{"id":1997,"date":"2016-04-13T22:00:05","date_gmt":"2016-04-13T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=1997"},"modified":"2016-04-13T22:00:05","modified_gmt":"2016-04-13T22:00:05","slug":"nikola-puharic-prikaz-knjige-orlando-figes-revolutionary-russia-1891-1991-london-2014","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=1997","title":{"rendered":"Nikola Puhari\u0107 – Prikaz knjige – Orlando Figes, “Revolutionary Russia, 1891-1991”, London 2014."},"content":{"rendered":"

<\/font><\/p>\n

Pribli\u017eavanje stogodi\u0161njice Oktobarske revolucije 2017. godine \u2013 \u010dime \u0107e ona zasigurno zadobiti znatnu javnu pozornost \u2013 prigoda je za zapo\u010dinjanje sondiranja recentne literature o toj problematici. Jedan od novijih naslova predmet je analize Nikole Puhari\u0107a.<\/span><\/i><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/b><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Orlando Figes, Revolutionary Russia, 1891-1991<\/i>, <\/i>Penguin, London 2014, 496 str.<\/span><\/b><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Orlando Figes je britanski povjesni\u010dar i profesor londonskog Birkbeck sveu\u010dili\u0161ta s posebnim interesom za istra\u017eivanje moderne i suvremene ruske povijesti. Autor je nekoliko knjiga koje se bave tom temom \u2013 najpoznatija od njih definitivno je vi\u0161estruko nagra\u0111ivano, iznimno cijenjeno i opse\u017eno djelo A People’s Tragedy: The Russian Revolution, 1891-1924 <\/i>iz 1997. godine.<\/i> Slu\u017ee\u0107i se originalnim ruskim izvorima tako\u0111er je napisao i Natasha’s Dance: A Cultural History of Russia<\/i>, The Whisperers: Private Life in Stalin’s Russia<\/i>, Just Send Me Word: A True Story of Love and Survival in the Gulag<\/i>.  <\/span><\/i>Figes je i \u010dlan uredni\u0161tva \u010dasopisa Russian History<\/i>, <\/i>a knjiga Revolutionary Russia, 1891-1991 <\/i>njegovo je najnovije djelo.  <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Iako mo\u017eda toga nije bio svjestan, autor je stvorio izuzetno aktualan rad zbog najmanje dva razloga. Prvi bi bio va\u017enost uloge Rusije u me\u0111unarodnoj politici \u010dije odluke na vanjskopoliti\u010dkom planu utje\u010du na veliki broj drugih dr\u017eava od kojih se posebno isti\u010du trenutna krizna \u017eari\u0161ta poput Ukrajine ili Sirije. Bavljenje povije\u0161\u0107u Rusije i Sovjetskog saveza predstavlja tako\u0111er va\u017ean istra\u017eiva\u010di rad i zbog suvremenih kori\u0161tenja sovjetskog naslje\u0111a kroz kulturu sje\u0107anja i politike pro\u0161losti na podru\u010dju postsovjetskog, ali i \u0161ireg prostora. <\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Figesova knjiga Revolutionary Russia, 1891-1991<\/i> predstavlja sa\u017eet pregled stogodi\u0161nje, prete\u017eno politi\u010dke povijesti Rusije i Sovjetskog Saveza. Autor koristi metodolo\u0161ki pristup politi\u010dke historije potkrjepljuju\u0107i ga podacima i analizom ekonomskog i dru\u0161tvenog stanja Sovjetskog Saveza razvijaju\u0107i time interes za strukturni kontekst razumijevanja politike. U maniri anglosaksonske historiografske tradicije, Figes veliki naglasak stavlja na konciznost, jednostavnost i prezentabilnost narativa te se njegova knjiga mo\u017ee \u010ditati gotovo kao djelo beletristike. No, zbog toga je manja va\u017enost pridana isticanju izvora i referenci koje se navode vrlo rijetko i selektivno pa time knjiga gubi na kredibilnosti historiografskog iskaza.   <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Knjiga zastupa zanimljivu i inovativnu tezu, naime da Ruska revolucija ne po\u010dinje niti zavr\u0161ava sa 1917. godinom ve\u0107 ju je potrebno promatrati kao neprekidan i permanentan revolucionarni ciklus od  <\/span>velike gladi iz 1891. do raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Tu stogodi\u0161nju revoluciju Figes kronolo\u0161ki dijeli na tri razdoblja koja korespondiraju sa stvaranjem tri razli\u010dite generacije revolucionara i komunista.   <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Prva generacija revolucionara ro\u0111ena sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stolje\u0107a iskoristila je veliku glad i narodno nezadovoljstvo 1891. kako bi stvorila preduvjete za razvoj \u0161irokog liberalnog otpora protiv carske vladavine. Carski re\u017eim je izrazito lo\u0161e reagirao na nesta\u0161icu hrane koja je pogodila Rusiju, izvoze\u0107i njene velike koli\u010dine dok je stanovni\u0161tvo umiralo od gladi. S obzirom da se nikako nije mogla nositi s krizom, vlada je uputila \u0161iri poziv za pomo\u0107. Oformljeno je stotine komiteta da bi se sakupio novac za izgladnjele seljake. Tisu\u0107e gra\u0111ana pridru\u017eili su se grupama za pomo\u0107 koje su organizirali lokalni organi Zemstva. Figes ovu odluku opisuje kao \u201epovijesni trenutak koji je otvorio novi val javnih aktivnosti i debata koje vlada nije mogla kontrolirati te su oni u veoma kratkom roku pre\u0161li od filantropske usmjerenosti prema konkretnim politi\u010dkim ciljevima\u201c. Ova kriza je politizirala rusko dru\u0161tvo do dosada nevi\u0111ene razine, a javnost je po\u010dela propitivati ina\u010de nedodirljive politi\u010dke i dru\u0161tvene dogme poput cara i Pravoslavne crkve. Socijalisti\u010dki pokret, tvrdi Figes, izrodit \u0107e se kao rezultat ovih debata. Polaze\u0107i od \u0161irokog sloja stanovni\u0161tva koje je osje\u0107alo nepravdu i nezadovoljstvo carskim re\u017eimom, generacija \u201estarih bolj\u0161evika\u201c, kako ih naziva Figes, predvo\u0111ena Lenjinom uspjela je uspostaviti sna\u017enu bazu podr\u0161ke svom revolucionarnom politi\u010dkom programu. Autor pa\u017eljivo podsje\u0107a \u010ditatelje da se revolucija odvijala u fazama: najprije 1905., pa onda dva puta 1917. Prvog puta je svrgnut car, a drugog nazvanog \u201eLenjinova revolucija\u201c su bolj\u0161evici izborili vlast udaljiv\u0161i se od liberalno-socijaldemokratske koalicije. Figes tu Oktobarsku revoluciju potpuno demistificira, opisuju\u0107i kako je jedna od najve\u0107ih povijesnih zabluda ta da su bolj\u0161evici do\u0161li na vlast na valu masovne podr\u0161ke naroda i vlastite partije unutar koje se nalazila sna\u017ena opozicija prema oktobarskoj akciji. Opisuju\u0107i revoluciju autor navodi: \u201eVelika Oktobarska Socijalisti\u010dka Revolucija, kako je postala poznata u Sovjetskom Savezu je zapravo bila akcija malih razmjera, ni\u0161ta vi\u0161e od dr\u017eavnog udara, koji je \u010dak pro\u0161ao nezapa\u017eeno od ve\u0107ine stanovnika Petrograda. Kazali\u0161ta, restorani i javni prijevoz funkcionirali su normalno dok su bolj\u0161evici dolazili na vlast\u201c. Gra\u0111anski rat izme\u0111u bolj\u0161evika i menj\u0161evika uslijedio je nakon revolucije, a knjiga isti\u010de kako su propaganda, simboli poput crvene zvijezde, politi\u010dko jedinstvo i disciplina partijskih vojnih i politi\u010dkih organizacija bolj\u0161evicima donijeli pobjedu u ratu.  <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Lenjinova vladavina Sovjetskim Savezom prema autoru je neodvojiva od terora i progona koji revoluciju odr\u017eavaju na vlasti. Upravno zbog nasilnog dolaska na vlast, progoni dru\u0161tvenih neprijatelja poput kulaka, bur\u017euja i liberala su opravdani stalnim strahom od oduzimanja vlasti i osvete. Kako sam autor navodi: \u201ePartija se na vlasti konstantno osje\u0107ala nesigurno, suo\u010dena s klasi\u010dnim problemom svih revolucionarnih pokreta. Stoga je konstantno morala propitivati lojalnost vlastitih \u010dlanova\u201c. No tek \u0107e druga revolucionarna generacija nakon 1928. godine iskusiti teror u puno opse\u017enijem i konkretnijem obliku. Dolaskom na vlast Josifa Visarionovi\u010da Staljina ukida se Lenjinov \u201edr\u017eavni kapitalizam\u201c koji je omogu\u0107avao stvaranje malih privatnih poduze\u0107a. Uvo\u0111enje petogodi\u0161njih planova, radnih logora, nasilne kolektivizacije i uspostave pogona te\u0161ke industrije bili su Staljinov na\u010din moderniziranja ove, kako ga autor citira, \u201enazadne i selja\u010dke dr\u017eave\u201c. Iako je Lenjin vidio teror i nasilje kao nu\u017ean alat za uklanjanje \u201erazbojnika\u201c i o\u010duvanje revolucionarnih ideala i ciljeva, on nije posezao za likvidiranjem svojih kolega zbog razli\u010ditih politi\u010dkih mi\u0161ljenja \u2013 sovjetski kongres je vjerojatno bilo jedino mjesto u sovjetskoj povijesti gdje je bila omogu\u0107ena egalitarna rasprava na razini vlade. Nakon Lenjinove smrti Staljin kroz \u201erevoluciju odozgo\u201c uvodi kult li\u010dnosti \u2013 najprije Lenjina, a onda i samog od sebe, te kre\u0107e u masovnu likvidaciju \u201estarih bolj\u0161evika\u201c i svih koji mu se protive. Staljin ne dopu\u0161ta mjesto za bilo kakva neslaganja te u valu nasilja zahva\u0107a \u010dlanove KPSS-a, vodstvo Crvene armije i seljake koji odbijaju kolektivizaciju. S obzirom na velike derogacije politi\u010dkog diskursa i gospodarskog stanja dr\u017eave, masovnu glad i lo\u0161e uvjete \u017eivota stanovni\u0161tva autor tvrdi da je ovakav revolucionarni re\u017eim mogao biti odr\u017ean samo \u017eeljom za vla\u0161\u0107u i mo\u0107i putem represije i terora. Staljin se poima kao potpuna devijacija Lenjinovog na\u010dina ustroja dr\u017eave i revolucije, bezidejna li\u010dnost koju ne vode ideali ve\u0107 puka \u017eelja za vla\u0161\u0107u. Ni nakon njegove ostav\u0161tine pobjede u Drugom svjetskom ratu nije bilo mogu\u0107e zaustaviti moralni i idejni pad SSSR-a koji uklju\u010duje i gospodarsko rasulo, a autor stoga implicitno zaklju\u010duje kako je revolucija metodolo\u0161ki od samog po\u010detka bila osu\u0111ena na propast.  <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Staljinov re\u017eim obilje\u017eili su teror i nasilje, ali i stvaranje potpuno nove partijske klase koja dolazi na \u010delne politi\u010dke i upravlja\u010dke pozicije zamjenjuju\u0107i likvidirane \u201estare bolj\u0161evike\u201c. Tada se politi\u010dki probijaju karijeristi, pojedinci koji su bespogovorno lojalni, \u017eeljni mo\u0107i i materijalnih dobara i privilegija koje stje\u010du zbog odanosti Staljinu. Ta nova generacija \u201erevolucionara\u201c dolazi na vlast nakon Staljinove smrti, a Figes u njoj vidi kroni\u010dan nedostatak politi\u010dke ideje i vizije. U politi\u010dkom i dru\u0161tvenom kontekstu koji strogo sankcionira opozicijsko mi\u0161ljenje i neslaganje nastala je politi\u010dka struktura koja nije mogla ni znala artikulirati politi\u010dku promjenu niti stvoriti novi legitimacijski osnov dr\u017eave.  <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Nikita Hru\u0161\u010dov bio je primjer politi\u010dara nastalog kroz to vrijeme, a njegova osuda Staljina 1956. prema autoru predstavlja tre\u0107u i zavr\u0161nu fazu revolucije. Njegov govor na partijskom kongresu u kojem javnosti otkriva i osu\u0111uje nasilne metode represije za vrijeme njegovog prethodnika predstavlja trenutak u kojem je KPSS izgubio autoritet, jedinstvo i samopouzdanje. U knjizi se ovaj trenutak naziva \u201epo\u010detkom kraja\u201c. Sovjetski Savez se nikada nije oporavio od ove krize jer ljudi vi\u0161e nisu mogli vjerovati u revoluciju u \u010dije ime je ubijen toliki broj ljudi, Hru\u0161\u010dovljev povratak Lenjinu ne\u0107e biti dovoljan. Dolazak Bre\u017enjeva na vlast predstavlja vrhunac dru\u0161tvene apatije i konzervativizma. Revolucija je izgubila su\u0161tinsko zna\u010denje jer je politi\u010dka elita, kako prezentira autor, poku\u0161avala zamrznuti postoje\u0107e dru\u0161tveno i gospodarsko stanje zemlje kako bi se omogu\u0107io socijalni mir i privilegije politi\u010dke kaste. Iako je bunt stanovni\u0161tva bio izra\u017een kroz medijsku produkciju i knji\u017eevnost, strah od policijske represije koji je permanentno \u017eivio u kolektivnom sje\u0107anju gra\u0111ana Sovjetskog Saveza sprje\u010davao je ozbiljnije promjene i razlog je zbog kojeg se re\u017eim odr\u017eao tako dugo, a da se nije raspao. Gorba\u010dovljev ponovni povratak Lenjinu bio je samo bezuspje\u0161an poku\u0161aj zaustavljanja dr\u017eave na putu prema ponoru.  <\/span> <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Figes u svojoj knjizi pokazuje politi\u010dke promjene, dru\u0161tveni prevrat i ekonomsku katastrofu, ali ne uspijeva dokazati tezu da je Rusija bila u stogodi\u0161njem revolucionarnom ciklusu. Revoluciju u pravom zna\u010denju tog pojma kao politi\u010dkog, dru\u0161tvenog i ekonomskog prevrata zapravo u autorovoj argumentaciji ne mo\u017eemo uo\u010diti izvan perioda uo\u010di i nakon Oktobarske revolucije, a maksimalno je mo\u017eemo pro\u0161iriti na period od 1891. s liberalizacijom ruskog dru\u0161tva pa do smrti Staljina 1953. \u010dime opet nikako ne obuhva\u0107a stogodi\u0161nji ciklus. Nasilje, dru\u0161tvena previranja i ideje koje potpuno mijenjaju konstrukciju \u017eivota dr\u017eave mo\u017eemo prona\u0107i u segmentima povijesnih razdoblja sve do Staljina kojeg je mogu\u0107e promatrati kao odjek Oktobarske revolucije i njenu devijantnu radikalnu formu. No nakon njega \u010dak i autor tvrdi da je do\u0161lo do konzervativnog shva\u0107anja socijalizma i revolucije te da je politi\u010dka elita bila glavni generator stagnacije. <\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

U svojoj analizi stogodi\u0161njih previranja u Rusiji mo\u017ee se i\u0161\u010ditati kako su glavni akteri politi\u010dke promjene gotovo isklju\u010divo partijske elite, dok autor pridaje vrlo mali potencijal djelovanja \u0161irokim skupinama stanovni\u0161tva. Jedino razdoblje kada je kroz politi\u010dku debatu dru\u0161tvena i javna sfera bila bitan faktor je ono od 1891. do po\u010detka Prvog svjetskog rata. Iako se ovakvo tuma\u010denje dijelom mo\u017ee pripisati odabiru metodolo\u0161kog okvira politi\u010dke povijesti,  <\/span>ne sla\u017eu se svi povjesni\u010dari s ovakvim interpretacijama. Autori poput Roberta Servicea fokusiraju se na \u201epovijest odozdo\u201c, poku\u0161avaju\u0107i utvrditi vezu izme\u0111u \u201evladara i vladaju\u0107ih\u201c i njihovu kompleksnu interakciju. Kod Figesa ovakav pristup ipak izostaje.  <\/span> <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Ono \u0161to knjiga Revolucionarna Rusija<\/i> posebno zanemaruje je va\u017enost ideologije za definiranje sovjetskog politi\u010dkog sustava i identiteta u cijelosti. Kao i druge socijalisti\u010dke zemlje, Sovjetski Savez je bio ideokratska tvorevina, u kojoj su ideje imale sredi\u0161nje, a ne periferno mjesto. Marksisti\u010dki okvir u kojem se konstruirao cijeli politi\u010dki sustav davao je prednost viziji budu\u0107nosti nad opisom sada\u0161njosti, a Komunisti\u010dka partija se nije legitimirala izborima ve\u0107 mogu\u0107no\u0161\u0107u da vidi dalje i bolje. Stoga niti jedna analiza takvog sustava ne smije zanemariti zna\u010daj ideolo\u0161kog okvira tog razdoblja. Ono \u0161to radi Figes je promatranje iz suvremene liberalne diskurzivne pozicije. Osim \u0161to iz takve pozicije Figes selektivno koristi povijesne izvore kako bi pokazao neizbje\u017enu propast sovjetskog socijalizma, on tako\u0111er ne mo\u017ee utvrditi logiku postupaka KPSS. Ne treba iznenaditi da tako\u0111er iz takve perspektive pozitivno vrednuje ekonomski liberalne tekovine NEP-a poput ustroja privatnog vlasni\u0161tva. <\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Figesova knjiga se prvenstveno fokusira na zbivanja u Rusiji dok vrlo povr\u0161no obra\u0111uje utjecaj SSSR-a u globalnim hladnoratovskim sukobima. Kao izuzetno alarmiraju\u0107u \u010dinjenicu Figes vidi dana\u0161nja stajali\u0161ta stanovnika Rusije koji pozitivno gledaju na Staljina i sovjetsko naslije\u0111e. Naravno da<\/a> su potrebne pravne, politi\u010dke i kulturne mjere kako bi se stanovni\u0161tvo Rusije na pravi na\u010din suo\u010dilo s vlastitom pro\u0161lo\u0161\u0107u. No u posljednjem poglavlju Figes zagovara primjenu mehanizama tranzicijske pravde na rusko dru\u0161tvo ne osvr\u0107u\u0107i se dovoljno na te\u017einu uspostave takvih mehanizama u dru\u0161tvu koje je bilo potpuno isprepleteno djelovanjem tajne policije i slu\u017ebi KPSS-a.  <\/span> <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Knjiga Revolutionary Russia<\/i> kratak je i sa\u017eet pregled politi\u010dke povijesti zemlje i pokreta koji je odredio sudbinu gotovo cijelog svijeta. Autor inzistira na izvanrednom stilu i proto\u010dnosti narativa \u0161to \u0107e zasigurno privu\u0107i \u010ditatelje, no uz to dolaze i mnoge manjkavosti i propusti u historiografskoj interpretaciji i odabiru izvora. Knjiga nudi zanimljivu tezu i prikaz same Oktobarske revolucije, no za bolje razumijevanje Sovjetskog Saveza ovu knjigu je potrebno pro\u0161iriti dodatnom literaturom.  <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Nikola Puhari\u0107<\/span><\/i><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

 <\/font><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1997","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52580,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52580","url_meta":{"origin":1997,"position":0},"title":"Conference “Living in the aftermaths: Trauma, politics and survival in Yugoslavia and successor states, 1945 \u2013 present”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"The conference aims to explore how war-related psychological distress was experienced, narrated, debated and reframed in Yugoslavia in the second half of the twentieth century. It asks how the theme of wounded psyche and wartime suffering was addressed and acknowledged in political, psychiatric and broader cultural discourses of socialist Yugoslavia,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":1997,"position":1},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":1997,"position":2},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52505,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52505","url_meta":{"origin":1997,"position":3},"title":"Izlo\u017eba “Eschenstock \/ Jasenov prut”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) i Vizura aperta postavljaju izlo\u017ebu \u0161vicarskog slikara Velimira Ili\u0161evi\u0107a: Eschenstock \/ Jasenov prut. Izlo\u017eba se uz prisustvo autora otvara povodom 81. godi\u0161njice proboja logora\u0161a iz usta\u0161kog logora smrti Jasenovac 22. aprila 2026. u 19 sati u Srpskom kulturnom centru (SKC) u Preradovi\u0107evoj ulici 21 u Zagrebu.\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Jasenov_prut.jpg?fit=1024%2C640&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":1997,"position":4},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":1997,"position":5},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1997","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1997"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1997\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1997"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1997"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1997"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}