{"id":19945,"date":"2020-03-28T18:14:27","date_gmt":"2020-03-28T18:14:27","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=19945"},"modified":"2020-03-28T18:19:56","modified_gmt":"2020-03-28T18:19:56","slug":"andrej-rodinis-visoka-plagijatorska-skola-povodom-teksta-nedima-zahirovica-profesor-povijesti-na-sveucilistu-u-tuzli-u-plagiranju-tudih-znanstvenih-radova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=19945","title":{"rendered":"Andrej Rodinis – Visoka plagijatorska \u0161kola? (Povodom teksta Nedima Zahirovi\u0107a “Profesor povijesti na Sveu\u010dili\u0161tu u Tuzli u plagiranju tu\u0111ih znanstvenih radova”)"},"content":{"rendered":"

Nedim Zahirovi\u0107 upozorava da je Senaid Had\u017ei\u0107, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Tuzli, u cijelosti plagirao jedan rad Fehima Nametka; najprije 2009. u jednom \u010dasopisu, a 2016. godine i u svojoj knjizi.<\/em>[1]<\/a> Upozoravaju\u0107i na “ne\u010duvenu drskost” profesora Had\u017ei\u0107a, kao i njegova pomaga\u010da Izeta \u0160aboti\u0107a, tako\u0111er profesora povijesti na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Zahirovi\u0107 pita “zar je <\/em>korupcija<\/em> u<\/em> akademskim<\/em> krugovima<\/em> u<\/em> Bosni<\/em> i<\/em> Hercegovini<\/em> ve<\/em>\u0107 <\/em>stvorila<\/em> takvo<\/em> ozra<\/em>\u010d<\/em>je<\/em> u<\/em> kojem<\/em> se<\/em> tu<\/em>\u0111<\/em>i<\/em> radovi<\/em> mogu<\/em> plagirati<\/em>, <\/em>a<\/em> da<\/em> se<\/em> tome<\/em> nitko<\/em> ne<\/em> smije<\/em> suprotstaviti<\/em>“? On u to ne \u017eeli vjerovati, ali strahuje da je tako. I strahuje s pravom.<\/em><\/p>\n

Kada sam na portalu historiografija.hr ugledao naslov Zahirovi\u0107eva teksta, pitanje koje mi se postavilo bilo je koji <\/em>profesor? U okviru mojih interesa, a to je neko\u0107 bila arhivistika, kao plagijatore sam znao dvojicu profesora s Filozofskoga fakulteta u Tuzli: Senaid Had\u017ei\u0107 nije bio me\u0111u njima, ali je u mojem istra\u017eivanju bosanskih arhivisti\u010dkih plagijatora zauzimao va\u017eno mjesto, i to upravo kao jedan od pomaga\u010da u totalnoj devastaciji znanosti, a tako i u korumpiranju akademskih krugova u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

S imenom Senaid Had\u017ei\u0107 prvi put susreo sam se u zborniku radova “Pedago\u0161ki i nau\u010dni rad prof. dr. Azema Ko\u017eara”, luksuzne tiskovine sa “znanstvenog” skupa koji su 2011. godine priredili Odsjek za historiju Filozofskoga fakulteta Univerziteta u Tuzli, Arhiv Tuzlanskoga kantona, Dru\u0161tvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskoga kantona i Dru\u0161tvo histori\u010dara Tuzla. Na tom skupu, Had\u017ei\u0107 je podnio izlaganje o Ko\u017earovim historiografskim ud\u017ebenicima, navode\u0107i da “dobro su do\u0161li studentima da upoznaju razgranatost historijskih saznavanja razvoja dru\u0161tva, ali i svima onima koji se obra\u0107aju historiji kao nau\u010dnici, stru\u010dnjaci ili amateri”,[2]<\/a> i zaklju\u010duju\u0107i da je “ud\u017ebeni\u010dka historijska literatura prof. dr. Azema Ko\u017eara osnovni izvor historijskog znanja za studente zato \u0161to daje potpune informacije o pojedinim historijskim sadr\u017eajima… Cjelokupna ud\u017ebeni\u010dka historijska literatura prof. dr. Ko\u017eara uskla\u0111ena je sa aktuelnim visoko\u0161kolskim nastavnim programima i napisana korektnim bosanskim jezikom”.[3]<\/a><\/p>\n

Podvala koju je profesor Had\u017ei\u0107 na jednom “znanstvenom” skupu servirao le\u017ei u \u010dinjenici da su svi historiografski ud\u017ebenici profesora Azema Ko\u017eara: “Uvod u historiju” (1994.), “Pomo\u0107ne historijske nauke” (2003., s dopunjenim izdanjem iz 2004.) i “Historija Bosne i Hercegovine” (2007.) diletantske kompilacije i bezo\u010dni plagijati.<\/p>\n

Dakle, mu\u010dna pri\u010da o plagiranju na Filozofskom fakultetu u Tuzli zapo\u010dela je jo\u0161 davne 1994. godine, kada je tiskan Ko\u017earov “Uvod u historiju”; ud\u017ebenik koji ima trojicu recenzenata i napomenu da je odobren odlukom Nastavno-nau\u010dnoga vije\u0107a tog fakulteta. A profesor je Ko\u017ear taj ud\u017ebenik “korektnim bosanskim jezikom” napisao tako \u0161to je u poglavljima I. “Uvod” i III. “Metodologija” u cijelosti sa srpskoga prepisao skriptu “Uvod u istorijske studije \u2013 Po bele\u0161kama studenata sa predavanja prof. dr. S. \u0106irkovi\u0107a” (Filozofski fakultet, Odeljenje za istoriju, Beograd 1975.), dok je u poglavlju II. “Historiografija” s hrvatskoga takore\u0107i sa\u017eeo knjigu Mirjane Gross “Historijska znanost. Razvoj, oblik, smjerovi” (Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu \u2013 Institut za hrvatsku povijest, Zagreb 1976.). Plagiraju\u0107i M. Gross, profesor Ko\u017ear uspio je tada \u010dak napraviti i nekoliko zastra\u0161uju\u0107ih pogre\u0161aka, ali niti jedna se ne mo\u017ee mjeriti s onima u kupusari “Historija Bosne i Hercegovine”, koja je vjerojatno jedno od najsramotnijih \u0161tiva o toj zemlji ikad napisanih.<\/p>\n

Za potrebe ovoga osvrta, najva\u017eniji je ipak ud\u017ebenik “Pomo\u0107ne historijske nauke”, koji je Azem Ko\u017ear objavio u koautorstvu s Ivanom Baltom, 2003. godine. Naime, na prepisivanje, pa \u010dak i skeniranje<\/em> gradiva iz ud\u017ebenik\u00e2 Jakova Stipi\u0161i\u0107a, Stjepana Antoljaka, Viktora Novaka i nekih drugih autora reagirao je Salih Jalimam, upozoriv\u0161i javnost da je rije\u010d o kompilaciji i doslovnom prepisivanju.[4]<\/a> U polemici koja se odigrala na stranicama politi\u010dkoga tjednika Ljiljan<\/em> – vrijedi upozoriti – Ko\u017ear i Balta najvi\u0161e su prostora potro\u0161ili na diskreditaciju Jalimama nekim (neprovjerenim) \u010dinjenicama, koje s predmetom polemike nisu imale nikakve veze, a glede samoga plagiranja proglasili ga neznalicom, jer “optu\u017eba” za plagiranje “iako suvi\u0161e gruba i nestoje\u0107a, otkriva njegovo neznanje da ud\u017ebenik nije nikakvo izvorno nau\u010dno djelo ve\u0107 metodolo\u0161ki prezentirani (sumirani) nau\u010dni rezultati, a sve to na na\u010din da se korisnik uputi na objavljena djela (pa i ud\u017ebenike) na osnovu kojih je to ra\u0111eno”.[5]<\/a> I to nije bilo sve: Njihovi dotada\u0161nji ud\u017ebenici samo su “po njemu” (dakle, Jalimamu) “negativno ocijenjeni”, pa je i poznata \u010dinjenica da su Baltini ud\u017ebenici u Hrvatskoj bili negativno ocijenjeni mogla biti zamaskirana pod nekakav “neargumentiran, sakrasti\u010dan<\/strong>, tendenciozan, zlonamjeran i omalova\u017eavaju\u0107i” (istaknuo A. R.) odnos Jalimama prema njima. S druge strane, apologetski prikaz njihova ud\u017ebenika, koji je Jalimam nazvao nestru\u010dnim, profesori Ko\u017ear i Balta branili su podatkom da je prikaziva\u010d magistar povijesnih znanosti, koji upravo iz tog predmeta na Filozofskom fakultetu u Tuzli dr\u017ei vje\u017ebe! Taj prikaziva\u010d, Sead Selimovi\u0107 (jo\u0161 jedan iz dru\u0161tva profesora Filozofskoga fakulteta u Tuzli) na stranicama \u010dasopisa Arhivska praksa<\/em> (tada\u0161nji urednici Azem Ko\u017ear i Izet \u0160aboti\u0107) predstavio je bosanskoj javnosti plagijat kao “zna\u010dajan doprinos” i tom plagijatu upravo po sadr\u017eaju<\/em> dao “prednost nad dosada\u0161njim knjigama ove vrste”.[6]<\/a> (Svaka sli\u010dnost Selimovi\u0107a kao Ko\u017earova pomaga\u010da sa \u0160aboti\u0107em kao Had\u017ei\u0107evim nije, dakako, nimalo slu\u010dajna).<\/p>\n

Upu\u0107enijim \u010ditateljima hrvatske historiografije jasno je da je ovaj skandal bio ve\u0107 vi\u0111en<\/em>: Ko\u017earov kompanjon Ivan Balta jo\u0161 je 2000. u Osijeku tiskao “Pregled pomo\u0107nih povijesnih znanosti”, na koji je Stanko Andri\u0107 smjesta upozorio kao na “djelo koje u sebi objedinjuje na prvi pogled nespojiva i proturje\u010dna postignu\u0107a: ono je bezo\u010dna kompilacija, vrlo je nesustavno i zbrkano, vrvi svakojakim neto\u010dnostima i pogre\u0161kama, ne donosi ba\u0161 ni\u0161ta novo u odnosu na raniju i polazi\u0161nu literaturu, a uz to obiluje besmislenim tvrdnjama, stilskim rogobatnostima i smije\u0161nim praznoslovljima”.[7]<\/a> Tako je Ko\u017ear-Baltin plagijat na odre\u0111eni na\u010din u Bosnu “uvezen”, kao kakva pokvarena roba, na\u0111i\u0111an i prepakiran za potrebe lokalnog tr\u017ei\u0161ta i pu\u0161ten u promet preko Arhiva Tuzlanskog kantona (za izdava\u010da: Izet \u0160aboti\u0107) i Dru\u0161tva histori\u010dara Tuzla (za izdava\u010da: Sead Selimovi\u0107). Zato nije zgorega istaknuti i jednu zastra\u0161uju\u0107u podudarnost: Po\u010detkom 2001. Stanku Andri\u0107u je prigovarano \u0161to je kritiku Baltina djelovanja objavio u Glasu Slavonije<\/em>, jer “novine nisu pravo mjesto na kojem ju je trebalo objelodaniti”, ve\u0107 je to “neki stru\u010dni \u010dasopis”,[8]<\/a> a tri godine poslije, u Bosni, u odgovoru S. Jalimamu Ko\u017ear i Balta isti\u010du da on “polemizira u politi\u010dkom magazinu a ne u nekom stru\u010dnom ili nau\u010dnom \u010dasopisu”,[9]<\/a> kao da je ba\u0161 to klju\u010dni dokaz da ih se optu\u017euje la\u017eno.<\/p>\n

\u0160to se dogodilo u Bosni kada su spomenuti profesori javno raskrinkani kao plagijatori? Dubinu ponora u koji je ta zemlja strmeknuta neka mal\u010dice rasvijetli podatak da je iste godine<\/em> Arhiv Tuzlanskoga kantona dao tiskati novo, pro\u0161ireno izdanje tog ud\u017ebenika! Profesori Ko\u017ear i Balta, ina\u010de, ud\u017ebenik su pro\u0161irili arhivistikom, obja\u0161njavaju\u0107i to ovako:<\/p>\n

“U drugom dijelu je po prvi put u ovoj formi obra\u0111ena Arhivistika kao fundamentalna znanost za historijska istra\u017eivanja iz perioda novog vijeka i savremenog doba. Ako se izuzme knjiga Stjepana Antoljaka (Pomo\u0107ne historijske nauke, Kraljevo 1971), u kojoj je tako\u0111er posve\u0107ena odre\u0111ena pa\u017enja Arhivistici, a \u0161to je, s obzirom na relativno brz razvoj ove znanosti, postalo u mnogo \u010demu prevazi\u0111eno, ovo je jedinstven poku\u0161aj da se uka\u017ee na zna\u010daj Arhivistike za historijska istra\u017eivanja u nazna\u010denim historijskim periodima”.[10]<\/a><\/p>\n

Jasno je kao dan za\u0161to je u citiranoj podvali spomenuta ba\u0161 Antoljakova knjiga: Ona u naslovu nosi pomo\u0107ne povijesne znanosti, pa je autorski dvojac igrao na kartu sugestije. No, za\u0161to oni nisu uspjeli u tom jedinstvenom poku\u0161aju da uka\u017eu “na zna\u010daj Arhivistike za historijska istra\u017eivanja u nazna\u010denim historijskim periodima”? Zato \u0161to su na stotinjak stranica nabacali tek osnove arhivistike popabir\u010dene iz postoje\u0107e literature. I ako u njihovu popisu kori\u0161tene literature nedostaje ba\u0161 “Priru\u010dnik iz arhivistike” (Zagreb, 1977.), to je samo zato \u0161to su – poga\u0111ate – upravo iz tog priru\u010dnika nemilice prepisivali gradivo! Ali, tu je opet bio pripravan pomaga\u010d s Filozofskog fakulteta u Tuzli Sead Selimovi\u0107, da napi\u0161e apologetski prikaz. Da ka\u017ee, kao da nije rije\u010d o drugom izdanju, da knjiga “u svome prvom dijelu, donosi niz novih sadr\u017eaja<\/strong>, posebno iz paleografije, diplomatike, hronologije, sfragistike i heraldike”, da je poplagirana arhivistika obra\u0111ena “prvi put<\/strong> u ovoj formi” (istaknuo A. R.) i da, iako je nastala “iz namjere da se obradom pomo\u0107nih historijskih znanosti i arhivistike zadovolje potrebe studenata… mi\u0161ljenja smo da je ona prevazi\u0161la te okvire”.[11]<\/a> Surovi rezime: profesori plagiraju \u010ditave knjige; onoga tko ih u plagiranju razotkrije vrije\u0111aju kao osobu i progla\u0161avaju neznalicom, a zatim, kao u inat, tiskaju novo, i to novim plagiranjem pro\u0161ireno izdanje.<\/p>\n

Iz istoga “Priru\u010dnika iz arhivistike” prepisivao je i profesor Filozofskog fakulteta u Tuzli Izet \u0160aboti\u0107. U izlaganju “Historijska bilje\u0161ka izme\u0111u arhiviste i histori\u010dara”,[12]<\/a> \u0160aboti\u0107 je prepisao nekoliko re\u010denica iz teksta Kre\u0161imira Nemetha “Popisivanje arhivske gra\u0111e”, a puno re\u010denica iz teksta Milo\u0161a Milo\u0161evi\u0107a “Nau\u010dnoobavje\u0161tajna sredstva i nau\u010dna djelatnost arhiva” (Po mojoj skromnoj procjeni, \u010detvrtinu uratka, koji nema niti jednu jedinu podno\u017enu napomenu niti literaturu). No, mnogo ve\u0107u pozornost privukao mi je \u0160aboti\u0107ev koautorski uradak “Doprinos Adema Hand\u017ei\u0107a razvoju historijske nauke u Bosni i Hercegovini” iz 2013. godine,[13]<\/a> u kojemu je, pored svih ostalih, poplagiran i rad Aladina Husi\u0107a, pod frapantno sli\u010dnim naslovom: “Doprinos Adema Hand\u017ei\u0107a bosanskohercegova\u010dkoj osmanistici i historiografiji”.[14]<\/a> Taj mi je rad privukao pa\u017enju jer sam, unato\u010d svakoj nekompetenciji za odabranu temu, kristalno jasno spoznao da se profesor \u0160aboti\u0107 ne uspijeva predstaviti ozbiljnim znanstvenikom \u010dak ni kada nemilice iskori\u0161tava tu\u0111i trud. Primjerice, dok je Husi\u0107u Hand\u017ei\u0107evih 68 bibliografskih jedinica “ni\u0161ta neuobi\u010dajeno”, \u0160aboti\u0107u taj isti broj “naizgled nije puno”:<\/p>\n\n\n\n\n
Husi\u0107, str. 154<\/td>\n\u0160aboti\u0107-Sulejmanovi\u0107, str. 376<\/td>\n<\/tr>\n
Premda je relativno i nije stvarni pokazatelj doprinosa u jednoj oblasti, posebno kada imamo u vidu na\u010din na koji je on stvarao, napomenut \u0107emo da je iza njega ostalo 68 bibliografskih jedinica. Na prvi pogled, ni\u0161ta neuobi\u010dajeno za jednog znanstvenika. No kada se analiziraju radovi i rezultati koje je ostavio iza sebe, posebno njihov volumen i zna\u010daj za historijsku nauku, tek tada je mogu\u0107e sagledati zna\u010daj njegovog opusa<\/td>\nSvoje radove objavljivao je u doma\u0107im i stranim \u010dasopisima, a njegov nau\u010dni opus obuhvata vi\u0161e od 68 bibliografskih jedinica. Naizgled, to i nije puno za jednog znanstvenika me\u0111unarodne reputacije i kapaciteta. Ako se ima u vidu s kakvom je predano\u0161\u0107u i ozbiljno\u0161\u0107u pristupao znanstvenom radu, te kakvog je zna\u010daja njegov nau\u010dni rad, onda se mo\u017ee re\u0107i da je malo histori\u010dara i osmanista koji se mogu porediti s Ademom Hand\u017ei\u0107em.<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

A dok Husi\u0107 koliko-toliko isti\u010de tko je Hand\u017ei\u0107a etiketirao, \u0160aboti\u0107u ista etiketiranja svjedo\u010de \u010dvrstinu povijesnih temelja Bosne:<\/p>\n\n\n\n\n
Husi\u0107, str. 159<\/td>\n\u0160aboti\u0107-Sulejmanovi\u0107, str. 379<\/td>\n<\/tr>\n
Svi njegovi radovi izdr\u017eali su stroge kriterije historijske kritike i kriti\u010dkog suda, barem kada je rije\u010d o istinskim kriti\u010dkim pristupima, a ne egzibicionizmu, bolje re\u0107i, kvazinau\u010dnom pristupu povremeno prisutnom na ju\u017enoslavenskim prostorima, posebno onom nastrojenom izrazito antibosanski. Stoga \u0107e ga \u0161kola SANU i neki njeni vjerni sljedbenici etiketirati kao “muslimanskog” i “etabliranog” histori\u010dara koji je imao zadatak stvarati dirigiranu i plansku historiografiju koja je, tobo\u017ee, imala zada\u0107u tragati za “nepostoje\u0107im bosanskim i bo\u0161nja\u010dkim povijesnim identitetom i korijenima”. Takvi ovdje nisu vrijedni spomena, jer ne razlikuju ni li\u010dnosti, a kamoli da se potrude da proniknu u su\u0161tinu njegovog stvarala\u0161tva.<\/td>\nBilo je histori\u010dara koji su svoj dirigirani kvazinau\u010dni pristup i antibosanski naboj prenosili i na ovog znanstvenika etiketiraju\u0107i ga kao “muslimanskog” ili “etabliranog” histori\u010dara, no takvi nisu vrijedni pomena, bar ne na ovome mjestu i ovakvom prigodom. Naprotiv, to samo govori o \u010dvrstini povijesnih temelja Bosne koji se prirodno reflektiraju u njegovim djelima.<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

 <\/p>\n

Zaklju\u010dak je to koji stvarno treba podcrtati: Postojanje povjesni\u010dara s dirigiranim kvaziznanstvenim pristupom i antibosanskim nabojem govori “o \u010dvrstini povijesnih temelja Bosne”! Na svakom studiju povijesti, pa tako valjda i na Filozofskom fakultetu u Tuzli, za ovakve bi bedasto\u0107e svaki bruco\u0161 trebao smjesta pasti na ispitu kao kakav klipan!<\/p>\n

Za\u0161to je, me\u0111utim, ovo ne\u010dasno parazitiranje na Husi\u0107evom \u010dlanku iznimno bitno za ovaj osvrt? Zato \u0161to je upravo Aladin Husi\u0107, samo godinu dana ranije, upozorio na nevi\u0111eno sramotan postupak redakcije izdanja “Sid\u017eil kadije kaze Novi Pazar od 1766. do 1768. godine”, koje je priredio Ahmed S. Ali\u010di\u0107, a objavili Historijski arhiv Sarajevo i Istorijski arhiv Novi Pazar:<\/p>\n

“Samovoljnom intervencijom Redakcije u potpunosti je izba\u010den Uvod autora Ahmeda S. Ali\u010di\u0107a du\u017eine tridesetak stranica koji je autor napisao za ovo izdanje. S obzirom na to da se i moje ime nalazi me\u0111u recenzentima, zadr\u017eavam pravo da ka\u017eem kako je rije\u010d o neshvatljivom i veoma indikativnom aktu samovolje u \u010dije razloge ne bih ulazio. \u010cak i kada bi bilo ikakve opravdanosti za takav postupak, cijela situacija je u\u010dinjena mu\u010dnijom i gorom time \u0161to su iz izba\u010denog uvoda autora u potpunosti i doslovno preuzete cijele dvije stranice (str. 17. i 18. A4 formata) iz rukopisa Uvoda Ahmeda Ali\u010di\u0107a koje u vlastitom, zamjenskom uvodu dugom \u010detiri stranice kao svoj akademski rad potpisuju Sejdalija Gu\u0161i\u0107 i Enver Ujkanovi\u0107. Tako su navedeni autori vi\u0161e od polovine svog zamjenskog uvoda preuzeli iz izba\u010denog Uvoda Ahmeda Ali\u010di\u0107a i potpisali ga kao vlastiti znanstveni rad. Rije\u010d je, dakako, o neprihvatljivom \u010dinu naru\u0161avanja i prisvajanja tu\u0111e intelektualne svojine, nedopustivom u bilo kojoj sferi djelatnosti, a posebno u nauci. Navedeni postupak ostavlja mrlju na ovo, ina\u010de kvalitetno izdanje sid\u017eila i iznimno zna\u010dajan znanstveni poduhvat Ahmeda S. Ali\u010di\u0107a, kod nas i u svijetu renomiranog osmaniste i histori\u010dara. Bez obzira na motive koji stoje iza odva\u017ene odluke navedenih prire\u0111iva\u010da da sebi pripi\u0161u dijelove izvornog uvoda, njihov postupak ni na koji na\u010din ne mo\u017ee umanjiti veliki doprinos Ahmeda Ali\u010di\u0107a historijskoj nauci op\u0107enito, a posebno osmanistici. Taj doprinos je isuvi\u0161e dugo i dobro gra\u0111en da bi mogao biti naru\u0161en na taj na\u010din.”[15]<\/a><\/p>\n

U redakciji izdanja sjedio je – poga\u0111ate – i profesor Izet \u0160aboti\u0107. I \u0161to se dogodilo poslije ovoga, drugog po redu javnog raskrinkavanja plagijata? Nakon jedne ovakve “intervencije” redakcije u kojoj je sjedio, \u0160aboti\u0107 ve\u0107 sljede\u0107e godine prepisuje ni od koga drugoga nego od Husi\u0107a, bez kojega ne bismo niti znali kakva je psina po\u010dinjena.<\/p>\n

Ovaj plagijat specifi\u010dan je ne samo po tomu \u0161to je jedna neobjavljena <\/em>studija izba\u010dena da bi bila poplja\u010dkana, ve\u0107 i po tomu \u0161to je plagijator Sejdalija Gu\u0161i\u0107, kao direktor Historijskoga arhiva Sarajevo, neprijeporno po\u010dinio te\u0161ku zloporabu polo\u017eaja. Naravno, ni Gu\u0161i\u0107 nije snosio nikakvih posljedica za jedno ovakvo nedjelo. Ostao je i direktor Historijskoga arhiva Sarajevo, i predsjednik Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja Bosne i Hercegovine, i – zajedno sa \u0160aboti\u0107em – \u010dlan uredni\u0161tva i Glasnika arhiv\u00e2 i Arhivisti\u010dkog udru\u017eenja BiH <\/em>i Arhivske prakse<\/em>, itd., itd. I, dakako, nastavio plagirati. Zapravo, na stranu od profesora Ko\u017eara i \u0160aboti\u0107a, u arhivisti\u010dkoj zajednici Bosne i Hercegovine Sejdalija je Gu\u0161i\u0107 kralj plagiranja. Da se ograni\u010dimo na korupciju u akademskim krugovima, ovdje recimo samo da je taj \u010dovjek na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2013. godine uspio plagijatom “Obnova i razvoj Sarajeva u prvim decenijama 18. stolje\u0107a” i magistrirati povijesne znanosti, i to najvi\u0161e plagiraju\u0107i knjigu “Banjalu\u010dki boj 1737. godine: uzroci i posljedice” Enesa Pelidije (Taj podatak i nije toliko u\u017easan ako se ne zna da je re\u010deni Pelidija Gu\u0161i\u0107u bio mentor<\/em> u izradi magistarskog rada!). A \u010dim je magistrirao, Gu\u0161i\u0107 je na Odsjeku za historiju Fakulteta humanisti\u010dkih nauka u Mostaru prijavio i doktorsku disertaciju “Sarajevo i sarajevski kadiluk u 18. stolje\u0107u”. Tu disertaciju odobrila mu je komisija u sastavu: Adnan Velagi\u0107, Izet \u0160aboti\u0107 i Senaid Had\u017ei\u0107. Upada u o\u010di da niti jedan od spomenutih “znanstvenika” nema kompetencija za odabranu temu, ali koga jo\u0161 briga za to? Za\u010du\u0111uje da ta doktorska disertacija jo\u0161 nije prepisana!<\/p>\n

 <\/p>\n

\n

 <\/p>\n

[1]<\/a> Nedim Zahirovi\u0107: “Profesor povijesti na Sveu\u010dili\u0161tu u Tuzli u plagiranju tu\u0111ih znanstvenih radova”; https:\/\/historiografija.hr\/?p=19145<\/a><\/p>\n

[2]<\/a> Senaid Had\u017ei\u0107: “Ud\u017ebeni\u010dka historijska literatura prof. ddr. Azema Ko\u017eara”; u “Pedago\u0161ki i nau\u010dni rad prof. dr. Azema Ko\u017eara”, Zbornik radova, Tuzla 2012., 261.<\/p>\n

[3]<\/a> Isto, 263.<\/p>\n

[4]<\/a> Salih Jalimam: “Katastrofalan univezitetski ud\u017ebenik”, cit. prema Salih Jalimam: “Prikazi i recenzije”, Zenica 2009., 398.<\/p>\n

[5]<\/a> Azem Ko\u017ear-Ivan Balta: “Maska za fijasko”; Ljiljan<\/em>, <\/em>586, Sarajevo, 7-14. maja 2004., 72-73.<\/p>\n

[6]<\/a> Arhivska praksa, <\/em>br. 6, Tuzla 2003., 230.<\/p>\n

[7]<\/a> Stanko Andri\u0107: “\u0160arlatanska krparija u bespu\u0107u povijesnih znanosti”; Zarez,<\/em> 47, 18. sije\u010dnja 2001., Zagreb, 48.<\/p>\n

[8]<\/a> Stanko Andri\u0107: “Ima li budu\u0107nosti za osje\u010dki studij povijesti”; Zarez, <\/em>50, 1. o\u017eujka 2001., Zagreb, 16.<\/p>\n

[9]<\/a> Azem Ko\u017ear-Ivan Balta: “Maska za fijasko”; Ljiljan<\/em>, <\/em>586, Sarajevo, 7-14. maja 2004., 72.<\/p>\n

[10]<\/a> Azem Ko\u017ear-Ivan Balta: “Pomo\u0107ne historijske znanosti i arhivistika”, Tuzla 2004., 5.<\/p>\n

[11]<\/a> Usp. prikaz Seada Selimovi\u0107a u Arhivskoj praksi <\/em>8, Tuzla 2006., 407.<\/p>\n

[12]<\/a> Izet \u0160aboti\u0107: “Historijska bilje\u0161ka izme\u0111u arhiviste i histori\u010dara”; Zbornik radova sa savjetovanja Dru\u0161tva arhivskih radnika Vojvodine, Novi Sad 2010., 55-64.<\/p>\n

[13]<\/a> Uradak u koautorstvu sa \u0160efkom Sulejmanovi\u0107em objavljen je u Arhivskoj<\/em> praksi<\/em> 16, Tuzla 2013.<\/p>\n

[14]<\/a> Aladin Husi\u0107: “Doprinos Adema Hand\u017ei\u0107a bosanskohercegova\u010dkoj osmanistici i historiografiji”, Godi<\/em>\u0161njak<\/em> BZK<\/em> Preporod<\/em>, <\/em>godina VI, Sarajevo 2006., 153-159.<\/p>\n

[15]<\/a> Usp. Aladin Husi\u0107: “SID\u017dILI KADIJE KAZE NOVI PAZAR OD 1766. DO 1768. GODINE, s osmansko-turskog jezika preveo i obradio Ahmed S. Ali\u010di\u0107, Istorijski arhiv ‘Ras’ Historijski arhiv Sarajevo, Novi Pazar-Sarajevo, 2012, 211 str”; Prilozi<\/em> za<\/em> orijentalnu<\/em> filologiju<\/em>, 62, Sarajevo 2012., 295.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n

 <\/p>\n

Uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izre\u010dene u raspravama, polemikama i drugim tekstovima. Reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@ffzg.hr<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-19945","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":19945,"position":0},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":19945,"position":1},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52654,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52654","url_meta":{"origin":19945,"position":2},"title":"Gostuju\u0107e predavanje – Danijel D\u017eino \u201eKasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doktorski studij predmoderne povijesti poziva na predavanje \"Kasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201d koje \u0107e odr\u017eati profesor Danijel D\u017eino sa Sveu\u010dili\u0161ta Macquarie u Sydneyu u\u00a0utorak 28. travnja 2026. u 17h u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje \u0107e predo\u010diti nova saznanja dobivena kroz arhivsko-dokumentarna istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":19945,"position":3},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52681,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52681","url_meta":{"origin":19945,"position":4},"title":"XIII. Festival povijesti Kliofest 2026.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Trinaesti Festival povijesti Kliofest odr\u017eava se od 5. do 8. svibnja 2026. u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu, kao i na nekoliko drugih lokacija u gradu. Cjelokupni program nalazi se u programskoj knji\u017eici u nastavku. Festival povijesti Kliofest - 2026 - ProgramPreuzmi","rel":"","context":"U "Prikazi i osvrti"","block_context":{"text":"Prikazi i osvrti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=4"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52717,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52717","url_meta":{"origin":19945,"position":5},"title":"Okrugli stol “Dvjestapedeset godina Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava \u2013 od kolonije do prve zemlje svijeta i dalje”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Ove godine obilje\u017eava se 250. obljetnica osnutka Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, povodom koje je pokrenut niz rasprava o ameri\u010dkoj povijesti, njezinoj globalnoj ulozi i naslje\u0111u koje se prote\u017ee od 1776. do danas. Obljetnica je ujedno prilika za promi\u0161ljanje o tome kako danas tuma\u010dimo ameri\u010dku pro\u0161lost, ali i (aktualnu) ulogu SAD-a u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19945","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19945"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19945\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":19951,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19945\/revisions\/19951"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19945"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19945"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19945"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}