteti transfera znanja i oblikovanja \u201eglobalne historije u nastajanju\u201c (str. 441), kontekstualizira se uloga kolonijalnih slu\u017ebenika pri rekonstrukciji afri\u010dke povijesti i isti\u010du se pote\u0161ko\u0107e pri radu s usmenom predajom afri\u010dkih dru\u0161tava uz navo\u0111enje zna\u010dajnih doprinosa belgijskog povjesni\u010dara Jana Vansinae na tom podru\u010dju (Oral Tradition. A Study in Historical Methodology<\/i>, 1965.). Nisu izostavljeni niti Australija i Oceanija te obje Amerike uz crtice o, da navedem samo neke upise, hijerarhijskom karakteru uro\u0111eni\u010dkih kultura pacifi\u010dkih otoka (str. 463), Jamesu Cooku kao arhetipskom istra\u017eiva\u010du druge polovice 18. stolje\u0107a (str. 466), utjecaju Aborid\u017eina na okoli\u0161 koji su nastanjivali (str. 470), ili genezi ideja o ameri\u010dkom imperiju (Imperium Americanum<\/i>) i pitanju multikulturalizma (str. 478-480).<\/span><\/font><\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Dakle, s prijevodom knjige, ili preciznije interdisciplinarnog zbornika radova Rani novi vijek<\/i>, <\/i>doma\u0107a je historiografska biblioteka neupitno postala bogatija za jedno vrijedno izdanje ispunjeno rijekom zanimljivih podataka, tablica, ilustracija, prakti\u010dnih uputa za rad itd., \u010dija aplikacija mo\u017ee biti uistinu \u0161iroka \u2013 s jednakom te\u017einom ona mo\u017ee slu\u017eiti mladim i iskusnim povjesni\u010darima, studentima ali i profesorima. Kako god bilo, ono \u0161to ovaj naslov \u010dini izvrsnim svakako je otvaranje brojnih pitanja, bez imperativa pru\u017eanja kona\u010dnog odgovora te uz neskrivenu \u017eelju poticanja novih istra\u017eiva\u010dkih zamisli kod samog \u010ditateljstva, \u010dime se ustaljene historiografske paradigme ili dovode u pitanje ili se otvaraju \u201epukotine\u201c za sasvim nove doprinose na tragu zaboravljenih fenomena. Iako je rije\u010d o jednom od va\u017enijih prijevoda u posljednjih nekoliko godina, \u010dinjenica kako \u0107e publikacija originalno napisana prije petnaestak godina u Njema\u010dkoj, zemlji goleme, relevantne i inovativne historiografske produkcije, u hrvatskom kontekstu za mnoge biti \u201eposljednji krik\u201c stru\u010dnih kretanja, ostavlja gorko-slatki okus spoznaje o generalnoj poziciji doma\u0107e znanosti u europskom i svjetskom okru\u017eju. Drugim rije\u010dima, navedena studija zaslu\u017euje postati najmanje obvezna studentska lektira ali i preporu\u010dljivi predlo\u017eak za realizaciju sli\u010dnih kolaborativnih projekata historiografskog predznaka koji su nam toliko potrebni.<\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

Luka Peji\u0107<\/font><\/span><\/i><\/p>\n


<\/font><\/p>\n

 <\/font><\/span><\/p>\n


<\/font><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-2000","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52712,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52712","url_meta":{"origin":2000,"position":0},"title":"Okrugli stol “Proslava 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva \u2013 kako danas gledamo na hrvatski rani srednji vijek?”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Godinu iza nas obilje\u017eile su brojne manifestacije posve\u0107ene 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva, koje su privukle veliku pozornost javnosti i medija, pa tako i na\u0161ega portala. Nastavljaju\u0107i se na taj niz, pozivamo Vas na okrugli stol \u201eProslava 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva \u2013 kako danas gledamo na hrvatski rani srednji vijek?\u201d, koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-01-OS-1100-godina.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-01-OS-1100-godina.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-01-OS-1100-godina.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-01-OS-1100-godina.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-01-OS-1100-godina.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":2000,"position":1},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":2000,"position":2},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52547,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52547","url_meta":{"origin":2000,"position":3},"title":"ISHA Zagreb \u2013 Filmska ve\u010der: Povratak Martina Guerrea","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Klub studenata povijesti \u2013 ISHA Zagreb poziva Vas na filmsku ve\u010der na kojoj \u0107e se prikazivati \u201ePovratak Martina Guerrea\u201c, povijesna drama iz 1982. godine s radnjom smje\u0161tenom u 16. stolje\u0107u. Radnja je utemeljena na stvarnoj povijesnoj li\u010dnosti Martina Guerrea koji se nakon mnogo godina izbivanja vra\u0107a u svoje rodno mjesto\u2026","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52556,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52556","url_meta":{"origin":2000,"position":4},"title":"ZagrebDox 2026.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Me\u0111unarodni festival dokumentarnog filma 19. - 26. travnja 2026. Kaptol Boutique Cinema, Zagreb Program i dodatne obavijesti: https:\/\/zagrebdox.net\/hr","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/DOX-logo.jpg?fit=600%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":2000,"position":5},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2000","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2000"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2000\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2000"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2000"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2000"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}