<\/p>\n
Hrvoje Gra\u010danin, Ju\u017ena Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju (od konca 4. do konca 11. stolje\u0107a)<\/i>, Plejada, Zagreb 2011, str. 455, 9 zemljovida<\/span><\/p>\n Nakon tri godine \u010dekanja disertacija Hrvoja Gra\u010danina o ju\u017enoj Panoniji u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju obranjena na Sveu\u010dili\u0161tu u Zagrebu 2008. godine ugledala je svjetlo dana kao publicirana monografija u nakladi Plejade iz Zagreba. Gra\u010danin, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, uspio se nametnuti u posljednjih nekoliko godina kao nezaobilazan autoritet u izu\u010davanju kasne antike i ranog srednjovjekovlja hrvatskih zemalja, s osobitim interesom za Me\u0111urje\u010dje, prostor izme\u0111u rijeka Drave, Save i Dunava. Objavljivanje ovog djela sintetskog tipa je zna\u010dajna to\u010dka u hrvatskoj historiografiji koja potvr\u0111uje njenu opredijeljenost da istraje na izu\u010davanju ove povijesne ‘spone koja nedostaje’. Nakon \u0161to su Neven Budak i Ivo Goldstein u 1990-tim nadogradili temelje koje su postavili Ferdo \u0160i\u0161i\u0107 i Nada Klai\u0107, danas imamo izgra\u0111ene osnove za u\u010dinkovit znanstveni dijalog nove generacije hrvatskih povjesnika koji se bave uvezivanjem kasne antike sa ranim srednjim vijekom u jedinstvenu misaono-interpretativnu cjelinu. To je tim znakovitije \u0161to je ovo jedan od perioda u kojemu je hrvatska historiografija donedavno zaostajala za suvremenim trendovima, osobito nazo\u010dnim u anglofonoj historiografiji gdje jo\u0161 od objave utjecajnog djela The<\/i> World of Late Antiquity<\/i> Petera Browna 1971., izu\u010davanje ovog razdoblja do\u017eivljava pravi procvat i ve\u0107 dugo u\u017eiva veliku popularnost. Nije uop\u0107e za\u010dudno da se kasna antika, koja se definira ovisno o podru\u010dju i autoru kao period izme\u0111u ca. 200.\/400. i ca. 800.\/1000. godine, \u010desto vidi i izu\u010dava na sjevernoameri\u010dkim, ali i drugim u\u010dili\u0161tima kao potpuno zaseban period. Late antiquity<\/i>\/Antiquite tardiv\u00e9<\/i>\/<\/span>Sp<\/span><\/i>\u00e4<\/span><\/i>tantike<\/span><\/i> vi\u0161e nije privjesak antici i srednjem vijeku kao period tranzicije od jednog ka drugom, ve\u0107 se promatra sve \u010de\u0161\u0107e u potpuno odvojenom metodolo\u0161kom ali i misaonom kontekstu i od antike i od srednjeg vijeka.<\/span><\/p>\n Gra\u010danin postavlja knjigu u kronolo\u0161ki limitiranu narativnu matricu, nastoje\u0107i prikazati razli\u010dite aspekte i dimenzije povijesnog narativa ovog perioda, poput politi\u010dko-upravne situacije, naseljenosti ili kr\u0161\u0107anstva, na razli\u010ditim mjestima u knjizi, limitiraju\u0107i se prostorno na podru\u010dje me\u0111u Savom, Dravom i Dunavom (‘Me\u0111urje\u010dje’), a vremenski na longue dur\u00e9e<\/i> period izme\u0111u 375. i 1102. (str. 11). Odre\u0111ivanje po\u010detka i kraja povijesne naracije ovog djela neosporno ima smisla za podru\u010dje koje se izu\u010dava, mada se sam autor ne o\u010dituje direktno o tomu za\u0161to je odabrao ba\u0161 ove godine za po\u010detak i kraj svoje naracije. Zna\u010denje godine 375. u kontekstu po\u010detka slabljenja i nestajanja rimske vlasti i provincijalne infrastrukture u ovom podru\u010dju je nepobitno. S druge strane, zna\u010denje koje se tradicionalno pridavalo godini 1102. u hrvatskom identitetsko-povijesnom diskursu, a i ranijoj hrvatskoj historiografiji, podlo\u017enije je diskusiji, posebice njezina tradicionalna interpretacija kao godina gubitka hrvatske ‘dr\u017eavne neovisnosti’. Gra\u010danin se, istini za volju, kloni ovakvih danas zastarjelih zaklju\u010daka, daju\u0107i u zaklju\u010dku simboli\u010dki zna\u010daj upravo 1091. godini koju vidi kao po\u010detak povijesti srednjovjekovne Slavonije (279) i definiraju\u0107i period koji istra\u017euje najpreciznije u naslovu kao: konac 4. \u2013 konac 11. stolje\u0107a<\/i>.<\/span><\/p>\n Po\u010detak knjige pripada iscrpnom pregledu dosada\u0161njih istra\u017eivanja i suvremene literature (9-22), te definiranju prostora i prostornih koordinata (23-48). Glavni interes autora le\u017ei u pra\u0107enju politi\u010dko-upravnih promjena od kasne antike do ranog srednjeg vijeka (odnosno kasnoanti\u010dkom dobu ako se ravnamo po novijim periodizacijama). To se vidi u \u010dinjenici da narativ politi\u010dko-upravne povijesti dobiva najvi\u0161e prostora, tako da se u kronolo\u0161kom slijedu ni\u017eu poglavlja: \u201eJu\u017ena Panonija na prekretnici\u201c (49-68), \u201edoba hunske prevlasti\u201c (69-76), \u201edoba germanske prevlasti\u201c (77-118), \u201edoba Avara i Slavena\u201c (119-46), \u201edoba frana\u010dke prevlasti\u201c (147-68), \u201eranosrednjovjekovni obrati\u201c (169-216). Etnografski narativ se obra\u0111uje u zasebnom poglavlju o kretanjima naroda i etni\u010dkim promjenama (217-32), dok su naseljenost i naselja obra\u0111eni u zasebnom poglavlju (233-58), jednako kao i crkva i kr\u0161\u0107anstvo (259-74). Rekapitulacija cjelokupnog narativa se mo\u017ee na\u0107i u Zaklju\u010dku (275-80). Nezaobilazni dio knjige je i opse\u017ean katalog arheolo\u0161ke gra\u0111e koja se klasificira po vrsti nalaza, abecednom redoslijedu naziva lokaliteta, kulturi i periodu kojoj nalaz pripada, uz citiranje temeljne literature (285-360). Po vrsti nalaza, katalog je podijeljen na sljede\u0107e cjeline: \u201eGrobni, naseobinski i slu\u010dajni nalazi\u201c, \u201eNumizmati\u010dki nalazi\u201c te \u201eKameni spomenici i ostala gra\u0111a\u201c. Autor je ubacio i kratak dodatak o znamenitoj i kontroverznoj teoriji Imre Bobe o lokaciji Moravske kne\u017eevine i emocionalnoj znanstvenoj debati koja ju je pratila (283-84), zama\u0161nu bibliografiju primarnih i sekundarnih vrela kao i iscrpno imensko kazalo i devet korisnih zemljovida koje je sam izradio.<\/span><\/p>\n Gra\u010daninova knjiga je ozbiljan znanstveni rad koji prezentira obilje materijala. Ona pokazuje da je njezin autor ne samo svjestan \u0161ireg konteksta u kojemu se ovi doga\u0111aji odvijaju, ve\u0107 i obimne literature na hrvatskom i drugim jezicima, te zna\u010dajnog naglaska na multidisciplinarni pristup izu\u010davanju povijesti. Rad je prepoznatljiv produkt hrvatske historiografske tradicije i nije iznena\u0111uju\u0107e da se dr\u017ei tradicionalnijeg, narativnog pristupa analizi vrela, naglasku na etnicitet kao organiziraju\u0107i dru\u0161tveni princip kroz povijest, te pristupa materijalnim vrelima koji uglavnom operira kroz osuvremenjenu paradigmu kulturno-povijesne metodologije (culture-history<\/i>). Mada se osobno ne mogu ni izdaleka ubrojiti u prista\u0161e narativne povijesti, ovdje zbilja nemam argumenata za kritizirati Gra\u010danina i njegov pristup organiziranju materijala. Iscrpna narativna povijest ovog doba, posebice perioda post-rimske ju\u017ene Panonije negdje do po\u010detka 9. stolje\u0107a gotovo da i ne postoji u suvremenoj hrvatskoj historiografiji, s izuzetkom narativa pisanih vrela koje je objavio Stanko Andri\u0107 u \u010dasopisu Scrinia Slavonica<\/i> iz 2002. i materijalnih vrela koje je obradio \u017deljko Tomi\u010di\u0107 u zborniku Slovenija in sosednje de\u017eele med antiko i karolin\u0161ko dobo<\/i>. Ne bih se slo\u017eio s Gra\u010daninovom konstatacijom da smo potpuno iscrpli \u010ditanje i interpretaciju postoje\u0107ih pisanih vrela (280). Dapa\u010de, mislim da su pisana vrela za ovaj period neiscrpan rudnik za nova \u010ditanja i interpretacije i da nam jo\u0161 uvijek imaju mnogo toga za re\u0107i. Jedan od razloga za ovakvo razmi\u0161ljanje je \u010dinjenica da svaka nova generacija povjesnika posjeduje druga\u010diji odnos prema \u010ditanju vrela bivaju\u0107i oboga\u0107ena novim spoznajama i iskustvima \u017eivljenja u druga\u010dijem svijetu, koje mi danas ne mo\u017eemo imati. Tako\u0111er, intelektualni modus operandi<\/i> individualnih autora na\u0161ih vrela predstavlja poticajno polje za istra\u017eivanje koje je danas jedva dotaknuto. Jednako je neistra\u017een i intelektualno-ideolo\u0161ki modus operandi<\/i> na\u0161ih pred\u0161asnika u historiografiji koji je bez ikakve dvojbe utjecao na njihovo \u010ditanje i razumijevanje vrela, te na\u010din na koji su sklapali ta vrela u povijesne narative. No, svakako se sla\u017eem s Gra\u010daninovom prosudbom izuzetnog zna\u010daja spoznaja koje \u0107e nam donijeti daljnja arheolo\u0161ka iskapanja i interpretacije materijalnih nalaza.<\/span><\/p>\n Gra\u010danin elegantno i inteligentno rje\u0161ava \u0161kakljivo pitanje pojave hrvatskog identiteta u Me\u0111urje\u010dju. Odbijaju\u0107i danas ve\u0107 prili\u010dno upitno nastojanje slijedom kojega se kne\u017eevi i \u017eitelji Donjopanonske kne\u017eevine iz prve polovice devetog stolje\u0107a magi\u010dno pretvaraju u Hrvate, samim time odbija i konstrukt ‘Panonske Hrvatske’ (228-29) koji je (pre)dugo bio nazo\u010dan u historiografiji i popularnoj percepciji povijesti. Gra\u010danin zaklju\u010duje da ne mo\u017eemo govoriti o nazo\u010dnosti Hrvata u ovoj regiji u ranom devetom stolje\u0107u. Po njemu, ‘Hrvati’ predstavljaju u ranom srednjem vijeku skup razli\u010ditih skupina koje su se vremenom poistovjetile sa imenodavnom skupinom. U ovom procesu je sam originalni etnonim ‘Hrvati’ vremenom postajao oznakom pripadanja odre\u0111enom politi\u010dkom sustavu te je kao takav i percepiran od strane vanjskih promatra\u010da (180-81) \u0161to je suvremeno i nadasve prihvatljivo razmi\u0161ljanje o ‘vje\u010ditoj temi’ hrvatske historiografije. <\/span><\/p>\n Mnogo je toga oko \u010dega se mo\u017ee debatirati pa i ne slagati sa Gra\u010daninom, \u0161to ni u kom slu\u010daju ne umanjuje vrijednost knjige, niti osporava legitimnost autorovih stajali\u0161ta. Ja osobno bih volio vidjeti vi\u0161e naglaska na kontekstualnu analizu okolnosti nastanka pisanih vrela te na\u010dina na koji je ranija historiografija izgra\u0111ivala svoje povijesne narative. Tako\u0111er bi bilo korisno da je Gra\u010danin posvetio vi\u0161e mjesta socio-antropolo\u0161kim interpretacijama dru\u0161tvenih i identitetskih preobra\u017eaja, te analizi odraza ovih preobra\u017eaja kroz narativ materijalnih vrela. \u0160teta je tako\u0111er \u0161to u kazalo nisu uvr\u0161teni i etni\u010dki i zemljopisni pojmovi. Ne bih se slo\u017eio s interpretacijom da stanovni\u0161tvo u Avarskom kaganatu uglavnom nije bilo kristijanizirano, \u0161to se zaklju\u010duje iz \u010deste pojave grobnih priloga i postojanja paljevine kao ukopnog obreda u sahranjivanju ovog doba (264-65). Kr\u0161\u0107anstvo u Europi sedmog i osmog stolje\u0107a funkcionira u specifi\u010dnom kontekstu u kojemu nije postojao teolo\u0161ki i ideolo\u0161ki autoritet koji bi definirao i sprovodio religiozno ‘ispravan’ ukopni obred. Kr\u0161\u0107anstvo nije moglo ostati stati\u010dno i nepromijenjeno od kasnorimskog doba, tako da pojava novih rituala ni u kom slu\u010daju ne podrazumijeva ‘poganizaciju’, ve\u0107 regionalizaciju i pluralizaciju ukopnih rituala, o \u010demu su pisali u novije vrijeme posebice Guy Halsall i Bonnie Effros. Nedavno je Peter Brown zgodno definirao kr\u0161\u0107anstvo u ovom periodu u pluralu kao ‘mikro-kr\u0161\u0107anstva’ (micro-Christendoms<\/i>). Tako\u0111er, potrebno je imati u vidu oprez da Gra\u010daninovo slaganje povijesnih vrela u narativ ne ‘oko\u0161ta’ u znanstvenoj percepciji kao ‘istinita’ interpretacija pro\u0161losti, ve\u0107 da poslu\u017ei kao uvodnica za daljnji znanstveni dijalog, i raspravu o razli\u010ditim narativima pro\u0161losti.<\/span><\/p>\n Prevo\u0111enje ove studije na neki od svjetskih jezika bilo bi od izuzetnog zna\u010daja jer je hrvatski glas ne samo po\u017eeljan, ve\u0107 dapa\u010de postaje i neophodan u dijalozima o znanstvenim metanarativima ovog perioda. Posljedice nedovoljne hrvatske nazo\u010dnosti vidljive su dobro u nedavnoj studiji J. V. A. Finea o hrvatskom identitetu u predmodernom dobu u koju je vidno ukomponiran balkanisti\u010dki orijentalisti\u010dki diskurs u tretmanu povijesti hrvatskih zemalja, hrvatskog identiteta ali i cjelokupne jugoisto\u010dne Europe. No, vratimo se Gra\u010daninovom uratku. Zna\u010daj dobre znanstvene knjige je vi\u0161e u pitanjima koja otvara negoli u njezinom autoritetu kao ‘istinite’ interpretacije pro\u0161losti. Moj dojam na prvo \u010ditanje je da Gra\u010danin nepobitno otvara nova pitanja i nadasve inspirira daljnja promi\u0161ljanja o povijesti ovog perioda i ovog prostora. \u010cinjenica je da ovdje imamo pred sobom uradak velike znanstvene te\u017eine koji \u0107e zadugo predstavljati polaznu to\u010dku svih budu\u0107ih istra\u017eivanja perioda kasne antike u ju\u017enoj Panoniji. Znam zasigurno da \u0107u njegovu knjigu dr\u017eati na dohvat ruke, \u0161to preporu\u010dam drugim istra\u017eiva\u010dima i studentima povijesti.<\/span><\/p>\n
<\/span><\/p>\n