{"id":1962,"date":"2011-09-07T22:00:05","date_gmt":"2011-09-07T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=1962"},"modified":"2011-09-07T22:00:05","modified_gmt":"2011-09-07T22:00:05","slug":"boris-blazina-mitski-zbornik-urednice-suzana-marjanic-i-ines-prica-zagreb-institut-za-etnologiju-i-folkloristiku-hrvatsko-etnolosko-drustvo-scarabeus-naklada-2010-574-str","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=1962","title":{"rendered":"Boris Bla\u017eina – Mitski zbornik. Urednice Suzana Marjani\u0107 i Ines Prica. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatsko etnolo\u0161ko dru\u0161tvo: Scarabeus naklada, 2010, 574 str."},"content":{"rendered":"

<\/font><\/p>\n

Mitski zbornik<\/span><\/i>. Urednice Suzana Marjani\u0107 i Ines Prica. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatsko etnolo\u0161ko dru\u0161tvo: Scarabeus naklada, 2010, 574 str.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

 <\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Mitski zbornik<\/span><\/i> predstavlja zbir znanstvenih radova iz etnologije i srodnih znanosti prvi puta izlo\u017eenih na znanstvenom skupu Hrvatskog etnolo\u0161kog dru\u0161tva \u201eStanje i tendencije mitolo\u0161kih istra\u017eivanja danas\u201c, odr\u017eanoga 2007. u Zagrebu. Ove radove nadopunjuju \u010dlanci doma\u0107ih i inozemnih stru\u010dnjaka za razna podru\u010dja mitolo\u0161kih istra\u017eivanja. Heterogene tematike i konceptualne strukture, te interdisciplinarnog karaktera, Mitski zbornik<\/i> prvo je djelo hrvatske etnografije koje je u cijelosti posve\u0107eno mitolo\u0161koj tematici. Zbornik zadire u podru\u010dja kao \u0161to su indoeuropska, kr\u0161\u0107anska i (pra)slavenska mitologija, interakcija izme\u0111u kr\u0161\u0107anstva, predkr\u0161\u0107anskih mitologija i stranih mitologija s kojima se moderno dru\u0161tvo susre\u0107e kroz proces globalizacije, moderni poku\u0161aji rekonstrukcije drevnih mitova, istra\u017eivanje uloge mita u suvremenoj svakodnevici, odnos knji\u017eevnosti i mita, medijski utjecaj na mitove o anarhizmu, naciji, obiteljskom \u017eivotu itd. <\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Nakon uvoda urednica Suzane Marjani\u0107 i Ines Prica, u kojemu je ukratko opisana geneza zbornika te ocrtan sadr\u017eaj svakog od \u010dlanaka, slijede trideset i tri znanstvena rada koji su podijeljeni u deset tematskih cjelina, to jest poglavlja. Kao cilj zbornika isti\u010de se namjera ocrtavanja stanja i tendencija mitolo\u0161kih istra\u017eivanja danas, prvenstveno u hrvatskim okvirima, te njegove mogu\u0107e uloge kao prote\u017ene strukture otpora prema danas ukorijenjenoj cini\u010dnoj politici mo\u0107i koju provode vlasti diljem svijeta.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

U prvoj tematskoj cjelini, Mitske re\/konstrukcije i re\/interpretacije<\/i>, mogu se uo\u010diti dva glavna pravca mitolo\u0161kih istra\u017eivanja u hrvatskoj folkloristici i etnologiji: panteonske rekonstrukcije pretkr\u0161\u0107anske religije u hrvatskim krajevima, te istra\u017eivanje tzv. mitske ni\u017ee demonologije (prou\u010davanje mitskih bi\u0107a ni\u017eeg reda, kao npr. vampira, vje\u0161tica, vila itd.). <\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Prvi \u010dlanak unutar ove cjeline, <\/span>Va\u017enost prapovijesti indoeuropskih struktura za indoeuropska istra\u017eivanja<\/span><\/i> autorice Emily Lyle, ima za cilj upozoriti istra\u017eiva\u010de indoeuropske mitologije da <\/span>nije potrebno biti zarobljen unutar paradigme koju je prije vi\u0161e od pola stolje\u0107a uspostavio Georges Dum\u00e9zil. Dum\u00e9zilovu istra\u017eiva\u010dku paradigmu utemeljenu na tripartitnoj strukturi (sveto, tjelesna snaga i napredak\/plodnost) u indoeuropskim izvorima autorica karakterizira kao \u201eni to\u010dnu ni neto\u010dnu, ve\u0107 pristranu\u201c, te iznosi mogu\u0107e alternativne interpretacije. Ipak, autorica nagla\u0161ava da je Dum\u00e9zilov koncept organizacije bogova kao odraza ljudske organizacije valjan i klju\u010dan za bilo kakva budu\u0107a revidiranja semantike mita u svjetlu novih spoznaja.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Sljede\u0107i \u010dlanak, U susret drugoj mitologiji. Porod od tmine: Jokastine k\u0107eri i unuke<\/i>, koji potpisuje Ivan Lozica, razmatra stanje i raznolike tendencije mitolo\u0161kih istra\u017eivanja u hrvatskoj znanosti, podsje\u0107aju\u0107i pritom na zapostavljena tzv. ni\u017ea bi\u0107a mitskih predaja, koja su, za razliku od poganskih bogova, jo\u0161 \u017eiva u folklornom procesu (i stoga ih je mogu\u0107e istra\u017eivati u suvremenoj svakodnevici). Autor ukratko prikazuje odnos izme\u0111u kr\u0161\u0107anstva i pretkr\u0161\u0107anske vjere, koja dolaskom mnogo rigidnijeg monoteisti\u010dkog sustava, biva poistovje\u0107ena s mitologijom (nasuprot kr\u0161\u0107anskoj religiji<\/i>). U \u010dlanku se tako\u0111er razmatra mogu\u0107nost rekonstrukcije specifi\u010dno hrvatskoga mita, pri \u010demu autor napominje da se uslijed nedostatka izvora takva rekonstrukcija mo\u017ee provesti samo komparativno, zbog \u010dega postoji opasnost jednozna\u010dnog zamjenjivanja ju\u017enoslavenskih alopersona\u017ea isto\u010dnoslavenskima.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

\u010clanci Sveti trokut zagreba\u010dki<\/i> Vitomira Belaja i Mogu\u0107i utjecaji praslavenske mitske predod\u017ebe na tradicijske elemente u Stupniku kraj Zagreba<\/i> Mirele Hrovatin mogu se okarakterizirati kao studije-slu\u010dajevi. Belajev \u010dlanak poku\u0161ava rekonstruirati slavenski mit na teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine pomo\u0107u toponima koji su prostorno raspore\u0111eni po shemi trokuta, pri \u010demu je svaka to\u010dka posve\u0107ena jednom od triju vrhovnih bo\u017eanstava (Perun, Veles, Moko\u0161\/\u017diva). Osim toga, \u010dlanak prikazuje studije-slu\u010dajeve istra\u017eivanja slavenskih mitova na podru\u010dju Zagreba i okolice. Mirela Hrovatin ograni\u010dava svoje istra\u017eivanje na tradicionalnu kulturu na podru\u010dju naselja Stupnik kraj Zagreba. Autorica nastoji komparativnom metodom potvrditi elemente kulture na koje je mogao utjecati praslavenski sustav vjerovanja i svjetonazora, uo\u010davaju\u0107i da su se spomenuti elementi nadopunjavali i egzistirali i na sinkronijskoj i na dijakronijskoj liniji, te da im se usred prihva\u0107anja uvijek novih obja\u0161njenja i simbolike zna\u010denjski izgubio gotovo svaki trag.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Drugo poglavlje zbornika, Mitska bi\u0107a i predod\u017ebe<\/span><\/i>, <\/span>ocrtava stanje istra\u017eivanja tzv. ni\u017ee demonologije, isti\u010du\u0107i da se problemu nadnaravnih bi\u0107a sve vi\u0161e pristupa iz perspektive dana\u0161njeg stanja na terenu, pri \u010demu se preispituju i vjerovanja \u017eivih ljudi, te na\u010din na koji ljudske zajednice stalno (re)kreiraju nadnaravno (nasuprot prija\u0161njem fokusu na iskustvo nadnaravnoga u zapisanim svjedo\u010danstvima). Ovaj je problem detaljnije razra\u0111en u radu Problem istra\u017eivanja nadnaravnih bi\u0107a u hrvatskoj etnologiji i folkloristici<\/i> Luke \u0160e\u0161a, koji tako\u0111er iznosi kratak pregled razvoja i smjerova etnolo\u0161ko-folkloristi\u010dkih istra\u017eivanja u Hrvatskoj od njihovih po\u010detaka u okviru Odbora za narodni \u017eivot i obi\u010daje Ju\u017enih Slavena<\/i> 1888. do danas.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Zatim slijedi \u201cNi o drvo, ni o kamen\u2026\u201d. Magi\u010dne formule u hrvatskim predajama o vje\u0161ticama<\/i>, rad iz pera Ljiljane Marks. Autorica razmatra spomenute formule s jedne strane kao <\/span>relativno \u010dvrste strukture, a s druge nudi i njihovu mogu\u0107u interpretaciju i razumijevanje kao bajanje ili zaklinjanje, odnosno usmenoknji\u017eevne oblike kojima su mo\u0107 i prakti\u010dni u\u010dinak sadr\u017eani ve\u0107 u njihovu izri\u010daju, u samim rije\u010dima. Usto autorica predstavlja shva\u0107anje vje\u0161tica kao bi\u0107a koja istovremeno postoje i u ovostranome (materijalnom) i onostranome (mitskom) svijetu.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Tematikom vje\u0161tica bavi se i rad Suzane Marjani\u0107, Zoopsihonavigacija kao poveznica vje\u0161ti\u010darstva i \u0161amanizma<\/i>. On poku\u0161ava interpretirati vje\u0161ti\u010dje zoopsihonavigacije u svjetovima hrvatskih predaja kao mogu\u0107e aspekte \u0161amanske tehnike ekstaze i transa. Nakon detaljnog razmatranja i uspore\u0111ivanja dodirnih to\u010daka \u0161amanizma i vje\u0161ti\u010darstva (astralni let, elementi  <\/span>psihoanalitike i psihologije, me\u0111usobne borbe vje\u0161tica odnosno \u0161amana \u2013 agon, svjetlosni antisacrum, simbolika \u0161tapa\/metle, \u017eivotinje povezane sa \u0161amanima\/vje\u0161ticama), autorica upozorava da se tu radi o mogu\u0107im<\/i> dodirima, jer su u pitanju dva razli\u010dita<\/i> ekstati\u010dka kulta.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Poglavlje zatvara Od Lilit do more<\/i>, \u010dlanak koji potpisuje Tamara Jurki\u0107 Sviben.<\/span> Pored skiciranja postepene preobrazbe sumerske bo\u017eice no\u0107i i ambivalentne mitske zavodnice Lilit u lilitske likove me\u0111u koje spadaju i more<\/i> iz hrvatske mitologije, autorica predstavlja Lilit kao simbol svega onoga \u0161to mu\u0161karac nije mogao razumjeti ili savladati, antitezu razuma koji kroti<\/i> prirodu<\/span>, \u0161to je povezano sa prestankom matrijarhata, pojavom metala i dobom ratnika<\/span>. <\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Tre\u0107e poglavlje zbornika, Biblijski i kr\u0161\u0107anski mit<\/i>, bavi se prvenstveno fenomenom mije\u0161anja i stapanja kr\u0161\u0107anskih vjerovanja i mitova sa pretkr\u0161\u0107anskima. Tako Polisemizacija imena starozavjetnih nemani (Rasijecanje Rahaba i poigravanje Levijatanom)<\/i>, \u010dlanak autorice Mirande Levanat-Peri\u010di\u0107, istra\u017euje biblijsku neman Rahab i odnos te nemani prema Levijatanu, odbacuju\u0107i pritom poistovje\u0107ivanje spomenutih nemani. Potkrepljuju\u0107i svoje tvrdnje s nekoliko primjera desakralizacije i\/ili demonizacije \u201estranih\u201c bogova, autorica tuma\u010di kako je Rahab postepeno iz ugaritskoga boga mora postao prvo hebrejska morska neman, pa zatim toponim i na kraju personifikacija Egipta. Autorica zatim razlu\u010duje <\/span>Rahaba i Levijatana, nagla\u0161avaju\u0107i kako Rahab, za razliku od Levijatana, u Starom zavjetu<\/i> nije smatran bo\u017ejim stvorenjem, te da je stoga mo\u017eda preuzet iz kakve druge religijske tradicije. Zaklju\u010duje da Rahab i Levijatan nisu istozna\u010dnice, ve\u0107 vi\u0161ezna\u010dnice, jer dijele isti arhetipski obrazac.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

S druge strane Mitolo\u0161ki prepleti. Od Epone do Martina, od Samaina do Martinja<\/i>, rad iz pera Antonije Zaradije Ki\u0161, prou\u010dava nastanak kulta i<\/span> ikonografije sv. Martina, koji je obilje\u017eila sinteza kr\u0161\u0107anskog pravovjerja, pretkr\u0161\u0107anskih tradicija (dionizije, saturnalije, martinalije) i drevnih mitologija (keltska, gr\u010dka, rimska). U radu je obja\u0161njeno kako je nastao paradoks kr\u0161\u0107anskog blagdana koji slavi ideje i pojave koje kr\u0161\u0107anstvo smatra grijehom. Sje\u0107anjem na \u201ezlatno doba\u201c jednakosti te svojim (barem trenutnim) ru\u0161enjem dru\u0161tvenih barijera me\u0111u ljudima, martinje dobiva svevremenski karakter. Profanizacijom svetoga potvr\u0111uje se paradoks zbiljnosti.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

\u010cetvrto poglavlje, Knji\u017eevnost i mit<\/span><\/i>, sastoji se od tematski i konceptualno vrlo raznolikih \u010dlanaka, a otvara ga studija Vesne Mojsove-\u010cepi\u0161evske, <\/span>Za\u0161to se naj\u010de\u0161\u0107e povampiruje mu\u0161karac? (u pripovijetci Vampir <\/span>Petrea M. Andreevskog)<\/i>. U njoj autorica, nakon kratkog prikaza makedonskih folklornih predaja o vampirima i tuma\u010denja vampira kao nesmirene du\u0161e, nastoji razrije\u0161iti dilemu iz naslova. Autorica zatim izla\u017ee interpretaciju Luce Irigaray, prema kojoj se \u017eensko tijelo mo\u017ee shvatiti kao donji sloj pohote, koji je neizre\u010den, \u010dak i odvojen od samog tijela. Stoga, po\u0161to se pohota poklapa s atributima \u017eenskosti i maj\u010dinstva, autorica smatra samo po sebi razumljivim da se gotovo uvijek povampiruje mu\u0161karac.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Sljede\u0107i \u010dlanak ovoga poglavlja, \u201cBig Brother\u201d. Od simulacije prema suvremenom mitu (\u010ditaju\u0107i\/gledaju\u0107i dramu Hodnik <\/span>Matja\u017ea Zupan\u010di\u010da)<\/i>, koji potpisuje Ivan Maji\u0107, nastoji na primjeru Zupan\u010di\u010deve gotovo proro\u010danske drame prikazati kako moderni reality show<\/i> nastoji simulirati onaj autoritet koji je nekada vra\u010du jam\u010dio gotovo bo\u017eansku snagu i mitolo\u0161ku povezanost s onostranim. Pritom suvremeni gledatelj realityja<\/i> sudjeluje u inscenaciji i simulaciji zbilje koja uspostavlja prikrivenu nostalgiju za prvotnim mitovima pre\u017eivljavanja, opstanka, autenti\u010dnog, iskonskog \u201egolog\u201c \u017eivota i\u0161\u010dezlog u modernom dru\u0161tvu, te u stvaranju hiperrealnosti (\u201estvarnijeg od stvarnoga\u201c). Autor pritom isti\u010de da je reality show<\/i> antiteza svoje \u017eanrovske prete\u010de \u2013 dokumentarnog filma. Naime, kroz reality show<\/i> masovni mediji, zbog \u010dinjenice da publici ne dopu\u0161taju odgovor<\/i>, proizvode ne-komunikaciju<\/i>, \u0161to je osnova sustava dru\u0161tvenog nadzora i mo\u0107i.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Jelka Vince Pallua u svom radu <\/b><\/span>U vilinsko-pastirskom kolu mitske Arcadiae slavicae<\/span>. Dr\u017ei\u0107 na putu prema etnologiji<\/span><\/i> nastoji argumentirano prikazati pionirski karakter Dr\u017ei\u0107evih djela, koja je mogu\u0107e interpretirati ne samo kao knji\u017eevno-filozofski opus, nego i kao zbir mitskih elemenata koji \u010dine zami\u0161ljenu mitsku slavensku Arkadiju, odnosno mitsku Dubravu. Dr\u017ei\u0107 u svojim djelima kao insider<\/i> vjerno dokumentira dubrova\u010dku svakodnevnicu i mentalitet, pa je stoga njegovo djelo va\u017ean izvor za istra\u017eivanje povijesno-etnolo\u0161kih odnosa stanovni\u0161tva Dubrovnika i okolnih sela. Osim toga, djelo je prena\u0161anjem narodnog izri\u010daja vrijedno i kao lingvisti\u010dki izvor. Specifi\u010dno je za Dr\u017ei\u0107a da je on, dok su svi njegovi suvremenici \u201epobenavili\u201c za gr\u010dko-rimskom mitologijom, stvarao vlastitu, \u201eslovinsku\u201c mitologiju, Arcadiu slavicu<\/i> koju, \u010dine vile i izmi\u0161ljeni slavenski bogovi.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

(Para\/anti)mitolo\u0161ka pred\/post-napisanost Harmsove i Kafkine fikcionalne teksture apsurda, <\/span><\/i>\u010dlanak koji potpisuje Anica Vla\u0161i\u0107-Ani\u0107, nastoji objasniti kako je <\/span>razgradnja \u201egra\u0111ansko-civilizacijskih mitova industrijskog napretka i zdravog razuma\u201c, ispitana na modelu Kafkine i Harmsove knji\u017eevnosti, procedura u kojoj moramo biti spremni \u017ertvovati ne\u0161to od \u201ekomforne dekonstrukcije\u201c mita kao (tu\u0111e) la\u017ene svijesti. Naime, izme\u0111u racionalnosti i iracionalnosti, koje \u201ezdrav razum\u201c stvara kao spremnik drugosti, stoji tre\u0107i pojam, aracionalnost<\/i> ili \u201ebitka sa smislovima\u201c koja putem Kafkinog \u201esuvremenog  <\/span>mitotvorstva\u201c i Harmsovog \u201epseudo\/para\/antimitotvorstva\u201c stvara jedinstven zbir knji\u017eevnih, kulturnih i civilizacijskih prototekstova. Autorica zaklju\u010duje da \u201emitologije smisla\u201c, kao \u201esvake konvencije racionalno-logi\u010dna oblikovanja, odre\u0111enja i poimanja, knji\u017eevnih, umjetni\u010dkih, kulturnih i civilizacijskih tekstova uop\u0107e\u201c, mo\u017eemo dekonstruirati samo ako prethodno priznamo \u201emitske pretke\u201c vlastitoga kognitivnoga polazi\u0161ta. <\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Ovo poglavlje zaklju\u010duje Savremeno \u010ditanje mita u umetnosti. Interdisciplinarni istra\u017eiva\u010dki projekat Mit kao sudbina<\/span><\/i>, rad autorice Sun\u010dice Milosavljevi\u0107. Cilj teksta je predstaviti <\/span>istra\u017eiva\u010dki projekt \u201eMit kao sudbina\u201c (2006.-2010.) kao primjer interdisciplinarne suradnje dramskih umjetnika, antropologa, etnologa, komparatista, teoreti\u010dara kulture i drugih istra\u017eiva\u010da na analizi i interpretaciji mitskog naslje\u0111a. Projekt je nastojao proniknuti u mehanizme<\/i> stvaranja i upotrebe mitova u nastajanju suvremene povijesti naroda na Zapadnom Balkanu. Tri glavne tematske cjeline koje je projekt prou\u010davao su stereotipizacija \u017eene u dru\u0161tvu koje zadr\u017eava patrijarhalne oblike, eskapizam kao manira kulturnog i povijesnog pona\u0161anja, te demonizacija urbane civilizacije u svrhu odr\u017eavanja postoje\u0107eg (konzervativnog i opresivnog) poretka. Mit je predstavljen kao paradigma, op\u0107epoznata pri\u010da koja u svom najstarijem zapisanom obliku vi\u0161e ne podlije\u017ee preispitivanju, logi\u010dan izbor za osobno i kolektivno odre\u0111enje u suvremenom svijetu (a time i pogodan za iracionalnu povijesnu argumentaciju). <\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Peto poglavlje, <\/b>Ljubavni, obiteljski i mitovi o djetinjstvu<\/i>, <\/b>oslanja se na djelo R. Barthesa, koji je koncept mita potpuno izvukao iz njegova tradicionalnog zna\u010denja, pro\u0161iriv\u0161i njegov analiti\u010dki domet na cjelokupnost kulture i ljudske egzistencije. Drugim rije\u010dima, smatrao je da je mit sve ono \u0161to pretvara misao u formu.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Poglavlje zapo\u010dinje s \u010dlankom Jelene Markovi\u0107, <\/span>Osobni mit, mit o djetinjstvu i obiteljski mit u usmenom narativnom diskursu?<\/span><\/i>, u kojem autorica napominje da uporaba termina \u201eosobni\/obiteljski mit\u201c nailazi na sve ve\u0107e kritike u disciplinama koje ih koriste. Stoga njezin \u010dlanak nastoji problematizirati prvenstveno koncepte koji se koriste u spomenutim diskursima, a ne toliko sam diskurs, njegove metodolo\u0161ke postupke i rezultate, a sve u cilju poku\u0161aja odgovora na pitanje: postoji li osobni mit, mit o djetinjstvu, obiteljski mit u oblicima pri\u010danja o \u017eivotu o svakodnevici? Nakon osvrta na poimanje osobnih mitova u psihoterapiji i psihologiji, te konstruiranja \u201eosobnog mita\u201c, autorica razmatra primjenjivost \u201eosobnih\/obiteljskih mitova\u201c kao kognitivnih struktura koje organiziraju iskustvo i reguliraju akcije. Tako spomenuti mitovi postaju neka vrst spremnika iskrivljene i idealizirane realnosti, te imaju funkciju socijaliziranja pojedinca u odre\u0111enoj dru\u0161tvenoj sredini. Do sli\u010dnih zaklju\u010daka dolazi i Obiteljska fotografija. Izme\u0111u mita o idealnoj obitelji i pro\u017eivljene stvarnosti<\/i>, rad iz pera Melanije Belaj. Pozivaju\u0107i se na Sontagove i Barthesove interpretacije fotografije kao dokaza autenti\u010dnosti stvarnosti pro\u0161lih doga\u0111aja i materijalne poveznice s njima, te interpretacije fotografije kao savr\u0161enog sredstva reprodukcije koje izranja iz pro\u0161losti da bi stimuliralo i intenziviralo sada\u0161njost, Belaj zaklju\u010duje da obiteljska fotografija ima funkciju poveznice osobnoga sje\u0107anja i dru\u0161tvene povijesti, te ovjekovje\u010divanja obiteljskih mitova koji predstavljaju op\u0107eprihva\u0107ene slike obitelji unutar dru\u0161tva. Time se fotografija nalazi u prostoru kontradikcije izme\u0111u mita idealne obitelji i pro\u017eivljene stvarnosti obiteljskoga \u017eivota.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Tre\u0107i i posljednji \u010dlanak ovoga poglavlja, Elipsa ljubavnog mita u tradicijskoj praksi<\/i>, napisala je Tea \u0160koki\u0107. Pozivaju\u0107i se na definiciju mita prema Ricoeuru (mit je <\/span>velika pri\u010da utemeljiteljica koja odgovara na pitanje kako je sve po\u010delo, tjera nas na razmi\u0161ljanja o podrijetlu te tematizira dobro i zlo diferencijacijom i propitivanjem na\u010dina kako se s njima nosimo), autorica poku\u0161ava pokazati odr\u017eivost mita na primjeru ljubavnih i seksualnih pona\u0161anja u pu\u010dkoj (katoli\u010dkoj) tradicijskoj naraciji i praksi. Analiziraju\u0107i izvore, autorica zaklju\u010duje da odnos prema ljubavi i seksualnosti ukazuje na sinkretizam kr\u0161\u0107anskih i pretkr\u0161\u0107anskih elemenata, gotovo na gotovu nu\u017enost poganskih<\/i> detalja, za koje ve\u0107ina ljudi ne zna kamo pripadaju i za\u0161to ih izvode. Zbog kr\u0161\u0107anskog shva\u0107anja da su ljubav i seksualnost, premda opasni i \u010desto nemoralni, dio prirode te nu\u017eni pokreta\u010di svakog novog ciklusa, pretkr\u0161\u0107anska tradicija je na neki na\u010din oslobo\u0111ena od osje\u0107aja gre\u0161nosti koju podrazumijeva moralna dimenzija kr\u0161\u0107anstva.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

\u0160esto poglavlje, Kulturna prizemljenja mita<\/span><\/i>, nastoji podsjetiti \u010ditatelja da se mit ne razvija i preoblikuje samo u \u201eprirodnom\u201c ili folkloristi\u010dkom smislu, ve\u0107 i u svojstvu pragmatike, postaju\u0107i putem iskrivljavanja, hibridizacije, pa \u010dak i izravne falsifikacije, nose\u0107om pri\u010dom socijalnog i kulturnog trenutka. <\/span><\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Poglavlje otvara studija Zorana \u010ci\u010de <\/span>Odraz fenomena \u201cBosanske doline piramida\u201d u usmenoknji\u017eevnom \u017eanru vica<\/span><\/i>. Iz fenomenolo\u0161ke perspektive autor promatra osebujnu kulturnu pojavu, Osmanagi\u0107ev pronalazak \u201eDoline piramida\u201c kod Visokog 2006, koja sadr\u017ei kulturnoantropolo\u0161ke odnosno etnolo\u0161ke aspekte. Nakon opisa osnovnih Osmanagi\u0107evih postavki i definiranja pojma \u201evic\u201c, autor analizira kulturne aluzije mno\u0161tva viceva koji su nastali na tu temu. Autor smatra da su ti vicevi uglavnom izgra\u0111eni na projekciji nezaobilaznih i problemati\u010dnih tema koje ti\u0161te gra\u0111ane Bosne i Hercegovine u sada\u0161njosti, u daleku pro\u0161lost. Pretjerivanje u evaluaciji vlastitoga pritom proizlazi iz neima\u0161tine i \u017eelje za brzom zaradom. Osim toga, neki vicevi motiv piramide koriste za interpretaciju odnosno reinterpretaciju nekih slika iz raznih domena suvremenosti, istovremeno ih boje\u0107i svojim humoristi\u010dkim i kriti\u010dkim komentarom.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Sljede\u0107i \u010dlanak, Regressus ad inferos<\/i>. Si\u0107u\u0161ni rudar i mitologija kao interpretacija podzemnog radnog habitata<\/i>, koji potpisuje Andrea Mato\u0161evi\u0107, daje povijesni pregled i analizu mitova o rudarima i njihovom ulasku u podzemni svijet rudnika. U predindustrijskim se dru\u0161tvima ulazak u rudnik smatralo <\/span>uznemiravanjem utrobe Majke Zemlje, \u0161to je odraz napu\u0161tanja \u010dovjekovog prirodnog habitata i ulaska u nepoznatu i nepredvidivu okolinu. Taj mentalitet \u0107e postepeno biti zamijenjen razvojem masovne industrijske proizvodnje, \u010dija je osnovna zna\u010dajka \u0161to ve\u0107a eksploatacija rude nau\u0161trb radnika i njegova habitata znanstveno organiziranim radom. Nadalje, autorica smatra da je proces kojeg naziva \u201eideolo\u0161ka kolonizacija jame\u201c ovladao radnikovim vremenom i ritmom rada, rudnik shva\u0107ao kao inertnu materiju direktno pretvorivu u zaradu i tako ukinuo komunikaciju rudara i rudnika. U pozadini ove promjene krije se, dakako, mit o superiornosti ideologije nad prirodom.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

\u201cZagreb u zagrljaju zmajeva\u201d. Percepcija i recepcija isto\u010dnja\u010dkih mitolo\u0161kih likova u Hrvatskoj<\/span><\/i>, rad <\/b>Koraljke Kuzman \u0160logar, razmatra utjecaj i prihva\u0107anja Feng shuia<\/i>, <\/span>drevnog kineskog umije\u0107a uskla\u0111ivanja \u010dovjekova \u017eivota sa silama kozmosa i zakonima prirode, na hrvatsku kulturu u razdoblju od prijelaza tisu\u0107lje\u0107a nadalje. Feng shui<\/i> je prerastao originalne okvire i postao jedan od najpopularnijih proizvoda globalnog kulturnog tr\u017ei\u0161ta kulture, a u Hrvatskoj mu od 2003. ubrzano raste popularnost. Uzev\u0161i u obzir \u010dinjenicu da je percepcija dijelom i kulturalno odre\u0111ena, \u010dlanak istra\u017euje adaptaciju isto\u010dnja\u010dkih simbola i mijenjanje njihovog zna\u010denja uslijed ispreplitanja \u201ezapadne\u201c i \u201eisto\u010dne\u201c kulture. Kao na\u010din izra\u017eavanja te\u017enje k ponovnom pobu\u0111ivanju duhovnosti i postizanju ekolo\u0161ke ravnote\u017ee, Feng shui<\/i> je poja\u010dao senzibilitet ljudi prema okolini i podsjetio na va\u017enost nekih tradicijskih vrijednosti i praksi pridonijev\u0161i njihovoj revitalizaciji.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Posljednji \u010dlanak ovoga poglavlja je tekst Kamo idu hrvatske zvijezde?<\/i>, a autor je Jadran Kale. Predmet njegovog istra\u017eivanja je <\/span>katasterizacija vladara, mitova i ideologija, pri \u010demu je katasterizacija definirana kao zvjezdana apoteoza, u gr\u010dkoj mitologiji trenutak junakove smrti u kojem se lik prenosi me\u0111u zvijezde. Nakon povijesnog pregleda katasterizacije, autor sagledava nekoliko novijih tendencija hrvatske astronomije da sebi pribli\u017ee daleke objekte nebeskoga poretka. Na kraju iznosi kritiku poku\u0161aja rekonstrukcije prahrvatskoga mitskoga svjetonazora temeljenih na orijentacijskom modelu interpretacije krajolika Andreja Pleterskog (usp. \u010dlanak <\/span>Sveti trokut zagreba\u010dki<\/span><\/i> Vitomira Belaja) ili astronomskoj rekonstrukciji orijentacije predromani\u010dkih crkava Mladena Pejakovi\u0107a.<\/span><\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Sedmo poglavlje zbornika, Mit, utopija i anarhizam<\/span><\/i> nastoji objasniti osnove anarhizma kao politi\u010dke teorije i prakse, te njihovo stereotipiziranje i represiju. <\/span>Anarhizam i anarhija kao teorijsko-prakti\u010dki izvid u druga\u010diji svijet<\/i>, \u010dlanak Ankice \u010cakardi\u0107 koji otvara ovo poglavlje, poku\u0161ava domisliti polo\u017eaj anarhizma i anarhije kao teorije i prakse, njihovu smje\u0161tenost u kontekstu europsko-svjetske, ali i lokalno-hrvatske situacije, te prati nekolicinu tematskih supstrata na osnovu kojih kojih autorica kreira nosive teorijsko-prakti\u010dke domete anarhizma i anarhije. Nakon izlaganja o anarhisti\u010dkoj teoriji dru\u0161tvenog ugovora i nedostacima klasi\u010dne teorije istog, autorica obja\u0161njava razlike anarhizma i liberalizma, brani anarhisti\u010dka nastojanja od uobi\u010dajenih diskreditiranja kao vida idealizma, te izla\u017ee ciljeve anarhisti\u010dkih protesta, zagovaraju\u0107i direktnu akciju umjesto parlamentarne borbe. Na kraju \u010dlanka autorica ostavlja otvorena pitanja da li je anarhizam uop\u0107e mogu\u0107e karakterizirati kao pokret, te \u010demu vodi podjela pokreta na razli\u010dite anarhisti\u010dke podgrupe anarhizma?<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Za razliku od toga, \u010dlanak Mitovi o anarhizmu<\/i>, koji potpisuje Juraj Katalenac, fokusiran je prije svega na dekonstrukciju i interpretaciju mitova o anarhizmu, kojima je zajedni\u010dko to \u0161to nastoje delegitimirati tu politi\u010dku ideologiju. Nakon definiranja anarhizma kao<\/span> protivljenja dr\u017eavi kao politi\u010dkom poretku i kapitalizmu kao ekonomskom, te \u017eelju za oslobo\u0111enjem od svih represivnih institucija, autor upozorava na negativne konotacije koje je rije\u010d \u201eanarhija\u201c stekla u svakodnevnome govoru. Nadalje pi\u0161e o dvije \u0161kole anarhizma, \u201eindividualisti\u010dkoj\u201c i \u201esocijalnoj\u201c, identificiraju\u0107i se s potonjom. Autor zatim obja\u0161njava razlike izme\u0111u marksizma i anarhizma, te dekonstruira stereotipe anarhizma kao zagovornika utopije i kaosa, njegove redukcije na romanti\u010darski ideal, te ideje da za uspostavu anarhisti\u010dkog dru\u0161tva treba osobna<\/i> spoznajna evolucija svakog<\/i> pojedinca. Naposljetku, autor diferencira anarhizam od terorizma, anarho-punk supkulture i Black Blocka, isti\u010du\u0107i kako anarhizam treba promovirati pomo\u0107u edukacije, organizacije i agitacije.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Osmo poglavlje naslovljeno je Etnomitovi i mitomoteri<\/span><\/i>, a cilj mu je razotkriti oportunost i dezorijentiraju\u0107e svojstvo kulturalnoteorijske pretpostavke da su mitovi o etni\u010dkom podrijetlu rezultat tobo\u017enje obnevidjelosti Drugog spram vlastite \u201ekonstruiranosti\u201c.<\/span><\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

U poglavlje uvodi rad Ivana \u010colovi\u0107a \u201eSvoj na svome\u201d. Mitovi o autohtonosti na Balkanu<\/i>. Autor polazi od \u010dinjenice da je komunisti\u010dki imaginarij tijekom 80-ih godina 20. stolje\u0107a postepeno i bez ozbiljnog otpora ustupio mjesto mitovima, ritualima i vjerovanjima koje su ponudile nove, \u201eetni\u010dke\u201c vlasti gdje su se u prvom planu na\u0161le slike i pri\u010de o me\u0111usobno radikalno razli\u010ditim etnonacionalnim zajednicama, koje su navodno silom dr\u017eane zajedno a sad se, tobo\u017ee po sili prirode, odvajaju da bi stekle dugo sanjanu nezavisnost. U ratovima su spomenuti mitovi imali funkciju opravdavanja i legitimiranja prava na teritorij pod motom \u201esvoj na svome\u201c. Zbog toga nastaje tzv. \u201etrka unazad\u201c, prema kojoj je autohtonost prikazana kao genetska povezanost etnonacionalne zajednice s teritorijem na kojem \u017eivi. Takva je povezanost ekskluzivna i mo\u017ee ju ostvariti samo nacija koja je na taj teritorij do\u0161la prva, a po\u0161to na nekom prostoru \u010desto \u017eivi vi\u0161e etnonacionalnih zajednica, politi\u010dke elite iz vlastitog koristoljublja nastoje dokazati da je ba\u0161 njihova bila prva. U ovoj mitologiji posebnu va\u017enost imaju grobovi kao kolijevke i grani\u010dnici naroda, stvaraju\u0107i mit prema kojemu, da bi se rodila nacija, zemlja mora biti \u201eoplo\u0111ena semenom koji \u010dine mrtvi pali na bojnom polju\u201c. Na kraju \u010dlanka autor razmatra dvije glavne strategije opravdavanja mitova o autohtonosti: mit kao \u201eobrana\u201c od sli\u010dnih mitova susjeda i opravdavanje mita \u201eznanstvenim \u010dinjenicama\u201c.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Etnomitovi, me\u0111utim, ne moraju imati nu\u017eno ideolo\u0161ku funkciju, \u0161to zorno ilustrira \u010dlanak \u0160oka\u010dki etnomit<\/i> Ru\u017eice P\u0161ihistal. Autorica uvodi \u010ditatelje u naslovnu tematiku opisom procesa kojim se <\/span>raznovrsne mitske naracije javljaju kao svojevrstan bricolage<\/i> sastavljen od krhotina znanosti, umjetnosti, folklora, religije, politike, i iskustva svakodnevice, oblikuju\u0107i tako na\u0161u suvremenost. Time se ne poni\u0161tava prvotna snaga mita da integrira heterogene \u010dimbenike u relativno homogeni i zatvoreni sustav, uspostavi privid apsolutne izvjesnosti koja zahtijeva bezuvjetno povjerenje u istinitost i va\u017enost ispripovijedanoga. Etnomitovi i etnosimboli slu\u017ee kao homogeniziraju\u0107i faktor me\u0111u \u010dlanovima skupine, te istovremeno kao \u010duvari tradicija i granica prema susjednim skupinama. Autorica zatim detaljno sagledava sve stereotipe vezane uz \u0161oka\u0161tvo, obja\u0161njavaju\u0107i pritom kako oni stvaraju razliku \u0160okaca i Slavonaca. Autorica zaklju\u010duje da \u0161oka\u0161tvo kao identitetski okvir u Hrvatskoj ima nostalgi\u010dnu funkciju simulakruma nestaloga svijeta s vidljivim obilje\u017ejima konstrukcije tradicije, za razliku od \u0161oka\u0161tva u Vojvodini koje se promovira u ideolo\u0161ke svrhe.<\/span><\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

U radu <\/span>Balkanizam vs. <\/span>ilirizam ili de\/konstrukcija mitopolitike identiteta<\/span><\/i> autorica Zrinka Bla\u017eevi\u0107 analizira fenomen nametanja \u201ebalkanizma\u201c kao privilegiranog akademskog tuma\u010da jugoisto\u010dne Europe u doba tranzicije. Ishodi\u0161te balkanizma je Saidov orijentalizam<\/i>, a njegovi su eksponenti mahom indigeni \u201eBalkanci\u201c, koji su razotkrivaju\u0107i ozbiljne napukline u strukturi (zapadno)europskoga znanja o balkanskom Drugom uspje\u0161no preuzeli uloge \u201ekulturnih prevoditelja\u201c. Nakon opisa osnovnih postavki glavnih predstavnika balkanizma (M. Todorova, V. Goldsworthy, M. Baki\u0107-Hayden, R. M. Hayden) i njihovog odnosa prema Saidovom orijentalizmu<\/i>, autorica izla\u017ee svoja razmi\u0161ljanja o gotovo op\u0107eprihva\u0107enom konceptu balkanske liminalnosti<\/i>, koju smatra prikladnom poveznicom balkanizma i postkolonijalne teorije. Va\u017enost koncepta liminalnosti u tom smislu jest njegova upotrebljivost za opisivanje prostora \u201eiz-me\u0111u\u201c u kojemu se zbivaju kulturne promjene, kojeg je promovirao Homi K. Bhabha svojim odbijanjem esencijalisti\u010dkog i imperijalisti\u010dkog poimanja kulture kao monolitnog, a ne polimorfnog fenomena. Kompleksni polifonijski karakter balkanisti\u010dkog diskursa, koji se mo\u017ee \u010ditati kao vrsta diskurzivne heterotopije, \u201enemogu\u0107eg prostora\u201c koegzistencije suprotnog, razli\u010ditog i neusporedivog, autorica ilustrira na primjeru vlastitih istra\u017eivanja ideolo\u0161kih konstrukcija ranonovovjekovnog ilirizma. Umjesto zaklju\u010dka, autorica postavlja pitanje da li je mogu\u0107e ranonovovjekovni ilirizam interpretirati kao simboli\u010dku protute\u017eu ili oplemenjuju\u0107i par balkanizmu?<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Pretposljednje, deveto poglavlje zbornika, Mit u nacionalnom, politi\u010dkom i medijskom kontekstu<\/i>, nastoji pru\u017eiti uvide u nove transformacije mita u suvremenosti, koja je obilje\u017eena kulturnim diskontinuitetom, dominacijom medija i tranzicijskom deideologizacijom.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Poglavlje otvara Bricolage \u00e0 la carte. <\/i>Tvorba tranzicijskih naracija mitomorfozom inicijalnog momenta<\/i>, rad koji potpisuje Ines Prica. U njemu autorica<\/span> istra\u017euje pogodne momente mitomorfoze tranzicijske naracije koja nastanjuje ispra\u017enjeno mjesto (ideolo\u0161kog) mita globalizacije. Sam pojam \u201etranzicije\u201c prili\u010dno je neodre\u0111en. Tranzicija, obja\u0161njena kao \u201eiznenadna pojava\u201c, svoju pri\u010du stvara u hodu<\/i>, u ambivalenciji zapleta kojem ne samo da nedostaje kraj, nego i po\u010detak: kao fenomen<\/i> tranzicija je u stalnoj pote\u0161ko\u0107i da se semanti\u010dki poklopi sa svojim blizana\u010dkim konceptom, tranzicijom kao procesom<\/i>. Tranzicija tako izranja kao svojevrsni epifenomen vlastite teorije, gdje topos iznena\u0111enja slu\u017ei ponovnoj stabilizaciji diskursa, kao privremeno mjesto refleksije koja jo\u0161 nije bila u stanju pokrenuti vlastitu naraciju. Tranzicija generalno podlije\u017ee retorici zapadnoga pripitomljavanja svoje isto\u010dne povijesti<\/i>. Prirodnost tranzicije na \u201etranzicijskom tlu\u201c mogu\u0107e je stoga identificirati kao movens<\/i> njezinih metonimijskih prispodoba kao \u201eprirodne\u201c ili \u201eautohtone\u201c pojave koje su naknadno lansirane na pomo\u0107 zapadnoj<\/i> fenomenologiji. Protagonist prestrojavanja je isti onaj komunisti\u010dki narod<\/i> kojemu je bilo dosta<\/i> ne samo svog sustava, nego i njegovih kapitalisti\u010dkih devijacija. Zato su intelektualci i politi\u010dki teoreti\u010dari u Isto\u010dnoj Europi po\u017eurili u zagrljaj tzv. \u201eproceduralnom shva\u0107anju demokracije\u201c, u\u010diniv\u0161i se jatacima obnove kapitalizma u njegovoj totalnoj, neoliberalnoj inkarnaciji. Neuhvatljivost, arbitrarnost i ambivalentnost tranzicijskog mita, te ispreplitanje njega i drugih toposa suvremenosti (globalizacija, postmoderna…) ukazuju na to da se tu radi o mitu op\u0107e prakse, bricolage \u00e2 la carte<\/i>.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Sljede\u0107i \u010dlanak, Dvije politike odrastanja (ili: U \u010demu su na\u0161e cure bolje)<\/i>, autorice Reane Senjkovi\u0107,  <\/span><\/span>nastoji dati uvid u jednu ni\u0161u \u201eobi\u010dne \u017eenske svakodnevice\u201c u socijalizmu, koji \u0107e poku\u0161ati izbje\u0107i sna\u017ene teorijske i\/ili politi\u010dke odrednice povode\u0107i se za pretpostavkom da su se jugoslavenske \u201enapredne \u017eene\u201c ostvarile ne samo usprkos, nego i zahvaljuju\u0107i socijalizmu. U ovom se radu autorica poku\u0161ava suprotstaviti mitu o golemoj prednosti Zapada na podru\u010dju emancipacije \u017eena, te iznosi mi\u0161ljenje da se emancipacija u Jugoslaviji nije upisivala samo u dru\u0161tvenu marginu, nego i u samo sredi\u0161te (djevoja\u010dke) popularne kulture. Kako bi to postigla, autorica uspore\u0111uje dvije konstrukcije djevoja\u0161tva u 1970-ima, jugoslavensku i britansku, na primjeru djevoja\u010dkih \u010dasopisa. Autorica smatra da je jugoslavenski \u010dasopis Tina<\/i> bio otvoreniji prema djevoja\u010dkim problemima, manje stereotipizirao \u017eene i do odre\u0111ene mjere bio kriti\u010dan prema vlastima. Na temelju toga autorica zaklju\u010duje da je Tina<\/i> primjer \u010dasopisa koji je va\u017ean \u201eznak revolucije\u201c koja se doga\u0111ala \u201eiza le\u0111a\u201c socijalisti\u010dkih vlasti, ali i zahvaljuju\u0107i njima, usprkos totalitarnosti toga sustava.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Boris Beck u studiji Medijski Olimp. Konstrukcija medijskih likova politi\u010dara, menad\u017eera, sporta\u0161a i umjetnika<\/i> analizira ulogu fotografija i naslova iz 53 izdanja politi\u010dkog tjednika Nacional<\/i> iz 2006. i 2007. godine. U svojoj analizi autor nastoji prikazati kako naslovi i frekvencija objavljivanja fotografija utje\u010du na konstrukciju medijskih likova politi\u010dara, menad\u017eera, sporta\u0161a i umjetnika. Usto, u dodatku \u010dlanka, Beck donosi kvantitativnu analizu u\u010destalosti objavljivanja slika pojedinih predsjedni\u010dkih kandidata u Jutarnjem<\/i> i Ve\u010dernjem<\/i> listu. U Nacionalu<\/i> je uo\u010dljiva prete\u017enost ratne metaforike (npr. Rat<\/u> za Plivu<\/i>, Porezni udar<\/u> na Zagreb<\/i>), koja sa\u017eima kompleksne dru\u0161tvene pojave i \u010dini ih razumljivijima za \u0161ire \u010ditateljstvo. Zbog toga nastaje paradoks da ono \u0161to se prodaje kao informativni \u010dasopis stvara mitolo\u0161ku matricu koja ima onu ulogu kakvu je u primitivnim zajednicama imao kozmogonijski mit: uzorak svih \u010dovjekovih \u010dinova. Stoga ne \u010dudi preuveli\u010davanje uloge pojedinca ili poistovje\u0107ivanje \u010dovjeka i politi\u010dke stranke. S druge strane, fotografija jo\u0161 uvijek ima ulogu jamca stvarnosti, pomo\u0107u kojeg se reproduciranjem jednostavnih slikovnih obrazaca stvara izravan put od fotografije fizi\u010dke osobe do mitolo\u0161kog lika. U taj konstruirani \u201emedijski Olimp\u201c pu\u0161teni su samo povla\u0161teni ljudi: na vrhu se nalaze politi\u010dari, uz bok im stoje menad\u017eeri, ne\u0161to ni\u017ee nalaze se sporta\u0161i i filmske zvijezde, dok su umjetnici zastupljeni samo simboli\u010dno, obi\u010dno zahvaljuju\u0107i postignu\u0107ima na neumjetni\u010dkim podru\u010djima. Ponavljanje se koristi da bi tim li\u010dnostima dalo medijsku masu, dok personifikacija slu\u017ei kako bi im se pridale mitske proporcije.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Poglavlje zaklju\u010duje \u010dlanak Ivana Moleka Kako se mit opire \u017eanru? Nepisana teorija Furija Jesija<\/i>. \u010clanak zapo\u010dinje suprotstavljanjem postavke Furia Jesia o potrebi zahva\u0107anja mitologijske \u010dinjenice na djelu, in flagranti<\/i>, to jest o potrebi prou\u010davanja funkcioniranja mitolo\u0161kog stroja, tvrdnji K\u00e1rolya Ker\u00e9nza da istra\u017eiva\u010di takvo stanje formacije in flagranti<\/i> ne\u0107e nikad susresti. Jesi podru\u010dje autonomije mita smje\u0161ta unutar<\/i> \u201eneprobojnih stjenki\u201c, jer \u201emitski stroj\u201c ve\u0107 funkcionira<\/i> \u010dim je uhva\u0107en na djelu i proizvodi mitologiju<\/i>. No, ono \u0161to omogu\u0107uje da o mitu ipak mo\u017eemo govoriti jest na\u010din na koji se njegova spoznaja funkcionalizira u svjetovnoj obradi. Taj \u201estroj svakodnevne egzistencije\u201c radi upravo putem uspostavljanja drugosti<\/i>. Tu\u0111i su mitovi time shva\u0107eni ne kao nepostoje\u0107i (jer nema egzaktnijeg \u010dina vjerovanja prema \u201edrugome svijetu\u201c od izjave da toga svijeta nema), ve\u0107 kao mitovi drugog svijeta<\/i>. Jedino tako mo\u017eemo ozna\u010diti svijet koji postoji, a nije na\u0161. Drugim rije\u010dima, ako mitovi jesu, onda jesu u drugom svijetu: nisu-nama<\/i>.<\/span><\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Posljednje poglavlje zbornika, <\/b>Wicca, egzopedagogije, supkultura vila<\/i>, predstavlja analogiju sedmome poglavlju o anarhizmu, te nastoji pru\u017eiti uvid u ideje i praksu wiccanskog<\/i> pokreta i obraniti ga od \u0161tetnih medijskih stereotipa.<\/span> Tako je tekst Sonje Mili\u010devi\u0107, <\/span>Wicca. Stara ili nova religija?<\/i> zami\u0161ljen kao uvod u wiccu<\/i>, a zapo\u010dinje kratkom kronologijom njezinog razvoja od 20-ih do danas, te isticanjem njezine heterogenosti. Nakon osvrta na naj\u010de\u0161\u0107e predrasude vezane za uporabu simbola, naziva i obredne prakse unutar wicce<\/i> (metla, tajna inicijacija, koven<\/i>, nudizam, poistovje\u0107ivanje s voodoom<\/i>, pentagram), autorica iznosi definiciju wicce<\/i> kao \u201especifi\u010dne i otvorene religije bazirane na prirodi, arhetipskim pojmovima mu\u0161kog i \u017eenskog bo\u017eanstva, usmjerene k afirmaciji \u017eivota\u201c, te kao njezine osnovne postavke navodi polarnost, imanentnost, prirodu i magiju. Autorica zatim opisuje <\/span>svetkovine wicce<\/i>, simboliku \u010detiri elementa i \u010detiri strane svijeta, funkciju rituala i transa, uloge Boga i Boginje, te povezanost magije s lunarnim snagama. Obdr\u017eavatelje wiccanske<\/i> tradicije autorica dijeli na tradicionaliste, radikale i eklektike, no navodi da je svima zajedni\u010dka Zbirka na\u010dela vje\u0161ti\u010djeg vjerovanja<\/i>, usvojena 1974. od Savjeta ameri\u010dkih vje\u0161tica u Minneapolisu, \u010dije postavke \u010dine osnovna pravila u svim wiccanskim<\/i> krugovima. Na kraju, Mili\u010devi\u0107 ukratko prezentira nekoliko <\/span>studija-slu\u010dajeva hrvatskih wiccana<\/i>.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Posljednji \u010dlanak zbornika Egzopedagogije i utopijska ma\u0161ta. Istra\u017eivanje supkultura vila<\/i>, djelo iz pera Tysona Lewisa i Richarda Kahna, nastoji razlikovati pojmove <\/span>fairy<\/i> (vile iz bajki, danas promovirane kao eskapisti\u010dki, komercijalni proizvod) i faery<\/i> (paranormalne pojave povezane s duhovima i magijskim iskustvima bivstvovanja). <\/i>Prve su ikone modernoga Zapada, a druge zabilje\u017eene ve\u0107 tisu\u0107ama godina u gotovo svakoj kulturi svijeta. Autori smatraju da faery<\/i> mo\u017ee poslu\u017eiti kao svjetionik otpora u trajnoj obrani \u017eivota protiv trijade disciplina \u2013 suverenitet \u2013 vladavina. Lewis i Kahn nadalje opisuju egzopedagogiju, vilinske kongrese i njihovo obrazovno djelovanje, te isti\u010du primjere vilinske kulturne politike i izravnih akcija kao oblikovanja alternativnog na\u010dina postojanja koje izbjegava dohvatu mo\u0107i. Egzopedagogija je okarakterizirana kao suprotnost redarstvenoj pedagogiji, no autori nagla\u0161avaju va\u017enost povezivanja njezinih praksi s kriti\u010dkom metodologijom radi izbjegavanja kulturnog savezni\u0161tva s dominantnim kapitalisti\u010dkim i kolonijalisti\u010dkim logikama, \u010demu je podlegao new age<\/i> pokret. Na kraju \u010dlanka autori promoviraju egzopedagogiju, te pozivaju politi\u010dku ljevicu na osnivanje pokreta za mir, pravdu i radikalnu odr\u017eivost, istovremeno upozoravaju\u0107i na \u201estravi\u010dnu opasnost globalnog carstva i njegovih pohlepnih oblika dominacije i zoocida\u201c.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

\u201eThe end\u201c stranica slikovito obilje\u017eava kraj Mitskoga zbornika<\/i>. Ovdje bi valjalo napomenuti da nepostojanje kazala pojmova ili rje\u010dnika predstavlja izvjestan nedostatak zbornika.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Mitski zbornik<\/span><\/i> usredoto\u010den je na istra\u017eivanje mitova, prvenstveno u smislu njihovog zna\u010denja u kontekstu suvremenog dru\u0161tva Zapada i jugoisto\u010dne Europe. Iako je njegovo \u017eari\u0161te naizgled ograni\u010deno na usko odre\u0111en fenomen mitova, \u0161irok tematski raspon \u010dlanaka i interdisciplinarni karakter istra\u017eivanja sadr\u017eanih u zborniku omogu\u0107uju uvid u opseg i dubinu utjecaja kojeg su mitovi imali u pro\u0161losti i kojeg jo\u0161 uvijek imaju u modernim dru\u0161tvima, bez obzira na autopercepciju tih dru\u0161tava kao \u201edru\u0161tava razuma\u201c. Mo\u0107 utjecaja mitova, zorno do\u010darana u radovima zbornika, usko je povezana s osje\u0107ajem identiteta odnosno pripadnosti. Stoga mo\u017eemo re\u0107i da mit ima dvije funkcije: prvo, on ima funkciju dru\u0161tvene i obiteljske kohezije, dok je druga funkcija mita ona politi\u010dkog ili ideolo\u0161kog pokreta\u010da i legitimatora, zbog koje on mo\u017ee prerasti u oru\u0111e represije. Mitski zbornik<\/i> va\u017ean je i kao medij za informiranje \u010ditatelja o pokretima i kulturno-dru\u0161tvenim fenomenima koji su obi\u010dno ignorirani ili stereotipizirani u mainstream<\/i> medijima. Stoga Mitski zbornik<\/i> nije samo zbir znanstvenih radova, ve\u0107 i sredstvo koje \u010ditateljima nastoji ukazati na potencijalno \u0161tetnu ulogu mitova koje propagiraju masovni mediji, te ih podsjetiti da postoje alternativni stilovi \u017eivljenja i svjetonazora.<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n

Boris Bla\u017eina<\/span><\/font><\/p>\n

<\/font><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1962","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1962","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1962"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1962\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1962"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1962"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1962"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}