<\/p>\n
Graydona A. Tunstall, Blood on the snow; The Carpathian Winter War of 1915<\/i>, University Press of Kansas, Lawrence 2010, 258 str.<\/p>\n
Graydon A. Tunstall predava\u010d je vojne povijesti na Sveu\u010dili\u0161tu Ju\u017ene Floride u SAD-u te (u Hrvatskoj nepoznat) stru\u010dnjak za Prvi svjetski rat i Centralne sile, s nagla\u0161enim interesom za \u201costale igra\u010de\u201d u savezu, ponajprije Austro-Ugarsku. Dodu\u0161e, njegova se djela ne nalaze na popisima bestselera koji se bave Prvim svjetskim ratom. Zaista, na Tunstallovu sam monografiju Blood on the snow; The Carpathian Winter War of 1915<\/i> nai\u0161ao <\/i><\/b>tek nakon podu\u017ee potrage na Internetu. I samo zato \u0161to je moju potragu motivirao jasno definiran interes za djelovanje, iskustva, uspjehe i neuspjehe snaga Dvojne Monarhije na Isto\u010dnom frontu. To je djelo do\u0161lo kao iznena\u0111enje, u moru radova koji se bave razvikanim bitkama poput Verduna ili Somme i Zapadnim frontom u cjelini. Pritom moje negativne predod\u017ebe o odnosu anglo-saksonske historiografije (o hrvatskoj da se ne govori) prema problematici Isto\u010dnog fronta i doprinosa snaga Dvojne Monarhije ratnom naporu Centralnih sila nisu uop\u0107e otklonjene. Dapa\u010de, kako je Tunstallova knjiga tiskana tek pro\u0161le godine, moglo bi se re\u0107i da su i dodatno oja\u010dane. Uz to, u usporedbi s autoritetima na podru\u010dju opisane tematike, poput Holgera H. Herwiga ili Michaela M. Citina, Tunstall se \u010dini kao relativan anonimus, kojemu je, eto, ostavljeno da se bavi temama od sekundarne va\u017enosti, poput primjerice kampanje u Karpatima iz vizure snaga Austro-Ugarske.<\/p>\n
\u0160to se ti\u010de same knjige, radi se o autorovom tre\u0107em djelu, koje vrlo opse\u017eno i minuciozno pristupa, kako je istaknuto, relativno nepoznatoj, ali izuzetno krvavoj epizodi tokom po\u010detnih operacija na Isto\u010dnom frontu. Karpathenkrieg<\/i>, odnosno zimska kampanja na Karpatima 1915, bila je u ljudskim \u017eivotima skuplja od bitaka poput Verduna ili Somme zajedno, s oko milijun gubitaka na svakoj strani. Kao niz masovnih okr\u0161aja K.u.K. vojske (Kaiserliche und K\u00f6nigliche Armee, <\/i>odn. Carske i kraljevske vojske Dvojne Monarhije) s ciljem deblokiranja utvrde Przemy\u015bl iz stiska vojnih snaga Ruske Carevine, Karpathenkrieg<\/i> je vrlo specifi\u010dan slu\u010daj koji se ipak podosta razlikuje od spomenutih bitaka na Zapadnom frontu. Koncepcijski i metodolo\u0161ki tu nema ni\u010deg izuzetnog i pretjerano ezoteri\u010dnog jer se radi o klasi\u010dnom vojnopovijesnom tekstu. Najzastupljenije odrednice sadr\u017eaja su vojni termini; divizije, korpusi i armije, te vojno-takti\u010dko-tehni\u010dki eufemizmi poput napredovanja, opskrbnih linija, krila, elemenata iznena\u0111enja i inih iza kojih se skriva nemilosrdna i krvava stvarnost boji\u0161ta. Sve je to popra\u0107eno s nu\u017enim kontekstualizacijama, tamo gdje su se sna\u017enije o\u010ditovale vojno-strate\u0161ke, takti\u010dke ili geo-politi\u010dke datosti koje su, na ovaj ili onaj na\u010din, uvjetovale tok borbi i njihove ishode. Me\u0111utim, izri\u010dajem i okvirnim konceptom, autor izgleda \u017eeli pomiriti raskorak izme\u0111u detaljnog obra\u0111ivanja kronolo\u0161ki jasno strukturirane arhivske gra\u0111e i inherentne namjere da svoj rad smisleno i fluidno izlo\u017ei. Taj problem stilske nedore\u010denosti, koji se o\u010dituje na toliko mjesta u knjizi, nema nimalo jednostavno ishodi\u0161te. Niti bi, naizgled, mogao potjecati iz literarne nevje\u0161tosti autora (iako to nije nikad isklju\u010deno). Treba imati na umu da je obra\u0111ena arhivska gra\u0111a biv\u0161e K.u.K. vojske, na kojoj se temelji sadr\u017eaj Tunstallove knjige, zaista opse\u017ena i ve\u0107inom je nastala kao nusprodukt svakodnevnih internih komunikacija te masovne organizacije, kroz koju je tokom tih prvih nekoliko mjeseci 1915. godine, pro\u0161lo gotovo 2 milijuna ljudi. Obra\u0111ena gra\u0111a obuhva\u0107a dnevnike jedinica i njihovih zapovjednika te telegrame i depe\u0161e koji su tekli od razine regimenti (pukovnija) prema vi\u0161im vojno-organizacijskim strukturama: diviziji, korpusu, armiji i Glavnom zapovjedni\u0161tvu vojske u Be\u010du (AOK \u2013 Armee Ober Kommando<\/i>) te obrnuto, odozgo prema dolje. Radi se o vrlo nezavidnom zadatku; rekonstruirati pri\u010du s fronte, iz dana u dan, ali i iz prostorija AOK-a, tako\u0111er vrlo va\u017enu. I to sve u\u010diniti \u0161to je cjelovitije i koherentnije mogu\u0107e, s potrebnim kontekstualizacijama, te na kraju, logi\u010dnim zaklju\u010dcima. <\/p>\n
Knjiga sadr\u017ei pet poglavlja, s kra\u0107im zaklju\u010dkom. Od stru\u010dne opreme, tu se nalazi osam situacijskih karata, \u010detiri tablice, dvanaest crno-bijelih fotografija, uz nezaobilazne bilje\u0161ke, bibliografiju i indeks pojmova i nazivlja te se, naoko, \u010dini da ni\u0161ta ne nedostaje.<\/p>\n
Uvodom (Introduction<\/i>, 1-27 str.) se \u010ditatelju ocrtavaju okviri teme i problematika se kontekstualizira. Iako to nije odmah o\u010dito, nakon stotinjak stranica se \u010dini da u uvodu autor unaprijed zauzima apologetski stav zbog u\u010destalih ponavljanja odre\u0111enih motiva i problema u tekstu. No, ako ste gladni i umorni, a vani dan za danom snije\u017ei, s temperaturama od -20 do -30 stupnjeva, dok vam no\u0107u Rusi ne daju spavati prepadima i bara\u017eama, onda \u0107e se neke stvari ponavljati u dokumentaciji, a time i u knjizi. Sumorna egzistencija u tom neprijateljskom okoli\u0161u, koji je dovodio ljude na rub psihofizi\u010dke izdr\u017eljivosti, je vrlo \u017eivopisno i opipljivo do\u010darana. Dosta je prostora utro\u0161eno i da bi se objasnilo kako je do svega do\u0161lo. Uz opis topografskih osobina bojnog polja, u podru\u010dju Beskidskih i \u0161umskih Karpata (poteza kroz dana\u0161nju sjevernu Slova\u010dku, ju\u017enu Poljsku i zapadnu Ukrajinu), slijede i vojno-strate\u0161ka te \u010disto takti\u010dka razmatranja vezana uz (ne)mogu\u0107nost manevriranja i vo\u0111enja rata na takvom terenu s velikim formacijama, osobito zimi. Uvod je zaokru\u017een razmatranjima geopoliti\u010dke situacije Dvojne Monarhije i Centralnih sila krajem 1914. godine, odnosno posljedica debakla lo\u0161e vo\u0111ene po\u010detne kampanje K.u.K. vojske u Isto\u010dnoj Galiciji 1914., koji je i doveo do opsade utvrde Przemy\u015bl.<\/p>\n
Prvo poglavlje, Background to the Battles <\/i>(28-65), svojevrsna je priprema pozornice za opis kasnijih operacija. Sve tri ofenzive K.u.K. vojske na Karpatima (od kraja sije\u010dnja do sredine o\u017eujka 1915.) za cilj su imale deblokiranje utvrde Przemy\u015bl, koja je bila sto\u017eerna to\u010dka tolikih planova glavnog zapovjednika, general-feldmar\u0161ala Conrada von H\u00f6tzendorfa. Tu se ve\u0107 polagano naziru orisi sadr\u017eaja ostatka knjige. \u010citatelj je doslovce obasut mno\u0161tvom informacija u vrlo zgusnutom narativu. Na dijelovima ga prekidaju ne uvijek relevantne digresije, \u010diju korisnost dodatno podriva i u\u010destalost kojom se ponavljaju u tekstu. Primjerice, ako se Przemy\u015bl oslobodi, s iredentisti\u010dki nastrojenim Talijanima \u0107e se mo\u0107i pregovarati s ja\u010de pozicije. S druge strane, otklonila bi se opasnost ruskog prodora prema Budimpe\u0161ti. Kona\u010dno, moglo bi se poraziti Srbiju, \u0161to bi pripomoglo potaknuti neutralne dr\u017eave da u\u0111u u rat na strani Centralnih sila. I, naposlijetku, Nijemci bi imali odvezane ruke da pomognu Osmanskom Carstvu glede anglo-francuskog napada na Dardanele. Dvojna Monarhija se nalazila u izuzetno kompleksnoj geopoliti\u010dkoj situaciji i sve je to uvjetovalo proces odlu\u010divanja vojno-politi\u010dkog vrha u Be\u010du. U tom smislu, utjecaj tih faktora na operacije u Karpatima se ne mo\u017ee potcijeniti te ih vrijedi istaknuti. Ipak, autor se mogao vi\u0161e potruditi oko izri\u010daja. Isti ulomak tako mo\u017ee sadr\u017eavati dinami\u010dan opis situacije na odre\u0111enom sektoru fronta u to-i-to vrijeme, i zatim, skok u sasvim drugu stvarnost geopoliti\u010dkih kalkulacija. Slijediti nit izlaganja doista mo\u017ee biti te\u0161ko uz takve shizofrene skokove u sadr\u017eaju i \u010desta ponavljanja, pogotovo kad autor po\u010dne baratati s nazivima i rasporedom borbenih formacija. No jednom kad se pohvataju svi konci i poslo\u017ei cjelovita slika, pru\u017ea se vrlo plasti\u010dan i detaljan prikaz boji\u0161ta na kojem se odigrao jedan od najve\u0107ih okr\u0161aja Prvog svjetskog rata.<\/p>\n
<\/span>Tekst postaje pristupa\u010dniji u idu\u0107oj cjelini, The First Carpathian Offensive, January-February 1915 <\/i>(66-113). Kao i 23. sije\u010dnja 1915., situacija kulminira u opisu napada jedinica 3. armije generala Svetozara Borojevi\u0107a, najkra\u0107im putem prema Przemy\u015blu, s isto\u010dnih Beskida. Slabo pripremljen i dosta odga\u0111an napad je propao uz te\u0161ke gubitke, kako zbog ruskih protumjera, tako i te\u0161kih zimskih uvjeta koji su \u017eivot u rovovima \u010dinili mizernim. Opisi surove stvarnosti s kojom su se suo\u010davali obi\u010dni vojnici su poslovi\u010dno dojmljivi, do te mjere da se lako u\u017eivjeti u njihovu ulogu. Gladnih, umornih i bolesnih vojnika, koji moraju podjednako trpjeti i hirove prirode i poduzetnog neprijatelja, uz vi\u0161e zapovjednike koji o stanju na frontu nemaju pojma. Dodu\u0161e, ve\u0107 spomenuti uobi\u010dajeni nedostaci u izri\u010daju se isti\u010du, iako sporadi\u010dno i rje\u0111e, s obzirom da je ovdje vi\u0161e pozornosti poklonjeno opisu borbi. <\/p>\n <\/span>Poglavlje The Second Carpathian Offensive, Late February-Mid March 1915 <\/i>(114-162) naoko iznosi samo varijacije na temu prethodnog. Pri\u010da o gubicima, patnjama i neuspjehu se reprizira, samo s drugim \u017ertvama, vojnicima 2. armije generala Eduarda von B\u00f6hm-Ermollija. Ovdje je vrijedno spomena razmatranje sudbonosne H\u00f6tzendorfove odluke da prakti\u010dki ponovi prethodni napad. Konjunktura pritiska vanjskopoliti\u010dkih faktora i sve lo\u0161ije situacije u utvrdi Przemy\u015bl tu, ipak, nije ostavila puno izbora. Stoga je takva odluka \u010dak i shvatljiva; no, kako je istaknuto, to nije isprika za manjak kvalitetnog planiranja i priprema. <\/p>\n <\/span>Posljednja cjelina, The Third Carpathian Offensive and Easter Battle: End of Carpathian Winter War <\/i>(163-208), pokriva zadnje operacije u Karpatima, koje su prethodile uspje\u0161noj ofenzivi Centralnih sila u smjeru Gorlica i Tarnowa po\u010detkom svibnja. Opis kriti\u010dne situacije K.u.K. snaga, koje trpe neprestane ruske napade, zaokru\u017een je razmatranjem zadnjeg neuspje\u0161nog napada u smjeru Przemy\u015bla te posljedica predaje utvrde 22. o\u017eujka. Sagledav\u0161i cijeli kontekst, Tunstall revalorizira u\u010dinak napora K.u.K. vojske jer isti\u010de da je proboj kod Gorlica, koji su izvr\u0161ili Nijemci, bio mogu\u0107 upravo zato \u0161to su jake ruske snage za\u0161le duboko u Karpate i iscrpile se u nastojanju da prodru prema Budimpe\u0161ti. <\/p>\n <\/span>Zaklju\u010dkom (208-212) se rekapituliraju neki najva\u017eniji momenti i problemi; \u0161to je dovelo do borbi u Karpatima, uvjetovalo njihov tok i koje posljedice je imao njihov ishod. Va\u017eno je da se predo\u010dava znatno nijansiranija i raslojenija slika djelovanja K.u.K. vojske. U vjerojatno najgoroj ratnoj zoni Prvog svjetskog rata, ta vojska je, svim te\u0161ko\u0107ama i gubicima usprkos, uspjela izdr\u017eati ruski pritisak i odr\u017eati koheziju. Ipak, s balastom negativnih predod\u017ebi o neu\u010dinkovitoj vojnoj organizaciji (koje su jedan aspekt naslije\u0111a biv\u0161e Dvojne Monarhije) nije se poku\u0161alo obra\u010dunati; niti je to autor izgleda namjeravao \u010diniti. Ono \u0161to njega zanima je razotkrivanje djelovanja K.u.K. vojske u Karpatima tokom tog vremena; bavljenje kontroverzama ostavljeno je za drugo vrijeme, ako ne ve\u0107 i drugim autorima.<\/p>\n Tekst se u cjelini \u010dini relativno nedora\u0111en, sa zgusnutim narativom, \u0161to je nedostatak iako mo\u017ee biti i prednost. Upu\u0107enom i zainteresiranom \u010ditatelju se pru\u017ea bogatstvo informacija iz kojih se mo\u017ee mnogo i\u0161\u010ditati; me\u0111utim, neupu\u0107enom \u010ditatelju \u0107e se vjerojatno u\u010diniti nepristupa\u010dnim i te\u0161kim za pra\u0107enje. I to ne samo zbog poslovi\u010dno rastrojenog sadr\u017eaja. Brojni danas zastarjeli toponimi i \u0161aroliko vojno nazivlje \u010dine nedostatak kra\u0107eg pojmovnika s obja\u0161njenjima vrlo upadljivim. Tako\u0111er, vi\u0161e detaljnijih i preglednijih karata bi dobro do\u0161lo. Sve bi to olak\u0161alo i manje upu\u0107enom \u010ditatelju da lak\u0161e slijedi nit izlaganja. Kako se tu radi o suptilnostima koje su autoru vjerojatno bile samorazumljive i koje je smatrao izli\u0161nim obja\u0161njavati, to poti\u010de pitanja o kvaliteti uredni\u0161tva. Manjka li ovdje obzirnosti autora ili uredni\u010dke pa\u017enje (ili oboje), mo\u017ee se naga\u0111ati. No to pretjerano ne kvari op\u0107i dojam jer se iz knjige o (relativno) nepoznatim doga\u0111ajma na Karpatima po\u010detkom 1915., lako stje\u010de dubinski slojevito, op\u0161irno i nijansirano znanje. <\/p>\n Ovo djelo nije lako bezrezervno preporu\u010diti jer se uz opisane probleme tu nalazi i \u010dinjenica da jo\u0161 nije prevedeno na hrvatski. Kako je interes za Prvi svjetski rat u hrvatskoj historiografiji slab, pa i u \u0161iroj javnosti uop\u0107e, to se ne mo\u017ee o\u010dekivati uskoro. No, kako je mnogo Hrvata pro\u0161lo kroz redove K.u.K. vojske (u knjizi se spominju bar tri hrvatske regimente), ovo djelo ne mora biti privla\u010dno kao \u010disto vojnopovijesni tekst. No, kako tu le\u017ei njegova najve\u0107a vrijednost, svatko tko mu pristupi kao takvom \u0107e sigurno biti zadovoljan.<\/p>\n