<\/p>\n
Lara J. Nettelfield i Sarah E. Wagner, SREBRENICA NAKON GENOCIDA, prev. Senada Kreso, Institut za istoriju, Sarajevo 2015.<\/span><\/b><\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Julie Mertus, profesorica s ugledne \u0160kole za me\u0111unarodne odnose (School of International Service<\/i>) koja djeluje u sklopu Ameri\u010dkoga sveu\u010dili\u0161ta (American University<\/i>) u Washingtonu, me\u0111u onim je akademskim stru\u010dnjacima o konfliktima, ljudskim pravima, Balkanu i me\u0111unarodnim odnosima, koji su bili zamoljeni dati kratak osvrt o knjizi Srebrenica nakon genocida. Julie Mertus u prvoj re\u010denici svoje recenzije pi\u0161e da su politi\u010dka analiti\u010darka Lara J. Nettelfield i sociokulturna antropologinja Sarah E. Wagner napisale masterpiece<\/i>. Recenziju zavr\u0161ava re\u010denicom kako \u0107e ova knjiga uskoro postati najva\u017enija knjiga o vremenu koje je uslijedilo nakon genocida u Srebrenici. Ovu \u0107e recenziju oprezan \u010ditatelj i poznavatelj znanstvenih studija o poslijeratnoj BiH uzeti s rezervom, imaju\u0107i na umu da su o Srebrenici te op\u0107enito o ratu u BiH te poslijeratnoj BiH napisani brojni \u010dlanci i knjige, te su mnoge od njih napisane od strane istaknutih znanstvenika i znanstvenica kao i u izdanjima presti\u017enih izdava\u010dkih ku\u0107a (Routledge, Palgrave, Cambridge University Press, Oxford University Press). Isto tako, nakon \u010ditanja i oprezan \u0107e \u010ditatelj i poznavatelj problematike imati brojne razloge da zaklju\u010di kako knjiga Srebrenica nakon genocida<\/i> zaista jest masterpiece<\/i> te da ima realan potencijal postati najboljom knjigom u \u0161irokoj, ali ujedno zavidnoj konkurenciji knjiga napisanih o genocidu u Srebrenici i doga\u0111ajima koji su uslijedili nakon njega.<\/span><\/p>\n Prije svega, knjiga Srebrenica nakon genocida<\/i> vjerno svjedo\u010di tome koliko vrijedi, ili koliko je isplativa, interdisciplinarna suradnja u istra\u017eivanju fenomena genocida i ostalih masovnih zlo\u010dina. Jer da bismo prou\u010davali fenomene koji se zaista ti\u010du suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u, uz pa\u017eljiv i komparativan uvid u povijesne \u010dinjenice i u pro\u0161lost, potrebno je mo\u0107i objasniti i razumjeti dinamiku povijesti i sje\u0107anja, politiku sje\u0107anja, politiku identiteta, procese tranzicijske pravde i s njom povezano me\u0111unarodno pravo. Znanstvena pozadina autorica Lare J. Nettelfield i Sare E. Wagner (politi\u010dke znanosti, sociokulturna antropologija) ujedno \u0161kolovanih na nekima od najpresti\u017enijih svjetskih sveu\u010dili\u0161ta (Columbia University, University of California \u2013 Berkley, Harvard University), te njihovo primijenjeno etnografsko desetogodi\u0161nje istra\u017eivanje provedeno u pet zemalja, zajedno su doveli do toga da autorice ponude ovakvu studiju. Studija je zapravo i svojevrsni nastavak ranijih istra\u017eivanja i samostalno objavljenih radova autorica, koji su bili usmjereni na me\u0111unarodna krivi\u010dna su\u0111enja vezana za Srebrenicu kao i na identifikaciju i potragu za nestalim osobama nakon genocida u Srebrenici. <\/span><\/p>\n Ono \u0161to knjigu razlikuje te ju \u010dini potencijalno boljom od drugih, jest svijest autorica o slo\u017eenosti utjecaja srebreni\u010dkog genocida na one koji su ga pre\u017eivjeli i na zajednicu u cjelini. Autorice stoga nagla\u0161avaju i polaze od nesrazmjera izme\u0111u suvremenog dru\u0161tva postmodernog kapitalizma (sa svojim imperativom komprimiranog vremena i prostora) koje zahtijeva reforme i reparacije ne samo na politi\u010dkom i ekonomskom planu, ve\u0107 obuhva\u0107a i o\u010dekivanja da se po\u017euri i ide naprijed u smislu svakodnevnih \u017eivota pre\u017eivjelih, \u010desto razapetih izme\u0111u nacionalisti\u010dkih agendi koje tra\u017ee da se pamti i me\u0111unarodnih poziva da se oprosti i zaboravi. Autorice nagla\u0161avaju da su u iste te okvire zapadnog dru\u0161tva postmodenog kapitalizma smje\u0161tena i o\u010dekivanjima liberalnih interakcionista u pogledu izgradnje dr\u017eave. Stoga ne \u010dudi da je i ubrzo nakon okon\u010danja rata u Bosni i Hercegovini, odnosno nakon uspostave Dejtonskog sporazuma, isto tako zahtijevana brza ponovna uspostava vladavine prava: uslijedilo je me\u0111unarodno pra\u0107enje izbora tek nekoliko mjeseci nakon uspostave mirovnog sporazuma, o\u010dekivane su integrirane policijske i vojne snage, kao i usugla\u0161eni nastavni planovi i programi. S obzirom na neposredne probleme postkonfliktne Srebrenice, autorice isti\u010du da intervencije i njihovi sponzori i realizatori \u010desto tra\u017ee mnogo, mo\u017eda i previ\u0161e,<\/i> od ljudi za koje stradanje i gubitak ostaju trajni dio njihovog svakodnevnog \u017eivota. Me\u0111u tim ljudima su i oni koji \u0107e umrijeti prije nego njihov nestali \u010dlan porodice bude na\u0111en ili prije nego \u0161to ratni zlo\u010dinci budu izvedeni pred sud. A upravo je aktivizam tih ljudi, pre\u017eivjelih i \u010dlanova obitelji srebreni\u010dkog genocida, onaj koji hrani osje\u0107aj nu\u017enosti prou\u010davanja onog \u0161to je uslijedilo nakon Srebrenice. Ono \u0161to autorice duboko razumiju i nagla\u0161avaju te poku\u0161avaju \u0161to \u010de\u0161\u0107e primjenjivati u svojem istra\u017eivanju i pisanju, jest da su rekonstituiranje dru\u0161tvenih odnosa i obnova ljudskih vrijednosti kompleksni i dugotrajni procesi. Rije\u010d je o svakodnevnom, ponekad dosadnom radu povijesti i radu sje\u0107anja kojeg vrijedi neprestano ponavljati. <\/span><\/p>\n Njeguju\u0107i istra\u017eiva\u010dku svijest o dugotrajnosti i kompleksnosti poslijeratne obnove, autorice Nettelfield i Wagner naslanjaju se na djelo filozofkinje Claudie Card koja, postavljaju\u0107i pred sebe pitanje \u0161to je zapravo genocid, traga za identifikacijom sredi\u0161njeg zla genocida. \u010clanak 2 Konvencije o genocidu iz 1948. godine jasno definira genocid kao prora\u010dunatu namjeru s predumi\u0161ljajem koja stoji iza nastojanja da se potpuno ili djelomi\u010dno uni\u0161ti grupa ljudi \u2013 na nacionalnoj, etni\u010dkoj, rasnoj ili religioznoj osnovi. No Claudia Card se, uz podrazumijevanje te definicije, naslanja na sintagmu Orlanda Pattersona o dru\u0161tvenoj smrti, i to je ono \u0161to u svom radu preuzimaju Nettelfield i Wagner. Claudia Card tvrdi da je namjerno proizvo\u0111enje dru\u0161tvene smrti u jednom narodu ili jednoj zajednici sredi\u0161nje zlo genocida. A ta se dru\u0161tvena smrt ti\u010de razaranja dru\u0161tvene strukture i institucija te dru\u0161tvenih odnosa, a ne razaranja tek pojedina\u010dnih aktera. To je razaranje veza zajednice, vi\u0161e (ili uz) razaranje veza pojedinaca. Postavljanje dru\u0161tvene smrti u sredi\u0161te genocida premje\u0161ta fokus sa brojanja mrtvih tijela, pojedina\u010dnih karijera koje su prekinute i onih koji za njima \u017eale \u2013 na odnose i temeljne institucije koje \u010dine zajednicu i uspostavljaju ono \u0161to je najva\u017enije, a to je dru\u0161tveni kontekst koji daje zna\u010denje karijerama i ciljevima, \u017eivotima i smrtima. <\/span><\/p>\n Kre\u0107u\u0107i od ovih filozofskih i dru\u0161tvenih koncepata, autorice Nettelfield i Wagner tra\u017ee odgovore na sljede\u0107a, vrlo te\u0161ka pitanja: Kako se dru\u0161tveni odnosi mogu rekonstituirati nakon jednog tako nasilnog prekida kao \u0161to je genocid u Srebrenici? Kako da Srebrenica postane mjesto u kojem se ljudsko dostojanstvo ponovno po\u0161tuje i \u0161titi? Koju ulogu pre\u017eivjeli, me\u0111unarodna zajednica i dijaspora igraju u tom prostoru? I kako ti razli\u010diti akteri djeluju zajedno kako bi se taj cilj postigao? <\/span><\/span><\/p>\n Ovakav na\u010din bavljenja posljedicama genocida u Srebrenici, a koje si na samom po\u010detku Nettelfield i Wagner daju u zadatak rasvijetliti kroz knjigu, izdvajaju knjigu kao potencijalno iznimno vrijednu interdisciplinarnu studiju \u2013 povijesnu, etnografsku, politolo\u0161ku, sociolo\u0161ku i antropolo\u0161ku. Istra\u017eiva\u010dka pitanja koje autorice pred sebe postavljaju osim \u0161to pokazuju da \u0107e se studija morati doticati izuzetno va\u017enih tema nacionalizma, etniciteta, migracija, politike sje\u0107anja, me\u0111unarodnog prava i ljudskih prava, ujedno nazna\u010duju da \u0107e veliki naglasak biti postavljen na glas \u017ertava i pre\u017eivjelih \u010diji su \u017eivoti, ma gdje god oni \u017eivjeli, bitno obilje\u017eeni doga\u0111ajima iz srpnja 1995. godine. Stoga, iako knjiga pa\u017eljivo razmatra lokalnu i me\u0111unarodnu dinamiku sje\u0107anja, i to sje\u0107anja na jedan od najgorih zlo\u010dina u Europi koji je uslijedio nakon Drugoga svjetskog rata, najva\u017eniji je naglasak ipak na \u017ertvama \u2013 i to kao aktivnim, a ne pasivnim akterima, \u010dije smje\u0161tanje u \u0161ire, dokumentirane i sudske okvire genocida u Srebrenici na najsna\u017eniji na\u010din uspijeva pokazati nevjerojatnu prirodu zlo\u010dina, kao i dalekose\u017ene i uznemiruju\u0107e, \u017eive posljedice gubitka. Promatraju\u0107i ljude Srebrenice ne kao \u017ertve genocida, ve\u0107 kao individue koje su se ostale hrabro i aktivno boriti protiv sustava koji je uslijedio u \u017eelji da osiguraju osnovna ljudska prava, autorice slijede korake koje ti ljudi poduzimaju a koji su imali utjecaja na cijelu Bosnu i Hercegovinu i na cijelu me\u0111unarodnu zajednicu. Upravo zbog toga ova knjiga na jedinstven na\u010din pokazuje kako genocid i masovni ratni zlo\u010dini utje\u010du na dru\u0161tvo, te kako po\u010dinjeni zlo\u010dini to dru\u0161tvo u isto vrijeme i mijenjaju i formiraju. <\/span><\/p>\n U centru diskursa autorica kroz cijelu se knjigu provla\u010di koncept intervencija<\/i> vezanih za poslijeratnu Srebrenicu. Intervenirati zna\u010di, govore autorice, u\u0107i izme\u0111u, iz latinskog korijena inter + venire<\/i>. Kada primjerice Nettelfield i Wagner govore o izbjeglicama ili raseljenima, govore o njihovom ulasku izme\u0111u dvije to\u010dke u prostoru i vremenu. Kada govore o utjecaju me\u0111unarodne zajednice, govore o intervenciji kao utjecajnoj sili koja ulazi kako bi promijenila, rije\u0161ila, ili sprije\u010dila neku radnju. Kada govore o utjecaju me\u0111unarodnih tribunala za ratne zlo\u010dine, ka\u017eu da se radi o klju\u010dnoj intervenciji kroz pravne kanale oblikovanja znanja o pro\u0161losti. Kao sveobuhvatan pogled na intervenciju, studija se najve\u0107im dijelom bavi raznovrsnim formalnim i neformalnim akcijama vezanim za \u017eivot nakon genocida u Srebrenici. Autorice su s ciljem opisivanja tih akcija provele razgovore s vrlo \u0161irokim spektrom dru\u0161tvenih aktera \u2013 od politi\u010dkih elita, aktivisti\u010dkih organizacija, obi\u010dnih gra\u0111ana, udru\u017eenja \u017ertava i porodica \u017ertava, pripadnika dijaspore, i me\u0111unarodnih kreatora politika uklju\u010denih u aktivnosti oko poslijeratne Srebrenice i poslijeratne Bosne i Hercegovine. U razmatranju razli\u010ditih dru\u0161tvenih, kulturnih i politi\u010dkih oblika anga\u017emana, autorice se puno manje usmjeravaju na dovr\u0161ene intervencije, a vi\u0161e na sam proces interveniranja, odnosno na procese ponovne uspostave dru\u0161tvenih odnosa te na procese proizvodnje znanja i suprotstavljanja la\u017eima, odnosno vrlo va\u017enog suprotstavljanja poricanju i kontranarativu koji i danas sti\u017eu od strane Republike Srpske i bosanskih Srba o genocidu u Srebrenici.<\/span><\/p>\n Knjiga je tematski podijeljenja na tri dijela. <\/span><\/p>\n Prvi se dio bavi sje\u0107anjem i kretanjem (str. 33-105). Taj dio obuhva\u0107a intervencije poput komemorativne manifestacije u Memorijalnom centru i mezarju Srebrenica-Poto\u010dari (str. 37-71), zatim intervencije kroz politiku i praksu povratka izbjeglica u Srebrenicu, a gdje autorice kroz vrlo upe\u010datljive pojedina\u010dne pri\u010de upu\u0107uju na \u0161ire obrasce i problematiku povratka (str. 71-105). Prvi dio knjige uklju\u010duje i inicijativu za zadobivanje specijalnog statusa za Srebrenicu, izra\u017eenu protestima u Sarajevu 2007. g., gdje su srebreni\u010dki povratnici doputovali u glavni grad i zaprijetili masovnim iseljenjem iz Srebrenice (i Republike Srpske) tra\u017ee\u0107i da se pitanje Srebrenice rje\u0161ava na dr\u017eavnom nivou te zahtijevaju\u0107i specijalni politi\u010dki status za Srebrenicu kojim bi se grad izdvojo iz Republike Srpske uz niz reformi koje bi pobolj\u0161ale ekonomski \u017eivot i ostale \u017eivotne uvjete stanovnika op\u0107ine (str. 105-143). Vrijedi posebno istaknuti Memorijalni centar Srebrenica-Poto\u010dari i komemoracijsko trodnevno putovanje sje\u0107anja koje organizira grupa aktivista i pre\u017eivjelih u \u017eelji da podsjete na odre\u0111eni dio pro\u0161losti. U\u010desnici Mar\u0161a mira pje\u0161a\u010de tri dana obrnutim smjerom kolone egzodusa kojim je 1995. godine putovalo 15 tisu\u0107a bosanskih muslimana bje\u017ee\u0107i pred nasiljem. Za autorice Nettelfield i Wagner Mar\u0161 mira do Poto\u010dara je intervencija u poslijeratnom dru\u0161tvu koja te\u017ei da presije\u010de i promjeni, popravi i obnovi, ali i ponovno uspostavi dru\u0161tvene odnose nakon nasilja. Na najfundamentalnijem materijalnom nivou, to pje\u0161a\u010denje mijenja prostore. Ono dovodi ljude na teritoriju koju su oni koji su po\u010dinili zlo\u010dine u srpnju 1995. svjesno ignorirali i ostavili neobilje\u017eenim. Takvim kretanjem u\u010desnici Mar\u0161a mira oblikuju narativ o \u017ertvi i stradanju koji direktno osporava dominantni diskurs me\u0111u bosanskim Srbima i glavninu javnog mijenja u Republici Srpskoj (str. 2). <\/span><\/p>\n Poslijeratna intervencija povratka izbjeglica i raseljenih osoba, retorika i praksa njihova \u02ddpovratka ku\u0107i\u02dd u Srebrenicu tako\u0111er je uklju\u010divala razli\u010dite aktere okupljene oko razli\u010ditih ciljeva: me\u0111unarodnu zajednicu koja je bila odlu\u010dna da omogu\u0107i povratak raseljenih osoba kao sredstvo rje\u0161avanja ratnih demografskih poreme\u0107aja, zatim nacionalisti\u010dke bo\u0161nja\u010dke politi\u010dke lidere koji su nerijetko eksploatirali genocid i njihove posljedice kako bi u\u010dvrstili podr\u0161ku u svojoj izbornoj bazi, potom debate me\u0111u pre\u017eivjelim porodicama nestalih koje su podijeljene oko srebreni\u010dke budu\u0107nosti, te iznad svega, odluke pojedinaca koji su morali dobro odvagati vlastita o\u010dekivanja i \u017eelje od mjesta koje su neko\u0107 nazivali domom. Ti promjenjivi oblici prakse i mre\u017ea ljudi prije svega su otkrili kako se s vremenom promijenio ekonomski, politi\u010dki i dru\u0161tveni \u017eivot poslijeratne Srebrenice. Oblici su\u017eivota izme\u0111u Bo\u0161njaka i bosanskih Srba u op\u0107ini evoluirali su od tegobnih uvjeta krajem 1990-ih godina do relativne tolerancije i ve\u0107e fizi\u010dke sigurnosti dva desetlje\u0107e nakon genocida, makar i dalje postoje struje nepovjerenja u tim dvjema zajednicama (str. 71-105). <\/span><\/p>\n Druga tematska cjelina knjige, nazvana ispravljanje nepravde izvan granica Bosne (str. 143-212), govori o srebreni\u010dkoj dijaspori diljem Zapadne Europe, Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, Kanade i Australije, te na\u010dinu njihova \u017eivota i njihovoj povezanosti i odnosima sa Srebrenicom i genocidom koji se dogodio. Jer pre\u017eivjeti genocid i iznova izgraditi \u017eivot i egzistenciju, kao emigrant ili raseljena osoba, bez obzira koliko ste daleko od mjesta nasilja, tako\u0111er su akti intervencije. Intervencije dijaspore otvaraju prostor za neke prepoznatljive primjere aktivizma, od politi\u010dkih protesta i glasanja u odsustvu do nov\u010danih doznaka i ljudi anga\u017eiranih na prikupljanju novca. Dijaspora tako pokazuje da ideje i potrebe za ispravljanjem nepravde ne zavr\u0161avaju na granicama, ve\u0107 idu za onima koji su se nakon <\/span>nasilja rasuli diljem svijeta. Najve\u0107a zajednica bo\u0161nja\u010dke dijaspore nalazi se u gradu St. Louis<\/i> u ameri\u010dkoj saveznoj dr\u017eavi Missouri, dok je druga najve\u0107a bo\u0161nja\u010dka dijaspora u SAD-u u Chicagu. Nakon SAD-a, Bo\u0161njaci su nakon rata najvi\u0161e odlazili u Hrvatsku, Njema\u010dku, Srbiju, Austriju, Sloveniju i \u0160vedsku. Podaci za 2011. pokazuju da je od milijun i 700 tisu\u0107a emigranata iz Bosne i Hercegovine (te njihovih nasljednika, druge i tre\u0107e generacije) 350.000 emigriralo u SAD, 300.000 u Hrvatsku, 240.000 u Njema\u010dku, zatim po 150.000 u Austriju, Srbiju i Sloveniju, te 80.000 u \u0160vedsku (str. 155). <\/span><\/p>\n I dok je politi\u010dki aktivizam u obliku zahtjeva za reformama u BiH te zahtjeva za javno priznanje ratnih zlo\u010dina ostao ograni\u010den na male (mada glasne) grupe u srebreni\u010dkoj dijaspori (primjerice najvidljivija takva grupa u SAD-u i Kanadi je Kongres Bo\u0161njaka Sjeverne Amerike \u2013 Congress of North American Bosniaks<\/i>), oblici nov\u010dane i financijske pomo\u0107i u dijaspori mnogo su zastupljeniji. Uz doznake obiteljima, ro\u0111acima, pojedincima i doma\u0107instvima, srebreni\u010dka dijaspora dala je zna\u010dajna sredstva za pomo\u0107 u obnovi svoje poslijeratne zajednice u Isto\u010dnoj Bosni i manjim selima poput Gornjih Poto\u010dara i Osata. Zna\u010dajan je primatelj pomo\u0107i dijaspore primjerice organizacija \u201eDjeca Srebrenice \u2013 Fondacija za \u0161kolovanje djece bez oba roditelja\u201c, koja podr\u017eava \u0161kolovanje 527 djece koja su izgubila oba roditelja u ratu od travnja 1992. do kolovoza 1995. godine. Va\u017ean oblik poslijeratne intervencije u srebreni\u010dkoj dijaspori bilo je i sakupljanje referentnih uzoraka DNK za pomo\u0107 u identifikaciji nestalih ro\u0111aka koji su bili dio medijske kampanje osmi\u0161ljene u okviru specijalnog projekta Me\u0111unarodne komisije za nestale osobe. Taj program, usmjeren na krajnje personaliziran osje\u0107aj gubitka (dok su druge inicijative i intervencije prete\u017eno nagla\u0161avale kolektivno iskustvo), polu\u010dio je uspjeh i u EU i u SAD-u te su sakupljene desetine tisu\u0107a uzoraka (str. 147-183). <\/span><\/p>\n Druga tematska cjelina u knjizi ujedno problematizira i pristizanje iz BiH u SAD onih osoba koje su po\u010dinili zlo\u010dine u srpnju 1995. godine, a koje su nastojale \u017eivjeti u istim zajednicama i biti susjedi pre\u017eivjelih srebreni\u010dkog genocida. Iako su se uspjeli provu\u0107i ispod radara, imigracijske slu\u017ebe SAD-a ubrzo su saznale za njihovu ratnu pro\u0161lost, te su poduzele akcije. Tu je najve\u0107u i najzna\u010dajniju ulogu odigrala tijesna suradnja izme\u0111u Ha\u0161kog tribunala i ameri\u010dkih institucija te su upravo arhivski dokumenti vojske Republike Srpske preuzeti od Me\u0111unarodnog krivi\u010dnog tribunala za biv\u0161u Jugoslaviju identificirali pojednice koji su kasnije postali predmet postupaka deportacije. Ve\u0107ina osoba koje su bile predmet istra\u017enih radnji lagala je prilikom ispunjavanja imigracijskih formulara o svojoj vojnoj slu\u017ebi, \u010dime su Vladi SAD-a dali pravni osnov da pokrene postupak njihovog protjerivanja iz SAD-a. U Bosni i Hercegovini su tu\u017eioci neke od njih do\u010dekali sa optu\u017ebama za ratne zlo\u010dine. Ameri\u010dki sudski predmeti oslanjali su se na brdo dokaza koji su sakupljeni zahvaljuju\u0107i radu Me\u0111unarodnog tribunala za biv\u0161u Jugoslaviju, a u kojeg su upravo SAD ulo\u017eile milijarde dolara. Ured tu\u017eioca Ha\u0161kog tribunala sastavio je listu od 13.000 pripadnika Vojske Republike Srpske koji su bili u Zvorni\u010dkoj i Bratuna\u010dkoj brigadi, najve\u0107im jedinicama Drinskog korpusa, te je identificirano oko 150 biv\u0161ih pripadnika Bratuna\u010dke i Zvorni\u010dke pje\u0161adijske brigade koji su u\u0161li kao izbjeglice i naselili se diljem SAD-a. Na taj su na\u010din primjerice pritvoreni Veselin Vida\u010dak, Uglje\u0161a Panti\u0107 i Milivoj Jankovi\u0107 u gradi\u0107u High Point na sjeveroistoku Sjeverne Caroline (str. 183-212). <\/span><\/p>\n Posljednja, tre\u0107a tematska cjelina, govori o proizvodnji i subverziji znanja o genocidu u Srebrenici (str. 213-289). Proizvodnja dru\u0161tvenog znanja kroz pravni diskurs razmatra se na temelju transkripata su\u0111enja i presuda Ha\u0161kog tribunala za zlo\u010dine po\u010dinjene u srpnju 1995. godine, a koji se sastoje od milijuna stranica dokumenata. Autorice daju vrlo vrijedan sa\u017eeti pregled svih dosad odr\u017eanih su\u0111enja na Ha\u0161kom tribunalu koja do izdanja ove knjige nisu bila prikazana kroz jedan objedinjeni narativ. Naglasak je postavljen na pet glavnih su\u0111enja \u2013 Radislavu Krsti\u0107u, Radovanu Karad\u017ei\u0107u, Ratku Mladi\u0107u, Vujadinu Popovi\u0107u i drugima, Zdravku Tolimiru i drugima. Pru\u017een je i detaljan opis politi\u010dkih elita koje su osmislile genocid (gdje je arhitekt genocida bio Radovan Karad\u017ei\u0107), zatim opis linije vojne komande, logistika ubijanja i njegovo prikrivanje. Autorice pridaju posebnu pa\u017enju svjedo\u010denjima rijetkih mu\u0161karaca koji su pre\u017eivjeli masakre, a koji su ugra\u0111eni u sudski kontekst.<\/span><\/p>\n Za kraj valja istaknuti da su ove dvije, naposljetku vrlo hrabre \u017eene, dale glas mnogim drugim hrabrim \u017eenama Srebrenice, te u niti jednom trenutku u knjizi nisu zanemarile niti propustile naglasiti tko su u ratu bili po\u010dinitelji, a tko \u017ertve. Pad srebreni\u010dke enklave autorice ozna\u010davaju kao zavr\u0161etak i tragi\u010dni logi\u010dni kraj nacionalistikih nastojanja bosanskih Srba i Srbije vo\u0111enih s ciljem ovladavanja teritorijem i resursima Isto\u010dne Bosne i progona tamo\u0161njeg nesrpskog stanovni\u0161tva koji je izvr\u0161en u tom procesu. Autorice nas u liniji svoje pri\u010de neprestano upozoravaju i na proma\u0161enost Daytonskog sporazuma kao trajnog politi\u010dkog rje\u0161enja za Bosnu i Hercegovinu. Autorice na kraju knjige postavljaju i pitanje: Kada intervencija zavr\u0161ava? \u010cime upozoravaju, i to je sada na djelu, da me\u0111unarodne institucije, humanitarne organizacije, dr\u017eave donatori i ostali moraju u jednom trenutku iza\u0107i jer se odvijaju novi sukobi u novim postkonfliktnim dru\u0161tvima kojima je potrebna rehabilitacija i reforma. <\/span><\/p>\n Hrvatska i bez knjige Srebrenica nakon genocida<\/i> ne bi zaboravila i ne\u0107e zaboraviti genocid u Srebrenici. Rat u Bosni i Hercegovini dio je istog politi\u010dkog i vojno-strate\u0161kog plana zbog kojeg je i u Hrvatskoj od 1991. godine vo\u0111en jedan agresivan i neopravdan rat za kojeg su glavni krivci bili Srbi, odnosno srbijanska vlast predvo\u0111ena politikom Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, istom politikom koja je uzrokovala genocid u Srebrenici, koliko je god ta politika htjela zatrti i prikriti dokaze i tragove svog u\u017easnog zlo\u010dina. Brutalni napadi (iako u odnosu na rat u BiH manjeg intenziteta i sa manje \u017ertava, osobito civilnih) u Domovinskom ratu na Pakrac, Dubrovnik i \u0160kabrnju 1991. godine dogodili su se isto zato \u0161to je tamo \u017eivjelo preko 90% hrvatskog stanovni\u0161tva, te su postojale genocidne namjere.<\/span><\/p>\n Iako se \u010desto doga\u0111a da pojedini zlo\u010dini radi utjecaja medija dobivaju nepravednu prevalenciju u povijesnom i kolektivnom sje\u0107anju nad drugima zlo\u010dinima (za\u0161to bi recimo genocid u Ruandi bio va\u017eniji ili manje va\u017ean od genocida u Kambod\u017ei?), ostaje izvan svake sumnje da je ubojstvo 8.000 mu\u0161karaca i dje\u010daka izme\u0111u 11. i 19. srpnja 1995. godine, <\/span>a da bi ih se potpuno uni\u0161tilo i da bi se s tog mjesta izbrisao njihov bo\u0161nja\u010dki identitet, jedan od najve\u0107ih zlo\u010dina na ovim prostorima, te predstavlja dru\u0161tvenu smrt koja i dalje traje u \u017eivotima ljudi, zajednice i dru\u0161tva pogo\u0111enog tim genocidom. Tu su dru\u0161tvenu smrt Srebrenice Nettelfield i Wagner u svoj te\u017eini razmjera tog genocida i opisa \u017eivota nakon tog genocida jo\u0161 jednom prenijele u svijet. \u0160tovi\u0161e, taj su genocid postavile na razinu konceptualnog modela koji postaje lekcija za budu\u0107a postkonfliktna dru\u0161tva o neuspjesima i uspjesima ispravljanja nepravde. <\/span><\/p>\n Andriana Ben\u010di\u0107<\/span><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1999","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":1999,"position":0},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52580,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52580","url_meta":{"origin":1999,"position":1},"title":"Conference “Living in the aftermaths: Trauma, politics and survival in Yugoslavia and successor states, 1945 \u2013 present”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"The conference aims to explore how war-related psychological distress was experienced, narrated, debated and reframed in Yugoslavia in the second half of the twentieth century. It asks how the theme of wounded psyche and wartime suffering was addressed and acknowledged in political, psychiatric and broader cultural discourses of socialist Yugoslavia,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52528,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52528","url_meta":{"origin":1999,"position":2},"title":"[Promocija knjige] Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) (ActiveLab, YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Institut za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju i O\u0161tra Nula organizuju promociju knjige Banja Luka u ratu: Etnopolitika i svakodnevica (1990\u20131995) autorke Armine Galija\u0161, koja \u0107e se odr\u017eati 20. aprila 2026. u 12.00 sati u prostorijama Instituta (Kraljice Natalije 45, Beograd). Re\u010d je o prvom nau\u010dno utemeljenom i sistematskom radu koji\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/20-april-RS.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52148,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52148","url_meta":{"origin":1999,"position":3},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodnu znanstvenu konferenciju \u201eGranice (ne)slobode: Zadarski krug 1966. Intelektualna opozicija u totalitarnom dru\u0161tvu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Povodom \u0161ezdesete obljetnice poku\u0161aja osnivanja \u010dasopisa Slobodan glas u Zadru 1966. godine, pozivamo vas na znanstvenu konferenciju posve\u0107enu istra\u017eivanju disidentstva, intelektualne opozicije i granica divergentnog mi\u0161ljenja nasuprot slu\u017ebenoj ideologiji u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji. Ideja konferencije je analizirati konkretan fenomen zadarskog slu\u010daja razloge i okolnosti njegove pojave, ali uz otvaranje komparativnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":1999,"position":4},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52559,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52559","url_meta":{"origin":1999,"position":5},"title":"Dobitnici dr\u017eavne nagrade za znanost za 2024. godinu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na sjednici Odbora za podjelu dr\u017eavnih nagrada za znanost odr\u017eanoj 16. travnja 2026. godine donesena je Odluka o dodjeli dr\u017eavnih nagrada za znanost za 2024. godinu. Godi\u0161njom nagradom za popularizaciju i promid\u017ebu znanosti nagra\u0111eni su u podru\u010dju humanisti\u010dkih znanosti znanstveni suradnici dr. sc. Josip Mihaljevi\u0107 i dr. sc. Gordan Ravan\u010di\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1999","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1999"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1999\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1999"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1999"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1999"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}