<\/p>\n
Portal Historiografija.hr<\/strong> u namjeri otvaranja prostora mladim povjesni\u010darima i drugim stru\u010dnjacima za komentiranje povijesnih tema aktualnih u javnosti donosi komentar Gorana Miljana, specijalista za problematiku fa\u0161izma, povodom svastike na Poljudu, u\u010destalosti povika Za dom spremni<\/i> i \u010dlanka Denisa Kulji\u0161a o usta\u0161ama i fa\u0161izmu.\u00a0 <\/span><\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n \u00a0<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n Goran Miljan<\/strong> diplomirao je 2006. godine povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao doktorand na Central European University u Budimpe\u0161ti upravo dovr\u0161ava disertaciju \u201cYoung, Militarized, and Radical\u00a0\u2013<\/span> The Ustasha Youth Organization\u00a0\u2013 <\/span>Ideas, Practices, and Connections\u201d. Njegov \u010dlanak, posebno zanimljiv za ovu problematiku, \u201c’Karizmati\u010dni’ Poglavnik? Poglavnik i formiranje karizmatske zajednice \u2013 primjena i korisnost Weberova koncepta karizme\u201d (Historijski zbornik<\/i>, br. 1-2013) dostupan je na portalu http:\/\/hrcak.srce.hr\/hz<\/span><\/a>. <\/span><\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n \u00a0<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n \u00a0<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n \n <\/p>\n \n Kad povjesni\u010dari ne \u017eele, a novinari ne razumiju<\/span><\/b><\/p>\n \n <\/p>\n \n <\/p>\n \u00a0<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n Svastika, fa\u0161izam, usta\u0161e, NDH, Za Dom Spremni<\/i>, mjerenje visine kukuruza ispru\u017eenom desnom rukom, Jure i Boban, mise za poglavnika,<\/i> totalitarizam, te mnogi drugi atributi i simboli\u010dki izra\u017eaji dio su svakodnevnog politi\u010dkog i dru\u0161tvenog intelektualnog folklora suvremene Hrvatske. Na\u017ealost, takve pojave, umjesto da budu upozorenje i pozivaju na oprez, naj\u010de\u0161\u0107e se komentiraju ili ‘znanstveno’ obra\u0111uju na veoma povr\u0161an i populisti\u010dki na\u010din. Time ne samo da stvaraju podjele koje slu\u017ee apologetici fa\u0161izma i totalitarizma op\u0107enito u nas, ve\u0107 stvaraju i veoma pojednostavljenu sliku pro\u0161losti i povijesnih procesa. I dok se brojni me\u0111unarodni politi\u010dari, intelektualci i znanstvenici zgra\u017eaju nad pojavom svastike na Poljudu, na\u0161i povjesni\u010dari i intelektualci \u0161ute. Prema mi\u0161ljenju ovoga autora svastika na Poljudu nije izraz prisutnosti i veli\u010danja fa\u0161izma u hrvatskome dru\u0161tvu, ve\u0107 primitivan na\u010din na koji odre\u0111ena grupa iskazuje nezadovoljstvo spram vodstva Hrvatskoga nogometnog saveza (HNS). Me\u0111utim, simptomati\u010dno je da ti isti povjesni\u010dari \u0161ute i kada je u pitanju uzvikivanje pozdrava Za Dom Spremni<\/i>, pozdrava koji je kao politi\u010dki pozdrav u\u0161ao u upotrebu u fa\u0161isti\u010dkom usta\u0161kom pokretu i re\u017eimu i kao takav ostao u sje\u0107anju. Sve to ukazuje na svu pogibeljnost provincijalnost jednog dijela hrvatske historiografije, dominantnog dijela, koja nije kadra razlu\u010diti osobno od javnog, znanstveno od ideolo\u0161kog. Stoga nas ne trebaju \u010duditi znanstvene monografije koje veoma povr\u0161no negiraju postojanje fa\u0161izma ili bilo kakvog oblika totalitarizma u suvremenoj hrvatskoj povijesti.<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n Kao nekome tko se bavi transnacionalnim fa\u0161izmom u Srednjoj i Jugoisto\u010dnoj Europi tijekom prve polovice dvadesetoga stolje\u0107a, zapanjuju\u0107a je lako\u0107a postojanja i prihva\u0107anja usta\u0161tva, tj. fa\u0161izma u hrvatskome dru\u0161tvu i njegova negacija unutar odre\u0111enih krugova, prvenstveno povjesni\u010darskih, a zatim i \u0161irih slojeva stanovni\u0161tva.\u00a0 <\/span>Dok na institutima i ostalim znanstvenim institucijama imamo novu generaciju mladih i ‘zrelih’ povjesni\u010dara u znanstvenim zvanjima, od kojih se skoro svaki drugi ili tre\u0107i bavi (ili barem reflektira u svojim nastupima) razdobljem fa\u0161izma u hrvatskoj povijesti, odnosno usta\u0161kim pokretom i njihovom fa\u0161isti\u010dkom dr\u017eavom, njihovi na\u010dini interpretacije i ‘znanstvenog’ istra\u017eivanja uvelike pridonose nerazumijevanju fa\u0161izma. I dok s jedne strane imamo neupitno gledanje na usta\u0161ki pokret i re\u017eim kao fa\u0161isti\u010dki, marionetski re\u017eim koji je vodila \u0161a\u010dica ljudi, dotle s druge strane imamo interpretaciju da to uop\u0107e i nije bio fa\u0161izam ve\u0107 je cjelokupni sistem vladavine, pa tako valjda i Holokaust i poku\u0161aj genocida nad Srbima, bio nametnut i proveden zbog nekih vanjskih pritisaka. Na\u017ealost, koliko god na\u0161i porezni obveznici dobro pla\u0107ali znanstvenike i sveu\u010dili\u0161ne profesore koji iznose povr\u0161ne ‘znanstvene’ interpretacije, one umjesto da budu proizvod detaljnog znanstveno-istra\u017eiva\u010dkog rada, one su naj\u010de\u0161\u0107e proizvod ideolo\u0161kih zatvorenosti i manipulacija, kako znanstvenika ‘lijeve’ orijentacije tako i znanstvenika ‘desne’ orijentacije.<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n Ovako povr\u0161no dane ‘znanstvene istine’ upravo su uzrok nerazumijevanju hrvatske povijesti dvadesetoga stolje\u0107a i posljedica koje je usta\u0161ki fa\u0161isti\u010dki re\u017eim, kao i komunisti\u010dki, oboje totalitarni u svojoj naravi i modalitetima djelovanja, ostavio na hrvatsko dru\u0161tvo u cjelini, a \u010dije posljedice gledamo i osje\u0107amo i danas. Ovakva produkcija znanja prvenstveno ne slu\u017ei i ne nastaje kao posljedica onoga za \u0161to su takvi ljudi pla\u0107eni od strane poreznih obveznika, a to je znanstveno istra\u017eivanje, konceptualno razumijevanje i suvremeno metodolo\u0161ko pristupanje. Naprotiv, to znanje nastaje kao posljedica ideolo\u0161kih narativa i njihovih sukoba prisutnih unutar hrvatske historiografije, politike i dru\u0161tva. Tome u prilog govori i \u010dinjenica da, iako se svi osje\u0107aju pozvanima da komentiraju i daju svoje ‘znanstveno’ vi\u0111enje usta\u0161kog pokreta i re\u017eima, ne postoji niti jedan ozbiljan historiografski znanstveni \u010dlanak, niti jedna znanstvena monografija koja bi pitanju fa\u0161izma u hrvatskoj povijesti, dakle usta\u0161kog pokreta i NDH, pristupila bilo komparativno, bilo transnacionalno, bilo unutar \u0161ireg konteksta studija fa\u0161izma i njihovog konceptualno-metodolo\u0161kog razumijevanja fa\u0161izma kao epohalne pojave europske moderne. \u0160tovi\u0161e, ne postoji niti jedna monografija koja bi propitkivala, na znanstveni na\u010din, ideolo\u0161ki utjecaj fa\u0161izma na usta\u0161e, ali i na \u0161ire dru\u0161tvene slojeve. Ne postoji niti jedan \u010dlanak koji pristupa istra\u017eivanju fa\u0161izma u nas na na\u010din da komparira usta\u0161ki pokret ili re\u017eim sa drugim pokretima i re\u017eimima toga doba, a sa kojima ima i previ\u0161e sli\u010dnosti, bilo simboli\u010dke, ideolo\u0161ke ili prakti\u010dne. S obzirom da ne postoje takva istra\u017eivanja, ne treba stoga ni \u010duditi da svi ti ‘proizvo\u0111a\u010di i prodavatelji znanja’ ne propitkuju fa\u0161izam i totalitarizam kao ideologije europske moderne s njihovim odre\u0111enim modalitetima djelovanja koriste\u0107i se pritom suvremenim metodolo\u0161kim znanstvenim pristupima. Ali vjerojatno to nije ni bitno. Za\u0161to bi netko istra\u017eivao to na ovako zahtjevnoj znanstvenoj razini i vodio znanstveno utemeljene debate o tome s raznim stru\u010dnjacima, kad mo\u017ee sjediti kod nas u arhivu ili svome uredu, dobivati pozama\u0161nu svotu novaca mjese\u010dno, napredovati sprinterski u znanstvenim zvanjima objavljuju\u0107i znanstvene radove u \u010dasopisima institucija u kojima su zaposleni i pretvarati se da njegov\/njezin rad ima veliki zna\u010daj za hrvatsko dru\u0161tvo i znanost u cjelini. To \u0161to \u0107e te monografije i \u010dlanci pro\u0107i kroz svega nekoliko ruku uskoga kruga ljudi, kome su prvenstveno i namijenjene, i to je u redu. Jer ipak je to hrvatska povijest, hrvatski identitet i hrvatski na\u010din znanstvenog historiografskog razmi\u0161ljanja i istra\u017eivanja. <\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Jo\u0161 1997. godine, jedna od najcjenjenijih hrvatskih povjesni\u010darki suvremenoga doba, Mirjana Gross, pitala se u svome \u010dlanku Europska ili provincijalna historiografija?<\/i> je li doista mogu\u0107e da \u0107e hrvatska historiografija zanemariti suvremene pravce konceptualnog i metodolo\u0161kog razvoja historiografije. Danas mo\u017eemo s lako\u0107om slobodno re\u0107i da kada su u pitanju studije fa\u0161izma i pitanje fa\u0161izma i totalitarizma, ve\u0107i dio suvremene hrvatske historiografije i njeni znanstvenici koji se bave temom fa\u0161izma, tj. usta\u0161tva kao takvog, ostali su na\u017ealost provincijalni i ne pokazuju \u017eelju za promjenom.<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>I dok se povjesni\u010dari ne upu\u0161taju u takve debate, izbjegavaju me\u0111unarodne skupove posve\u0107ene primjerice pitanju fa\u0161izma na periferiji(1) ili transnacionalnom fa\u0161izmu,(2) dotle imamo novinare i intelektualce koji izlaze u javnost s veoma definitivnim zaklju\u010dcima, ma koliko god oni bili povr\u0161ni. Jedan od nedavnih takvih izleta jest i \u010dlanak \u201eUsta\u0161ki pokret Ante Paveli\u0107a bio je udaljen od fa\u0161izma koliko su klape daleko od opere\u201c Denisa Kulji\u0161a objavljen 21. lipnja 2015. u Jutarnjem listu<\/i>.(3) <\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>U svome poku\u0161aju da dade ocjenu usta\u0161a, Kulji\u0161 veoma hrabro koristi pojam fa\u0161izam te se referira na me\u0111unarodno relevantnu literaturu kada je rije\u010d o studijima fa\u0161izma, \u0161to se rijetko vi\u0111a kod doma\u0107ih povjesni\u010dara. Na\u017ealost, tu i prestaje svako njegovo dublje poznavanje i razumijevanje kako te iste literature tako i fa\u0161izma kao generi\u010dkog i historiografskog pojma, a postavlja se i pitanje je li on uop\u0107e \u010ditao razna djela autora koje koristi. Po\u010dnimo od po\u010detka, s naglaskom da se ovdje ne\u0107emo baviti Kulji\u0161evim osobnim stavovima i njegovim subjektivnim vi\u0111enjima dana\u0161nje hrvatske politike. \u00a0<\/span><\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n U dijelu koji se odnosi na pitanje usta\u0161a i ostalih fa\u0161isti\u010dkih pokreta i re\u017eima Kulji\u0161 tvrdi da se usta\u0161e \u201ene mogu ni usporediti recimo s autenti\u010dnim fa\u0161istima ‘Legije Arhan\u0111ela Mihaela’, \u017deljeznom gardom\u201c. Nema sumnje da \u017deljezna Garda predstavlja najpoznatiji i najrazvijeniji primjer fa\u0161izma u Srednjoj i Jugoisto\u010dnoj Europi, no to nikako ne zna\u010di da se usta\u0161ki pokret ne mo\u017ee uspore\u0111ivati s njime, upravo suprotno. Posljednjih nekoliko godina svjedo\u010dimo da istra\u017eivanje i usporedba fa\u0161isti\u010dkih pokreta i re\u017eima nastalih u Srednjoj i Jugoisto\u010dnoj Europi, uklju\u010duju\u0107i i Skandinaviju i balti\u010dke zemlje, koji su donedavno bili potpuno zanemareni, otvara nove pravce i perspektive istra\u017eivanja fa\u0161izma kao transnacionalnog fenomena. Ne\u0107u ovdje dalje ulaziti u pitanje usporedivosti ili neusporedivosti, tj. komparacije kao metodolo\u0161kog instrumenta, jer sam siguran da bi se i Kulji\u0161 slo\u017eio s time da se sve mo\u017ee uspore\u0111ivati. No \u010dak i kad je rije\u010d o pitanju usporedbe unutar studija fa\u0161izma, bilo bi dobro da se ipak uzela u obzir malo recentnija literatura jer bi se time uvidjelo da jedan od glavnih autoriteta po pitanju fa\u0161izma u Srednjoj i Jugoisto\u010dnoj Europi, profesor Constantin Iordachi, upravo uspore\u0111uje ta dva pokreta u svome opse\u017enom poglavlju Fascism in Southeastern Europe: A Comparison between Romania’s Legion of the Archangel Michael and Croatia’s Usta\u0161a<\/i>.(4) Dakle, ocjena da je to dvoje neusporedivo, jer jedan pokret je izvorni fa\u0161isti\u010dki dok drugi nije, jest povr\u0161na i znanstveno banalna. Tako\u0111er, kao jo\u0161 jedan primjer da usta\u0161ki pokret nije fa\u0161isti\u010dki Kulji\u0161 uzima knjigu Aristotlea A. Kallisa Fascism Reader<\/i>, <\/i>u kojoj se usta\u0161e, tj. prema Kulji\u0161u hrvatski fa\u0161izam, ne spominju. Istina je da se usta\u0161e ne spominju u toj knjizi, me\u0111utim, to ne proizlazi iz \u010dinjenice da se usta\u0161e ne spominju jer ih se ne smatra fa\u0161istima, ve\u0107 iz \u010dinjenice da te godine, 2003., gotovo da i nije ni postojala neka ozbiljnija studija na stranome jeziku koja bi se bavila usta\u0161ama i pitanjem fa\u0161izma. Tek 2006. mo\u017eemo odrediti kao godinu kada je jedan cijeli broj \u010dasopisa na engleskome jeziku bio posve\u0107en toj temi, s manje ili vi\u0161e uspjeha kada su u pitanju pojedini objavljeni \u010dlanci.(5) Dakle, ovdje se ne radi o tome da se usta\u0161e ne smatraju fa\u0161istima, ve\u0107 o tome da tada istra\u017eivanja koja bi razmatrala i analizirala usta\u0161e unutar studija fa\u0161izma gotovo da i nisu postojala, te samim time i nisu bila dostupna me\u0111unarodnim znanstvenim krugovima. Naravno, slu\u010daj mo\u017ee biti i obrnut, Kallis ima svako pravo da ne smatra usta\u0161e fa\u0161istima, kao i svi drugi, me\u0111utim znanstveni \u010dlanci koji bi i\u0161li u tome smjeru gotovo da i ne postoje, pri tome stavljam naglasak na znanstvene \u010dlanke. <\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>I dok Kulji\u0161 tako nalazi argumente koji potkrepljuju njegovu prethodno zacrtanu liniju prema kojoj se usta\u0161e i fa\u0161izam ne mogu nikako povezati i usporediti, kao zavr\u0161ni \u010din u svome negiranju usta\u0161a kao fa\u0161ista, pokreta kao fa\u0161isti\u010dkog i dr\u017eave kao fa\u0161isti\u010dke, on svoje tvrdnje poku\u0161ava potvrditi kori\u0161tenjem Stanley G. Paynea, jednog od glavnih autoriteta u studijima fa\u0161izma. Me\u0111utim upravo ovdje Kulji\u0161 u potpunosti proma\u0161uje i pokazuje \u0161to se doga\u0111a kada se povr\u0161no poznavanje odre\u0111ene teme poku\u0161a pretvoriti u ozbiljan tekst, u tekst koji te\u017ei definitivnim zaklju\u010dcima, a bez da je napravljeno detaljno istra\u017eivanje slu\u010daja kojim se bave.<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span>Naime, prikazuju\u0107i Payneov analiti\u010dki model Kulji\u0161 navodi njegove tri razine prema kojima se mo\u017ee definirati je li neki pokret fa\u0161isti\u010dki ili nije. To su prije svega elementi negacije, elementi ideologije i stilska obilje\u017eja. Navode\u0107i sve te elemente i njihove sastavnice, Kulji\u0161 zaklju\u010duje da je po tome \u201ePaveli\u0107ev pokret udaljen od fa\u0161izma koliko i klapsko pjevanje od opere\u201c. I sve bi to bilo u redu, da i sam Payne u svojoj radnoj definiciji nije svrstao usta\u0161ki pokret pod fa\u0161izam.(6) \u010cak i vi\u0161e od toga, u jednome od svojih \u010dlanaka, koji je preveden i na hrvatski jezik, Payne ka\u017ee: \u201eKao i u gotovo svim takvim pokretima, njihov ih je ekstremni nacionalizam doveo do nagla\u0161avanja nekoliko posebnih to\u010daka, ali to je sve \u2013 u teoriji i praksi \u2013 bio dio generi\u010dkog fa\u0161izma\u201c.(7) Mo\u017eda da je Kulji\u0161 malo detaljnije obradio suvremenu literaturu koja se bavi pitanjem fa\u0161izma kao transnacionalnog fenomena, kao dijela europske moderne, kao izrazito eklekti\u010dke ideologije, kao totalitarne ideologije, kao izraza karizmatskog ultranacionalizma, mo\u017eda, ali samo mo\u017eda, bi njegov zaklju\u010dak bio da Paveli\u0107ev pokret nije klapsko pjevanje u odnosu na operu, ve\u0107 da je mo\u017eda sli\u010dniji bruco\u0161u na nekom odsjeku za pjevanje.<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n Jo\u0161 jedan problem, a koji je tako\u0111er prisutan i u svakodnevnom diskursu jest i pitanje pojmova. Tako Kulji\u0161 koristi pojam ‘hrvatski fa\u0161izam’, a da ga pritom ne definira. Stoga se postavlja i pitanje \u0161to je to uop\u0107e hrvatski fa\u0161izam? Postoji li on uop\u0107e i zna\u010di li to da onda imamo i slova\u010dki, rumunjski, gr\u010dki, bugarski, estonski, \u0161vedski, britanski, belgijski i drugi ini fa\u0161izam? Ova zbunjenost, nejasno\u0107a i nepoznavanje donekle je sli\u010dna onoj \u010desto kori\u0161tenoj frazi nacifa\u0161izam, koja nema nikakvo znanstveno utemeljeno zna\u010denje, bilo kao pojam, bilo kao koncept. Ono \u0161to postoji jest fa\u0161izam kao generi\u010dki pojam, koji slu\u017ei kao odrednica brojnih ultraradikalnih pokreta i re\u017eima nastalih u ideolo\u0161ko-politi\u010dkome vakuumu me\u0111uratnog razdoblja u tada prisutnom diskursu ‘dekadencije Zapada’ i straha od svjetske vladavine sovjetskog bolj\u0161evizma. Postoji fa\u0161izam kao dominantna me\u0111uratna politi\u010dko-dru\u0161tveno-ekonomska totalitarna ideologija, koja na prvo mjesto postavlja dr\u017eavu i sna\u017enu narodnu zajednicu kao njenu glavnu osnovu sa svrhom ja\u010danja nacionalne zajednice kao organske cjeline unutar koje svaki vrijedan pojedinac mora biti spreman na \u017ertvu pod svaku cijenu. Postoji fa\u0161izam kao dio europske moderne, kao eklekti\u010dna ideologija pod utjecajem nacionalnog i supranacionalnog. Postoji fa\u0161izam kao revolucionarno-utopijska ideja novoga, \u010distoga i trajnijega temeljena na ideji palingenetike narodne zajednice i stvaranja novih dru\u0161tveno-politi\u010dkih odnosa, druga\u010dijih od dekadentnog liberalizma i po narodnu zajednicu opasnog bolj\u0161evizma. Postoji fa\u0161izam vo\u0111en od strane samoprogla\u0161ene elite koja stoji kao uzor ‘novog \u010dovjeka’, boljeg, trajnijeg, nacionalno svjesnijeg i prije svega spremnoga na \u017ertvu. Postoji fa\u0161izam kao ideologija temeljena na rasno-biolo\u0161ko-kulturnim pretpostavkama supremacije jedna narodne zajednice nad ostalima.<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n Narativ negiranja fa\u0161izma kao dijela hrvatske suvremene povijesti, ne\u0161to je \u0161to se vrlo lako na\u0111e u ‘znanstvenim’ monografijama proizvedenih od provincijalno orijentiranih znanstvenika, kao i me\u0111u novinarima koji tome pristupaju povr\u0161no i s ve\u0107 unaprijed zadanim ciljevima. S jedne strane dio znanstvenika u nas veoma povr\u0161no pristupa pitanju fa\u0161izma te stoga negira fa\u0161izam kao dio hrvatske suvremene povijesti. S druge pak strane odre\u0111eni znanstveni krugovi primjenjuju taj pojam gotovo svakodnevno kao ne\u0161to samorazumljivo ne ulaze\u0107i pritom u ozbiljnije znanstvene analize. I dok su se povjesni\u010dari veoma jednostavno podijelili na ‘ideolo\u0161ke blokove’, novinari i razni intelektualci poku\u0161avaju ispuniti taj nastali vakuum. Na\u017ealost, Kulji\u0161ev poku\u0161aj samo pokazuje koliko smo kao dru\u0161tvo jo\u0161 daleko od trezvenih, znanstveno utemeljenih istra\u017eivanja i rasprava kada je u pitanju fa\u0161izam kao sastavni dio hrvatske suvremene povijesti. I sve dok postoje ovako strogo definiraju\u0107i i unaprijed zacrtani ciljevi propitkivanja pitanja fa\u0161izma u na\u0161oj povijesti, dotle nas pojavljivanje slova \u201eU\u201c, rimskog pozdrava, pjevanja usta\u0161kih pjesama, fa\u0161isti\u010dkih pozdrava na stadionima, pojavljivanje svastike i svih drugih simboli\u010dkih obilje\u017eja fa\u0161isti\u010dkog, totalitarnog re\u017eima, ne trebaju \u010duditi. Naprotiv, trebaju nas navesti na propitkivanje znanja koje je proizvedeno posljednjih pola stolje\u0107a i vi\u0161e, i koje jo\u0161 uvijek donekle dominira u na\u0161emu dru\u0161tvu. Nadalje, treba nas navesti na zaklju\u010dak da je krajnje vrijeme da se ovakvim radikalnim pojavama u hrvatskoj povijesti kona\u010dno treba po\u010deti pristupati na dru\u0161tveno odgovornoj znanstvenoj razini, li\u0161enoj ideolo\u0161kih kontaminacija i sukoba.<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n \u00a0<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n Goran Miljan<\/span><\/span><\/i><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n \u00a0<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n<\/div>\n <\/p>\n \u00a0<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n (1) <\/span>http:\/\/www2.valentin.uu.se\/information\/fascismontheperiphery.html<\/span><\/a> (posljednji puta pristupljeno 21.8.2015.).<\/span><\/span><\/p>\n <\/p>\n