Dr\u017eim potrebnim na samom po\u010detku istaknuti va\u017enim \u0161to se Filip Hamer\u0161ak pozabavio temama o kojima govori Jenkinsova knjiga i napisao opse\u017ean tekst \u201eKako (pro)\u010ditati Promi\u0161ljanje historije<\/i>? (uz hrvatski prijevod knjige Keitha Jenkinsa i Okrugli stol \u00abHistorijska znanost prije i poslije postmoderne\u00bb)\u201c, objavljen u prethodnom broju Historijskog zbornika<\/i> (god. LXIII, br. 1, 2010, str. 321-328). Naime, u hrvatskoj historiografiji mo\u017eemo primijetiti da ne postoji dovoljno rasprava izme\u0111u povjesni\u010dara, kako o metodolo\u0161kim i teorijskim pitanjima tako i o konceptualnim aspektima razli\u010ditih historiografskih istra\u017eivanja, kao \u0161to je mogu\u0107e ustvrditi i da, osim iznimki, u cjelini ne \u010dinimo puno kako bismo to poku\u0161ali promijeniti, primjerice, za po\u010detak, brojnijim uklju\u010divanjem vlastitim prilogom. Nadalje, nerijetko su postoje\u0107e historiografske rasprave ili formulirane kao napad ili su u nekim slu\u010dajevima takvima na\u017ealost do\u017eivljavane, \u0161to, u kombinaciji s ograni\u010denjima male historiografske sredine kao \u0161to je hrvatska, od upu\u0161tanja u njih posebno udaljava \u2013 uz iznimke \u2013 mla\u0111e povjesni\u010dare i povjesni\u010darke. Smatram me\u0111utim da je napose s obzirom na metodolo\u0161ka i teorijska pitanja o kojima \u0107e ovdje biti vi\u0161e rije\u010di posebno va\u017eno da o njima poku\u0161avamo raspravljati mi mla\u0111i povjesni\u010dari, za koje je pitanje historiografske i druge lektire u formativnim godinama iznimno bitno.<\/p>\n
Ti su razlozi, zbog kojih dr\u017eim va\u017enim Hamer\u0161akov prilog, naravno utjecali i na moje javljanje ovim komentarom. No uz to bih komentarom \u017eelio i dodatno problematizirati neke Hamer\u0161akove tvrdnje te ih poku\u0161ao nadopuniti pitanjima koja su s njima povezana. Htio bih \u2013 mogu to ve\u0107 sada re\u0107i \u2013 ponuditi i pone\u0161to druga\u010dije \u010ditanje Jenkinsove knjige od onoga koje je iznio Hamer\u0161ak. Kako bih odmah uklonio mogu\u0107e nesporazume, jer u hrvatskoj historiografiji o Jenkinsu, postmodernizmu i onome \u0161to se naziva dekonstrukcija historije ima ve\u0107 formuliranih vi\u0161e ili manje razli\u010ditih mi\u0161ljenja, ali i vi\u0161e ili manje pre\u0161utnih pretpostavki, smatram kao i Hamer\u0161ak da Jenkinsova knjiga nije Biblija <\/i>(str. 328). Ne \u017eelim ju stoga niti o\u0161tro napadati niti preuveli\u010dano hvaliti, premda \u0107u svakako poku\u0161ati ponuditi vlastito kriti\u010dko mi\u0161ljenje. U komentaru ne formuliram Jenkinsa kao personifikaciju postmoderne kritike ili dekonstrukcije historije, ve\u0107 me prije svega zanimaju neki problemi u vezi historije kao discipline koje ona doti\u010de. Nije dakle rije\u010d u mome tekstu o \u201esukobu\u201c ili \u201epolemici\u201c izme\u0111u historije i postmodernizma, niti \u017eelim uspostavljati nove ili osna\u017eivati stare binarne opreke i vrijednosne kriterije. Nije mi u prvom planu knjige niti zna\u010denje samog Jenkinsa ili njegove knjige za historiju. Ne zanima me eksplicitno zauzimanje jedne strane ve\u0107, primarno, promi\u0161ljanje problem\u00e2.<\/p>\n
Najprije \u0107u govoriti o onim dijelovima Hamer\u0161akova teksta u kojima iznosi Jenkinsove teze, nadalje o mjestima na kojima daje vlastite interpretacije tih teza, a zatim \u0107u poku\u0161ati op\u0107enito problematizirati neka pitanja, i na kraju, \u0161to dr\u017eim posebno va\u017enim, govorit \u0107u o pozicijama ovih rasprava u hrvatskoj historiografiji.<\/p>\n
Hamer\u0161ak je relativno op\u0161irno i korektno prenio neke od sredi\u0161njih Jenkinsovih teza o historiji (pojam \u201ehistorija\u201c koristi se pritom za disciplinu, odnosno za pisani prikaz pro\u0161losti, a \u201epovijest\u201c za povijesnu zbilju). Zbog preglednosti, skra\u0107eno \u0107u ponoviti neke od njih. Hamer\u0161ak navodi da Jenkins smatra da se historija \u201enedovoljno bavi svojim vlastitim postavkama\/pretpostavkama, odnosno kako joj nedostaje autorefleksivnosti, promi\u0161ljanja i propitivanja vlastite prirode\u201c (322). Sama historija je pak \u201ejedan od razli\u010ditih diskursa o fizi\u010dkom svijetu u kojem \u017eivimo\u201c. Historija i predmet njezina prou\u010davanja, pro\u0161lost, \u201enisu povezani do te mjere da je “neophodno samo jedno \u010ditanje pro\u0161losti”\u201c. Jenkins je naveo primjer krajolika kojeg predstavnici raznih disciplina (geografi, sociolozi, povjesni\u010dari, umjetnici, ekonomisti) posve razli\u010dito interpretiraju. Hamer\u0161ak navodi i Jenkinsovu tezu: \u201epro\u0161lost se jednom dogodila i vi\u0161e je nema, povjesni\u010dari je mogu o\u017eivjeti samo pomo\u0107u razli\u010ditih medija\u201c (322). \u201eZbog “epistemolo\u0161ke krhkosti” historiografskih nastojanja svako je znanje o pro\u0161losti provizorno, nesigurno a ne “certisti\u010dko”, objektivno, stvarno, istinito (\u2026.). Ni jedan povjesni\u010dar ne mo\u017ee obraditi totalitet pro\u0161lih doga\u0111aja, nijedan povjesni\u010darski prikaz ne korespondira u potpunosti s pro\u0161lo\u0161\u0107u \u2013 najve\u0107i dio informacija o pro\u0161losti nikada nije ni zabilje\u017een, a ve\u0107ina ostalih je i\u0161\u010deznula, preostaje samo usporedba s interpretacijama drugih povjesni\u010dara, odnosno nema ispravnoga “teksta”, varijacije su sve \u0161to postoji (\u2026)\u201c (322-323). Historija \u201enu\u017eno ostaje osobni konstrukt, manifestacija povjesni\u010dareve perspektive kao “pripovjeda\u010da”\u201c (323). Hamer\u0161ak navodi kako Jenkins smatra da \u201ene postoji vrijednosno neutralna (objektivna) historijska metodologija, niz istra\u017eiva\u010dkih pravila koji bi vodio nekoj “istinitijoj” pro\u0161losti (\u2026)\u201c. Jenkins isti\u010de da \u201ene postoje neproblemati\u010dne historijske istine kao takve\u201c (323). Smatra da postoje brojna epistemolo\u0161ka, metodolo\u0161ka, ideolo\u0161ka i prakti\u010dna ograni\u010denja koja djeluju na oblikovanje historiografskih tekstova, ali i sam na\u010din njihova i\u0161\u010ditavanja nije jednozna\u010dno odre\u0111en pa postoje razna mogu\u0107a \u010ditanja povjesni\u010darevog teksta. Hamer\u0161ak pritom napose isti\u010de Jenkinsovu kritiku koncepta istine i na\u010dina kako ga rabe povjesni\u010dari (323).<\/p>\n
Nakon navo\u0111enja tih teza slijede Hamer\u0161akovi sudovi o njima. Nije potrebno posebno nagla\u0161avati da na oba ta podru\u010dja (prostor koji je posve\u0107en prikazivanju Jenkinsovih teza kao i prostor dodijeljen vlastitim stavovima o njima) djeluje neminovna selekcija \u2013 ne mo\u017eemo se svemu dovoljno posvetiti, neke teze odabiremo kao sredi\u0161nje, dok preko drugih prelazimo samo okvirno. Pitanje selekcije je jedno od pitanja koja proizlaze iz Jenkinsova teksta kojima \u0107u se vra\u0107ati kasnije.<\/p>\n
Hamer\u0161ak smatra da mnoga Jenkinsova \u201eupozorenja o nerefleksivnosti, ideolo\u0161koj uvjetovanosti i epistemolo\u0161koj krhkosti povjesni\u010darskih pothvata sasvim su razlo\u017eita, no kona\u010dan relativisti\u010dki zaklju\u010dak nije osnovan\u201c (323). Moram ovdje samo ukratko napomenuti da Jenkins u knjizi, prema mome mi\u0161ljenju, pazi na razliku izme\u0111u skepticizma i relativizma te je u ovoj knjizi \u2013 u nekim kasnijim djelima to \u0107e se promijeniti \u2013 na strani skepticizma pa se na pojedinim mjestima ogra\u0111uje od krajnjeg relativizma. U drugim dijelovima teksta Hamer\u0161ak ispravno navodi da su Jenkinsovi argumenti skepti\u010dki (324, 327). Hamer\u0161ak zatim isti\u010de da se pri tome radi \u201eo dovo\u0111enju nekih postavki tzv. lingvisti\u010dkoga obrata do apsurda\u201c (323). Nisam me\u0111utim siguran na koje sve postavke toga obrata kao i Jenkinsove teze Hamer\u0161ak misli prilikom davanja ove op\u0107e ocjene jer bi se u vezi s time dakako moglo razgovarati, primjerice u kojoj mjeri stoji ne\u0161to od toga ili ne, odnosno \u0161to je to od lingvisti\u010dkoga obrata dovedeno do \u201eapsurda\u201c. Povezano s tim, Hamer\u0161ak navodi da \u201eJenkins neke zna\u010dajke jezika\/teksta uporno prenagla\u0161ava (arbitrarnost, vi\u0161ezna\u010dnost, autoreferentnost) a druge sustavno pre\u0161u\u0107uju (jezik\/tekst kao ipak u\u010dinkovito sredstvo komunikacije, kao uspje\u0161ni deskriptivni model svijeta itd.); historija jest “lingvisti\u010dki konstrukt”, ali i vi\u0161e od toga.\u201c (323) Takva argumentacija mo\u017eda ima smisla u polemici s na\u010dinom kako je Jenkins formulirao odre\u0111ene teze, ali je pritom usmjerena samo na taj aspekt, stoga neke probleme vezane uz historiju ipak ostavlja netaknutima (\u0161to je jedna od mojih sredi\u0161njih primjedbi Hamer\u0161akovu tekstu). Sla\u017eem se da je jezik u\u010dinkovito sredstvo komunikacije, ali to ne isklju\u010duje mogu\u0107nost da ta komunikacija nije samorazumljiva i da nosi odre\u0111ene problemati\u010dnosti, posebno kada se bavimo ne\u010dim tako dalekim kao \u0161to je pro\u0161lost (problematika je opse\u017ena, ali je za ovu prigodu dovoljno uputiti na mjesto u Jenkinsovoj knjizi na kojem se napominje da u razli\u010ditim kulturama ljudi govore razli\u010dito; negdje se cijeni \u0161utljivost i jezgrovitost, a drugdje rje\u010ditost i ki\u0107enost; posebno su pak u usporedbi s nama razli\u010dito govorili ljudi u pro\u0161losti; usp. str. 72). Sla\u017eem se i da je historija vi\u0161e od lingvisti\u010dkog konstrukta, ali te napomene mogu podrazumijevati da ne problematiziramo dalje na koji na\u010din taj lingvisti\u010dki i tekstualni aspekt obilje\u017eava historiju i u kojoj mjeri to ima ili nema odre\u0111ene implikacije. Ovako postavljeni argumenti samo su suprotstavljanje Jenkinsovim tezama i ne problematiziraju dodatno historiju. Netko bi mogao re\u0107i da ti aspekti obilje\u017eavaju samo manji dio historije kao discipline, no \u2013 \u010dak i ako to tako shvatimo \u2013 te \u201esitnice\u201c ne postaju manje va\u017ene za ukupno razumijevanje historije. Stoga bih naravno volio \u010duti i koja to Hamer\u0161ak \u201emnoga njegova upozorenja o nerefleksivnosti, ideolo\u0161koj uvjetovanosti i epistemolo\u0161koj krhkosti povjesni\u010darskih pothvata\u201c smatra potpuno razlo\u017eitima (323) i kakve to implikacije mo\u017ee ili mo\u017eda ne mora imati.<\/p>\n
Nadalje, Hamer\u0161ak navodi da \u201eiz same \u010dinjenice postojanja razli\u010ditih historija ne slijedi nu\u017eno \u010dinjenica da su sve one u spoznajnom smislu jednako (bez)vrijedne\u201c (324), pri \u010demu je negativni prefiks \u201ebez\u201c Hamer\u0161akova interpretacija, odnosno ono \u0161to smatra da implicira Jenkinsova teza. Pored Jenkinsova stava \u2013 prema njegovim rije\u010dima iz knjige \u2013 da iz pro\u0161losti nu\u017eno proizlaze brojne razli\u010dite interpretacije, mo\u017eemo primijetiti i da se zala\u017ee za postojanje \u0161to vi\u0161e raznolikih interpretacija. Istaknemo li da su jednako bezvrijedne, to mo\u017ee podrazumijevati i da obezvre\u0111ujemo mogu\u0107e druge interpretacije i uop\u0107e pluralizaciju razli\u010ditih glasova personificiranih kroz interpretacije. Mogu razumjeti da u toj re\u010denici Hamer\u0161ak \u017eeli prenijeti problem navodi li Jenkins mogu\u0107nosti da se razli\u010dite interpretacije op\u0107enito vrijednosno razlikuje. Iako je o\u010dito da je Jenkins na\u010delno protiv vrijednosne hijerarhizacije i ne govori o na\u010dinima razlikovanja interpretacija (podrazumijevaju\u0107i pod njima prvenstveno razne glasove a ne ispravnu ili krivu interpretaciju), na nekoliko mjesta mo\u017eemo prona\u0107i i Jenkinsove rije\u010di o tome. Budu\u0107i da za njega ne postoji jedan i jedini, to\u010dan i istinit prikaz povijesti, Jenkins smatra da povjesni\u010dari prosudbu \u201eispravnosti\u201c povjesni\u010darskog teksta mogu vr\u0161iti \u201esamo u usporedbi s interpretacijama drugih povjesni\u010dara\u201c (25). Dakle, spoznajno vrednovanje (koje Jenkins sa skepti\u010dke pozicije, ponavljam, \u017eeli izbje\u0107i) mo\u017ee se obavljati i obavlja se usporedbom izme\u0111u nekoliko interpretacija (pa \u2013 to su sada moje rije\u010di \u2013 mo\u017eemo imati kompleksniju ili pojednostavljeniju interpretaciju itd.). Ako se ovo mo\u017ee smatrati mojoj interpretacijom \u0161to te rije\u010di mogu implicirati, postoje i eksplicitniji citati: \u201e\u2026pa se stoga tvrdnja o izvorima koji istovremeno sprje\u010davaju povjesni\u010daru potpunu slobodu, no ipak ne ure\u0111uju stvari u tolikoj mjeri da bi zaustavili beskona\u010dne interpretacije, mo\u017ee ilustrirati op\u0107epoznatim primjerom.\u201c (27); \u201eStoga, iako izvori mogu sprije\u010diti da se ka\u017ee bilo \u0161to, ipak na temelju istih doga\u0111aja\/izvora ne mora nu\u017eno uslijediti samo jedno i jedino \u010ditanje.\u201c (27); \u201eNaravno, kao \u0161to Lowenthal ka\u017ee, pisana historiografija “u praksi” ograni\u010dava slobodu povjesni\u010dara da pi\u0161e \u0161to god \u017eeli time \u0161to \u010ditatelju omogu\u0107ava pristup njegovim\/njezinim izvorima. No, povjesni\u010dareva gledi\u0161ta i sklonosti jo\u0161 uvijek oblikuju odabir povijesnoga materijala, a na\u0161i osobni konstrukti odlu\u010duju \u0161to \u0107emo s njima uraditi.\u201c (26); \u201e…iako se \u010dini da prethodni odlomak sugerira da je sve interpretativni tijek, mi zapravo “\u010ditamo” na prili\u010dno predvidljiv na\u010din. (…) Ono \u0161to najvjerojatnije sprje\u010dava da se tekstovi koriste na potpuno proizvoljan na\u010din jest \u010dinjenica da su neki tekstovi me\u0111usobno bli\u017ei u usporedbi s drugima (…).\u201c (44) Iako se i ove re\u010denice mogu razli\u010dito interpretirati, ipak mi se \u010dini da iz Jenkinsove argumentacije ne proizlazi zaklju\u010dak o jednakoj (bez)vrijednosti interpretacija, odnosno da svatko mo\u017ee interpretirati povijest kako ho\u0107e.<\/p>\n
\u010cesto povjesni\u010dari oponiraju Jenkinsovim tezama argumentom (koji dakle mo\u017eemo prona\u0107i i kod Jenkinsa, premda s razli\u010ditim zaklju\u010dkom) da izvori ograni\u010davaju interpretaciju, ali tu staju i pritom ne problematiziraju mogu\u0107nost drugih interpretacija. Stoga mi se \u010dini i da sam Jenkins tek ponekad spomene mogu\u0107nost protuargumenta kako to ne bi odvelo promi\u0161ljanja u drugom smjeru pa katkad \u2013 za volju polemi\u010dnosti \u2013 prenagla\u0161ava teze druge (vlastite) strane. S obzirom na povijest hrvatske historiografije, njezini suvremeni pripadnici znaju na postavku o mogu\u0107nosti (bez)brojnih interpretacija podrazumijevati da to mo\u017ee dopu\u0161tati i interpretacije onih koji krivotvore ili ideologiziraju pro\u0161lost, iako je kod Jenkinsa primarno na umu omogu\u0107avanje postojanja drugih interpretacija koje mogu generirati razne manjinske i marginalizirane skupine. Primje\u0107uje to i Hamer\u0161ak, ali odmah nastavlja da \u201eprimjerice, povijest borbe za radni\u010dka, \u017eenska i manjinska prava bez ve\u0107ih se te\u0161ko\u0107a mo\u017ee obraditi i u djelu posve\u0107enom gibanjima na hrvatskoj nacionalnoj razini\u201c (324). Me\u0111utim upravo je u tome problem, jer pregledi i sinteze nacionalne povijesti ve\u0107inom ispu\u0161taju marginalizirane i manjinske grupe. O tome je mislim vrijedno razgovarati i na primjerima iz hrvatske historiografije. Mogu odmah postaviti pitanje kojim \u0107u se dodatno baviti kasnije. Jenkins navodi da ne postoji jedinstveni kriterij po kojem se mo\u017ee posti\u0107i univerzalno istinit prikaz pro\u0161losti pa to mo\u017eemo primijeniti na pitanje po kojim istinitim, objektivnim, znanstvenim, to\u010dnim, pouzdanim kriterijima odre\u0111ujemo koliki prostor dati u povijesti primjerice \u017eenama, odnosno marginaliziranim i manjinskim grupama. Isto tako, imaju\u0107i na umu pitanje upu\u0107eno na\u0161em poznatom medievistu, u kojem se pomalo kriti\u010dki konstatira da Europska unija \u201eprednost pri financiranju znanstvenih projekata (u praksi) daje onima koji promi\u010du znanstveno-istra\u017eiva\u010dke teme regionalnoga usmjerenja\u201c (Povijesni prilozi<\/i>, vol. 38, 2010, str. 291), mo\u017eemo se zapitati po kojim istinitim, objektivnim, znanstvenim, to\u010dnim, pouzdanim kriterijima hrvatski povjesni\u010dari odre\u0111uju koji su regionalni konteksti prikladniji od drugih, odnosno ne utje\u010du li na to ipak na\u0161e vlastite pretpostavke.<\/p>\n
Selektivnost tema kod povjesni\u010dara Hamer\u0161ak navodi kao pitanje, ali ono ostaje samo na navodu. Osobno smatram da upravo takva pitanja trebaju biti predmet \u0161ire rasprave u problematiziranju hrvatske historiografije, a ne samo objekt pojedina\u010dne rasprave s Jenkinsovim tezama.<\/p>\n
Drago mi je da Hamer\u0161ak navodi nemogu\u0107nost spoznaje upravo totaliteta pro\u0161losti, \u0161to je i Jenkinsova napomena, premda \u010desto u knjizi ostaje navedeno samo pro\u0161lost kao nespoznatljiva. Zbog toga tu Jenkinsovu tezu neki relativisti\u010dki pro\u0161iruju, npr. da Jenkins navodi da se uop\u0107e ni\u0161ta o pro\u0161losti ne mo\u017ee spoznati, iako je zapravo rije\u010d o totalitetu pro\u0161losti.<\/p>\n
Nakon toga Hamer\u0161ak polemizira s na\u010dinom na koji je Jenkins postavio postavku o nemogu\u0107nosti certisti\u010dkih (pouzdanih, istinitih, to\u010dnih) spoznaja. Smatra da prema toj Jenkinsovoj postavki mo\u017eemo zaklju\u010diti da nemamo pouzdanih spoznaja ni o primjerice suvremenoj Kini. Hamer\u0161ak je to u sljede\u0107oj re\u010denici okrenuo na \u0161alu, no zaista mo\u017eemo postaviti pitanje koliko prosje\u010dni gra\u0111ani Hrvatske kroz obrazovanje i medije dobivaju \u2013 ina\u010de posve posredovane \u2013 informacije o Kini ili primjerice Africi, kao i je li to uop\u0107e znanje o tom, nama potpuno udaljenom Drugom. To odmah povla\u010di pitanje koji su istiniti, objektivni, znanstveni, to\u010dni, pouzdani argumenti da u obrazovanju i na drugim poljima manje pa\u017enje posve\u0107ujemo Kini ili Africi nego drugim podru\u010djima. U na\u010delu proizvoljna selekcija prisutna je na svim poljima, a tako i kod historije. Na Jenkinsove tvrdnje da se o povijesti \u0160panjolske saznaje samo preko knjiga o \u0161panjolskoj povijesti jer ne postoji mogu\u0107nost odlaska u primjerice baroknu \u0160panjolsku, Hamer\u0161ak nadodaje da je pitanje koliko bismo uspjeli saznati vi\u0161e od \u010ditanja i da mo\u017eemo nekim na\u010dinom tamo otputovati. Podsje\u0107a to na napomenu filozofa R. Burgera da i \u201ekad bi neka propala epoha pomo\u0107u nekog vremenskog stroja mogla u svojoj ukupnosti biti vra\u0107ena u sada\u0161njost\u201c postojala bi posve razli\u010dita mi\u0161ljenja kako je (\u201eobjektivno\u201c) razumjeti, odnosno u tome ne bi bilo konsenzusa niti je on mogu\u0107 jer i sada\u0161njost \u201eperspektivisti\u010dki druk\u010dije do\u017eivljava svaki \u010dovjek\u201c pa \u201ekako \u0107e se onda dogovoriti o pro\u0161losti koja je, usto, puna rupa?\u201c (Mala povijest pro\u0161losti.<\/i> Pironisti\u010dka slika povijesnog uma. Eseji<\/i>, Zagreb \u2013 Graz 2007, str. 76) . Te napomene potvr\u0111uju, prema mome mi\u0161ljenju, opravdanost promi\u0161ljanja o na\u010dinima spoznaje pro\u0161losti. Hamer\u0161ak zaklju\u010duje da Jenkins nije uspio pore\u0107i akumulaciju znanja. Tu opet napominjem da pored Hamer\u0161akovog neslaganja s Jenkinsom vrijedi razmi\u0161ljati o op\u0107em pitanju akumuliranja povijesnog znanja i kakvo je to znanje uop\u0107e.<\/p>\n
Razmjerno velik dio teksta Hamer\u0161ak posve\u0107uje prirodnim znanostima, navode\u0107i kako ih Jenkins uop\u0107e ne spominje te isti\u010de postmoderni prezir prema prirodnim znanostima. Treba napomenuti da se prirodne znanosti \u010desto navode kao one koje svojom pouzdano\u0161\u0107u potpuno opravdavaju mogu\u0107nost objektivnosti i istinitosti. Premda se moram ograditi jer ih ne poznajem ni pribli\u017eno tako dobro, samo bih \u017eelio napomenuti za budu\u0107e problematiziranje da je u dijelu literature ve\u0107 prisutno nagla\u0161avanje neizbje\u017ene subjektivnosti i kod prirodnih znanosti u cjelini (npr. u izboru istra\u017eiva\u010dkog pitanja itd.). O tome je pisala Mirjana Gross, posebno s obzirom na gledi\u0161ta koja se javljaju razvojem mikrofizike i Einsteinovom teorijom relativnosti (usp. napomenu: \u201eSpoznaje prirodnih znanosti postaju relativne, one ne opisuju prirodu po sebi nego prirodu izlo\u017eenu pitanjima i metodama istra\u017eiva\u010da.\u201c, Suvremena historiografija<\/i>, Zagreb 1996, str. 357; usp. tako\u0111er Zdenka Janekovi\u0107 R\u00f6mer, \u201ePovijesna spoznaja i metodologija povijesti u postmoderni\u201c, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest<\/i>, 32\/33, 1999-2000, str. 205-206). M. Gross pritom upu\u0107uje i na poznatu knjigu Thomasa Kuhna Struktura znanstvenih revolucija <\/i>(Zagreb 1999), koja je tako\u0111er problematizirala mehanizme funkcioniranja \u201eobjektivnih\u201c prirodnih znanosti.<\/p>\n
Hamer\u0161ak navodi da Jenkins ne spominje materijalne izvore niti pomo\u0107ne povijesne znanosti, ve\u0107 samo probleme narativnih izvora, \u0161to sve, prema Hamer\u0161aku, mo\u017ee imati implikacije da \u0107e biti te\u0161ko osporiti stajali\u0161te onih koji \u0107e tvrditi nepatvorenost Konstantinove darovnice ili Protokola sionskih mudraca (324-325). To mi\u0161ljenje (koje je u svojem zavr\u0161nom izvodu ipak krajnje relativisti\u010dka interpretacija Jenkinsovih napomena) previ\u0111a da je problem negdje drugdje: ne u tome koji se sve postoje\u0107i izvori koriste ve\u0107 kako se selekcioniranju i raspore\u0111uju unutar povjesni\u010darskog prikaza, odnosno kako se ulan\u010davaju u jedinstvenu pri\u010du itd. Ve\u0107 na samoj toj na\u010delnoj razini problem je vrijedan promi\u0161ljanja, ali radi dodatnog obrazlo\u017eenja, kao i prigovora da ne spominje pomo\u0107ne povijesne znanosti, treba navesti da Jenkins izla\u017ee da \u201epovjesni\u010dari posjeduju rutine i procedure (metode u u\u017eem smislu rije\u010di) za izravan rad na materijalu: na\u010dine provjeravanja njegova podrijetla, statusa, vjerodostojnosti, pouzdanosti\u2026\u201c (40), premda to za njega dakako nije dokaz o pouzdanosti historije ve\u0107 probleme vidi drugdje, naime u samoj izvedbi historije, stoga se toliko time i ne bavi (kao \u0161to u nastavku zaklju\u010duje: \u201eza historiju nisu presudne “vje\u0161tine”\u201c, jer ih \u201emo\u017eemo smatrati tek prolaznim trenucima s obzirom na kombinacije \u010dimbenika koji sa\u010dinjavaju historije\u201c; str. 40).<\/p>\n
Napomenu da je Jenkinsovo zaklju\u010divanje nepotpuno, prenagljeno i da \u201ene uspijeva izbje\u0107i nekoliko temeljnih proturje\u010dja\u201c (325) Hamer\u0161ak ilustrira tvrdnjom da uza sva ograni\u010denja koja pridaje nekom tekstu s obzirom na mogu\u0107nost njegova razumijevanja i sl., \u201efavorizirani pisci poput Whitea, Foucaulta, Rortyja i dr. izvan su toga ograni\u010denja\u201c, kao i sami Jenkinsovi dijelovi teksta o obilje\u017ejima suvremene kulture ili \u201eo ishodi\u0161tima i zna\u010dajkama postmodernizma kao socijalne formacije\u201c (325). U tome je Hamer\u0161ak potpuno u pravu. Ve\u0107 su kriti\u010dari H. Whitea upozorili da on svoj tekst vidi izvan onih zadanih okvira koje pridaje analiziranim povjesni\u010darima (\u201eTako se pokazuje da White istu onu granicu koju nastoji izbrisati na jednoj razini \u2013 naime izme\u0111u knji\u017eevnosti i povijesti koje su za nj obje podjednako figurativne \u2013 ponovno uspostavlja na drugoj razini, naime izme\u0111u figuracije i (vlastite) teorije.\u201c, usp. Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene knji\u017eevne teorije<\/i>, Zagreb 1997, str. 289). Z. Janekovi\u0107 R\u00f6mer je upozorila da \u201epostmodernisti u svom iskazu itekako podlije\u017eu konvencijama “modernisti\u010dkog predo\u010davanja” \u2013 i oni podrazumijevaju jasna zna\u010denja, razumijevanje i konsenzus, koriste \u010dinjenice, uop\u0107avanja i bilje\u0161ke\u201c (\u201ePovijesna spoznaja i metodologija povijesti u postmoderni\u201c, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest<\/i>, 32\/33, 1999-2000, str. 211). Mogu\u0107e je navesti i da Jenkins kada interpretira tzv. empiristi\u010dke povjesni\u010dare ne smatra svoju interpretaciju jednakovrijednom s onom kako ti povjesni\u010dari vide sami sebe ve\u0107 naravno dr\u017ei da je on u pravu. Epizodu o povijesnom prikazu postmodernizma Jenkins pak zapo\u010dinje sljede\u0107im rije\u010dima: \u201eDopustite mi da ponudim kratko obja\u0161njenje, istovremeno svjestan konstruirane prirode svih historijskih pripovijesti.\u201c (93) Iz njih je vidljivo da se Jenkins itekako \u017eeli upustiti u historijsko obja\u0161njenje, ali treba primijetiti i da isti\u010de konstruiranost svoga prikaza. Ta pozicija upu\u0107uje i da bi drugi povjesni\u010dari trebali biti svjesni konstruiranih aspekata vlastitih prikaza, o tome autorefleksivno promisliti i navesti u svojim radovima.<\/p>\n
O\u010dito da Jenkins ima, kako ka\u017ee Hamer\u0161ak, favorizirane pisce, \u0161to ina\u010de radi i svatko od nas. To me\u0111utim upu\u0107uje i da u nekim na\u010delnim pitanjima Jenkins nije usamljen. Vezano je to uz raspravu u dijelu filozofije o konceptu istine. Time su se bavili, od onih koje Jenkins spominje, primjerice, Nietzsche, Foucault, Rorty. O nekim pak problemima historije s gledi\u0161ta njezina diskursa i retori\u010dkih aspekata puno prije Jenkinsa pisali su R. Barthes i H. White, zatim kasnije F. R. Ankersmit i drugi. Te dijelove promi\u0161ljanja iz filozofije i knji\u017eevne teorije Jenkins je poku\u0161ao primijeniti na povijest i historiju, \u0161to naravno ostaje za kriti\u010dku raspravu.<\/p>\n
Posvetit \u0107u sada ne\u0161to ve\u0107u pa\u017enju onome s \u010dime se posebno ne sla\u017eem u sljede\u0107em Hamer\u0161akovom navodu i napose interpretaciji toga navoda: \u201eOno, me\u0111utim, \u0161to posebice upada u o\u010di s obzirom na slijed prethodnoga izlaganja jest da nakon svega iznesenoga (\u00bbne postoje neproblemati\u010dne povijesne istine kao takve\u00ab) Jenkins na str. 55 odjednom priznaje da \u00bbu odre\u0111enom smislu\u00ab ipak postoje povijesne \u010dinjenice koje mo\u017eemo definitivno spoznati (\u2026)\u201c (325-326). Hamer\u0161ak je to\u010dno prenio Jenkinsove rije\u010di: \u201ePostoje li “pro\u0161li doga\u0111aji” koji su \u010dinjeni\u010dno ispravni? U odre\u0111enom smislu mo\u017ee se re\u0107i da postoje. Tako znamo da se takozvani Veliki rat\/Prvi svjetski rat odvijao izme\u0111u 1914. i 1918. godine. Znamo da je Margaret Thatcher do\u0161la na vlast 1979. godine. Ako su to \u010dinjenice, onda ih znamo. No, takve, \u010dinjenice, iako va\u017ene, su “istinite”, ali trivijalne u okviru \u0161irih pitanja koja povjesni\u010dari razmatraju.\u201c (55)<\/p>\n
U Jenkinsovoj argumentaciji bitno je dakle kako se postupa s tim \u010dinjenicama, kao i op\u0107enito kako povjesni\u010dar odabire temu, kako oblikuje vlastiti prikaz itd. Mislim da je to dovoljno naglasio u svome djelu. Hamer\u0161ak navedeni odlomak interpretira na sljede\u0107i na\u010din: \u201eMnogima bi daljnja rasprava s Jenkinsom ovdje mogla postati suvi\u0161nom \u2013 ta glavnina istra\u017eiva\u010dkih napora i prijepora u mnogim historijskim podru\u010djima (bio to stari Egipat ili hrvatski rani srednji vijek) i odnosi se poglavito na kroniku, odnosno faktografiju, u kojima opet dio \u010dinjenica nije prihva\u0107en kao takav intrinzi\u010dnom \u00bbsnagom izvora\u00ab ve\u0107 prije suglasno\u0161\u0107u onoga \u0161to sam Jenkins naziva interpretacijama, pa i op\u0107om konvencijom (npr. kada se uzima da je Prvi svjetski rat po\u010deo 28. srpnja 1914., iako se na objave rata i\/ili oru\u017eane akcije me\u0111u klju\u010dnim velesilama \u010dekalo do 3. odnosno 5. kolovoza). Tako\u0111er, velik, ako ne i najve\u0107i dio historiografske proizvodnje \u010dine manji znanstveni tekstovi (\u010dlanci), posve\u0107eni upravo nekom faktografski opipljivom pojedina\u010dnom doga\u0111aju u kra\u0107em vremenskom odsje\u010dku; ono \u0161to bi se \u2013 s ja\u010dim razlogom \u2013 moglo nazvati interpretativnim slojem puno je pak prisutnije u ipak manje u\u010destalim sinteznim pregledima cijelih epoha i naroda, i kojih se dobar dio doista i mo\u017ee ozna\u010diti kao neka vrsta primijenjene filozofije povijesti.\u201c (326) Osim napomene da je taj Jenkinsov odlomak, da se tako izrazim, kap koja je prelila \u010da\u0161u i da bi za neke rasprava tu mogla prestati, Hamer\u0161ak u protuargumentaciji \u2013 premda ipak navodi neke mogu\u0107e probleme i s \u010dinjenicama i s interpretacijama \u2013 svjesno ili nesvjesno obnavlja neke stare historiografske pretpostavke, \u010dije implikacije na to kako uop\u0107e shva\u0107amo historiju kao disciplinu i \u0161to ona sve mo\u017ee biti dr\u017eim iznimno va\u017enim, posebno u kontekstu hrvatske historiografije.<\/p>\n
Naime, jo\u0161 je M. Bloch, u sklopu \u0161irih nastojanja povjesni\u010dara oko \u010dasopisa Annales<\/i> da se povijest ne bi trebala svoditi samo na doga\u0111ajnu povijest, kritizirao nizanje \u010dinjenica bez problematizacije. Posebno je ilustrativan jedan primjer za koji Bloch navodi da se sla\u017ee da se ne mo\u017ee osporiti \u010dinjenica da su Cezar i Pompej postojali, ali nadodaje: \u201ekad bi morale preostati kao posve sigurne samo neke \u010dinjenice toga tipa, li\u0161ene obja\u0161njenja, historija bi se svela na niz elementarnih bilje\u017eaka bez ve\u0107e intelektualne vrijednosti\u201c (M. Bloch, Apologija historije ili zanat povjesni\u010dara<\/i>, Zagreb 2008, str. 109). U poku\u0161ajima kr\u010denja puteva za problemsku historiju, koja ne bi samo nizala \u010dinjenice iz jedne vrste dokumenata ve\u0107 bi poku\u0161avala razumjeti, obja\u0161njavati, problematizirati, Bloch i povjesni\u010dari oko \u010dasopisa Annales<\/i> bavili su se i povije\u0161\u0107u mentaliteta, podru\u010dju za koje je te\u0161ko u konvencionalnom smislu navesti \u0161to je povijesna \u010dinjenica. Za ovu problematiku prikladna je i napomena Zdenke Janekovi\u0107 R\u00f6mer: \u201eHistoriografija se ne bi trebala vra\u0107ati na stari empirijsko-analiti\u010dki model, na puko konstatiranje i deskripciju\u201c (\u201eO pisanju povijesti i znanju o pro\u0161losti\u201c, Zbornik Mirjane Gross<\/i>, Zagreb 1999, 453).<\/p>\n
Isto je tako E. H. Carr ve\u0107 u djelu iz 1961. detaljno govorio o naravi konstruiranja povijesne \u010dinjenice, isti\u010du\u0107i da \u201enisu sve \u010dinjenice o pro\u0161losti ujedno i povijesne \u010dinjenice, niti ih povjesni\u010dari takvima smatraju\u201c. Navodi da je \u010dinjenica \u201ebitka kod Hastingsa koja je bila 1066. godine\u201c, ali \u201epovjesni\u010dar se primarno ne bavi ovakvim \u010dinjenicama\u201c. Nadalje: \u201e\u010cinjenice govore jedino kada se povjesni\u010dar pozove na njih: on je taj koji odlu\u010duje s kojim \u0107e nas \u010dinjenicama upoznati, kojim redom i u kojem kontekstu. (\u2026) Povjesni\u010dar je onaj koji zaklju\u010duje iz svojih osobnih razloga kako je Cezarov prelazak malenog potoka Rubikona povijesna \u010dinjenica, dok prelazak milijuna drugih ljudi preko Rubikona prije ili poslije toga nikoga ne zanima. (\u2026) Povjesni\u010dar je nu\u017eno selektivan. Vjerovanje u neku \u010dvrstu jezgru povijesnih \u010dinjenica koje postoje objektivno i nezavisno od interpretacije povjesni\u010dara besmislena je zabluda, ali se takve zablude vrlo te\u0161ko osloboditi.\u201c (E. H. Carr, \u0160to je povijest?<\/i>, Zagreb 2004, str. 8-9)<\/p>\n
Znakovite su za ovo pitanje povezano s tretmanom \u010dinjenica rije\u010di filozofa G. Agambena: \u201eZahvaljuju\u0107i nizu sve op\u0161irnijih i rigoroznijih istra\u017eivanja, me\u0111u kojima posebno mjesto zauzima knjiga Raula Hilberga, pitanje je povijesnih (materijalnih, tehni\u010dkih, administrativnih, pravnih\u2026) okolnosti u kojima se dogodilo istrebljenje \u017didova dostatno obja\u0161njeno. Nova \u0107e istra\u017eivanja mo\u017eda osvijetliti pojedine aspekte novom svjetlo\u0161\u0107u, ali mo\u017eemo re\u0107i da je slika cjeline orisana. Situacija je pak posve druk\u010dija kad je posrijedi eti\u010dko i politi\u010dko zna\u010denje istrebljenja ili samo ljudsko razumijevanje onoga \u0161to se dogodilo \u2013 to jest, u kona\u010dnici, njegova aktualnost. Ne samo \u0161to tu nedostaje ne\u0161to kao poku\u0161aj cjelovita razumijevanja nego se i smisao i razlozi pona\u0161anja krvnika i \u017ertava i, veoma \u010desto, njihove vlastite rije\u010di nastavljaju \u010diniti nedoku\u010divom zagonetkom, ohrabruju\u0107i mnijenje onih koji bi \u017eeljeli da Auschwitz ostane zauvijek nedoku\u010div.\u201c (G. Agamben, Ono \u0161to ostaje od Auschwitza<\/i>, Zagreb 2008, str. 5)<\/p>\n
Ne \u017eelim nikako ostaviti dojam kako podcjenjujem ili omalova\u017eavam napore brojnih stru\u010dnjaka potrebne za rekonstrukciju pojedinih \u010dinjenica ili dola\u017eenje do podataka pomo\u0107u minucioznog arhivskog rada, ali smatram da isto tako znatan napor i minucioznost zahtijeva i bavljenje problemskom historijom. To je ka\u017eem staro pitanje kakva sve historija mo\u017ee biti i \u010dime se mo\u017ee baviti, odnosno je li problematika primjerice mentaliteta, diskursa, identiteta, reprezentacija, praksi, sje\u0107anja i pam\u0107enja, transnacionalnosti itd., u kojoj su \u010dinjenice pone\u0161to druga\u010dije nego \u0161to smo ih navikli konvencionalno shva\u0107ati, sasvim legitimno podru\u010dje bavljenja te \u201edruga\u010dije\u201c historije, da se poslu\u017eim izrazom \u201eza druga\u010diji srednji vijek\u201c J. Le Goffa. Ne krijem naravno da me zanima ono \u0161to uobi\u010dajeno nazivamo problemskom historijom, ali to pitanje kakva sve historija mo\u017ee biti stoji pred svima nama u sklopu onoga kako kao pojedinci vidimo vlastiti \u201ezanat povjesni\u010dara\u201c, \u0161to me\u0111utim nu\u017eno utje\u010de ili mo\u017ee utjecati i na mati\u010dnu historiografiju.<\/p>\n
Treba svakako nadodati da nagla\u0161avanje da brojne \u010dinjenice postoje ne isklju\u010duje neke Jenkinsove napomene, ali, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, ne isklju\u010duje op\u0107a problemska pitanja povezana s povjesni\u010darskim prikazom u cjelini, odnosno pitanjem kakvu uop\u0107e zami\u0161ljamo historiju kao disciplinu, za\u0161to se ona uop\u0107e mijenja, mo\u017eemo li historiju shva\u0107ati dinami\u010dnom disciplinom koja uklju\u010duje \u010deste inovacije itd. U svakom slu\u010daju, \u201epriznanje\u201c o postojanju \u010dinjenica susre\u0107e se i u drugoj literaturi koja razmatra postmodernu kritiku, ali je njihovo zna\u010denje za ukupnu raspravu ipak sekundarno (usp. npr. Alun Munslow, Deconstructing History<\/i>, 2001, str. 6-7; Alun Munslow, The Routledge Companion to Historical Studies<\/i>, 2006, str. 107-109; Mirjana Gross, \u201eDekonstrukcija historije ili svijet bez pro\u0161losti\u201c, u: Historijski zbornik<\/i>, god. LXII, br. 1, 2009, str. 179).<\/p>\n
Hamer\u0161ak zatim isti\u010de da Jenkins \u201ene povla\u010di to\u010dnu granicu izme\u0111u \u010dinjenice i interpretacije\u201c (326), ali za mene je takvo implicitno svo\u0111enje historije samo na \u010dinjenice i interpretacije preusko i ne bih ga postavljao samo na toj razini. Hamer\u0161ak puno govori o tom odnosu \u010dinjenica i interpretacija, a budu\u0107i da je to stari problem u povijesti historiografije, pa\u017enju mu posve\u0107uje i Jenkins, koji, premda smatra da tako koncipirano pitanje treba napustiti, ipak se njime dosta bavi jer se ono, kao \u0161to sam rekao, uvijek iznova vra\u0107a u raspravama. Osobno smatram da treba misliti dalje od te uske binarne opreke, jer osim \u0161to se pritom \u010desto podrazumijeva da su \u010dinjenice objektivne a interpretacija subjektivna, implicira se i kao da kod problematiziranja historije nema ni\u0161ta nego samo te dvije razine. Danas primjerice problematiziramo i za\u0161to odabiremo neke teme, na koji na\u010din otvaramo nove, koje historiografske pristupe koristimo (ekonomska, socijalna, intelektualna, nova kulturna, rodna historija itd.) te kako se i za\u0161to oni mijenjaju i razvijaju, razmatramo mogu\u0107nost primjene teorija i koncepata iz drugih humanisti\u010dkih i dru\u0161tvenih znanosti, problem jezika, naracije itd.<\/p>\n
Osvrnut \u0107u se i na jedan primjer koji Hamer\u0161ak navodi u raspravi o tom problemu \u010dinjenica i interpretacija: \u201copisuje li govorni sklop \u00bbmodernizacija u Hrvatskoj i Slavoniji\u00ab sa\u017eeto jedan kompleksni, ali ipak \u010dinjeni\u010dni proces (dakle, nesporni supstrat brojnih pojedina\u010dnih istra\u017eivanja), ili \u0107e i uz sve budu\u0107e istra\u017eiva\u010dke napore ostati tek jedan od mogu\u0107ih interpretativnih okvira?\u201c (326). Iako je dakako mogu\u0107e na razli\u010dite na\u010dine dokumentirati modernizacijske procese u Hrvatskoj i Slavoniji, to je ipak \u201etek jedan od mogu\u0107ih interpretativnih okvira\u201c. Vezan je uz uspon modernizacijske teorije nakon Drugog svjetskog rata, a treba navesti i da su historijska antropologija, historija svakodnevice i mikrohistorija kritizirale neke njezine postavke, npr. da modernizaciju promatra kao neupitni napredak, da zanemaruje svakodnevna \u017eivotna iskustva tzv. malog \u010dovjeka u povijesti itd. (usp. M. Gross, Suvremena historiografija<\/i>, Zagreb 1996, str. 289-293; M. Gross, \u201eDekonstrukcija historije ili svijet bez pro\u0161losti\u201c, u: Historijski zbornik<\/i>, god. LXII, br. 1, 2009, str. 172). Da ne ostanem samo na tom odgovoru iz povijesti historiografije, na\u010delno mo\u017eemo re\u0107i \u2013 kao i za razne druge pristupe \u2013 da iako oslikavanje procesa modernizacije puno toga uklju\u010duje, nu\u017eno i isklju\u010duje odre\u0111ene aspekte. To je neminovna prisutnost selekcije u historiji. Stoga mogu\u0107a reakcija na ono \u0161to neki pristup mo\u017eda ispu\u0161ta utje\u010de na oblikovanje novih pristupa \u2013 to je tako\u0111er neminovna dinamika historije kao discipline.<\/p>\n
Hamer\u0161ak zatim pi\u0161e da \u201enakon \u0161to se toliko potrudio da doka\u017ee suprotno, od polovice knjige Jenkins dopu\u0161ta (ili kao da dopu\u0161ta?) da se ipak mo\u017ee znati \u00bb\u0161to se dogodilo?\u00ab\u201c (326). Iako Jenkinsu nije u prvom planu isticanje postojanja \u010dinjenica (o \u010demu svjedo\u010di i njegova re\u010denica koju je na str. 326 naveo i Hamer\u0161ak: \u201eStoga se zapravo nikada ne radi o \u010dinjenicama per se<\/i>, ve\u0107 o te\u017eini, poziciji, kombinaciji i zna\u010denju koje one imaju jedna vis-\u00e0-vis<\/i> druge u konstruiranju obja\u0161njenja.\u201c; 55-56), ipak to implicitno navodi i prije polovice knjige. Primjerice, kad smo ve\u0107 spominjali primjer krajolika: \u201eiako povjesni\u010dari i ostali nisu izmislili prizor (sve je to zaista tamo), izna\u0161li su deskriptivne kategorije i svako zna\u010denje koje mu se pridaje\u201c (21). Mo\u017ee se to primijetiti i kasnije: \u201eJer, iako mo\u017eda postoje metode kojima mo\u017eemo prona\u0107i “\u0161to se dogodilo”, ne postoji nikakva metoda pomo\u0107u koje netko mo\u017ee definitivno odrediti \u0161to te “\u010dinjenice” zna\u010de.\u201c (56); \u201eNaravno da u ovom tekstu ne pori\u010dem postojanje stvarne pro\u0161losti ve\u0107 jedino da, logi\u010dki, ta pro\u0161lost ne mo\u017ee povla\u010diti za sobom samo jednu i jedinu evaluaciju (\u2026)\u201c (56, fusn. 45); \u201etrag pro\u0161losti, iako postoji, ostaje samo neiskori\u0161teni djeli\u0107 gra\u0111e iz pro\u0161losti\u201c, sve dok se ne koristi \u201eda bi se potkrijepio argument\u201c, odnosno interpretacija (79). Nije, dakle, u sredi\u0161tu Jenkinsove argumentacije pitanje mogu\u0107nosti utvr\u0111ivanja \u010dinjenica ve\u0107 problemi koji iz toga proizlaze, primjerice, da \u201erazli\u010dite diskurzivne prakse mogu \u010ditati isti predmet istra\u017eivanja na razli\u010dite na\u010dine\u201c (16).<\/p>\n
Hamer\u0161ak je u pravu da u knjizi nedostaju primjeri na kojima bi se detaljno obradila obilje\u017eja historiografije koje Jenkins kritizira (327). To je u svakom slu\u010daju potrebno i poticajno, kao \u0161to bi u mogu\u0107im budu\u0107im raspravama poticajno djelovala i analiza nekih djela hrvatske historiografije.<\/p>\n
U nastavku teksta Hamer\u0161ak kratko sa\u017eima drugi dio Jenkinsove knjige, \u0161to je prema mome mi\u0161ljenju opravdano jer je prvi dio na\u010delne naravi i u njemu su sve va\u017enije teze ve\u0107 postavljene. Ne sla\u017eem se ipak s jednim mjestom toga sa\u017eimanja u kojem Hamer\u0161ak opet upotrebljava ve\u0107 apostrofirani izraz, naime u sintagmi \u201ejednako(bez)vrijednost svih kauzalnih obja\u0161njenja\u201c (327), jer Jenkins govori na primjeru Francuske revolucije kako je te\u0161ko odrediti njezin jedan, jedini i presudni uzrok te da se i tu mora obaviti selekcija i izabrati me\u0111u brojnim mogu\u0107im uzrocima, kao \u0161to se treba odlu\u010diti i koliko daleko i\u0107i u pro\u0161lost u potrazi za njima (usp. str. 82-83). Mislim da iz toga ne proizlazi da su svi uzroci jednako bezvrijedni. Name\u0107e mi se pitanje ne relativiziramo li katkad puno vi\u0161e onoga \u0161to je Jenkins napisao nego \u0161to ima povoda za takvo \u0161to. Problem vi\u0161estrukih uzroka je stari problem i njime se bavi primjerice jo\u0161 M. Bloch u Apologiji historije ili zanatu povjesni\u010dara<\/i> (usp. str. 167-172).<\/p>\n
Za tre\u0107i dio knjige Hamer\u0161ak ispravno prenosi Jenkinsov stav da njegov \u201emoralni relativizam i epistemolo\u0161ki skepticizam\u201c primijenjen na historiju ne rezultira cini\u010dno\u0161\u0107u naspram nje ve\u0107 omogu\u0107uje, pojednostavljeno re\u010deno, da marginalizirane skupine dobiju priliku predstaviti svoj glas u historiji (327). Prema Jenkinsovom izvodu, ako prihvatimo postojanje brojnih interpretacija onda dopu\u0161tamo interpretacije koje mogu do\u0107i od raznih marginaliziranih i manjinskih skupina. S takvom se sadr\u017eajnom koncepcijom historije Hamer\u0161ak ne sla\u017ee (327), ali kako je ta Jenkinsova pretpostavka kakve bi sve historije mogle biti pisane o\u010digledno tema za raspravu i bez mogu\u0107nosti \u0161ireg konsenzusa, treba svakako imati na umu i Hamer\u0161akovo mi\u0161ljenje. To je pitanje i prije spomenuo pa mogu samo ponoviti kao doprinos raspravi da ga ne treba shvatiti samo kao zalaganje za neke odvojene historije ve\u0107 zaista i kao priliku da marginalizirane i manjinske skupine dobiju svoj glas jer je \u2013 kao \u0161to praksa pokazuje \u2013 te\u0161ko o\u010dekivati da \u0107e im dominantna historija dati opse\u017eniji prostor. Kao \u0161to sam ve\u0107 rekao, mo\u017eemo tu raspravljati i na primjeru hrvatske historiografije. Hamer\u0161akova primjedba kako takve historije na kraju ne bi bile \u201eutjecajnije od ionako im zajam\u010denoga bira\u010dkoga ili paritetnoga postotka\u201c (327) nije me\u0111utim delegitimacijski argument ve\u0107 bi povjesni\u010dari dapa\u010de mogli vi\u0161e prostora davati raznim marginaliziranim grupama, odnosno izdvajati te \u201ezapostavljene perspektive\u201c (327), da upotrijebim Hamer\u0161akov izraz s drugog mjesta, premda izgleda da pritom mislimo na razli\u010dite povijesne sadr\u017eaje. Kao \u0161to smatram da neka naizgled marginalna na\u010delna pitanja za historiju mogu biti sredi\u0161nja, tako je i primjerice za ljudska prava manjinsko upravo sredi\u0161nje. Hamer\u0161ak navodi autore koji isti\u010du da je to prou\u010davanje trend u SAD-u, ali ja ne mislim da je davanje historijskog glasa rubnim grupama u kontekstu hrvatske povijesti prikladno svesti samo pitanje trenda (premda su ta pitanja teorijski elaborirale inozemne historiografije) ve\u0107 istra\u017eiva\u010dka i mo\u017eda za nekog eti\u010dka potreba.<\/p>\n
Na kraju teksta, \u201enakon svih izlo\u017eenih zamjerka\u201c, Hamer\u0161ak djelomi\u010dno govori i o onome \u0161to bi i\u0161lo u Jenkinsovu obranu (327). Opravdanost dijela kritike vidi ponajprije s obzirom na nerefleksivnost historiografskih knjiga s kojima se osobno susretao (328). Svoj osvrt zavr\u0161ava odlomkom: \u201eNe znam dodu\u0161e zasigurno bi li me Jenkinsova knjiga \u2013 da sam je bio pro\u010ditao u ranijoj mladosti \u2013 svojim relativizmom potaknula ili pak dodatno odbila od studija povijesti, no iz svoje dana\u0161nje pozicije svakako je preporu\u010dujem za \u010ditanje, ne kao svojevrsnu Bibliju<\/i>, ve\u0107 prije kao spise \u0111avoljega odvjetnika s kojima bi se svatko uklju\u010den u bavljenje povije\u0161\u0107u trebao suo\u010diti, kako bi \u2013 da zavr\u0161im pjesni\u010dki \u2013 kauzu svoje potrage za istinom dodatno u\u010dvrstio\u201c (328).<\/p>\n
Rekao bih sada ne\u0161to vi\u0161e o samoj Jenkinsovoj knjizi i njezinim mogu\u0107im \u010ditanjima u hrvatskom kontekstu. Recepcija njegove knjige izvorno objavljene 1991. uvelike je odre\u0111ena na\u010dinom na koji je pisana. Sam Jenkins navodi da ju je pisao kao uvod i polemiku (9). S te je strane razumljivo da u toj knji\u017eici koja u hrvatskom prijevodu sadr\u017ei 107 stranica malog formata nema odre\u0111enih sadr\u017eaja (premda se mogu slo\u017eiti s Hamer\u0161akom da je u njoj moglo biti vi\u0161e primjera, \u0161to bi bilo posebno dobrodo\u0161lo i hrvatskoj publici). Autor navodi da ju je pisao za studente (9), \u0161to se o\u010dituje i u na\u010dinu pisanja. Teze su iznesene polemi\u010dki i u njima Jenkins izla\u017ee \u201evlastito shva\u0107anje historije, ne da biste ga prihvatili, ve\u0107 vi\u0161e da se njime kriti\u010dki pozabavite\u201c (9). To je Hamer\u0161ak i u\u010dinio te je svakako dobro i iz perspektive hrvatske historiografije da je tako u\u010dinio. U knjizi se iznose i neke, za dio \u010ditatelja zasigurno posve radikalne ideje o historiji, formulirane ponajprije polemi\u010dki i s izra\u017eenim suprotstavljanjem odre\u0111enom dijelu povjesni\u010dara koje Jenkins naziva empiristima. Na nekim je mjestima autor ironi\u010dan prema onim povjesni\u010darima koje kritizira kao i prema odre\u0111enim aspektima historije kao discipline te iznosi pojedine primjere koji za nekoga mogu biti vi\u0161e ili manje neprihvatljivi. Knjiga je pisana o\u0161tro pa je logi\u010dno i da su takve reakcije dijela \u010ditatelja prema njezinom autoru. Stoga smatram da Jenkinsa ne treba braniti, niti sam to \u017eelio raditi, ali sam smatrao potrebnim navesti da mi se neka pitanja iz Hamer\u0161akove kritike \u010dine pone\u0161to kompleksnija nego \u0161to su predo\u010dena, bilo s obzirom na samu Jenkinsovu knjigu, bilo za problematiku historije u cjelini Pritom sam se poslu\u017eio i samom Jenkinsovom knjigom, ali i drugim starijim i suvremenim autorima, jer je problematika nu\u017eno povezana s bogatom tradicijom povijesti historiografije i brojnom suvremenom produkcijom.<\/p>\n
Literatura koja problematizira historiju, kao i ona koja pripada onome \u0161to nazivamo postmodernom kritikom historije, prili\u010dno je obilna. Unutar postmoderne kritike Jenkins nije jedini autor niti je prvi. O samom Jenkinsu, ali i postmodernizmu i historiji, ima i u hrvatskoj historiografiji sada ve\u0107 razmjerno ve\u0107i broj zapisa (\u010dak i vi\u0161e nego kod nekih susjednih historiografija). Od pojave prvih djela postmoderne kritike historije pro\u0161lo je ve\u0107 du\u017ee vrijeme pa je mogu\u0107e problematizirati i povijest reakcija na njih. Raspon se\u017ee od potpunog odbijanja, preko polemi\u010dkih protuargumentacija, do prihva\u0107anja odre\u0111enih dijelova (usp. npr. Aviezer Tucker, ed., A Companion to the Philosophy of History and Historiography<\/i>, 2009). Jedan od \u010destih odgovora koji se navodi jest da je ve\u0107ina postavljenih pitanja ve\u0107 bila prisutna kod odre\u0111enog dijela povjesni\u010dara. Me\u0111utim, ipak su ona kod postmodernih kriti\u010dara postavljena najradikalnije i, prema tim kriti\u010darima, s najopse\u017enijim implikacijama. U svakom slu\u010daju treba imati na umu da je to dio \u0161irih procesa, vezanih uz kretanja odre\u0111enog dijela filozofije i knji\u017eevne teorije. Neke od tih problema i autora Jenkins je poku\u0161ao prenijeti na historiju. Je li u tome i u kojoj mjeri uspio, ostaje za raspravu. U toj je knjizi izvorno objavljenoj 1991. jo\u0161 uvijek smatrao da dekonstruirana historija pru\u017ea pozitivne mogu\u0107nosti ponajprije s obzirom na otvaranje mogu\u0107nosti za interpretacije koje bi generirale marginalizirane skupine. U tome djelu Jenkins navodi da se nalazimo u \u201epostmodernom stanju\u201c (Lyotard), kojeg obilje\u017eava visoki kapitalizam i konzumerizam, kao i \u201enestanak centara\u201c i \u201enepovjerenje prema metapripovijestima\u201c. Pritom iznosi argumente kako se s posljedicama postmodernizma \u201enositi na pozitivan na\u010din\u201c (91), pri \u010demu je njegova argumentacija onkraj \u201epostmoderne bespro\u0161lostnosti\u201c te se zala\u017ee da \u201enajve\u0107i mogu\u0107i broj ljudi proizvodi svoje historije\u201c i tako do\u0111e do \u201emogu\u0107nosti da se \u010duje njihov glas\u201c (102). To je nastojanje dakle, prema Jenkinsu, \u201eu pozitivnom smjeru demokratske emancipacije\u201c, stoga se i referira na autore koji se usprkos skepticizmu \u017eele oduprijeti krajnjem relativizmu, odnosno \u201eonemogu\u0107iti da se to pretvori u diskurzivnu praksu “sve prolazi” (anything goes<\/i>)\u201c (str. 103, kao i fusnota 76).<\/p>\n
No 1999. u djelu Why History?<\/i> dolazi do promjene u njegovim stavovima pa Jenkins prestaje vidjeti korisnost u historiji (usp. A. Munslow, The Routledge Companion to Historical Studies<\/i>, 2006, str. 154-156; M. Gross, \u201eDekonstrukcija historije ili svijet bez pro\u0161losti\u201c, u: Historijski zbornik<\/i>, god. LXII, br. 1, 2009, str. 189, pri \u010demu treba voditi ra\u010duna o tome da se navodi M. Gross odnose na razgovor izme\u0111u Munslowa i Jenkinsa objavljen u izdanju knjige Re-thinking History<\/i> iz 2003). Kako ne bismo Jenkinsa personificirali s postmodernom kritikom u cjelini, treba imati na umu i autore koji joj pripadaju, ali ne idu toliko daleko (ili sve ekstremnije, kako bi za Jenkinsa rekao Munslow u spomenutom razgovoru) u stavovima o ulozi historije. Primjerice, spomenuta knjiga Deconstructing History<\/i> (1997) A. Munslowa pru\u017ea puno vi\u0161e materijala od Jenkinsove, a velik prostor posve\u0107uje i raspravi s, u me\u0111uvremenu objavljenom, knjigom Telling the Truth about History<\/i> (J. Appleby \u2013 L. Hunt \u2013 M. Jacob, 1994), \u010dije autorice neke napomene postmoderne kritike prihva\u0107aju, ali se s drugima me\u0111utim nikako ne sla\u017eu. S tim u vezi mogu\u0107e je konzultirati i knjigu R. J. Evansa In Defence of History<\/i> (1997; U odbranu istorije<\/i>, Beograd 2007). Za zainteresirane \u010ditatelje jo\u0161 sam neke bibliografske jedinice iz opse\u017ene literature naveo u prikazu Okruglog stola \u201eHistorijska znanost prije i poslije postmoderne\u201c (Historijski zbornik<\/i>, god. LXII, br. 2, 2009, str. 539-548). S obzirom na najnovije stanje u tom polju rasprav\u00e2 o historiji svakako mo\u017ee biti zanimljiva recentna knjiga Manifestos for History<\/i> (K. Jenkins \u2013 S. Morgan \u2013 A. Munslow, eds., 2007). Smatram da ta prethodna a napose recentna djela svakako treba pratiti jer su sve informacije kako u promi\u0161ljanju postmoderne kritike historije tako i historije u cjelini va\u017ene. Stoga su korisna upu\u0107ivanja i na inozemnu literaturu koja u svom tekstu donosi Hamer\u0161ak, premda je to naravno tek dio pa sam i s\u00e2m \u017eelio uputiti zainteresirane \u010ditatelje na tako\u0111er tek jedan dio naslova. No, kao \u0161to ka\u017ee Jenkins, ima i drugih sofisticiranih djela o historiji i teoriji historije, kao i onih s podru\u010dja intelektualne i kulturne historije (Promi\u0161ljanje historije<\/i>, str. 12), koja mogu potaknuti hrvatske \u010ditateljice i \u010ditatelje na problematiziranje historije i kreativno osmi\u0161ljavanje vlastite prakse.<\/p>\n
Posebno je zanimljivo pitanje kako Jenkinsova knjiga mo\u017ee djelovati u hrvatskoj historiografiji, odnosno kakvu funkciju zapisi o njoj imaju u hrvatskoj historiografiji. U historiografiji u kojoj imamo prevedene tek Eltona\/Fogela, Carra, Blocha i Jenkinsa, a nemamo \u010ditav niz ostalih autora koji su pisali o teoriji historije poput Whitea, Munslowa, Evansa i drugih, razumljivo je da neke teme i autori dobivaju dodatno na \u201eradikalnosti\u201c i \u010desto se dio komentatora u razli\u010ditim prigodama posve\u0107uje isklju\u010divo onom \u0161to im se \u010dini najradikalnije, odnosno najneprihvatljivije.<\/p>\n
Problem je svakako i razli\u010dit kontekst o kojem govori Jenkinsova knjiga od onog koji obilje\u017eava hrvatsku historiografiju. Kada Jenkins ispravno navodi da \u201esvaki tekst u drugim kontekstima mo\u017ee zna\u010diti mnogo toga\u201c (44), odnosno nu\u017eno je otvoren razli\u010ditom \u010ditanju, to vrijedi i za hrvatsku historiografiju nasuprot britanske ili ameri\u010dke. Osim \u0161to spominje brojna djela koja kod nas nisu prevedena, Jenkins primjerice dosta govori o raspravama o \u0161kolstvu koje su nama nepoznate, zatim \u010desto navodi marksisti\u010dku historiju, koja je kod dijela hrvatskih povjesni\u010dara gotovo sinonim za ideologiziranost. Nadalje, kada ka\u017ee da je historija ideolo\u0161ka, u hrvatskom kontekstu tu rije\u010d uglavnom upotrebljavamo za ideologiju vlasti ili stranke, pa mo\u017eemo imati primjerice asocijaciju na opoziciju iz povijesti hrvatske historiografije: \u0160idak (objektivan, nepristran) \u2013 Bogdanov (ideologiziran, pristran). Premda za na\u0161u problematiku treba imati na umu i da \u0160idak kasnije ipak nije bio za uvo\u0111enje novih pristupa \u0161to su ih za hrvatsku historiografiju predstavljali historiografski radovi povjesni\u010dara oko francuskog \u010dasopisa Annales<\/i>. No rije\u010d \u201eideolo\u0161ki\u201c mo\u017ee zna\u010diti i puno \u0161ire, pa su npr. oznake \u201emu\u0161karac\u201c, \u201ebijelac\u201c, \u201eeuropsko\u201c na\u010delno historiografski ideolo\u0161ke jer iz povijesti mogu ispu\u0161tati ono \u0161to im je suprotno, tj. Drugo. Nadalje, marginalizirane manjine (rodne, etni\u010dke i dr.) \u2013 uz iznimke \u2013 uglavnom nemaju znatnije ekspliciraniju poziciju u dijelu hrvatske historiografije kao \u0161to je to u angloameri\u010dkom kontekstu. Relativizam, koji je u povijesti historiografije prisutan ve\u0107 du\u017ee vrijeme, npr. preko ameri\u010dkog povjesni\u010dara Carla Beckera na po\u010detku 20. stolje\u0107a i opse\u017enijeg djelovanja C. Beckera i C. Bearda u me\u0111uratnom razdoblju (usp. M. Gross, Suvremena historiografija<\/i>, Zagreb 1996, str. 210, 227-229), tako\u0111er nismo imali historijski artikuliran. Tako i Jenkinsove poku\u0161aje da \u2013 barem u toj knjizi \u2013 poku\u0161a odijeliti ono \u0161to naziva nesretnim relativizmom od pozitivnog refleksivnog skepticizma, u hrvatskoj historiografiji mo\u017eemo shvatiti kao jedno te isto \u2013 relativizam. Isto tako i odnosi mo\u0107i koji djeluju unutar akademskog polja, na koje se Jenkins \u010desto referira, funkcioniraju u hrvatskoj historiografiji na razmjerno druga\u010diji na\u010din. Zatim, Jenkins u djelu navodi da se nalazimo u postmodernom svijetu. Bez obzira kako shva\u0107ali pojam postmodernosti, odnosno jesmo li za ili protiv njega kao oznake za razdoblje ili smo skloniji upotrebi pojma \u201evisoka modernost\u201c i sl., opravdano je sumnjati je li Hrvatska trenutno u \u201epostmodernom stanju\u201c, a napose to nije bila 1991. kada je knjiga objavljena. Mislim da je i iz ove kratke usporedbe kontekst\u00e2 vidljivo koliko je va\u017eno ra\u010dunati na razli\u010dite kontekste prilikom susretanja s Jenkinsovom knjigom, jer ne samo, kao \u0161to Jenkins upozorava, isti tekst u drugom kontekstu zna\u010di razli\u010dito, ve\u0107 to upu\u0107uje i na problematiziranje koliko dru\u0161tveni i historiografski konteksti uop\u0107e oblikuju povjesni\u010dare.<\/p>\n
Budu\u0107i da je Jenkinsova knjiga jedna od malobrojnih teorijskih knjiga koje imamo u hrvatskoj historiografiji o problematiziranju historije, smatram da je \u2013 uz dobrodo\u0161lo kriti\u010dko osvrtanje na nju \u2013 potrebno porazgovarati i o tome koje napomene iz knjige stoje kada je rije\u010d o hrvatskoj historiografiji i mogu\u0107em radu na samooblikovanju vlastitog povjesni\u010darskog identiteta. Zbog toga sam smatrao da je \u0161teta \u0161to na poticaj jedne od rijetkih ili gotovo jedine suvremenije teorijske knjige o historiji koja je prevedena na hrvatski jezik Hamer\u0161ak nije jo\u0161 konkretnije (uz ona mjesta na kojima je to samo op\u0107enito naveo, usp. str. 323-325, 327-328) iznio one napomene koje smatra korisnima ili to\u010dnima za hrvatsku historiografiju, iako razumijem da mu je u prvom planu bila kritika nekih Jenkinsovih postavki. U hrvatskoj historiografiji mo\u017eemo na\u017ealost o\u010dekivati kako \u0107e se neki povjesni\u010dari prilikom \u010ditanja tekstova koji kriti\u010dki problematiziraju Jenkinsove teze uhvatiti samo za kritike upu\u0107ene Jenkinsu i ne\u0107e vi\u0161e razmatrati probleme koje knjiga mo\u017eda poti\u010de, odnosno one koji se itekako ti\u010du hrvatske historiografije. Uz potrebu poznavanja razli\u010dite literature koja teorijski razmatra historiju kao disciplinu, mislim da je posebno va\u017eno da se mi mla\u0111i povjesni\u010dari poku\u0161amo upu\u0107ivati u \u0161to \u0161iri opseg tih pitanja. Stoga mi je drago da je svoj pogled na dio tih pitanja iznio Hamer\u0161ak, \u010dijem sam tekstu poku\u0161ao pridodati i moj, mislim ipak druga\u010diji pogled, ali skrenuti pozornost i na druge probleme koji se s time mogu povezati. Stoga se nisam izravnije osvrtao na primjerice kriti\u010dki tekst M. Gross (\u201eDekonstrukcija historije ili svijet bez pro\u0161losti\u201c, u: Historijski zbornik<\/i>, god. LXII, br. 1, 2009, str. 165-194) ve\u0107 sam \u017eelio \u0161to detaljnije raspravljati s Hamer\u0161akovim tezama u sklopu rasprave izme\u0111u nas mla\u0111ih povjesni\u010dara.<\/p>\n
Koje dakle napomene iz Jenkinsove knjige vrijede za hrvatsku historiografiju? U svakom slu\u010daju to je nezainteresiranost njezinog ve\u0107eg dijela za teoriju i autorefleksivnost (usp. str. 10-13). Mo\u017eemo postaviti i pitanje koji su razlozi \u0161to je tome tako \u2013 odgovori bi svakako doprinijeli dodatnom razumijevanju nekih pretpostavki hrvatske historiografije. Te\u0161ko je re\u0107i da su razlozi za takvo stanje, da opet aludiram na Jenkinsove rije\u010di, istiniti, objektivni, znanstveni, to\u010dni, pouzdani \u2013 rije\u010d je ipak, uz prete\u017eitu tradiciju hrvatske historiografije, o vlastitom vi\u0161e ili manje samostalnom izboru. Jenkins navodi da je cilj knjige pomo\u0107i razvoju vlastitog refleksivnog gledi\u0161ta o povijesti (9), odnosno \u201ecilj je ovog teksta pomo\u0107i vam da budete refleksivni; da razvijete samosvjesnu refleksivnost ne samo o pitanjima koja netko postavlja, i o odgovorima koje prihva\u0107a, ve\u0107 i o tome za\u0161to pita i odgovara ba\u0161 na takav na\u010din, a ne na neki drugi\u201c (90). Hamer\u0161ak na kraju svoga teksta dovodi u pitanje koliko je na njega knjiga utjecala, premda je ipak preporu\u010duje \u010ditateljima kako bi barem \u2013 suprotno od sveukupne Jenkinsove analize \u2013 ostali u \u010dvrstoj potrazi za istinom (328), \u0161to mislim da ipak svodi knjigu, a time i mogu\u0107u raspravu o historiji, samo na problem istine, odnosno zaklju\u010dno polarizira strane koje ta pitanja razmatraju.<\/p>\n
\u00a0 Svakako mi se \u010dine poticajnima i sljede\u0107e napomene. Primjerice, Jenkins je opse\u017eno govorio o tome kako nema jedne istinite interpretacije ve\u0107 postoje brojne mogu\u0107e. To \u010desto smatramo obezvre\u0111ivanjem odre\u0111enih interpretacija. Ako me\u0111utim pri tome ne mislimo samo na neki konkretni povijesni dokument, doga\u0111aj ili osobu ve\u0107 to podignemo na na\u010delnu razinu, npr. tuma\u010denja nekog povijesnog razdoblja, mo\u017eemo se slo\u017eiti da je nemogu\u0107e dati jednu jedinu interpretaciju. To mo\u017eemo ilustrirati primjerom da povijest Jugoslavije mo\u017ee biti ocjenjivana prili\u010dno razli\u010dito od povjesni\u010dara do povjesni\u010dara premda su mnoge \u010dinjenice i procesi dobro poznati. Pritom ne mo\u017eemo ostati samo na razini interpretacijskog problema, ve\u0107 treba imati na umu i primjenjivanje novih pristupa, npr. nekih aspekata socijalne ili nove kulturne historije koji otvaraju dotad neistra\u017eivana ili zanemarivana pitanja. Iz svega ovoga proizlaze va\u017ena pitanja. Za\u0161to povjesni\u010dari iste \u010dinjenice, procese i probleme mogu gledati posve razli\u010dito? Za\u0161to se oblikuju novi pristupi? Za\u0161to historiografska djela zastarijevaju (tezama, tematikom, na\u010dinom obrade, razmatranim problemima, vrstama izvora, jezikom, naslovom)? Za\u0161to se uop\u0107e historiografija mijenja?<\/p>\n
\u00a0 Ako slo\u017eena pitanja interpretacije ilustriramo pitanjem tuma\u010denja same Jenkinsove knjige, mislim da je mogu\u0107e primijetiti da su svi koji su pisali o Jenkinsu dali odre\u0111enu vlastitu interpretaciju, koje se naravno mogu uspore\u0111ivati prema sli\u010dnostima ili razlikama, ve\u0107oj ili manjoj uvjerljivosti itd., ali je pritom neizbje\u017eno da u brojnim detaljima svatko istakne ne\u0161to drugo, a da o oblikovanju teksta, na\u010dinu pisanja i formuliranja argumentacije te implicitnim \u201eporukama\u201c samog teksta ne govorim. M. Gross je ponudila jedno \u010ditanje, Hamer\u0161ak drugo, ja sam poku\u0161ao iznijeti tre\u0107e itd. Primjerice, Hamer\u0161ak je u sklopu argumentacije naveo jedne dijelove teksta, ja druge, pri \u010demu su nu\u017eno neke stvari ostale po strani. Na kraju je za obojicu pisanje o Jenkinsu imalo neku drugu funkciju \u2013 isti tekst poslu\u017eio nam je za dvije razli\u010dite upotrebe. Je li onda Jenkins, i svi prije njega koji su to tvrdili, u pravu kada ka\u017ee da autori isti tekst mogu \u010ditati posve razli\u010dito? \u010cini mi se da vrijedi i Jenkinsovo upozorenje da je te\u0161ko znati kako \u0107e se ne\u010dija knjiga ili tekst \u010ditati, kako u suvremenosti tako i budu\u0107nosti.<\/p>\n
Iznio sam primjer kada imamo suvremeni (Jenkinsov) tekst pred sobom, ali \u0161to kada od pro\u0161losti imamo samo ostatke, tragove koje mi povezujemo u \u0161iru cjelinu i zapravo dajemo tekstualno tuma\u010denje, pri \u010demu me\u0111utim nema nekog cjelovitog izvornog teksta (kao \u0161to je npr. u na\u0161em slu\u010daju Jenkinsova knjiga) koji \u0107e nam biti orijentir koliko su na\u0161a tuma\u010denja primjerice \u0161irih povijesnih razdoblja bli\u017ea, dalja ili uvjerljivija od njega. Primjena samog pojma \u010ditanja, koji je metafori\u010dki, govori da \u010ditamo uvijek iznova i uvijek druga\u010dije, \u0161to je ograni\u010denje, ali nesumnjivo i dra\u017e humanisti\u010dkih disciplina. Stoga mislim da ne mo\u017eemo sve elemente koji sudjeluju u radu povjesni\u010dara svoditi samo na jedan aspekt, naime istinitosti, objektivnosti, znanstvenosti, to\u010dnosti, pouzdanosti.<\/p>\n
\u0160to zaklju\u010dno re\u010deno Jenkinsova knjiga mo\u017ee ponuditi za promi\u0161ljanje, napose u kontekstu hrvatske historiografije? S njom se naravno uop\u0107e ne moramo slagati (posve suprotno od toga bilo bi nekriti\u010dko prihva\u0107anje), ali osim brojnih problema o historiji koji nisu uklonjeni zauzimanjem stava o nekim od sredi\u0161njih teza, za mene je ponajva\u017enije pitanje, koje je uvijek u pozadini rasprava o takvim knjigama, kako zami\u0161ljamo historiju kao disciplinu, odnosno \u0161to sve ona mo\u017ee biti. Da eksplicitno odgovorim iz vlastite perspektive na to pitanje, za mene je, u ovom trenutku, budu\u0107i da se historija ipak neprestano mijenja, zanimljiva problemska historija koja je autorefleksivna, usidrena u oblikovane historiografske pristupe (poput socijalne historije, nove kulturne historije i dr.), koja koristi razli\u010dite teorijske koncepte (bilo one iz drugih humanisti\u010dkih i dru\u0161tvenih disciplina, knji\u017eevne teorije ili teorije op\u0107enito), koja se otvara prema raznim istra\u017eiva\u010dkim podru\u010djima, koja je upu\u0107ena u kretanja u inozemnim historiografijama, koja povijest promatra komparativno i u regionalnim kontekstima itd. (za jo\u0161 jednu projekciju kakva bi historija mogla biti usp. Zrinka Bla\u017eevi\u0107, \u201eHistorijska znanost i izazovi lingvisti\u010dkog i kulturnog obrata\u201c, Spomenica Josipa Adam\u010deka<\/i>, Zagreb 2009, str. 516-517). Dakako, ako na sebe primijenim Jenkinsove rije\u010di da ne postoji jedna i jedina metoda koja vodi do istinitog pristupa pro\u0161losti mogu naravno re\u0107i da ne mogu uprijeti prstom i re\u0107i da ba\u0161 ovakav, ovdje samo skiciran pristup treba hrvatskoj historiografiji. O tome se svatko mora odrediti za sebe, na na\u010din kako je Hamer\u0161ak osobno intonirao tekst te kao \u0161to sam to u\u010dinio i ja.<\/p>\n
U trenutku u kojem hrvatskoj historiografiji nedostaje knjiga koje problematiziraju razli\u010dite aspekte historije kao discipline, kao i s obzirom na cjelokupnu sliku hrvatske historiografije, moje je mi\u0161ljenje da vrijedi (nastaviti) opse\u017enije razmatrati neke aspekte Jenkinsove knjige, kako radi vlastitog promi\u0161ljanja odre\u0111enih tema, ali jo\u0161 vi\u0161e i zbog rada na vlastitom oblikovanju kao povjesni\u010dara.<\/p>\n
\n
<\/p>\n
Branimir Jankovi\u0107<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-1948","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":1948,"position":0},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":1948,"position":1},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52603,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52603","url_meta":{"origin":1948,"position":2},"title":"No\u0107 knjige: Carska i kraljevska kuhinja","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo vas da nam se pridru\u017eite 23. travnja 2026. u 18 sati u obilje\u017eavanju No\u0107i knjige u Pivnici Bobi&Rudi na Trgu Ivana Me\u0161trovi\u0107a u Zapru\u0111u u Zagrebu gdje uz kavu \u010ditamo recepte iz zemalja Austro-Ugarske Monarhije iz knjige Carska i kraljevska kuhinja, autora Roberta Mak\u0142owicza, u prijevodu Damira Agi\u010di\u0107a. Izvor:\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52552,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52552","url_meta":{"origin":1948,"position":3},"title":"Besplatni glazbeni antikvarijat","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Muzi\u010dka akademija Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu 23. travnja 2026. od 10 do 17 sati Pozivamo Vas na Besplatni glazbeni antikvarijat, koji u sklopu manifestacije No\u0107 knjige 2026. organizira Hrvatska udruga muzi\u010dkih knji\u017enica, arhiva i dokumentacijskih centara (HUMKAD). Antikvarijat \u0107e se odr\u017eati na Svjetski dan knjige \u2013 u \u010detvrtak 23. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Besplatni-glazbeni-antikvarijat-23.-4.-2026.jpg?fit=1200%2C848&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52616,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52616","url_meta":{"origin":1948,"position":4},"title":"No\u0107 knjige 2026.","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Slavljeni\u010dka 15. No\u0107 knjige odr\u017eat \u0107e se 23. travnja diljem Hrvatske u povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava te Dana hrvatske knjige. S vi\u0161e od 1.000 prijavljenih programa i akcija s pravom nosi epitet najmasovnije doma\u0107e kulturne manifestacije, a ove \u0107e godine prote\u0107i u znaku mira, razumijevanja, tolerancije, srodnosti\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52651,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52651","url_meta":{"origin":1948,"position":5},"title":"Promocija knjige Emira O. Filipovi\u0107a \u201cVite\u0161tvo u srednjovjekovnoj Bosni\u201d u Sarajevu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Knji\u017eevni korner poziva na promociju knjige Emira O. Filipovi\u0107a \u201cVite\u0161tvo u srednjovjekovnoj Bosni\u201d koja \u0107e se odr\u017eati u srijedu, 29. aprila 2026. u 18 sati u Evropskoj ku\u0107i kulture i nacionalnih manjina (Austrijska ku\u0107a) u Sarajevu. Na promociji \u0107e govoriti Mirsad Sijari\u0107, Ema Mazrak i autor, a moderirat \u0107e Nikola\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vitestvo.jpg?fit=1080%2C565&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1948","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1948"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1948\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8375,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1948\/revisions\/8375"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1948"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1948"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1948"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}