{"id":1977,"date":"2015-02-15T23:00:05","date_gmt":"2015-02-15T23:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=1977"},"modified":"2015-02-15T23:00:05","modified_gmt":"2015-02-15T23:00:05","slug":"damir-agicic-rijec-na-promociji-knjige-h-barbussea-pisma-supruzi-1914-1917","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=1977","title":{"rendered":"Damir Agi\u010di\u0107 – Rije\u010d na promociji knjige H. Barbussea Pisma supruzi 1914.-1917."},"content":{"rendered":"
<\/div>\n

<\/font><\/p>\n

Henri Barbusse, Pisma supruzi 1914.-1917.<\/i>, prevela Smiljka Gu\u0161tak, Mala zvona, Zagreb 2014.<\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Rije\u010d na promociji knjige u Medijateci Francuskog instituta u Zagrebu, 13. velja\u010de 2015.<\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Ljudi pisma obi\u010dno pi\u0161u dragim osobama \u2013 supru\u017enicima ili djevojkama\/de\u010dkima, ljubavnicima, roditeljima, djeci, bra\u0107i i sestrama, prijateljima, ili pak onima kojima se zbog posla i obaveza moraju javiti i o ne\u010demu ih izvijestiti, a ima i slu\u010dajeva kad se nekoga u pismima vrije\u0111a i napada (obi\u010dno se tad radi o anonimnim pismima) \u2013 u svakom slu\u010daju, naj\u010de\u0161\u0107e to nije pisana forma namijenjena drugim o\u010dima osim onima kojima je pismo upu\u0107eno, a osobito nije za \u0161ire \u010ditateljstvo. Pa ipak, mi ih povjesni\u010dari posvuda, po arhivima i privatnim ostav\u0161tinama, uporno tra\u017eimo i potom predo\u010davamo i drugima. Nama su tu\u0111a pisma zapravo prava poslastica. Naravno, svoju djecu u\u010dimo da nije pristojno \u010ditati tu\u0111a pisma, ali sami za takvima tragamo i, ako ih na\u0111emo, beskrajno smo sretni. Naravno, sretniji smo ako nam u ruke dospiju pisma neke poznate osobe, pa jo\u0161 ako ih nitko prije nas nije vidio! Ako takva pisma imaju i neku \u0161iru vrijednost, ako su pisana dobrim literarnim stilom, a pogotovo ako nije u pitanju samo opis sive svakodnevice nego i ne\u010dija razmi\u0161ljanja o svijetu i ljudima koji ga okru\u017euju, na\u0161emu zadovoljstvu i sre\u0107i nema kraja. Preostaje samo jo\u0161 malo posla oko prepisivanja i prire\u0111ivanja za objavljivanje, odnosno za kori\u0161tenje u na\u0161im \u010dlancima i knjigama, i eto… obavili smo svoje poslanje \u2013 pridonijeli poznavanju pro\u0161losti, a poneko stekne i komadi\u0107 slave.<\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Pred nama je knjiga pisama francuskog knji\u017eevnika Henrija Barbussea, ro\u0111enoga ne\u0161to nakon zadnjega velikog europskog rata u 19. stolje\u0107u, francusko-pruskoga, taman da djetinjstvo i mladost provede u doba koje je nudilo i nadu i dekadenciju, i kraj (devetnaestoga) i po\u010detak (dvadesetoga) stolje\u0107a, zapravo tisu\u0107lje\u0107a. Nije bilo lako probijati se u tom svijetu, ali je Barbusse stekao odre\u0111en polo\u017eaj i ugled kao pjesnik i pisac, odnosno knji\u017eevni kriti\u010dar i novinski urednik. Neko je vrijeme radio u poznatoj izdava\u010dkoj ku\u0107i Hachette. Njegova su uvjerenja bila republikanska i demokratska, a bio je i izraziti pacifist. Unato\u010d tomu, u ve\u0107 zreloj \u017eivotnoj dobi \u2013 imao je \u010detrdeset i jednu godinu \u2013 u prvim se tjednima rata 1914. prijavio kao dobrovoljac. Smatrao je da i osobno mora pripomo\u0107i da se \u010dim prije zavr\u0161i zlo rata. Pro\u0161ao je brojna boji\u0161ta, \u010desto bio na najisturenijim linijama borbi, a zbog svoje po\u017ertvovnosti i hrabrosti vi\u0161e puta je pohvaljen. Do\u017eivio je i mnoga bolna ratna iskustva, uklju\u010duju\u0107i i ranjavanje. Svoje je do\u017eivljaje s fronta vje\u0161to preto\u010dio u sna\u017ean antiratni roman Oganj<\/i>, koji je prvotno izlazio u nastavcima u listu L’Oeuvre <\/i>(Rad), a potom vi\u0161ekratno tiskan u velikoj nakladi. Izuzetno je plasti\u010dno prikazao sve ratne strahote kroz koje je prolazio, detaljno opisao pona\u0161anje svojih sudrugova iz rovova, koristio grube izraze koje je svakodnevno slu\u0161ao, ali i ukazao na potpuni besmisao rata. Taj je njegov roman bio \u0161iroko i rado \u010ditan odmah po izlasku, nagra\u0111en je Goncourtovom nagradom (1916), a vrlo je brzo i preveden na mnoge jezike, me\u0111u ostalima i na hrvatski (ve\u0107 1919). <\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Barbusse se otprve odu\u0161evio idejama Oktobarske revolucije i nakon rata postao je aktivan pripadnik komunisti\u010dkog pokreta i \u010dlan Komunisti\u010dke partije Francuske. Kao \u017eestok Staljinov pobornik i autor njegove biografije, ostao je poznat po uzre\u010dici da je Staljin Lenjin dana\u0161njice<\/i>. Da, ljudski je grije\u0161iti.<\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

A ova pisma \u0161to ih je Barbusse svakodnevno pisao svojoj supruzi Helyonne svjedo\u010danstvo su o tom da je rat zapo\u010deo s nadom kako \u0107e mu brzo do\u0107i kraj, kao \u0161to pi\u0161e u prvoj polovici rujna 1914: \u201eop\u0107e je mi\u0161ljenje da, ako se stvari nastave razvijati ovako lijepo kao u posljednjih osam dana, vjerojatno ne\u0107emo i\u0107i u vatru, ili pak pri samom kraju, kao druga linija, radi opsade i okupacije\u201c. No uskoro je postalo jasno da ratu kraja nigdje na vidiku i nema ga tjednima, mjesecima, godinu, dvije\u2026 I navikne se \u010dovjek na sve \u2013 zimu, hladno\u0107u, fijukanje metaka i prasak granata, blato koje se lijepi za sve, vru\u0107ine, pra\u0161inu, tisu\u0107e muha i jo\u0161 vi\u0161e komaraca, u\u0161i, \u0161takore, i sva najgora zla ovoga svijeta: glad, krv, otkinute dijelove tijela, smrad, smrt\u2026 (\u201eTu i tamo neki jadan vojnik po\u010diva na tlu, razmrskan granatom, a na sto koraka odavde, na toj nestvarnoj cesti [\u2026] cijeli niz le\u0161eva crnih lica i nabubrenih usana \u2013 te smo ugu\u0161ene jadnike prije dva dana i\u0161\u010dupali iz ru\u0161evina.\u201c \u2013 167 \/ \u201ePodno mojih nogu iz zemlje su izvirivale dvije lubanje, a me\u0111u njima raspadnuta njema\u010dka kapa s jo\u0161 malo kose u dnu.\u201c \u2013 173) Da bi se sve to pre\u017eivjelo, trebalo je biti izuzetno zdrav i \u010dvrst te imati puno sre\u0107e, pisati (i dobivati!) pisma, dobro pojesti i popiti, neprestano pu\u0161iti, pa i vi\u0161e od toga: \u201eda, i dalje s vremena na vrijeme uzimam malo opijuma\u201c, pi\u0161e Barbusse u o\u017eujku 1916.  <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Nemojte krivo pomisliti, nije sve mra\u010dno u ovoj knjizi. Barbusse je prema svojoj supruzi vrlo pa\u017eljiv i nje\u017ean, \u010desto se prisje\u0107a njihovih izleta i boravaka u prirodi, sanja ju, katkad joj \u0161alje cvije\u0107e (\u0161to mu ona i uzvra\u0107a). Zove je svojom ljepoticom, najdra\u017eim srda\u0161cem, an\u0111elom, svojim malenim, mali\u0161om, svojom djevoj\u010dicom, ljubljenim \u010dedom i mnogim drugim nje\u017enim izrazima, ljubi je i voli. Nestrpljivo i\u0161\u010dekuje njezina pisma, i redovito joj pi\u0161e, a kad se dogodi da dan ili dva ne dobije po\u0161tu, tuguje i pronalazi razloge za\u0161to je tomu tako. Ma\u0161ta o danima kad \u0107e ponovno biti zajedno.<\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Knjiga govori, dakle, o Prvome svjetskom ratu \u201eiz rova\u201c, iz perspektive obi\u010dnoga redova, vojnika koji dodu\u0161e nije posve obi\u010dan \u2013 on je pisac s perom u ruci i sve svoje do\u017eivljaje zapisuje u jednu neveliku \u201ebilje\u017enicu\u201c, od koje se ne razdvaja (bilje\u017enica je stavljena na po\u010detak knjige koju predstavljamo \u2013 u pitanju je manje od devet stranica teksta, u izvorniku se radi o pet zajedno pri\u0161ivenih listova). A i redovito pi\u0161e svojoj supruzi. Nije uvijek mogao biti posve iskren i detaljan jer su vojne vlasti povremeno provodile cenzuru, kao u kolovozu 1915: \u201eDraga moja prognanice, \u010dini se da \u0107emo zbog vi\u0161e naredbe za dva dana morati predavati otvorena pisma \u2013 jedan \u0107e ih \u010dasnik \u010ditati i cenzurirati te \u0107e biti poslana samo ona pisma u kojima nema nikakvih informacija ni komentara. Ta mjera ima jednu ozbiljnu manu \u2013 kontrolu \u0107e vr\u0161iti \u010dasnik koji nas poznaje, a u tim nam je okolnostima mrsko napisati i najmanju osobnu pojedinost, i najmanju intimnost \u2013 no mislim da \u0107e biti samo privremena te da su je uveli zbog potrebe da neki pokret ili doga\u0111aj ostane tajan.\u201c Tada Barbusse supruzi pi\u0161e samo sa\u017eete razglednice, prethodno je upozoriv\u0161i da se ne bi iznenadila i zabrinula. <\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Rije\u010d cenzura povremeno se pojavljuje i u posljednjem dijelu knjige, tamo gdje je Barbusse \u2013 ve\u0107 u pozadini fronta \u2013 slao supruzi dijelove rukopisa romana Oganj<\/i> za korekturu te nezadovoljan pisao o tom \u0161to mu novinski urednici rade s tekstovima dok je roman izlazio u nastavcima: \u201eNaposljetku, to njihovo izbacivanje psovki je zaista apsurdno. Za\u010din prostote je gotovo nu\u017ean u op\u0107em tonu razgovora, poput \u010de\u0161njaka u nekim rusti\u010dnim obrocima, te ga \u010dini dojmljivijim.\u201c (str. 192) Ili: \u201eNo nikako se ne mogu naviknuti na zamjenu izraza ‘za ime Bo\u017eje’ izrazom ‘ tako mi svega’! Tako preure\u0111eni razgovori na mene ostavljaju jednak dojam kao i salata za\u010dinjena vodom.\u201c Ta, zamislite ljude koji u neljudskim uvjetima govore kao da su u crkvi \u2013 to naprosto ne ide jedno s drugim. A autor je \u017eelio prikazati rat onakvim kakvim ga je uistinu do\u017eivio, dakle bez ikakvih ograni\u010denja i uljep\u0161avanja. <\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Henri Barbusse je \u017eestok protivnik rata, i o tom pi\u0161e u svome romanu Oganj <\/i>i u ovim pismima supruzi. Isti\u010de da su za rat krivi nacionalisti i nacionalizam, koje o\u0161tro kritizira: \u201eako radikalno ne promijenimo sada\u0161nje poimanje nacije, do njih [novih sukoba] \u0107e neminovno do\u0107i\u201c. (str. 183) Ne\u0161to dalje svoju je tvrdnju jo\u0161 jasnije iskazao: \u201eTrenuta\u010dna je kriza logi\u010dan i neizbje\u017ean ishod nacionalnih ta\u0161tina i svatko treba preuzeti svoj dio odgovornosti. Dodao bih i da \u0107e za neko vrijeme \u2013 za deset ili dvadeset godina \u2013 uslijediti jo\u0161 jedan rat koji \u0107e do kraja upropastiti stari svijet, i ljudski, i nov\u010dano, ako dotada narodi koje se vodi u klaonicu napokon ne donesu jednostavnu i logi\u010dnu odluku da jedni drugima pru\u017ee ruku i premoste predrasude o tradicijama i rasama [\u2026]\u201c. (str. 186) Jedinu za\u0161titu od budu\u0107ih ratova Barbusse vidi u socijalistima, a o socijalizmu pi\u0161e da je to \u201ejedina politi\u010dka doktrina u kojoj se, s me\u0111unarodnog stajali\u0161ta, nazire ne samo tra\u010dak \u010dovje\u010dnosti, ve\u0107 i tra\u010dak razuma\u201c. (str. 186) Na\u017ealost, u prvoj zemlji socijalizma, nastaloj u vrtlogu Prvoga svjetskog rata, vrlo se brzo izgubio razum, a potom i \u010dovje\u010dnost \u2013 ve\u0107 u samome po\u010detku, a osobito u Staljinovo doba stradale su stotine tisu\u0107a i milijuni nedu\u017enih. Barbusse to nije vidio \u2013 ili nije \u017eelio vidjeti. No to je tema za neku drugu pri\u010du.<\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Vratimo se ovoj knjizi. Za\u0161to ju je bilo vrijedno objaviti i za\u0161to je treba \u010ditati. U hrvatskom je prijevodu objavljena u godini stote obljetnice po\u010detka Prvoga svjetskog rata. Vjerojatno je to bio va\u017ean poticaj Sanji Lovren\u010di\u0107 i njezinim suradnicama, <\/a>a prijevod je dobio i financijsku pomo\u0107 francuske zaklade za pomo\u0107 objavljivanju francuskih knjiga. To su neke vanjske okolnosti koje su pripomogle da se hrvatsko izdanje pojavi. No knjiga je literarno i misaono vrijedno ostvarenje. Hrvatski se prijevod Smiljke Gu\u0161tak s lako\u0107om \u010dita. A tema je neobi\u010dno va\u017ena i danas, kao i prije stotinjak godina kad su pisma nastala: rat, besmisao rata, ljudska snaga da se ratne strahote nadvladaju i pre\u017eive, autorova svijest o odgovornosti nacionalista i drugih zadrtih politi\u010dara, o mogu\u0107nosti novoga velikog rata (\u0161to je s nevi\u0111enom precizno\u0161\u0107u i prognozirao), o vlastitim mogu\u0107nostima da se bori za bolje sutra. O tom nam je na nastavi suvremene europske i svjetske povijesti svojedobno govorio i profesor Rene Lovren\u010di\u0107. Siguran sam da bi se danas s nama ovdje radovao \u0161to se Barbusseove rije\u010di mogu pro\u010ditati i na hrvatskome. <\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/span><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

<\/font> <\/font><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1977","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":1977,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":1977,"position":1},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":1977,"position":2},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52616,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52616","url_meta":{"origin":1977,"position":3},"title":"No\u0107 knjige 2026.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Slavljeni\u010dka 15. No\u0107 knjige odr\u017eat \u0107e se 23. travnja diljem Hrvatske u povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava te Dana hrvatske knjige. S vi\u0161e od 1.000 prijavljenih programa i akcija s pravom nosi epitet najmasovnije doma\u0107e kulturne manifestacije, a ove \u0107e godine prote\u0107i u znaku mira, razumijevanja, tolerancije, srodnosti\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52603,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52603","url_meta":{"origin":1977,"position":4},"title":"No\u0107 knjige: Carska i kraljevska kuhinja","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo vas da nam se pridru\u017eite 23. travnja 2026. u 18 sati u obilje\u017eavanju No\u0107i knjige u Pivnici Bobi&Rudi na Trgu Ivana Me\u0161trovi\u0107a u Zapru\u0111u u Zagrebu gdje uz kavu \u010ditamo recepte iz zemalja Austro-Ugarske Monarhije iz knjige Carska i kraljevska kuhinja, autora Roberta Mak\u0142owicza, u prijevodu Damira Agi\u010di\u0107a. Izvor:\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52651,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52651","url_meta":{"origin":1977,"position":5},"title":"Promocija knjige Emira O. Filipovi\u0107a \u201cVite\u0161tvo u srednjovjekovnoj Bosni\u201d u Sarajevu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knji\u017eevni korner poziva na promociju knjige Emira O. Filipovi\u0107a \u201cVite\u0161tvo u srednjovjekovnoj Bosni\u201d koja \u0107e se odr\u017eati u srijedu, 29. aprila 2026. u 18 sati u Evropskoj ku\u0107i kulture i nacionalnih manjina (Austrijska ku\u0107a) u Sarajevu. Na promociji \u0107e govoriti Mirsad Sijari\u0107, Ema Mazrak i autor, a moderirat \u0107e Nikola\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1977","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1977"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1977\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1977"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1977"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1977"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}