{"id":19365,"date":"2020-02-29T15:40:39","date_gmt":"2020-02-29T15:40:39","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=19365"},"modified":"2020-02-29T15:40:39","modified_gmt":"2020-02-29T15:40:39","slug":"ivan-smiljanic-recenzija-knjige-christopher-clark-mjesecari-kako-je-europa-krenula-u-rat-1914-2018","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=19365","title":{"rendered":"Ivan Smiljani\u0107 – recenzija knjige – Christopher Clark, “Mjese\u010dari: kako je Europa krenula u rat 1914.”, 2018."},"content":{"rendered":"

Christopher Clark, Mjese\u010dari: kako je Europa krenula u rat 1914.<\/em>, <\/strong>preveo s engleskog Marinko Raos, Vukovi\u0107 & Runji\u0107, Zagreb 2018., 684 str.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Knjiga australskog povjesni\u010dara Christophera Clarka Mjese\u010dari: kako je Europa krenula u rat 1914.<\/em> (u originalu The Sleepwalkers: How Europe Went to War in 1914<\/em>) objavljena je 2012. godine i odmah je nai\u0161la na velik odjek u znanstveno-akademskim, ali i izvanznanstvenim krugovima. U hrvatskom ga izdanju imamo priliku \u010ditati od 2018. godine u vrsnom prijevodu Marinka Raosa. Povjesni\u010dar Christopher Clark ro\u0111en je 1960. godine u Sydneyju, a trenutno kao redovni profesor predaje modernu europsku povijest na Sveu\u010dili\u0161tu u Cambridgeu. Nositelj je odli\u010dja Kri\u017ea za zasluge SR Njema\u010dke, a britanska kraljica Elizabeta II. promaknula ga je u viteza 2015. godine zbog promicanja njema\u010dko-engleskih odnosa. Autor je i brojnih naslova, od kojih izdvajamo Kaiser Wilhelm II: A Life in Power<\/em>, Iron Kingdom: The Rise and Downfall of Prussia, 1600\u20131947<\/em> i The Politics of Conversion<\/em>.<\/p>\n

Nebrojene pohvale Clarkovim Mjese\u010darima<\/em> odnose se prvenstveno na njihov inovativan i holisti\u010dki pristup staroj raspravi o uzrocima po\u010detka Prvoga svjetskoga rata, starijoj \u010dak i od samoga rata, pa upravo zbog toga i mnogobrojne ocjene da je rije\u010d o knjizi koja ozna\u010dava prijelom u historiografskom shva\u0107anju toga razdoblja. Naravno da su takve ocjene pomalo i naivne jer historiografija nije znanstvena disciplina koja olako mijenja ustaljene obrasce, ali svakako stoji mi\u0161ljenje da je Clark svojim elegantnim stilom pisanja i sposobno\u0161\u0107u suverena vo\u0111enja \u010ditatelja kroz suptilnosti politi\u010dko-diplomatskih igara mo\u0107nih svjetskih velesila postigao zna\u010dajan i toliko potreban odmak od tradicionalne historiografije. Budu\u0107i da je rije\u010d o toliko hvaljenom, ali i iz odre\u0111enih krugova ku\u0111enom bestseleru, te\u0161ko se oteti dojmu da on u Hrvatskoj nije potaknuo nove rasprave i otvorio nove vidike kakve je trebao, pogotovo imaju\u0107i u vidu potrebu istra\u017eivanja hrvatske uloge na strani Austro-Ugarske Monarhije u velikoj svjetskoj konflagraciji. Ipak, knjiga u hrvatskoj akademskoj zajednici nije pro\u0161la neopa\u017eena, ponajprije zahvaljuju\u0107i Festivalu povijesti Kliofest, u okviru kojega su dr. sc. \u017deljko Holjevac i dr. sc. Stjepan Matkovi\u0107 15. svibnja 2019. godine odr\u017eali predstavljanje Clarkove knjige Mjese\u010dari<\/em>, kao i knjige Roberta Gerwartha Pobije\u0111eni: za\u0161to nije zavr\u0161io Prvi svjetski rat, 1917.\u20131923.<\/em><\/p>\n

Mjese\u010dari<\/em> su doista inovativni na nekoliko na\u010dina. Naime, na\u0161av\u0161i se pred monumentalnim zadatkom obja\u0161njavanja uzroka i povoda Prvom svjetskom ratu, Clark se suo\u010dio s nepreglednim obiljem izvora, \u0161to je specifi\u010dnost svojstvena prou\u010davanju bilo kojeg perioda moderne i suvremene povijesti. Clark je doista na zavidnoj razini kriti\u010dki obradio dostupne izvore poput diplomatskih izvje\u0161\u0107a razli\u010ditih zemalja, memoare dr\u017eavnika koji su sudjelovali u dono\u0161enju klju\u010dnih odluka pred po\u010detak rata, vode\u0107e tiskovine koje dobrim dijelom izra\u017eavaju javno mnijenje itd. Clarkovo vrsno poznavanje njema\u010dkoga i francuskoga jezika nedvojbeno mu je neizmjerno pomoglo u tome. Upravo zato \u0161to je prou\u010davao izvore svih velesila involviranih u stvaranje povoljnoga ozra\u010dja za rat (Francuska, Njema\u010dka, Austro-Ugarska Monarhija, Rusija, Velika Britanija, Italija) slo\u017eio je znatno kompleksniji, a time i ispravniji mozaik povijesnoga zbivanja. Mo\u017eemo samo izraziti \u017ealjenje \u0161to nije uzeo u obzir i knjigu Ive Pilara Die <\/em>s\u00fc<\/em>dslawische <\/em>Frage <\/em>und <\/em>der <\/em>Weltkrieg<\/em> (u hrvatskom prijevodu: Ju\u017enoslavensko pitanje i Svjetski rat<\/em>) koja bi mu nedvojbena pomogla jo\u0161 detaljnije razmrsiti balkanski \u010dvor intriga i urota protiv Habsbur\u0161ke Monarhije.<\/p>\n

Tradicionalna historiografija, koja po\u010diva na tezi njema\u010dkoga povjesni\u010dara Fritza Fischera o isklju\u010divoj ili dominantnoj krivnji politike carske Njema\u010dke, jednostrana je, upravo zato \u0161to je Fischer izgradio svoju impozantnu pri\u010du samo na njema\u010dkim izvorima. S druge strane, Clark ponovno u fokus istra\u017eivanja vra\u0107a do tada prete\u017eno marginalizirani balkanski aspekt cjelokupne predratne drame, odnosno Kraljevinu Srbiju kao bitan faktor nestabilnosti na Balkanu pogodan za instrumentaliziranje. \u010cesto se iz vida gubi da je taj rat, prije nego \u0161to je postao Prvi svjetski rat, ipak bio tek Tre\u0107i balkanski rat. Mnogobrojni pak prigovori kako se o izbijanju Prvoga svjetskoga rata u historiografiji nema re\u0107i ne\u0161to naro\u010dito novo naprosto ne stoje jer rije\u010d je o doista nikad iscrpivoj problematici, pogotovo u dana\u0161nje vrijeme slo\u017eenih geopoliti\u010dkih preslagivanja zbog ponovno obnovljene multipolarnosti svijeta nakon neposrednog unipolarnog perioda globalne ameri\u010dke dominacije uslijed pada Berlinskog zida 1989. godine. \u201eNo ako je rasprava stara, tema je jo\u0161 svje\u017ea. Zapravo, tema je svje\u017eija i relevantnija danas nego \u0161to je bila prije dvadeset ili trideset godina. Promjene \u0161to ih je pretrpio na\u0161 vlastiti svijet promijenile su nam gledanje na doga\u0111aje \u0161to su se zbili 1914.\u201c (str. XXV).<\/p>\n

Govore\u0107i o posljedicama Sarajevskog atentata 28. lipnja 1914. godine, Clark ujedno preispituje dominantnu teoriju struktura Fernanda Braudela i tradicije \u0161kole Annalesa. Prema Clarku, povijesni doga\u0111aji i njihovi glavni protagonisti nisu tek mjehuri\u0107i na uzburkanim oceanskim valovima povijesnih struktura i naslije\u0111enih tradicija, kako je to tuma\u010dio Braudel u svojoj slavnoj metafori, nego se znaju pokazati klju\u010dnim \u010dimbenicima u mijenjanju i preobrazbi samih struktura koje su takve doga\u0111aje omogu\u0107ili. \u201eNasuprot tome, pripovijest koju iznosi ova knjiga zasi\u0107ena je djelovanjem aktera. Klju\u010dni donositelji odluka: kraljevi, carevi, ministri vanjskih poslova, veleposlanici, vojni zapovjednici te niz drugih, ni\u017eih du\u017enosnika i slu\u017ebenika \u2013 hodali su ususret opasnosti odmjerenim i prora\u010dunatim koracima. Izbijanje rata bilo je vrhunac lanca odluka \u0161to su ih donijeli politi\u010dki akteri koji su imali svjesno odre\u0111ene ciljeve.\u201c (str. XXVIII). Upravo zato Clark nipo\u0161to ne smatra da je izbijanje Prvoga svjetskog rata bilo neizbje\u017eno, nego da je rezultat djelovanja i odluka aktera te drame. Iz toga razloga fokus Clarkova istra\u017eivanja nije pitanje \u201eza\u0161to\u201c, koje tako \u010desto vodi uzaludnim poku\u0161ajima pronalaska glavnoga krivca za izbijanje rata, nego \u201ekako\u201c je uop\u0107e mogu\u0107e da je rat nastao, iako i sam priznaje kako su ta pitanja logi\u010dki neodvojiva, a reklo bi se i ontologi\u010dki. Sredi\u0161nja je teza Clarkove knjige da Sarajevski atentat i Srpanjska kriza koja je netom uslijedila mogu zadobiti smisao samo ako se uspije objasniti \u0161to je iskustvo kriza krajem 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a (Prva marokanska kriza, austrougarska aneksija BiH, Druga marokanska kriza, Prvi i Drugi balkanski rat) zna\u010dilo za ljude koji \u0107e sasvim nalik mjese\u010darima u kobnim godinama neposredno prije izbijanja Velikoga rata odigrati klju\u010dnu ulogu u guranju Europe i svijeta u dotad nezapam\u0107eno krvoproli\u0107e. \u201eCilj mi je bio \u0161to je god mogu\u0107e \u017eivlje rekonstruirati vrlo dinami\u010dna stajali\u0161ta u dono\u0161enju odluka \u0161to su ih zauzimali glavni akteri u prolje\u0107e i ljeto 1914.\u201c (str. XXIX).<\/p>\n

Prvi dio knjige \u201ePutovi do Sarajeva\u201c Clark zapo\u010dinje prikazom srbijanske unutarnje politike i strate\u0161kih ambicija u 19. stolje\u0107u. Klju\u010dna prekretnica za Srbiju nastupila je 11. lipnja 1903. godine kada je grupa kraljoubojica ubila kralja Aleksandra Obrenovi\u0107a i kraljicu Dragu Ma\u0161in. Brutalnost i odlu\u010dnost teroristi\u010dko-iredentisti\u010dki orijentiranih pripadnika vojske u uklanjanju dinastije Obrenovi\u0107a iz politi\u010dkog \u017eivota Srbije ogleda se u tretmanu koji su pru\u017eili tijelima kralja i kraljice (sje\u010denje sabljama, sjekirama, bode\u017eima). Takav srbijanski nacionalizam svoje korijene imao je u tzv. kosovskom mitu, koji je tijekom vremena do\u017eivljavao svoje razli\u010dite metamorfoze poput nacionalisti\u010dkoga spisa Vuka Karad\u017ei\u0107a Srbi svi i svuda<\/em> (1836.), Na\u010dertanija<\/em> Ilije Gara\u0161anina (1844.) ili Gorskoga vijenca <\/em>(1847.) Petra II. Petrovi\u0107a Njego\u0161a u kojemu se veli\u010da Milo\u0161 Obili\u0107, ubojica osmanskoga sultana Murata I. \u201eNo vizija Velike Srbije nije bila stvar tek vladine politike, pa \u010dak ni propagande. Ona je bila duboko utkana u srpsku kulturu i identitet. Sje\u0107anje na Du\u0161anovo carstvo odzvanjalo je i u izvanredno \u017eivahnoj tradiciji srpskih epskih narodnih pjesama.\u201c (str. 22). Da \u0107e ujedinjenje svih Srba nu\u017eno morati biti neizmjerno nasilan proces, sasvim je jasno pokazivao nesklad izme\u0111u nacionalisti\u010dkih vizija budu\u0107nosti i sumorne etni\u010dke stvarnosti.<\/p>\n

Nakon takvoga smaknu\u0107a Obrenovi\u0107a urotnici su nastavili provo\u0111enje svoga plana dovo\u0111enja na prijestolje Srbije Petra Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, koji je u to vrijeme \u017eivio kao izgnanik u \u0160vicarskoj. Povijest odnosa tih dviju srbijanskih dinastija se\u017ee jo\u0161 u po\u010detak 19. stolje\u0107a. Milo\u0161 Obrenovi\u0107 izvojevao je srbijansku autonomiju 1815. godine u Drugom srpskom ustanku protiv Osmanskog Carstva, ono \u0161to nije uspio \u0110or\u0111e Petrovi\u0107 (Kara\u0111or\u0111e) u Prvom srpskom ustanku 1804., dok je 1878. godine Milan Obrenovi\u0107 na Berlinskom kongresu dobio i njenu neovisnost. Unato\u010d takvim uspjesima, ono \u0161to je definitivno otu\u0111ilo velike dijelove srbijanskog dru\u0161tva od dinastije Obrenovi\u0107 bilo je vo\u0111enje Srbije u katastrofalan rat s Bugarima 1885. godine, \u0161to \u0107e potaknuti austrougarsku intervenciju kako Bugarska ne bi okupirala Beograd, ali zbog \u010dega je Srbija prema Bugarskoj gajila neskriveno neprijateljstvo, najja\u010de izra\u017eeno u borbama za posjedovanje Makedonije. Ubijeni kralj Aleksandar Obrenovi\u0107 dobrim je dijelom i sam pridonio vlastitom tragi\u010dnom kraju \u017eenidbom za Dragu Ma\u0161in, kr\u0161enjem odredbi liberalnog ustava, ukidanjem tajnoga glasovanja, cenzurom i strahovladom koja je grani\u010dila s neoapsolutizmom. Tako su 1903. godine Obrenovi\u0107i protiv sebe ujedinili najve\u0107i dio srbijanskoga dru\u0161tva: Narodnu radikalnu stranku Nikole Pa\u0161i\u0107a, mo\u0107ne trgova\u010dke i bankarske obitelji i vojsku, koja se ipak pokazala klju\u010dnim faktorom. Taj je \u010din regicida ozna\u010dio prekretnicu i u srbijanskoj vanjskoj politici. Iako je Be\u010d odmah priznao legitimnost dinastije Kara\u0111or\u0111evi\u0107, u nadi da \u0107e ona nastaviti biti austrofilska, Srbija se okrenula francuskim isporukama oru\u017eja, velikim francuskim kreditima i ve\u0107em oslanjanju na Rusiju. Francuskom povoljnom mnijenju o kralju Petru pripomogla je i \u010dinjenica da je sudjelovao kao francuski dobrovoljac 1870. godine u ratu s Pruskom.<\/p>\n

U srbijanskim konspirativnim vojnim krugovima klju\u010dnu je ulogu jo\u0161 od 1901. godine imao poru\u010dnik Dragutin Dimitrijevi\u0107 zvan Apis. \u201eJedan ga je suradnik opisao kao ‘tajnu silu kojoj se moram staviti na raspolaganje, makar mi razbor ne daje za to nikakva temelja’.\u201c (str. 11). Upravo je Apis, jo\u0161 od nastanka organizacije po imenu Crna ruka odnosno Ujedinjenje ili smrt 3. o\u017eujka 1911. godine, predstavljao klju\u010dnu to\u010dku okupljanja srbijanskih nacionalista koji su bili spremni podupirati svim dopu\u0161tenim i nedopu\u0161tenim sredstvima borbu za ujedinjenje svih Srba u jednu dr\u017eavu. Promaknut je u \u010din pukovnika i na\u010delnika Obavje\u0161tajne uprave Glavnog sto\u017eera srbijanske vojske 1913. godine. Da \u0107e glavna odlika njegove organizacije biti tajnost vidjelo se po tome \u0161to je jedan od osniva\u010da i oblikovatelja ceremonije inicijacije bio slobodni zidar Ljubomir Jovanovi\u0107. Crna ruka i organizacija Narodna odbrana na podru\u010dju austrougarske Bosne i Hercegovine povezat \u0107e se s organizacijom Mlada Bosna i tako preko Voje Tankosi\u0107a, pripadnika \u010detni\u010dke organizacije, obu\u010diti i poslati na zadatak Nedeljka \u010cabrinovi\u0107a, Gavrila Principa i Trifka Grabe\u017ea, kao i sarajevsku grupu atentatora u kojoj su bili Danilo Ili\u0107, Muhamed Mehmedba\u0161i\u0107, Vaso \u010cubrilovi\u0107 i Cvjetko Popovi\u0107. Sarajevska je grupa bila organizirana preko Milana Ciganovi\u0107a, osobe najvjerojatnije izravno povezane s premijerom Pa\u0161i\u0107em.<\/p>\n

Austro-Ugarska Monarhija u\u0161la je u 20. stolje\u0107e kao oslabljen imperij, pogotovo nakon poraza 1859. godine kod Solferina od strane francusko-pijemontskih snaga, ali naro\u010dito nakon poraza 1866. godine kod K\u00f6niggr\u00e4tza koju joj je nanijela pobjedonosna pruska vojska. Tim su porazima habsbur\u0161ki imperijalni interesi bili prognani iz nastaju\u0107e Italije, kao i Njema\u010dke, pa je Monarhiji jedino preostalo usmjeriti svoju pa\u017enju na jugoisto\u010dnu Europu. Pod udarcima mo\u0107nih neprijatelja staro Carstvo nakon razdoblja neoapsolutizma prisiljeno je transformirati se 1867. godine u Dvojnu Monarhiju u kojoj \u0107e vlast biti podijeljena izme\u0111u austrijskih Nijemaca i Ma\u0111ara. Ipak, unato\u010d prividnoj krhkosti i nezadovoljstvu mnogobrojnih naroda, Monarhija je, prema Clarku, pokazivala za\u010du\u0111uju\u0107e znakove \u017eilavosti, pa \u010dak i oporavka. \u010cinjenica da je Austro-Ugarska Monarhija propala 1918. godine ne smije nas zavarati da ne bismo potpuno ahistorijski pomislili kako je tomu o\u010dito i morao biti slu\u010daj. Naime, me\u0111uetni\u010dki sukobi konstantno su obilje\u017eavali povijest Monarhije, ali nisu bili ni izbliza onodobnim sukobima u Rusiji ili Velikoj Britaniji koju je stra\u0161no mu\u010dilo pitanje irske autonomije. Po\u010detkom 20. st. habsbur\u0161ke zemlje pokazuju mogu\u0107nost sna\u017enog gospodarskog rasta i velik porast \u017eivotnog standarda (Monarhija je prije izbijanja rata bila najbr\u017ee rastu\u0107e gospodarstvo u Europi!). Mnijenja kako je takva feudalna i\u017eivljena tvorevina morala neizbje\u017eno propasti o\u010digledno su u suprotnosti s brojnim pokazateljima njene snage i mogu\u0107nosti prilagodbe politi\u010dkim okolnostima. \u010cini se da \u010dak i brojne optu\u017ebe na ra\u010dun ostarjelog cara Franje Josipa u dobroj mjeri proma\u0161uju cilj. Car je, naime, pokazivao iznimnu umje\u0161nost u bavljenju suptilnim pitanjima unutarnje i vanjske politike svoje zemlje, iako pra\u0107en osobnom tragi\u010dnom sudbinom i dr\u017eavnim vanjskopoliti\u010dkim neuspjesima.<\/p>\n

Nakon zauzimanja Bosne i Hercegovine 1878. godine i njene aneksije 1908. godine Monarhija je uspjela tu zaostalu zemlju pretvoriti u podru\u010dje gotovo usporedivo s ostatkom Monarhije, a daleko je prestigla balkanske dr\u017eavice poput Srbije ili Crne Gore koje su gajile neskrivene ambicije prema aneksiji toga austrougarskog podru\u010dja. Rusija je priznala i podr\u017eala austrougarsko zauzimanje Bosne i Hercegovine prema odredbama Trocarskog saveza iz 1881. godine, \u010demu je garant bila i Njema\u010dka. Ipak, s pojavom Kara\u0111or\u0111evi\u0107a austrougarska vanjska politika na svojim isto\u010dnim granicama po\u010dinje vidjeti sve ve\u0107u prijetnju. Iako je Monarhija bila \u0161okirana izvr\u0161enim regicidom 1903. godine, nije previ\u0161e \u017ealila za Aleksandrom Obrenovi\u0107em, koji je \u010desto izjavljivao kako je Monarhija neprijatelj srbijanske dr\u017eave, pa je tako prva priznala novonastalo stanje u Srbiji. Aneksija BiH 1908. godine, usprkos obe\u0107anjima ruskoga ministra vanjskih poslova Aleksandra Izvoljskog austrougarskom ministru vanjskih poslova Aloisu Aehrenthalu o njenom pozitivnom ishodu, zna\u010dila je kraj njihova me\u0111usobnog povjerenja i nastojanja za odr\u017eavanje krhke ravnote\u017ee snaga na podru\u010dju Balkana. Dodatni ote\u017eavaju\u0107i \u010dimbenik bilo je austrougarsko nesposobno vo\u0111enje Veleizdajni\u010dkoga procesa u Zagrebu i Friedjungova procesa u Be\u010du 1909. godine protiv saborskih zastupnika Hrvatsko-srpske koalicije. Iako su procesi do\u017eivjeli fijasko, \u010dinjenica je da 1931. godine predsjednik Srpske samostalne stranke Svetozar Pribi\u0107evi\u0107 priznaje kako su Srbi okupljeni oko njega i on sam vr\u0161ili veleizdajni\u010dka djela poku\u0161aja pripajanja austrougarskih teritorija Kraljevini Srbiji, oslanjaju\u0107i se na sve vi\u0161e neprijateljski nastrojenu vanjsku politiku Rusije (simbol \u010dega je prosrpski orijentiran ruski poslanik u Beogradu Nikolaj Hartvig).<\/p>\n

U protivljenju sve opasnijoj situaciji na Balkanu profilirali su se ratoborni na\u010delnik Glavnog sto\u017eera austrougarskih snaga podmar\u0161al barun Franz Conrad von H\u00f6tzendorf, ali i mirotvorni ministar vanjskih poslova grof Leopold von Berchtold i sam prijestolonasljednik nadvojvoda Franz Ferdinand, koji je jedno vrijeme predlagao trijalisti\u010dku reformu Monarhije koja bi oja\u010dala ju\u017enoslavenske narode pod hrvatskom dominacijom u Zagrebu i time smanjila utjecaj Ma\u0111ara u Monarhiji, ali je do 1914. godine napustio taj plan i odlu\u010dio se za preustroj Monarhije u \u201eSjedinjene Dr\u017eave Velike Austrije\u201c organizirane u 15 federalnih jedinica. Ne sasvim ispravno mnijenje da Franz Ferdinand \u010dvrsto zastupa stvaranje slavenske jedinice okupljene oko Zagreba vodilo je i srbijansku iredentisti\u010dku mre\u017eu dou\u0161nika u njihovu \u017eurnom poku\u0161aju micanja najo\u010diglednije prijetnje velikosrpskim ambicijama okupljanja svih ju\u017enoslavenskih naroda i teritorija oko Srbije. Nisu razumijevali kako se nadvojvoda \u017eestoko protivio pripajanju Bosne i Hercegovine Monarhiji, imaju\u0107i u vidu kakvu to uistinu geopoliti\u010dku ugrozu predstavlja odr\u017eanju krhke ravnote\u017ee sila, koja \u0107e pogotovo do\u0107i u isku\u0161enje nakon Prvoga i Drugoga balkanskoga rata 1912.\u20131913. godine i povla\u010denja Osmanskoga Carstva s tog podru\u010dja. Na ovom je mjestu uistinu bitno spomenuti kako Clark, oslanjaju\u0107i se na izjavu koju je 1924. godine dao Miroslav Spalajkovi\u0107, djelatnik i diplomat u srbijanskom Ministarstvu vanjskih poslova, izravni povod Prvom i Drugom balkanskom ratu vidi u talijanskoj ni\u010dim izazvanoj agresiji 1911. godine na Libiju, odnosno na tada\u0161nja tri vilajeta u sklopu Osmanskog Carstva, \u0161to je na Balkanu ispravno protuma\u010deno kao zeleno svjetlo za po\u010detak komadanja osmanskog teritorija.<\/p>\n

U drugom dijelu naslova \u201ePodijeljeni kontinent\u201c Clark se upu\u0161ta u prikaz polarizacije Europe koja se odvijala od 1887. do 1907. godine, koju ujedno progla\u0161ava klju\u010dnim preduvjetom izbijanja rata 1914. godine. Naime, po\u010detkom 1887. godine Europa uistinu izgleda kao slo\u017een multipolarni sustav s kompleksnim odnosima izme\u0111u velesila. Trojni savez sklopljen 1882. godine izme\u0111u Njema\u010dke, Italije i Austro-Ugarske Monarhije (utemeljen kao Dvojni savez Njema\u010dke i Austro-Ugarske 1879. godine) nastao je kao potreba smirivanja tenzija izme\u0111u Be\u010da i Rima na Jadranskom moru, dok je obrambeni sporazum Njema\u010dke i Rusije iz 1887. godine osiguravao dobrosusjedske odnose unato\u010d austro-ruskim napetostima na podru\u010dju jugoisto\u010dne Europe, ali je ujedno predstavljao branu Francuskoj da s Rusijom sklopi savez protiv Njema\u010dke. Velika Britanija potpisala je sustav Sredozemnih sporazuma s Austro-Ugarskom Monarhijom i Italijom, \u0161to je bilo upereno protiv francuskih interesa na Sredozemlju i ruskih interesa na Bosporu i Dardanelima. Takav zamr\u0161en splet me\u0111udr\u017eavnih odnosa posljedica je uspje\u0161ne politike njema\u010dkog kancelara Otta von Bismarcka koji je nastojao sprije\u010diti koaliciju velesila protiv Njema\u010dke i ujedno iskoristiti neslo\u017enosti me\u0111u njima u njema\u010dku korist. Bismarckova je politika imala i drugu stranu medalje u tome \u0161to je pretvorila Njema\u010dku tek u silu koja reagira na izvanjske poticaje uslijed odustajanja od vo\u0111enja agresivne vanjske i kolonijalne politike. Nakon Bismarcka, novi kancelari poput Lea von Caprivija ili Bernharda von B\u00fclowa nastojat \u0107e voditi Weltpolitik<\/em>. Upravo zato Clark s punim pravom naziva Njema\u010dku \u201ezakasnjelim carstvom\u201c koja je u o\u010dima drugih sila \u010desto bila vi\u0111ena kao skorojevi\u0107 koji se gura da na\u0111e svoje mjesto za bogatim stolom. Iz njema\u010dke je perspektive to izgledalo sasvim druk\u010dije. \u201eU govoru odr\u017eanu 6. sije\u010dnja 1897., koji je poslije imao velik utjecaj, njema\u010dki je dr\u017eavni tajnik za vanjske poslove Bernhard von B\u00fclow artikulirao novo, naraslo njema\u010dko samopouzdanje: ‘Bilo je vremena kad je Njema\u010dka ostavljala zemlju jednome susjedu, a more drugome, ostavljaju\u0107i za sebe tek nebesa i \u010distu filozofiju. E \u2013 ta su vremena pro\u0161la! […] Mi ne kanimo nikoga zasjeniti, ali tra\u017eimo svoje mjesto pod suncem.’\u201c (str. 149).<\/p>\n

Nakon dolaska na njema\u010dko prijestolje impulzivnog cara Vilima II. 1888. godine i odlaska Bismarcka s kancelarskog mjesta 1890. godine situacija se po\u010dinje naglo mijenjati na njema\u010dku \u0161tetu, \u0161to je odli\u010dan pokazatelj koliko toga u povijesti ovisi o mudrosti velikih dr\u017eavnika. Naime, Europa 1907. godine izgleda sasvim bipolarno, potpuno podijeljena me\u0111u dvama velikim i nepomirljivim blokovima velesila. Francuska i Rusija su ve\u0107 1892. godine sa\u010dinili, a 1894. godine potpisali ugovor o uzajamnoj vojnoj pomo\u0107i protiv tre\u0107e sile, \u0161to je doista bio politi\u010dko-diplomatski presedan jer nije ozna\u010davao smirivanje napetosti me\u0111u silama potpisnicama, nego je implicitno bio usmjeren protiv Njema\u010dke. S druge strane, sasvim je nerazumljivo za\u0161to 1890. godine Njema\u010dka, osim zbog tra\u017eenja slobode u vanjskopoliti\u010dkom djelovanju, nije produljila ugovor s Rusijom, pa se tako na\u0161la u situaciji mo\u017eebitnog vo\u0111enja rata na dvije fronte, a \u0161to se nastojalo kompenzirati organiziranjem i izvo\u0111enjem Schlieffenova plana. Britanija je pak 1904. godine s Francuskom zaklju\u010dila Entente cordiale<\/em>, a 1907. potpisala je Britansko-rusku konvenciju. Novost i \u0161ok britansko-ruskog pribli\u017eavanja tako\u0111er ukazuje na stanovite diskontinuitete britanske vanjske politike za koju je od 1894. do 1905. godine glavni protivnik bila Rusija jer je ugro\u017eavala britanske kolonijalne interese u Kini, na Balkanu i u Srednjoj Aziji. Zato ni ne treba \u010duditi \u0161to je Britanija u francusko-ruskom savezu vidjela zapravo protubritanski \u010din. Upravo zbog toga Clark smatra kako francusko-britanski sporazum iz 1904. godine ne treba promatrati kao akt uperen protiv njema\u010dkih interesa, nego kao poku\u0161aj ubla\u017eavanja kolonijalnih tenzija s Francuskom, ali ujedno i kao posredan poku\u0161aj utjecaja na Rusiju. \u010cesto spominjan argument o ubrzanoj izgradnji njema\u010dkih bojnih brodova 1898. godine pod vodstvom admirala von Tirpitza nije dovoljan razlog za promjenu britanske politike prema Njema\u010dkoj. Naime, iako je, prema Clarku, Njema\u010dka imala nedvojbeno pravo u mi\u0161ljenju da ne\u0107e biti ozbiljno shva\u0107ena sve dok ne bude raspolagala mo\u0107nom ratnom mornaricom, Britanija je na to gledala kao na manju ugrozu koju je gotovo anihilirala vlastitom ubrzanom proizvodnjom bojnih brodova. \u201eNjema\u010dka je za tada\u0161nju britansku vlast bila diplomatska smetnja, a ne prijetnja opstanku. Drugim rije\u010dima, britansko-njema\u010dki antagonizam nije primarno odre\u0111ivao britansku politiku.\u201c (str. 139).<\/p>\n

Clark razbija jo\u0161 jedno uvrije\u017eeno mnijenje, a to je ono o tobo\u017enjoj svemo\u0107i europskih vladara povezanih krvnim vezama preko britanske kraljice Viktorije. Prema Clarku, njihov utjecaj zapravo djeluje razmjerno skroman. Dok je Franjo Josip doista puno radio, \u0161to je i odgovaralo slici koju je stvorio o sebi kao \u201eprvom slu\u017ebeniku\u201c Monarhije, ba\u0161 poput ruskog cara Nikole II., nikada do kraja nije uspio ovladati silnim birokratskim strojem koji je proizvodio nepregledno mno\u0161tvo dokumenata. Talijanski kralj Viktor Emanuel III. radio je vrlo malo, pa mu je takav bio i utjecaj na vanjsku politiku svoje zemlje, ali koli\u010dina rada ipak nije bila dobro mjerilo utjecaja na zbivanja u dr\u017eavi. Car Nikola II. znao je izravno intervenirati u vanjske poslove Rusije i podupirati razli\u010dite frakcije u vlasti odnosno Vije\u0107u ministara, tijelu koje tek 1905. godine nakon poraza u katastrofalnom Rusko-japanskom ratu po\u010dinje igrati veliku ulogu pod predsjedanjem Petra Stolipina (ubijenog u atentatu 1911. godine). Kaiser<\/em> Vilim II. poku\u0161avao je znatno vi\u0161e intervenirati u sudbinu svoje dr\u017eave, ali su mu shodno tomu i ministri daleko vi\u0161e prije\u010dili takvo pona\u0161anje. \u201eMije\u0161ali se nasrtljivo u politi\u010dki proces ili ne, europski su monarsi samim svojim postojanjem i kraljevanjem ostali remetila\u010dki \u010dimbenik u me\u0111unarodnim odnosima.\u201c (str. 182).<\/p>\n

Nemogu\u0107nost pronalaska egzaktnog krivca jo\u0161 je vidljivija u Clarkovu poku\u0161aju pregleda odgovornosti nad pojedinim aspektima dr\u017eavne politike u razli\u010ditim zemljama. Tako se, primjerice, ruski poslanik u Beogradu Hartvig pona\u0161a znatno slobodnije kad je u Sankt Petersburgu vlast slabija; u Francuskoj ministri vanjskih poslova, u slu\u010daju da du\u017ee potraju, mogu (pre)usmjeriti vo\u0111enje francuske vanjske politike (poput Th\u00e9ophilea Delcasse\u00e9a tijekom Prve marokanske krize 1905. godine); u Njema\u010dkoj kancelar u sebi sadr\u017eava premijersku funkciju, ali i funkciju ministra vanjskih poslova. Jedini koji se nije morao bojati vladarevih izravnih intervencija u vanjsku politiku bio je britanski ministar vanjskih poslova Sir Edward Grey. Bila je to beneficija koju nisu dijelili ni Stolipin u Rusiji ni Theobald von Bethmann-Hollweg u Njema\u010dkoj. Dok se francuski ministar vanjskih poslova morao boriti s mo\u0107nim du\u017enosnicima, Grey je imao punu potporu svoga premijera Herberta Asquitha, u \u010dijoj je liberalnoj vladi i sudjelovao. Iako je Grey vodio germanofobnu politiku, uz potporu prvoga lorda Admiraliteta Winstona Churchilla i samoga premijera, morao je paziti na ostale \u010dlanove vlade koji su imali izvjesnih simpatija prema Njema\u010dkoj. \u201eAntagonizam s Njema\u010dkom u britanskoj je eliti supostojao sa slojevitim kulturnim vezama i dubokim divljenjem njema\u010dkim kulturnim, ekonomskim i znanstvenim postignu\u0107ima.\u201c (str. 201). Uzev\u0161i u obzir svu kompleksnost i te\u0161ku prohodnost zamr\u0161enih politi\u010dko-diplomatskih veza europskih velesila, pa onda i odnosa politi\u010dkih mo\u0107i unutar njih samih, te\u0161ko je i dalje podupirati tezu o svjesnom<\/em> guranju Europe i svijeta prema ratnom ponoru. Ono \u0161to Clark govori o Rusiji mo\u017ee se primijeniti na sve involvirane dr\u017eave: \u201eNajva\u017enije je primijetiti kako su se utjecaji u oblikovanju ruske politike stalno mijenjali. Mo\u0107 je tekla kroz sustav, skupljaju\u0107i se na razli\u010ditim mjestima: kod cara, ministra vanjskih poslova, premijera, veleposlanika. \u0160tovi\u0161e, mo\u017ee se govoriti o svojevrsnoj ‘hidraulici mo\u0107i’, kod koje je ja\u010danje jednoga \u010dvora u sustavu prouzro\u010divalo slabljenje drugoga.\u201c (str. 187).<\/p>\n

Predratna je Europa uistinu bila i militarizirano dru\u0161tvo, \u010dak na vizualnoj razini. Carevi i kraljevi voljeli su gledati ili sudjelovati na vojnim mimohodima u svojim sve\u010danim vojnim odorama. Ipak, u vladama svih europskih velesila sukobljavale su se tendencije civilnog sektora za kontrolom i smanjenjem vojnih prora\u010duna, dok su vojne frakcije, naj\u010de\u0161\u0107e podupirane ministrima rata, \u010desto zagovarale upravo suprotan smjer. To je samo jedno od podru\u010dja borbe u politici izme\u0111u tzv. \u201egolubova\u201c i \u201ejastrebova\u201c. Habsbur\u0161ka vojska bila je u stanju stagnacije zbog dualisti\u010dke prirode dr\u017eave, pa je tako izdvajala tek 2,6% nacionalnog dohotka na obranu. Antiklerikalna i republikanska Francuska je nakon Dreyfusove afere 1894. godine na vojsku gledala kao na stjeci\u0161te klerikalaca i reakcionarne klike. Do pozitivne promjene prema vojsci do\u0161lo je tek pod ratobornim premijerom, a kasnije i predsjednikom Raymondom Poincar\u00e9om. Njema\u010dka je vojska bila pod zapovjedni\u0161tvom Helmutha von Moltkea koji je neprestano pritiskao Vladu za izglasavanje ve\u0107ega vojnog prora\u010duna i za pokretanje preventivnog rata, dok se u Rusiji grupa okupljena oko ministra rata Vladimira Suhomlinova i ministra poljoprivrede Aleksandra Krivo\u0161ejina za ve\u0107i prora\u010dun trebala sukobljavati s ministrom financija i premijerom Vladimirom Kokovcovim. \u201eKako u Rusiji, Njema\u010dkoj i Austro-Ugarskoj, tako i u Britaniji i Francuskoj, vojna je politika na koncu ostala podlo\u017ena politi\u010dkim i strate\u0161kim ciljevima civilnog dr\u017eavnog vodstva.\u201c (str. 222). Jedan od mitova koje \u0107e Clark raspr\u0161iti bio je i onaj o ratobornom javnom mnijenju koje jedva \u010deka rat. Clark govori o \u0161iroko rasprostranjenom obrambenom domoljublju, ali ne i o ratobornosti, dok je \u0161ovinizam bio vi\u0161e iznimka nego pravilo. U prilog tomu svjedo\u010di i tragikomi\u010dna situacija da su pojedini ruski vojnici bili uvjereni kako idu u rat protiv Kine zbog Mongolije ili pak protiv Engleske.<\/p>\n

U tre\u0107em dijelu knjige pod naslovom \u201eKriza\u201c Clark opisuje kako je Sarajevski atentat pokrenuo lavinu doga\u0111aja koja \u0107e dovesti do izbijanja rata svjetskih razmjera. Budu\u0107i da je Franz Ferdinand bio izrazito nepopularna javna li\u010dnost, neposredno nakon smrti supruge Sofije von Chotek i njega nije bilo velikih izljeva kolektivne \u017ealosti, no ipak se ozra\u010dje u diplomatskim krugovima onodobne Europe naglo po\u010delo pogor\u0161avati, ali je to imalo utjecaja i na \u0161iroke slojeve stanovni\u0161tva, \u0161to je jo\u0161 jedan pokazatelj da su tiskani mediji u ono vrijeme igrali veliku ulogu u oblikovanju i usmjeravanju javnoga mnijenja, pa su stoga \u010desto i slu\u017eili raznim sferama politi\u010dkoga \u017eivota za razra\u010dunavanje i slanje diplomatskih signala. Naime, budu\u0107i da je 28. lipnja bila njihova godi\u0161njica braka, kao i da su nadaleko postale poznate i preno\u0161ene nadvojvodine posljednje rije\u010di upu\u0107ene pogo\u0111enoj supruzi (\u201eSopherl, <\/em>Sopherl, <\/em>sterbe <\/em>nicht, <\/em>bleibe <\/em>am <\/em>Leben <\/em>f\u00fc<\/em>r <\/em>unsere <\/em>Kinder!<\/em>\u201c), \u010ditava je zemlja po\u010dela osje\u0107ati tugu i pravedni\u010dki bijes prema po\u010diniteljima takvoga teroristi\u010dkog akta. Nakon provedene istrage nad atentatorima austrijske su vlasti ubrzo do\u0161le do koliko-toliko jasnih spoznaja o umije\u0161anosti srbijanske pograni\u010dne policije u prebacivanje atentatora s podru\u010dja Srbije, kao i o postojanju izvjesnih krugova bliskih Beogradu koji su sudjelovali u pripremi i izvo\u0111enju atentata. Tim je vi\u0161e upadala u o\u010di mahnita euforija koja je zahvatila Srbiju nakon umorstva nadvojvode i trijumfalisti\u010dki \u010dlanci iz srbijanskih nacionalisti\u010dkih medija. \u201eUmjesto da u\u010dine kompromis s austrijskim zahtjevima, Pa\u0161i\u0107 i uop\u0107e vlasti u Srbiji vratili su se svojim uobi\u010dajenim stavovima i na\u010dinima: Srbi su u cijeloj pri\u010di zapravo \u017ertve \u2013 u Bosni i Hercegovini i sada u krizi nakon atentata u Sarajevu; Austrijanci su si sami krivi za to \u0161to ih je sna\u0161lo; Srbi imaju pravo na samoobranu \u2013 rije\u010dima, pa ako treba i oru\u017ejem, i tako dalje.\u201c (str. 388).<\/p>\n

Austrougarski vrh nekoliko dana nakon atentata odlu\u010dio je da samo vojna akcija mo\u017ee razrije\u0161iti balkanski problem i neutralizirati Srbiju. Najratoborniji bili su na\u010delnik Glavnog sto\u017eera H\u00f6tzendorf i zemaljski poglavar Bosne i Hercegovine Oskar Potiorek, dijelom da prikrije vlastitu nesposobnost prilikom organiziranja sigurnosnih mjera tijekom nadvojvodina posjeta Sarajevu. Toj se strani priklju\u010dio i diplomat Alexander von Musulin, koji je kao Hrvat bio \u017eestoko suprotstavljen velikosrpskom imperijalizmu. 5. srpnja, nakon savjetovanja u Berlinu, austrougarska strana ohrabrena je u nastojanjima da ima pravo zahtijevati neki oblik zadovolj\u0161tine od Srbije. \u201eMinistar rata izvijestio je cara [Vilima II.] kako su njema\u010dke oru\u017eane snage spremne za svaku mogu\u0107nost. Ishod je bila njema\u010dka potpora koja je postala poznata kao ‘bianco <\/em>\u010dek’\u201c. (str. 411). Sporost reakcija Austro-Ugarske zabrinjavala je Njema\u010dku, koja je smatrala kako bi bilo puno oportunije da je Monarhija napala Srbiju bez objave rata i nepotrebne eskalacije tenzija. Njema\u010dku je u tom trenutku vodilo sna\u017eno i ujedno pogre\u0161no uvjerenje kako Rusija ne\u0107e reagirati zbog napada na Srbiju, ali i \u017eelja za uni\u0161tenjem Rusije kao sve ja\u010deg gospodarskog i vojnog protivnika. Da \u0107e u nadolaze\u0107em ratnom sukobu Talijani biti Nijemcima slabi saveznici dokaz je i to \u0161to je 11. srpnja talijanski ministar vanjskih poslova San Giuliani po obavje\u0161tenju o ultimatumu smjesta tu informaciju proslijedio Rusima i Rumunjima. Stoga se kao o\u010dita la\u017e pokazuju tvrdnje ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Sazonova da je za Ruse i Francuze spoznaja o uru\u010divanju austrougarskog ultimatuma Srbiji 23. srpnja proizvela \u0161ok i nevjericu. Znakovito, 10. srpnja umire i ruski poslanik u Beogradu Hartvig u ku\u0107i austrougarskog poslanika Giesla. \u201ePrema rije\u010dima francuskoga poslanika Descosa, Hartvig je umro upravo u trenutku kad je njegova ‘nepokolebljiva volja’ pobijedila, ‘uspostaviv\u0161i potpunu vlast nad srpstvom te nametnuv\u0161i Europi srpsko pitanje, i to u nasilnu obliku, njemu tako dragu’.\u201c (str. 428). Austrougarski ultimatum Srbiji, koji je napisao Alexander von Musulin, uru\u010den je 23. srpnja kako bi se na taj na\u010din izbjeglo uru\u010divanje ultimatuma u vrijeme dok su francuski predsjednik Poincar\u00e9 i premijer Ren\u00e9 Viviani u dr\u017eavnom posjetu Rusiji. Za tog je posjeta ve\u0107 postalo sasvim bjelodano da je Francuska unaprijed zanijekala vjerodostojnost bilo kakvim mogu\u0107im rezultatima austrougarske istrage o atentatu na Franza Ferdinanda, a otvoreno su se po\u010dele dr\u017eati zdravice za pobjedu u nadolaze\u0107em ratu. Francuska i Rusija nisu imale nikakvih iluzija oko priznavanja legitimnih austrougarskih interesa u tom dijelu Europe. \u201eNije bilo potrebe za improvizacijama ili novim formulacijama politike \u2013 Poincar\u00e9 se jednostavno uporno dr\u017eao smjera \u0161to ga je zacrtao jo\u0161 u ljeto 1912. Bio je to scenarij balkanskoga po\u010detka rata u Europi, predvi\u0111en u tolikim razgovorima Francuza i Rusa.\u201c (str. 443).<\/p>\n

Najvi\u0161e su problema izazvale to\u010dke 5 i 6 ultimatuma koje od Srbije iziskuju dopu\u0161tenje izravnoga mije\u0161anja austrougarskih vlasti u provo\u0111enju istrage, \u0161to se smatralo povredom prava suverene dr\u017eave, ali Clark isti\u010de da je austrougarska nota, primjerice, bila daleko bla\u017ea od NATO-ova ultimatuma Saveznoj Republici Jugoslaviji 1999. godine u Rambouilletu. Pogre\u0161no je stoga to pitanje nepovredivosti suvereniteta razmatrati u doba kada je Srbija izravno preuzimala odgovornost za javno proklamiranje ciljeva pripajanja svih teritorija Monarhije na kojima \u017eive Ju\u017eni Slaveni. Na izravno rusko ohrabrivanje Srbija je 25. srpnja odgovorila diplomatski zbrkanim, ali iznimno uspje\u0161nim tekstom, zapravo odbijenicom Austro-Ugarskoj te je 28. srpnja car Franjo Josip bio prisiljen potpisati objavu rata Srbiji. Na sjednicama ruskoga Vije\u0107a ministara 24. i 25. srpnja jasno je konstatirano kako je glavni protivnik u idu\u0107em ratu Njema\u010dka, a ne Austro-Ugarska. Isprva je Rusija 29. srpnja poduzela neizvedivu djelomi\u010dnu mobilizaciju, uz velike proteste na\u010delnika ruskog Glavnog sto\u017eera Janu\u0161kevi\u010da, ali je objavila i da je u razdoblju priprema za rat. 30. srpnja Rusija \u0107e provesti prvu op\u0107u mobilizaciju u Srpanjskoj krizi, \u0161to se \u010desto zaboravlja ili preska\u010de. Clark na tom mjestu uo\u010dava zanimljivo proturje\u010dje u dvama savezima. Naime, Njema\u010dka izravnije i neskriveno govori o mogu\u0107nosti rata, \u0161to je pak \u010desto zavaravalo povjesni\u010dare da prenaglase tu crtu spram govora Sila Antante. \u201eNasuprot tomu, jezik donositelja odluka u Rusiji i Francuskoj odra\u017eavao je pretpostavku da su rat i mir gole egzistencijalne alternative.\u201c (str. 483).<\/p>\n

\u0160to se pak ti\u010de Britanije, tamo je javno mnijenje bilo izri\u010dito proturatno raspolo\u017eeno, a ambivalentnost Greya bila je ja\u010da nego ikada prije. Britanija je, izme\u0111u ostaloga, tada bila pritisnuta rje\u0161avanjem pitanja irske autonomije, no na kraju \u0107e se ipak u Britaniji zanemariti \u010dinjenica da je austrougarska mobilizacija usmjerena samo protiv Srbije, a ruska protiv Austro-Ugarske i protiv Njema\u010dke. S obzirom da je Rusija odbila zahtjev za ukidanje op\u0107e mobilizacije Njema\u010dka joj je 1. kolovoza navijestila rat. Mogu\u0107i nagovje\u0161taji britanskoga pritiska na Francusku da bude neutralna u nadolaze\u0107em sukobu navele su Vilima II. da zapovijedi odustajanje od ulaska u Luksemburg, \u0161to je prije\u010dilo efikasno provo\u0111enje Schlieffenova plana. Tek po sigurnom uvjerenju da \u0107e se Engleska pridru\u017eiti svojim saveznicama, Vilim je dopustio invaziju Francuske preko neutralne Belgije. Clark katastrofalnu gre\u0161ku vidi ne toliko u njema\u010dkoj invaziji Belgije, koju su planirali poduzeti i francuski vojni zapovjednici, nego u slanju njema\u010dkoga ultimatuma Belgiji 2. kolovoza. Bilo bi daleko bolje da je njema\u010dka vojska naprosto pro\u0161la kroz Belgiju, predstavljaju\u0107i to kao fait accompli<\/em>. No Britanija je svakako \u017eeljela izbje\u0107i savezni\u0161tvo Rusije i Njema\u010dke i tako ih okrenuti jednu protiv druge. \u201ePoslu\u017eimo se Buchananovim rije\u010dima iz njegova pisma Nicolsonu iz travnja 1914. godine: ‘Rusija velikom brzinom ja\u010da, tako da moramo zadr\u017eati njezino prijateljstvo, i to gotovo po svaku cijenu. Zaklju\u010de li Rusi da smo nepouzdani ili beskorisni kao prijatelji, Rusija bi se jednoga dana mogla nagoditi s Njema\u010dkom te opet zadobiti slobodu djelovanja glede Turske i Perzije.’\u201c (str. 542.). Britanskom se objavom rata Njema\u010dkoj 4. kolovoza efekt savezni\u010dkih obveza zatvorio. Od velesila preostala je jedino Italija koja je formalno proglasila neutralnost koju \u0107e prekinuti ulaskom u rat na strani Antante 1915. godine.<\/p>\n

Prvi svjetski rat ponukao je involvirane dr\u017eave da mobiliziraju 65 milijuna vojnika, od \u010dega je preko 10 milijuna poginulo, a preko 20 milijuna te\u0161ko ranjeno. Izravno povezano s tim je i izbijanje pandemije \u0160panjolske gripe koja je odnijela od 40 do 50 milijuna \u017eivota. Kao posljedica toga rata uni\u0161tena su tri velika europska carstva i jedno azijsko, a Europa je do\u017eivjela dotada nezapam\u0107eno krvoproli\u0107e i razaranje. Bez Prvoga svjetskog rata te\u0161ko je zamisliti uspon komunizma u Rusiji, fa\u0161izma u Italiji ili nacionalsocijalizma u Njema\u010dkoj. \u0160to se ti\u010de hrvatske povijesti, bez posljedica toga rata ne bi do\u0161lo do stvaranja dr\u017eavne zajednice sa Srbima i Crnogorcima i do radikalne promjene hrvatskoga kulturnoga, civilizacijskoga i geopoliti\u010dkoga okru\u017eja gotovo za cijelo jedno stolje\u0107e. Posljedice Prvoga svjetskoga rata nebrojene su i te\u0161ko zamislive, pogotovo imaju\u0107i u vidu da je na\u0161 svijet sagra\u0111en upravo na njihovim temeljima. Kako i Clark kazuje, ljudi onoga doba daleko su nam bli\u017ei nego \u0161to to isprva i pomi\u0161ljamo. Kompleksnost geostrate\u0161ke i geopoliti\u010dke slike svijeta jednako je slo\u017eena danas, kao i po\u010detkom 20. stolje\u0107a, \u0161to nas upravo treba probuditi i osvijestiti za potrebu rje\u0161avanja problema koji neposredno stoje pred nama svima sada, ba\u0161 kao i neko\u0107 u te\u0161kim danima te kobne 1914. godine. Preostaje samo slaba\u0161na nada da suvremeni politi\u010dari i javno mnijenje ne dijele sklonost mjese\u010darenju poput njihovih prethodnika.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivan Smiljani\u0107<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-19365","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52768,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52768","url_meta":{"origin":19365,"position":0},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp za mlade \u201cYouth in Cold-War Europe\u201d","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Otvoren je poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp \"Youth in Cold-War Europe\", koji se odr\u017eava od 28.08. do 06.09. 2026. godine u Weimaru (Njema\u010dka). Kamp se odr\u017eava u organizaciji Europskog centra za obrazovanje mladih (EJBW) iz Weimara i njegovih me\u0111unarodnih partnera, te uz financijsku podr\u0161ku Europske unije i Savezne\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":19365,"position":1},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":19365,"position":2},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52717,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52717","url_meta":{"origin":19365,"position":3},"title":"Okrugli stol “Dvjestapedeset godina Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava \u2013 od kolonije do prve zemlje svijeta i dalje”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Ove godine obilje\u017eava se 250. obljetnica osnutka Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, povodom koje je pokrenut niz rasprava o ameri\u010dkoj povijesti, njezinoj globalnoj ulozi i naslje\u0111u koje se prote\u017ee od 1776. do danas. Obljetnica je ujedno prilika za promi\u0161ljanje o tome kako danas tuma\u010dimo ameri\u010dku pro\u0161lost, ali i (aktualnu) ulogu SAD-a u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":19365,"position":4},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52148,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52148","url_meta":{"origin":19365,"position":5},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodnu znanstvenu konferenciju \u201eGranice (ne)slobode: Zadarski krug 1966. Intelektualna opozicija u totalitarnom dru\u0161tvu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Povodom \u0161ezdesete obljetnice poku\u0161aja osnivanja \u010dasopisa Slobodan glas u Zadru 1966. godine, pozivamo vas na znanstvenu konferenciju posve\u0107enu istra\u017eivanju disidentstva, intelektualne opozicije i granica divergentnog mi\u0161ljenja nasuprot slu\u017ebenoj ideologiji u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji. Ideja konferencije je analizirati konkretan fenomen zadarskog slu\u010daja razloge i okolnosti njegove pojave, ali uz otvaranje komparativnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19365","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19365"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19365\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":19366,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19365\/revisions\/19366"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19365"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19365"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19365"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}