<\/p>\n
Walter Goffart, Barbarians, Maps, and Historiography. Studies on the Early Medieval West<\/i>, Farnham-Burlington: Ashgate Variorum, 2009. <\/span><\/b><\/p>\n <\/span><\/p>\n Barbarians, Maps, and Historiography<\/span><\/i> je zbirni pregled zadnjih dvadeset godina stvarala\u0161tva Waltera Goffarta, jednog od najzna\u010dajnijih suvremenih povjesni\u010dara srednjega vijeka. Goffart je autor sa strogim kriti\u010dkim pristupom, no u isto vrijeme sklon kontroverznim tuma\u010denjima, zbog \u010dega je svojim tekstovima poticao reakcije i oglede koje su iznosili ugledni suvremenici poput Averil Cameron, Waltera Pohla, Herwiga Wolframa i drugih. <\/span>Slikovita potvrda dolazi od samog Goffarta koji u dodatku na kraju knjige iznosi neke komentare drugih povjesni\u010dara na ovdje objavljene radove. Pritom ipak isti\u010de da su odnosi izme\u0111u njega i kolega (prvenstveno Wolframa i Pohla) uvijek bili iznimno prijateljski, tako da ih niti bellum diplomaticum<\/i> nije mogao pokvariti. \u0160esnaest radova sakupljenih u ovoj knjizi, kako sam autor nagla\u0161ava, vi\u0161e je od polovice njegovog cjelokupnog opusa u zadnja dva desetlje\u0107a. Ve\u0107ina njih bavi se kartografskim prikazima ranosrednjovjekovne povijesti, te narativnim izvorima i na\u010dinima na koji su se ljudi i doga\u0111aji opisivali u njima. <\/span><\/p>\n Prvi \u010dlanak, \u201eTwo notes on Germanic antiquity today\u201c (str. 1-22), obra\u0111uje dvije teme. Prva je sjena koju je nacizam ostavio nad prou\u010davanjem germanske pro\u0161losti, a druga znamenita Jordanesova Getica<\/i> i njezina veza s Kasiodorom. U prvom dijelu posve\u0107enom utjecaju nacizma, Goffart nagla\u0161ava implikacije koje je na istra\u017eivanje \u201egermanske davnine\u201c (germanische Alterumskunde<\/i>) imala filologija, a zatim \u201enova njema\u010dka konstitucionalna povijest\u201c. Potonja je dosegla svoj vrhunac u razdoblju koje se otprilike poklapa s trajanjem nacisti\u010dke vlasti u Njema\u010dkoj. Goffart u \u201enovoj njema\u010dkoj konstitucionalnoj povijesti\u201c identificira zaokret u pogledu na spomenutu \u201egermansku davninu\u201c. On je doveo do toga da se na Germane gledalo kao na neku vrstu aristokrata koji su prije svega cijenili osobine vo\u0111e te su se okupljali oko svojih plemi\u0107a i kraljeva \u010dija je vlast s vremenom stekla aureolu \u201eposve\u0107enog kraljevanja\u201c na temelju bo\u017eanskog podrijetla vladaju\u0107ih obitelji. Te osobine zatim su iz antike prenesene u srednji vijek. Goffart pritom nagla\u0161ava da se pojam \u201eposve\u0107enog kraljevanja\u201c prvo pojavio me\u0111u negermanskim plemenima u Skandinaviji, \u0161to je njema\u010dke povjesni\u010dare navelo da Skandinaviju pove\u017eu s ranim Germanima i na taj je na\u010din u\u010dine dijelom njema\u010dke povijesti. <\/span><\/p>\n Drugi problem predstavljaju poku\u0161aji da se motivi \u201eposve\u0107enog kraljevanja\u201c i drugih \u201ejezgri tradicije\u201c prona\u0111u u latinskim, kr\u0161\u0107anskim tekstovima. Ono \u0161to je va\u017eno kod oba slu\u010daja jest \u010dinjenica da je ta \u201enova povijest\u201c na izvore kojima se koristila gledala s manje opreza i kriti\u010dnosti nego je to bio slu\u010daj s povjesni\u010darima devetnaestog stolje\u0107a. Me\u0111utim, postavlja se pitanje u kojoj je mjeri na prihva\u0107anje i odbacivanje \u201enove povijesti\u201c utjecala nacisti\u010dka ideologija? Koliki je zapravo utjecaj \u201evilhelmovske Njema\u010dke\u201c? Goffart konstatira da je nacizam bez sumnje bacio mrlju rasizma na \u201egermansku davninu\u201c te je stoga trebalo prona\u0107i na\u010din da se ispravi gledanje na germanska plemena kao na krvne zajednice. No istodobno isti\u010de da je dobar dio poslijeratnih pravnih povjesni\u010dara i dalje zagovarao neprekinuti kontinuitet od germanske do njema\u010dke pravne povijesti bez ikakvih rasnih prizvuka.<\/span><\/p>\n Tema drugog dijela \u010dlanka su narativi Kasiodora i Jordanesa, odnosno navika povjesni\u010dara da se pozivaju na Origo Gothica<\/i>, a zapravo koriste Geticu<\/i>. Kako isti\u010de Goffart, Getica<\/i> u svakom slu\u010daju sadr\u017ei dijelove preuzete iz Kasiodorove Origo Gothica<\/i>, no izme\u0111u dva teksta ne treba stavljati znak jednakosti. Tako\u0111er, me\u0111u povjesni\u010darima prevladava mi\u0161ljenje da je Origo<\/i> organizirani prikaz gotskog kolektivnog \u201eplemenskog sje\u0107anja\u201c napisan s ciljem slavljenja germanskih naroda. Nadalje, Goffart odbacuje mi\u0161ljenja da je Origo Gothica<\/i> sama po sebi origo gentis<\/i>, ve\u0107 insistira na tome da je rije\u010d o \u201egotskoj povijesti\u201c jer \u010dak i sama Getica nije narativ takve vrste.<\/span><\/p>\n Idu\u0107a tri \u010dlanka bave se na\u010dinima na koje se razdoblje seobe naroda prikazivalo na povijesnim zemljovidima. Goffart u njima nastoji identificirati po\u010detke povijesne kartografije i pokazati razne nelogi\u010dnosti i nepreciznosti koje se javljaju na samim kartama. Uostalom, kako i sam ka\u017ee, karta prebacuje podatke u grafi\u010dki oblik, no slika \u010desto prenosi vi\u0161e nego rije\u010di i statistike na kojima se temelji. <\/span><\/p>\n U prvom od tri rada koja se bave ovom problematikom, \u201eWhat’s wrong with the map of the barbarian invasions?\u201c (str. 23-41), Goffart za primjer uzima kartu Jeffreya Russella. Kritizira pravce kretanja pojedinih naroda koje zapo\u010dinju ni iz \u010dega, a kontinuirani su i bez zaustavljanja, npr. Vizigoti u jednom potezu dolaze od Skandinavije do \u0160panjolske. Pritom se upravo nagla\u0161ava da prema karti seoba Gota zapo\u010dinje u Skandinaviji, \u0161to je prema Goffartu o\u017eivljavanje anakronizma. Isti\u010de se i kretanje Vandala prema \u010dijem se prikazu mo\u017ee zaklju\u010diti kako su oni migrirali na mediteranske otoke u sklopu svoje seobe, umjesto da su se tamo \u0161irili tek nakon zaposjedanja sjeverne Afrike. Poseban problem je preduga\u010dka vremenska granica koja se prote\u017ee od 1. do 568. godine. Stoga nije \u010dudno da karta izgleda dinami\u010dno kada su podaci koji se odnose na pola tisu\u0107lje\u0107a stavljeni u jednu sliku. No ovi primjeri Goffartu slu\u017ee tek kao uvod za opis razvoja kartografskih prikaza seobe naroda pomo\u0107u linija kretanja. Najstariji takav prikaz seobe naroda potje\u010de iz 1708. godine. Me\u0111utim, prototip svih takvih karata je ona koju je izradio Emmanuel de Las Cases. Analizom daljnjeg razvitka povijesne kartografije od strane drugih autora kao \u0161to su Benicken, Spruner, Droysen ili Westermann, mo\u017ee se zaklju\u010diti da su kartografi utjecali na povijest barbarskih invazija time \u0161to su seobama davali ve\u0107u vidljivost nego \u0161to ju one zapravo imaju u samim narativima. Na temelju takvog pregleda Goffart zaklju\u010duje da karta barbarske invazije u svim svojim oblicima su\u017eava cijelo jedno razdoblje u okvire jedinstvenih kretanja. <\/span><\/p>\n U \u010dlanku \u201eThe map of the barbarian invasions: a preliminary report\u201c (str. 43-60) Goffart kritizira kartu seobe naroda objavljenu <\/span>u Timesovom Atlasu svjetske povijesti<\/i>. Pritom se pita odakle dolazi takav zemljovid, odnosno koji je njegov uzor. Nudi dva odgovora. Prvi je Atlas Historicus<\/i> koji je priredio Johann Georg Hagelgans, a drugi je objavio Las Cases pod pseudonimom Le Sage i nazivom Genealogical, Chronological, Historical, and Geographical Atlas<\/i>. Goffart iznosi \u017eivotne pri\u010de oba autora, reakcije na njihove atlase te analizira utjecaj koji su imali na povijesnu kartografiju. Pritom isti\u010de bitne razlike i sli\u010dnosti izme\u0111u dva atlasa, npr. donja granica Hagelgansovog atlasa je gr\u010dka kolonizacija Mediterana, a gornju \u010dini provala Tatara, dok je Le Sageov\/Las Casasov atlas ome\u0111en prodorima Huna i Arapa u Europu.<\/span><\/p>\n <\/span>Idu\u0107i rad, \u201eThe map of the barbarian invasions: a longer look\u201c (str. 61-87), zapravo je nadopuna prethodnog \u010dlanka nekim novim spoznajama o Hagelgansu i Las Casasu. Goffart ponovno isti\u010de da je Hagelgans stvorio obrazac prema kojem su se mnogobrojna “lutanja naroda” u vremenskom rasponu od 2 500 godina spajala u jedan kartografski prikaz. Na taj su na\u010din Goti, Huni i Langobardi dijelili pozornicu s drugim akterima od prapovijesti do Tatara iz 13. stolje\u0107a. Druga\u010dije shva\u0107anje granica pojedinih epoha, prisutno kod Hagelgansa i njegovih suvremenika, mo\u017ee se doimati \u010dudnim iz dana\u0161nje perspektive. To se svakako odnosi na vjerovanje da je srednji vijek zavr\u0161io karolin\u0161kom renesansom, ali ne treba smetnuti s uma da je za \u010dovjeka iz osamnaestog stolje\u0107a, koji je \u017eivio u vrijeme careva Josipa I. i Karla VI, takva kronologija savr\u0161eno odgovarala ure\u0111enju svijeta koji ga je okru\u017eivao. Jednostavno, krunidba Karla Velikog za cara stvorila je nov i \u017eeljeni poredak, a njega su simbolizirali i habsbur\u0161ki carevi. Me\u0111utim, nema \u010dvrstog dokaza da je Hagelgansov na\u010din prikazivanja seobe naroda utjecao na budu\u0107e kartografe. Prvi zbilja utjecajan kartografski prikaz “barbarske invazije” bio je Las Casesov. Goffart njegov atlas definira kao nebiblijski i neklasi\u010dan, a razlozi uspjeha mogu se tra\u017eiti u tome \u0161to je napravio odmak od dotad uobi\u010dajenog na\u010dina izrade sli\u010dnih publikacija. Las Cases je povijesni atlas oblikovao prema standardnim zemljopisnim atlasima. Umjesto da razne protagoniste iz \u0161irokog vremenskog raspona smje\u0161ta na jednu kartu, Las Cases je “kronolo\u0161ki kontrolirao” situaciju (koliko je bilo mogu\u0107e) i stvorio niz mapa koje su mogle “stajati same za sebe”. Goffart zatim prelazi na komentar samog izgleda karata. Na kraju uspore\u0111uje Las Casesovo djelo s atlasima njegovih suvremenika kao \u0161to su Delemarche, Denaix, Hout, Spruner, Houz\u00e9, Soulier i Anadrieanu-Goujon, Dufour, Dussieux i tako dalje.<\/span><\/p>\n <\/span>U kratkom \u010dlanku “Does the Vita s. Severini<\/i> have an underside?” (str. 89-94), Goffart identificira nekoliko mjesta u spisu Vita s. Severini<\/i> koja ga izdi\u017eu iznad razine klasi\u010dnog hagiografskog djela. Vita<\/i> sadr\u017ee niz podataka zbog kojih taj spis treba promatrati vi\u0161e kao opis doga\u0111anja u Noriku i Italiji tijekom razdoblja seobe naroda, a manje kao “nevin i nezainteresiran uzorak hagiografije”. Prema Goffartu, cjelokupni narativ odi\u0161e dojmom da je pisan sa svrhom prikazivanja barbara kao biblijskih Egip\u0107ana, bespravno prisutnih u Noriku, dok rimsko stanovni\u0161tvo funkcionira kao izabrani narod koji, revoltiran nepravednom vlasti, seli u obe\u0107anu zemlju, tj. Italiju. Samim time, sv. Severin je sveden na puku personalizaciju kraja rimskog Norika. <\/span><\/p>\n <\/span>Tema \u010dlanka “Conspicuously Absent: Martial Heroism in the Histories of Gregory of Tours and its Likes” (str. 95-120) je odsustvo elemenata herojstva iz kr\u0161\u0107anskih narativa nakon prve polovice \u0161estog stolje\u0107a. Rad zapo\u010dinje kratkim osvrtom na fenomen “herojske poezije” koji je bio visoko cijenjen od strane povjesni\u010dara, posebice njema\u010dkih, okrenutih prou\u010davanju razdoblja seobe naroda. Goffart isti\u010de da je “herojska poezija” proizvod imaginacije, a ne povijesnih \u010dinjenica, \u010dak i kad se spominju stvarne osobe. Tako\u0111er, prepoznaje odsutnost herojstva u narativima izme\u0111u druge polovice \u0161estog i po\u010detka osmog stolje\u0107a. Uzroke odsutnosti vidi u nastojanjima kr\u0161\u0107anskih pisaca da obezvrijede rat i stave oznaku vrijednosti na, u prvom redu, kr\u0161\u0107anske mu\u010denike i svece, a zatim na rimske careve koji nisu bili skloni ratovanju. Goffart upori\u0161te pronalazi u djelima Grgura Turskog te Izidora Seviljskog i Fredegara. Vrijednosni sustav Grgurovog narativa je pogotovo indikativan. U njemu nema izra\u017eavanja simpatija prema po\u017ertvovnosti ili juna\u0161tvu, dok je s druge strane ispunjen opisima vojni\u010dke nesposobnosti i neuspjeha. Samim time name\u0107e se zaklju\u010dak da s krajem razdoblja seobe naroda dolazi do obezvrje\u0111ivanja herojstva.<\/span><\/p>\n <\/span>Niz radova o Bedi \u010casnom i djelu Historia ecclesiastica gentis Anglorum<\/i> zapo\u010dinje \u010dlankom “Bede’s uera lex historiae<\/i> explained” (str. 121-126) u kojem se Goffart osvrnuo na Bedino odbacivanje odgovornosti u slu\u010daju da je zapisao neistinu. Ono \u0161to je pritom najvi\u0161e privuklo Goffartovu pa\u017enju je Bedino pozivanje na “istinski zakon povijesti”. Zaklju\u010dak je da Beda taj izraz upotrebljava kao kontrast izme\u0111u teolo\u0161ke istine i uobi\u010dajene percepcije unutar kojeg i jedno i drugo tuma\u010denje nalaze svoje mjesto. Tako\u0111er, \u010dinjenica je da “istinski zakon povijesti” nije mogao imati onakvo zna\u010denje za Bedu kakvo ima danas. Ukratko, Beda je upu\u0107ivao na inherentnu povr\u0161nost povijesti.<\/span><\/p>\n <\/span>Sljede\u0107i rad o Bedi je “The Historia Ecclesiastica<\/i>: Bede’s Agenda and Ours” (str. 127-143). Rije\u010d o djelomi\u010dno izmijenjenom poglavlju iz knjige The Narrators of Barbarian History<\/i>. <\/i>Goffart ga otvara isticanjem razine pozornosti usmjerene prema Bedi i njegov djelu od strane povjesni\u010dara iza koje je ostala ogromna koli\u010dina radova koji su rije\u0161ili mnoga pitanja vezana uz Bedinu ostav\u0161tinu. Ipak, jo\u0161 uvijek je ostalo otvoreno jedno pitanje \u2013 koja je bila Bedina namjera u trenutku kad je zapo\u010deo s pisanjem djela Historia Ecclesiastica<\/i>? Goffart stoga poku\u0161ava identificirati poticaje i postaviti Bedu u kontekst njegovog razdoblja preko usporedbi sa suvremenicima. Ocrtava Bedu kao aktivnog i komunikativnog redovnika, uklanjaju\u0107i iz njegove biografije uobi\u010dajeni kli\u0161ej koji ga opisuje kao “usamljenog intelektualca zatvorenog unutar elitne zajednice”. Kona\u010dno, nekoliko stranica posve\u0107uje godini u kojoj je rad na <\/span>Historia Ecclesiastica<\/i> zavr\u0161en. Goffart smatra da bi uobi\u010dajenu dataciju trebalo pomaknuti za nekoliko mjeseci. <\/span><\/p>\n <\/span>“Bede’s History in a Harsher Climate” (str. 145-168) izravni je nastavak prethodnog \u010dlanka. Goffart uglavnom ni\u017ee reakcije na mi\u0161ljenja o Bedi koja je naveo u ve\u0107 spomenutoj knjizi The Narrators of Barbarian History <\/i>te komentira stavove drugih povjesni\u010dara koji su se dotaknuli Bedinog \u017eivota i djela. U prvom redu se osvrnuo na kritiku koju je iznio D.P. Kirby na ra\u010dun neposrednih okolnosti nastanka Bedinog najva\u017enijeg djela, Historia Ecclesiastica<\/i>. Goffart stoga poja\u0161njava svoje stavove u smislu da nikada Bedino djelo nije smatrao ratobornim, ve\u0107 konstruiranim da bude sjajna bilanca nortumbrijske pro\u0161losti.<\/span><\/p>\n <\/span><\/span>Najintrigantniji dio ove zbirke svakako je \u010dlanak “Paul the Deacon’s Gesta episcoporum Mettensium and the early design of Charlemagne’s succession” (str. 169-203). Goffart ovim tekstom zastupa mi\u0161ljenje da spis <\/a>Gesta episcoporum Mettensium<\/i> <\/span><\/a>koji je sastavio Pavao \u0110akon nije bio u prvom redu posve\u0107en opisivanju povijesti biskupa Metza, ve\u0107 dokumentiranju odluka koje je Karlo Veliki donio po pitanju svog nasljednika, a samim time i o sudbini cjelokupne Frana\u010dke. Povjesni\u010dari su pitanje Karlovog nasljednika promatrali prvenstveno kroz prizmu dokumenta poznatog kao Divisio regnorum<\/i> (806. g.). S obzirom da je Karlo vladao skoro \u010detrdeset godina u trenutku sastavljanja tog spisa, Goffart mogu\u0107nost da se kroz ta \u010detiri desetlje\u0107a nije razmi\u0161ljalo o pitanju nasljedstva smatra neuvjerljivom. Mogu\u0107nost da se Karlo vrlo rano posvetio razmatranju o tome \u0161to i kako nakon njegove smrti poja\u010dava posjet Rimu 781. godine prilikom kojeg je Ludoviku i Pipinu od strane pape Hadrijana potvr\u0111ena kraljevska vlast nad teritorijima koje je otac predvidio za njih, tj. Akvitanijom i Italijom. Tre\u0107em i najstarijem sinu, Karlu, time je predodre\u0111ena vlast nad samom Frana\u010dkom. Me\u0111utim, Goffart slijedi mi\u0161ljenje Petera Classena te isti\u010de da Karlo Mla\u0111i ne bi sam vladao. Naime, Karlo Veliki je imao jo\u0161 jednog sina iz veze s Himiltrudom, Pipina (u historiografiji poznat kao \u201eGrbavi\u201c). Prema tome, Frana\u010dka bi pripala Karlu Mla\u0111em i Pipinu Grbavom. Time bi se slijedila tradicija da dvojica bra\u0107e (i ne vi\u0161e od dvojice, isti\u010de Goffart) dijele vlast, na jednak na\u010din na koji je Karlo Veliki bio primoran dijeliti vlast 768., a njegov otac 741. godine. Kao \u0161to je poznato, razvoj doga\u0111aja nije dopustio ovakav rasplet. No Goffarta ne zanima u tolikoj mjeri \u0161to je slijedilo. Svoju pa\u017enju usmjerava na tra\u017eenje tragova o planovima sukcesije prije dono\u0161enja odluke o putu u Rim (sam put dogodio se 781. godine, no osmi\u0161ljen je jo\u0161 778.) i krunjenju dvojice mla\u0111ih sinova. Me\u0111u njih svrstava i spomenuti spis Gesta episcoporum Mettensium<\/i> Pavla \u0110akona. Goffart uo\u010dava da je Pavao literarne uzore pona\u0161ao u Liber pontificalis<\/i>, Origo gentis Langobardorum<\/i> i biblijskoj Knjizi Postanka<\/i>. Iako je rije\u010d o tekstu koji bi trebao evidentirati \u0161to je ostalo iza pojedinih biskupa Metza, Pavao im posve\u0107uje vrlo malo pa\u017enje. Uglavnom se usredoto\u010dio na “obiteljskog sveca Karolinga”, Arnulfa iz Metza za kojeg ka\u017ee da je odlu\u010dio podijeliti obiteljsku imovinu siroma\u0161nima. Mla\u0111i sin (Anschisus) se slo\u017eio s o\u010devim planom, ali stariji nije. Arnulf je zbog toga blagoslovio Anschisusa. Taj \u010din je povezan s proro\u010danstvom prema kojem su Anschisusijevi potomci predodre\u0111eni za kraljeve. Ostvarenjem proro\u010danstva smatrao se prijelaz prijestolja sa Merovinga na Karolinge. Na taj na\u010din je uspostavljena genealogija od Anschisus do Karla Velikog. Kako isti\u010de Goffart, Pavao je zatim iskoristio pri\u010du o Arnulfu i njegovim sinovima. Izme\u0111u Arnulfovih i Karlovih sinova stavljen je znak jednakosti. Karlo Mla\u0111i postaje novi Anschisus i samim time je predestiniran za \u201eprvog me\u0111u jednakima,\u201c ako ne i za jedinog vladara Frana\u010dke. Dodu\u0161e, postavlja se pitanje \u0161to je u tom slu\u010daju s Pipinom Grbavim? Prema Goffartu, on se ne uklapa u cijelu pri\u010du jer je rije\u010d o sinu iz izvanbra\u010dne veze (iako postoje razli\u010dite interpretacije prirode tog odnosa). Uostalom, Pipin je ro\u0111en prije Karla Mla\u0111ega te eventualno mo\u017ee biti izjedna\u010den sa starijim Arnulfovim sinom koji nije prihvatio o\u010devu \u017eelju. Kasnija Pipinova pobuna na taj se na\u010din doima kao ostvarenje Pavlovog \u201eproro\u010danstva\u201c.<\/span><\/p>\n <\/span>\u201eChartes Earlier than 800 from French Collections\u201c (str. 204-221) zapravo je osvrt na zbirku najranijih francuskih srednjovjekovnih isprava objavljenu u sklopu serije Chartae Latinae Antiquiores<\/i>. Goffart se usredoto\u010dio na dvije skupine sa\u010duvanih isprava. Prvoj pripadaju isprave frana\u010dkih kraljeva, ravnomjerno raspore\u0111enih na 38 merovin\u0161kih i 38 karolin\u0161kih. U drugu skupinu ulaze privatne isprave kojih je upola manje \u2013 14 iz merovin\u0161kog doba i 12 iz karolin\u0161kog (do 800. godine). Nakon ovih \u201eosnovnih\u201c kvantitativnih podataka, Goffart prelazi na \u201ekvalitetu\u201c, kako same gra\u0111e, tako i njezine obrade u historiografiji. Naglasak je pritom stavljen na merovin\u0161ko razdoblje. Iako isti\u010de visoku razinu pristupa diplomati\u010dkom materijalu ne samo u Chartae Latinae Antiquiores<\/i>, ve\u0107 i u prethodnim studijama diplomatike i prozopografije merovin\u0161kih isprava, Goffart zaklju\u010duje da povijesna znanost jo\u0161 uvijek \u010deka na njihovo visokokvalitetno i op\u0161irno izdanje. Zatim slijede kratke crtice o karakteristikama razvoja isprava merovin\u0161kog razdoblja, npr. o vremenskoj granici izme\u0111u 659. i 672. na kojoj dolazi do prijelaza s papirusa na pergamenu ili o na\u010dinu na koje se auktor obra\u0107a destinataru. Me\u0111utim, isti\u010de Goffart, treba uzeti u obzir da se na\u0161e spoznaje o ispravama merovin\u0161kog razdoblja temelje na fragmentima nekada\u0161nje produkcije istih. No ako se uzme u obzir da su sve originalne isprave langobardskih kraljeva izgubljene, \u010dinjenica da je do dana\u0161njeg dana ostalo sa\u010duvano manje od 0,001% svih merovin\u0161kih isprava (prema Goffartovoj procjeni) donekle predstavlja privilegij. Tako\u0111er, ono \u0161to je ostalo sa\u010duvano uglavnom se ti\u010de opatije St. Denis i njenih odnosa s kraljevskim dvorom te izaziva nedoumice i neslaganja povjesni\u010dara (poput vjerojatno svake sa\u010duvane skupine ranosrednjovjekovnih isprava) oko raznih pitanja, npr. abrevijacija u intitulaciji ili kori\u0161tenja izraza bene valete<\/i>. Pri kraju slijedi problematika ustroja i funkcioniranja merovin\u0161ke kancelarije pri \u010demu Goffart radi usporedbe s mogu\u0107im rimskim utjecajima te isti\u010de njezinu postepenu klerikalizaciju.<\/span><\/p>\n “Le probl\u00e8me des Translationes S. Liborii <\/i>(836)” (str. 223-235) obra\u0111uje problematiku hagiografskih zapisa o sv. Liboriju, drugom biskupu Le Mansa, te njihove interpretacije u historiografiji. U prvom redu, rije\u010d je tekstovima koji svjedo\u010de o sve\u010devoj translaciji. Goffart nagla\u0161ava da toj temi treba pristupiti s vi\u0161e kritike nego \u0161to je dosad bio obi\u010daj kod drugih povjesni\u010dara, npr. Volker de Vry, pogotovo jer je znanstveno i kriti\u010dko prou\u010davanje Translationes<\/i> bilo u povojima u trenutku pisanja \u010dlanka. Dodu\u0161e, rigorozan pogled istra\u017eiva\u010da mo\u017ee dovesti u neizvjestan polo\u017eaj jer mu na raspolaganju stoji tek pone\u0161to \u010dvrsto utvr\u0111enih \u010dinjenica.<\/span><\/p>\n <\/span>Povijesna kartografija i njezini po\u010deci tema su jo\u0161 jednog \u010dlanka, “The First Venture into ‘Medieval Geography’: Lambarde’s Map of Saxon Heptarchy (1568)” (str. 237-244). U njemu je Goffart opisao utjecaj zemljovida na kojem je William Lambarde prikazao heptarhiju, tj. sedam anglo-saksonskih kraljevstva iz ranoga srednjega vijeka. Sama karta nastala je kao rezultat sazrijevanja ideje koja se javila jo\u0161 u radovima Bede \u010casnoga, a razvijala se tijekom srednjega vijeka. Podjela na sedam kraljevstva koju je prvi prikazao Lambarde imala je dugotrajan u\u010dinak na kartografe u ranome novom vijeku i devetnaestom stolje\u0107u. Uglavnom, rije\u010d je o tome da je heptarhija transpozicijom prikazivana kao jo\u0161 uvijek postoje\u0107a stvarnost na mnogim suvremenim zemljovidima Britanije ili joj se pridavala du\u017ea vremenska opstojnost nego \u0161to ju povijesna svjedo\u010danstva mogu potvrditi. <\/span><\/p>\n <\/span>“Hetware and Hugas: datable anachronisms in Beowulf<\/i>” (str. 245-262) analizira problem imena Hetware i Hugas koja se uz Franke i Frizijce javljaju u popisu naroda koji su prema Beowulfu napali Merovinge. Goffart isti\u010de da je ime Hetware rijetko, a Hugas posve opskurno (iako se oba spominju i u drugim vrelima). Postoje razli\u010dita tuma\u010denja njihovog podrijetla i zna\u010denja. Hugas se ne mogu potvrditi u ranijim vrelima, zbog \u010dega se mo\u017ee ste\u0107i dojam da se nevidljivi provla\u010de kroz vrijeme i odjednom ih se u \u0161estom stolje\u0107u ve\u017ee uz Franke, premda u posve druga\u010dijem kontekstu od onog o kojem se govori u Beowulfu. Prema Goffartu, ovaj problem mo\u017eda se mo\u017ee rije\u0161iti pomo\u0107u Liber historiae Francorum<\/i> i spominjanje stanovitih Atroarii<\/i>. Pritom preispituje motive autora LHF zbog koji su se Attoari na\u0161li u opisu danskog napada na Galiju, pogotovo jer se ne spominju kod Grgura Turskog od kojeg je u skra\u0107enom obliku taj opis i preuzet. Naime, Attoari se ne javljaju u petom, \u0161estom i sedmom stolje\u0107u, ali odjednom ih se mo\u017ee prona\u0107i u osmom. Tako\u0111er, navodi Goffart, pagus<\/i> Attoarius <\/i>nije cilj koji se zemljopisno uklapa u opis napada, te zaklju\u010duje da ovaj zapis iz LHF ima “umanjenu vrijednost”. Stoga se postavlja pitanje odakle potje\u010de vijest o napadu koja se mo\u017ee prona\u0107i u Beowulfu? Goffart ne odbacuje mogu\u0107nost da je autor imao izravan uvid u LHF iako takvu mogu\u0107nost smatra malo vjerojatnom, jer je Beowulf \u010desto u suprotnosti prema LHF, ali i Grgurovoj Historiae<\/i>. Me\u0111utim, jedan detalj mo\u017ee i\u0107i u korist toj pretpostavci. Naime, LHF naspram Grgura zanemaruje pomorski sukob, govori o “sna\u017enoj” umjesto “velikoj” vojsci i spominje Attoari. Sve tri razlike nalaze se i unutar Beowulfa, \u0161to ostavlja dojam da je pjesnik uistinu preuzimao iz LHF. \u010cinjenica je da sastavlja\u010d Beowulfa shva\u0107a Hetware i Attoare <\/span>puno ozbiljnije nego kontinentalna vrela koja u prvom redu govore o malom okrugu. S druge strane, oni su u Beowulfu pleme skoro ravno Francima.<\/span><\/p>\n <\/span>Goffart je poku\u0161ao odgonetnuti podrijetlo imena Hugas pri \u010demu je postavio pitanje mogu li se Hugas povezati s imenom Hugo? Mogu\u0107nost povezanosti mo\u017ee se ustanoviti kod Widukinda koji spominje legendarnog kralja Franaka po imenu Huga. Tako\u0111er, prema analima iz Quedlinburga drugo ime za Franke je Hugenos. Jo\u0161 va\u017enije, ta dva traga mogu se povezati s Klodvigom. Ovo je to\u010dka na kojoj Goffartu nudi smjer prema rje\u0161enju problema, pri \u010demu je najva\u017enije odgonetnuti odakle ideja da se Franci pove\u017eu s imenom Hugo. Isti\u010de da \u010cudesa sv. Benedikta spominju stanovitu dinastiju “Hugovi\u0107a” koja vlada svijetom na po\u010detku jedanaestog stolje\u0107a. U stvari, to je sinonim na Kapetovi\u0107e (za neke i opravdaniji kao ime dinastije). Tako\u0111er, pretpostavlja se da su Karolinzi ime Hugo davali svojim izvanbra\u010dnim sinovima. Na ovom mjestu Goffart upu\u0107uje na Roberta Sna\u017enog, jednog od predaka Kapetovi\u0107a koji je vladao prostorom Nesturije. U prostor kojim je vladao uklju\u010den je i regnum<\/i> izme\u0111u Siene i Loire kojim su vladala da va\u017ena Huga \u2013 Hugo Aba i Hugo Veliki. Iako nisu rodbinski povezani, njihova genealogija i karijera uvjerili su kroni\u010dare desetog stolje\u0107a da razlike izme\u0111u njih nema te da je rije\u010d o jednoj, “dugotrajnoj” osobi. Za Goffarta, upravo je podru\u010dje njihove vlasti prostor na kojem treba tra\u017eiti pleme Hugas. Da osna\u017ei tu argumentaciju, Goffart isti\u010de da su se izvedenice karolin\u0161kog imena (Karoli<\/i>, Karlanes<\/i>, Karlingi<\/i>) za stanovnike zapadnog dijela Frana\u010dke, dok je Lotaringija dobila ime po Lotaru.<\/span><\/p>\n <\/span>U \u010dlanku “The Name ‘Merovingian’ and the Dating of Beowulf<\/i>” (str. 263-271) Goffart se osvrnuo na poku\u0161aje da se nastanak Beowulfa<\/i>, zbog spomena merovin\u0161kog imena, datira u vrijeme prije 751. godine. Pritom isti\u010de da se ime Meroving, \u010de\u0161\u0107e kao osobno nego dinasti\u010dko, javlja i u narednim stolje\u0107ima. Samim time, negira da se provodio damnatio memoriae<\/i> tijekom karolin\u0161kog razdoblja koji je mogao uzrokovati nestanak uspomene na Merovinge, \u0161to vodi prema zaklju\u010dku da je nemogu\u0107e na temelju jednog retka u tekst sa sigurno\u0161\u0107u tvrditi da je Beowulf<\/i> nastao prije druge polovice osmoga stolje\u0107a.<\/span><\/p>\n <\/span><\/span>Zaklju\u010dni rad “Christian pessimism on the walls of the Vatican Galleria delle carte geografiche” (str. 272-311), kako naslov ka\u017ee, bavi se analizom slikovnih prikaza koji ukra\u0161avaju monumentalnu kartu Italije koja krasi zidove koridora koji danas povezuje Vatikanski muzej i Sikstinsku kapelu. Ukupno je rije\u010d o 74 slike, smje\u0161tene u prvom redu na svodu te unutar povijesnih karata u obliku vinjeta. Prema Goffartu slike na svodu uglavnom oslikavaju \u201esavr\u0161enu\u201c povijest prema ranokr\u0161\u0107anskim mjerilima te se me\u0111u njima mogu prona\u0107i prikazi iz \u017eivota Konstantina Velikog bitni za crkvenu povijest (pokr\u0161tavanje, osnivanje i gradnja rimskih crkvi, tj. sv. Petra i sv. Pavla), uspjesi nad hereticima (sv. Ambrozije, sv. Anselmo), djelovanja pustinjaka, ali i primjeri priznavanja papinskog vrhovni\u0161tva (prvenstveno vezani uz Grgura VII.). S druge strane, na vinjetama se prvenstveno nalaze prikazi doga\u0111aja koji su imali lo\u0161e posljedice ili su potaknuli odre\u0111ena negativna zbivanja. Njih Goffart smatra primjerima kr\u0161\u0107anskog pesimizma. Otprilike polovica vinjeta oslikava doga\u0111aje iz anti\u010dke povijesti prije inkarnacije, dok drugi dio prete\u017eno obuhva\u0107a srednji vijek, dakle razdoblje nakon pobjede kr\u0161\u0107anstva, s tim da je kronolo\u0161ki na zadnjem mjestu bitka kod Ceresole 1544. godine. Mi\u0161ljenje da se radi o pesimisti\u010dnim prikazima Goffart opravdava time \u0161to su me\u0111u prikazima iz anti\u010dke povijesti prvenstveno rimski porazi s katastrofalnim posljedicama (posebice iz drugog punskog rata) ili scene koje simboliziraju po\u010detak krvavih gra\u0111anskih ratova (Cezarov prelazak Rubikona, drugi trijumvirat). Dodu\u0161e, prikazani su i pojedini rimski uspjesi, no Goffart dr\u017ei da se i oni uklapaju u pesimisti\u010dnu viziju jer \u201ekrvoproli\u0107e i nesre\u0107e donose podjednako jada objema stranama\u201c. Goffart prikaze na drugom dijelu vinjeta, onih sa srednjovjekovnom tematikom, tuma\u010di kao ilustracije trajne papinske borbe protiv barbara. Pritom uo\u010dava zanimljiv detalj \u2013 na ve\u0107ina vinjeta koje oslikavaju doga\u0111aje izme\u0111u 1495. i 1544. godine prikazuju se Francuzi u borbi. To je Goffarta navelo na pomalo provokativno razmi\u0161ljanje prema kojem se na Francuze mo\u017ee gledati kao na \u201ebarbare\u201c \u0161esnaestog stolje\u0107a jer je njihovo protjerivanje iz Italije bilo podjednako \u201esretan doga\u0111aj\u201c kao npr. uspjeh Lava I. da Atilu odvrati od napada na Rim. Iako zaklju\u010duje da takvo ne\u0161to nije vjerojatno, ne propu\u0161ta navesti nekoliko primjera razmirica izme\u0111u Francuza i papa. Usprkos ovim detaljima s elementima pesimizma, Goffart zaklju\u010duje da Galerija zapravo nema namjeru poja\u0161njavanja povijesti. Slike na svodovima i vinjetama mogu privu\u0107i pozornost, no one su tek dodaci karti koji ni\u0161ta ne pridodaju ne\u010dijem razumijevanju pro\u0161losti. Rije\u010d je ponajprije o \u201epou\u010dnoj diverziji,\u201c odmaku od klasi\u010dnog formata mappae mundi<\/i>. <\/span><\/p>\n <\/span>Kona\u010dno, nekoliko zaklju\u010dnih rije\u010di. Ovaj tekst svojim opsegom svakako prema\u0161uje standarde formata prikaza. Razlog tome le\u017ei u \u010dinjenici da su unutar hrvatske historiografije Goffartovi radovi poznati i u odre\u0111enoj mjeri citirani, ali sami hrvatski povjesni\u010dari rijetko su o njima pisali. Takvo stanje u svakom slu\u010daju ne odgovara uglednom polo\u017eaju koji Goffart zauzima unutar medievistike. Iako neke njegove interpretacije mo\u017eda nisu uvijek uvjerljive, nemogu\u0107e im je pore\u0107i visoku historiografsku razinu. Ista ocjena mo\u017ee se dati ovdje obra\u0111enim \u010dlancima.<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n Tomislav Bali<\/span><\/p>\n <\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1967","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1967","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1967"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1967\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1967"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1967"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1967"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}