{"id":1959,"date":"2011-08-01T22:00:05","date_gmt":"2011-08-01T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=1959"},"modified":"2011-08-01T22:00:05","modified_gmt":"2011-08-01T22:00:05","slug":"branimir-jankovic-znanstveni-kolokvij-immaginando-litalia-la-construzione-di-una-nazione-zamisljajuci-italiju-izgradnja-jedne-nacije-filozofski-fakultet-u-zagrebu-10-lipnja-2011","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=1959","title":{"rendered":"Branimir Jankovi\u0107 – Znanstveni kolokvij “Immaginando l’Italia: la construzione di una nazione \/ Zami\u0161ljaju\u0107i Italiju: izgradnja jedne nacije”, Filozofski fakultet u Zagrebu, 10. lipnja 2011."},"content":{"rendered":"

Znanstveni kolokvij “Immaginando l’Italia: la construzione di una nazione \/ Zami\u0161ljaju\u0107i Italiju: izgradnja jedne nacije”, Filozofski fakultet u Zagrebu, 10. lipnja 2011. <\/o:p><\/font><\/font><\/b><\/p>\n

 <\/font><\/o:p><\/p>\n

            <\/span>Znanstveni kolokvij posve\u0107en ujedinjenju Italije u 19. stolje\u0107u okupio je povjesni\u010darke i povjesni\u010dare iz talijanske historiografije koji se bave talijanskom modernom i suvremenom povije\u0161\u0107u (Piero Brunello sa Sveu\u010dili\u0161ta u Veneciji, Gian Luca Fruci sa Sveu\u010dili\u0161ta u Pisi, Massimo Baioni sa Sveu\u010dili\u0161ta u Sieni), te hrvatskom i talijanskom povije\u0161\u0107u (Monica Priante, Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, i Stefano Petrungaro, Sveu\u010dili\u0161te u Padovi), kao i hrvatske povjesni\u010darke i povjesni\u010dare (Andrea Feldman, Drago Roksandi\u0107 i Mario Strecha sa Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu) te povjesni\u010dara umjetnosti (Frano Dulibi\u0107, Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu), koji su svoja izlaganja posvetili hrvatsko-talijanskim temama. Stotinu i pedeseta obljetnica ujedinjenja Italije (1861-2011) potaknula je niz znanstvenih skupova koji se odr\u017eavaju diljem Italije (usp. internetsku stranicu www.italiaunita150.it\/), kao i u onim europskim i svjetskim historiografijama u kojima je razvijeno bavljenje europskom i talijanskom povije\u0161\u0107u. Ovim se kolokvijem toj ekumeni povjesni\u010dara i povjesni\u010darki pridru\u017eila i hrvatska historiografija, usporedo s predavanjima i projekcijama filmova odr\u017eavanima tijekom 2011. u hrvatskim gradovima. Talijanski institut za kulturu u Zagrebu, zajedno s Poslijediplomskim doktorskim studijem Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, suorganizator je kolokvija, \u010dije je odr\u017eavanje rezultat poticaja Monice Priante i rada Organizacijskog odbora (D. Roksandi\u0107, M. Strecha, M. Priante, V. Piombo). <\/font><\/font><\/p>\n

            <\/span>Obilje\u017eavanje velikih obljetnica poput ove, napose kada ih organiziraju vode\u0107e politi\u010dke, kulturne i znanstvene institucije, u velikoj je mjeri pro\u017eeto \u010ditavim nizom poruka usmjerenih ka u\u010dvr\u0161\u0107ivanju nacionalnog i kulturnog identiteta, stoga je ve\u0107 neko vrijeme i s\u00e2mo obilje\u017eavanje obljetnica postalo predmet historijske analize ili dekonstruiranja, no za hrvatsku historiografiju ono je u ovom trenutku prvenstveno poticaj za upoznavanjem s odre\u0111enim istra\u017eiva\u010dkim iskustvima i trendovima jedne zna\u010dajne europske historiografije. Takve je informacije, stjecajem razli\u010ditih okolnosti, zna\u010dajnom dijelu hrvatske historiografije potrebno uvijek iznova pribli\u017eavati. \u0160to se pak ti\u010de mogu\u0107eg zna\u010denja kolokvija za talijansku historiografiju \u2013 ostavljaju\u0107i po strani njezin dio koji se ve\u0107 bavi hrvatskom i jugoisto\u010dnoeuropskom povije\u0161\u0107u, osna\u017een pojavom novih mladih istra\u017eiva\u010dica i istra\u017eiva\u010da (primjerice Stefana Petrungara, Monice Priante, Nicolette Giostrelle i dr.) \u2013 kolokvij bi ju trebao podsjetiti na potrebu iskazivanja ve\u0107eg interesa za susjednu hrvatsku historiografiju.<\/font><\/font><\/p>\n

            <\/span>Bez obzira bave li tematski razli\u010ditim podru\u010djima, povjesni\u010darke i povjesni\u010dare iz drugih historiografija mogu povezivati zajedni\u010dke odrednice pojedinih historijskih poddisciplina i teorijsko-istra\u017eiva\u010dkih pristupa. Poznavanje odre\u0111enih teorijskih koncepata kao i suvremenih trendova u socijalnoj, ekonomskoj, kulturnoj, intelektualnoj, komparativnoj, rodnoj historiji ili historiji sje\u0107anja i pam\u0107enja svakako olak\u0161ava suradnju i dijalog, ali je potrebno dodatno raditi i na specifi\u010dnim epistemolo\u0161kim, teorijskim i metodolo\u0161kim pitanjima koje takva suradnja nu\u017eno postavlja.<\/font><\/font><\/p>\n

            <\/span>Kako je rije\u010d o prvom susretu, izlaganja na kolokviju su \u2013 uz spomenutu mogu\u0107nost upoznavanja s iskustvima talijanske historiografije o istra\u017eivanju talijanske povijesti u 19. stolje\u0107u \u2013 mogla ponajprije poslu\u017eiti za izdvajanje nekih zajedni\u010dkih tematskih \u010dvori\u0161ta talijanske i hrvatske povijesti u 19. stolje\u0107u, svjedo\u010de\u0107i dakako i o obilje\u017ejima provo\u0111enih teorijsko-istra\u017eiva\u010dkih pristupa. Potrebno je napomenuti da izlaganja uglavnom ne\u0107u prikazivati u slijedu kojim su predstavljena na kolokviju, kao i da su izlaganja koja su se odnosila na hrvatsku povijest bila prvenstveno posve\u0107ena Banskoj Hrvatskoj i Vojnoj krajini, a ne Dalmaciji i Istri.<\/font><\/font><\/p>\n

Piero Brunello je u izlaganju postavio pitanja va\u017enosti i uloge zvuka i buke u revoluciji u Veneciji 1848, zatim kontekstima u kojima se javljaju, socijalnim i rodnim razlikama me\u0111u izvo\u0111a\u010dima pjesama koje su se pjevale na ulici te razlici u \u017eanru i tematici glazbenog repertoara. Za vrijeme revolucije, dotad popularne kanconete, pjesme ljubavne tematike koje su izvodile \u017eene u zborovima i na dijalektu, vi\u0161e nisu prikladne. Politi\u010dku, patriotsku i revolucionarnu va\u017enost dobivaju himne (koje, dakako, nisu na dijalektu) i operne arije (koje se na ulice munjevito prenose iz kazali\u0161ta), stoga javni prostor ponovno zauzima pjevanje mu\u0161karaca. Za tada\u0161nju dominantno usmenu kulturu posebnu va\u017enost imali su \u2013 za izvanredne doga\u0111aje \u2013 zvuci topova (kao predstavnika habsbur\u0161ke strane) i zvona (za revolucionarnu stranu). Brunellovo izlaganje jo\u0161 je jednom potvrdilo da \u2013 u kvalitetnijim radovima \u2013 odabir manje zastupljenih tema nije vo\u0111en njihovim slikovitim, anegdotalnim, egzoti\u010dnim ili marginalnim statusom ve\u0107 njihovim \u0161irim socijalnim, rodnim i politi\u010dkim zna\u010denjem.<\/font><\/p>\n

Izlaganje Drage Roksandi\u0107a o sudjelovanju kraji\u0161nika na habsbur\u0161koj strani u talijanskim ratovima tijekom 19. st. povezuje s prethodnim izlaganjem usredoto\u010denost na epske i lirske pjesme. U njima kraji\u0161nici, siroma\u0161ni selja\u010dki svijet, o\u010dituje svoje imaginiranje i do\u017eivljaj Italije. Uz pjesme, o kraji\u0161koj svakodnevici u talijanskim ratovima, obilje\u017eenoj lo\u0161om prehranom i umiranjem u bitkama i od bolesti, svjedo\u010di i najnoviji prijevod djela \u010dasnika Franza Bacha iz 1854, Povijest Oto\u010dke pukovnije : o nastanku ovoga kraja, njegovim \u017eiteljima i njihovim sudbinama<\/i> (Zagreb \u2013 Oto\u010dac 2011). <\/font><\/p>\n

Slika Vjekoslava Karasa Odlazak sere\u017eana u rat<\/i> (1856), prikazana u prezentaciji D. Roksandi\u0107a, mo\u017ee nas nakon zvukovne uputiti na vizualnu problematiku. O vizualnim aspektima oblikovanja nacionalnih stereotipa izlagao je Frano Dulibi\u0107 (autor knjige Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine<\/i>, Zagreb 2009). Karikature u talijanskim humoristi\u010dnim \u010dasopisima iz 19. stolje\u0107a, koje su \u010desto konstruirale i reproducirale nacionalne stereotipe, negativno su prikazivale hrvatske vojnike kao dio habsbur\u0161kih snaga u Italiji. <\/font><\/p>\n

Zastupljenost karikatura u \u010dasopisima i novinama povezuje nas s pitanjem statusa novina kao medija u 19. stolje\u0107u. O ulozi novina u tom razdoblju pisao je u knjizi Italienische Plauderein<\/i> Imbro Tkalac (1824-1912), hrvatski novinar i emigrant, o kojem je izlagala Andrea Feldman. Tkalac je bio obrazovan na talijanskoj kulturi, knji\u017eevnosti i umjetnosti te formiran pod utjecajem talijanskog liberalizma. \u010cesto je putovao po Italiji i mnogo pisao o talijanskim temama (npr. esej o Garibaldiju), a rade\u0107i u Italiji postao je 1871. i talijanski dr\u017eavljanin. Umro je u Rimu. Tkal\u010dev primjer upu\u0107uje na brojne osobe razli\u010ditog socijalnog i profesionalnog statusa i sa hrvatske i sa talijanske strane koje su posje\u0107ivale, boravile i djelovale u jednoj i u drugoj zemlji, \u010dine\u0107i svoje migrantsko iskustvo iznimno poticajnim interkulturnim istra\u017eiva\u010dkim podru\u010djem.<\/font><\/p>\n

Tema novinstva jedna je od odrednica i izlaganja Marija Streche, posve\u0107enog pisanju lista Pozor <\/i>o talijanskom ujedinjenju. List Pozor<\/i>, pokrenut u Zagrebu 1860. kao glasilo Narodne stranke i jedini politi\u010dki dnevnik opozicije, pisao je \u2013 posebno intenzivno od 1862. \u2013 sa simpatijama o talijanskom pokretu. U izvje\u0161tavanju Pozora<\/i> Strecha je, izme\u0111u ostalog, izdvojio otvoreno pitanje dovr\u0161enosti ili nedovr\u0161enosti ujedinjenja, vezano ponajprije uz problem Venecije i Rima, kao i Garibaldijeva djelovanja. Zaklju\u010dio je da je Pozorovo<\/i> tretiranje stvaranja talijanske nacionalne dr\u017eave sukladno tada\u0161njem europskom liberalnom tisku.<\/font><\/p>\n

Monica Priante recepciju narativa talijanskog ujedinjenja pro\u0161irila je, uz hrvatski primjer, i na srpski slu\u010daj. Iznijela je komparaciju pisanja tiska Banske Hrvatske (slu\u017ebene Narodne novine<\/i>, razdoblje 1859-1861) sa srpskim novinstvom i srpskom politi\u010dkom i kulturnom elitom (1860-1862). Aproprijacija toga narativa bila je posebno izra\u017eena u Srbiji, gdje je Srbiji na Balkanu pridavana istovjetna uloga koju je imao Pijemont za talijansko ujedinjenje (odre\u0111ivanje Srbije kao Pijemonta jugoslavenskog ujedinjenja iskazivao je i Tkalac). Pritom su i Garibaldi i Cavour isticani kao pozitivni primjeri, ovisno je li zbog situacije danog povijesnog trenutka zazivano ratno ili diplomatsko djelovanje. <\/font><\/p>\n

Za razliku od novina, \u010diji je domet vezan uz pismeno stanovni\u0161tvo, odnosno srednje i vi\u0161e socijalne slojeve, plebisciti su tijekom 19. st. smjerali ka masovnim o\u010ditovanjima talijanskog stanovni\u0161tva, o \u010demu je izlagao Gian Luca Fruci. Pod time se dakako primarno misli na mu\u0161karce kao nositelje prava glasa, premda je odre\u0111enom broju \u017eena zbog iznimnih domoljubnih zasluga tako\u0111er dopu\u0161teno glasanje. No, pored toga, plebiscitima se nastojalo mobilizirati i maloljetnike i druge \u017eene za participiranje u razli\u010ditim manifestacijama, nastoje\u0107i aktivirati \u0161to vi\u0161e pripadnika i pripadnica nacionalne zajednice, pri \u010demu su va\u017enu ulogu imali vizualni aspekti plebiscitarne ikonografije.<\/font><\/p>\n

Manifestacije i ceremonije prisutne su osim u vrijeme plebiscita dakako i tijekom cijelog talijanskog preporoda, ali iznimno va\u017eno zna\u010denje imaju i u njegovom kasnijem obilje\u017eavanju, napose prilikom obljetnica talijanskog ujedinjenja. O javnom pam\u0107enju Risorgimenta za vrijeme monarhije, fa\u0161izma i zatim republikanske Italije izlagao je Massimo Baioni. Istra\u017eivanje koje se kre\u0107e u okviru historije sje\u0107anja i pam\u0107enja te javne upotrebe povijesti bilo je usredoto\u010deno na legitimacijsko kori\u0161tenje Risorgimenta kao mita o nacionalnom identitetu. Javno pam\u0107enje Risorgimenta, koje nalazimo u politici, javnom diskursu, ud\u017ebenicima, muzejskim izlo\u017ebama, imenima ulica, na\u010dinu kori\u0161tenja gradskih prostora, posebno je sa\u017eeto predstavljeno u vizualnim predod\u017ebama. Njihova analiza Baioniju je poslu\u017eila kao primjer koji, osim \u0161to potvr\u0111uje kontinuiranu prisutnost slu\u017ebenog javnog sje\u0107anja na Preporod, stalno poticanog od strane politi\u010dke elite, svjedo\u010di i o inzistiranju na uspostavljanju kontinuiteta izme\u0111u talijanskog nacionalnog pokreta i suvremenih re\u017eima. To je dakako uvijek i selektivno sje\u0107anje koje nastoji za volju jedinstva pomiriti suprotnosti i ubla\u017eiti konflikte. Na kraju izlaganja Baioni je postavio va\u017eno pitanje razmjera recepcije takve domoljubne pedagogije te je istaknuo kao posebno vrijedan zadatak istra\u017eivanje opsega njezina prihva\u0107anja napose na lokalnoj razini. <\/font><\/p>\n

Iz dijela navedenih izlaganja jasno su vidljive neke, ve\u0107 spomenute, zajedni\u010dke teme hrvatske i talijanske povijesti: brojni pojedinci (kao npr. Tkalac) koji su putovali i boravili u objema zemljama, ali i odre\u0111ene skupine poput kraji\u0161nika u Italiji. Pritom je mogu\u0107e uo\u010diti kako su kraji\u0161nici percipirali Italiju, ali i kako su Talijani do\u017eivljavali kraji\u0161nike. Primjerice na podru\u010dju zvukovnosti Brunello je naknadno spomenuo kako se u izvorima mogu na\u0107i podaci o komentiranju pjesama koje su pjevali kraji\u0161nici prilikom boravka u Italiji. S obzirom na daljnja tematska \u010dvori\u0161ta izdvajaju se reakcije hrvatske politi\u010dke i kulturne elite te javnosti na doga\u0111anja u Italiji, pri \u010demu se mo\u017ee provesti komparacija s drugim zemljama Jugoisto\u010dne Europe (poput Srbije u izlaganju M. Priante), kao i s pojedinim zemljama Isto\u010dne, Srednje i Zapadne Europe.<\/font><\/p>\n

Razumljivo je da je obrada tih tematskih kompleksa neizostavno vezana uz odre\u0111ene historijske poddiscipline i teorijsko-istra\u017eiva\u010dke pristupe. Uz apostrofiranu komparativnu, te naravno socijalnu, kulturnu i rodnu historiju, upozorio bih na historiju sje\u0107anja i pam\u0107enja, kao i javnu upotrebu povijesti, gdje hrvatsku historiografiju, prema mome mi\u0161ljenju, o\u010dekuje jo\u0161 zauzetija i profiliranija analiza razli\u010ditih ceremonija i obljetnica. Nadalje, postoji \u010ditav niz teorijskih koncepata vezanih uz imagologiju, istra\u017eivanja nacionalnih stereotipa i kulturnih transfera koji mogu biti va\u017eni za bavljenje hrvatsko-talijanskim temama. Osim \u0161to za eventualno opse\u017enije razvijanje tako zami\u0161ljene suradnje treba poticati i na hrvatskoj i na talijanskoj strani zna\u010dajnije pove\u0107anje prijevoda djela o jednoj i drugoj povijesti, napose je, prema mome mi\u0161ljenju, potrebno promi\u0161ljati i odre\u0111ena epistemolo\u0161ka, teorijska i metodolo\u0161ka pitanja koja se javljaju prilikom takve suradnje.<\/font><\/p>\n

Zbog toga je va\u017eno \u0161to je Stefano Petrungaro svoje izlaganje posvetio nekima od tih pitanja. Govore\u0107i o komparativnoj historiji nacionalizama naglasio je da su se pri njihovom prou\u010davanju ocjenjivali dobri (primjerice francuski i engleski) i lo\u0161i nacionalizmi (poput njema\u010dkog, zbog kasnijeg iskustva fa\u0161izma). Vrednovanje talijanskog nacionalizma, tako\u0111er zbog iskustva fa\u0161izma, bilo je ambivalentno. To se pitanje posebno zao\u0161trava imamo li na umu zapadne i isto\u010dne nacionalizme. Prvi su opisivani kao gra\u0111anski, liberalni, demokratski i racionalni, u jednu rije\u010d dobri, a drugi kao etni\u010dki, kolektivni, \u0161ovinisti\u010dki, autoritativni, dakle lo\u0161i. Iako se \u010dini da vi\u0161e nije potrebno nagla\u0161avati da za prou\u010davatelje ne bi trebali postojati dobri ili lo\u0161i nacionalizmi ve\u0107 samo nacionalizmi kao objekti istra\u017eivanja, oni su se usprkos tome \u2013 prema Petrungarovim rije\u010dima \u2013 uvijek tako ocjenjivali. Istaknuo je da treba napustiti tako koncipiranu dualisti\u010dku shemu podjele nacionalizama, kao i nekriti\u010dko i normativno preuzimanje razli\u010ditih kategorija. No postavio je pitanje zna\u010di li to relativizirati kategorije op\u0107enito, odnosno ako smo dekonstruirali predrasude, odustajemo li od vrednovanja uop\u0107e, i \u0161to \u010diniti dalje nakon poraza europocentrizma? Iznio je i kritiku upotrebe pojma zaostalosti (usp. va\u017ean tekst Marije Todorove, \u201eZamka zaostalosti. Modernost, temporalnost i prou\u010davanje isto\u010dnoevropskog nacionalizma\u201c, u: Dizanje pro\u0161losti u vazduh<\/i>, Beograd 2010, str. 11-57, na kojem je Petrungaro temeljio dio svoga izlaganja), koji \u2013 preno\u0161en iz ekonomske sfere \u2013 ne vrijedi za politi\u010dku i kulturnu sferu. Naveo je primjere Srbije i Gr\u010dke koje su stekle dr\u017eavnost prije Italije i Njema\u010dke, kao i da hrvatski nacionalni preporod ne kasni za talijanskim. Na pitanje \u0161to uop\u0107e zna\u010di biti nezavisan u jednom ili drugom desetlje\u0107u, odgovorio je da zna\u010di tek to da je rije\u010d o razli\u010ditim povijesnim iskustvima. Imaju\u0107i to na umu, kao i \u010dinjenicu da danas dominiraju projekti o europskim sli\u010dnostima, Petrungaro smatra da trebamo dati mjesto razlikama. Va\u017eno je znati se nositi s vi\u0161estrukim povijesnim realnostima, a napose odre\u0107i se krutih shema (kao \u0161to je opreka Zapad \u2013 Istok). Pritom \u0107e komparativnost nu\u017eno ukazati na pluralizam, ali naravno i na neizostavne analogije. Zaklju\u010dio je da na povijest Isto\u010dne i Jugoisto\u010dne Europe ne treba prenositi europocentrizam ili balkanizam, u smislu da su odre\u0111eni fenomeni samo puko preno\u0161enje s Zapada na Istok ili slaba kopija zapadnih modela, napominju\u0107i da ni demokracija ni barbarstvo nisu fenomeni koji pripadaju samo nekima, ve\u0107 univerzalna odrednica.<\/font><\/p>\n

Promatraju\u0107i zaklju\u010dno izlaganja na kolokviju, kao i neka od pitanja koja proizlaze iz teksta M. Todorove i Petrungarova izlaganja (primjerice kako komparirati hrvatsku i talijansku povijest, kako opisivati i vrednovati procese koji ih obilje\u017eavaju), smatram da bi daljnja suradnja talijanske i hrvatske historiografije, kao i komparativno prou\u010davanje talijanske i hrvatske, odnosno jugoisto\u010dnoeuropske povijesti, moralo ra\u010dunati na neka, ovdje samo dijelom navedena, epistemolo\u0161ka, teorijska i metodolo\u0161ka pitanja. Za takvo promi\u0161ljanje, koje za cilj ima davanje dodatne kvalitete talijansko-hrvatskim studijima te pru\u017eanje mogu\u0107eg poticaja za sli\u010dna interkulturna istra\u017eivanja, odr\u017eani kolokvij mo\u017ee poslu\u017eiti kao po\u010detni impuls.<\/font><\/p>\n

 <\/font><\/o:p><\/p>\n

                        <\/span>Branimir Jankovi\u0107 <\/font><\/font><\/p>\n

 <\/font><\/o:p><\/p>\n

 <\/font><\/o:p><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1959","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52552,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52552","url_meta":{"origin":1959,"position":0},"title":"Besplatni glazbeni antikvarijat","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Muzi\u010dka akademija Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu 23. travnja 2026. od 10 do 17 sati Pozivamo Vas na Besplatni glazbeni antikvarijat, koji u sklopu manifestacije No\u0107 knjige 2026. organizira Hrvatska udruga muzi\u010dkih knji\u017enica, arhiva i dokumentacijskih centara (HUMKAD). Antikvarijat \u0107e se odr\u017eati na Svjetski dan knjige \u2013 u \u010detvrtak 23. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52559,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52559","url_meta":{"origin":1959,"position":1},"title":"Dobitnici dr\u017eavne nagrade za znanost za 2024. godinu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na sjednici Odbora za podjelu dr\u017eavnih nagrada za znanost odr\u017eanoj 16. travnja 2026. godine donesena je Odluka o dodjeli dr\u017eavnih nagrada za znanost za 2024. godinu. Godi\u0161njom nagradom za popularizaciju i promid\u017ebu znanosti nagra\u0111eni su u podru\u010dju humanisti\u010dkih znanosti znanstveni suradnici dr. sc. Josip Mihaljevi\u0107 i dr. sc. Gordan Ravan\u010di\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52439,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52439","url_meta":{"origin":1959,"position":2},"title":"Tribina “Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"16. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U \u010detvrtak, 16. travnja 2026. u 17 sati u Knji\u017enici i \u010ditaonici Bogdana Ogrizovi\u0107a u Zagrebu odr\u017eat \u0107e se tribina pod nazivom Ahmi\u0107i 33 godine kasnije: Ne u na\u0161e ime. Na tribini \u0107e govoriti Ivica \u0110iki\u0107, novinar, Mubera Masli\u0107 \u2013 \u017ddralovi\u0107, aktivistikinja, prevoditeljica za arapski, Domagoj Fuk, student politologije, \u010dlan\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Zagreb_2026.jpeg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52654,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52654","url_meta":{"origin":1959,"position":3},"title":"Gostuju\u0107e predavanje – Danijel D\u017eino \u201eKasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doktorski studij predmoderne povijesti poziva na predavanje \"Kasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201d koje \u0107e odr\u017eati profesor Danijel D\u017eino sa Sveu\u010dili\u0161ta Macquarie u Sydneyu u\u00a0utorak 28. travnja 2026. u 17h u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje \u0107e predo\u010diti nova saznanja dobivena kroz arhivsko-dokumentarna istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":1959,"position":4},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":1959,"position":5},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1959","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1959"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1959\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1959"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1959"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1959"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}