{"id":1936,"date":"2010-10-09T22:00:05","date_gmt":"2010-10-09T22:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=1936"},"modified":"2010-10-09T22:00:05","modified_gmt":"2010-10-09T22:00:05","slug":"lidija-barisic-prikaz-knjige-%cb%9dtransnational-societies-transterritorial-politics-migrations-in-the-post-yugoslav-region-19th-21st-century%cb%9d-ur-ulf-brunnbauer-r-oldenbourg-verlag-mun","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=1936","title":{"rendered":"Lidija BARI\u0160I\u0106 – Prikaz knjige \u02ddTransnational Societies, Transterritorial Politics. Migrations in the (Post-)Yugoslav Region 19th-21st Century\u02dd, ur. Ulf Brunnbauer, R. Oldenbourg Verlag, M\u00fcnchen 2009."},"content":{"rendered":"

Nakon uspje\u0161ne konferencije (Post-)Yugoslav Migrations. State of Research, New Approaches, Comparative Perspectives<\/i>, <\/i>odr\u017eane u Berlinu 2006. godine, na kojoj se vidjelo da je istra\u017eivanje migracija[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> na prostoru biv\u0161e Jugoslavije, a i cijeloga Balkana, vrelo mogu\u0107nosti znanstvenih promi\u0161ljanja i osvjetljavanja tog socijalnog fenomena ovih prostora, organizatori konferencije \u2013 Ulf Brunnbauer i Georgina Kretsi, ujedno i idejna za\u010detnica konferencije \u2013 uredili su i zbornik. Knjiga Transnational Societies, Transterritorial Politics<\/i> zbornik je radova trinaestoro autora koji na razli\u010dite na\u010dine i razli\u010ditim metodama analiziraju navedeni fenomen \u2013 dugu, stalnu i broj\u010dano izrazito zastupljenu emigraciju s podru\u010dja zemalja biv\u0161e Jugoslavije. Knjiga je posve\u0107ena Georgini Kretsi, koja je svojim inzistiranjem na multidisciplinarnom pristupu, kroz objavljene radove etnologa, antropologa, sociologa i povjesni\u010dara, otvorila iznimno zanimljivu istra\u017eiva\u010dku temu. Na\u017ealost, preminula je ne do\u010dekav\u0161i njezin izlazak.<\/p>\n

Podijeljena uvjetno re\u010deno u dva dijela \u2013 jedan, koji donosi tekstove s prete\u017eitim ili isklju\u010divim historiografskim pristupom migracijama, i drugi, koji isti problem osvjetljava primjenjuju\u0107i u analizi sociolo\u0161ke i etnolo\u0161ke metode, knjiga je zanimljivo \u0161tivo ne samo povjesni\u010darima i demografima, ve\u0107 i \u0161iroj javnosti.<\/p>\n

Problem kojim se tekstovi u knjizi bave i koji je postavljen kao case study<\/i> jest \u2013 kako geografska denominacija djeluje na transteritorijalne veze koje se njome ostvaruju i ima li ta transteritorijalnost utjecaja (i kakvog) na transnacionalne veze. Pojednostavljeno re\u010deno \u2013 ostvaruju li se uop\u0107e izme\u0111u dru\u0161tava s izrazitom emigracijom i svijeta neke veze i kakve su to veze, reflektira li se odlazak na one koji ostaju i kako odlazak u nova, u pravilu razvijenija dru\u0161tva, mijenja kulturolo\u0161ki i sociolo\u0161ki sklop onih koji su oti\u0161li, te kako se sve odra\u017eava na formiranje nacionalnog identiteta \u2013 postaju li dru\u0161tva s velikom emigracijom otvorenija\u2026.<\/p>\n

Mnogo je pitanja koja su si znanstvenici postavili i na koja su u knjizi pru\u017eili iscrpne i zanimljive odgovore. Dva su cilja vodila urednika knjige: prvi, etablirati ovu regiju kao \u201elaboratorij za istra\u017eivanje povijesnih i suvremenih migracija\u201c, \u0161to \u0107e ponuditi odgovore i donijeti zaklju\u010dke op\u0107e razine u studijama migracija, i drugi, istaknuti intenzivnu vezu dru\u0161tava biv\u0161e Jugoslavije i svijeta, vezu koja je stvorena u dugoj povijesti njezinih migracija.<\/p>\n

Urednik nagla\u0161ava da je brojnost dosada\u0161njih istra\u017eivanja disproporcionalna s va\u017eno\u0161\u0107u koju migracije imaju za ovu regiju u pro\u0161losti i sada\u0161njosti. Smatra da je generalni problem dosada\u0161njih istra\u017eivanja nepostojanje komparativnog pristupa u njima, a i deficit historiografskih radova s ovom tematikom. Pri tome upozorava da historiografska istra\u017eivanja ove teme \u010desto pate od etnocentrizma. Duga povijest radne migracije na promatranom prostoru, bilo da je dobrovoljna ili prisilna, nije posljedica samo socijalnih promjena i ekonomskih kriza, ve\u0107 jo\u0161 vi\u0161e politi\u010dkih pritisaka ili progona. Drasti\u010dan primjer \u201eisklju\u010divanja drugoga\u201c, sintagma koju Brunnbauer \u010desto koristi, u sukobima 90-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a stvorio je novi termin koji je u\u0161ao u pravnu, politolo\u0161ku i sociolo\u0161ku terminologiju \u2013 \u201eetni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje\u201c. Tako je balkanski prostor ponovno svojom \u201einovativno\u0161\u0107u\u201c iznenadilo ostatak svijeta, ali se i ponio kao zamorac u laboratoriju za neka budu\u0107a istra\u017eivanja.<\/p>\n

Kako bi se \u010ditatelj lak\u0161e kretao kroz temu i razli\u010dite pristupe u njezinoj obradi, urednik je uz Uvodnik<\/i>, u kojem su doneseni osnovni podaci o nastanku knjige te teorijskim i metodolo\u0161kim polazi\u0161tima primijenjenim u istra\u017eivanjima, na kraju knjige donio osnovne podatke o autorima priloga te kratak opis-naznaku svakog teksta i teme kojom se istra\u017eivanje bavilo.<\/p>\n

U prvom i najobimnijem tekstu \u201eLabour Emigration from the Yugoslav Region from the late 19th Century until the End of Socialism Continuities and Changes\u201c Ulf Brunnbauer daje historiografsku analizu radne migracije s navedenih prostora utemeljenu na broj\u010danim pokazateljima iz popisa stanovni\u0161tva. Za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju podaci o emigraciji prvi put su objavljeni 1899. godine. S ostalog podru\u010dja Jugoslavije slu\u017ebenih podataka o emigraciji nema prije 1914. godine. Posredno se oni mogu i\u0161\u010ditati iz imigrantskih popisa useljeni\u010dkih zemalja. Tako se vidi da je Crna Gora imala velik udio u prekooceanskoj emigraciji od 19. stolje\u0107a. Za podru\u010dje Bosne i Hercegovine i Makedonije ti podaci su potpuno neotvorena tema, pa ipak vidi se da, primjerice, makedonska prekomorska emigracija tako\u0111er po\u010dinje ve\u0107 u 19. stolje\u0107u i bila je, kao i crnogorska, vrlo va\u017ena u prihvatu svojih sunarodnjaka sredinom 20. stolje\u0107a. Uop\u0107e, migracije su bile same sebi zama\u0161njak \u2013 ostvarena migrantska mre\u017ea pomagala je novoprido\u0161lima u pronalasku posla i smje\u0161taja, prilagodbi na novo okru\u017eenje i uop\u0107e u ubla\u017eavanju stresa zbog promjene sredine.<\/p>\n

U tekstu se raspravlja o tri temeljna problema u pogledu jugoslavenske[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> emigracije: broj\u010danim pokazateljima, uzrocima i emigrantskoj politici u razli\u010ditim dr\u017eavama na ovom podru\u010dju u razli\u010ditim politi\u010dkim re\u017eimima. Statisti\u010dki pregledi daju podatke i o karakteru migracija. Za Srbiju su tipi\u010dne sezonske migracije, tzv. pe\u010dalbari i prije Prvog svjetskog rata i poslije njega. Unutarnje trajne migracije karakteristi\u010dne su za me\u0111uratnu Jugoslaviju i rano socijalisti\u010dko razdoblje. To je naime doba kolonizacija. Povratak emigranata je tako\u0111er zanimljiva tema. Svi su emigranti u svim razdobljima odlazili na rad u inozemstvo s namjerom da se vrate za nekoliko godina. Tako Brunnbauer navodi primjer dopisa sredi\u0161njem uredu administratora iz distrikta Su\u0161ak 1897. u kojem izvje\u0161tava koliko je putovnica izdano, a primje\u0107uje da se ne treba previ\u0161e brinuti zbog velikog broja emigranata jer se oni obi\u010dno vra\u0107aju nakon dvije-tri godine! Vlade su, naime, trajno bile zabrinute zbog velikog broja emigranata. Oni su zna\u010dili odlazak radno sposobnog stanovni\u0161tva, demografski pad, ali i politi\u010dku opasnost. Zato su se \u201ebrinule\u201c o njima. Voljele su imati vezu s njima na organiziran na\u010din kako bi ih mogle nadzirati i \u201eusmjeravati\u201c.<\/p>\n

Kako se vidi iz statisti\u010dkih pokazatelja, broja izdanih putovnica, rasprava u Saboru i napisa u tisku, hrvatska emigracija je bila izrazito brojna u Austro-Ugarskoj, odmah iza poljske, a uz bok slova\u010dke. Najve\u0107a je emigracija bila s otoka, obalnog pojasa i dalmatinskog zale\u0111a. Ovakav trend nastavljen je i u vrijeme Kraljevine SHS, s tim \u0161to se odlasci u inozemstvo usmjeravaju prema Europi, zbog imigrantskih kvota koje uvode Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave, pogo\u0111ene ekonomskom krizom nakon Prvoga svjetskoga rata. Javlja se i ne\u0161to novo \u2013 nakon uspostave nove dr\u017eave odnos prema neslavenskom stanovni\u0161tvu nije osobito blagonaklon. Od njih se manje ili vi\u0161e jasno i javno o\u010dekuje ili da se asimiliraju, odnosno nacionalno opredijele za jednu od dr\u017eavotvornih nacija, ili da se isele u \u201esvoje\u201c mati\u010dne zemlje. U me\u0111uratnom razdoblju dvije tre\u0107ine emigranata je s podru\u010dja Hrvatske i Slovenije.<\/p>\n

\u0160ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stolje\u0107a situacija je jo\u0161 drasti\u010dnija. Godine 1971. 33,4% svih radnika na privremenom radu u inozemstvu[3]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> je iz Hrvatske, a Hrvatska brojem stanovnika u Jugoslaviji sudjeluje sa 21,6%! Apsolutni jugoslavenski rekorder je Imotski sa 19% stanovni\u0161tva koje \u017eivi i radi u inozemstvu. Visoki postotak hrvatske emigracije u ukupnoj emigraciji s prostora biv\u0161e Jugoslavije prepoznat je u znanstvenim istra\u017eivanjima. \u0160tovi\u0161e, jo\u0161 u Austro-Ugarskoj je doveo do osnivanja posebnog emigrantskog ureda koji se time bavio, a pra\u0107enje problematike radne emigracije u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji bilo je najrazvijenije upravo u Hrvatskoj. O tome u svom tekstu Emigration Research in Croatia: An Overview <\/i>pi\u0161e Dubravka Mlinari\u0107. Ipak, \u010dini mi se da je jedan segment ostao neistra\u017een \u2013 kako se stoljetni odlazak na \u201erad u inozemstvo\u201c reflektirao na hrvatsko dru\u0161tvo i, posljedi\u010dno, na hrvatski identitet?<\/p>\n

Marjan Drnov\u0161ek u tekstu \u201eFragments from Slovenian Migration History, 19th and 20th Centuries\u201c donosi kvantitativne pokazatelje migracija na podru\u010dju Slovenije u zadnja dva stolje\u0107a. Prou\u010davanje slovenskih migracija usko je povezano s dru\u0161tveno-administrativnim promjenama granica kojima je Slovenija u svojoj povijesti \u010desto bila izlo\u017eena. Tako su emigracije bile sastavni dio seoba slovenskog stanovni\u0161tva uvjetovanih politi\u010dkim pritiscima, osobito u vrijeme fa\u0161isti\u010dke okupacije, ili uzrokovane ratnim operacijama, kao \u0161to je bio veliki egzodus stanovni\u0161tva u Prvom svjetskom ratu iz podru\u010dja rijeke So\u010de. Ve\u0107ina se slovenske radne migracije od 19. stolje\u0107a kretala prema velikim gradovima. U to vrijeme slovenski radni emigranti su u Grazu, Be\u010du ili Trstu, ali i u Zagrebu. No, ve\u0107 u prvoj polovici 19. stolje\u0107a u Sloveniji postoji i sezonska migracija. U to doba ona je usmjerena prema Hrvatskoj i Slavoniji, a nakon pripojenja BiH Austro-Ugarskoj i prema njoj. \u010citatelju \u0107e svakako biti najzanimljiviji podatak o Aleksandrinkama<\/i> ili Gori\u010dankama<\/i>, osobitoj emigrantskoj skupini duboko usa\u0111enoj u slovensko povijesno pam\u0107enje i velikoj inspiraciji moderne slovenske literature, teatra i filma. To su \u017eene uglavnom iz podru\u010dja Gorizie, koje su radile kao posluga, medicinske sestre, dojilje ili kuharice u Egiptu u vrijeme gradnje i otvaranja Sueskog kanala. Najvi\u0161e ih je bilo u Aleksandriji i otud im i nadimak. Autor u svom tekstu govori i o politi\u010dkoj emigraciji te Gottscheerskim (Ko\u010devskim) Nijemcima, staroj etni\u010dkoj zajednici iz srednjega vijeka raseljenoj nakon 1945. godine.<\/p>\n

Na primjeru slovenske emigracije u tekstu \u201eFrom a Dollar Bill in an Envelope to a Petition to the White House: The Significance of Slovenian Migrants for Those Back Home\u201c Mirjam Milhar\u010di\u010d Hladnik pi\u0161e o transteritorijalnoj i transnacionalnoj vezi koja traje i nakon mnogo desetlje\u0107a, a u trenutku slovenskog osamostaljenja 1991. godine ima va\u017enu ulogu u priznavanju te \u010dinjenice. Analiziraju\u0107i emigrantsku pri\u010du slovenske obitelji \u010diji su \u010dlanovi emigrirali u SAD prije i poslije Drugog svjetskog rata na temelju njihove korespodencije sa \u010dlanovima obitelji koji su ostali u domovini, autorica detektira transteritorijalnu vezu sa zami\u0161ljenom izgubljenom domovinom koja po\u010detkom 90-ih politi\u010dki mobilizira slovenske emigrante, osobito \u017eene, i tako ima emancipiraju\u0107i u\u010dinak u migrantskoj zajednici.<\/p>\n

Sli\u010dne je teme i tekst Francesca Ragazzia \u201eThe Croatian ‘Diaspora Politics’ of the 1990s: Nationalism Unbound?\u201c, koji govori o politici i odnosu prema dijaspori u Hrvatskoj po\u010detkom 90-ih godina, kada je ona podr\u017eala hrvatska nastojanja u borbi za osamostaljenje, a zauzvrat je postala va\u017ean politi\u010dki subjekt u domovini. Autor upozorava da takav odnos prema dijaspori nije novost. Sve su dr\u017eavne zajednice oduvijek \u017eeljele zadr\u017eati neki oblik kontrole svojih gra\u0111ana u inozemstvu. Osmi\u0161ljavale su posebnu politiku kojoj je kona\u010dni smisao bio pro\u0161irenje suverenosti preko vlastitih granica tako da se vlastiti emigranti u\u010dine lojalnima. Transteritorijalni koncept nacionalnosti i gra\u0111anstva slu\u017ebena politika razvija stavom da su emigranti dio vlastite nacije, trenuta\u010dno izvan nacionalnih granica.<\/p>\n

Mnogo je mogu\u0107nosti istra\u017eivanja uzroka, oblika, kvantitete i posljedica migracija. U podru\u010dju jugoisto\u010dne Europe, koje je bilo najve\u0107i izvoznik radne snage u Europi, odlazak na rad preko granice bio je i dobar izvor zarade. Agenti koji obilaze zemlju i nova\u010de stanovni\u0161tvo za odlazak, brodske agencije koje organiziraju prijevoz, bro\u0161ure i propagandni materijali koji se tiskaju kako bi se privuklo \u0161to vi\u0161e klijenata, korumpirana i potkupljiva administracija koja dobro zara\u0111uje na izdavanju putovnica i odobrenja za odlazak, sve je to kao problem prepoznato vrlo rano. Ve\u0107 1852. godine Austrija zabranjuje bro\u0161ure i letke koji propagiraju odlazak, a Hrvatska prvi put 1890. godine zabranjuje rad agentima na svom teritoriju. Poslije je to u\u010dinila jo\u0161 nekoliko puta, ali uzalud. Odlazak je bio velik. Agencije i njihovi zaposlenici bavili su se i ilegalnom migracijom, pa i trgovinom ljudima. O korupciji, ograni\u010denjima, dvostrukim mjerilima za izdavanje potrebnih papira za odlazak, tajnoj i javnoj politici prema emigrantskom pitanju pi\u0161e u svom tekstu Aleksandar R. Mileti\u0107, \u201e(Extra-)Institutional Practices, Restrictions and Corruption, Emigration Policy in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes (1918-1928)\u201c.<\/p>\n

Bez obzira na to koliko su bile zabrinute zbog odlaska svog stanovni\u0161tva preko granice, sve dr\u017eavne administracije razli\u010ditih re\u017eima i dr\u017eavnih zajednica kroz cijelu povijest iseljavanja vrlo brzo su shva\u0107ale da emigracija i emigriranje mo\u017ee biti izvrstan ispu\u0161ni ventil za rije\u0161iti se nepo\u017eeljnog dijela stanovni\u0161tva. O tome u tekstu \u201e’Re-Conquering’ Space. Yugoslav Migration Policies and the Emigration of Non-Slavic Muslims to Turkey (1918-1941)\u201c govori Edvin Pezo. Izgon neslavenskog ili slavenskog muslimanskog stanovni\u0161tva u Tursku nakon uspostave nove dr\u017eave 1918. godine jedna je od kontroverznih i nedovoljno istra\u017eenih historiografskih tema. \u010clanak 55. Gra\u0111anskog zakona iz 1928. godine donesenog u Kraljevini SHS tra\u017ei brzu regulaciju dr\u017eavljanstva za gra\u0111ane neslavenskog podrijetla koji su bili dr\u017eavljani Osmanskog Carstva prije 1913. godine. Zakon je bio vrlo restriktivan, bez uva\u017eavanja manjinskih prava i osmi\u0161ljen tako da prisili muslimansko stanovni\u0161tvo iz tada\u0161nje tzv. Ju\u017ene Srbije na odlazak. U isto vrijeme novonastala dr\u017eava Turska gu\u0161i se u imigrantskom valu muslimanskog stanovni\u0161tva protjeranog iz Gr\u010dke. Turska vlada \u017eali se Kraljevini Jugoslaviji na velik broj izbjeglica s njezinog podru\u010dja, ali jugoslavenski predstavnik u Ankari odgovara da svi muslimani koji imaju pravo emigrirati po jugoslavenskim zakonima imaju to pravo i ostvariti! Tako se migranti zati\u010du izme\u0111u dva pristupa koji ih negiraju kao \u201esvoje\u201c \u2013 31. svibnja 1926. zakonom broj 885 Turska definira po\u017eeljne i nepo\u017eeljne imigrante. Ne\u017eeljeni su oni koji nisu \u201eturske rase\u201c!<\/p>\n

Navedeni primjer govori koliko su za stanovni\u0161tvo jugoisto\u010dne Europe znali biti bolni procesi formiranja nacionalnih dr\u017eava. \u201eIsklju\u010divanje drugoga\u201c bilo je \u010desta varijanta rje\u0161avanja politi\u010dkih i ekonomskih problema. Ali znalo se to vratiti na druga\u010diji na\u010din. Tekst Roberta Pichlera \u201eMigration, Architecture and the Imagination of Home(land). An Albanian-Macedonian Case Study\u201c <\/i>govori o tome. Autor analizira arhitektonska rje\u0161enja novosagra\u0111enih ku\u0107a u albanskom selu Velesht\u00eb u zapadnom dijelu Republike Makedonije, \u010diji su vlasnici na radu u inozemstvu. Razlika izme\u0111u albanskog i makedonskog dijela naselja, kako ka\u017ee autor, nije vidljiva samo po crkvama i d\u017eamijama, ve\u0107 prije svega po veli\u010dini i izgledu ku\u0107a! Pichler iznosi zanimljivu etnolo\u0161ku i antropolo\u0161ku analizu u kojoj upravo novosagra\u0111ene ku\u0107e prepoznaje kao simbol albanskog nacionalnog samoosvje\u0161tenja koje \u017eeli biti prepoznato i po\u0161tovano u svojoj sredini u kojoj je desetlje\u0107ima prije bilo negirano i omalova\u017eavano! \u017divot u inozemstvu mijenja ne samo samopercepciju Albanaca u makedonskom okru\u017eenju, ve\u0107 i sociolo\u0161ki i kulturolo\u0161ki sklop vlastite obiteljske zajednice.<\/p>\n

Kako se nacionalna svijest \u010duva, njeguje ili asimilacijom mijenja svoje manifestativne oblike govori tako\u0111er vrlo zanimljiv tekst Aleksandre Pavi\u0107evi\u0107 \u201eDeath in a Foreing Land. Entering and Exiting the Serbian Emigrant\u2019 s World\u201c. Nadgrobni spomenici, osmrtnice, obavijesti u novinama, pogrebni rituali pru\u017eaju velike mogu\u0107nosti za istra\u017eivanje. Smrt je integrativna. Ona povezuje s ro\u0111acima u domovini, ona je dio diskursa identiteta. Autorica analizira razli\u010dite pristupe smrti i pogrebnim ritualima u razli\u010ditim generacijama migranata, a \u010ditatelju \u0107e sigurno biti najzanimljiviji fenomen tzv. \u201epraznog groba\u201c, \u201ejabad\u017einskog groba\u201c tradicionalnog u Bugarskoj, koja je tako\u0111er kroz povijest imala brojnu emigraciju. To je kolektivni grob za sve migrante i radnike koji su umrli u inozemstvu, daleko od ku\u0107e, i kojima se ne zna za grobno mjesto. Obitelj dolazi na njega odati simboli\u010dku po\u010dast mrtvome. \u201ePrazni grob\u201c je mjesto gdje zajednica simboli\u010dki pokapa sve koji su umrli izvan svoga doma.<\/p>\n

Masovni odlazak radno sposobnog stanovni\u0161tva 60-ih i 70-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a na rad u zapadnoeuropske zemlje, prije svega Saveznu Republiku Njema\u010dku, obilje\u017eio je jugoslavensko socijalisti\u010dko dru\u0161tvo, ali postao i dio njema\u010dke povijesti. O tome govori Karolina Novin\u0161\u0107ak u tekstu \u201eThe Recruiting and Sending of Yugoslav ‘Gastarbeiter’ to Germany: Between Socijalist Demands and Economic Needs\u201c. <\/i>Autorica analizira radnu migraciju s podru\u010dja biv\u0161e Jugoslavije u kontekstu njema\u010dko-jugoslavenskih bilateralnih odnosa i njihovih politi\u010dkih i ekonomskih utemeljenosti. Brandtova Ostpolitik i Titovo okretanje Zapadu doveli su do pobolj\u0161anja odnosa izme\u0111u dviju dr\u017eava, a 1968. godine i do potpisivanja ugovora o odlasku jugoslavenskih radnika na rad u SR Njema\u010dku. Tako je nastao termin Gastarbeiter<\/i> i eufemisti\u010dki naziv za radnu emigraciju \u2013 radnici na privremenom radu u inozemstvu<\/i>. Akcent je na privremen<\/i>, a svemu treba dodati i posvojnu zamjenicu na\u0161i<\/i> i dobit \u0107e se sintagma u kojoj je socijalisti\u010dka Jugoslavija dala ideolo\u0161ko i politi\u010dko obja\u0161njenje onoga \u0161to se dogodilo \u2013 ti su radnici organski dio jugoslavenske radni\u010dke klase koji je samo privremeno na radu izvan jugoslavenskih granica! Privremenost je trajala desetlje\u0107ima, a traje i danas. Donijela je mnogo koristi objema dr\u017eavama \u2013 njema\u010dkom dru\u0161tvu u vrijeme ekonomskog rasta, a jugoslavenskom nov\u010danim doznakama koje su redovito stizale u zemlju. Godine 1976. one nadma\u0161uju prihode ostvarene u turizmu!<\/p>\n

Kako su tu desetljetnu privremenost rje\u0161avali emigranti unutar sebe i svojih obitelji, kako se ta desetljetna odsutnost reflektirala na njihov odnos s djecom, koja su \u010desto odrastala s ro\u0111acima ili jo\u0161 \u010de\u0161\u0107e s bakama i djedovima, govori tekst Jasne \u010capo \u017dmega\u010d \u201eFamily Dispersal Across National Borders: A Startegy for Betterment\u201c. <\/i>Nastao je kao rezultat etnolo\u0161kog istra\u017eivanja i razgovora s pet hrvatskih obitelji u M\u00fcnchenu. Navedeni primjeri, kako upozorava autorica, govore o tome da ne postoji jedinstveno tkivo zvano Gastarbeiteri.<\/i> Njihove su sudbine razli\u010dite. Ipak, istra\u017eivanje je pokazalo da su djeca migranata pokretljivija unutar razli\u010ditih sociolo\u0161kih i kulturolo\u0161kih granica od svojih vr\u0161njaka odraslih na istom mjestu i u istom okru\u017eenju. U dana\u0161njem svijetu u kojem je pokretljivost jedna od po\u017eeljnijih osobina to bi zna\u010dilo mogu\u0107u ve\u0107u konkurentnost na globalnom tr\u017ei\u0161tu radne snage. Je li to tako, pokazat \u0107e vrijeme.<\/p>\n

\u010clanci Janine Dahinden \u201eUnderstanding (Post-)Yugoslav Migrations throgh the Lenses of Current Concepts in Migration Research: Migrant Networks and Transnationalism\u201c i Pascala Goekea \u201eFrom Ubiquitous to Specific Networks. Social Change and the Relevance of Networks in Migrant Families\u201c <\/i>iznose razli\u010dita teorijska polazi\u0161ta u razmatranju termina mre\u017ea<\/i>. U dana\u0161njem tehnologiziranom dru\u0161tvu network<\/i> je \u010desto polazi\u0161te u promi\u0161ljanjima problema. Termin mre\u017ea<\/i> postao je klju\u010dan u studijama migracija u zadnja dva desetlje\u0107a, jer migracije u svojoj biti ru\u0161e i prelaze ne samo dr\u017eavne ve\u0107 i kulturolo\u0161ke i sociolo\u0161ke granice. Transnacionalne relacije koje se ostvaruju kroz transteritorijalnost postaju socijalni kapital za budu\u0107e \u017eivotne strategije.<\/p>\n

Dvije razli\u010dite slike emigrantske sudbine, kako ka\u017ee u Uvodniku urednik knjige Ulf Brunnbauer, prva \u2013 sve\u010dani do\u010dek na minhenskom \u017eeljezni\u010dkom kolodvoru 1972. godine devetnaestogodi\u0161nje Vere Rimski kao dvomilijunitog Gastarbeitera<\/i> u SR Njema\u010dkoj i zahvala koju je simboli\u010dno primila za veliki doprinos jugoslavenskih radnika razvoju njema\u010dke industrije i dru\u0161tva, i druga \u2013 dokumentarac Krste Papi\u0107a iz 1971. godine Specijalni vlakovi<\/i>, u kojem se vidi poni\u017eavaju\u0107i tretman koji su u podrumu tog istog kolodvora nekoliko godina ranije morali pro\u0107i prvi radni emigranti, potaknule su Brunnbauera na istra\u017eivanje radnih migracija. Tako se otvorila velika tema dio \u010dije obrade je sada pred nama, u ovoj zanimljivoj i poticajnoj knjizi.<\/p>\n

Istra\u017eivanjem problema migracija kroz razli\u010dita povijesna razdoblja do\u0161lo se do zanimljivih spoznaja. Sociolo\u0161ka i historiografska istra\u017eivanja identiteta otkrila su da transnacionalne veze u razli\u010ditim oblicima traju i razvijaju se kroz transteritorijalnost do koje dolazi emigriranjem. Hrvatska historiografija u tome ima dragocjeno vrelo tema i pitanja za istra\u017eivanje i promi\u0161ljanje. Ako se svemu doda i brojna imigracija kojoj je hrvatski teritorij od svoje najranije povijesti bio izlo\u017een, otvara se nova dimenzija promi\u0161ljanja ne samo povijesnih doga\u0111aja, ve\u0107 i koncepcija o formiranju hrvatskog identiteta. Transteritorijalnost kroz brojnu hrvatsku emigraciju po cijelom svijetu morala se odraziti na kulturolo\u0161ki i sociolo\u0161ki sklop hrvatskog kolektiviteta. Isto tako kako su brojne etni\u010dke zajednice morale sudjelovati u formiranju hrvatskog identiteta. Ostaje istra\u017eivati sve oblike realizacije tih nesumnjivih veza. Povijesna istra\u017eivanja u tome \u0107e imati va\u017enu ulogu. Bit \u0107e temelj na kojem \u0107e se promi\u0161ljati migracijske teme.<\/p>\n

Lidija Bari\u0161i\u0107<\/span><\/p>\n


<\/p>\n
\n
\n

[1]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Svi tekstovi u knjizi bave se problemom emigracije. U tom smislu treba shvatiti termin migracija u ovoj knjizi. Autori se ne bave problematikom imigracije. Termin emigracija u hrvatskoj i jugoslavenskoj historiografiji ima politi\u010dku konotaciju kojom se tekstovi u knjizi ne bave. U tom je smislu termin migracije neutralniji.<\/p>\n<\/p><\/div>\n

\n

[2]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Termin \u201ejugoslavenska emigracija\u201c u ovom slu\u010daju podrazumijeva prostor s kojeg emigranti dolaze, dakle prostor biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n<\/p><\/div>\n

\n

[3]<\/span><\/span><\/span><\/span><\/a> Termin je artikuliran u socijalisti\u010dkom propagandnom laboratoriju. Trebao je sugerirati da su na\u0161i sugra\u0111ani tek privremeno<\/b> odsutni i trenuta\u010dno<\/b> na radu izvan zemlje, ali su istodobno doma\u0107e aktivno stanovni\u0161tvo. Naziv svoje utemeljenje ima u stvarnoj \u017eelji emigranata da se nakon nekoliko godina vrate, kada poprave svoje financijsko stanje ili se otvore nova radna mjesta. Gastarbeiter<\/i> je termin za radnike koji su migrirali u Njema\u010dku i zapadnoeuropske zemlje u radno-migracijskom procesu od 1950. do 1970. godine. U\u0161ao je i u stru\u010dnu literaturu i koristi se u engleskom, gr\u010dkom i ruskom jeziku. (O terminu Gastarbeiter<\/i> vidi K. Novin\u0161\u0107ak u navedenom tekstu.)<\/p>\n

<\/p>\n<\/p><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1936","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52580,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52580","url_meta":{"origin":1936,"position":0},"title":"Conference “Living in the aftermaths: Trauma, politics and survival in Yugoslavia and successor states, 1945 \u2013 present”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"The conference aims to explore how war-related psychological distress was experienced, narrated, debated and reframed in Yugoslavia in the second half of the twentieth century. It asks how the theme of wounded psyche and wartime suffering was addressed and acknowledged in political, psychiatric and broader cultural discourses of socialist Yugoslavia,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Battle_of_Neretva_Picasso_poster-Conference-Living-in-the-aftermaths.webp?fit=564%2C954&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52148,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52148","url_meta":{"origin":1936,"position":1},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodnu znanstvenu konferenciju \u201eGranice (ne)slobode: Zadarski krug 1966. Intelektualna opozicija u totalitarnom dru\u0161tvu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Povodom \u0161ezdesete obljetnice poku\u0161aja osnivanja \u010dasopisa Slobodan glas u Zadru 1966. godine, pozivamo vas na znanstvenu konferenciju posve\u0107enu istra\u017eivanju disidentstva, intelektualne opozicije i granica divergentnog mi\u0161ljenja nasuprot slu\u017ebenoj ideologiji u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji. Ideja konferencije je analizirati konkretan fenomen zadarskog slu\u010daja razloge i okolnosti njegove pojave, ali uz otvaranje komparativnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52641,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52641","url_meta":{"origin":1936,"position":2},"title":"CfP: WHO OWNS THE PAST? VERNACULAR MEMORY, STATE MEMORY, AND THE POLITICS OF OWNERSHIP","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"VIENNA, 31ST AUGUST\u20133RD SEPTEMBER 2026 (DEADLINE: 24TH APRIL 2026) The Center for Austrian Studies at the European Forum at the Hebrew University and the Austrian Academy of Sciences\/Institute of Culture Studies invite early postdocs, PhD candidates, and advanced Master\u2019s students from the Hebrew University of Jerusalem and universities and academic\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/hsozkult.png?fit=1006%2C241&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52573,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52573","url_meta":{"origin":1936,"position":3},"title":"Znanstvena konferencija “Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstvena konferencija \"Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive\" odr\u017eat \u0107e se 23. i 24. travnja 2026. u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2. kat).\u00a0Konferencija je organizirana u okviru projekta\u00a0SUMKOS (voditeljica prof. dr. sc. Ivana Zagorac, financiran\u00a0sredstvima NextGenerationEU), uz potporu Odsjeka za filozofiju.\u00a0 Uz izlaga\u010dki dio, konferencija obuhva\u0107a i izlo\u017ebu\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":1936,"position":4},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52692,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52692","url_meta":{"origin":1936,"position":5},"title":"Florian Bieber \u201eHvar in the Modern Age: Identity and Change in Southeast Europe\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"28. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Description\u00a0 In this open-access book, Florian Bieber traces the history of the Adriatic island of Hvar over half a millennium, from the advent of Venetian rule in the 15th century to the end of Yugoslavia in the late 20th century. The history of Hvar tells a larger story about modernity,\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Florian-Bieber-Hvar-in-the-Modern-Age-Identity-and-Change-in-Southeast-Europe.webp?fit=540%2C810&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Florian-Bieber-Hvar-in-the-Modern-Age-Identity-and-Change-in-Southeast-Europe.webp?fit=540%2C810&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Florian-Bieber-Hvar-in-the-Modern-Age-Identity-and-Change-in-Southeast-Europe.webp?fit=540%2C810&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1936","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1936"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1936\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1936"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1936"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1936"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}