{"id":1945,"date":"2010-12-27T23:00:05","date_gmt":"2010-12-27T23:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=1945"},"modified":"2010-12-27T23:00:05","modified_gmt":"2010-12-27T23:00:05","slug":"antonio-gotovac-znanstveni-skup-xlii-settimana-di-studi-instituta-francesco-datini-dove-va-la-storia-economica-metodi-e-prospettive-prato-18-22-travnja-2010","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=1945","title":{"rendered":"Antonio Gotovac – Znanstveni skup XLII. Settimana di Studi Instituta \u00bbFrancesco Datini\u00ab \u2013 Dove va la storia economica? Metodi e prospettive, Prato, 18-22. travnja 2010."},"content":{"rendered":"

 <\/o:p><\/b><\/font><\/p>\n

Od 18. do 22. travnja 2010. godine toskanski grad Prato kraj Firence bio je doma\u0107inom velikog znanstvenog skupa Settimana di Studi<\/i> koji je trebao okupiti niz uglednih ekonomskih povjesni\u010dara iz Europe i svijeta. \u010cetrdesetdrugi je to u nizu godi\u0161njih skupova Instituta \u00bbFrancesco Datini\u00ab za ekonomsku povijest predindustrijske epohe <\/font>(<\/font>http:\/\/www.istitutodatini.eng\/<\/a>)<\/font>, a budu\u0107i da smo bili u godini u kojoj se obilje\u017eavalo 600 godina od smrti Francesca di Marca Datinija, ova Settimana je zami\u0161ljena kao programatski skup pod nazivom \u00bbKamo ide ekonomska povijest? Metode i perspektive\u00ab. Pozvani su vode\u0107i ekonomski povjesni\u010dari koji su se trebali osvrnuti na pro\u0161lost i dijagnosticirati stanje svoje discipline danas, ali i iznijeti svoje vi\u0111enje budu\u0107nosti struke. Zbog vulkanskog oblaka koji je samo nekoliko dana prije po\u010detka skupa zaustavio zra\u010dni promet nad ve\u0107im dijelom Europe, vi\u0161e od polovice najavljenih sudionika nije moglo prisustvovati skupu. Kao da se time i vi\u0161a sila urotila protiv ekonomske povijesti, o \u010dijem zalazu u suvremenoj historiografiji je govorila ve\u0107ina prisutnih izlaga\u010da.<\/font><\/p>\n


<\/font> <\/p>\n

Sve\u010dano otvaranje skup je do\u017eivio u nedjelju 18. travnja primanjem svih sudionika kod gradona\u010delnika Prata Roberta Cenna, nakon kojeg je u dvorani gradske skup\u0161tine prof. Giampiero Nigro sa Sveu\u010dili\u0161ta u Firenci (ujedno znanstveni direktor Instituta Datini) odr\u017eao uvodno predavanje pod naslovom \u00bbInstitut Datini i ekonomska povijest\u00ab u kojem je rekapitulirao povijest Instituta i njegovu ulogu u razvoju ekonomske povijesti. Pri\u010du je po\u010deo od Francesca di Marca Datinija, trgovca iz druge polovice 14. stolje\u0107a koji je bri\u017eljivo \u010duvao nebrojene podatke o svojoj djelatnosti i na kraju ih oporu\u010dno ostavio, zajedno s gotovo \u010ditavim svojim golemim bogatstvom, dobrotvornoj ustanovi La casa del Ceppo dei poveri<\/i>, gdje oni ostaju spremljeni i zaboravljeni sve do 1870-ih godina. O kolikom se bogatstvu radi, svjedo\u010di podatak da Datinijev arhiv danas broji oko 153 tisu\u0107e jedinica poslovne korespondencije izme\u0111u 267 razli\u010ditih lokaliteta, 613 ra\u010dunskih knjiga, 5411 mjenica i 402 police osiguranja, a sve to za razdoblje od 1363. do 1410. i uglavnom digitalizirano i dostupno svima na Internetu (<\/font><\/span><\/a>http:\/\/datini.archiviodistato.prato.it\/www\/<\/a>). No dugo nakon otvorenja arhiva krajem 19. stolje\u0107a analizirali su ga uglavnom lokalni povjesni\u010dari dok se sredinom 20. stolje\u0107a u ekonomskoj povijesti nije javio ekonomist Federigo Melis, kota\u010d zama\u0161njak svih djelatnosti koje su dovele do osnivanja Instituta Datini. Godine 1950. on pi\u0161e i danas aktualnu \u00bbPovijest ra\u010dunovodstva\u00ab (Storia della ragioneria<\/i>) i poziva na vra\u0107anje izvorima nasuprot tada dominantnoj struji u talijanskoj historiografiji, koja je pod utjecajem Croceova idealizma preferirala filozofijsku interpretaciju povijesti. Nakon godina rada i povezivanja s ekonomskim povjesni\u010darima iz cijele Europe, Melis 1967. inicira osnivanje Me\u0111unarodnog instituta za ekonomsku povijest \u00bbFrancesco Datini\u00ab s Fernandom Braudelom kao prvim predsjednikom. Iste te 1969. godine odr\u017eava se prvi skup Settimana di Studi<\/i>, posve\u0107en vuni kao sirovini (La lana come materia prima<\/i>). Do danas su odr\u017eana ukupno 42 takva skupa koji od samih svojih po\u010detaka okupljaju najuglednije ekonomske povjesni\u010dare iz Europe i svijeta i koji su od Instituta Datini u\u010dinili najzna\u010dajniju ustanovu na svijetu u svom polju. Institut je od po\u010detka njegovao i odgojnu djelatnost prire\u0111uju\u0107i \u0161kole za studente ekonomske povijesti, \u0161to je nakon smrti Federiga Melisa (1973.) i njegovih zaslu\u017enih nasljednika zamrlo. Godine 2010. Institut Datini odlu\u010dio je revitalizirati tu djelatnost pa je organizirao tzv. \u0160kolu visoke specijalizacije u ekonomskoj povijesti (Scuola di alta specializzazione in storia economica<\/i>) s namjerom da ju odr\u017eava na godi\u0161njoj razini zajedno sa skupovima Settimana di Studi<\/i>. Tema prvog izdanja \u0161kole bili su ra\u010dunovodstveni izvori za ekonomsku povijest, a poha\u0111alo ju je 16 stipendista Instituta Datini, uglavnom iz Italije, Francuske i \u0160panjolske, uz kolegicu Ines Begu\u0161 s Univerze na Primorskem u Kopru te mene osobno kao jedinog Hrvata.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Prvi radni dan skupa, ponedjeljak 19. travnja, do\u0161ao je prerano u odnosu na prekid zra\u010dnog prometa na europskom nebu da bi se izlaga\u010di iz stranih zemalja sna\u0161li i stigli u Prato nekim kopnenim prijevoznim sredstvom. Predvi\u0111eno je da se o stanju ekonomske povijesti u svojim nacionalnim historiografijama o\u010dituju talijanski, nizozemski, turski, engleski, \u0161panjolski, francuski i njema\u010dki istra\u017eiva\u010di, no od njih je jedino prof. Alberto Grohmann sa Sveu\u010dili\u0161ta u Perugii bio osobno prisutan. Izla\u017eu\u0107i svoj osvrt na talijansku ekonomsku historiografiju, dao je prikaz njenog nastanka i rasta od prve generacije \u2013 predvo\u0111ene Armandom Saporijem, Ginom Luzzattom i Robertom Lopezom te obilje\u017eene italo- i urbanocentrizmom \u2013 preko zlatnog doba izme\u0111u 1960. i 1990. godine do trenda ubrzanog slabljenja ove discipline u posljednjih dvadesetak godina. Italija se s vremenom izdvojila kao vode\u0107a u ekonomskoj povijesti zahvaljuju\u0107i bogatstvu izvora, trgova\u010dkoj tradiciji zemlje i poduzetnosti svojih istra\u017eiva\u010da, no takva je situacija i u Italiji sve vi\u0161e stvar pro\u0161losti \u2013 i dok ta zemlja i dalje prednja\u010di po produkciji u ovom polju, ekonomska povijest daleko je od \u017ei\u017ee znanstvenog interesa. Specifi\u010dnost talijanske ekonomske povijesti predmodernosti je u tome \u0161to su ju nosili znanstvenici primarno ekonomske naobrazbe, a ne povjesni\u010dari, kao \u0161to je to slu\u010daj u gotovo svim ostalim nacionalnim historiografijama. U talijanskim arhivima nalazi se ogromna koli\u010dina izvora za predindustrijsku ekonomsku povijest koja omogu\u0107uje zainteresiranim ekonomistima istra\u017eivanje primarno ekonomskih \u010dinjenica kakve su primjerice cijene, tr\u017ei\u0161ta, nadnice i sli\u010dno, a tek onda njihovu dru\u0161tvenu ulogu. Talijanska historiografija i u tom je smislu danas siroma\u0161nija nego prije jer, kao \u0161to je konstatirao Grohmann, ekonomska povijest sve vi\u0161e i\u0161\u010dezava s ekonomskih fakulteta i ulazi u domenu filozofskih u\u010dili\u0161ta.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Svi ostali radovi predvi\u0111eni za prvi dan skupa bili su \u010ditani bez prisustva svojih cijenjenih autora. Tako je pro\u010ditano izlaganje Laurenta Fellera sa Sveu\u010dili\u0161ta Paris I Panth\u00e9on-Sorbonne o stanju ekonomske povijesti srednjeg vijeka u Francuskoj, osobni osvrt Jana de Vriesa s Berkeleyja o stanju ekonomske povijesti op\u0107enito te na kraju rad Erola \u00d6svara s istanbulskog Sveu\u010dili\u0161ta Marmara o stanju u turskoj historiografiji. Predvi\u0111eni su bili i referati Larsa Magnussona iz Uppsale te Miguela \u00c1ngela Ladera Quesade iz Madrida, ali oni nisu poslali ni pisane verzije svojih izlaganja.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Iz rada Laurenta Fellera saznajemo da ni u Francuskoj srednjovjekovna ekonomska povijest ne stoji bajno, sve je manje takvih specijaliziranih sveu\u010dili\u0161nih studija i istra\u017eiva\u010da, ali oni koji su tu u zadnje vrijeme pokazuju obe\u0107avaju\u0107u inovativnost u temama i metodama. Analiza istra\u017eiva\u010dkih interesa francuskih medijevista predstavljenih na slu\u017ebenim stranicama njihove udruge (http:\/\/shmesp.ish-lyon.cnrs.fr\/<\/span><\/a><\/b>) otkrila je da samo 17% od njih 654 kao svoje istra\u017eiva\u010dke interese navodi teme koje se mogu smatrati ekonomskopovijesnima, dok samo petina od tih 17% svoje interese izra\u017eava rije\u010dju \u00bbekonomija\u00ab. Me\u0111u aktualnim ekonomskim orijentacijama u francuskoj medijevistici Feller izdvaja dvije najplodnije: to su istra\u017eivanja tr\u017ei\u0161ta i formiranja cijena te istra\u017eivanja funkcioniranja feudalnih institucija. Jan de Vries, jedan od najuglednijih prou\u010davatelja razdoblja prijelaza iz predindustrijskog u industrijsko doba, u osvrtu naslovljenom \u00bbWhere is Economic History Going? Old and New Insights: a Personal Perspective\u00ab predla\u017ee dvije velike teme kojima se ova disciplina mo\u017ee okrenuti kako bi korespondirala sa suvremenim kretanjima u historiografiji. To su s jedne strane tzv. globalna povijest na makro razini te s druge strane svojevrsna bihevioralna ekonomska povijest na mikro razini. I dok bi globalna povijest prou\u010davala pretpostavljene ekonomske veze koje su nekad kao i danas povezivale razli\u010dite krajeve svijeta, bihevioralna ekonomska povijest prou\u010davala bi ku\u0107anstva (ne pojedince ili pojedine tvrtke) ranog novog vijeka i promjene koje se unutar njih doga\u0111aju (na planu proizvodnje i potro\u0161nje) u to doba stvaranja novih ekonomskih obrazaca koji \u0107e dovesti do industrijalizacije. De Vries se tako\u0111er osvrnuo na stanje ekonomske povijesti u svojoj Nizozemskoj, koje ocjenjuje zadovoljavaju\u0107im. Erol \u00d6svar pak kratko je referirao o stogodi\u0161njem razvoju turske, \u0161to u najve\u0107em broju slu\u010dajeva zna\u010di osmanske ekonomske povijesti (malo se pa\u017enje poklanja razdobljima prije i poslije osmanskog). Kao neovisnu disciplinu ustoli\u010dio ju je \u00d6mer L\u00fctfi Barkan 1940-ih, a od osamdesetih godina naovamo bilje\u017ei se zna\u010dajan rast produkcije unutar ekonomske povijesti. Turci o\u010dito prepoznaju potencijal svojih arhiva za izu\u010davanje \u010dak svjetske ekonomske povijesti, ali su dosad malo objavljivali na stranim jezicima pa im predstoji rad na internacionalizaciji svojih spoznaja, tj. svladavanju jezi\u010dne barijere.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Zadnja dva osvrta umjesto mladih stipendista Instituta Datini \u010ditali su uva\u017eeni znanstvenici i bliski kolege odsutnih izlaga\u010da. Oni su si dopu\u0161tali kratke komentare i kra\u0107enja \u010ditanog teksta, tako da su ta dva rada imala olak\u0161an put do u\u0161iju brojnog slu\u0161ateljstva. Michael North sa Sveu\u010dili\u0161ta \u00bbErnst Moritz Arndt\u00ab u Greifswaldu \u010ditao je rad Marka H\u00e4berleina iz Bamberga o njema\u010dkoj predindustrijskoj ekonomskoj povijesti. H\u00e4berlein je identificirao tri dominantne struje: prvu karakterizira izu\u010davanje brojnih kompanija u velikom sustavu hanzeatskih gradova, a \u010dini se uglavnom mre\u017enim pristupom (istra\u017eivanje dru\u0161tvenog konteksta \u2013 srodstva, prijateljstva, \u0161ti\u0107eni\u0161tva, poslovnih veza \u2013 pojedinih aktera). Druga se odnosi na izu\u010davanje njema\u010dkih trgova\u010dkih zajednica koje su u velikim atlantskim lukama ranog novog vijeka posredovale u trgovini izme\u0111u koloniziranog svijeta i srednje Europe, najve\u0107eg potro\u0161a\u010dkog tr\u017ei\u0161ta upravo za kolonijalne proizvode. U sklopu tre\u0107e dominantne struje prou\u010davaju se potro\u0161nja i potro\u0161a\u010dka kultura u njema\u010dkom dru\u0161tvu 18. stolje\u0107a, \u0161to je u biti njema\u010dki doprinos me\u0111unarodnom trendu prou\u010davanja \u00bbnastanka potro\u0161a\u010dkog dru\u0161tva\u00ab u 18. stolje\u0107u. Prof. Adam Manikowski iz Var\u0161ave je pak \u010ditao rad svojih kolega Jaceka Kochanowicza i Anne Sosnowske o poljskoj ekonomskoj historiografiji, najzanimljiviji iz perspektive na\u0161e nacionalne historiografije. Potpuno o\u010dekivano, poljski ekonomski povjesni\u010dari danas na svoju disciplinu gledaju kao na ugro\u017eenu vrstu. Otkako je nestalo marksisti\u010dke prakse prou\u010davanja ekonomske povijesti, dominantno mjesto sve vi\u0161e zauzima neoklasi\u010dni pristup, a zbog \u00bbalergije\u00ab na sve vezano uz marksizam znanstvena zajednica sve vi\u0161e gubi dodir s ekonomskom povije\u0161\u0107u i s na\u010dinom mi\u0161ljenja karakteristi\u010dnim za tu va\u017enu povijesnu disciplinu. Hrvatski povjesni\u010dari nemaju veliku tradiciju suradnje s Institutom Datini, no da je ovom prilikom bilo nekoga s na\u0161eg podru\u010dja da izvijesti o stanju ekonomske povijesti u Hrvatskoj, taj bi referat bio preslikani poljski.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Predvi\u0111eno je bilo da se troje znanstvenika u svojim 15-minutnim komentarima osvrne na izlaganja prvoga dana, no prisutan je bio jedino Marco Belfanti iz Brescie. Osvrt Hilarija Casada Alonsa iz Valladolida o ekonomskoj povijesti \u0160panjolske u ranom novom vijeku nije \u010ditan, ali je bio dostupan u pisanoj verziji, dok Jane Whittle iz Exetera nije ni poslala tekst svoje intervencije. Alonsov izvje\u0161taj o \u0160panjolskoj otkriva da kretanja u toj zemlji nisu razli\u010dita od onih u ostatku zapadne Europe \u2013 zlatno doba ekonomske povijesti trajalo je od sedamdesetih do devedesetih, dok se u zadnjem desetlje\u0107u opa\u017ea zna\u010dajan pad produktivnosti ekonomskih povjesni\u010dara u \u0161panjolskim znanstvenim \u010dasopisima.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Belfantijev osvrt na sva izlaganja uvodnoga dana bio je zapravo najzanimljivije izlaganje od svih. Ustvrdio je da je status ekonomske povijesti danas zna\u010dajno srozan nau\u0161trb kulturalne, rodne i sli\u010dnih povijesti, ali i zbog ja\u010danja istra\u017eivanja ekonomske povijesti 19. i 20. stolje\u0107a te unutar toga orijentacije na tzv. business history<\/i>. Pita se \u0161to se to\u010dno promijenilo od zlatne epohe na\u0161e discipline (ugrubo od 1960. do 1990.) i poku\u0161ava prona\u0107i \u0161to je bio razlog tolikog uspjeha ekonomske povijesti predmodernosti u to doba. Za njega ti razlozi su utjecaj \u0161kole Anala, aktualnost rasprave o prijelazu iz feudalizma u kapitalizam te \u010dinjenica da je ekonomska povijest pru\u017eala za ono vrijeme inovativne metode i nove istra\u017eiva\u010dke teme. Predla\u017ee dva recepta za popravak stanja, u prvom redu internacionalizaciju ekonomske povijesti jer da su dosad nacionalne historiografije previ\u0161e istra\u017eivale lokalne posebnosti, ali i ravnote\u017eu izme\u0111u primarnih i sekundarnih izvora, tj. malo izra\u017eeniju orijentaciju prema pisanju sinteza. Ekonomskim povjesni\u010darima glavna je zada\u0107a vratiti potencijal inovacije, tvrdi Belfanti. Raspravom kra\u0107om od uobi\u010dajene (zbog izostanka brojnih govornika) zaklju\u010den je prvi dan, koji je mo\u017eda vi\u0161e nego bilo \u0161to drugo obilje\u017eilo podsje\u0107anje na Anale. Toliki stru\u010dnjaci skupili su se sa raznih strana govoriti o svojim nacionalnim historiografijama, a jedva da je itko propustio spomenuti koliki je velik utjecaj u svim tim sredinama izvr\u0161ila \u0161kola Anala.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Drugi dan skupa bio je puno sretniji po pitanju odaziva izlaga\u010da jer samo troje od predvi\u0111enih deset nije uspjelo do\u0107i, a njihovi radovi nisu bili \u010ditani nego su u pisanoj verziji u\u010dinjeni dostupnima svima zainteresiranima. Dan je posve\u0107en pojedinim grupama izvora za ekonomsku povijest pa je tako prva govornica, Luciana Frangioni sa Sveu\u010dili\u0161ta u Moliseu, ponajbolja poznavateljica talijanske ekonomske povijesti srednjeg vijeka, referirala o relevantnosti Datinijeva arhiva za ekonomsku povijest. Posebno joj je stalo bilo pokazati racionalnost profesionalnog trgovca kakav se ra\u0111a s Datinijem \u2013 on ne radi vi\u0161e metodom poku\u0161aja i pogre\u0161aka nego na temelju informacija, predvi\u0111anja, strategije. On ostaje u jednome mjestu i iz njega upravlja poslovanjem svoje kompanije koja partnere ima u nekoliko europskih gradova. U to doba pisma su najve\u0107i izvor informacija i zato prou\u010davanje poslovne korespondencije i ra\u010dunskih knjiga pojedinih kompanija pru\u017ea uvid u visoku razinu racionalnosti koja je krasila \u010dak i te kasnosrednjovjekovne poslovne tehnike.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Paulino Iradiel iz Valencije zatim je izlagao o izvorima privatnog prava, tj. o notarijatu. Identificira trenutno tri velika me\u0111unarodna projekta istra\u017eivanja notarskih spisa \u2013 radi se o istra\u017eivanjima rada, kreditnih poslova i potro\u0161nje \u2013 a okupljaju uglavnom sveu\u010dili\u0161ta \u0160panjolske, ju\u017ene Francuske i Italije. Iako dalmatinski gradovi obiluju ovakvim izvorima i mada je u na\u0161oj historiografiji notarijat prakti\u010dki jedini po\u0161teno kori\u0161teni izvor za ekonomsku povijest (Ignacij Voje, Tomislav Raukar, Sabine Florence Fabijanec…), ne \u010dudi \u0161to na\u0161ih sveu\u010dili\u0161ta tu nema nigdje. Iz njegovog rada proizlazi zanimljiv zaklju\u010dak da su notarski izvori obogatili prou\u010davanje niza razli\u010ditih pitanja poput agrarne ili industrijske povijesti, kreditnih poslova ili obiteljskih struktura, ali ni za jedno od tih podru\u010dja oni nisu bili jedini i jedinstveni izvor. Takva je njihova narav, informacije koje oni odaju su fragmentarne i nu\u017eno je kombinirati ih s prou\u010davanjem ostalih izvora i disciplina. Notarski spisi pravni su dokumenti i jedino su za pravnu povijest jedan i jedinstveni izvor, dok se u svim ostalim slu\u010dajevima moraju kombinirati s ostalim relevantnim izvorima. Mo\u017ee se re\u0107i da je u hrvatskoj historiografiji, pogotovo onoj koja se ti\u010de dalmatinskih komunalnih dru\u0161tava, bilo radova koji su se previ\u0161e ili jedino oslanjali na istra\u017eivanja notarijata, a premalo na sve one izvore koji su mu mogli biti komplementarni.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Nama dobro poznati profesor Gerhard Jaritz s budimpe\u0161tanskog CEU-a predavao je o ikonografskim izvorima za ekonomsku povijest. Njegova poanta bila je da slikovni prikazi ne nastaju u ni\u010dijoj zemlji nego da uvijek imaju neki kontekst, svrhu i adresate kojima se obra\u0107aju. Tvrdi da upotreba slika u historiografiji ne smije vi\u0161e biti ukrasna i ilustrativna te na primjeru ekonomske povijesti pokazuje kako se pojedini prikazi ekonomskih aktivnosti nekih podru\u010dja mogu tuma\u010diti kao nastojanja njihovih vladara da se afirmiraju. Jaritzov referat bio je osvje\u017eenje za ovaj skup utoliko \u0161to se temeljio na izvorima s podru\u010dja srednje Europe, ali je u odnosu na ostale bio poprili\u010dno apstraktan, \u0161to se vjerojatno ne mo\u017ee izbje\u0107i s obzirom na narav slikovnih izvora i imaginaciju nu\u017enu za njihovo tuma\u010denje. Ne mo\u017ee se ni pore\u0107i potencijal ikonografskih izvora za prou\u010davanje svojevrsnog marketinga srednjovjekovnih elita (vladara i plemi\u0107a, koji su u najve\u0107em broju bili naru\u010ditelji izrade tih prikaza) ne samo u srednjoj Europi, nego mo\u017eda jo\u0161 vi\u0161e u primjerice Veneciji ili Bizantu.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Alessandra Molinari (Roma Tor Vergata) izlagala je o materijalnim izvorima i arheologiji u ekonomskoj povijesti. Taj je odnos dosad bio najplodniji na podru\u010dju izu\u010davanja ranog srednjeg vijeka, stoga se Molinari fokusira na kasni u svom poku\u0161aju tretiranja arheolo\u0161kih izvora kroz prizmu ekonomske povijesti. Poduzela je kratku analizu potro\u0161nje u srednjoj i ju\u017enoj Italiji u 13. i 14. stolje\u0107u, kao arheolo\u0161ki indikator poslu\u017eila joj je sveprisutna keramika, a rezultat je da demografski pad koji je prouzro\u010dila Crna smrt u drugoj polovici 14. stolje\u0107a nema svog parnjaka u padu potro\u0161nje, koja raste i u tom razdoblju. Dapa\u010de, od po\u010detka 13. stolje\u0107a primje\u0107uje se sna\u017ena promjena u naravi keramike namijenjene uporabi u prehrani. Ta keramika proizvodi se sve slo\u017eenijim tehnikama proizvodnje koje nisu emanirale iz autohtonih talijanskih radionica, nego su uvezene iz bizantskog i islamskog miljea, a i izra\u0111uje se u sve vi\u0161e razli\u010ditih funkcionalnih oblika (kerami\u010dke posude posebno za teku\u0107ine, za krute stvari…) i s tako\u0111er sve slo\u017eenijim ukrasima. Molinari je ovim primjerom htjela pokazati kako arheologija ima velik informativni potencijal u svim va\u017enijim pitanjima ekonomske povijesti kao \u0161to su proizvodnja, razmjena i potro\u0161nja dobara, prehrana, demografija, povijest okoli\u0161a itd.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Nakon tog, zadnjeg izlaganja u jutarnjoj sesiji, razvila se rasprava s nekoliko zna\u010dajnih priloga. Tako je Mary-Anne Kowalski (Sveu\u010dili\u0161te Fordham) ustvrdila da pitanja \u017eenske povijesti nisu smjela biti presko\u010dena u izlaganjima prvoga dana jer u zadnjih 15-20 godina ta je disciplina znatno napredovala, iako uglavnom u SAD-u. Guillaume Daudin iz Lillea poku\u0161ao je osporiti visoku razinu racionalnosti u kasnosrednjovjekovnih trgovaca \u0161to ju je proklamirala Frangioni, no ova je \u010dvrsto stala iza svoje tvrdnje i \u010dak ju potkrijepila dodatnim argumentima. Uzela je primjer nekih jedinica Datinijeve poslovne korespondencije i pokazala kako jedno njegovo pismo banci ima sve oznake modernoga \u010deka \u2013 osobu platitelja, osobu primatelja, svotu o kojoj je rije\u010d i nov\u010dara kod kojeg je mogu\u0107e unov\u010diti \u010dek.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

U poslijepodnevnoj sesiji odr\u017eana su tri predavanja, prvo o kartografskim izvorima za ekonomsku povijest od strane Ramona Josepa Pujadesa i Batallera iz Barcelone. Ocrtava razvoj kartografije s 12. stolje\u0107em kao prijelomnicom jer dotad su geografsko-kartografska znanja funkcionirala kao pomo\u0107 teologiji i povijesti, kao neki vid erudicije, a tek od toga vremena dolazi do emancipacije i razvoja nove discipline koja je primjenjivana u nautici i drugdje. Pujades smatra da su karte zanemarene u odnosu na tradicionalne izvore za ekonomsku povijest (ra\u010dune, notarske ugovore…) jer pru\u017eaju puno manje mogu\u0107nosti za kvantifikacije i konkretne odgovore, vi\u0161e su podlo\u017ene interpretaciji, ali mogu biti korisne ba\u0161 zato \u0161to pru\u017eaju jednu takvu druk\u010diju perspektivu na prostorne odnose.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Grkinja Gelina Harlaftis s Jonskog sveu\u010dili\u0161ta na Krfu odr\u017eala je iznimno zapa\u017eeno predavanje o gr\u010dkim trgova\u010dkim zajednicama diljem jugoisto\u010dne Europe i isto\u010dnog Mediterana u osamnaestom stolje\u0107u. Gr\u010dko ime protezalo se na trgovce svih narodnosti (makedonske, bugarske, vla\u0161ke…) koji su sudjelovali u internacionalizaciji trgovine u jugoisto\u010dnoj Europi toga vremena jer im je gr\u010dki jezik svima bio lingua franca, a i dijelili su pravoslavnu vjeru. Harlaftis je prezentirala dva projekta koja se vode na gr\u010dkim sveu\u010dili\u0161tima u Ateni i Krfu, a koji se bave upravo \u00bbgr\u010dkim\u00ab trgova\u010dkim zajednicama s aspekta tzv. business history<\/i>, discipline koja dominantno \u017eivi u Americi. Rezultati istra\u017eivanja u sklopu tih projekata zna\u010dajno \u0107e unaprijediti poznavanje kontinentalne trgovine na spomenutom prostoru, a time i ponuditi neke odgovore i za hrvatsku ekonomsku povijest.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Catherine Verna sa Sveu\u010dili\u0161ta Paris VIII odr\u017eala je dugo izlaganje o jednoj relativno novoj poddisciplini ekonomske povijesti koja u nas prakti\u010dki ne postoji, a koju ona naziva histoire d’entreprise<\/i>, Englezi entrepreneurial history<\/i> ili history of the firm<\/i>, Talijani storia d’impresa<\/i> ili storia aziendale<\/i> itd. Analogna je disciplini business history<\/i> koja je razvijena na ameri\u010dkim sveu\u010dili\u0161tima, a njeno ime \u010dini mi se najprikladnijim na hrvatski prevesti s \u00bbpovijest poduzetni\u0161tva\u00ab. Verna je svjesna da ve\u0107 s terminolo\u0161kim odre\u0111enjem discipline imamo problema jer se radi o jednom modernom terminu pri \u010dijoj uporabi postoji opasnost od anakronizma, ali zato posve\u0107uje nekoliko stranica terminolo\u0161kom razja\u0161njavanju \u2013 poduze\u0107e po njoj postoji i u srednjem vijeku i to u jedinstvenom obliku koji se ne bi mogao svesti na puku prethodnicu ili nagovje\u0161taj modernog poduze\u0107a. Op\u0161irno tematizira tri vrste izvora za povijest poduzetni\u0161tva: izvore \u0161to su ih proizvodila sama poduze\u0107a (ra\u010dunske knjige, korespondencija, podsjetnici…), izvore koji nam mogu ne\u0161to re\u0107i o konkretnim poduze\u0107ima (razni ugovori, fiskalni izvori, razli\u010diti materijalni ostatci…) te izvore o agrarnim veleposjedima, tj. uglavnom plemi\u0107kim poduze\u0107ima koja su za Vernu \u010desto sporna jer nije lako dokazati da su sva bila orijentirana na profit. Tim \u0107e se pitanjem u svom radu pozabaviti Bartolom\u00e9 Yun Casalilla s Europskog sveu\u010dili\u0161nog instituta u Firenci, koji je na\u017ealost bio odsutan. On se ne bavi posebnom skupinom izvora, nego poziva na reinterpretaciju izvora za povijest aristokratskih veleposjeda i to u klju\u010du historijske sociologije. Temeljna tvrdnja mu je sljede\u0107a: tradicionalno gledi\u0161te o veleposjedima i plemstvu kao ekonomski neracionalnim i zapravo \u00bbparazitskim\u00ab \u010dimbenicima u osnovi ne stoji. Izdvaja relativno recentne doprinose Pierrea Bourdieua (teorija o \u010detiri vrste kapitala \u2013 kulturnom, dru\u0161tvenom, ekonomskom i simboli\u010dkom) te Cyerta i Marcha (bihevioralna teorija poduze\u0107a) kao posebno korisne za reinterpretaciju ekonomskog funkcioniranja aristokracije i njenih veleposjeda.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Osim Casalillinog, drugog dana skupa izostala su jo\u0161 dva predavanja \u2013 Marka Ormroda sa Sveu\u010dili\u0161ta u Yorku o fiskalnim izvorima te Mathieua Arnouxa sa Sveu\u010dili\u0161ta Paris VII o literarnim izvorima \u2013 no o njihovom sadr\u017eaju dosta smo saznali preko pisanih sa\u017eetaka. Ormrod je tako podijelio fiskalne izvore na tri razine: na najvi\u0161oj razini su katastri, tj. registri nekretninskog vlasni\u0161tva na nekom prostoru, koji su zapravo dosta rijetki izvan Italije. Plemi\u0107ke elite po Europi blokirale su mnoga nastojanja fiskalnih vlasti da se naprave katastri jer bi se onda po njima odre\u0111ivala njihova davanja u fisk, a ne po njihovim povlasticama koje su si eventualno stekli. Na drugoj razini su dokumenti javnog ra\u010dunovodstva kao \u0161to su procjene prihoda i prora\u010duni (nastali radom sredi\u0161njih fiskalnih institucija), dok su na najni\u017eoj razini izvori koje bismo mogli skupno ozna\u010diti kao fiskalne zapise s terena (nastali radom na terenu). U drugom dijelu rada Ormrod pokazuje kako su bogati fiskalni izvori po kojima je engleska historiografija nadaleko poznata dosad najvi\u0161e kori\u0161teni u istra\u017eivanjima engleske demografske povijesti, zatim bruto doma\u0107eg proizvoda engleskog dru\u0161tva kroz povijest te naposljetku bilance engleske prekomorske trgovine s kolonijama.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Arnoux je pak ustvrdio da povjesni\u010darsko \u010ditanje knji\u017eevnog izvora ne bi trebalo biti usmjereno samo prema otkrivanju onoga \u0161to je autor njime htio re\u0107i, nego i onoga \u0161to ustvari jest rekao te \u0161to su njegovi \u010ditatelji i u koje vrijeme u njemu pro\u010ditali. Na nekoliko razli\u010ditih primjera (Chaucerove Canterburyjske pri\u010de<\/i>, Balzacovi i Zolini romani, Defoeov Robinson Crusoe<\/i>…) pokazuje kako ekonomski povjesni\u010dar mo\u017ee profitirati od \u010ditanja literarnih djela. Ona su rijetko kada puki odraz nekih zadanih misaonih struktura, \u010de\u0161\u0107e su klju\u010d za razumijevanje konteksta i izbora \u0161to ih \u010dine njihovi autori i \u010ditatelji, samo im treba pristupiti s pravim istra\u017eiva\u010dkim pitanjima.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Tre\u0107i dan skupa, posve\u0107en odnosu izme\u0111u ekonomske povijesti i drugih znanstvenih disciplina, bio je zami\u0161ljen kao najkra\u0107i jer poslijepodne je bilo rezervirano za zasjedanje Znanstvenog odbora Instituta Datini. Zbog prije navedenih problema odr\u017eana su samo tri izlaganja. Prvo je ve\u0107 spomenuti Michael North sa Sveu\u010dili\u0161ta Greifswald govorio o odnosu ekonomske i kulturalne povijesti, \u010diju je tradiciju podijelio u \u010detiri razdoblja. Prvo bi bilo klasi\u010dno doba Kulturgeschichte<\/i> u Njema\u010dkoj 19. stolje\u0107a, drugo nastupa 1930-ih s izu\u010davanjem visoke umjetnosti i kulture, tre\u0107e \u0161ezdesetih s otkrivanjem narodne kulture, dok se \u010detvrto odnosi na zadnjih dvadeset godina, tijekom kojih je ta disciplina postala najpropulzivnijom od svih. To je vrijeme tzv. \u00bbnove kulturalne povijesti\u00ab i kulturalnog zaokreta u dru\u0161tvenim znanostima. S vremenom je sredi\u0161nji pojam kulture razli\u010dito definiran \u2013 tako je stara njema\u010dka tradicija poznata kao Kulturwissenschaft<\/i> afirmirala \u0161iroki koncept kulture kao svega \u0161to nastaje pod utjecajem \u010dovjeka, pozitivisti\u010dki usmjerena historiografija kasnije ju je svela na oprjeku izme\u0111u elitne i narodne kulture, dok je kulturalni zaokret ponovno pro\u0161irio pristup i u sredi\u0161te prou\u010davanja postavio socijalnu konstrukciju zna\u010denja u dru\u0161tvu. Perspektive za suradnju ekonomske s kulturalnom povije\u0161\u0107u pobolj\u0161ale su se s pojavom paradigme tzv. \u00bbnove institucionalne ekonomije\u00ab u ekonomskoj teoriji, koja u obja\u0161njavanju ekonomskog razvoja naglasak baca na institucije i njihove promjene. Budu\u0107i da su ekonomski interesi u predmodernosti neizbje\u017eno bili vezani uz religijska, stale\u0161ka i druga kulturalno odre\u0111ena pitanja, ekonomska povijest ne mo\u017ee si dopustiti zanemarivanje kulturalne povijesti. North je tako\u0111er izlagao o najnovijim kretanjima u ekonomskoj povijesti visoke kulture, \u010dime se osobno najvi\u0161e bavi.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Uslijedio je referat Paola Malanime (predsjednika Instituta za prou\u010davanje mediteranskih dru\u0161tava u Napulju pri Nacionalnom istra\u017eiva\u010dkom vije\u0107u) o vezi izme\u0111u ekonomske povijesti i ekonomske teorije. Zapo\u010deo je tvrdnjom kako je utjecaj povijesti na teoriju bio uglavnom marginalan jo\u0161 od vremena klasi\u010dnih ekonomista 18. i 19. stolje\u0107a, zbog \u010dega se primarno posvetio utjecaju teorije na povijest jer on je bio stalan. Ekonomska povijest konstantno je od ekonomske teorije preuzimala istra\u017eiva\u010dke teme (cijene, nadnice, ekonomski rast…), teorijske osnove na kojima se istra\u017eivalo (ekonomska antropologija Karla Polanyija, neoklasi\u010dni pristup…) te pogotovo metodolo\u0161ka oru\u0111a (statisti\u010dke metode). Malanima je evocirao gledi\u0161ta slavnog talijanskog ekonomskog povjesni\u010dara Carla Marije Cipolle o tome da ekonomska povijest mora stajati u sredini izme\u0111u dvije kulture (ekonomske i historiografske) kako bi sa\u010duvala svoj identitet, no to ve\u0107 dugo nije slu\u010daj. U praksi sve su manje razlike izme\u0111u ekonomskih povjesni\u010dara i primijenjenih ekonomista.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Mark Thomas sa Sveu\u010dili\u0161ta Virginia i Guillaume Daudin (Lille 1) objedinili su svoje dvije srodne teme (kvantitativne metode u ekonomskoj povijesti) u zajedni\u010dko izlaganje. Analizom historiografske produkcije u \u010dasopisima i bazama podataka utvrdili su kako se puno vi\u0161e koriste obi\u010dni grafovi i jednostavne tablice (tzv. meka kvantifikacija) nego napredne ekonometrijske i matemati\u010dke metode, tako da tu postoji velik potencijal za napredak. Oni su i prezentirali mogu\u0107nosti nekih od tih naprednih metoda za istra\u017eiva\u010de ekonomske povijesti, \u0161to je u\u010dinilo njihovo predavanje jednim od najpou\u010dnijih na cijelom skupu. Mark Thomas ina\u010de je jedan od najve\u0107ih autoriteta na ovom podru\u010dju. Zajedno sa Charlesom Feinsteinom autor je ud\u017ebenika Making History Count<\/i>, jednog od najra\u0161irenijih statisti\u010dkih ud\u017ebenika za povjesni\u010dare u svijetu.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Nisu odr\u017eana predvi\u0111ena izlaganja Anne Conchon (Paris I) o odnosu ekonomske povijesti i ekonomske sociologije te E. A. Wrigleyja s Cambridgea o ekonomskoj povijesti i demografiji, ali su podijeljene njihove pisane verzije. Conchon puno pa\u017enje posve\u0107uje povijesnom razvoju tih dviju disciplina u njenoj Francuskoj prije nego se osvr\u0107e na njihovo sada\u0161nje stanje. Ka\u017ee da su ekonomska povijest i ekonomska sociologija u dvjema razli\u010ditim konjunkturama \u2013 i dok prva bilje\u017ei o\u010diti pad u svakom pogledu, druga je u posljednje vrijeme uzela zamah kroz tzv. \u00bbnovu ekonomsku sociologiju\u00ab Richarda Swedberga (njegov ud\u017ebenik \u00bbNa\u010dela ekonomske sociologije\u00ab objavljen je 2006. i u Hrvatskoj), Marka Granovettera i drugih mahom ameri\u010dkih sociologa. One su u Francuskoj o\u010dito prona\u0161le na\u010din su\u017eivota jer ekonomskosociolo\u0161ka pitanja poput rada, novca, kredita i sl. jednako su va\u017ena za razumijevanje ekonomske povijesti, pogotovo predindustrijske. To francuski ekonomski povjesni\u010dari shva\u0107aju, \u0161to se vidi i po tome da sve \u010de\u0161\u0107e konzultiraju rezultate suvremene ekonomske sociologije.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Velika je \u0161teta \u0161to ni Edward Anthony Wrigley s Cambridgea, jedan od najve\u0107ih svjetskih autoriteta na podru\u010dju povijesne demografije, nije osobno bio u Pratu jer referat \u0161to je trebao izlo\u017eiti iznimno je ambiciozan i pou\u010dan i sigurno bi izazvao zanimljivu raspravu. Njegova je temeljna postavka da je u organskim ekonomijama me\u0111udjelovanje ekonomskih i demografskih varijabli (ili proizvodnje i populacije, kako to Wrigley drugim rije\u010dima ponekad ka\u017ee) od sredi\u0161nje va\u017enosti. Organske su zapravo bile sve europske ekonomije do industrijske revolucije jer organske ekonomije, prema Wrigleyjevoj terminolo\u0161ki preciznoj definiciji, su one u kojima su svi oblici materijalne proizvodnje izravno ili neizravno ovisni o organskim proizvodima zemlje i rezultatima procesa fotosinteze (eksploatacija drva i ostalog bilja u proizvodnji energije). Upravo na dru\u0161tva organske ekonomije primjenjivi su ozlogla\u0161eni maltuzijanski zakoni \u010dija summa summarum je da stanovni\u0161tvo uvijek raste po stopi br\u017eoj nego \u0161to raste proizvodnja, \u0161to rezultira padom \u017eivotnog standarda sve ve\u0107eg dijela populacije sve do epidemijskih i sli\u010dnih prirodnih katastrofa koje malo \u00bbpoprave\u00ab omjer izme\u0111u populacije i proizvodnje pa ciklus kre\u0107e ispo\u010detka. To se stanje naravno mijenja s industrijskom revolucijom, koja po prvi put omogu\u0107ava ekonomski rast br\u017ei od rasta stanovni\u0161tva, ali do tog trenutka moramo ra\u010dunati na ograni\u010dene mogu\u0107nosti ekonomskog rasta predmodernih dru\u0161tava i va\u017enu ulogu koju je u njima morao igrati demografski \u010dimbenik. Wrigley nas u\u010di kako se demografsko pona\u0161anje o\u010dituje u trima varijablama \u2013 natalitetu, mortalitetu i onome \u0161to on naziva nuptiality<\/i>, a \u0161to bismo mi mogli prevesti pojmom stope brakova ili u\u010destalo\u0161\u0107u brakova unutar jedne populacije. <\/i>U svom radu on na primjeru Engleske u ranom novom vijeku ispituje koliku je va\u017enost u organskim ekonomijama mogla imati upravo stopa brakova. Dvije su najva\u017enije kategorije koje utje\u010du na stopu brakova \u2013 udio stanovni\u0161tva koje uop\u0107e ulazi u brak u op\u0107oj populaciji te prosje\u010dna dob u kojoj ti pojedinci prvi put stupaju u brak. Wrigley dokazuje kako je jedan od razloga za\u0161to je industrijska revolucija nastala u Engleskoj upravo u ni\u017eoj stopi brakova engleskog dru\u0161tva, tj. u \u010dinjenici da su se Englezi vjen\u010davali u manjoj mjeri i prosje\u010dno kasnije u \u017eivotnoj dobi. To su pak uzrokovali razli\u010diti dru\u0161tveni mehanizmi poput onog da je u predmodernoj Engleskoj bilo nekonvencionalno da dva bra\u010dna para dijele isto ku\u0107anstvo \u2013 brak je dakle prakti\u010dki obavezno zna\u010dio osnivanje novog ku\u0107anstva, a to je i u predmodernim uvjetima, kao uostalom i danas u ne manjoj mjeri, zahtijevalo prethodnu akumulaciju znatnih resursa. Ni\u017ea stopa brakova zna\u010dila je i ni\u017ei natalitet u to vrijeme kada je velika ve\u0107ina djece ra\u0111ana unutar bra\u010dnih zajednica, a kada sve to skupa uklopimo u maltuzijansku shemu, dobijemo da je manji demografski napor engleske ekonomije omogu\u0107io rast realnih nadnica i time otvorio vi\u0161e mogu\u0107nosti za tro\u0161enje izvan primarnog sektora (tj. nabave hrane). Ta ve\u0107a potra\u017enja za sekundarnim proizvodima mogla je biti okida\u010d industrijske revolucije. Wrigleyjevo izvo\u0111enje logi\u010dki je sasvim na mjestu, ali istra\u017eivanja dru\u0161tava sa sli\u010dnim stopama brakova (npr. \u0161kotskog) potvr\u0111uju da se ono ne mo\u017ee uzeti kao povijesna zakonitost za sve organske ekonomije na prijelazu u industrijsko doba. Ono se me\u0111utim ne mo\u017ee zanemariti kao jedno od mogu\u0107ih obja\u0161njenja nastanka industrijske revolucije, kao \u0161to primjerice Weberovu tezu o protestantskim izvorima kapitalizma nisu i ne\u0107e oboriti nikakva istra\u017eivanja koja pokazuju da je kapitalisti\u010dki na\u010din privre\u0111ivanja nastao i u neprotestantskim zemljama.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Na \u010detvrtom i posljednjem danu skupa, u \u010detvrtak 22. travnja, nije bilo klasi\u010dnih izlaganja nego su odr\u017eana dva okrugla stola. Ujutro su na okruglom stolu posve\u0107enom europskim \u010dasopisima za ekonomsku povijest izlagali Mats Morell iz Uppsale i Santiago L\u00f3pez iz Madrida. Morell je istupao kao trenutni suurednik (s Larsom Magnussonom) \u010dasopisa Scandinavian Economic History Review<\/i> kojeg od 1952. izdaje Skandinavsko dru\u0161tvo za ekonomsku i socijalnu povijest. Radi se o svenordijskom projektu, svake tri godine rotira se uredni\u0161tvo \u010dasopisa pa je tako od 2008. do 2011. ono na \u0161vedskom Sveu\u010dili\u0161tu u Uppsali, dok \u0107e ga u sljede\u0107e tri godine ure\u0111ivati Danci itd. Vi\u0161e od devedeset posto \u010dlanaka u tom \u010dasopisu odnosi se na ekonomsku povijest 19. i 20. stolje\u0107a. L\u00f3pez je pri\u010dao ne samo o \u010dasopisu Investigaciones de historia econ\u00f3mica<\/i> \u0161to ga od 2005. izdaje \u0160panjolsko dru\u0161tvo za ekonomsku povijest, nego je u\u010dinio i usporedbu produktivnosti ameri\u010dkih i europskih \u010dasopisa za ekonomsku povijest. Sasvim o\u010dekivano, konstatirao je veliku premo\u0107 Amerikanaca ne samo u produktivnosti, nego i u citiranosti radova. \u0160to se ti\u010de samog \u010dasopisa, on je ne\u0161to otvoreniji predindustrijskoj ekonomskoj povijesti, no to je i logi\u010dno budu\u0107i da je \u0161panjolska ekonomska povijest predmodernosti (posebno u kolonijalno doba ranog novog vijeka) od klju\u010dnog zna\u010daja za svjetsku povijest op\u0107enito pa i privla\u010di poseban interes. S druge strane upada u o\u010di \u010dinjenica da se u Investigaciones<\/i> objavljuju samo radovi na \u0161panjolskom jeziku. Takva jezi\u010dna isklju\u010divost rijetka je pojava u danas globaliziranoj znanstvenoj zajednici, ali potpuno u skladu s \u010dinjenicom da \u0160panjolci op\u0107enito, pa tako i njihovi povjesni\u010dari, jako slabo barataju stranim jezicima (posebno engleskim), u \u0161to se mogao uvjeriti svatko tko je s njima do\u0161ao u ozbiljniji kontakt.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Pro\u010ditan je i zanimljivi osvrt odsutnog Hansa Pohla iz Bonna na vi\u0161e od sto godina stari \u010dasopis Vierteljahrschrift f\u00fcr Sozial- und Wirtschaftsgeschichte<\/i>, koji s manjim prekidima izlazi od 1903. godine. Ako ve\u0107 znamo da su slavni francuski Anali izvr\u0161ili utjecaj na gotovo sve nacionalne historiografije, onda vrijedi zabilje\u017eiti i \u010dinjenicu da je VSWG izvr\u0161io utjecaj na same Anale svojom me\u0111unarodnom orijentacijom, visokom znanstvenom razinom i \u010dinjenicom da je od po\u010detaka sve do danas financijski potpuno neovisan. Financira se naime isklju\u010divo od pretplata i slobodne prodaje pojedinih primjeraka na tr\u017ei\u0161tu, zahvaljuju\u0107i \u010demu nikada nije postao organom neke znanstvene ustanove niti ovisnim o dr\u017eavnim dotacijama. I u VSWG-u sve vi\u0161e prevladavaju \u010dlanci iz suvremene povijesti, a sve su rje\u0111a nekad redovita tematska izdanja jer se zbog visokog stupnja specijalizacije mla\u0111ih istra\u017eiva\u010da vi\u0161e ne mo\u017ee osigurati dovoljan broj radova o nekoj to\u010dno odre\u0111enoj temi u okviru jednog sveska \u010dasopisa.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Na tom okruglom stolu trebali su govoriti i Philippe Minard sa Sveu\u010dili\u0161ta Paris VIII (o \u010dasopisu Revue d’histoire moderne et contemporaine<\/i>) te Alberto Guenzi iz Parme (o \u010dasopisu Storia economica<\/i>), ali nisu mogli do\u0107i niti su poslali tekstove. Poslijepodne istoga dana odr\u017ean je zaklju\u010dni okrugli stol s kojeg su izostala tri predvi\u0111ena govornika \u2013 Murat \u00c7izak\u00e7a iz Kuala Lumpura, Patricia Hudson iz Cardiffa te spomenuti Hans Pohl. Govorili su pak Antonio di Vittorio sa Sveu\u010dili\u0161ta u Bariju, koji \u0107e na\u0161im povjesni\u010darima biti najvi\u0161e poznat preko svojih brojnih va\u017enih radova o dubrova\u010dkoj povijesti, Laurence Fontaine s pari\u0161ke Ecole des hautes \u00e9tudes en sciences sociales<\/i>, Sergej Pavlovi\u010d Karpov iz Moskve te Adam Manikowski iz Var\u0161ave. Bile su to uglavnom sli\u010dne zavr\u0161ne rije\u010di koje su rezimirale klju\u010dne poruke ovoga skupa o op\u0107enito lo\u0161em stanju ekonomske povijesti predmodernosti i mjerama koje se mogu poduzeti po tom pitanju, a ovdje \u0107emo izdvojiti samo osvrte francuske znanstvenice i moskovskog profesora kao posebno zanimljive. Fontaine se kratko prisjetila kako je neoklasi\u010dni pristup iznimno profitirao od pada \u017deljezne zavjese i \u0161irenja ideje slobodnog tr\u017ei\u0161ta kao op\u0107eprihva\u0107enog na\u010dina organiziranja ekonomije. Pro\u0161irio se tako i u dio ekonomskopovijesne znanosti, gdje mu po mi\u0161ljenju Laurence Fontaine nije mjesto. Ona smatra da je besmisleno primjenjivati pojmove i metode neoklasi\u010dne ekonomije (dominantno usmjerene prema predvi\u0111anju) na povijesnu stvarnost. Zapravo je to ne\u0161to \u0161to se radi ve\u0107 desetlje\u0107ima u ekonomskoj povijesti, jo\u0161 otkako su Raymond de Roover i neki drugi povjesni\u010dari 50-ih godina koristili termine tipa \u00bbholding\u00ab kako bi opisali \u00bbkompanije\u00ab firentinskih trgovaca i njihove \u00bbfilijale\u00ab u drugim trgova\u010dkim sredi\u0161tima, a radi se i danas, kao \u0161to se vidjelo iz izlaganja Catherine Verna o povijesti poduzetni\u0161tva. No da bi se ta praksa danas odr\u017eala, potrebno je jasno razgrani\u010denje pojmova, to\u010dno onakvo kakvo je provela primjerice Verna obja\u0161njavaju\u0107i pojam poduze\u0107a u srednjem vijeku, kako bi se izbjegli mogu\u0107i anakronizmi i povijesne neto\u010dnosti. Profesor Karpov je stigav\u0161i tek na zadnji dan skupa izvijestio kako je ruska historiografija u zadnje vrijeme dala nekoliko odli\u010dnih radova iz na\u0161e discipline, ali su zbog jezi\u010dne barijere ostali nepoznati. Rekao je da svi povijesni fakulteti u Rusiji imaju katedre za tzv. povijesnu matematiku, \u0161to funkcionira odli\u010dno i sa strane studenata jer njima je s takvom naobrazbom lak\u0161e na\u0107i posao izvan struke ukoliko za to bude potrebe. \u0160to se ti\u010de perspektive predindustrijske ekonomske povijesti, Karpov smatra da se ona mora temeljiti na velikim bazama podataka koje bi bile rezultati dugogodi\u0161njih istra\u017eivanja, kao \u0161to je slu\u010daj primjerice s projektom Grkinje Geline Harlaftis koji je ona izlo\u017eila drugoga dana skupa.<\/p>\n

<\/o:p><\/font><\/p>\n

Sva predvi\u0111ena izlaganja s ove Settimane di Studi<\/i> bit \u0107e tiskana u zborniku radova koji izlazi u prolje\u0107e 2011. godine. Sude\u0107i prema onome \u0161to smo imali prilike \u010duti na samom skupu, imamo se \u010demu veseliti jer raspon pokrivenih tema i ozbiljnost u njihovoj obradi dat \u0107e nam za pravo da taj zbornik tretiramo kao svojevrstan ud\u017ebenik predindustrijske ekonomske povijesti Europe. Iako su pojedini radovi specifi\u010dni za odre\u0111ene regije i nacionalne historiografije, sve to skupa pru\u017eat \u0107e dobar primjer kako i kojim metodama se radi ekonomska povijest.<\/o:p><\/font><\/p>\n


Antonio Gotovac<\/span><\/o:p><\/font><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1945","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52496,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52496","url_meta":{"origin":1945,"position":0},"title":"30 godina Podru\u017enice \u2013 Javno predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u201eSlavonski Brod u Domovinskom ratu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U 2026. navr\u0161ava se trideset godina od osnutka Podru\u017enice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest. Obilje\u017eavanje ove zna\u010dajne obljetnice zapo\u010dinje ciklusom javnih povijesnih predavanja znanstvenika Instituta. Tre\u0107e po redu je predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u2013 \u201eSLAVONSKI BROD U DOMOVINSKOM RATU\u201c. Predavanje \u0107e se odr\u017eati 21. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52543,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52543","url_meta":{"origin":1945,"position":1},"title":"Znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Najavljujemo\u00a0znanstveno-stru\u010dni skup \u201eOto\u010dne pu\u010dke pobo\u017enosti: kontinuiteti i transformacije\u201c,\u00a0koji \u0107e se odr\u017eati\u00a0u Rabu od 24. do 26. travnja 2026.,\u00a0u organizaciji i uz potporu\u00a0Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, \u00a0Grada Raba, Pu\u010dkog otvorenog u\u010dili\u0161ta Rab i Centra za istra\u017eivanje srednjovjekovne ba\u0161tine Jadrana RIMAH. Skup okuplja vode\u0107e doma\u0107e stru\u010dnjake koji \u0107e kroz niz\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Skup_Rab.jpg?fit=848%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":1945,"position":2},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52573,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52573","url_meta":{"origin":1945,"position":3},"title":"Znanstvena konferencija “Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstvena konferencija \"Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive\" odr\u017eat \u0107e se 23. i 24. travnja 2026. u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2. kat).\u00a0Konferencija je organizirana u okviru projekta\u00a0SUMKOS (voditeljica prof. dr. sc. Ivana Zagorac, financiran\u00a0sredstvima NextGenerationEU), uz potporu Odsjeka za filozofiju.\u00a0 Uz izlaga\u010dki dio, konferencija obuhva\u0107a i izlo\u017ebu\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":1945,"position":4},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":1945,"position":5},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1945","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1945"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1945\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1945"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1945"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1945"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}