{"id":1979,"date":"2015-04-14T22:00:05","date_gmt":"2015-04-14T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=1979"},"modified":"2015-04-14T22:00:05","modified_gmt":"2015-04-14T22:00:05","slug":"filip-simetin-segvic-moguci-presjeci-suvremenih-historiografskih-tendencija-povodom-objavljivanja-vaznih-izdanja-posvecenih-povijesti-historiografije-i-teoriji-povijesne-znanosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=1979","title":{"rendered":"Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107 – Mogu\u0107i presjeci suvremenih historiografskih tendencija: povodom objavljivanja va\u017enih izdanja posve\u0107enih povijesti historiografije i teoriji povijesne znanosti"},"content":{"rendered":"
Mogu\u0107i presjeci suvremenih historiografskih tendencija: povodom objavljivanja va\u017enih izdanja posve\u0107enih povijesti historiografije i teoriji povijesne znanosti
<\/b><\/i><\/p>\n

Razmatrane su knjige: Georg G. Iggers, Istorijska nauka u 20. veku<\/i> (Beograd: Arhipelag, 2014.); J\u00f6rn R\u00fcsen, Historik: Theorie der Geschichtswissenschaft<\/i> (K\u00f6ln-Weimar-Wien: B\u00f6hlau, 2013.); Zrinka Bla\u017eevi\u0107, Prevo\u0111enje povijesti. Teorijski obrati i suvremena historijska znanost<\/i> (Zagreb: Srednja Europa, 2014.).<\/b><\/p>\n

Pro\u0161lo je 20. stolje\u0107e u mnogo\u010demu ozna\u010davalo pomake, bitne promjene ili prijelome \u2013 koji su se, uz manje ili ja\u010de izra\u017eene posljedice \u2013 doga\u0111ali na \u0161irokom podru\u010dju ljudskog djelovanja: od politike do dru\u0161tva, od znanosti i kulture do svakodnevnog \u017eivota. U tom je smislu i za historiografiju 20. stolje\u0107e izrazito bitno razdoblje va\u017enih prijelaza i prijeloma, brojnih strujanja, \u201eobrata\u201c, izmjena paradigmi i gledi\u0161ta. Nakon \u0161to se u prvoj polovici stolje\u0107a povijesna znanost postupno i sustavno okretala \u010dovjeku i dru\u0161tvu, u drugoj se polovici dogodio najprije lingvisti\u010dki obrat, potom kulturni, a danas se mo\u017ee govoriti i o prostornom obratu, transnacionalnom obratu, imperijalnom obratu, globalnom obratu, moralnom obratu, digitalnom obratu, translacijskom obratu\u2026, drugim rije\u010dima, toliko dinami\u010dnim i brojnim teorijskim promjenama, da se u uglednom \u010dasopisu American Historical Review<\/i>, u kriti\u010dki osmi\u0161ljenoj raspravi o historiografskim obratima u posljednjih trideset godina (\u201eturn talk\u201c) govorilo o tome kako povjesni\u010dari trebaju na neko vrijeme \u201estati\u201c i razmotriti \u0161to sve nala\u017eu ti razni teorijski obrati. (1) <\/b>Upravo se u tom stolje\u0107u u\u010dvr\u0161\u0107uju znanstvene zasade povijesne znanosti tj. njena disciplinarnost, te se zatim kroz brojne pojedina\u010dne teorije i prakse individualnih istra\u017eiva\u010da, skupina, \u0161kola ili struja definira i redefinira podru\u010dje interesa povijesne znanosti, njegov opseg, fokus, dohvat i domet. U drugoj polovici stolje\u0107a zatim se postupno prihva\u0107a u \u0161irem smislu paradigma inter- ili multidisciplinarnosti i transdisciplinarnosti povijesne znanosti. Potaknuti novim valom teorijskih obrazaca, samopropitivanja ili kritika, koje su se doga\u0111ale ve\u0107 tijekom 1980-ih godina, povjesni\u010dari se nisu nalazili vi\u0161e u poziciji da, rije\u010dima Marca Blocha, vr\u0161e samo \u201eizbor povjesni\u010dara\u201c (dakle odabir specifi\u010dnog podru\u010dja prou\u010davanja\/izu\u010davanja) koji ga kao takvoga definira u smislu discipline. (2)<\/b> Pitanja, ma koliko ona bila u su\u0161tini i bliska onima koje postavljaju teoreti\u010dari povijesti kao \u0161to su E. H. Carr (3)<\/b> ili Marc Bloch (4) <\/b>(da se spomenu oni, \u010dija su djela prevedena na hrvatski i dostupna), ipak nisu niti u disciplinarnom smislu dostatna, da bi dala zadovoljavaju\u0107e odgovore na spomenute nove razvoje u humanisti\u010dkim znanostima op\u0107enito. S druge strane, koliko god provokativno ili radikalno kriti\u010dki usmjereni pogledi povjesni\u010dara poput Keitha Jenkinsa ili Aluna Munslowa jo\u0161 uvijek djeluju, oni su se u praksi povjesni\u010darskog zanata pokazali tek djelomi\u010dno uporabljivima. Teorija i metodolo\u0161ka primjena vrlo brzo su do\u0161le do to\u010dke ra\u010dvanja. (5)<\/b> Kriti\u010dari takvih tendencija upozoravali su, \u010desto s pravom, na mogu\u0107nost relativizacije koja se u radikalnoj formi prihva\u0107anja teorijske osnove Jenkinsovih promi\u0161ljanja mo\u017ee javiti. Iako u su\u0161tini njegova promi\u0161ljanja predstavljaju jasno i ponekad radikalno formulirano nastojanje za izmjenom paradigme, u kojoj se interesantnim i provokativnim pristupom nastoji dekonstruirati historisti\u010dke tendencije moderne historiografije, ali i op\u0107enito moderne, ponovno u smislu prakse Jenkins ne nudi cjelovit ili op\u0107eprihvatljiv zamjenski sustav. (6)<\/b>
      Mnogo vi\u0161e od pitanja \u201e\u0161to je povijest?\u201c ili pak \u0161to danas zna\u010di \u010ditati Marca Blocha ili E. H. Carra u op\u0107em ili disciplinarnom smislu te postavljanja problema povijesnog promatranja pomo\u0107u odre\u0111ene metodologije (kako je to primjerice \u010dinio pokret oko \u010dasopisa Annales<\/i>), kulturni i lingvisti\u010dki su obrati povjesni\u010dara, nakon \u0161to je pro\u0161ao val radikalnih kritika, usmjerili dodatno prema prihva\u0107anju spoznaja i \u0161irenju onoga \u0161to se s pravom pokazalo kao slabo ograni\u010denim stru\u010dnim \u201eteritorijem\u201c (E. Le Roy Ladurie). (7) <\/b>Odmak od empiristi\u010dkih te\u017enji obja\u0161njenja povijesnih fenomena, a naro\u010dito kvantitativnih metoda, (8)<\/b> omogu\u0107io je, u bla\u017eoj varijanti, uravnote\u017eeniji pogled prema pro\u0161lom vremenu, koji je nastojao objasniti i one aspekte, koji su se ranije \u010dinili manje va\u017enima ili se jednostavno nisu uklapali unutar \u201evelikog narativa\u201c. (9) <\/b>Odmicanjem od te\u017enje koja je nalagala rekonstrukciju jedne univerzalne povijesti, novi su pristupi u historiografskoj praksi otvorili prostor prema druga\u010dijim gledi\u0161tima ili spoznajama, pro\u0161iriv\u0161i domet povjesni\u010darova istra\u017eivanja i u\u010diniv\u0161i ga znatno kompleksnijim, istovremeno ipak grade\u0107i na zasadama ranijih istra\u017eivanja. Iako se narativne tendencije povijesne znanosti unazad nekoliko desetlje\u0107a nastoje \u010desto potisnuti, pa je u dana\u0161nje vrijeme op\u0107a tendencija kritiziranja \u201evelikih narativa\u201c i pripovijedanja kao takvog op\u0107enito, upravo takve teorijske rasprave ukazuju i kako teorija humanisti\u010dkih znanosti op\u0107enito i povijesne znanosti posebno predstavlja jedno, a praksa drugo: povjesni\u010dari ne \u010dine i ne rade u praksi uvijek ono, \u0161to u formi teorije odbacuju ili zastupaju. Najkasnije na primjeru pokreta oko \u010dasopisa Annales to je postalo o\u010dito na vi\u0161e razina. (10)<\/b>
      Ipak, upravo se paradigma inter- ili multidisciplinarnosti i transdisciplinarnosti povijesne znanosti odupire, i u teorijskom i (do neke mjere) u prakti\u010dnom smislu, pripovjeda\u010dkim tendencijama, omogu\u0107uju\u0107i istovremeno ve\u0107 spomenuto \u0161irenje i prihva\u0107anje drugih modela disciplinarne analize. Ta je paradigma ja\u010de ili slabije izra\u017eena u nastojanjima velikog dijela stru\u010dnjaka, povjesni\u010dara i njihovim raznolikim pristupima te ih u dana\u0161nje vrijeme \u010desto povezuje, iako se prema temi, na\u010dinu obrade ili op\u0107enitim teorijskim naglascima ne nalaze u bliskom srodstvu. Zajedno s novim interesom prema jeziku, simbolima i op\u0107enitim nastojanjima lingvisti\u010dkog i kulturnog obrata, paradigma je omogu\u0107ila situaciju u kojoj se danas vi\u0161e ne mo\u017ee govoriti o \u201eutegu povjesni\u010dara\u201c (H. White), (11)<\/b> koji ograni\u010dava i sputava zanat.
     Razvoj, promjene i tendencije povijesne znanosti u 20. stolje\u0107u, spomenuta tri stupnja (disciplinarnost, inter- i transdiciplinarnost) i pristupi koji su dominantni u svjetskoj historiografiji 21. stolje\u0107a predstavljaju glavne fokuse triju knjiga o kojima se ovdje raspravlja: Georg G. Iggers u knjizi Istorijska nauka u 20. veku<\/i> (Beograd: Arhipelag, 2014.;  na njema\u010dkom je knjiga izvorno objavljena jo\u0161 1993. godine, a ponovno je izdana s dodatkom 2007.), Zrinka Bla\u017eevi\u0107 u knjizi Prevo\u0111enje povijesti. Teorijski obrati i suvremena historijska znanost <\/i>(Zagreb: Srednja Europa, 2014.) i J\u00f6rn R\u00fcsen u Historik: Theorie der Geschichtswissenschaft <\/i>(Wien-K\u00f6ln-Weimar: B\u00f6hlau, 2013.) \u2013 one se na razli\u010dite se na\u010dine doti\u010du tih i drugih tema vezanih uz teorije historiografije. Dok je Iggersov pristup klasi\u010dne povijesti historiografije usmjeren prema obja\u0161njavanju glavnih smjernica, strujanja, ideja i \u0161kola povijesti u 20. stolje\u0107u te na taj na\u010din nastoji biti u funkciji priru\u010dnika, pristupi J\u00f6rna R\u00fcsena i Zrinke Bla\u017eevi\u0107 nisu toliko usmjereni prema sistematizaciji pro\u0161losti historiografije, ve\u0107 \u017eele razjasniti odnos sada\u0161njih i pro\u0161lih teorija, njihovu primjenu pribli\u017eiti \u0161irim stru\u010dnim krugovima na razli\u010ditim primjerima. Dok Zrinka Bla\u017eevi\u0107 pozornost usmjerava na translacijski obrat, koji kako uspje\u0161no dokazuje, ima \u0161iroku mo\u0107 primjene u povijesnoj znanosti i vodi prema pro\u0161irivanju, interdisciplinarnosti i transdisciplinarnosti, dotle R\u00fcsen nastoji svojom knjigom prona\u0107i empirijski fundiranu teoriju povijesne znanosti koja uz ipak zatvoreni krug stru\u010dnjaka i istra\u017eiva\u010da zahva\u0107a i \u0161ire dru\u0161tvo.
     Ova tek sa\u017eeta skupna rasprava te\u0161ko mo\u017ee izbalansirano i pravedno prikazati bogatstvo detalja, sinteti\u010dke interpretacije i misaone kompleksnosti navedenih djela. Njoj je me\u0111utim prvenstveno cilj ukazati na neke bitne to\u010dke daljnje rasprave, te u op\u0107em smislu potaknuti dalje promi\u0161ljanje historiografije i teorije povijesti.
     Georg G. Iggers vrlo se lako mo\u017ee uvrstiti me\u0111u vode\u0107e ameri\u010dke i svjetske povjesni\u010dare historiografije. Osim \u0161to je desetlje\u0107ima predavao povijest historiografije na Sveu\u010dili\u0161tu u Buffalu, gostovao kao predava\u010d na sveu\u010dili\u0161tima i institutima diljem svijeta, sudjelovao je i u objavljivanju teorijski profiliranih i na historiografiju usmjerenih \u010dasopisa te je sam autor nekoliko zna\u010dajnih knjiga. Hrvatskoj javnosti je vjerojatno manje poznat, iako je 2011. godine objavljen razgovor s Iggersom, te je napisao historiografski uvodnik \u010dasopisa Pro tempore<\/i>. (12)  <\/b>
     Interesantan je omjer teorije, individualnih istra\u017eiva\u010da, pokreta i \u0161kola kojima Iggers u knjizi Istorijska nauka u 20. veku na odre\u0111en na\u010din balansira. Forma klasi\u010dne povijesti historiografije (primjere takve forme je mogu\u0107e prona\u0107i u inozemstvu kod Jerzyja Topolskog, Charles-Oliviera Carbonella, Michaela Bentleyja, Donalda Kelleyja, Lutza Raphaela, Ernsta Breisacha ili kod nas u djelu Mirjane Gross Suvremena historiografija<\/i> te u znatno manjoj mjeri kod Roberta Burnsa) u kojoj nit vodilju predstavljaju razne paradigme (njema\u010dki historizam, marksizam, razli\u010dite tradicije dru\u0161tvene povijesti, i sl.) te trendovi nastali uglavnom u kontekstu zapadne, dakle ameri\u010dke, britanske, francuske i njema\u010dke historiografije, i kod Iggersa dominira. Njegovo je gledi\u0161te jasno i stilski oblikovano, pristupa\u010dno te usmjereno na procese razvoja. Iggers dijeli optimisti\u010dnu viziju historiografije, koja i pred kraj 20. i na po\u010detku 21. stolje\u0107a te\u017ei odre\u0111enoj rekonstrukciji iz razli\u010ditih perspektiva, razvijaju\u0107i se i nadopunjuju\u0107i. Krize koje su obilje\u017eile 20. stolje\u0107e, sumnje o kraju povijesti, zatim o njenoj znanstvenosti i stav prema naslje\u0111u prosvjetiteljske misli odnosno koncepta shva\u0107anja sada\u0161njosti i pro\u0161losti, prema Iggersu ne vode u deterministi\u010dku negaciju ili relativizaciju, ve\u0107 samo iznova potvr\u0111uju ili razra\u0111uju u okvirima historiografije povjesni\u010darev zanat. Usporedi li se Iggersovo djelo s dosada objavljenim i u Hrvatskoj dostupnim te kori\u0161tenim pregledima historiografije, dobit \u0107e se vjerojatno dvozna\u010dni odgovori. S jedne strane, Iggersova se knjiga, kako je napomenuto, dr\u017ei klasi\u010dne forme sinteza povijesti historiografije. U odnosu na ipak d\u017eepno izdanje Carbonellova pregleda, (13)<\/b> Iggers daje dakako cjelovitiji i slojevito izlo\u017eeni pregled, dok u usporedbi sa spomenutom knjigom Mirjane Gross ne inzistira u tolikoj mjeri na osobama, teorijama, \u0161kolama i periodizacijskim shemama, ve\u0107 odlazi u \u0161ire kontekstualizacije kojima posti\u017ee koherentnost. (14)  <\/b>
      Grade\u0107i na koncepcijski i idejnopovijesno orijentiranim ranijim radovima, Iggers u svoju sintezu nastoji ugraditi pojedine teme koje je ranije sam istra\u017eivao, kao primjerice utjecaj Leopolda von Rankea na historiografiju izvan Njema\u010dke (15)<\/b> ili odnos marksizma i njema\u010dke dru\u0161tvene povijesti, (16)<\/b> te na taj na\u010din unijeti \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e novih va\u017enih dimenzija na podru\u010dju transformacije ideja, pristupa i teorija u historiografiji. On tako\u0111er nastoji unijeti i analiti\u010dke odrednice jedne \u0161ire intelektualne povijesti kakva mu je, po svom \u017eanru, sama po sebi bliska (autor je, zajedno sa svojom suprugom, intelektualne autobiografije Two Lives in Uncertain Times<\/i>). Na taj se na\u010din nadovezuje i na pristup Johna Burrowa (Povijest povijesti<\/i>, 2010.) te promjene historiografije gleda u odnosu na globalne promjene, zatim dominantne teorijske obrasce obja\u0161njava kako \u201eunutra\u0161njim\u201c tako i \u201evanjskim\u201c (odnosno izvanznanstvenim) podra\u017eajima. Dva su intelektualnopovijesna pristupa historiografiji Iggersa i Burrowa vrlo pogodna za usporedbu, primjerice kada je rije\u010d o pisanju o marksizmu u historiografiji, \u010demu oba autora pridaju pa\u017enju u sklopu historiografije 20. stolje\u0107a. Iggers (str. 68-78) nastoji pratiti razvitak ideje, koncepcije i teorije od Marxa, koji prema njemu stvara jedno problemski orijentirano interdisciplinarno shva\u0107anje dru\u0161tva koje je prirodno podru\u010dje bavljenja povijesne znanosti (ali uz ograni\u010denje Marxove povijesno-filozofske sheme) pa je prema tome koncepcijski bliska kasnijoj ideji njema\u010dkih povjesni\u010dara o povijesnoj dru\u0161tvenoj znanosti. Uz pomo\u0107 povijesti te geopoliti\u010dkih odrednica on razvrstava pojedine daljnje razvoje marksizma u Europi. Jasna odjelnica za Iggersa je recepcija izvornog u\u010denja Marxa (koje samo po sebi nije uvijek dosljedno i jednozna\u010dno), koja se prati u isto\u010dnoj i zapadnoj Europi, a naro\u010dito va\u017ena postaje nakon hladnoratovske blokovske podjele. Iako Iggers kritizira dogmatizaciju Marxova u\u010denja i transformaciju marksizma u socijalisti\u010dkim dr\u017eavama europskog istoka (pritom bi bilo interesantno pro\u0161iriti spektar i na Aziju i Ju\u017enu Ameriku, \u0161to Iggers ipak ne \u010dini), on uo\u010dava ipak i pozitivne podra\u017eaje postupnog pribli\u017eavanja marksizma zapadnim trendovima, kao \u0161to se doga\u0111alo u poljskoj historiografiji s W. Kulom i drugima koji su se pribli\u017eili naro\u010dito Braudelu i drugim francuskim povjesni\u010darima iz pokreta Annales<\/i>. Zapad s druge strane prema Iggersu odnosi se tijekom 20. stolje\u0107a sve vi\u0161e kriti\u010dki prema marksizmu, i to iznutra kao i izvana, \u0161to dovodi najzad do koncepcijskog \u0161irenja, ali i jednako sna\u017enog (ali razli\u010ditog naspram isto\u010dnom) razila\u017eenja s izvornim u\u010denjima Marxa. U dva dominantna pravca zapadnog marksizma, strukturalisti\u010dki i kulturolo\u0161ki, Iggers se naro\u010dito bavi britanskim povjesni\u010darima, povrh svega E. P. Thompsonom, i njegovim koncepcijski diferenciranim bavljenjem marksizmom kao \u201epovijest odozdo\u201c, shva\u0107aju\u0107i njihov marksizam kao jedan most prema drugim zapadnim tendencijama, kao \u0161to je povijesna antropologija, stvaraju\u0107i interdisciplinarnu podlogu za prou\u010davanje zapostavljenih ili pre\u0161u\u0107enih aktera povijesti kojima Thompson \u201epronalazi glas\u201c.
      John Burrow u Povijest povijesti <\/i>(str. 507-514), osim \u0161to je ve\u0107 koncepcijski vi\u0161e vezan uz anglo-ameri\u010dke tradicije u historiografiji, ne pridaje zna\u010daj niti izvornim idejama Marxa niti razvoju marksizma u isto\u010dnoj Europi. Fokus njegova istra\u017eivanja su britanska historiografija u nizu Arnold Toynbee \u2013 R. H. Tawney \u2013 Christopher Hill \u2013 E. P. Thompson, te francuska i, sporedno, njema\u010dka historiografija. Me\u0111utim, Burrow uspijeva dublje povezati nacionalne tradicije (kao \u0161to je vigovska tradicija \u201epripovijesti\u201c), politi\u010dki kontekst (porast radni\u0161tva i sl.) te op\u0107e globalne kretnje i odnos Zapada prema komunizmu i marksizmu. Tako\u0111er, Burrow vi\u0161e pa\u017enje pridaje obja\u0161njenju za\u0161to su pojedine teme ili razdoblja bila pogodna za uspostavljanje marksisti\u010dke interpretacijske tradicije. Burrowova fokusiranost na britanske tradicije omogu\u0107uje mu u odnosu na Iggersa dublju, ali nebalansiranu povijest ideja bliskih ili povezanih s marksisti\u010dkom interpretacijom povijesti, \u0161to u kona\u010dnici zna\u010di da se na priru\u010dni\u010dki napisan Iggersov pristup marksizmu vrlo dobro nadovezuje Burrowova analiza.
      Iako se Iggersu mo\u017ee prigovoriti upravo ograni\u010denost na primarno zapadne modele i pristupe povijesnoj znanosti, ipak treba imati na umu da je ovoj knjizi va\u017ena daljnja nadopuna A Global History of Modern Historiography<\/i> (novo izdanje 2013.), (17)<\/b> zbornik kojega je Iggers ostvario sura\u0111uju\u0107i s Q. Edwardom Wangom i Supriyjom Mukherjeeom, a koji upravo \u0161iri spektar analize historiografskih pristupa na podru\u010dje jugoisto\u010dne i isto\u010dne Azije, Bliskog istoka, Latinske Amerike itd.   
      Na\u010din na koji Iggers pristupa povijesti historiografiji u djelu Istorijska nauka u 20. veku<\/i> vidljiv je iz primjera obra\u0111ivanja va\u017enosti \u0161kole oko \u010dasopisa Annales<\/i> i razvitka njema\u010dke dru\u0161tvene povijesti \u2013 ujedno i me\u0111u najutjecajnijim pravcima u recepcijskoj povijesti hrvatske historiografije. Osim \u0161to navodi pojedince i njihova va\u017ena djela, Iggers nastoji, iako svjestan da je nemogu\u0107e prona\u0107i zajedni\u010dki nazivnik, ipak u radovima Marca Blocha, Luciena Febvrea, Fernanda Braudela, Emmanuela Le Roy Laduriea, Jacquesa Le Goffa, Roberta Mandroua i dr., naglasiti va\u017ene zajedni\u010dke karakteristike. Uz osnovne odlike pokreta Annales<\/i>, kao \u0161to je op\u0107eniti spoj znanstvenosti i dobre knji\u017eevnosti, zatim interdisciplinarnost, koordinacija projekata i timski rad te postupna institucionalizacija isti\u010du se i skupne odlike kao \u0161to su decentralizacija povijesti (18)<\/b> (povijest bez sredi\u0161nje to\u010dke ili jedinstvenog kuta promatranja), izbjegavanje doga\u0111aja, li\u010dnosti i pojedinaca, vrijeme se ne razla\u017ee linearno, prevladavaju nadnacionalne teme ili pak regionalne teme. Iggersu jedino promi\u010de dodatno istaknuti internacionalizaciju pokreta Annales<\/i>, koja je putem me\u0111udr\u017eavne historiografske suradnje, ali i recepcijom \u201eiz druge ruke\u201c, dakle posredno te putem prijevoda, ostavila dubok trag u razli\u010ditim historiografijama, od \u0161panjolske i portugalske do hrvatske, srpske, poljske itd. S druge strane, Iggers jasno odjeljuje njema\u010dke tendencije prema povijesnoj znanosti kao dru\u0161tvenoj nauci. Kontekst poslijeratne Njema\u010dke, sukobi tradicionalnije orijentiranih povjesni\u010dara i mla\u0111ih generacija, tzv. Fischerova kontroverza, stanovito o\u017eivljavanje radova Eckarta Kehra, odnos prema Marxu i Weberu, osnutak Sveu\u010dili\u0161ta u Bielefeldu i radovi predvodnika novog historiografskog pristupa kao \u0161to su Hans-Ulrich Wehler ili J\u00fcrgen Kocka, \u010dine glavne okosnice kroz koje Iggers nastoji prikazati va\u017enu promjenu historiografskih paradigmi u Zapadnoj Njema\u010dkoj. U analizi Wehlerovog pristupa, zami\u0161ljenog kao sveobuhvatna \u201epovijest dru\u0161tva\u201c, Iggers pronalazi i sli\u010dnosti sa \u0161kolom Annales<\/i> (Braudel), ali i bitne razlike, kao \u0161to je ja\u010de nagla\u0161eno prou\u010davanje modernizacijskih i industrijalizacijskih procesa. Interesantno je primijetiti kako svojevrstan \u201esrednji put\u201c, koji se nadovezuje i na principe njema\u010dke povijesti dru\u0161tva, ali i na francuske analisti\u010dke obrasce, nudi austrijski povjesni\u010dar Michael Mitterauer, odnosno skupina njegovih suradnika, koji je i u hrvatskoj historiografiji ostavio zna\u010dajan trag te utjecao na neke od (tada) mla\u0111ih predstavnika hrvatske nove historiografije, okrenute prema svjetskim trendovima. (19) <\/b>Jedino je \u010dudno kako malo poveznica Iggers pronalazi (osim spomenutog E. Kehra koji je svojedobno bio ipak izuzetak njema\u010dke historiografije) izme\u0111u predstavnika novih tendencija kao \u0161to su Wehler i drugi pripadnici Bielefeldske \u0161kole i ranijih njema\u010dkih ekonomski i socijalno orijentiranih povjesni\u010dara. Na pamet padaju ranije spominjani Gustav von Schmoller i Otto Hintze ili pak Werner Conze, tek da se spomenu neki najpoznatiji.
      U povijesnom pregledu Iggers je me\u0111utim ponekad usmjeren i na pojedina\u010dne programatske \u010dlanke, a ne samo velike historiografske \u0161kole. Tako primjerice poznati tekst Lawrencea Stonea iz 1979. naslovljen \u201eThe Revival of Narrative: Reflections on a New Old History\u201d (Past & Present<\/i>, 85 (1979.)), Iggers obilato koristi na vi\u0161e razli\u010ditih mjesta, kako bi izrazio istovremeno hrabru obranu tradicionalno orijentiranih povjesni\u010dara koji su se u to vrijeme na\u0161li pogo\u0111eni radikalnim kritikama kulturne semiotike, zatim obilje\u017eja vremena i promjena u historiografiji, ali i preklapanja koja su se doga\u0111ala kod naizgled udaljenih pristupa. Mnogo vi\u0161e od osoba i \u0161kola, Iggers tako\u0111er analizira i \u010dasopise kao dominantno sredstvo jasnih promjena paradigmi. Izmjene \u010dasopisa Annales<\/i> od njegova pokretanja krajem 1920-ih, pa u 1940-ima i 1950-im godinama kada \u010dasopis pod Febvreom i kasnije Braudelom odmi\u010de dotada\u0161njoj praksi nagla\u0161enih suvremenih tema, pa potom novim promjenama u 1970-ima i 1980-ima te 1990-ima, kada kulturni i lingvisti\u010dki obrati po\u010dinju nametati druga\u010diji oblik i funkciju suradnje me\u0111u znanostima i ozna\u010davaju raskorak s dotada\u0161njom (prvenstveno geografski, ekonomski i sociolo\u0161ki) orijentiranom interdisciplinarnosti, Iggers ne promatra samo kroz nominalne promjene u nazivu \u010dasopisa ili uredni\u0161tva. Njegova analiza se\u017ee i u uredni\u010dki izbor tematskih cjelina, dominaciju odre\u0111enih tema ili \u017eanrovski\/poddisciplinski usmjerenih problemskih sklopova te dominaciju razli\u010ditih razdoblja povijesti (medievisti\u010dka i ranonovovjekovna istra\u017eivanja od 1950-ih do 1970-ih vs. novovjekovna istra\u017eivanja od 1980-ih) ili podru\u010dja (europski, mediteranski ili atlantski orijentirana povijest vs. povijest Afrike, Amerika i Azije). Iggers nastoji razvoj historiografije kontekstualizirati s globalnim dru\u0161tvenim i politi\u010dkim promjenama (19. i) 20. stolje\u0107a, odnosno identificirati osnovne koncepte, potom prevladavaju\u0107e politi\u010dke situacije ili fenomene te najzad i sveop\u0107e dru\u0161tvene promjene koje su formirale i utjecale na mentalitet, okolinu, percepciju i samopercepciju povjesni\u010dara \u2013 te su na taj na\u010din bile izravno povezane s razvojem povijesne znanosti. Kada govori o Rankeu i njema\u010dkom historizmu, Iggers ne zaboravlja kontekst pruske dr\u017eave i velikog pitanja Njema\u010dke u 19. stolje\u0107u. U pogovoru novom izdanju (za 2007. godinu), Iggers se tako primjerice ne libi posvetiti svjetskim implikacijama politi\u010dkih promjena s kraja 1980-ih i po\u010detka 1990-ih godina, te na taj na\u010din nadovezati se na promjene na podru\u010dju humanisti\u010dkih znanosti op\u0107enito te historiografije, identificiraju\u0107i kulturni i lingvisti\u010dki obrat, feministi\u010dku i rodnu povijest, promjene u istra\u017eivanju nacionalizma, postmodernu kritiku, i globalnu povijest te povijest globalizacije kao osnovne trendove i te\u017ei\u0161ta u posljednja dva desetlje\u0107a.
      Treba pritom imati na umu da je decentrirana povijest, povijest strukturalista i poststrukturalista, povijest koja se odmi\u010de od li\u010dnosti, suhoparnog izno\u0161enja podataka i linearnog nabrajanja, izgleda najkasnije doprla do one grane povijesti, koja ju je najja\u010de promovirala i u odre\u0111enu mjeru \u201eglobalizirala\u201c \u2013 do prou\u010davanja povijesti pisanja povijesti. Pregledi historiografije i dalje su prepuni godina, osoba, prekretnica, a matrica izno\u0161enja materije je, uz tek rijetke promjene, uglavnom linearna. Tako se \u010dini da je vrijeme, nakon \u0161to su u nas ili objavljene izvorne ili prevedene ugledne strane klasi\u010dne sinteze povijesti pisanja povijesti, napraviti i na podru\u010dju historiografije odre\u0111en odmak, korak dalje, te nastojati novim koncepcijama i matricama ukazati na neke dubinske procese koji dosada ostaju tek povr\u0161inski spomenuti.  
      A gdje Iggersovo djelo na odre\u0111en na\u010din prestaje, nastavljaju se knjige Zrinke Bla\u017eevi\u0107 i J\u00f6rna R\u00fcsena. One dakako, za razliku od Iggersovog djela, nemaju priru\u010dni\u010dki karakter niti inzistiraju na sveobuhvatnim pregledima historiografije. Radi se prvenstveno o osobnim teorijskim primjenama, prilagodbama ili pak te\u017enji prema uspostavljanju univerzalnih disciplinarnih osnova. Iako je ime J\u00f6rna R\u00fcsena u kontekstu hrvatske historiografije uglavnom posredni\u010dki poznato (preko tekstova Mirjane Gross (20)<\/b> i jednog slovenskog prijevoda (21)<\/b>), potrebno je re\u0107i da se radi o jednom od najeminentnijih njema\u010dkih povjesni\u010dara historiografije i teorije povijesti koji je ve\u0107 od kraja 1970-ih i 1980-ih godina radio na teorijskom sustavu, revaloriziraju\u0107i tradicije njema\u010dkog historizma i op\u0107enitog usmjerenja prema filozofiji povijesti (naro\u010dito misle\u0107i pritom na trojac Ranke \u2013 Droysen \u2013 Burckhardt), povezuju\u0107i te tradicije s modernijim pristupima povijesti dru\u0161tva i drugim modelima. To\u010dno trideset godina nakon prve knjige edicije Grundz\u00fcge einer Historik<\/i> (G\u00f6ttingen, tri sveska 1983.-1989.) nova R\u00fcsenova knjiga predstavlja sukus osobnog shva\u0107anja teorije povijesti, nastojanja da se u\u010dvrsti disciplinska matrica povijesne znanosti koja se sastoji od osnovnih ideja, teorija, metoda, narativnih oblika i funkcija povijesnog pisanja i koja nagla\u0161ava proces povijesne spoznaje, ali i pro\u0161iri domet onoga \u0161to R\u00fcsen smatra povijesnim na dru\u0161tvo i kulturu u naj\u0161irem smislu.
      O smislu i smislenosti povijesti raspravljalo se naro\u010dito u kontekstu historiografije 19. stolje\u0107a. U Njema\u010dkoj je rasprava zna\u010dila va\u017enu polazi\u0161nu to\u010dku znanstvenika koji su bili okrenuti svojem vremenu i suvremenim doga\u0111anjima, te su crpe\u0107i ideje, procjene, koncepte i podatke iz pro\u0161losti, nastojali u dru\u0161tvu konkretno utjecati. Zbog toga su krajem 19. stolje\u0107a na njema\u010dkim sveu\u010dili\u0161tima povjesni\u010dari bili prave zvijezde, njihova su predavanja masovno slu\u0161ana, knjige \u010ditane, a njihovo je mi\u0161ljenje u javnosti \u0161iroko raspravljano. Koji je smisao povijesti danas? Je li znanstveno utemeljena povijesna znanost doista sama sebi svrha ili postoji i dalje dru\u0161tvena dimenzija povjesni\u010dareva djelovanja, iako je vrijeme \u201ezvijezda-povjesni\u010dara\u201c davno pro\u0161lo? Je li uop\u0107e u 21. stolje\u0107u, kada se povijest nepobitno (?) dokazala kao znanost, potrebno raspravljati o smislu povijesti? Za J\u00f6rna R\u00fcsena odgovori nisu niti malo dvozna\u010dni. Svjestan mana njema\u010dkog historizma, R\u00fcsen ipak \u017eeli na teorijsko-prakti\u010dnoj tradiciji prona\u0107i temelje na kojima gradi vlastitu optimisti\u010dnu teorijsku podlogu kojoj je upravo u sredi\u0161tu odnos znanosti i svako\u017eivotnog u Husserlovom smislu, nadalje objektivnog i subjektivnog. Za njega povijest nema samo funkciju izu\u010davanja i nije svedena na strogo znanstvene okvire.
     Na osnovni kulturnih ljudskih univerzalija, dakle dimenzija, procesa i faktora koji utje\u010du na izra\u017eavanje ljudskog svijeta, nastaje i povijesno razmi\u0161ljanje, koje je zajedni\u010dko kako svim ljudima tako i modernoj znanstvenoj historiografiji. Prema R\u00fcsenovom antropolo\u0161ki orijentiranom shva\u0107anju, svaki \u010dovjek i u individualnom smislu ima svoju vlastitu povijest, iz koje u\u010di i stje\u010de iskustvo te ih primjenjuje na vlastitu sada\u0161njost i budu\u0107nost. Drugim rije\u010dima, parafraziraju\u0107i R\u00fcsena, \u010dovjek i u osobnom smislu mo\u017ee pro\u017eivjeti svoj osobni potres ili promjenu, \u201epad Rima\u201c ili \u201eFrancusku revoluciju\u201c. Naime, uz vrijeme prirode, slijede\u0107i ponajvi\u0161e razmi\u0161ljanja Reinharta Kosellecka, R\u00fcsen isti\u010de konstrukciju humanog vremena, izme\u0111u kojih je umjetna, ali bitna razlika: ona predstavlja crvenu nit ljudskog na\u010dina \u017eivljenja i podno\u0161enja patnje (str. 33). \u010covjek potrese i patnje, kao i humano vrijeme op\u0107enito razra\u0111uje (\u201ehumanizira\u201c, R\u00fcsenovim rje\u010dnikom) i unutar njih stvara smisao, koji ga vodi do povijesnog razmi\u0161ljanja. Iskustvo kojemu smisao daje zna\u010daj fundamentalni je oblik ljudskog funkcioniranja, te u sebi sadr\u017eava elemente povijesnog sje\u0107anja ili kulture sje\u0107anja, te nas na taj na\u010din neraskidivo povezuje s pro\u0161lo\u0161\u0107u.
     R\u00fcsen tako disciplinski definiranu i znanstveno osposobljenu historiku<\/i> zami\u0161lja u \u0161irokoj interakciji s dru\u0161tvom i s jasno odre\u0111enim funkcionalisti\u010dkim odnosom prema sada\u0161njosti\/budu\u0107nosti, grade\u0107i svojevrsnu povijesnu antropologiju teorije povijesne znanosti. Samim imenom historika<\/i> se nadovezuje dakako prvenstveno na poznati historiolo\u0161ki koncept Johanna Gustava Droysena iz sredine 19. stolje\u0107a, (22)<\/b> koji se okre\u0107e problemima teorije i prakse povijesne discipline, metodike, kriti\u010dnosti izvora, hermeneutike i heuristike. (23)<\/b> R\u00fcsen je postavlja inkluzivno, otvorenom u smislu da se tri dimenzije (disciplinarnost, interdisciplinarnost i transdisciplinarnost) povezuju u jednu cjelinu koja odgovara na suvremena pitanja teorije povijesne znanosti, ali je u potpunosti orijentirana i \u0161irem znanstvenom, a zatim i dru\u0161tvenom kontekstu, jasno zauzimaju\u0107i svoju funkciju. Njegov je sustav uredno postavljen i jasno sistemati\u010dno razdijeljen kroz razli\u010dite razine, podrazine, faktore i sl.
     Problem se dakako javlja u slu\u010daju nekih novih ili diferenciranih metodolo\u0161ko-teorijskih nastojanja, budu\u0107i da R\u00fcsen ne donosi preciznu formulu kako se oni mogu integrirati u historiku<\/i>; R\u00fcsenova je teorija povijesne znanosti doista inkluzivna, ali ipak po\u010diva na temeljima koji su odre\u0111eni i za koje autor smatra da bi trebali biti op\u0107eprihva\u0107eni. Te\u017enja je o\u010dita: historika<\/i> nastoji povijest u\u010diniti boljom kroz razra\u0111eni znanstveni i didakti\u010dki sustav, da bi povjesni\u010dar mogao, kako R\u00fcsen metafori\u010dki nagla\u0161ava, od brojnih stabala vidjeti \u0161umu, ako se \u017eeli snalaziti u toj \u0161umi sa stablima (str. 24). Pritom je posebna pa\u017enja posve\u0107ena obja\u0161njenju spoznajne mo\u0107i povijesne znanosti (ali i njenih ograni\u010denja), zatim povezanosti didaktike povijesti i historike <\/i>pomo\u0107u koje se odgovara na pitanje \u201e\u0160to je povijest?\u201c i mo\u017ee shvatiti osobitost povijesnog u\u010denja. Naime, prije negoli didaktika kao \u201eznanost o povijesnom u\u010denju\u201c (str. 254) rasvjetljava procese u\u010denja povijesti, potrebna je ponovno matrica, historika<\/i>, kojom se dolazi do posebnih osobina povijesne znanosti. I nanovo tako iz podru\u010dja znanosti R\u00fcsen prelazi u svakodnevno. Prije nekoliko godina je na britanskoj televiziji povjesni\u010dar David Starkey pokazao pote\u0161ko\u0107e s kojima se povijest u modernoj nastavi suo\u010dava. Starkey je me\u0111utim, formuliraju\u0107i lekcije iz op\u0107e povijesti prema vlastitim odrednicama, u\u010denike uputio upravo na povijesno razmi\u0161ljanje i kreativno pisanje kao najva\u017enije elemente njegova predmeta, \u0161to je na kraju polu\u010dilo dobar uspjeh i pozitivno iskustvo s predmetom povijesti u eksperimentalnom reality<\/i>-razredu. (24) <\/b>
      R\u00fcsen uvodi za historiku<\/i> (i dru\u0161tvo op\u0107enito) bitan pojam povijesne kulture (Geschichtskultur<\/i>), u kojoj se znanost kristalizira, predstavljaju\u0107i drugi pol povijesnog razmi\u0161ljanja u kojemu ono dobiva dru\u0161tveno-prakti\u010dnu funkciju u \u0161irem smislu ljudskog \u017eivota. Ona je, prema postulatima koji su dobro poznati jo\u0161 iz 19. stolje\u0107a i njema\u010dkog historizma, dakle usmjerena prema sada\u0161njosti i budu\u0107nosti \u010dovje\u010danstva\/\u010dovjeka, odnosno iz iskustva s ljudskom pro\u0161lo\u0161\u0107u nastoji objasniti sada\u0161njost i omogu\u0107iti stvaranje perspektiva za budu\u0107nost. U tom kontekstu R\u00fcsen zaklju\u010duje da povijest procesom demokratizacije \u201epripada svima\u201c (str. 222), da je svatko svoj vlastiti povjesni\u010dar, ali i da upitom oko mjesta i zadatka povijesti opet kro\u010dimo unutar granica povijesne znanosti. Posebnu divergenciju predstavljaju u takvom prakti\u010dno-\u017eivotnom smislu sje\u0107anja i kultura sje\u0107anja, jer nastaju iz Koselleckovske premise (25) <\/b>o postojanju posebnog ljudskog shva\u0107anja vremena odnosno vremenskog horizonta, koji se kod \u010dovjeka nalazi izme\u0111u iskustava pro\u0161losti i o\u010dekivanja za budu\u0107nost. R\u00fcsen navodi pet dimenzija povijesne kulture (kognitivna, estetska, politi\u010dka, moralna, vjerska) koje se izvode iz temeljnih odrednica \u2013 mi\u0161ljenja, osje\u0107anja, htjenja, vrednovanja i vjerovanja.   
      Jednu od sredi\u0161njih uloga historike<\/i> zauzima smislenost, odnosno stvaranje smisla. Ono je povezano i s povijesnom znanosti i s dru\u0161tvenom ulogom povijesti. Stvaranjem smisla povijest se znanstveno obuhva\u0107a i omogu\u0107ava interpretaciju \u2013 u formi pripovijesti. Zbog toga R\u00fcsen inzistira na narativnoj logici koja je u sredi\u0161tu potrebe za stvaranjem smisla u povijesti: \u201epripovijest\u201c je ustvari most koji \u010dovjeka povezuje s iskustvima pro\u0161losti i dana\u0161njim polo\u017eajem. Ju\u017enoafri\u010dki strip Vusi Goes Back <\/i>R\u00fcsen koristi kao zorni primjer narativnog izna\u0161anja smislenosti pro\u0161log iskustva: Vusi kao glavni junak saznaje pro\u0161lost i pro\u0161la iskustva vlastite obitelji \u2013 a ustvari povijest Ju\u017ene Afrike \u2013 kroz razgovor, u formi pri\u010de (slika) koja je smislena. Povijest je u ovom stripu (objavljenom 1981. u priru\u010dniku za stanovnike ju\u017enoafri\u010dkih Townshipa<\/i>) u funkciji obja\u0161njavanja pro\u0161log vremena, kao i sada\u0161njosti, ali i davanja perspektive za budu\u0107nost \u2013 njena narativna forma izravno se tako povezuje s povijesnim razmi\u0161ljanjem. Time R\u00fcsen nagla\u0161ava i komunikativno obilje\u017eje povijesnog smisla, jer ono tra\u017ei dru\u0161tveni kontekst (str. 44-46). Me\u0111utim za razliku od \u2013 na ovom mjestu moglo bi se \u010diniti, idejno mu bliskog \u2013 Haydena Whitea, povijest sama po sebi nije bez smisla niti je narativnost ono \u0161to isklju\u010divo daje formu povijesti. (26)<\/b> R\u00fcsena ne zanima toliko literarna forma historiografije \u2013 pa ba\u0161 u tom smislu njegova koncepcija pokazuje odre\u0111ene manjkavosti s obzirom na razvijenost narativne teorije u posljednjim desetlje\u0107ima, ve\u0107 mnogo vi\u0161e naglaska stavlja na sumu svih elemenata koji ljudsku pro\u0161lost \u010dine specifi\u010dno povijesnim iskustvom. Zanima ga dakle proces kojime se od skupa doga\u0111aja dolazi do jezi\u010dnog izra\u017eaja povijesti, dakle ponovno \u2013 povijesno razmi\u0161ljanje.   
     Prema R\u00fcsenu, povijesno razmi\u0161ljanje u svojoj osnovi sadr\u017ei vjerovanje u smisao koje je usidreno dubinski u ljudskoj subjektivnosti; upravo taj smisao se pomo\u0107u historike<\/i> obja\u0161njava, a unutar znanstvenoga okvira problematizira. No jednako, ako ne i va\u017enije izra\u017eena, ostaje dru\u0161tvena funkcija povijesti, jer je povijesnim razmi\u0161ljanjem omogu\u0107eno smisleno orijentiranje i povezivanje odnosa pro\u0161losti i budu\u0107nosti. Izme\u0111u traume kao oblika besmislenosti i o\u010daja te ljudske snage za nadila\u017eenjem smisla (koju R\u00fcsen pronalazi primjerice u knji\u017eevnosti kod Prousta) nalazi se svim ljudima na dohvat povijesno razmi\u0161ljanje, koje im omogu\u0107uje put prema \u201epozitivnoj\u201c traumi nadila\u017eenja. Primjeri Holokausta i Francuske Revolucije R\u00fcsenu slu\u017ee kao primjeri povijesnih doga\u0111aja koji su intergeneracijski upravo smislom povezani, jer sje\u0107anje na zlo\u010din protiv \u010dovje\u010dnosti ili ideja ljudskih prava od svoje povijesne realnosti do sada\u0161njeg vremena upravo povijesnim razmi\u0161ljanjem kao iskustvo dobivaju smislenost.
     S druge strane, za znanstvenu sferu je va\u017ena jasno\u0107a povijesnog smisla (dakle jasno oblikovani tekst), zatim jasna kontekstualizacija (prakti\u010dko-normativni zna\u010daj, dakle poma\u017ee pri orijentiranju u dimenziji vremena) i pronala\u017eenje vremenskih poveznica (empirijsko izno\u0161enje vremenskih procesa) koji zajedno tvore smisaonu strukturu. Teorije R\u00fcsen shva\u0107a kao zaplet (plot<\/i>) u odnosu na narativnu strukturu povijesti kojime se \u201edodaje kognitivno-konstruktivni element pripovijesti\u201c (str. 154), dakle koje \u010dine strukturu (povjesni\u010darevog) obja\u0161njenja. Slijede\u0107i definiciju J\u00fcrgena Kocke i primjerima teorijske uloge kod Rankea, Gervinusa, Webera te recentnije Hansa-Ulricha Wehlera i njegove sveobuhvatne dru\u0161tvenopovijesne analize, R\u00fcsen nastoji prikazati teorije kao kognitivno-konstruktivni element pri\u010de, pojmovno i kategorijsko-sustavno poja\u0161njenje koje je povezano ali ne proizlazi izravno iz povijesnog vrela. R\u00fcsen me\u0111utim ne vidi nikakve prepreke u kori\u0161tenju zasade Droysenove teorije ili drugih tradicionalnih koncepcija, istovremeno propituju\u0107i, mijenjaju\u0107i, prilago\u0111avaju\u0107i, nadovezuju\u0107i sve one teorijske obrasce, koji su prema R\u00fcsenu potrebni da bi povjesni\u010dar bio u stanju shvatiti \u0161to to zna\u010di pristupati povijesti znanstveno, odnosno \u0161to se \u201epovijesnim razmi\u0161ljanjem\u201c posti\u017ee. Tako primjerice R\u00fcsen isti\u010de zada\u0107u historike<\/i> pri uspostavljanju ravnopravnog odnosa spoznajne sa\u017eetosti (dakle istra\u017eivanja, znanstvenog obra\u0111ivanja neke teme) i estetskog oblikovanja i retori\u010dkog utjecaja u bavljenju povije\u0161\u0107u \u2013 vra\u0107aju\u0107i se tako na Rankeovo razmi\u0161ljanje o dvojnosti povijesne znanosti. R\u00fcsen se tako bavi i estetskom oblikovano\u0161\u0107u, politi\u010dkim funkcijama, didakti\u010dkim elementima i drugim komponentama koje oblikuju, utje\u010du ili mijenjaju povijesno razmi\u0161ljanje. Oslanjaju\u0107i se jasno na Droysena, R\u00fcsen u metodologiji povijesne znanosti i u potrazi za povijesnim smislom klju\u010dne uloge pridaje heuristici, kojom se u povijesnom smislu propituje i dolazi do empirije, potom kritici i interpretaciji, ali i reprezentaciji kroz narativ. A upravo je povijesno pripovijedanje ono \u0161to se historikom<\/i> nastoji redefinirati; odmi\u010du\u0107i se od tipologija Droysena, Friedricha Nietzschea i Haydena Whitea, R\u00fcsen nastoji ponuditi vlastitu, pronalaze\u0107i kroz \u010detiri razli\u010dita pristupa (tradicionalni, egzemplarni, geneti\u010dki, kriti\u010dki) na\u010dine da se ljudska pro\u0161lost unutar smisleno oblikovane povijesti pribli\u017ei sada\u0161njosti ili u\u010dini sada\u0161njom.
      Historika<\/i> obra\u0111uje i pojedina su\u0161tinska pitanja tehnika, formi, procesa i metoda historiografije, kao \u0161to su primjerice heuristika, kritika ili interpretacija, promi\u0161ljanje povijesti i nastavak tog procesa u formi pisanja povijesti, itd. Pritom ne bje\u017ei od jednostavnih, jezgrovitih formulacija, prakti\u010dkih naputaka kakve pronalazimo u klasicima kao \u0161to su oni Droysena ili Blocha, zanimljivih paralela ili primjera iz popularne kulture (Charlie Brown<\/i>, Vusi Goes Back<\/i>), knji\u017eevnosti (Shakespeare, Marcel Proust, R. M. Rilke), grafi\u010dkih shematizacija ili stripovskih poja\u0161njenja (nacrtao Dan Perjovschi) \u2013 jer sve to \u010dini historiku<\/i> pristupa\u010dnijom i prihvatljivijom, \u0161to je glavna R\u00fcsenova \u017eelja. Svjestan i prednosti i mana tradicionalnih i modernih pristupa povijesne znanosti, on pledira na znanstvenost i odgovornost stru\u010dnjaka unutar discipline, odbija relativizaciju znanja kojeg historiografija donosi te zagovara konstruktivno istra\u017eivanje uz pomo\u0107 teorije povijesne znanosti. Njegova je povijesna kultura ipak bli\u017ea utopiji ili idealnoj slici odnosa znanosti i dru\u0161tva, jer je gotovo laboratorijski osmi\u0161ljena u op\u0107e-pozitivnim uvjetima. Nedostatak predstavlja zbog toga dakako izostajanje konkretnih poveznica sa stanjem povijesti u nastavi u Njema\u010dkoj ili Europi u cjelini (ako je to mogu\u0107e svesti pod jedno poglavlje), ali i u okviru akademskih krugova i naro\u010dito na sveu\u010dili\u0161tima, gdje je teorija povijesne znanosti naj\u010de\u0161\u0107e integrirana kako prema razdobljima tako i kroz posebne katedre za metodologiju, historiografiju i teoriju. Na tom podru\u010dju R\u00fcsenu nedostaju izravne poveznice, koje bi historiku \u010dinile manje vizijom, a vi\u0161e realnim ili ostvarivim planom.
      R\u00fcsen \u010ditatelju pru\u017ea sveobuhvatni sustav znanstvenog promi\u0161ljanja povijesti, koji u sebi sadr\u017ei i teorijske i prakti\u010dne primjere, a koji nadasve pokazuje svoju stabilnost koli\u010dinom naizgled suprotstavljenih teorijskih modela: R\u00fcsen je sa svojom historikom<\/i> u stanju povezati strukturalisti\u010dka i poststrukturalisti\u010dka gledi\u0161ta, prona\u0107i poveznicu izme\u0111u Droysenove i Koselleckove koncepcije povijesti (vremena i povijesnog razmi\u0161ljanja), a da njegov sustav pritom ne postaje preoptere\u0107en ili neorganiziran. R\u00fcsenu naime nije cilj pobrojati razli\u010dite teorije ili ih samo primjera radi povezivati, on je mnogo vi\u0161e usmjeren prema potrazi zajedni\u010dkih elemenata, dakle te\u017ei stvoriti integrativnu teorijsku osnovu za znanstvena istra\u017eivanja i promi\u0161ljanja povijesti. Zbog toga R\u00fcsen ne polemizira, ve\u0107 jednostavno prihva\u0107a aktualnost poststrukturalizma ili postkolonijalnih studija te ih, na primjenjiv na\u010din, povezuje primjerice s dominantnim koncepcijama njema\u010dkog historizma, svjesno o\u010dekuju\u0107i i provociraju\u0107i daljnje rasprave o povezivosti ili preklapanju tih naizgled udaljenih analiti\u010dkih modela. (27) <\/b>Neki \u0107e mu pritom, poput austrijskog novinara Alessandra Barberija, zamjeriti inzistiranje na kontinuitetima i neuvr\u0161tavanje teorijske matrice koja od Waltera Benjamina do Foucaulta, de Certeaua, Derride i drugih napominje upravo va\u017enost diskontinuiteta te zahtijevati uspostavljanje diskurzivno-analiti\u010dke historike<\/i>. (28) <\/b>Nadalje, primjetno \u0107e biti neintegriranje nekih marksisti\u010dkih tradicija koje su se i tijekom posljednjih desetlje\u0107a iskazale kriti\u010dki sposobnim a u odnosu na R\u00fcsenov pristup ponovnog \u201eosvje\u017eavanja\u201c ideja historizma itekako imaju svoje mjesto; misli se poglavito na shva\u0107anje uloge znanosti i znanja, povijesti i povjesni\u010dara u dru\u0161tvu i njene interakcije. Unato\u010d tome ili upravo zbog toga, historika <\/i>modernom povjesni\u010daru pru\u017ean poticajan i interesantan vodi\u010d, postavlja i daje odgovore vezane uz struku i disciplinu, te \u2013 vra\u0107aju\u0107i se na R\u00fcsenovu metaforiku \u2013 poku\u0161ava u \u0161to cjelovitijoj perspektivi sagledati \u0161umu s drve\u0107em.
      Zrinka Bla\u017eevi\u0107 u knjizi Prevo\u0111enje povijesti <\/i>upravo pribli\u017eava hrvatskoj stru\u010dnoj javnosti moderne teorijske koncepcije, komplekse pitanja, interdisciplinarne i transdisciplinarne odno\u0161aje izme\u0111u povijesti i drugih znanosti, te povezuje teorijske refleksije i prakti\u010dno-istra\u017eiva\u010dki postupak. \u010cetverokut sastavljen od dva jednaka trokuta na naslovnici knjige, osim \u0161to nas sugestivno podsje\u0107a na trope Haydena Whitea i Metahistory<\/i>, (29) <\/b>kao da sugerira op\u0107u i unutra\u0161nju organiziranost Prevo\u0111enja povijesti<\/i>. Naime, mogu\u0107e je zaklju\u010diti da knjiga sadr\u017ei tri osnovne operativne dimenzije: Bla\u017eevi\u0107 radi na op\u0107im (svjetskim) dominantnim teorijama, zatim na me\u0111i izme\u0111u pojedine (povijesne) poddiscipline i drugih manje ili vi\u0161e srodnih disciplina \u010dije su teorijske paradigme po mi\u0161ljenju autorice kompatibilne i korisne te potom i na konkretnim primjerima. Isto tako su i pojedina poglavlja, ustvari \u010dlanci, strukturirani uglavnom u sustavu trokuta odnosa izme\u0111u op\u0107ih teorijskih obrazaca \u2013 primjene na odre\u0111enom podru\u010dju (npr. imagologiji ili vjerskoj povijesti) \u2013 autori\u010dinog individualnog vi\u0111enja primjene iznesenih teorija i stvaranja vlastitog puta. Autorica tako vi\u0161e od putokaza nastoji redefinirati neka, prema njenom mi\u0161ljenju, klju\u010dna podru\u010dja istra\u017eivanja kojima je potrebna nova problematizacija: nudi tako primjerice nove izazove u istra\u017eivanju Drugoga ili pitanja reformacije u Hrvatskoj, alternativnu \u201epost-postfeministi\u010dku redefiniciju kategorije \u017eene\u201c (str. 174), kako misliti o kulturi u svjetlu novih obrata itd.
      U okvirima hrvatske historiografije takva knjiga (sastavljena od dvanaest prije objavljenih, ali za format knjige prera\u0111enih i nadopunjenih \u010dlanaka) danas predstavlja rijetkost. Skoro da je mogu\u0107e na prstima nabrojati hrvatske knjige koje se ne bave samo historiografijom kao takvom, ve\u0107 u svojoj su\u0161tini analiziraju i odnose teorije i metode, nastoje\u0107i uspostaviti, ako ne nove trendove, onda barem smjerokaze: me\u0111u takva djela spada pomalo zaboravljeno i neopravdano zapostavljeno (iako danas zastarjelo) djelo Gavre Manojlovi\u0107a Sile pokretnice i pravilnosti u univerzalnoj historiji <\/i>(1927.) koje u klasi\u010dnoj tradiciji filozofije povijesti nastoji definirati empirijski karakter povijesne znanosti, tra\u017ee\u0107i zakonitosti i pravilnosti u op\u0107im povijesnim razmatranjima jedne \u201ekolektivne koncepcije\u201c i na taj na\u010din stvaraju\u0107i odre\u0111eni \u201enacrt induktivne filozofije historije\u201c. (30) <\/b>Uz spomenutu Manojlovi\u0107evu knjigu, pojavljivala su se povremeno i jo\u0161 neobi\u010dnija djela, kao ono Josipa Weissgerbera U svijetlu metahistorije<\/i> (1967.) koje je smje\u0161teno onkraj povijesne znanosti, ispituju\u0107i metahistorijsko kroz vjeru (i razli\u010dite koncepcije) te ne ulazi u podru\u010dje teorije povijesti, (31)<\/b> a u novije je vrijeme tek Miroslav Berto\u0161a objavio intrigantnu knjigu s naslovom Izazovi povijesnog zanata. Lokalna povijest i sveop\u0107i modeli<\/i> (2002.) u kojoj autor posreduje izme\u0111u vlastitih teorijsko-koncepcijskih pogleda na mediteransku, hrvatsku i istarsku povijest i modela koje su postavili povjesni\u010dari iz pokreta Annales<\/i>, talijanska microstoria<\/i> i dr. (32) <\/b>Osim tih knjiga, nekolicine \u010dlanaka i rasprava, temata u \u010dasopisima poput Na\u0161ih tema<\/i> ili Gordoganu<\/i>, poticajnih zbirki kriti\u010dkih osvrta i rasprava koje su ponovno objavljene u obliku knjige (33)<\/b> te zbornika posve\u0107enih ili op\u0107enito historiografiji ili odre\u0111enoj osobi, (34)<\/b> primjetan je nedostatak intelektualnih biografija povjesni\u010dara i povjesni\u010darki u kontekstu hrvatske historiografije. Dok u svjetskim razmjerima prou\u010davanje intelektualnih veza, povijesti ideja i koncepcija predstavlja mla\u0111im povjesni\u010darima po\u010detak utiranja vlastitog puta, pa su ugledni povjesni\u010dari poput Williama M. Johnstona (R. G. Collingwood), E. P. Thompsona (William Morris) ili ovdje razmatranog J\u00f6rna R\u00fcsena (J. G. Droysen) u svoj zanat krenuli upravo preko prou\u010davanja zamr\u0161ene povijesti ideja i koncepcija iz pro\u0161losti, u hrvatskoj historiografiji jo\u0161 ne postoje niti podra\u017eaji za objavljivanjem kakve ego-histoire<\/i> u duhu francuske \u0161kole (P. Nora), (35)<\/b> povjesni\u010darske autobiografije ili pak intelektualne biografije nekog povjesni\u010dara. Uz kontroverzne, a u znanstvenom smislu nedovoljno intelektualnopovijesno orijentirane knjige Z. Kulund\u017ei\u0107a i M. Brandta, (36)<\/b> isti\u010de se izuzetno interesantna ego-povijesno oblikovana autobiografija Mirka D. Grmeka. (37)<\/b> Sve to dakako zna\u010di da je intelektualnopovijesna konstrukcija ponekad te\u0161ko izvediva kada su hrvatski povjesni\u010dari, koji ne pi\u0161u ego-povijesne eseje ili knjige, rijetko ulaze dubinski u metodolo\u0161ke rasprave i obja\u0161njenja, a jo\u0161 rje\u0111e ih pozicioniraju u odnosu na doma\u0107e i strane teorijske predlo\u0161ke, u pitanju.  
     Tu dolazimo do va\u017enosti knjige Zrinke Bla\u017eevi\u0107, jer pokazuje izuzetnu teorijsko-koncepcijsku aktualnost sa svjetskim trendovima, potom daje vlastiti obol povijesnoj znanosti u Hrvatskoj u cjelini, ali se spu\u0161ta i na razinu konkretnih primjera \u2013 iako je to mo\u017eda to\u010dka koja bi, pogotovo po\u0161to raspravljane teorijske prakse u hrvatskoj historiografiji ili nisu za\u017eivjele ili jo\u0161 nisu \u0161iroko primjenjivane, trebala biti ja\u010de nagla\u0161ena i poduprijeta dodatnim konkretnim primjerima. Unato\u010d tome \u0161to se u knjizi razmatraju teorijski obrati u okvirima suvremene povijesne znanosti, upravo bi primjeri primjene nekih zastupanih ili nagla\u0161enih modela na konkretnim slu\u010dajevima mogli ne samo pribli\u017eiti teoriju praksi, ve\u0107 i ukazati na potrebitost istih, naro\u010dito ako se na teorijske obrasce gledalo kao na svojevrstan po\u010detak istra\u017eivanja\/rada. S druge strane, otvaranje rasprave o novim, inovacijskim i svje\u017eim pristupima vi\u0161estruko je korisno za hrvatsku historiografiju. Ovdje se ne radi o jednostavnom \u201epreskakanju\u201c (razvojnih) faza u historiografiji, ve\u0107 nu\u017enoj aktualizaciji, otvaranju novih kompleksa problema i pitanja, itd. Me\u0111utim, pritom je potrebno raspravu pro\u0161iriti i s podru\u010dja koncepcija i teorija na podru\u010dje metodologije ili mogu\u0107ih metodologija koje se s novim obratima u povijesnoj znanosti uvode ili impliciraju. Jasno je stoga da je nu\u017eno nadovezivanje novih pristupa s disciplinarnim temeljima koji podrazumijevaju etabliranu odgovornost i norme povijesne znanosti te s pomo\u0107nim povijesnim znanostima kao osnovi istra\u017eivanja. (38) <\/b>Tako\u0111er, i nadovezuju\u0107i se na kritiku M. Gross u jednom \u010dlanku, (39)<\/b> postavlja se pitanje nisu li transdisciplinarnost, te\u017enja za transnacionalnu humanisti\u010dku kulturnu znanost, nadalje prihva\u0107anje postulata prema kojemu povijesna istina nije singularna i nije u potpunosti spoznatljiva, a da je njena rekonstrukcija tek djelomi\u010dno ostvariva, elementi koji su u povijesnu znanost u\u0161li i prije lingvisti\u010dkog i kulturnog obrata? Nije li Nova povijest, pritom misle\u0107i ne samo na pokret Annales<\/i>, ve\u0107 na bielefeldske, britanske, ameri\u010dke, talijanske i druge poticaje, ve\u0107 prije nekoliko desetlje\u0107a zastupala u su\u0161tinskom smislu navedeno. Stanovite promjene, koje se uporno previ\u0111aju u historiografskim pregledima s linearnom modernizacijskom interpretativnom matricom, mogu\u0107e je prve uo\u010diti na podru\u010dju stare povijesti. Upravo je \u201efrancuska povjesni\u010darska revolucija\u201c (P. Burke) \u010dasopisa Annales najslabiji utisak ostavila (u tom \u201erevolucionarnom\u201c metodolo\u0161ko-teorijskom smislu) na podru\u010dje stare povijesti, ne najzad i zbog toga \u0161to su povjesni\u010dari anti\u010dkih razdoblja ve\u0107 po\u010detkom 20. stolje\u0107a umjeli u svoju analizu integrirati ne samo filolo\u0161ke, ve\u0107 i arheolo\u0161ke, povijesnoumjetni\u010dke, ekonomske i dr. teorije i disciplinarna na\u010dela. Mladi su strasbour\u0161ki povjesni\u010dari uostalom bili povezani s ranijim generacijama povjesni\u010dara antike kao \u0161to je bio Numa Denis Fustel de Coulanges, dok su primjerice Gustav Bloch i Andre Aymard nepobitno utjecali u ranijim fazama teorijskog razvoja \u010dasopisa Annales <\/i>odnosno njenih pokreta\u010da. Danas se na staru povijest ponovno mogu ugledati i sve ostale grane povijesti, kada se propagira inter- i transdisciplinarnost, jer razmjena s novim medicinskim, biolo\u0161kim ili pak geolo\u0161kim istra\u017eiva\u010dkim metodama ve\u0107 odavno postoji.
     Dakako, to ne zna\u010di da lingvisti\u010dki i kulturni obrat, kao i postmoderni postulati, ne pridonose u smislu razvoja povijesne znanosti. Upravo dvojnost disciplinarnog propitivanja granica, brisanja istih, zatim okretanje ligvisti\u010dkim i naratolo\u0161kim formama (o \u010demu danas u hrvatskoj historiografiji jo\u0161 nema mnogo rasprave, iako je vrijeme ve\u0107 odavno za to do\u0161lo), vodi do produbljivanja, novih kreativnih i inovativnih spoznajnih putova, a nadasve poti\u010de na revalorizaciju i otvaranje novih pitanja i me\u0111u klasi\u010dnim temama koje su djelovale obra\u0111ene ili apsolvirane. Upravo u suvremenim istra\u017eivanjima, koje od stru\u010dnjaka zahtijevaju sve ja\u010du povezanost disciplina, sve boljim poznavanjem primjerice prirodnih znanosti, najnovijih neurolo\u0161kih ili biolo\u0161kih istra\u017eivanja, ukazuje se i na va\u017enost postojanja razra\u0111enog disciplinarno sveobuhvatnog sustava povijesne znanosti koji \u0107e stajati u temeljima svakog me\u0111udisciplinarnog poduhvata, vode\u0107i ra\u010duna na metodologiju, povijesno razmi\u0161ljanje i ciljeve koji se, unutar povijesne discipline, postavljaju povezivanjem dviju ili vi\u0161e disciplina: dakle onoga, \u0161to J\u00f6rn R\u00fcsen smatra historikom<\/i>. Iako zami\u0161ljena u naj\u0161irem mogu\u0107em smislu, kako bi bila prihvatljiva ve\u0107em dijelu struke, ona dakako ne zauzima \u2013 kao \u0161to to u dana\u0161nje vrijeme i nije obi\u010daj a gotovo i da nije prihvatljivo \u2013 poziciju jedine epistemolo\u0161ki ispravne stru\u010dne osnove. Isto se treba re\u0107i i za pristupe koji su nastali iz razmatranih obrata; oni bi trebali prvenstveno biti u funkciji nadogra\u0111ivanja, usavr\u0161avanja, pro\u0161irivanja i kompleksnije obrade.   
      Kombinacija teorijske refleksije i prakti\u010dno-istra\u017eiva\u010dkoga postupka, \u201emedijacijska priroda i posredni\u010dka funkcija\u201c povijesti koju Bla\u017eevi\u0107 isti\u010de, upravo je povezana i s R\u00fcsenovim konceptom povijesne kulture, jer je autorica svjesna kako zadaci povijesne znanosti nisu ograni\u010deni disciplinarnim, ali ni strogo znanstvenim, ve\u0107 prelaze i na inter- i transdisciplinarno, a te\u017ee i dru\u0161tvenoj, kulturnoj, politi\u010dkoj i drugim aktualizacijama. Na taj na\u010din uz pomo\u0107 obrata, kao \u0161to je translacijski, \u010ditatelj otkriva dimenzije povijesti koje su onkraj podru\u010dja znanstvenosti i prelaze u sferu dru\u0161tvenog, \u0161to preko interpretativnih, kulturnih ili drugih prakseolo\u0161kih pristupa. Translacijski obrat, kojime se nastoji nadi\u0107i nedostatke paradigme interdisciplinarnosti, u obliku dinami\u010dkog procesa translacije poku\u0161ava ostvariti transdisciplinarna na\u010dela, dakle teorijsko-konceptualno \u201eprevo\u0111enje\u201c paradigmi s razli\u010ditih podru\u010dja istra\u017eivanja u svrsi \u0161to fokusiranijeg, kompleksnijeg i cjelovitijeg shva\u0107anja odre\u0111enog problema. Nadalje, translacijski obrat, kako ukazuje Zrinka Bla\u017eevi\u0107, nudi vrlo konkretnu i \u0161iroko upotrebljivu konceptualizaciju transdisciplinarnih suvremenih te\u017enji, pa se otvara nov prostor za kreativne i inovativne pristupe konkretnim istra\u017eivanjima, dok se istovremeno na \u0161irem znanstvenom podru\u010dju omogu\u0107ava internacionalizacija i unutra\u0161nja transformacija odre\u0111enog podru\u010dja. Budu\u0107i da je na podru\u010dju historiografije u okvirima Hrvatske koncepcija nova i jo\u0161 osim teorijskih tekstova nedostaje i demonstracija konkretnih istra\u017eiva\u010dki artikuliranih rje\u0161avanja problemskih kompleksa u praksi, \u0161teta je \u0161to autorica nije \u010ditateljima dala neku vrstu dublje povijesti koncepata (Begriffsgeschichte<\/i>) same translacijske znanosti i translacije u odnosu na historiografiju.
     No Bla\u017eevi\u0107 u svojoj knjizi ne donosi samo presjek novih teorijskih obrazaca (lingvisti\u010dki, kulturni, performativni, translacijski i prostorni obrati), biraju\u0107i najeminentnije predstavnike, odnosno najsna\u017enije argumentirana ili definirana teorijska usmjerenja, ve\u0107 ih isku\u0161ava na konkretnim podru\u010djima istra\u017eivanja (npr. povijest reformacije, povijest Balkana), potom poddisciplinama (npr. vjerska povijest, rodna povijest, imagologija) i najzad, sli\u010dno R\u00fcsenu, na ve\u0107 odavno postavljene teze i tipologije povijesti, kao kod Friedricha Nietzschea. Bla\u017eevi\u0107 tako, prate\u0107i put koji su djelomi\u010dno ucrtali Michel Foucault i Clayton Koelb, (40)<\/b> provjerava kompatibilnost Nietzscheovog shva\u0107anja povijesti u kontekstu poststrukturalisti\u010dkih paradigmi, pronalaze\u0107i u njegovoj kritici upravo temeljne podudarnosti s nekim suvremenim (poststrukturalisti\u010dkim) maksimama, kao \u0161to je nagla\u0161avanje interpretacijske matrice povrh (neostvarive) te\u017enje za rekonstrukcijom (Nietzsche vs. historizam, odnosno rankeovska \u0161kola). Nadovezuju\u0107i se na Haydena Whitea, Bla\u017eevi\u0107 ukazuje na mogu\u0107nost okretanja povijesti u smjeru performativnog obrata kako bi postala znanost \u201eu slu\u017ebi \u017eivota\u201c. Me\u0111utim, pitanje autenti\u010dnosti performativnosti (dakle, je li performativnost autenti\u010dan \u010din ili se radi o usiljenoj, namjernoj ili pak neprirodnoj \u201eglumi\u201c), kojega su poststrukturalisti\u010dki orijentirani istra\u017eiva\u010di \u010desto zanemarili, ovdje predstavlja zanimljiv problem, jer upravo povijesno mi\u0161ljenje kakvoga zagovara R\u00fcsen ne djeluje pretjerano kompatibilno s performativnim obratom i prihva\u0107anjem takvih teorijskih koncepata.
     Va\u017enost translacijskog obrata Zrinka Bla\u017eevi\u0107 naro\u010dito jasno izla\u017ee u programatskom poglavlju \u201eGlobaliziranje Balkana iz perspektive translacijske epistemologije\u201c. Kratki pregled recentnog stanja balkanolo\u0161kih studija, ponajvi\u0161e zbog svoje forme ponekad daje dojam da brzo i relativno poop\u0107eno donosi zaklju\u010dke. Primjerice, period od 19. stolje\u0107a pa do kraja Hladnog rata u smislu balkanskih nacionalnih historiografija djeluje kao monolitni blok u kojem su se \u201euglavnom reproducirale historisti\u010dke, a kasnije i modernisti\u010dke \u201cvelike pripovijesti\u201c\u201c, \u0161to ipak predstavlja generalizirano gledi\u0161te i isklju\u010duje razli\u010dite na\u010dine odskakanja, a zanemaruje inovativne i koncepcijski diferencirane modele istra\u017eivanja povijesti. Jednako tako generalizirana je i tvrdnja da je hrvatska historiografija pospje\u0161ila vlastitu marginalizaciju tako \u0161to je \u201etvrdoglavo odbijala ikakvu povezanost s Balkanom\u201c, dr\u017ee\u0107i se \u201eizlizane autopercepcije\u201c (str. 153.) o predzi\u0111u kr\u0161\u0107anstva i kolijevke civilizacije, naro\u010dito ako nekoliko redaka potom autorica konstatira da su sama istra\u017eivanja Balkana po mjerilima dana\u0161njih balkanolo\u0161kih studija u\u0161la u krizu i samima prijeti marginalizacija. No, povijest pisanja o Balkanu i odnos nacionalnih historiografija prema Balkanu i balkanskim studijima nije osnovni cilj poglavlja: prvenstvena je \u017eelja uz pomo\u0107 translacijskog i prostornog obrata ponuditi \u201ereformsku platformu\u201c, legofovski re\u010deno \u201eza jedan drugi Balkan\u201c, kojim bi se izbjegla marginalizacija i dapa\u010de pospje\u0161ila daljnja istra\u017eivanja na transdisciplinarnim osnovama. U sr\u017ei tog programa Bla\u017eevi\u0107 vidi rekonceptualizaciju pojma Balkana pomo\u0107u prostornog obrata i postmoderne geografije, nadalje prou\u010davanje heuristi\u010dkog modela \u201eBalkana kao heterotopije\u201c, \u201emi\u0161ljenja identiteta\u201c i \u201emi\u0161ljenja granice\u201c, teorijsko prilago\u0111avanje postkolonijalne usmjerenosti na prostor, transnacionalni karakter epistemolo\u0161ke platforme te fokus na kulturne, politi\u010dke i ekonomske transfere i transakcije, uz pomo\u0107 analize procesa translacije i paradigmi koju su postavili predstavnici tzv. \u201eukr\u0161tene povijesti\u201c (histoire crois\u00e9e<\/i>). Kroz heterotopiju atopi\u010dnog, Bla\u017eevi\u0107 vidi i na\u010din na koji se shva\u0107a i razmi\u0161lja kultura u sklopu suvremene teorije te se suo\u010dava s problemom kulturne razlike i u op\u0107em smislu. Interesantno bi bilo pritom ispitati i prilagoditi ovaj teorijski-konceptualno itekako ambiciozan i poticajan program balkanolo\u0161kih studija na primjeru prou\u010davanja Srednje Europe, te mogu\u0107e vizure \u201eMitteleurope kao heterotopije\u201c, dakako uz sve posebnosti i razli\u010ditosti u odnosu na Balkan. Treba pritom napomenuti da je, u odnosu na ovaj program vidno zastarjeli i koncepcijski razli\u010dit, ali ipak i u dana\u0161nje vrijeme u sklopu balkanologije zanimljiv na\u010din razmatranja povijesti Balkana kroz tri razine povijesne analize  i inzistiranju na zajedni\u010dkom kulturnom sustavu vrijednosti Balkana kojega je nastojao demonstrirati povjesni\u010dar Trajan Stojanovi\u0107. (41) <\/b>Retrospekcija ili pak novo \u010ditanje starijih historiografskih koncepcija ipak nije bit knjige Zrinke Bla\u017eevi\u0107, pa ovo spominjanje ipak dolazi tek kao usputna opaska mo\u017eda vrijedna razmatranja.
      Nedostatak teorijskih rasprava u hrvatskoj historiografiji usmjerenih prema novim obrascima i njenim primjenama preklapaju se i s ponekad neopravdanim, a pre\u010desto generaliziraju\u0107im stavom nekih povjesni\u010dara prema novim i suvremenim tendencijama koje se naj\u010de\u0161\u0107e skupno nazivaju poststrukturalisti\u010dkim\/postmodernim. Razlog tome je ponekad i opravdan prigovor da su teorije tek same sebi svrha, odnosno da u praksi ne vode prema konkretnim istra\u017eivanjima ili korespondiraju s inicijalnom te\u017enjom istra\u017eivanja vrela. Osim toga, kao \u0161to i sam Georg Iggers postavlja legitimno pitanje, dok teorije o postmodernoj historiografiji postoje, pitanje je \u201eda li postoje i postmoderni oblici istoriografije\u201c (st. 93). Za razliku od toga, knjiga Zrinke Bla\u017eevi\u0107 ukazuje nam na slojevitost, me\u0111upovezanost i korisnost odre\u0111enih modela, kao \u0161to je najnovija usmjerenost prema povijesti emocija ili neuropovijesti. Tradicionalno s pokretom Annales <\/i>povezano prou\u010davanje povijesti mentaliteta koje je, moglo bi se re\u0107i od samih svojih po\u010detaka, predstavljalo ambivalentnu to\u010dku istra\u017eivanja, jer su upravo mentaliteti postali jedan od najja\u010dih karakteristika tog francuskog historiografskog pokreta, ali pritom nikada nisu u teorijsko-konceptualnom smislu u kontinuitetu prou\u010davani na isti na\u010din na koji je primjerice povijesna demografija. Me\u0111utim, upravo kroz neuropovijest, povijest emocija i povijesnu antropologiju (\u0161to je u odnosu na potonje demonstrirao i Andr\u00e9 Burgui\u00e8re (42)<\/b>), Bla\u017eevi\u0107 pronalazi modus novog o\u017eivljavanja i teorijskog osposobljavanja prou\u010davanja povijesti mentaliteta, koji bi mogli dokinuti barem djelomi\u010dno stalnu boljku tog te\u0161ko \u201emjerljivog\u201c i empirijski udaljenog podru\u010dja.
      Zrinka Bla\u017eevi\u0107 preko translacijskog obrata ustvari zastupa pluralitet teorijskih paradigmi, te ih nastoji usustavljeno primijeniti na odre\u0111ena pitanja, podru\u010dja i teme. Dok u slu\u010daju povijesti Balkana donosi programatski spis vlastite vizije razvoja jednog podru\u010dja, kada je rije\u010d o imagologiji, radi se uglavnom o nadogra\u0111ivanju, dodatnom transdisciplinarnom pribli\u017eavanju s povijesnom znano\u0161\u0107u, te inovativnoj primjeni razli\u010ditih teorijskih modela. Slijede\u0107i to, Bla\u017eevi\u0107 tako primjerice nastoji ponovno definirati klju\u010dne pojmove kao \u0161to su predod\u017eba, identitet i alteritet te potom analiti\u010dki orijentirano imagolo\u0161ko istra\u017eivanje dodatno senzibilizirati prema suvremenim koncepcijama koje su proizi\u0161le iz lingvisti\u010dkog i kulturnog obrata. Tako i knjiga Prevo\u0111enje povijesti<\/i> ponovno ukazuje nadalje na nu\u017enost inter- i transdisciplinarne paradigme, ali i na kompleksnost koju takva analiza zahtijeva. Bla\u017eevi\u0107 pritom nisu strani oslonci ni knji\u017eevnost ili film, pa referiraju\u0107i se na film The Go-Between<\/i> (1970.) dodiruje zanimljivu poveznicu ovdje razmatranih djela. Osim \u0161to koncepcijski film (nastao prema knji\u017eevnom predlo\u0161ku Lesliea Polesa Hartleya) odudara od intrigantne uvodne re\u010denice \u201epovijest je strana zemlja: ondje se stvari rade druga\u010dije\u201c, jer su povijest i sada\u0161njost neraskidivo prepletene, ali zasebno poznate i jasne (dapa\u010de, mogu\u0107e je tvrditi da je u filmu \u201eokvir\u201c pro\u0161losti jasniji). Film redatelja Josepha Loseya i scenarista Harolda Pintera otvara druga\u010diji pogled prema R\u00fcsenovom shva\u0107anju narativnosti povijesti. Naime, za razliku od stripa Vusi Goes Back<\/i>, u kojem je povijest \u201eispri\u010dana\u201c, The Go-Between<\/i> predstavlja neoblikovani narativ pro\u0161losti, koji dakle \u010ditavim vremenom trajanja upravo zahtijeva povijesno razmi\u0161ljanje. (43) <\/b> 
      U kontekstu dana\u0161nje historiografije knjige poput ve\u0107 spomenute Carrove, ali i mnogo suvremenije kao \u0161to su Braudelovi \u201epogledi\u201c na povijest (Ecrits sur l’Histoire<\/i>, I. iz 1969. i II. iz 1990.) i Hobsbawmova On History<\/i> (1997.) ne\u0161to su rje\u0111e, a po svojem pristupu nastoje izbje\u0107i determinizme kakvi su u ranije vrijeme, naro\u010dito kod polemi\u010dki intoniranih tekstova u duhu Braudela, bili u odre\u0111enom obliku obi\u010daj. Ve\u0107 krajem 20. stolje\u0107a je raslojavanje historiografskih pravaca i \u0161kola, pojedinih pristupa i metoda, uskih sustava, ali i u, dru\u0161tveno \u0161irem smislu, ideologija i svih ekskluzivisti\u010dkih ili dogmatski intoniranih teorijskih obrazaca, o\u010dito. Moderna se historiografija u 21. stolje\u0107u kre\u0107e u razli\u010ditim smjerovima s manje ili vi\u0161e me\u0111uovisnosti; zadatak povjesni\u010dara je, prije svega, pratiti u \u0161to \u0161irem smislu te razli\u010dite razvojne putove, pronalaziti poveznice i pomo\u0107u teorija ili koncepcija prevladavati ranije ucrtane granice. U tom nas smislu ovdje razmatrane tri knjige dalje poti\u010du, provociraju, usmjeravaju. Govore nam o va\u017enosti sustavnih istra\u017eivanja, ukazuju na to kako se nacionalne historiografije mogu preklapati ali i, uslijed druga\u010dijeg politi\u010dkog, ekonomskog, kulturnog i op\u0107edru\u0161tvenog razvoja, razilaziti, a da je pritom va\u017eno slijediti razvojne korake (Iggers). Bilo da se radilo o individualnim tematskim, \u017eanrovskim ili teorijskim privr\u017eenostima ili o sustavnim timskim projektima koji su interdisciplinarni ili transdisciplinarni, va\u017enost disciplinske (povijesno-teorijske, a nadasve znanstvene) matrice (R\u00fcsen) pru\u017ea \u010dvrst oslonac, polazi\u0161te za daljnje nadogra\u0111ivanje teorijskim paradigmama i, jo\u0161 va\u017enije, suvremenim putovima povezivanja razli\u010ditih novih ostvarenja znanosti uz uvijek kriti\u010dku nit vodilje etabliranih teorijskih obrazaca (Bla\u017eevi\u0107). Sve su tri razmatrane knjige dakako i limitirane, jer, unato\u010d \u017eelji da budu korisne \u0161iroj struci i srodnim znanostima, same po sebi i svojoj formi nose odre\u0111ena ograni\u010denja. Tako nema primjerice spomena tzv. digital history<\/i>, na\u010dina prezentacije i reprezentacije pro\u0161losti koji je u dana\u0161nje vrijeme sve ra\u0161irenije raspravljan u Sjedinjenim Dr\u017eavama i Europi, a koji sa sobom donosi \u010ditav set pitanja koja se odnose kako na do sada etabliranu shematizaciju povijesti, tako i na podru\u010dja teorije povijesti, metodologije i tehnike povijesti. (44)<\/b> Ako se i mo\u017ee re\u0107i da su zastupnici tzv. \u201eCliometrics\u201c i Emmanuel Le Roy Ladurie bili u krivu kada su govorili o tome da \u0107e povjesni\u010dari postati programeri, danas te procjene pronalaze izmijenjene, ali interesantne rezonancije upravo na podru\u010dju digitalne povijesti. A upravo ovaj primjer jasno ukazuje koliko je kompleksno i nedosti\u017eno razgranato dana\u0161nje razvijanje povijesne znanosti. Postavi li se pitanje kako dalje, nakon toliko \u201eobrata\u201c i izmjena paradigmi u znanosti, odgovor mora biti barem djelomi\u010dno jasniji upravo iz tri ovdje razmatrana djela. Na primjeru knjige Zrinke Bla\u017eevi\u0107 vidno postaje koliko je daleko doseglo umno\u017eavanje razli\u010ditih teorijskih obrazaca, a da je pozicija povjesni\u010dara-istra\u017eitelja pritom i dalje ostala jasna. On nu\u017eno vr\u0161i odabir i selekciju, odustaju\u0107i od bilo kakve te\u017enje za totalitetom, u dana\u0161nje se vrijeme usmjerava vi\u0161e nego prije na probleme, koncepte ili strukture, te\u017ee\u0107i na interdisciplinarnim i transdisciplinarnim paradigmama ne kao nekim daljnjim stupnjevima razvoja, ve\u0107 kao elementima koji istra\u017eiva\u010da u kru\u017enoj potrazi vode od disciplinarne matrice dalje kroz teorijsko-metodolo\u0161ko podru\u010dje (putuju\u0107e teorije) razli\u010ditih obrata i smjerova, ali najzad \u2013 ako je istra\u017eiva\u010dko pitanje problemski postavljeno \u2013 natrag u sferu disciplinarnog. Zbog takvog cirkularnog odnosa R\u00fcsenova matrica mo\u017ee predstavljati osnovnu, ishodi\u0161nu \u2013 ali i zavr\u0161nu to\u010dku. Isto tako, taj odnos dopu\u0161ta i nadogradnju kakvu zastupa Bla\u017eevi\u0107, ali i brojne druge potrebne nadogradnje. Na kraju, pregled i sinteza pisanja povijesti kroz pro\u0161lo stolje\u0107e ukazuje nam poput kompasa, koje su teorije i koncepcije mo\u017eda spremne za revalorizaciju, reinterpretaciju ili uvo\u0111enje u na\u0161u historiografiju. Sve to vodi do jednog ili nekoliko planova, nekoliko \u201eprograma\u201c historiografije, koji, kako nam pokazuju knjige Iggersa, R\u00fcsena i Bla\u017eevi\u0107, moraju i mogu biti inkluzivani, teorijski i disciplinarno \u0161irokog zahvata, ali s pravilnim istra\u017eiva\u010dkim pitanjima i ciljevima. Na taj na\u010din i hrvatska historiografija mo\u017ee, prihva\u0107aju\u0107i, kritiziraju\u0107i, prilago\u0111avaju\u0107i i dr\u017ee\u0107i se znanstvenosti, a povrh svega dru\u0161tveno odgovorno \u2013 prona\u0107i nove na\u010dine povijesne spoznaje, dohvatiti \u201ebijele mrlje\u201c historiografije te imati va\u017eniju ulogu u \u0161iroj javnosti.  
 
Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107<\/i><\/p>\n

————————————————————————————————————————————————————————————<\/p>\n

1) Judith Surkis, Gary Wilder, James W. Cook, Durba Ghosh, Julia Adeney Thomas, Nathan Perl-Rosenthal, \u201eAHR Forum: Historiographic \u2018Turns\u2019 in Critical Perspective\u201c, American Historical Review<\/i> 117\/3 (2012.), 698\u2013813.
2) Marc Bloch, Apologija historije<\/i> (Zagreb: Srednja Europa, 2008.), 48.
3) Edward Hallett Carr, \u0160to je povijest?<\/i> (Zagreb: Srednja Europa, 2004.).
4) U slu\u010daju Blocha, njegova je Apologija<\/i> na odre\u0111en na\u010din osu\u0111ena istovremeno na trajnu aktualnost, ali i zastarjelost. Ona je generacijama bila i bit \u0107e upori\u0161na to\u010dka svih povjesni\u010dara-znanstvenika i povjesni\u010dara-istra\u017eiva\u010da, te po svojem op\u0107em pristupu usmjerenu prema \u010dovjeku, dakle historijskoj znanosti o \u010dovjeku i \u010dovjekovom djelovanju u pro\u0161losti, trajno referentno djelo, mjesto inspiracija i poticaja. Me\u0111utim, koliko god osnovna pitanja kojima se Bloch bavi i odgovara i danas predstavljaju izazov, toliko mora biti jasno da je u daljnjih pola stolje\u0107a razvoja historijske znanosti otvoreno izuzetno mnogo \u201eprozora\u201c i \u201evrata\u201c kojih se Apologija nije niti mogla, u vrijeme kada ju je Bloch koncipirao, doticati. O Blochovoj Apologiji<\/i>, osim predgovora J. Le Goffa i pogovora D. Roksandi\u0107a (objavljenih u hrvatskom izdanju), potom uvodnih predgovora u drugim prijevodima (F. Graus za \u010de\u0161ko izdanje 1967. te naro\u010dito A. Gurevich za rusko izdanje 1986.) te interesantnog teksta E. Blocha u francuskom izdanju (1999.), vidi tako\u0111er prikaze i rasprave: Branimir Jankovi\u0107, \u201eMarc Bloch, Apologija historije ili zanat povjesni\u010dara, prevela Jagoda Milinkovi\u0107, Srednja Europa, Zagreb 2008, 183 str.\u201c, Historijski zbornik<\/i> LXII\/2 (2009.), 569-573; Bo\u017eena Glavan, \u201eMarc Bloch, Apologija historije ili zanat povjesni\u010dara, prevela s francuskog Jagoda Milinovi\u0107. Zagreb: Srednja Europa, 2008., 183 str.\u201c, Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku<\/i> 48 (2010.), 439-440; Nikolina \u0160imetin \u0160egvi\u0107, \u201eMarc Bloch: Apologija historije ili zanat povjesni\u010dara. Zagreb: Srednja Europa, 2008.\u201c, Pro tempore<\/i> 8-9 (2010.-2011.), 387-391.
5) Posebno je pritom intersantna rasprava F. Hamer\u0161aka i B. Jankovi\u0107a na stranicama Historijskog zbornika. Vidi: Filip Hamer\u0161ak, \u201eKako (pro)\u010ditati Promi\u0161ljanje historije? (uz hrvatski prijevod knjige Keitha Jenkinsa i Okrugli stol \u00abHistorijska znanost prije i poslije postmoderne\u00bb)\u201c, Historijski zbornik<\/i> LXIII\/1 (2010.), 321-328; Branimir Jankovi\u0107, \u201eKakva sve historija mo\u017ee biti? Uz Hamer\u0161akovo \u010ditanje Jenkinsove knjige Promi\u0161ljanje historije, Zagreb 2008, 107 str.\u201c, Historijski zbornik <\/i>LXIII\/2 (2010.), 573-590.
6) Povjesni\u010darka Natalie Zemon Davis ponudila je vjerojatno u metodolo\u0161kom i koncepcijskom smislu (za tada\u0161nje vrijeme tj. 1990-e i rane 2000-e) najbolji pristup modernim tendencijama, nastoje\u0107i uz pomo\u0107 lingvisti\u010dkog i kulturnog obrata dodatno izo\u0161triti analiti\u010dku ili pak filozofski-smisaonu dimenziju vlastitog rada. O tome vidi prvenstveno: Natalie Zemon Davis, A Passion for History. Conversations with Denis Crouzet<\/i> (Truman State University Press 2010.) te Dijalog s povodom 4: Putuju\u0107i izme\u0111u margina i centra<\/i> (Zagreb: FF Press, 2012.); Maja Crnjac, \u201eMikrohistorija i Natalie Zemon Davis\u201c, Povijesni prilozi <\/i>42 (2012.), 329-356.
7) Emmanuel Le Roy Ladurie, Le territoire de l’historien<\/i> (Paris: Gallimard, sv. I – 1973., sv. II – 1978.).
8) Danas se, s druge strane, mo\u017ee govoriti o povratku kvantitatitativne povijesne analize, ali provo\u0111ene kroz druga\u010dije definirane pomo\u0107ne discipline. Primjer za to je u Hrvatskoj ve\u0107 dobro razvijena i etablirana povijesna demografija, a naro\u010dito digitalna povijest u novije vrijeme otvara druga\u010dije mogu\u0107nosti primjerice arhivskog pretra\u017eivanja, ure\u0111ivanja ili sustavnog obra\u0111ivanja velikih koli\u010dina podataka. Vidi primjerice: Bo\u017eena Vranje\u0161-\u0160oljan, \u201eKvantitativne metode u povijesnim istra\u017eivanjima. Osvrt na nove primjene kvantitativnih metoda u ekonomskoj i socijalnoj povijesti\u201c, Radovi Instituta za hrvatsku povijest<\/i> 15 (1982.), 235-241; Alica Wertheimer-Baleti\u0107, Stanovni\u0161tvo i razvoj <\/i>(Zagreb: Biblioteka Gospodarska misao, Zagreb 1999.); Vladimir Stipeti\u0107 – Nenad Vekari\u0107, Povijesna demografija Hrvatske <\/i>(Zagreb – Dubrovnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, 2004.).
9) To dakako ne zna\u010di niti da su kvantificiraju\u0107e metode analize vrela u povijesti isklju\u010divo vezane uz \u201evelike narative\u201c ili narativnost op\u0107enito, niti da te metode zapostavljaju odre\u0111ene sporedne, marginalne elemente ili one na mikrohistorijskoj razini. Vrlo dobar je primjer historijska demografija, koja je u Hrvatskoj do danas pa unatrag nekoliko desetlje\u0107a ostvarila bitne rezultate kako za istra\u017eiva\u010de nacionalne povijesti op\u0107enito, tako i primjerice za lokalne povjesni\u010dare.
10) Za primjer treba uzeti samo F. Braudela, koji je, osim \u0161to je pojmove kao \u0161to su \u201edugo trajanje\u201c, \u201etotalna historija\u201c i sl. koje je konstantno razvijao, prilago\u0111avao i mijenjao, a da je pritom obja\u0161njenje na teorijskoj razini tih pojmova \u010desto odudaralo od vlastite Braudelove primjene u konkretnom istra\u017eivanju. O tome vidi izme\u0111u ostaloga: Cheng-Chung Lai, Braudel’s Historiography Reconsidered <\/i>(University Press of America, 2004.) kao i prevedeni \u010dlanak istoga autora \u201ePreispitivanje Braudelovih predod\u017eaba i metodologije\u201c, Pro tempore<\/i> 8-9 (2010-2011), 84-104. Ovaj je argument naro\u010dito vidljiv iz Braudelovog pisanja o \u201edugom trajanju\u201c, koncepciji koju je u poznatom \u010dlanku objavljenom u \u010dasopisu Annales <\/i>(\u201eHistoire et sciences sociales: La longue dur\u00e9e\u201c, 1958., hrv. prijevod \u010casopis za suvremenu povijest<\/i>, 15\/2 (1983.)) predstavio u programatskom smislu. U najpoznatijim Braudelovim djelima, od knjige Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II <\/i>(prvo izdanje 1949.) do trotomne edicije Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. stolje\u0107a<\/i> i Identiteta Francuske <\/i>(1986.), Braudel svoju koncepciju mijenja i pode\u0161ava. Iako je to u vrijeme njegova \u017eivota izazivalo stalne rasprave i kritike, pokazat \u0107e se da je koncepcija dugog trajanja i danas, u vrijeme primjerice \u201eglobalnog obrata\u201c izuzetno potrebita upravo zbog svoje teorijski fluidno konstruirane matrice koja je inkluzivna.
11) Misli se tu na odgovornost koju povjesni\u010dari imaju spram vlastitoj disciplini i dru\u0161tvu op\u0107enito. Hayden V. White, \u201eThe Burden of History\u201c, History and Theory <\/i>5\/2 (1966.), 111-34.
12) Georg G. Iggers, \u201eUvod\u201c, Pro tempore<\/i> 8-9 (2010-2011), 400-414 te \u201eRazgovor\u201c u istom \u010dasopisu 415-419. Tako\u0111er, vidi vrlo jezgrovit i informativan tekst u nastavku Iggersove knjige: Mihael Antolovi\u0107, \u201ePogovor: Georg G. Igers – istori\u010dar istoriografije\u201c, u: Istorijska nauka u 20. veku<\/i>, 163-174.
13) Charles-Olivier Carbonell, Istoriografija-\u0161ta znam?<\/i> (Beograd: Plato, 1999.).
14) Vidi tako\u0111er i hrvatski prijevod: Oto Luthar, Majstori i muze<\/i> (Zagreb: Naklada MD, 2002.).
15) Georg G. Iggers, \u201eThe image of Ranke in American and German historical thought\u201c, History and Theory<\/i> 2\/1 (1962.), 17-40; Georg G. Iggers – James M. Powell (ur.), Leopold von Ranke and the Shaping of the Historical Discipline<\/i> (Syracuse University Press, 1990.).
16) Georg G. Iggers, \u201eMarxism and Modern Social History\u201d, u: New Directions in European Historiography<\/i>, ur. Georg G. Iggers (Middletown, Conn., 1975.), 123-174
17) Georg G. Iggers – Q. Edward Wang – Supriya Mukherjee, A Global History of Modern Historiography<\/i> (New York: Routledge, 2013.).
18) O decentriranju povijesti kao pristupu koji u historiografiju polagano ulazi od 1945. godine govori Natalie Zemon Davis isti\u010du\u0107i pomak prema radni\u0161tvu i subalternom, zatim prema \u017eeni i rodu, razli\u010ditim marginalnim zajednicama ili zajednicama obilje\u017eenim po rasi\/etnicitetu, kao i op\u0107enitom nastojanju da se europski pogled na svijet shvati kao jedan mogu\u0107i, odnosno da se u istra\u017eivanje s jedne strane uvode globalne teme a s druge strane nastoji uklju\u010diti razna (ne-europska) gledi\u0161ta. Vidi: Natalie Zemon Davis, \u201eDecentriranje povijesti: lokalne pri\u010de i kulturni prijelazi u globalnom svijetu\u201c, Dijalog s povodom 4: Putuju\u0107i izme\u0111u centra i margina<\/i> (Zagreb: FF Press, 2012.), 59-80.
19) Pozornost plijeni svakako zna\u010dajni pristupi demonstrirani u \u010dasopisu Otium (1993-2000).
20) Mirjana Gross, Suvremena historiografija – Korijeni, postignu\u0107a, traganja<\/i> (Zagreb: Novi Liber, 2001.) i dr.
21) J\u00f6rn R\u00fcsen, \u201ePisanje zgodovine kot teoretski problem zgodovinske vede\u201c, u: Vsi Tukididovi mo\u017eje, Sodobne teorije zgodovinopisja<\/i> (Ljubljana: Knji\u017enica revolucionarne teorije Krt 1990.), 75-93.
22) Dakako, pojam i koncepcija historike nisu samo predmet Droysenovih teorijskih razmi\u0161ljanja. O tome: Horst Walter Blanke, Dirk Fleischer, J\u00f6rn R\u00fcsen, \u201eTheory of History in Historical Lectures: The German Tradition of Historik 1750-1900\u201c, History and Theory <\/i>23\/3 (1984.), 331-356.
23) Vanja Dolenec – Filip \u0160imetin \u0160egvi\u0107, \u201e\u201cSu\u0161tina historijske metode je istra\u017eivanjem shvatiti\u201c: Johann Gustav Droysen (1808.-2008.)\u201c, Pro tempore<\/i> 6-7 (2009.).
24) Radi se o britanskom reality-dokumentarnom serijalu Jamie’s Dream School <\/i>u sedam nastavaka iz 2011. godine.
25) Vidi: Reinhart Koselleck, The Practice of Conceptual History: Timing, History, Spacing Concepts<\/i> (Cultural Memory in the Present)<\/i> (Stanford University Press, 2002.).
26) Hayden White, \u201eThe Question of Narrative in Contemporary Historical Theory\u201c, History and Theory <\/i>23\/1 (1984.), 1-33.
27) O tome vidi n. dj. M. Gross.
28) Alessandro Barberi, \u201eDiskontinuit\u00e4ten und Strukturbedingungen von Sinn: Eine Kritik an J\u00f6rn R\u00fcsen\u201c, u: Erw\u00e4gen Wissen Ethik. Forum f\u00fcr Erw\u00e4gungskultur (EWE)<\/i> 22 (2011.), 495-498.
29) Hayden White, Metahistory. The Historical Imagination in Nineteenth-Century Europe<\/i> (Baltimore-London: Johns Hopkins University Press, 1975.).
30) Gavro Manojlovi\u0107, Sile pokretnice i pravilnosti u univerzalnoj historiji <\/i>(Zagreb: JAZU, 1927.), I.
31) Josip Weissgerber, U svijetlu metahistorije<\/i> (Zagreb: vlastita naklada, 1967.).
32) Miroslav Berto\u0161a, Izazovi povijesnog zanata. Lokalna povijest i sveop\u0107i modeli<\/i> (Zagreb: Antibarbarus, 2002.).
33) Radi se tu primjerice o: Nenad Ivi\u0107, Napulj i druga imaginarna mjesta <\/i>(Zagreb: Udruga za kulturu \u201eGordogan\u201c, 2009.); Drago Roksandi\u0107, Srpska i hrvatska povijest i \u201eNova historija\u201c<\/i> (Zagreb: Stvarnost, 1991.); Isti, U NIN-u i Danasu<\/i> (Zagreb: SKD Prosvjeta, 2011.).
34) Ovdje se posebno upu\u0107uje na seriju zbornika koja je pokrenuta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu: Damir Agi\u010di\u0107 – Branimir Jankovi\u0107 (ur.), Jaroslav \u0160idak i hrvatska historiografija njegova vremena<\/i> (Zagreb: FF Press, 2012.); Suzana Le\u010dek (ur.), Josip Matasovi\u0107 i paradigma kulturne povijesti <\/i>(Slavonski Brod-Zagreb: Hrvatski institut za povijest-Podru\u017enica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2013.); Damir Agi\u010di\u0107 – Tomislav Galovi\u0107, Nada Klai\u0107 i njezin znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije<\/i> (Zagreb: FF Press, 2014.).
35) Misli se prvenstveno na: Pierre Nora (ur.), Essais d’ego-histoire<\/i> (Paris: Gallimard, 1986.). Na ovom je mjestu potrebno ukazati i na dvije vrlo zanimljive nedavno objavljene biografije\/autobiografije francuskih povjesni\u010dara: Fran\u00e7ois Dosse, Pierre Nora: homo historicus <\/i>(Paris: Perrin, 2011.); Marc Ferro – G\u00e9rard Jorland, Autobiographie intellectuelle<\/i> (Paris: Perrin, 2011.).
36) Zvonimir Kulund\u017ei\u0107, Tragedija hrvatske historiografije. O falsifikatorima, birokratima, negatorima, itd… itd… hrvatske povijesti <\/i>(Zagreb: vlastita naklada, 1970.); Miroslav Brandt Miroslav Brandt, \u017divot sa suvremenicima<\/i> (Zagreb: Naklada Pavi\u010di\u0107, 1996.). Upravo je Brandtova knjiga u odre\u0111enom smislu \u201epropu\u0161tena prilika\u201c, jer umjesto da slu\u017ei kao \u201eispu\u0161ni ventil\u201c kojime se autor rje\u0161ava o\u010dito te\u0161ko podno\u0161ljivog tereta i uvodi osobne elemente, moglo se detaljnije pojasniti koncepcijske misli, teorijska usmjerenja i preklapanja s francuskom i engleskom historiografijom, kojih je u Brandtovim radovima bilo i koji i danas predstavljaju zanimljiv odmak od tada\u0161nje historiografske prakse.
37) Mirko Dra\u017een Grmek, \u017divot bolesti i povijest. Teze i razmi\u0161ljanja<\/i> (Zagreb: HAZU, 2000.).
38) U njema\u010dko-austrijskoj je historiografiji rasprava o pomo\u0107nim povijesnim znanostima, njihovoj povijesti i aktualnom stanju. O tome vidi primjerice: Toni Diederich – Joachim Oepen (ur.), Historische Hilfswissenschaften: Stand und Perspektiven der Forschung<\/i> (Wien-K\u00f6ln-Weimar: B\u00f6hlau, 2005.); Wolfgang Ernst, Signale aus der Vergangenheit. Eine kleine Geschichtskritik<\/i> (M\u00fcnchen: Wilhelm Fink, 2013.); Eckart Henning, Auxilia Historica. Beitr\u00e4ge zu den Historischen Hilfswissenschaften und ihren Wechselbeziehungen <\/i>(Wien-K\u00f6ln-Weimar: B\u00f6hlau, 2015.).
39) Vidi: Mirjana Gross, \u201eDekonstrukcija historije ili svijet bez pro\u0161losti\u201c, Historijski zbornik<\/i> LXII\/1 (2009.), 165-194.
40) Vidi: Clayton Koelb, \u201eReading as a Philosophical Strategy: Nietzsche’s The Gay Science\u201c, u: Nietzsche as Postmodernist: Essays Pro and Contra<\/i> (SUNY Press, 1990.), 143-160.
41) Trajan Stojanovi\u0107, Balkanski svetovi. Prva i poslednja Evropa<\/i> (Beograd: Equilibrium, 1997.).
42) Andr\u00e9 Burgui\u00e8re, The Annales School: An Intellectual History<\/i> (Cornell University Press, 2009.), 219-242.
43) Dvije se interesantne, iako iz tematski razli\u010ditih gledi\u0161ta, rasprave na temu filma i povijesti mogu na\u0107i kod: Hildegard L. C. Tristram (ur.), (Re)Oralisierung<\/i> (T\u00fcbingen: Gunter Narr, 1996.); Tim Ingold (ur.), Key Debates in Anthropology<\/i> (New York: Routledge, 1996.).
44) Vrlo dobar po\u010detak istra\u017eivanja podru\u010dja digitalne povijesti nudi: Toni Weller (ur.), History in the Digital Age<\/i> (New York: Routledge, 2013.).<\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1979","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52646,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52646","url_meta":{"origin":1979,"position":0},"title":"5. MALI FESTIVAL POVIJESTI U LASTOVU","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Peti Mali festival povijesti odr\u017eava se od 25. do 27. travnja 2026. na Lastovu, u suradnji Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Op\u0107ine Lastovo i Turisti\u010dke zajednice te uz potporu Dubrova\u010dko-neretvanske \u017eupanije. Predavanja: Dr. sc. Jasna \u010capo \u201eKu\u0107a kao zalog budu\u0107nosti i most izme\u0111u iseljenika i domovine\u201c Dr. sc.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Lastovo.jpg?fit=1200%2C700&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":1979,"position":1},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52717,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52717","url_meta":{"origin":1979,"position":2},"title":"Okrugli stol “Dvjestapedeset godina Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava \u2013 od kolonije do prve zemlje svijeta i dalje”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Ove godine obilje\u017eava se 250. obljetnica osnutka Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, povodom koje je pokrenut niz rasprava o ameri\u010dkoj povijesti, njezinoj globalnoj ulozi i naslje\u0111u koje se prote\u017ee od 1776. do danas. Obljetnica je ujedno prilika za promi\u0161ljanje o tome kako danas tuma\u010dimo ameri\u010dku pro\u0161lost, ali i (aktualnu) ulogu SAD-a u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52499,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52499","url_meta":{"origin":1979,"position":3},"title":"POTPISAN UGOVOR O ZNANSTVENO-ISTRA\u017dIVA\u010cKOJ SURADNJI: PROJEKT \u201eTEMELJI HRVATSKE SAMOSTALNOSTI\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski institut za povijest, Sveu\u010dili\u0161te obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Institut dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatski dr\u017eavni arhiv\u00a0potpisali su 23. o\u017eujka 2026.\u00a0Ugovor o znanstveno-istra\u017eiva\u010dkoj suradnji s ciljem provedbe projekta \u201eTemelji hrvatske samostalnosti\u201d. Tim projektom obuhva\u0107a se istra\u017eivanje arhivskoga gradiva, priprema znanstvenih publikacija, digitalizacija i javna prezentacija rezultata istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/THS_sporazum.jpg?fit=1200%2C583&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":1979,"position":4},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":1979,"position":5},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1979","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1979"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1979\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1979"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1979"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1979"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}