{"id":1965,"date":"2011-10-03T22:00:05","date_gmt":"2011-10-03T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=1965"},"modified":"2011-10-03T22:00:05","modified_gmt":"2011-10-03T22:00:05","slug":"niksa-stancic-kako-sam-postao-povjesnicar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=1965","title":{"rendered":"Nik\u0161a Stan\u010di\u0107 – Kako sam postao povjesni\u010dar"},"content":{"rendered":"

Ovaj je tekst prof. dr. Nik\u0161a Stan\u010di\u0107 poslao uredniku “Historijskog zbornika”. Tekst \u0107e biti objavljen u prvom sljede\u0107em broju (br. 1\/2011), a ovdje ga objavljujemo kako bi njegova dostupnost bila br\u017ea i \u0161ira.<\/p>\n

<\/p>\n

Nik\u0161a Stan\u010di\u0107<\/span><\/p>\n

Kako sam postao povjesni\u010dar<\/span><\/b><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

7. lipnja 2011. godine predstavljen je na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu Zbornik[1]<\/span><\/b><\/span><\/span><\/span><\/a> koji su mi posvetili \u010dlanovi Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta i povjesni\u010dari iz drugih ustanova u zemlji i inozemstvu. Nakon uvodnih rije\u010di dekana prof. dr. sc. Damira Borasa, pro\u010delnice Odsjeka za povijest i predstojnice Zavoda za hrvatsku povijest prof. dr. sc. Brune Kunti\u0107-Makvi\u0107 te urednice Zbornika prof. dr. sc. Iskre Ivelji\u0107 op\u0161irno je govorila autorica teksta o mom “\u017eivotu i djelu” prof. dr. sc. Bo\u017eena Vranje\u0161-\u0160oljan. Izlaganje prof. Vranje\u0161-\u0160oljan potaknulo me da iznesem neka svoja sje\u0107anja na razdoblje svog \u0161kolovanja i studija tijekom kojega sam se oblikovao kao povjesni\u010dar. Po zavr\u0161etku predstavljanja vi\u0161e me kolega zamolio da izlaganje stavim na papir i objavim. Tako je nastao ovaj tekst. Napisao sam ga neposredno nakon predstavljanja Zbornika, te se tek u nekoliko pojedinosti razlikuje od izlaganja.<\/span><\/i><\/p>\n

 <\/span><\/p>\n

            <\/span>Kolegica Bo\u017eena Vranje\u0161-\u0160oljan je u svom tekstu tiskanom u Zborniku i u svom izlaganju govorila o mom znanstvenom, nastavnom i javnom djelovanju. U svom izlaganju \u017eelio bih re\u0107i pone\u0161to o onome \u0161to je tome prethodilo, a o \u010demu je kolegica Vranje\u0161-\u0160oljan, sasvim razumljivo, navela samo nekoliko podataka. \u017delio bih se osvrnuti na svoje po\u010detke, na \u0161kolovanje i studij te na uvjete u kojima sam se oblikovao i koji su me usmjerili prema povijesnim istra\u017eivanjima. <\/span><\/p>\n

            <\/span>Kolegica Vranje\u0161-\u0160oljan je na po\u010detku svog izlaganja konstatirala da sam ro\u0111en u Starom Gradu, a da (kako je napisala u uvodnom tekstu) “roditi se u gradu kao \u0161to je Stari Grad i na otoku kao \u0161to je Hvar \u2013  <\/span>gdje \u017eivot kontinuirano te\u010de tisu\u0107lje\u0107ima \u2013  <\/span>(…) zacijelo je od najranije mladosti zna\u010dilo prirodan odabir profesije povjesni\u010dara”. Premda taj put prema profesiji povjesni\u010dara nije bio sasvim pravocrtan, \u010dinjenica je da sam u Starom Gradu \u017eivio u ozra\u010dju pro\u0161losti i do\u017eivljavao pro\u0161lost. Stari Grad nema blistave spomenike arhitekture, ali \u010dini skladnu urbanu cjelinu koja odi\u0161e starinom. Od va\u017enijih spomenika pro\u0161losti to ipak nisu samo crkve, Hektorovi\u0107ev renesansni Tvrdalj i ostatci gr\u010dkog Farosa (u vrijeme mog djetinjstva arheolo\u0161ka iskapanja nisu jo\u0161 bila provedena, te su najva\u017eniji vidljivi ostatci Farosa bile “kiklopske zidine” u konobi ku\u0107e Gramotorovih). Uz njih su na pro\u0161lost podsje\u0107ale i zgrade iz novijeg razdoblja, iz druge polovice 19. stolje\u0107a, kao \u0161to su pala\u010da Biankini, obitelji don Juraj Biankinija, urednika preporodnog Il Nazionala \/ Narodnog lista<\/i>, te pala\u010da i mauzolej povjesni\u010dara don \u0160ime Ljubi\u0107a, jednog od prvih \u0161esnaest \u010dlanove tada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti koje je Hrvatski sabor imenovao 1866. godine. Tu je osim toga bio niz osoba koje su bile \u017eivi relikti pro\u0161losti \u2013  <\/span>pripadnici nekada\u0161njih dru\u0161tvenih elita, potomci obitelji nekada\u0161njih “po\u0161idenata”, pomorskih kapetana i trgovaca, izvla\u0161tenih ili ve\u0107 od ranije materijalno i dru\u0161tveno degradiranih obitelji nekada\u0161njih autonoma\u0161a i narodnjaka. Me\u0111u njima je bio dr. Baldo Politeo, koji me u djetinjstvu lije\u010dio, iz obitelji koja je naslijedila dio Tvrdalja preko Pietra Nisitea, Hektorovi\u0107eva nasljednika po \u017eenskoj liniji. Tu su bile udovice i njihove neudate sestre koje su svoj elitizam dokazivale govore\u0107i talijanski, premda \u010desto zapravo mje\u0161avinom talijanskog i hrvatskog jezika. Sje\u0107am se sestara Amalije i \u0110ilde iz porodice nekada\u0161njih vlasnika apoteke i kako je stara gospo\u0111a \u0110ilda optu\u017euju\u0107i nekoga da ju je prevario, da je lopov, sa prozora mije\u0161aju\u0107i talijanski i hrvatski vikala: “Ladro, ladro, nepo\u0161teni ladro!”<\/span><\/p>\n

            <\/span>U Splitu me u gimnaziji predavanja iz povijesti nisu naro\u010dito inspirirala, ali sam neke osobine budu\u0107eg povjesni\u010dara pokazivao iz predmeta hrvatskog jezika. Iz tog sam predmeta dobivao izvrsne ocjene ne toliko zbog usmenih odgovora koliko zbog pismenih zada\u0107a. U njima sam temu uvijek skretao prema ne\u010dem konkretnom, do\u017eivljenom ili pro\u010ditanom i umjesto izmi\u0161ljanja, sentimentaliziranja ili pseudoanaliziranja ispri\u010dao bih konkretnu pri\u010du s pone\u0161to poetskim prizvukom. Profesor Serventi mi je zbog toga znao re\u0107i da mi je zada\u0107u ocijenio premda je ona vi\u0161e knji\u017eevni rad, a knji\u017eevni radovi se ne mogu ocjenjivati ocjenama od 1 do 5. To spominjem jer je moj pristup bio ipak vi\u0161e povjesni\u010darski nego knji\u017eevni. O razlici izme\u0111u rada povjesni\u010dara i knji\u017eevnika govorio sam prije nekoliko dana (3. lipnja) u Matici hrvatskoj na predstavljanju knjige povjesni\u010dara pok. fra Joze (Josipa Ante) Solde Sinjska krajina u 17. i 18. stolje\u0107u<\/i>. U njoj je fra Jozo me\u0111u ostalim iznio podatke o mitskoj seobi stanovni\u0161tva 1687. godine iz Rame pod osmanskom vlasti u Sinj na mleta\u010dkom podru\u010dju pod vodstvom fra Pavla Vu\u010dkovi\u0107a. Upozorio sam da je isti dogo\u0111aj maestralno opisao knji\u017eevnik Ivan Aralica u romanu Put bez sna<\/i> iz svoje “morla\u010dke” trilogije. Fra Jozo je, dakako, seobu opisao \u010dvrsto se dr\u017ee\u0107i arhivskih podataka, a Aralica je, naprotiv, slu\u017ee\u0107i se istim podatcima kao osnovicom, u opisu dodavao osobe, situacije, doga\u0111aje, boje i zvukove. Knji\u017eevnici, konstatirao sam, mogu raspolagati istim podatcima kao i povjesni\u010dari, ali imaju slobodu prepustiti se ma\u0161ti. Mi povjesni\u010dari \u010dinimo isto \u0161to i knji\u017eevnici kada na osnovi podataka stvaramo pri\u010du, ali moramo to \u010diniti disciplinirano \u2013  <\/span>ne izmi\u0161ljaju\u0107i, ne ispu\u0161taju\u0107i i ne reinterpretiraju\u0107i podatke. Dr\u017ee\u0107i se strogo podataka i premo\u0161\u0107uju\u0107i praznine u izvorima mi povjesni\u010dari konstruiramo povijest. Moje zada\u0107e iz hrvatskog jezika u gimnaziji pokazuju mi, kada ih se danas sje\u0107am, da sam imao predispozicije vi\u0161e za povjesni\u010dara nego za knji\u017eevnika, jer sam s jedne strane bio sklon stvaranju cjelovite predod\u017ebe, ali sam to \u010dinio povezuju\u0107i podatke kojima sam raspolagao.<\/span><\/p>\n

            <\/span>Kad sam do\u0161ao na studij u Zagreb nisam se osje\u0107ao iskorijenjeno. Korzo se nedavno bio sa zapadne strane Zrinjevca preselio na “\u0160picu”, ju\u017enu stranu tada\u0161njeg Trga Republike (danas ponovo Trga bana Josipa Jela\u010di\u0107a). Tu sam zatekao bruco\u0161e i starije studente, znance i \u0161kolske kolege iz Staroga Grada i Splita te Zagrep\u010dane porijeklom iz Staroga Grada koje sam sretao u Starom Gradu za vrijeme ljetnih praznika, ali tako\u0111er njihove prijatelje i prijateljice Zagrep\u010dane i Zagrep\u010danke. U Starom Gradu je postojala tradicija slanja djece na \u0161kolovanje, te je Stari Grad dao velik broj intelektualaca. Iz mog zadnjeg razreda tada sedmogodi\u0161nje osnovne \u0161kole nas je desetak krenulo u srednju \u0161kolu u Splitu, a dio zatim na studij u Zagreb. Neki iz kruga studenata s kojima sam se dru\u017eio ve\u0107 su s roditeljima \u017eivjeli u Zagreb, a neki su od roditelja Starogra\u0111ana i bili ro\u0111eni u Zagrebu. Me\u0111utim, uskoro se u toj skupini formirala u\u017ea skupina sa zasebnim interesima koja se po\u010dela i odvojeno sastajati. Zbog toga su nas iz te skupine ostali po\u010deli nazivati “uskima” a sebe “\u0161irokima”. <\/span><\/p>\n

            <\/span>Mi (“uski”) po\u010deli smo se nedjeljom poslijepodne sastajati u stanovima starogradskih Zagrep\u010dana, a pridru\u017eivale su nam se njihove djevojke, sestre, prijateljice i de\u010dki njihovih sestara. Povremeno su nam se pridru\u017eivali (tako\u0111er porijeklom iz Staroga Grada) Ivo Maroevi\u0107, kasnije profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti na\u0161eg Filozofskog fakulteta, i njegov ne\u0161to mla\u0111i ro\u0111ak, danas akademik Tonko Maroevi\u0107, povjesni\u010dar umjetnosti i knji\u017eevnik. Na tim nedjeljnim sastancima dogovarali smo se koje \u0107emo izlo\u017ebe posjetiti tijekom sljede\u0107eg tjedna, koje \u0107emo filmove i kazali\u0161ne predstave pogledati (bilo je to doba “novog vala” na filmu i avangardnog Gavellina Zagreba\u010dkog modernog kazali\u0161ta), koje \u0107emo koncerte posjetiti (moram priznati da me John Cage na upravo pokrenutom Muzi\u010dkom bijenalu nije odu\u0161evio) ili koje \u0107emo knjige pro\u010ditati i tko \u0107e o \u010demu referirati. Sljede\u0107e nedjelje \u010ditali smo eseje koje smo napisali i o njima raspravljali.<\/span><\/p>\n

            <\/span>Na studiju povijesti imao sam sre\u0107u na prvoj godini iz Uvoda i iz Pomo\u0107nih povijesnih nauka (tako se predmet zvao) slu\u0161ati predavanja prof. Josipa Matasovi\u0107a, velikog erudita, pravog tradicionalnog kulturnog histori\u010dara. On je imao obi\u010daj tijekom predavanja zastati o\u010dekuju\u0107i koji \u0107e od studenata iznijeti podatak (godinu, ime, naslov djela i sl.) koji je sam namjeravao iznijeti. Studenta koji bi odgovorio pitao bi za ime i zatim ime zapisao. Ja sam njegova predavanja pa\u017eljivo pratio, ne\u0161to sam znao od ranije a ne\u0161to nau\u010dio iz njegovih prethodnih predavanja, i \u010desto sam uskakao s podatkom koji je o\u010dekivao. Na ispitu kod njega dobio sam izvrsnu ocjenu te me izabrao za demonstratora. Demonstrator je tako\u0111er postao kolega sa studija, kasnije profesor hrvatske povijesti srednjeg vijeka na Odsjeku za povijest na\u0161ega Filozofskog fakulteta, danas akademik Tomislav Raukar. To je kolegi Raukaru i meni pru\u017eilo izvanredno povoljne uvjete za studij. Naime, prostorije Seminara (na Gornjem gradu u \u0106irilometodskoj ulici) imale su osim predavaonice i kabineta dvije radne sobe koje su zimi bile grijane. Ugljen za velike kaljeve pe\u0107i donosio je poslu\u017eitelj, te su seminarske prostorije postale mjestom na\u0161eg svakodnevnog boravka, u\u010denja i rasprava, pa i razgovora s asistenticom Rankom Stojsavljevi\u0107, koja je bila kulturni histori\u010dar matasovi\u0107evskog tipa, i s prof. Jakovom Stipi\u0161i\u0107em iz tada\u0161njeg Akademijina Instituta za povijesne znanosti, koji je zamijenio prof. Matasovi\u0107a. Kolega Raukar i ja smo tako\u0111er poha\u0111ali te\u010daj iz paleografije i diplomatike koji su u Akademijinu Institutu odr\u017eavali prof. Stipi\u0161i\u0107 i prof. Miljenko \u0160am\u0161alovi\u0107. Bili su to prvi koraci u upoznavanju s metodama povijesne znanosti. U Seminaru je, \u0161to je bilo najva\u017enije, postojala bogata priru\u010dna biblioteka s enciklopedijama, knjigama i \u010dasopisima, Akademijinim i drugim izdanjima. Ta mi je knji\u017enica omogu\u0107ila da dobijem odli\u010dnu ocjenu na prvom ispitu nakon ispita kod prof. Matasovi\u0107a, na ispitu iz Povijesti starog vijeka kod prof. Grge Novaka koji je upravo u to vrijeme postao predsjednik tada\u0161nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. <\/span><\/p>\n

            <\/span>Prof. Novak je ispite odr\u017eavao u seminarskoj dvorani u isto\u010dnom krilu zgrade Sveu\u010dili\u0161ta, u kojoj su tada bili smje\u0161teni tako\u0111er Dekanat Filozofskog fakulteta te pojedini njegovi odsjeci, me\u0111u njima i Odsjek za povijest. Kad sam polagao ispit kandidati su, uobi\u010dajeno, sjedili na stolicama ispred prvog reda stepenasto poredanih klupa, a ja sam (kao jedan od nas petnaestak) sjedio na prvoj stolici do vrata. Nakon \u0161to je stao iza katedre na povi\u0161enom podiju prof. Novak je upravio prst u mene i upitao: “Kako se ti zove\u0161?” “Stan\u010di\u0107” \u2013  <\/span>odgovorio sam. “Stan\u010di\u0107?” \u2013  <\/span>pogledao me pozornije i upitao: “A odakle si ti?” “Iz Staroga Grada” \u2013  <\/span>odgovorio sam. Zapjevu\u0161io je: “Eehehe, iz staroga Farosa! Pa ti povijest mora\u0161 pjevati!” Prvo pitanje uvijek je bilo iz izvora, \u010demu su bila posve\u0107ena prva poglavlja beogradskog prijevoda sa ruskog Ma\u0161kinove Istorije starog Rima<\/i>. “Pseudoskilaks” \u2013  <\/span>bilo je prvo kratko pitanje koje mi je prof. Novak postavio. Po\u010deo sam detaljno izlagati \u2013 otprilike: Pseudoskilaks je anonimni gr\u010dki pisac koji je sredinom 4. stolje\u0107a prije nove ere napisao Periplus<\/i>, <\/i>opis plovidbe du\u017e obala Sredozemlja … opisom je po\u010deo od isto\u010dnog Sredozemlja … opisao je plovidbu du\u017e sjeverne obale Afrike, zatim du\u017e ju\u017ene obale Hispanije i Galije te zapadnom i isto\u010dnom obalom Italije. Napose sam se zadr\u017eao na opisu isto\u010dne obale Jadranskog mora od Istre uz kopno i od sjevernih otoka preko Farosa <\/i>itd. do Korkyre <\/i>(Kor\u010dule) i Melite <\/i>(Mljeta). Detaljnije sam izlo\u017eio dileme u vezi s toponimom Katarbates potamos<\/i> (rijeka Katarbates) i objasnio zaklju\u010dak da je to rijeka Krka. Prof. Novak me pomno promatrao dok sam izlagao, a kad sam zavr\u0161io upitao me: “Odakle to zna\u0161?” Odgovorio sam: “Iz \u010dlanka Mate Sui\u0107a u Akademijinu Radu.<\/i>” Ne sje\u0107am se kako je glasilo sljede\u0107e pitanje, ali se sje\u0107am da mi je usko\u010dio s uobi\u010dajeno kratkim potpitanjem: “Butua!” Odgovaraju\u0107i iznio sam podatke o anti\u010dkoj, ali tako\u0111er o pretpovijesnoj Budvi, na \u0161to je opet uslijedilo kratko pitanje: “Odakle to zna\u0161?” i moj odgovor: “Iz Va\u0161eg Prethistorijskog Hvara<\/i>.” Nakon toga je ispitivao ostale studente, do\u0161ao i do najgorih pitanja, onih o carevima, a mene kao da je zaboravio (ili me se bojao pitati da eventualno ne pokvarim dojam). Na kraju, kad se vidjelo da me ne namjerava dalje pitati, jedan student ga je upitao: “A njega (tj. mene) ne\u0107ete pitati?”. “On je ve\u0107 dobio peticu.” \u2013  <\/span>odgovorio je.<\/span><\/p>\n

            <\/span>Tijekom studija sam pripremaju\u0107i se za ispite nastavio osim ispitne literature i bilje\u017eaka sa predavanja \u010ditati i drugu literaturu. U antikvarijatu sam kupio i poneku knjigu iz problematike predmeta iz kojega sam trenutno spremao ispit i te su knjige za\u010detak moje biblioteke.<\/span><\/p>\n

 <\/span>           <\/span>Tijekom daljnjeg studija najvi\u0161e nas se dojmio prof. Jaroslav \u0160idak. Dr\u017eao je tijekom \u010detiri semestra predavanja iz predmeta “Hrvatska povijest novog vijeka” koji je obuhva\u0107ao razdoblje od 16. st. do 1918. godine. Kolega Raukar i ja poha\u0111ali smo njegova predavanja sve dok kao apsolventi nismo polo\u017eili ispit kod njega. Bile su nam dragocjene njegove interpretacije (razli\u010dite od interpretacija prof. Vase Bogdanova), ali smo tako\u0111er znali da je prof. \u0160idak na ispitu postavljao pitanja ne samo iz ispitne literature, ve\u0107 i iz onoga \u0161to je sam iznosio na predavanjima. Jednom je tako studentici na ispitu postavio pitanje na koje ona nije znala odgovoriti i opravdavala se da tih podataka nema u literaturi, na \u0161to je prof. \u0160idak konstatirao da je o tome govorio na predavanjima tijekom zadnjeg semestra. Nakon \u0161to je studentica konstatirala da ta predavanja nije poha\u0111ala jer je njega ve\u0107 ranije “odslu\u0161ala”, prof. \u0160idak joj je zaprepa\u0161teno odvratio: “Kako vi mene mo\u017eete odslu\u0161ati<\/i>?!” Prof. \u0160idak je registrirao moju stalnu prisutnost na predavanjima, te me odlu\u010dio provjeriti tako \u0161to me na po\u010detku ljetnog semestra zamolio da na sljede\u0107em satu iznesem problematiku koju smo obra\u0111ivali u prethodnom semestru. \u010cini se da sam test polo\u017eio.<\/span><\/p>\n

            <\/span>Prof. Mirjana Gross je tada u sklopu predmeta prof. \u0160idaka “Hrvatska povijest novog vijeka” predavala razdoblje od 1880-ih godina do 1914. godine, a desilo se da njezina predavanja nisam poha\u0111ao. Seminar iz hrvatske povijesti mogli smo slu\u0161ati kod nje ili kod prof. \u0160idaka, a ja sam se opredijelio za seminar kod prof. \u0160idaka. Do zadnjeg ispita morali smo napisati dva seminarska rada, jedan iz op\u0107e i jedan iz nacionalne povijesti. Seminarski rad iz op\u0107e povijesti uzeo sam kod prof. Miroslava Brandta. Tema “Salijski zakon” koju mi je zadao bila mi je vrlo zanimljiva, jer se radilo o interferenciji obi\u010dajnog prava Salijskih Franaka s prijelaza 5. i 6. stolje\u0107a i rimskog prava. Seminar iz nacionalne povijesti htio sam pisati kod prof. \u0160idaka, ali on tijekom tog semestra zbog bolesti ili iz drugih razloga nije dolazio na Fakultet, te sam se obratio prof. Gross. Ona mi je vjerojatno zamjerala \u0161to joj dolazim a da nisam poha\u0111ao njezinu nastavu i do\u010dekala me s kiselim osmjehom. (\u017dao mi je \u0161to prof. Gross nije prisutna, tim prije \u0161to se trenutno nalazi u bolnici, a volio bih da se i ona prisjeti te situacije.) Dala mi je te\u0161ku temu iz povijesti preporoda u Dalmaciji: “Teorija hrvatskog politi\u010dkog naroda kod Mihovila Pavlinovi\u0107a”. Tema mi je bila zanimljiva, a u to vrijeme i “osjetljiva”. (Tada sam u antikvarijatu na\u0161ao i kupio Pavlinovi\u0107eve Hrvatske razgovore<\/i> iz 1877.) Rad sam napisao i predao prof. Gross te se dogovorio s njom za razgovor nakon \u0161to ona rad pro\u010dita. Kad sam do\u0161ao na razgovor prof. Gross me do\u010dekala s osmjehom od uha do uha. Rad je ocijenila izvrsnim, predala ga je i prof. \u0160idaku, a onda su ga predlo\u017eili za rektorovu nagradu koju sam i dobio. To su bili po\u010detci mojih znanstvenih istra\u017eivanja i usmjerenja prema povijesti preporoda u Dalmaciji. <\/span><\/p>\n

            <\/span>Nakon \u0161to sam diplomirao i nakon \u0161to sam odslu\u017eio vojni rok u JNA prof. \u0160idak me jednog dana spazio u \u010ditaonici \u010dasopisa u staroj zgradi tada\u0161nje Nacionalne i sveu\u010dili\u0161ne biblioteke gdje sam \u010ditao radove Grge Novaka o preporodu u Dalmaciji i pozvao me da ga posjetim na Fakultetu. Profesorici Gross je rekao \u2013 kako mi je kasnije prenijela \u2013  <\/span>da je “vidio Stan\u010di\u0107a u Sveu\u010dili\u0161noj<\/i>“. \u017delio je o\u010digledno razgovarati o mojim planovima, ali i o svojim namjerama sa mnom. Prof. \u0160idak je, naime, usmjeravao istra\u017eiva\u010de prema deficitarnim temama, te je npr. kolegu Trpimira Macana usmjerio prema Mihi Klai\u0107u, temi na kojoj je kolega Macan zatim i doktorirao. Ne znam kakvu je temu prof. \u0160idak meni namjenjivao, ali \u010dini se da je prevagnula ideja prof. Gross da me se usmjeri prema dalmatinskom prava\u0161tvu. Tada je upravo bio pokrenut poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest, a prof. \u0160idak je bio \u010dlan tada\u0161njeg Republi\u010dkog savjeta za nau\u010dni rad i uspio mi je ishoditi stipendiju za poslijediplomski studij. (U prvoj generaciji bilo nas je samo \u0161est polaznika poslijediplomskog studija. Ja sam do kraja studija imao dovoljno tiskanih radova da sam umjesto magistarskog rada mogao izravno prijaviti doktorsku disertaciju, pri \u010demu sam promijenio prvobitnu temu o prava\u0161tvu u Dalmaciji i usmjerio se prema Mihovilu Pavlinovi\u0107u i njegovom krugu.) <\/span><\/p>\n

            <\/span>Stipendiju nisam do kraja iskoristio, jer sam se zaposlio u tada\u0161njem Povijesnom muzeju Hrvatske. Direktorica muzeja dr. Lelja Dobroni\u0107 i sama je bila istra\u017eiva\u010d, te je kustose poticala na istra\u017eivanja i stjecanje doktorata znanosti. Ja sam u muzeju bio zadu\u017een za zbirku uniforma i odlikovanja, ali je dr. Dobroni\u0107 tolerirala moju istra\u017eiva\u010dku usmjerenost prema dalmatinskim temama, a istodobno me kao povjesni\u010dara anga\u017eirala na prire\u0111ivanju izlo\u017eaba o \u0161irim povijesnim temama. Prva izlo\u017eba na kojoj sam sura\u0111ivao bila je “Po\u010deci industrije i radni\u010dkog pokreta u Hrvatskoj 1848.-1919.” odr\u017eana 1969. Rad na pripremanju izlo\u017ebe vodila je Fricika Despot (dr. Miroslava Despot, majka profesora na Odsjeku za filozofiju na\u0161eg Fakulteta, akademika Branka Despota) koja je “eruirala” (njezin izraz) silnu gra\u0111u, a ja sam priredio dio koji se odnosio na Dalmaciju. Sljede\u0107e izlo\u017ebe samostalno sam prire\u0111ivao \u2013 1970. izlo\u017ebu o Frani Supilu u povodu 100. obljetnice ro\u0111enja i 1971. o Eugenu Kvaterniku u povodu 100. obljetnice ustanka u Rakovici. Sve su te izlo\u017ebe bile rezultat ne samo stru\u010dnog ve\u0107 i istra\u017eiva\u010dkog rada, te su rezultirale znanstvenim radovima \u2013  <\/span>referatima na znanstvenim skupovima i \u010dlancima u znanstvenim \u010dasopisima (o Supilovu dubrova\u010dkom razdoblju i o odnosu nacionalne ideologije Eugena Kvaternika i Mihovila Pavlinovi\u0107a).<\/span><\/p>\n

            <\/span>Godine 1971. Filozofski fakultet je od nadle\u017enih tijela uspio ishoditi deset novih asistentskih mjesta i nakon toga sam bio izabran za asistenta na Katedri za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest. Trebao sam, kao \u0161to je bilo uobi\u010dajeno, na radno mjesto nastupiti na po\u010detku akademske godine, 1. listopada, ali sam se dogovorio da \u0107u nastupiti nakon otvorenja izlo\u017ebe o Kvaterniku. Tako sam na Filozofski fakultet pre\u0161ao 1. prosinca 1971. godine \u2013  <\/span>na obljetnicu “ujedinjenja” i istodobno na dan sastanka u Kara\u0111or\u0111evu koji je doveo do sloma hrvatskog pokreta 1970.\/71. (u \u010demu ne vidim nikakvu simboliku, ali lak\u0161e pamtim po\u010detak rada na Filozofskom fakultetu).<\/span><\/p>\n

            <\/span>Skupine u kojima sam za \u0111a\u010dkih i studentskih dana sudjelovao nisu bile trajne. Tijekom studija i nakon diplomiranja krenuli smo razli\u010ditim putovima. No, od osoba s kojima sam se dru\u017eio ili susretao za \u0111a\u010dkih i studentskih okupljanja \u010detvorica smo se postupno na\u0161li u istom hodniku u novoj zgradi Filozofskog fakulteta \u2013  <\/span>Ivo Maroevi\u0107 na Odsjeku za povijest umjetnosti, Tonko Maroevi\u0107 najprije na istom odsjeku a zatim u fakultetskom Zavodu za povijest umjetnosti, a kolega Raukar i ja na Odsjeku za povijest. Od te \u010detvorice trojica su Tonko Maroevi\u0107, kolega Raukar i ja) danas redoviti \u010dlanovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.<\/span><\/p>\n

            <\/span>Kada sam prvi dan dolazio na Fakultet, sje\u0107am se kao da je to bilo danas, na silazu prema dana\u0161njoj zgradi sreo sam Friciku Despot koja mi je \u010destitala na izboru za asistenta. Odgovorio sam joj: “Hvala na \u010destitci, ali to je samo pru\u017eena \u0161ansa.” Sam ne mogu suditi jesam li ili koliko sam uspje\u0161no iskoristio pru\u017eenu \u0161ansu. Bibliografija koja je prilo\u017eena Zborniku mo\u017ee samo dijelom o tome govoriti, jer je od broja radova va\u017eniji njihov doprinos povijesnoj znanosti. Sama moja bibliografija je ipak mogla biti opse\u017enija da nisam prihva\u0107ao neke upravne du\u017enosti \u2013  <\/span>mjesto predstojnika Zavoda za hrvatsku povijest i prodekana na Filozofskom fakultetu te pomo\u0107nika ministra znanosti. Bila bi manje opse\u017ena da nisam odbio ponu\u0111eno mjesto prorektora ili ponudu da se kandidiram za mjesto dekana. Jer svaka upravna slu\u017eba donosi lakunu u bibliografiji. <\/span><\/p>\n

            <\/span>No, bibliografija tiskana u Zborniku ipak nije kona\u010dna.<\/span><\/p>\n


<\/p>\n
\n
\n

[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Zbornik Nik\u0161e Stan\u010di\u0107a<\/i> (ur. Iskra Ivelji\u0107), Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za povijest – FFpress, 2011.<\/p>\n<\/p><\/div>\n<\/p><\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1965","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52619,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52619","url_meta":{"origin":1965,"position":0},"title":"Predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 “Izme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Memorijalni stan Marije Juri\u0107 Zagorke poziva Vas na predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 \u201eIzme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka\u201c koje \u0107e se odr\u017eati u utorak, 28. travnja 2026. s po\u010detkom u 18 h u sklopu Ciklusa predavanja u Memorijalnom stanu Marije Juri\u0107 Zagorke. Kako su se susrele knji\u017eevnost i fotografija\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":1965,"position":1},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52654,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52654","url_meta":{"origin":1965,"position":2},"title":"Gostuju\u0107e predavanje – Danijel D\u017eino \u201eKasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doktorski studij predmoderne povijesti poziva na predavanje \"Kasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201d koje \u0107e odr\u017eati profesor Danijel D\u017eino sa Sveu\u010dili\u0161ta Macquarie u Sydneyu u\u00a0utorak 28. travnja 2026. u 17h u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje \u0107e predo\u010diti nova saznanja dobivena kroz arhivsko-dokumentarna istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52148,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52148","url_meta":{"origin":1965,"position":3},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodnu znanstvenu konferenciju \u201eGranice (ne)slobode: Zadarski krug 1966. Intelektualna opozicija u totalitarnom dru\u0161tvu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Povodom \u0161ezdesete obljetnice poku\u0161aja osnivanja \u010dasopisa Slobodan glas u Zadru 1966. godine, pozivamo vas na znanstvenu konferenciju posve\u0107enu istra\u017eivanju disidentstva, intelektualne opozicije i granica divergentnog mi\u0161ljenja nasuprot slu\u017ebenoj ideologiji u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji. Ideja konferencije je analizirati konkretan fenomen zadarskog slu\u010daja razloge i okolnosti njegove pojave, ali uz otvaranje komparativnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52575,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52575","url_meta":{"origin":1965,"position":4},"title":"Izlo\u017eba dje\u010djih radova \u201cU po\u010detku bija\u0161e crte\u017e\u2026\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U subotu, 25. travnja 2026. u 11 sati u Galeriji Klovi\u0107evi dvori sve\u010dano otvaramo izlo\u017ebu dje\u010djih radova pod nazivom U po\u010detku bija\u0161e crte\u017e\u2026 Radovi su nastali u sklopu likovnih radionica uz izlo\u017ebu U po\u010detku bija\u0161e kraljevstvo \u2013 izlo\u017eba povodom 1100 godina Hrvatskoga Kraljevstva. Na brojnim likovnim radionicama, uz \u0161kolsku djecu,\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/Klovicevi_sluzbeni-plakat.png?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":1965,"position":5},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1965","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1965"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1965\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1965"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1965"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1965"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}