{"id":19614,"date":"2020-03-13T17:41:57","date_gmt":"2020-03-13T17:41:57","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=19614"},"modified":"2020-03-13T17:41:57","modified_gmt":"2020-03-13T17:41:57","slug":"filip-simunjak-prikaz-knjige-anthony-kaldellis-byzantium-unbound-2019","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=19614","title":{"rendered":"Filip \u0160imunjak – prikaz knjige – Anthony Kaldellis, “Byzantium Unbound”, 2019."},"content":{"rendered":"

Anthony Kaldellis, Byzantium Unbound<\/em>, Arc Humanities Press, Leeds 2019, 128 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

\u201eBizant je bio meta zapadnih klevetanja i rasprava od srednjeg vijeka, preko renesanse, pa sve do 20. stolje\u0107a\u2026 \u201eBizantium\u201c je izmi\u0161ljen u poku\u0161aju da se rimsku povijest podijeli na manje, lak\u0161e izvodljive dijelove postuliranjem (krive) premise da je jedan dio rimske povijesti su\u0161tinski druga\u010diji od drugoga\u2026\u201c Ovo su tek neke misli koje Anthony Kaldellis, poznati bizantolog sa Sveu\u010dili\u0161ta u Ohiju, iznosi u svojem djelu Byzantium Unbound<\/em>, knjizi koja je svojevrstan, kako sam ka\u017ee, thought-experiment<\/em> na 128 stranica. Rije\u010d je o djelu koje \u017eeli biti intrigantno i provokativno, djelu koje \u017eeli potaknuti rasprave i koje direktno upire prstom u narative zapadne historiografije. Autor iznosi ideje koje je ve\u0107 dotaknuo na vi\u0161e mjesta u svojim knjigama i intervjuima, no sada ih je kona\u010dno sabrao i sa\u017eeto zapisao. Knjiga je podijeljena na \u010detiri poglavlja (ne ra\u010dunaju\u0107i uvod i bibliografiju), ali zapravo je rije\u010d o dvije cjeline \u2013 prva dva i druga dva poglavlja. U prvoj cjelini donosi se autorov historiografsko-imagolo\u0161ki pogled na Bizant, dok je drugi dio zapravo pogled na budu\u0107nost bizantologije i autorovo obra\u0107anje (i kritika) klasi\u010darima i medievistima u vezi Bizanta.<\/p>\n

Prvo poglavlje, \u201ePovijest bizantofobije\u201c (A History of Byzantinophobia<\/em>), pregled je i kritika zapadnja\u010dkih pogleda na Bizant od srednjeg vijeka do 21. stolje\u0107a. Kaldellis smatra da je Bizant civilizacija koja je najvi\u0161e oklevetana i najmanje shva\u0107ena u povijesti te je stoga njena prava priroda zakopana ispod mno\u0161tva slojeva zapadnih \u201epredrasuda, polemika i obmana\u201c (str. 1). Ove slojeve usporedio je sa slojevima luka \u2013 te slojeve moramo oguliti kako bismo, u procesu odstranjivanja nagomilanih i povijesno optere\u0107enih \u201eprirasta\u201c, otkrili pravu sr\u017e Bizanta. Prije svega rije\u010d je o sloju koji autor naziva \u201eosporavanje romanstva\u201c (Roman Denialism<\/em>) \u2013 oduzimanje Bizantu njegovog rimskog karaktera usprkos rimskoj samoidentifikaciji njegove populacije (koja je sama sebe nazivala \u1fec\u03c9\u03bc\u03b1\u1fd6\u03bf\u03b9). Proces opovrgavanja rimskog karaktera carstva s Bospora po\u010dinje od ranoga srednjeg vijeka i po\u010detka sukoba na relaciji Rim-Konstantinopol. Autor isti\u010de apsurd da mnogi povjesni\u010dari, kad (i ako) navedu da su se stanovnici Bizanta samoidentificirali kao Rimljani, svejedno dodaju kako \u201eoni zapravo nisu ono \u0161to misle, ve\u0107 sami sebe obmanjuju\u201c (str. 6).<\/p>\n

Drugi sloj \u010dine \u201estereotipi gr\u010dkog etniciteta\u201c (Stereotypes of Greek Ethnicity<\/em>), vrlo dobro poznati mnogima koji se bave Bizantom, a ujedno se nadovezuju i na prvi sloj. Rije\u010d je o propagandi papa i zapadnih careva koji su, opovrgavaju\u0107i Bizantu romanstvo, nadjenuli mu gr\u010dki karakter i nazivlje, usprkos tome \u0161to su bizantski \u201ezakoni, uprava, vojska, ure\u0111enje i ime bili rimski i proiza\u0161li iz Rima\u201c (str. 8). Glavni argument ove teze bio je, a i do danas ostaje, poistovje\u0107ivanje latinskog jezika s romanstvom, tj. negiranje rimskog karaktera grkofonoj populaciji \u2013 \u0161to je, naravno, potpuno anakron i ahistorijski pristup pitanju rimskog identiteta. \u201eReligijske polemike i \u010cetvrti kri\u017earski rat\u201c (Religious Polemic and the Forth Crusade<\/em>), nakon vi\u0161estoljetne propagande i gomilanja stereotipa o \u201eGrcima\u201c, dodali su novi sloj problema. Bizant je bio stalna meta katoli\u010dke propagande koju nije bilo posebno te\u0161ko pro\u0161iriti s obzirom na to da je ve\u0107ina hereza u katoli\u010dki svijet do\u0161la upravo s Istoka (a budu\u0107i da je Bizant bio isto\u010dno, a i sam svojevrsna \u201ehereza\u201c, pri\u010da se lako poslo\u017eila). U kona\u010dnici, Bizant je \u201estigmatiziran neuspjehom\u201c (Stigmatized by Failure<\/em>) nakon pada Konstantinopola 1453. godine. Period ranoga novog vijeka nije previ\u0161e mario za istra\u017eivanje bizantske povijesti, ali je zato renesansna zanesenost antikom utjecala na formiranje negativne slike o Bizantu. U vrijeme Bizanta \u201egr\u010dki je jezik iskvaren i upravo je to carstvo krivo za pad Grka s veli\u010danstvenih razina Perikla na nisku razinu ropstva pod Osmanlijama\u201c (str. 16.) \u2013 ranonovovjekovni mislioci vidjeli su vrijeme Isto\u010dnog Rimskog Carstva kao vrijeme propadanja.<\/p>\n

Kaldellis u sljede\u0107ih nekoliko potpoglavlja donosi pregled misli o Bizantu sve do 21. stolje\u0107a, pri \u010demu treba istaknuti dva klju\u010dna perioda. Prije svega rije\u010d je o vremenu prosvjetiteljstva u kojem su autori, u nemogu\u0107nosti otvorenog prozivanja svojih vladara, iskoristili Bizant kao primjer lo\u0161e dr\u017eave u kojoj vladaju despotizam i fanatizam te savez prijestolja i oltara. Bizantu je u 18. stolje\u0107u kona\u010dno \u201edopu\u0161ten\u201c ulazak u rimsku povijest, ali samo dok je predstavljao dio narativa koji govori o dugom propadanju Carstva \u2013 najbolji primjer konstruiranja takvog narativa svakako je Edward Gibbon i njegovo monumentalno djelo Slabljenje i propast Rimskog Carstva<\/em>. Drugu prekretnicu autor vidi u 19. stolje\u0107u kada se po prvi put u historiografiji termin \u201eBizantsko Carstvo\u201c po\u010dinje koristiti \u010de\u0161\u0107e nego naziv \u201eCarstvo Grka\u201c. Razlog tome mo\u017eemo vidjeti u politi\u010dkoj situaciji 19. stolje\u0107a \u2013 \u201eBolesnik s Bospora\u201c bio je slab, mlado gr\u010dko kraljevstvo izborilo je svoju samostalnost te je termin \u201eBizant\u201c iskori\u0161ten kako bi se potkopale aspiracije Grka na sve teritorije nekada\u0161njeg Bizantskog Carstva \u2013 teritorije koje su, naravno, prije svega \u017eeljele tzv. velike sile 19. stolje\u0107a.<\/p>\n

Pogled na historiografiju 20. stolje\u0107a otkriva \u201eorijentalizam\u201c zapadne historiografije \u2013 rije\u010d je o pojmu koji se koristi pri prou\u010davanju imagolo\u0161kih konstrukata Europe o isto\u010dnim dru\u0161tvima, a odli\u010dno odgovara i na\u0161em slu\u010daju. Bizant se percipira kao egzoti\u010dno i orijentalno dru\u0161tvo opsjednuto svojim religijskim aspektima \u2013 \u010ditatelju ne treba dugo da shvati kako je takva slika, izvan uskih akademskih krugova, i dalje dominantna u europskom dru\u0161tvu. \u201eBizant se neko\u0107 zami\u0161ljao kao gr\u010dki (tj. prevrtljiv), zatim kao srednjovjekovna verzija Osmanskog Carstva (tj. despotski), a kasnije kao predlo\u017eak sovjetske tiranije. Jo\u0161 slojeva luka, a svi jednako truli\u201c (str. 25). U 21. stolje\u0107u situacija je ne\u0161to bolja, no i dalje ostaju dva va\u017ena problema koja se moraju rije\u0161iti: \u201eizlije\u010diti temeljni grijeh\u201c (tj. \u201eosporavanje romanstva\u201c) \u2013 jer kada uklopimo Bizant u rimski kontekst mnoge stvari nam postaju znatno jasnije \u2013 te posvetiti pa\u017enju cjelokupnom literarnom korpusu ove velike civilizacije. Svi navedeni slojevi luka rezultirali su negativnom slikom o Bizantu koja i dalje \u017eivi u svakodnevnom govoru \u2013 dovoljno je samo pogledati rje\u010dnike i primjere javne uporabe Bizanta. Tako se, primjerice, \u201ebizantinizam\u201c definira kao \u201eprijetvorna, oportunisti\u010dka, ali i beskrupulozna politika\u201c (izvor: Hrvatski jezi\u010dni portal<\/em>). Nedavno je britanski The Guardian<\/em>, govore\u0107i o blokiranju promocije poznate klasi\u010darke Mary Beard, cijeli proces nazvao \u201ebizantskim\u201c \u2013 misle\u0107i pri tome na proces koji je \u201epretjerano kompliciran i obi\u010dno uklju\u010duje mnogo administrativnih detalja\u201c (izvor: The Oxford Dictionary of Phrase and Fable<\/em>).<\/p>\n

\u201eRazmi\u0161ljati historijski s Bizantom\u201c (Thinking Historicaly with Byzantium<\/em>) posebno je te\u017eak zadak koji svi istra\u017eiva\u010di Bizanta moraju rije\u0161iti. Za\u0161to je Bizant koristan danas? Za\u0161to bi \u010ditateljstvo bilo zainteresirano za njega? Kako Bizant bolje uklopiti u sustav obrazovanja \u2013 ne\u0161to \u0161to bismo se mi u Hrvatskoj, zemlji \u010diji je prostor u srednjem vijeku dijelom pripadao civilizacijskom krugu ovoga carstva, posebno trebali zapitati. Autor navodi cijeli niz pitanja i potencijalnih podru\u010dja istra\u017eivanja, a posebno vrijedi istaknuti njegovu osobnu nit vodilju koja ga je dovela u polje bizantologije. Bizant je za Kaldellisa jedina civilizacija u povijesti koja je u jednoj cjelini spojila i aktivno \u017eivjela sva tri elementa na kojima se temelji europsko dru\u0161tvo i kultura \u2013 Rim, Gr\u010dku i kr\u0161\u0107anstvo. Ovi elementi bili su temelj Bizanta i kohabitirali su kroz cijelu njegovu povijest, koliko konstruktivno, toliko i destruktivno. Tek shva\u0107aju\u0107i ovaj \u201ebizantski trokut\u201c mo\u017eemo shvatiti sam Bizant i njegove ljude koji su sami sebe vidjeli kao potomke Rimljana Italije i nasljednike (i trenutne aktere) velikog povijesnog puta koji je njihova dr\u017eava pro\u0161la od Troje preko Eneje, Italije i Rima, pa sve do Bospora. Misao koja mo\u017eda najbolje sa\u017eima bizantsko dru\u0161tvo jest da je ono \u201e\u010dinilo rimske stvari, ali ih je \u010dinilo na gr\u010dkome\u201c (str. 36).<\/p>\n

Drugi element va\u017enosti Bizanta jest njegova dugovje\u010dnost \u2013 rije\u010d je o jedinom dru\u0161tvu koje je nastalo u vremenu kad je, primjerice, jo\u0161 djelovalo proro\u010di\u0161te u Delfima i kada su se jo\u0161 uvijek odr\u017eavale Olimpijske igre, a potrajalo je sve do 1453. godine. \u0160tovi\u0161e, pojedini Bizantinci koji su nakon pada Carigrada pobjegli u Italiji do\u017eivjeli su da \u010duju vijest o otkri\u0107u Amerike. Niti jedno drugo europsko dru\u0161tvo ne pru\u017ea nam takav kontinuitet. Preko Bizanta imamo potencijal prou\u010davati nebrojena druga dru\u0161tva koja su se na\u0161la na njegovoj periferiji ili s kojima je Carstvo stupilo u kontakt \u2013 bizantska povijest pru\u017ea \u201eodli\u010dan vidikovac s kojeg se mo\u017ee gledati i povezati velik dio svjetske povijesti\u201c (str. 42). Ipak, klju\u010dan problem i dalje ostaje: \u201eBizant\u201c je na\u017ealost termin koji ne\u0107e tako skoro nestati te su rijetki stru\u010dnjaci spremni upustiti se u \u201edugi pogled\u201c na rimsku (bizantsku) povijest koja se prote\u017ee kroz vi\u0161e od 2000 godina. Da je rije\u010d o podjeli bez jasnog razloga govori i \u010dinjenica da po\u010detak \u201ebizantizma\u201c razli\u010diti autori smje\u0161taju u potpuno razli\u010dita stolje\u0107a \u2013 dok neki povjesni\u010dari po\u010detak vide ve\u0107 u 2. ili 3. stolje\u0107u, drugi za po\u010detak uzimaju datum utemeljenja Konstantinopola, tj. 330. godinu. Istovremeno neki teolozi smatrali su da je romanstvo odumrlo na istoku tek u 6. stolje\u0107u (kada je gr\u010dki jezik preuzeo primat nad latinskim) \u2013 takva podjela, naravno, i\u0161la je za time da se svi crkveni oci Istoka izdvoje iz \u201ebizantskog\u201c i uvrste u katoli\u010dki korpus. Su\u0161tinski, rije\u010d je o jo\u0161 jednoj (nepotrebnoj) podjeli \u2013 isti period mo\u017ee se nazvati, primjerice, ranokr\u0161\u0107anskim, kasnorimskim, ranosrednjovjekovnim ili pak ranobizantskim, ovisno o kontekstu i narativu koji se \u017eeli prikazati.<\/p>\n

U \u201eBizantu za klasi\u010dare\u201c (Byzantium for Classicists<\/em>) autor proziva \u201ekratkovidnost\u201c klasi\u010dara, pri \u010demu isti\u010de da je ve\u0107ina kritika namijenjena onima koji se bave gr\u010dkim jezikom (budu\u0107i da je latinski s vremenom ispao iz uporabe u Bizantu). Isti\u010de kako nema to\u010dke pucanja u kontinuitetu jezika izme\u0111u \u201erimskog\u201c i \u201ebizantskog\u201c vremena te da se gr\u010dki (a neko vrijeme i latinski jezik) nastavio razvijati sve do 15. stolje\u0107a \u2013 no klasi\u010dari svejedno rijetko kada gledaju iza 3\/4. stolje\u0107a. Za\u0161to je Bizant va\u017ean za klasi\u010dare? Odgovor na ovo pitanje istovremeno je i poticaj za razmi\u0161ljanje o na\u010dinu prou\u010davanja historije op\u0107enito. Naime, kako autor isti\u010de, gr\u010dki tekstovi anti\u010dkih povjesni\u010dara koji su do\u0161li do nas nisu pre\u017eivjeli pukom sre\u0107om (barem u ve\u0107ini slu\u010dajeva), ve\u0107 zato \u0161to je netko iz nekog razloga smatrao da su ta djela va\u017ena. Taj netko u ovom je slu\u010daju Bizant. U periodu izme\u0111u 300. i 1400. godine izgubljen je velik broj anti\u010dkih i onovremenih tekstova \u2013 trebamo se zapitati za\u0161to su upravo tekstovi koje danas imamo pre\u017eivjeli? Kakvu je va\u017enost jedan Homer imao u bizantskom obrazovanju? Kakvu je va\u017enost imao Herodot na razvoj bizantske etnografije \u2013 ovo je pitanje, primjerice, posebno va\u017eno za hrvatski rani srednji vijek jer bizantski autori, koji po prvi put spominju Hrvate, djeluju upravo u krugu koji ba\u0161tini Herodotov stil. Kako su Herodot i njegov na\u010din prikazivanja skitskih populacija utjecali na narativ Konstantina Porfirogeneta kada pi\u0161e o Hrvatima u 9. stolje\u0107u?<\/p>\n

Dakle, Kaldellis smatra da je Bizant igrao va\u017enu ulogu u formiranju korpusa djela koji je pre\u017eivio do danas, a unutar tog korpusa veliki dio \u010dine upravo anti\u010dka djela. Bizant je imao svoje anti\u010dke uzore u historiografiji (Tukidid, Herodot, Plutarh\u2026), filozofiji (Sokrat, Aristotel\u2026), pjesni\u0161tvu, retorici itd., i ne mo\u017eemo prou\u010davati uzore odvojeno od njihovog konteksta. Razumijevanjem Bizanta razumjet \u0107emo veliki dio europske (i svjetske) povijesti. Nadalje, autor upozorava na jedan veliki propust koji mnogi klasi\u010dari \u010dine, a to je da \u201e\u010dupaju\u201c citate anti\u010dkih autora iz bizantskih djela. Tako, primjerice, Souda<\/em> (bizantska enciklopedija iz 10. stolje\u0107a) sadr\u017ei mno\u0161tvo citata iz djela koja su ina\u010de izgubljena \u2013 klasi\u010dari uzimaju te citate i polemiziraju o njima bez da uop\u0107e prou\u010de u kojem kontekstu je dati citat spomenut i \u0161to je autor htio prenijeti \u010ditatelju prezentiranjem upravo tog citata. Osim toga, Bizantinci su jedni od najranijih \u201eklasi\u010dara\u201c \u2013 komentirali su anti\u010dke uzore, a anti\u010dke autore mo\u017eemo prou\u010davati i kroz bizantska djela u kojima ih nastoje imitirati.<\/p>\n

Kaldellis smatra kako je upravo Rim (dakle i Bizant) zaslu\u017ean za to \u0161to anti\u010dke autore gledamo kao literaturu \u2013 u vremenu kada je kr\u0161\u0107anstvo trebalo biti \u201eizmireno\u201c s rimskim vrijednostima upravo je Rim spasio od uni\u0161tavanja anti\u010dka djela (ne samo knjige, ve\u0107 i kipove, poganske hramove itd.) stvaraju\u0107i ideju klasi\u010dne umjetnosti kakvu danas poznajemo (str. 70). Mo\u017eemo se zapitati je li na\u0161e znanje o antici zapravo tek \u201ebizantski proizvod\u201c nastao tijekom selekcije vrijednosti djela za prakti\u010dnu uporabu (npr. medicina, geografija\u2026) i\/ili va\u017enosti djela za formiranje odre\u0111enih povijesnih narativa? \u201eKada sljede\u0107i put u\u0111ete u knji\u017enicu punu klasika znajte da gledate bizantsku knji\u017enicu\u201c (str. 64). Na kraju izlaganja o anti\u010darima autor zaklju\u010duje kako je prava \u0161teta \u0161to su sveobuhvatni pristupi rimskoj historiografiji danas rijetkost, jer su u 19. i 20. stolje\u0107u pojedinci poput Theodora Mommsena i Johna Bagnella Buryja bili jedni od najistaknutijih histori\u010dara rimske povijesti.<\/p>\n

Zadnje poglavlje, \u201eBizant nije bio srednjovjekovni\u201c (Byzantium Was Not Medieval<\/em>), polemiziranje je o polo\u017eaju Bizanta me\u0111u povjesni\u010darima koji se bave srednjim vijekom te o me\u0111uodnosu medievistike i bizantologije. Autor ka\u017ee kako se polje medievistike \u010desto bavi \u201eengleskim seljacima, francuskim kraljicama i njema\u010dkim \u010dasnim sestrama, a rijetko slavenskim poglavarima, bizantskim poreznim sustavom i islamskom misli\u201c (str. 76). Tako\u0111er, kako i naslov poglavlja ka\u017ee, Bizant nije bio srednjovjekovni \u2013 on je svoju administraciju, financije, kulturu, jezik, ustroj i dr. nastavio direktno na rimskim temeljima. Autora je posebno zasmetala pri\u010da o feudalizmu u Bizantu za koji dr\u017ei da se pojavljuje tek od 13. stolje\u0107a i to na prostoru zapadnoeuropskih dr\u017eava na \u201eru\u0161evinama\u201c Bizanta (nakon 1204. godine) te da je \u201eguranje\u201c feudalizma samo poku\u0161aj da se Bizant uklopi u europski narativ o srednjem vijeku. Europa i Bizant oduvijek su se me\u0111usobno percipirali druga\u010dijima i razvijali stereotipe jedno o drugome. Nadalje, bizantski (grkofoni) i europski (latinofoni) intelektualci jedva da su izmjenjivali znanja te na\u010delno jedni o drugima nisu znali mnogo. Stoga je \u201eguranje\u201c obiju cjelina pod jedan \u201enaslov\u201c kriv pristup \u2013 bilo da je rije\u010d o srednjovjekovlju ili ne\u010demu drugome; bizantologija traje onoliko koliko postoji Bizant (str. 78). Ipak, unato\u010d tome \u0161to je objedinjavanje nemogu\u0107e, me\u0111usobna suradnja je neophodna. Autor primje\u0107uje zanimljiv paradoks da dr\u017eave \u010dija je srednjovjekovna povijest direktno vezana za Bizant \u010desto imaju \u201enapeti odnos s njim i \u017eele izdvojiti svoje nacionalne povijesti iz bizantskog konteksta\u201c (str. 82).<\/p>\n

Ovdje bismo autorovim mislima mogli pridodati jo\u0161 dvije na\u0161e opservacije \u2013 prije svega, mo\u017eemo primijetiti da je sli\u010dan trend nepopularnosti Bizanta, pa \u010dak i me\u0111u povjesni\u010darima, prisutan i u Hrvatskoj (iako se mo\u017eemo nadati boljoj situaciji u budu\u0107nosti s obzirom na to da je 2016. osnovano Hrvatsko dru\u0161tvo za bizantske studije). Druga opservacija odnosi se na pristup povijesti iz nacionalnih okvira. Sigurno je da barem jedan dio nepopularnosti Bizanta postoji jer on nikada nije na\u0161ao \u201esvoje mjesto pod suncem\u201c u nacionalnim narativima. Za mnoge balkanske nacije, a posebno one nepravoslavne, rije\u010d je o nekoj vanjskoj i stranoj sili koja se ne uklapa u njihovu nacionalnu (i vjersku) povijest, dok one pravoslavne uglavnom zanima vjerski kontekst. U slu\u010daju Gr\u010dke u nacionalnom narativu prevladava antika. Megali Idea<\/em> (gr\u010d. \u039c\u03b5\u03b3\u03ac\u03bb\u03b7 \u0399\u03b4\u03ad\u03b1<\/em>), ideja o obnovi Bizantskog Carstva koja je neslavno propala nakon Gr\u010dko-turskog rata po\u010detkom 20. stolje\u0107a, sigurno je imala zna\u010dajan utjecaj na nepopularnost i marginalizaciju Bizanta u gr\u010dkom nacionalnom narativu. S novim trendovima historiografije, koja sve vi\u0161e i vi\u0161e izlazi iz nacionalnih okvira, mo\u017eemo se nadati da \u0107e i Bizant u budu\u0107nosti dobiti vi\u0161e pa\u017enje \u2013 jer ju svakako zaslu\u017euje. Na kraju knjige autor isti\u010de zanimljiv pristup istra\u017eivanju Bizanta s pozicije moderne historiografije \u2013 pristup bizantskoj povijesti u razdoblju od 13. do 15. stolje\u0107a, u vremenu \u201ekolonizacije\u201c Bizanta nakon 1204. godine, u okviru tzv. \u201epostkolonijalne\u201c teorije, kao svojevrsne prete\u010de kasnijih europskih kolonijalnih projekata u \u201eNovom svijetu\u201c.<\/p>\n

Ovaj prikaz zavr\u0161ili bismo prikladnom alegorijom \u2013 koriste\u0107i rimskog anti\u010dkog autora, popularnog uzora bizantske historiografije, podrijetlom iz Gr\u010dke, koji je na gr\u010dkom jeziku pisao o rimskim i gr\u010dkim junacima, za opis Bizanta koji Kaldellis nastoji prezentirati \u010ditatelju u ovoj knjizi. \u201eLa\u0111u na kojoj je Tezej otplovio s mlade\u017ei\u2026 \u010duvali su Atenjani sve do vremena Demetrija Faleranina uklanjaju\u0107i staro drvo, a ume\u0107u\u0107i drugo, zdravo, i u\u010dvr\u0161\u0107uju\u0107i je; filozofima ta la\u0111a slu\u017ei za primjer prijepora u pitanju rasta jer jedni tvrde da ostaje ista, a drugi da ne\u201c (Plut. Thes.<\/em> 23). Rim se promijenio iz monarhije u republiku pa opet u monarhiju. Rim je mijenjao svoju religiju, a u kona\u010dnici je postao i kr\u0161\u0107anskim carstvom. Rim je od obi\u010dnog gradi\u0107a do\u0161ao do europskog carstva i opet se srozao na status grada. Rim je primio mno\u0161tvo novih populacija koje su vremenom postale jedinstvena \u201erimska\u201c, iako mnogi nisu imali direktnih veza s \u201eoriginalnim Rimljanima\u201c. Sve su to velike promjene, pa opet Rim kroz sve to vrijeme gledamo kao dio jednog povijesnog narativa. Za\u0161to onda Bizant neopravdano guramo i \u201e\u010dupamo\u201c iz te pri\u010de?<\/p>\n

 <\/p>\n

Filip \u0160imunjak<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-19614","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":19614,"position":0},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":19614,"position":1},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52717,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52717","url_meta":{"origin":19614,"position":2},"title":"Okrugli stol “Dvjestapedeset godina Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava \u2013 od kolonije do prve zemlje svijeta i dalje”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Ove godine obilje\u017eava se 250. obljetnica osnutka Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, povodom koje je pokrenut niz rasprava o ameri\u010dkoj povijesti, njezinoj globalnoj ulozi i naslje\u0111u koje se prote\u017ee od 1776. do danas. Obljetnica je ujedno prilika za promi\u0161ljanje o tome kako danas tuma\u010dimo ameri\u010dku pro\u0161lost, ali i (aktualnu) ulogu SAD-a u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52619,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52619","url_meta":{"origin":19614,"position":3},"title":"Predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 “Izme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Memorijalni stan Marije Juri\u0107 Zagorke poziva Vas na predavanje \u0110ur\u0111ice Vitkovi\u0107 \u201eIzme\u0111u pera i objektiva: Zagorka i Foto Tonka\u201c koje \u0107e se odr\u017eati u utorak, 28. travnja 2026. s po\u010detkom u 18 h u sklopu Ciklusa predavanja u Memorijalnom stanu Marije Juri\u0107 Zagorke. Kako su se susrele knji\u017eevnost i fotografija\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/Zagorka_ciklus.jpg?fit=1200%2C1006&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52657,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52657","url_meta":{"origin":19614,"position":4},"title":"[Predavanje] Jezik i drugost u (post)socijalisti\u010dkoj Srbiji: diskurzivne politike identiteta (YugoLab)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta Prizma \/ IMAGINATION (\u201eZami\u0161ljanje nacije: srpski nacionalni narativi u sporu (XX\u2013XXI vek)\u201c), koji se realizuje na Institutu za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju Univerziteta u Beogradu (2024\u20132027) uz finansijsku podr\u0161ku Fonda za nauku Republike Srbije, organizuje se serija predavanja na kojoj istra\u017eiva\u010di i istra\u017eiva\u010dice projekta predstavljaju rezultate svojih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/IFDT_28_IV.png?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52654,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52654","url_meta":{"origin":19614,"position":5},"title":"Gostuju\u0107e predavanje – Danijel D\u017eino \u201eKasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doktorski studij predmoderne povijesti poziva na predavanje \"Kasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201d koje \u0107e odr\u017eati profesor Danijel D\u017eino sa Sveu\u010dili\u0161ta Macquarie u Sydneyu u\u00a0utorak 28. travnja 2026. u 17h u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje \u0107e predo\u010diti nova saznanja dobivena kroz arhivsko-dokumentarna istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19614","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19614"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19614\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":19615,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19614\/revisions\/19615"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19614"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19614"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19614"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}